Zašto je količina vazna za hrvatski turizam ?

Manji promet – veća zarada , ili veći promet po nižoj cijeni ?

U posljednje vrijeme često imamo priliku čuti krilaticu “manje noćenja više prihoda”. To ne zvuči lose kada dolazi “iz usta” poduzetnika, vlasnika smještaja, ljudi koji su dobro izračunali omjer ulozenih sredstava, dosegljive razine cijena i broj dana zauzetosti po zeljenoj cijeni.

Ne ulazeci dublje “u matematiku” izračuna stope povrata investicije u “čvrste” objekte u hrvatskom turizmu, koja se u prosjeku kreće izmedju 6 i 6,5% godišnje, jasno je da se  smanjenjem troška (manji broj noćenja) i povećanjem cijena postiže bolja profitabilnost. To vrijedi za private investitore.

Međutim kada istu konstataciju izreče osoba iz javnog sektora u stilu “prestanimo  brojati noćenja, brojimo zaradu” onda to zvuči malo drugačije. Nacionalna ekonomija nije jednaka privatnoj ekonomiji. Nacionalna ekonomija vodi računa o potrošnji hrvatskih roba i usluga, o zaposlenju stanovništva, o utjecaju turizma na razvoj drugih sektora i o razvoju kvalitete života ukupnog stanovništva.

Zato zaposlenici i dužnosnici javnog sektora moraju paziti da u svojim izjavama ne zauzmu ulogu “advokata privatnih društava” već da zastupaju opći, javni interes Republike Hrvatske.

Odnos broja noćenja i potrošnje

Ono što vrijedi za privatni sektor to ne vrijedi za nacionalnu ekonomiju kada je riječ o volumenu turističkog prometa. Prema podacima uglednog IPK travel monitora , http://nedopinezic.com/2018/03/13/globalna-turisticka-kretanja-2017-predvidanja-2018/,  prosječna dnevna potrošnja putnika- turista iznosi 155 eura. U to se računaju svi troškovi putovanja, od odlaska iz kuće do povratka . Na smještaj putnici prosječno troše dnevno 30% tog iznosa a ostatak na sve druge usluge. Znači na noćenje otpada prosječno 46 eura a na sve vrste transporta 40 eura dnevno. Za svu ostalu ponudu ostaje na raspolaganju 69 eura dnevno. Potrošnja tih novaca ovisi o atraktivnosti ponude .Kada govorimo o prosjeku, onda govorimo o anketi provedenoj na uzorku od 500.000 ljudi na svim kontinentima i medju predstavnicima svih glavnih skupina putnika-turista. Dio navedene potrošnje na svom putovanju turist ostvaruje izvan odredišta na koje putuje. To se osobito odnosi na troškove transporta, hrane, pića, kupovine. Najvidljiviji dio potrošnje u odredištu odnosi se upravo na smještaj. Međutim kada brojimo turiste na noćenju pored osnova za izračun potrošnje na smještaj mi imamo i osnovu za procjenu dnevne prosječne potrošnje na druge sadrzaje. Zato su nam noćenja važna. Na primjer na ostvarenih 4.815.740 noćenja na otoku Krku u period od 1.1. do 30.9. 2018., mozemo dobiti procjenjenu potrošnju bez troškova transporta od 524.915.660 eura. Svako noćenje podiže potrošnju po danu za dodatnih 109 eura.

Promet turista,kupovna moć i potrošnja

Prema podacima HGK kupovna moć turista je 2,5 puta veća od hrvatskih građana. To znači da u period glavne turističke sezone Hrvatska ima potencijal potrošnje kao zemlja sa 10 milijuna stanovnika. Otok Krk ima dnevni potencijal za potrošnju kao da na Krku živi 50.000 ljudi. Međutim potrošnja turista je još veća jer se na godišnjem odmoru troši više i opuštenije nego u svakodnevnom životu. Minimalna dnevna potrošnja prema tako zvanoj “sindikalnoj košarici” za jedno četvreročlano domaćinstvo iznosi oko 230,00 kn. Kada bismo povećali tu potrošnju za duplo, dobili bismo dnevnu potrošnju po osobi 112,06 kn štoiznosi 15,34 eura. Ako stavimo u odnos dnevnu potrošnju putnika-turista od 109 eura prema 15,34 eura hrvatskih gradjana onda dolazimo do odnosa 1 prema 7,5. To znači da je dnevna potrošnja koja se ostvaruje u Hrvatskoj u sezoni na razini zemlje od 28 milijuna stanovnika !

Utjecaj turističke potrošnje na standard građana

Najuočljivija razlika kupovne moći i dnevne potrošnje vidljiva je upravo u mjesecu koji počinje – studenom. Sada zamiru turistička kretanja.  Nakon blagdana Svih svetih više nema pojčanih potreba za putovonjem unutar zemlje i dodatne potrošnje hrvatskih građana. Studeni, siječanj, veljača su mjeseci suočavanja sa realnim stanjem kupovne moći i potrošnje hrvatskih građana. To je ujedno i pokazatelj što za Hrvatsku znači turizam. Od ožujka prema ljetu stanje se polako popravlja i biva sve bolje sa porastom broja dolazaka i turističkih noćenja . Kada neko mjesto dosegne dnevni broj noćenja od 10.000, tada se učinak potrošnje značajno osjeti u cijeloj zajednici. Naprosto se novac “prelijeva” prema raznim oblicima ponude. Ako izuzmemo trošak noćenja i računamo dnevnu prosječnu potrošnju od 69 eura na “ostale sadržaje” ,dolazimo do impozantnih 690 000 eura koje dnevno troši navedenih 10.000 putnika – turista u jednom turističkom mjestu. Da li vam je sada jasnije zašto super i hipermarketi niču kao “gljive poslije kiše” uz naša mala turistička mjesta ?Zašto imamo stalno rastuću ponudu svega i svačega ?Svi osjećaju tu “potrošačku groznicu” i svi “žele dio kolača” iz “torte od 28 milijuna stanovnika”. Utjecaj turističke potrošnje na standard građana cijele zemlje je velik. On je veći i značajniji u mjestima sa više turističkog prometa. Dakle nema dileme da su “količina turista”, broj noćenja ,izuzetno važni za nacionalnu ekonomiju.

Ekonomija volumena i pritisak na pad cijena

Trenutačno stanje u globalnoj ekonomiji  je takvo da se još uvijek teži ponuditi što jeftiniji proizvod ili uslugu. Veću cijenu postižu samo inovativni proizvodi koji snažno pogađaju emocije kupaca. U pravilu su to sofisticirani “pametni telefoni”, prijenosna računala, elektroautomobili i slično. No i kod ovih proizvoda nova serija spušta cijenu staroj seriji a noviteti se izbacuju godišnjim tempom. Turistička putovanja su takodjer pod utjecajem ovoga globalnog trenda. Low cost zrakoplovne i autobusne linije, car sharing, blabla car, Uber, AirBnB, Booking.com, Ryan Air, Flixbus…suvremene su ikone niskih cijena ,velike ponude i velikog volume naprometa. I trgovina ubrzano seli na web platforme. Zatvaraju se prodajni prostori. Uštede skladištenja, zakupa poslovnih prostora, radnih mjesta, ispunjavanja kompliciranih propisa… prelijevaju se u korist kupca. S druge strane jača logistika, dostava “na vrata”, kontejnerski brodovi koji imaju redovite opskrbne rute iz Kine prema ostatku svijeta…Ekonomija volumena spušta cijene. Suprotno se dogadja samo u malom postotku posebnih proizvoda.Turizam nije izuzetak.

I kako bi rekli Boduli – “par šegavih za kraj”

Globalna ekonomija diktira kretanje cijena “prema dolje”. Viša se cijena može postići jedino inovativnom ponudom “nabijenom emocijama”. Za hrvatski turizam je važno zadržati postojeći volumen prometa u glavnoj sezoni te koncentrirati sve napore u povećanje volumena prometa u ostatku godine i prema svim djelovima zemlje. Javne turističke vlasti moraju znati opće trendove i voditi pametnu politiku u korist nacionalnih interesa, u korist nacionalne ekonomije. Svi koji ciljaju prema višoj razini cijena moraju svake godine pokazati nešto novo, zabavno, sukladno interesu potencijalnih kupaca. Drugim rječima neka vas ne zavaravaju izjave o višoj kategoriji objekta kao ključu uspjeha. Bez inovativnosti i više kategorije usluge, takve će se investicije ubrzo pokazati neisplativima. Već sada imamo “upad” peterozvjezdanih hotela u cjenovni razred trozvjezdanih čim drastično padne volume prometa… I da noćenja nisu vazna ?!

nedopinezic.com

 

SHORT TIME RENTAL – SMJEŠTAJ KOD DOMAĆINA U ŠPANJOLSKOJ I BERLINU

Okrugli stol EHHAe

Tematsko okupljanje EHHAe (Europian holiday home association) na ITBu u Berlinu, i ove je godine u prvi plan stavilo probleme vezane uz regulaciju djelatnosti. EHHA je osnovana 2013. godine sa ciljem okupljanja vlasnika nekretnina, upravitelja nekretninama i OTA platformi, glavnih dionika STR poslovanja. Članstvo EHHAe čini 10 značajnih OTA platformi od kojih je najpoznatiji Airbnb, 16  udruženja STRa iz Njemačke, USA, Francuske, Italije, Švicarske, Irske,Španjolske, Danske,Škotske, Nizozemske, Velike Britanije, Portugala i Hrvatske. Pridruženi članovi su i Maxxton- IT tvrtka za upravljanje poslovnim subjektima  i Supercontrol – Booking & Managemet system. EHHA djeluje kroz tri centra, u Copenhagenu, Londonu i Brusselesu. Kako stvari stoje, uskoro bi se mogao otvoriti i ured u USA. Naime upravo u USA gdje su OTA platforme dobile najveći zamah i gdje je stvorena „ekonomija dijeljenja“, sada se pokušavaju ograničiti ili onemogućiti takvi poslovi.

U zemljama Europske unije u funkciji je 20 milijuna postelja u domaćinstvima, što je gotovo dvostruko više nego u hotelima. Vrijednost nekretnina u kojima se pružaju usluge smještaja procjenjuje se na 600 milijardi eura. Godišnje STR (Short time rental) ostvaruje 45 milijuna dolazaka i generira 80 milijardi eura prihoda. Od ukupno troška na putovanju samo 25% otpada na smještaj, a čak 75% dohotka dijele avioprijevoznici, koncesionari autocesta, punionice goriva, operateri mobilne telefonije, trgovine, ugostiteljstvo, muzeji, pružatelji izletničkih usluga i mnogi drugi.

Borba između velikih i malih

Poput nekog „copy – paste“ scenarija, pripadnici političkih elita sve se više izlažu kao predstavnici krupnog kapitala, moćnih tvrtki koje, čini se, još uvijek kreiraju politiku i političare. Tako se gradske uprave velikih gradova zalažu za ograničenje poslovanja OTA platformi i usvajanje restrikcija za STR.  Pokušava se ograničiti broj dana iznajmljivanja smještaja (90, 60…), zabraniti iznajmljivanje u pojedinim kvartovima i slično. Sve se to događa u okolnostima u kojima turistički divovi poput Airbnb i booking.com bilježe velike stope rasta posredovanja između domaćina i gosta. Samo booking.com dnevno ostvaruje 1,5 milijuna noćenja u stanovima i kućama diljem svijeta. Mlađe generacije putnika traže STR smještaj i to je nešto što se niti jednim zakonom ne može spriječiti. Vlasnici hotelskih lanaca morati će postupno mijenjati svoje poslovne modele jer ih politika ne može zaštititi od budućnosti.

Španjolske nevolje

Španjolska, jedna od najjačih turističkih zemalja u svijetu i sinonim za turizam, sve više ulazi u probleme. Sada već dugotrajna kriza u „najturističkijoj“ pokrajini Cataluna nema kraja, dapače, uhićenjem političkih čelnika, još dublje tone u neizvjesnost. Jedan od pokretača krize bila je činjenica da se u Cataluni ostvaruju veliki dohoci od turizma i drugih djelatnosti ali da sama pokrajina ima pre malo koristi od toga. Tražila se veća decentralizacija ,prije svega novca, a onda i ovlasti za upravljanje prostorom. To je trasiralo put prema neovisnosti. Scenarij već viđen i doživljen i u Hrvatskoj. No, ono što Catalonci ne znaju, a mi znamo, je to da se slični problemi i dalje javljaju . Čak i onda kada se izbori neovisnost, jer dečki iz „Krupnog kapitala d.o.o.“ i dalje kreiraju politiku i političare … kad smo već kod Catalune, valja spomenuti Barcelonu, službeno 7. grad na svijetu po osjećaju „overtourisma“. Barcelona ima 300 hotela a cijela Hrvatska 600. Što se stanova tiče u ponudi je 1,4% od ukupnog stambenog fonda. No na okruglom je stolu naglašeno da još uvijek ima kvartova u Barceloni gdje uopće nema turista bilo kroz smještaj ili ponudu sadržaja. Problemi se javljaju na „neuralgičnim točkama“, poznatim mjestima na kojima se sve koncentrira – i smještaj i restorani i trgovine… Očito je u pitanju problem sa (ne) upravljanjem razvojem grada.

Inače od 17 pokrajina u Španjolskoj do sada je jedino Galicia uspjela zakonski regulirati STR, ili smještaj u domaćinstvu. To je učinjeno tek prošle godine. Do tada uopće nije bilo moguće poslovati sa smještajem u domaćinstvu. Zakon je rezultat suradnje zakonodavne vlasti i turističkih organizacija. Sada konačno imaju legalan smještaj i statistiku, pokazatelje turističkog prometa. Doduše tek u veličini od 5.500 legalnih objekata ali trude se kroz road show animaciju približiti ljudima mogućnost legalnog poslovanja i podignuti tu brojku.

Kaos zakonske regulative

Što se propisa na razini države tiče, oni ne postoje, nadležnost se spušta na razinu pokrajina, pokrajine pak daju ovlasti svojim gradovima a ovi opet svaki na svoj način tumače zakonske okvire. Trenutačno u Španjolskoj vlada kaos sa zakonskom regulativom. Općenito svako planiranje poslovanja je gotovo nemoguće, jer se ne znaju pravila a stalno se dodaju novi regulatorni propisi. Zbog svega toga je Novasol prisutan u Španjolskoj tek nekoliko godina i to sa samo 3.000 objekta u ponudi. Ista agencija u Hrvatskoj raspolaže sa 12 000 objekata.

Na području cijele Kraljevine Španjolske, na neki način, legalno je u ponudi 125 000 objekata a iznajmljuje se preko milijun objekata. Legalno posluje tek 10% kapaciteta.

Slučaj Berlin

Berlin se često spominje kao grad sa najrestriktivnijim pristupom STRu. Tamo su do nedavno bili u funkciji „špijuni“, koji su kontrolirali ulaze u stambene zgrade. Ta „tajna policija“ je u dosluhu za nezadovoljnim građanima špijunirala svoje sugrađane i vrebala turiste koji bi boravili u stanovima. Bio je to rezultat zabrane legalnog iznajmljivanja stanova. U vrijeme te zabrane, koja je opravdavana pomanjkanjem stambenog fonda za rezidente, na tržište nekretnina se je vratilo tek 1% od ukupnog stambenog fonda. Tek je tada ustanovljeno da su građani vlasnici samo 14% stambenog fonda u Berlinu. Sve ostalo je u vlasništvu tvrtki. Dogodile su se velike investicije u stanogradnji ali su stanovi dugo bili prazni. Da li je to bilo iz razloga umjetnog podizanja cijena, zbog pranja novca ili nečeg trećeg, još nije poznato. No gradske su vlasti donijele odluku da stan ne smije biti prazan duže od 6 mjeseci a naknadno je taj period smanjen na 3 mjeseca. Ono što se sada osjeća kao problem je to da više gotovo da i nema „starosjedioca“ koji bi primao goste. Izgubio se je duh Berlina. Pojedine političke struje žele vratiti takav model. U tome prednjači stranka FPD.

Lijepa naša Hrvatska

Kada usporedimo sve ovo sa stanjem u Hrvatskoj, trebali bismo biti zadovoljni. Mi imamo dobra zakonska rješenja, imamo i statistiku i registrirani promet , i plaćenu boravišnu pristojbu i plaćen porez na dohodak…Ograničenja koja postavlja naš Zakon o ugostiteljstvu za pružatelje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, u dobrim su okvirima. Ako bi nešto bilo dobro „preslikati“ od drugih, to je ova odredba iz Berlina da stan ne može biti prazan više od 6(3) mjeseca. Kada bi se tako nešto primijenilo , osobito na našu obalu, zauzdale bi se velike investicije u stanogradnju. Mi imamo također slučaj da će nam omjer vlasništva stanova sve više ići u korist investitora. Domicilno stanovništvo je pritisnuto sa svih strana izgradnjom stambenih zgrada koje grade uspješni poduzetnici iz cijele Hrvatske i okolnih zemalja. To je prava „apartmanizacija“. Ti su stanovi u funkciji maksimalno 60 dana u godini a „jedu“ prostor. U apartmanskim objektima nitko ne živi, goste čeka „ključ ispod otirača“. Naravno i tu svoje prste imaju dečki iz „Krupnog i krupnijeg kapitala d.o.o.“, koji „probijaju led“. Onda za njima idu svi ostali. Međutim etikete „apartmanizacija“, „overtourism“, „turizmofobija“, lijepe se samo domicilnom stanovništvu. Na njima se želi zaustaviti rast.

Tako smo od dobrih stvari došli do onih manje dobrih. O kojima nitko ne brine. A trebali bi. Jer ako se dogodi da lokalnoj zajednici ne ostane nikakva korist od turizma, samo „štrace i škovace“, onda bi se mogla pojaviti i stvarna „turizmofobija“. Između Španjolskog kaosa u segmentu obiteljskog smještaja i Turskog nastojanja da osposobe smještaj kod domaćina, mi u Hrvatskoj imamo ogromnu prednost.

Jesmo li svjesni što imamo ?

nedopinezic.com

BOOKING.COM I AIRBNB SLOŽNI : SMJEŠTAJ KOD DOMAĆINA JE SVJETSKI HIT !

RAZMIŠLJAJ GLOBALNO – DJELUJ LOKALNO

Ova me misao prati kroz cijeli život. Oduvijek sam želio znati „što se iza brda valja“. Nekada svijet i nije bio baš dostupan, informacije su prolazile kroz stroge filtere a domaći „proroci“ su širili vijesti koje su odgovarale tadašnjem vrhovnom staležu u jednom drukčijem  društvenom uređenju.  Čudili smo se svijetu izvan državnih granica i divili pričama gostiju, prijatelja koji su dolazili iz tog „vanjskog svijeta“. Danas živimo u demokratskom, otvorenom društvu, informacije su nam često „na dohvatu ruke“. Osobno pak preferiram informacije „iz prve ruke“, pa ću i ovom prilikom prenijeti vijesti koje možda još nisu „procirkulirale“ informativnom mrežom hrvatskog medijskog prostora.

TURISTIČKI DIVOVI, PREDVODNICI NOVOG DOBA

Airbnb

Airbnb je osnovan prije 10 godina. Osnovali su ga 2008. Brian Chesky, Joe Gebbia i Nathan Blecharczyk. 2011 je Airbnb po prvi puta izašao na svjetsko tržište sa svojom platformom. Od tada do danas smjestili su 300 milijuna putnika a danas raspolažu sa 4,5 milijuna smještajnih objekata u 191 zemlji svijeta. Airbnb je prisutan u 400 gradova u svijetu. 2017. godine njihov je ukupni promet iznosio 2,6 milijardi USD, operativna dobit 450 milijuna USD, neto dobit 93 milijuna USD. Vrijednost kompanije je procijenjena na 30 milijardi USD. Imaju relativno malo zaposlenih, oko 3.000. Do sada su ostvarili 142 milijuna dolazak u Europu i generirali promet 17 milijardi USD . No prije 10 godina, po riječima Nathana Blecharczyka, gotovo nitko nije vjerovao da će ono što su pokrenuli doći do ovakvog rezultata. „Zar mislite da će ljudi boraviti u tuđim domovima ?“, bilo je jedno od češćih pitanja.

Slušajući izlaganje ovog mladog inženjera rođenog 1983. godine, osjetio sam jednu posebnu pozitivnu energiju koja ide iznad svih postojećih stereotipova, predrasuda i barijera. Nathan Blecharczyk je u dobi od 12 godina počeo programirati, sa 14 godina zarađivati od tog posla. Završio je visoko školovanje na prestižnom Harvard univerzitetu koje je sam platio iz prihoda svojih poduzetničkih aktivnosti tijekom cijelog perioda studiranja. 2005. se kao inženjer zapošljava u OPNET Tehnologiesu, nastavlja karijeru kao glavni inženjer razvoja Batiqua i konačno 2008. sa partnerima osniva danas planetarno popularni Airbnb u kojem je zadužen za razvoj.

Vizija, strategija, akcija

Big data digitalna tehnologija uz sve razvijeniju umjetnu inteligenciju, omogućavaju Airbnbiu, kao i drugim divovima digitalnog doba, da prikupe i analiziraju ogromnu količinu podataka iz svog poslovnog okruženja. Ta se obrada podataka  odvija u nevjerovatno kratkom vremenu nakon čega slijede novi modeli ponude koji se testiraju u realnom okruženju. Sav taj proces omogućio je Airbnbu uvid u najveće vrijednosti suvremene turističke ponude i potražnje.

Jednostavnim rječnikom rečeno, Airbnb je pitao domaćine kakav bi trebao biti njihov idealan gost a goste su pitali kakav bi trebao biti njihov idealan domaćin. Iz toga su izašle dvije „persone“, Superhost i Bestgest.

Klub kvalitete „Superhost“

Pored svih sadašnjih pogodnosti koje uživaju domaćini sa titulom „Superhost“ , upravo narednih dana biti će im ponuđene nove pogodnosti poput nagrade u obliku vouchera sa određenim iznosom za putovanje ili besplatno fotografiranje njihovog smještajnog objekta, posebno povoljne cijene za nabavu „pametnih“ kućanskih aparata, asistencija kod plaćanja davanja, poticajni bonus za privlačenje novih gostiju.

Do ljeta će se nadodati mogućnost pristupa Airbnbovim marketinškim partnerima, mogućnost učenja „na daljinu“ – besplatni webinari za poboljšanje poslovanja, nakon toga slijedi ponuda raznih sadržaja sa popustima za goste, mogućnost testiranja alata za bolje izlistavanje ponude i još druge pogodnosti koje će uživati domaćini iz „kluba kvalitete“ „Superhost“.

Specijalizacija ponude

Ogromna količina ponuđenih smještajnih mogućnosti koja danas stoji na raspolaganju gostu, postaje sve veća zapreka brzom i učinkovitom odabiru smještaja koji zadovoljava osnovne navike i potrebe gosta. Iz tog razloga Airbnb pokreće novu ponudu osnovnih „brendova“ i „podbrendova“. Time žele olakšati pretraživanje idealnog smještaja.

Ponuda počinje sa kategorijom „Shared room“ što je u osnovi najam kauča u kući. Nakon toga slijedi ponuda „Private room“ (klasična dvokrevetna soba), pa „Entire home“ (stambena kuća), „Vacation home“ (vikendica), „Bed & breakfast“ (noćenje sa doručkom), „Boutique“ (profesionalno organizirana usluga, poput malih obiteljskih hotela, hostela i slično ) i „Unique“ (neuobičajeni smještaj poput kućice na stablu, kamp kućice na plaži i sl.).

Nakon ovih osnovnih „brendova“, slijede i „podbrendovi“, „uža specijalizacija“. Takvu ponudu mogu nuditi domaćini iz „kluba kvalitete“ „Superhost“. Osnovne „potkategorije“ ili“podbrendovi“ su „Dinner party“, „Family“, „Honeymoon“, „Wedding“, „Group getaway“, „One-of-a-kind“, „Social stays“, „Work“ i „Accessible“.

Airbnbplus i Beautiful Homes

No ni to nije sve, jer se pokreće i posebna ponuda pod nazivom „Airbnbplus“. Tu će ponudu nuditi domaćini sa prosječnom ocjenom 4,8 (od 5), sa 95%tnim prihvaćanjem cijena sa 0% otkaza. Ti domaćini se osobno brinu o svojim gostima, potrudili su se oko posebnog dizajna svojeg smještaja, imaju posebno uređen i usklađen interijer. Ovi objekti se prezentiraju kao „Beautiful Homes“. Gosti ovog smještaja mogu naručiti i dobiti usluge poput prijevoza, nabave namirnica i slično u domaćinstvu. Najbolji domaćini će imati i posebnu logističku potporu Airnbnbia pod nazivom „premium suport“. Sve navedeno testirati će se i u Hrvatskoj. Uspio sam zapaziti da je na popisu destinacija Split.

Bookingcom

Bookingcom je osnovan sada već davne 1997. godine u Amsterdamu. 2002. Bookingcom je imao samo 7 zaposlenika. Među njima je bila i Gillian Tans koja danas predsjeda tvrtkom. 2005. Bookingcom se priključuje grupaciji Priceline kao najmanja tvrtka grupacije. 2018. godine cijela grupacija mijenja ime u Booking holdings. Planetarno popularni brend nametnuo se samom Pricelinecomu, Kayaku, Agodacomu, Rentalcarscomu, Opentableu.

Sam bookingcom danas raspolaže sa više od 1,5 milijuna smještajnih objekata u 225 zemalja svijeta, zapošljava 17.000 ljudi u 198 ureda diljem svijeta. Ponuda putem bookingcoma se prevodi na 43 svjetska jezika a svakoga se dana putem ove platforme ostvari 1,5 milijuna noćenja. Booking ima 17.500 distribucijskih partnera a od osnutka do danas ostvario je jednu milijardu noćenja. Cijela grupacija je  2016. godine imala ukupan prihod od 10,743 milijardi USD. Operativna dobit je iznosila 2,906 milijardi USD a neto dobit 2,134 milijardi USD.2016. godine grupa je ostvarila 556,6 milijuna noćenja, 66,6 milijuna iznajmljenih auto dana, 7,3 milijuna prodanih avio karata.

Promjena kursa bookingcoma

Bookingcom je započeo svoju poslovnu karijeru kao platforma za ponudu smještaja u hotelima. Uspjeh Airbnba koji je započeo na način da nudio samo smještaj u privatnim kućama i stanovima, utjecao je na postupnu „promjenu kursa“ bookingcoma. Danas imaju svaki treći zahtjev baš za smještajem u privatnim kućama i stanovima. Time se booking približava sve više poslovnom modelu Airbnba. Booking ubrzano traži nove mogućnosti „podilaženja“ suvremenim putnicima. 2.000 zaposlenika bookingcoma radi na razvoju novih proizvoda. Svaki novi prijedlog se razrađuje u dvije varijante i svaka se varijanta testira u realnom okruženju na odabranom uzorku korisnika.

Zaposlenici su podijeljeni u male timove koji svakoga jutra održavaju sastanak na temu zapažanja o mogućim poboljšanjima sustava. Svaki se prijedlog razmatra i svaki inženjer razvoja ima pristup glavnoj direktorici kompanije. Gillian Tans je prošla sva radna mjesta u kompaniji od onog najosnovnijeg do sadašnje pozicije glavne direktorice.

Neki od glavnih pravaca strategije razvoja kompanije su umjetna inteligencija, big data sustavi i personalizacija ponude. Svaka osoba određenu ponudu vidi na drugačiji način, ovisno o osobnih preferencijama, stavovima, mišljenjima, karakteru putovanja, potrebama na tom putovanju. Pretraga smještaja će se dalje razvijati upravo na takav način, iz perspektive personalizirane pretrage.

Bookingcom u Hrvatskoj

Nije prošlo više od 6 godina od kada smo nagovarali Expediu da ponudi putem svoje platforme obiteljski smještaj u Hrvatskoj. Bilo je to na jednoj velikoj svjetskoj turističkoj burzi. Tada su nas glatko odbili sa obrazloženjem da oni posreduju samo prema hotelskim kućama. Niti godinu kasnije donošenjem strateške, sada već povijesne odluke, bookingcom u Hrvatskoj kreće snažno prema obiteljskom smještaju. Danas raspolažu sa ponudom u više od 86.000 objekata. Samo 2017. godine u ponudi je   više od 25.000 novih apartmana i više od 5.000 kuća za odmor te 49 hotela. Upravo smještaj kod domaćina, kako ga bookingcom zove, je najveći hit.

Kako stoji Hrvatska na bookingcom platformi ?

Trendovi su slijedeći : Vikend putovanja su u porastu, čak 47% putnika ove grupacije tvrdi da će ove godine putovati više nego prošle. 43% putnika zamijeniti će daleka odredišta putovanjima bliže kući. 45% putnika sastavlja listu odredišta koje žele posjetiti a čak 34% putnika žele ponovo posjetiti odredište koje su posjetili u djetinjstvu. Fanovi filmske industrije žele posjetiti destinacije – scenografije poznatih filmskih serija , njih čak 36%. Aktivni odmor i brigu za svoje zdravlje preferira čak 56% putnika.

Kako stoji hrvatski obiteljski smještaj na bookingcom platformi ?

Putovanja u manjim grupama povećati će se za 25% a čak 64% putnika želi isprobati lokalne specijalitete i običaje, te cijeni interakciju sa domaćinom. Među top 20 gradova u svijetu sa najvećim brojem priznanja za recenzije gostiju nalaze se čak 4 hrvatska : na 2. mjestu Split, na 9. mjestu Zadar, na 10. mjestu Dubrovnik i na 19. mjestu Zagreb.

Što gosti traže ? Traže smještaj u određenom mjestu. Biraju poredak prema : cijeni, recenziji, udaljenosti od centra. Uključeni filteri pretrage su : cijena, broj zvjezdica, WIFI, besplatan parking. Korisnik platforme prosječno gleda rezultate pretrage 1 minutu. Na stranici objekta prosječno se zadržava 2 minute. Čak 9 od 10 putnika brže će rezervirati ako su na stranici prikazane relevantne, jasne fotografije visoke rezolucije. Najveću pažnju kod pretrage putnik posvećuje donjoj trećini ekrana. Zaključke po iznijetim informacijama možete donijeti sami.

Hrvatski smještaj kod domaćina najbolji na svijetu !

Za kraj informacija da je najviša prosječna ocjena recenzije u zemlji, među top 30  zemalja (prema ukupnom broju dodijeljenih priznanja) – upravo u Hrvatskoj. Prosječna ocjena hrvatskih domaćina je 9.0 !

Možeš „ubiti glasnika“ ali ne i vijest

Ova stara izreka ima novo značenje u kontekstu pokušaja omalovažavanja kvalitete hrvatskog obiteljskog smještaja – smještaja kod domaćina. Bez obzira što (ne)činili zastupnici interesa nekretninskih lobija sa velikim kapitalom, putovanja i potražnja za smještajem razvijati će se prema trendovima koje prate turistički divovi. Među njima su Airbnb i bookingcom trenutno najveći i najznačajniji. Oni „vode igru“. Međutim ako se igrači i promijene, igru sigurno neće mijenjati oni koji u njoj sudjeluju a osobito ne hrvatski „igrači“.

Vrijeme režimskih „proroka“ je prošlo a tradicionalna ekonomija također postaje stvar prošlosti. Prema predviđanjima stručnjaka 2025 godine ( za samo 7 godina), nova , „sharing economy“, dostići će volumen prometa stare, tradicionalne ekonomije. Slično promjenama u turizmu, događaju se i promjene u sektoru energetike (obnovljivi izvori energije), transporta (superbrzi vlakovi, e automobili bez vozača i sl.) i u drugim sektorima.

Nadam se da ,do skorog vremena potpune promjene ekonomskog modela, političke elite na vlasti u Hrvatskoj neće učiniti krive poteze kojima bi nas još više udaljili od priključka na svjetske trendove.

Možda bi najviše napravili kada ne bi ništa napravili.

nedopinezic.com

 

GLOBALNA TURISTIČKA KRETANJA U 2017., PREDVIĐANJA ZA 2018

IPK Travel monitor tradicionalno na ITBu  predstavlja sasvim „svježe“ rezultate istraživanja koja se provode u kontinuitetu od1969. godine.

Istraživanje se provodi u 60 zemalja svijeta i uključuju 500 000 ispitanika. Upitnici se ispunjavaju na 50 svjetskih jezika.  Pitanja se odnose na putovanja koja uključuju najmanje jedno noćenje. Pokrivenost po glavnim geo zonama iznosi : Europa 95%, USA 90%, Azija 88%.

Svjetska putovanja u 2017.

Kupovna moć svjetskih putnika porasla je u 2017. godini za 4%, putovalo je ukupno 1,1 milijarda ljudi (+6,5% u odnosu na 2016.)., što iznosi 81 milijun više putnika. U 2017. je ostvareno 9 milijardi noćenja više nego u 2016. (+8%). Prosjek noćenja po putovanju je 7,8. Prosječna potrošnja po putovanju iznosila je 1.213 eura. U strukturi globalnog BDPa putovanja zauzimaju 5%.

Ukupno je turistički promet rastao za 6,5%. U Aziji je povećanje prometa iznosilo 5%, u Europi 8% dok je turizam USA bio „u mirovanju“ , bez rasta ili pada.

Prema razlozima putovanja najveći rast bilježi „sunce i more“ (+15%) , što je i prvi motiv putovanja, slijede gradovi sa povećanjem od 14% i selo sa +4% dok su turna putovanjau padu -5%. Iz Europe je u svijet bilo 7% više odlazaka a u Europu je došlo 8% više turista. Europa kao geo zona i dalje je najjača emitivna destinacija. Po zemljama najveća emitivna destinacija je Kina, slijede USA, Njemačka, Velika Britanija, Francuska, Kanada, Nizozemska, Italija, Švicarska, Rusija.

Top odredišta

Europa je prvo top odredište u svijetu sa rastom od 8% dolazaka, slijedi Azija sa rastom od 6%. Po zemljama prva destinacija je Španjolska, slijedi USA, Njemačka, Francuska, Italija, Kina, Velika Britanija, Meksiko, Austrija, Kanada.

Zadovoljstvo putnika

Prosječna ocjena ukupnog zadovoljstva putnika je 2,7 (na skali gdje je 1 najbolje a 5 najlošije) , dobro ali ne savršeno. Najbolje su ocjenjeni pejzaži, priroda (2,5) i razgledavanje znamenitosti  te ponuda sadržaja kulture (2,7).  Generalno su lošijim ocjenama ocjenjene paže (3,2), wellness (3,4), ljetni sportski sadržaji (3,5), zimski sportski sadržaji (3,9). Ukupno zadovoljstvo smještajem ocjenjeno je ocjenom 2,6, usluga također sa 2,6, dok je kuhinja i gastronomija dobila ocjenu 2,8. Po prvi puta se ispitivalo stanje „overtourisma“. 37% ispitanika je dalo mišljenje da ta pojava jest problem dok 63%  ispitanika ne osjeća probleme „overtourisma“. Na pitanje da li ima previše turista u destinaciji 24% ispitanika je odgovorilo pozitivno a 76% negativno. Ukupni utjecaj „overtourisma“ na planiranje putovanja prema ovome istraživanju iznosi 9%. Najviše problema po tom pitanju ima Azija.Veliki gradovi su također više pogođeni ovim problemom. Najveći problem „overtourisma“ osjeća  Mexico city, slijedi Šangaj,Venecija,Amsterdam, Firenca, Barcelona. Ovaj se problem osjeća samo u nekim destinacijama. Mnogi problemi vezani uz pojam „overtourisma“ mogu se riješiti boljim upravljanjem destinacijom. Taj problem prije svih osjećaju lokalni stanovnici.

Što se tiče utjecaja terora na putovanja, 37% ispitanika je izjavilo da se boje terora,dok se 63%  putnika ne boji. 24% ispitanika će za putovanje birati samo sigurne destinacije. Najsigurnija zemlja u percepciji putnika je Švicarska, slijedi ju Kanada, zatim Austrija , Finska, Norveška, Danska Austrija, Švedska,Portugal, Nizozemska. Malo manje su sigurne Grčka, Kina,Italija,Belgija, Tajland,Dubai,Indija,Španjolska, Njemačka. Srednje sigurne zemlje su Južna Afrika, Velika Britanija,Meksiko,Rusija.. Nesigurne zemlje su Francuska, Saudijska Arabija, USA, Maroko,Jordan. Vrlo nesigurnima se smatraju Tunis, Egipat, Izrael i Turska.… Loša vijest je da Hrvatske nema na popisu sigurnih zemalja. Dobra vijest je da je nema ni među nesigurnima. Među najnesigurnije zemlje prema ocjeni ispitanika su  Tunis, Egipat, Izrael, Turska … Poboljšanje imagea sigurnosti u odnosu na 2016. Bilježe Španjolska, USA, Njemačka, Velika Britanija , Francuska… Od ostalih rizika na putovanju čak 5% otpada na traume izazvane raznim oblicima kriminala, 4% su posljedice zdravstvenih problema. Na poslovnim putovanjima su traume izazvane raznim oblicima kriminala dosegle visoki postotak od 13%. Kao najsigurnije regije za putovanja rangirani su na prvome mjestu  Karibi,slijede  Sjeverna Amerika, Azija, Europa, Centralna Amerika, Srednji istok i na kraju Afrika.

Predviđanja turističkog rasta u 2018.

Turistički promet Europe bi trebao rasti po stopi od 4%, u Aziji 6%, Sjevernoj Americi 4% , Južnoj Americi 7%. Na globalnoj razini predviđa se rast turističkog prometa od 5%.

Link na detaljno izvješće sa kratkim komentarom objaviti ćemo čim bude dostupan.

nedopinezic.com

ITB 2018 – TELEGRAFSKI IZ BERLINA

ITB U BROJKAMA

10.000 izlagača iz 180 zemalja svijeta, sa 5 kontinenata. 109.000 registriranih poslovnih posjetitelja- kupaca. 150.000 posjetitelja ukupno. 28.000 sudionika kongresa, 1.000 akreditiranih novinara. Na kongresu sudjeluje 430 govornika. 50% njih pripada top managementu, 50 % govornika dolazi izvan Njemačke.

Ovogodišnji glavni partner ITBa je Meckemburg – Vorpommern, njemačka regija čije ćemo se ime vrlo brzo naučiti izgovarati. Što zbog sve većeg broja naših ugostiteljskih djelatnika koji ovdje zarađuju za kruh, što zbog činjenice da nam je ova regija najveći konkurent u pridobivanju turista sa sjevera Njemačke.

Partner ITB kongresa je veličanstvena Zambija, možda najpoznatija po Vikorijinim vodopadima ali zemlja čije ostale ljepote otkriva sve više turisti sa svih strana svijeta.

Turizam je potpuno izašao iz nekog dosadašnjeg, uobičajenog klišea. Gotovo da nema zemlje na svijetu koja ne želi privući turiste. Više nema regija i gradova u Njemačkoj koji se ne deklariraju kao turističke destinacije. Sve je turizam, turizam je svugdje.

KINA

Kina je posebna priča. Kada doživite prezentaciju jedne kineske OTA platforme za koju nikada niste čuli a koja :

zapošljava 33.000 ljudi, ima 8.000 inžinjera (4 puta više od booking.coma), ima 300 milijuna korisnika, posjeduje najmoderniju digitalnu tehnologiju, surađuje sa svim bankama u Kini, ima mrežu od 6.500 predstavništava po cijeloj Kini, koja je 20 najskupljih paket aranžmana u vrijednosti od 200.000 dolara prodala za 17 sekundi…ostanete bez riječi.

O globalnim kretanjima turizma u 2017. godini pisati ću drugom prilikom, sada tek podatak da je u prvom istraživanju o „overturizmu“ na prvo mjesto „iskočio“ Mexico city a da Barcelona nije ni među 10 najproblematičnijih…

TURSKA I OBITELJSKI SMJEŠTAJ

Turska se okreće prema razvoju obiteljskih mikro poduzetnika u turizmu i na prvo mjesto stavlja svoju (pre)bogatu kulturnu baštinu. Po tome su, prema vlastitom priznanju, bili poznati prije 40 godina. Onda je razvoj turizma krenuo u nekom drugom smjeru.

Ako mislite da „Turci fantaziraju“ , pričekajte još par redaka, pa će vam biti jasno što se događa. Booking.com pojačava segment obiteljskog smještaja. Trenutno se svaki treći upit u svijetu odnosi na tu kategoriju smještaja. Booking je svoju priču započeo sa hotelskim smještajem da bi postupno uzimao sve više obiteljskog. Airbnb koji je startao prije točno 10 godina, svoj je poslovni model bazirao samo na obiteljskom smještaju. Od tada do danas su „smjestili“ 400 milijuna putnika i sada raspolažu sa kapacitetom od 4,5 milijuna smještajnih objekata. Njihova nova strategija je priča za sebe. To ću posebno obraditi na nekom od narednih predavanja kada se vidimo. Sada ću reći samo : klubovi kvalitete, segmentacija, specijalizacija.

 NOVI LUKSUZ, SKRIVENI LUKSUZ

Luksuzni segment je potpuno promijenio svoj „izlog“. „Zlatne kade“, „kristalni lusteri“, ukočeni batleri više nisu sinonim za luksuz. To se sada zove raskoš. Luksuz je promijenio „agregatno stanje“ u nematerijalne vrijednosti. Novi slogan luksuza glasi „Luksuz je sve ono što novac ne može kupiti“. O ovoj temi ćemo raspravljati slijedećih tjedana na blogu nedopinezic.com.

ŠPANJOLSKA I TURIZMOFOBIJA

Španjolska sve više ide prema problematičnom stanju. Po pitanju turizma nastaje kaotična atmosfera. Javlja se „turizmofobija“. Društvo se polarizira oko pitanja regulacije obiteljskog smještaja. Kraljevina, 17 regija , desetak velikih gradova, svi imaju samo dio regulacije. Nastala je potpuna regulatorna anarhija. Rezultat: prema procjeni španjolskih kolege, legalno je na tržištu oko 125.000 smještajnih objekata a nelegalno čak milijun smještajnih objekata u privatnim kućama i stanovima. Više o ovome kroz inicijativu EHHAe u idućim nastavcima bloga nedopinezic.com.

MUSLIMTRAVEL MARKET

Muslimansko tržište je, kao i kinesko, za nas veća nepoznanica nego što mislimo. U muslimanskoj popupaciji koja čini 35% čovječanstva čak je 60% stanovništva do 30 godina starosti. 2016. godine muslimani  su ostvarili 121 milijun putovanja. Predviđanja govore da će ih 2020. biti 158 milijuna. Specijalisti za „Muslimtravel market“ daju korisne savjete tvrtkama, osobito hotelijerima, koji se okreću ovom tržištu. Potencijal je velik, zahtjevi specifični, među najvažnijima je osiguranje visokog stupnja privatnosti za obitelji na putovanju, na primjer. Naravno halal hrana je osnovni uvjet.

BEACH INSPECTOR I BIG DATA

Ako niste znali, među brojnim platformama koje se konstantno razvijaju, veliki je interes korisnika pobudila jedna koja se zove „Beach-Inspector“. Njihovi su ljudi do sada ispitali i ocijenili 1.595 najposjećenijih plaža po cijelome svijetu. I dalje se šire, prikupljaju podatke „na licu mjesta“, daju preporuke, ocjene savjete… U Hrvatskoj su do sada obradili 41 plažu u 11 destinacija. Neke se preporučaju za relaksaciju, neke za obitelji, neke za  jedno i drugo…Ocjenjuju se kvaliteta ponude ležaljki, sadržaja za obitelji, sportova na vodi, sportova na kopnu, daju se i druge korisne informacije kao i foto + video materijal.

Čini mi se da o našoj ponudi više znaju drugi nego mi sami. Danas se sve „vrti“ oko „big data“sustava. Velike baze podataka omogućavaju brze preglede  po svim mogućim parametrima. To je daleko više od naših šturih i nepreciznih statističkih izvješća.

ITB je u subotu i nedjelju otvoren za publiku, poslovi su zaključeni, znanje je izneseno. Imamo materijala za raspravu slijedećih godinu dana do novog ITBa.

Iz Berlina za nedopinezic.com

Nedo Pinezić

ITB 2018- Kuda ide turizam ?

Ništa nije slučajno

Na putu na najveću svjetsku turističku burzu i najveći svjetski turistički kongres, sudbina je htjela da sjednem kraj putnika koji leti iz Hrvatske u Njemačku zbog drugog razloga. Čovjek ide na posao. Već godinama živi na sjeveru SR Njemačke, daleko od Kvarnera. Radi kao konobar u jednom gradiću sa 100 000 stanovnika u jednom prosječnom restoranu. Nije mogao, kaže, živjeti od sezone do sezone, školovati dvoje djece i zajedno sa skromnim primanjima svoje supruge održavati domaćinstvo. „Sigurno Vas zanima plaća ?“ Reče čovjek i odmah daje odgovor – 2.000,00 eura mjesečno + stan i hrana. Radi se svakoga dana dvokratno, za ručak i za večeru. On ima slobodno tek popodne nedjeljom. Odgovara mu da radi više jer živi odvojeno od obitelji. Kada radi, dan prođe u čas, kaže. Kako i ne bi kada tri konobara opslužuju 150 sjedećih mjesta u restoranu a ljeti i više sa terasom. U restoranu ukupno radi 7 ljudi. Sezona traje cijelu godinu. Posao malo opadne u siječnju i veljači, ostalih 10 mjeseci se radi gotovo nepromijenjenim ritmom. Dolazi im mnogo Skandinavaca vikendom kao i domaći Nijemci. Ljudi uglavnom šetaju, razgledavaju dvorce, Skandinavci se časte ićem i pićem koje je mnogo jeftinije nego u njihovim zemljama. Pokrajina u kojoj radi ovaj čovjek zove se Mecklemburg-Vorpomern.

Mecklemburg-Vorpomern, zemlja partner ITBa 2018.

Ova najsjeverno-istočnija njemačka pokrajina broji 1,6 milijuna stanovnika, graniči na istoku sa Poljskom na jugu sa Brandeburgom kojemu pripada i Berlin. Pokrajina ima 3 nacionalna parka,2.000 dvoraca i utvrda, 2.000 otoka, 2.000 kilometara pješčane obale, 26 000 vodotoka i vodenih putova.  Imaju Ministarstvo gospodarstva,zaposlenja i zdravlja na čelu kojega je gosp. Harry Glawe koji se pozvavši sudionike kongresa u svoju zemlju, ponudio i kao vodič. Turizam je iznimno važan za Mecklemburg-Vorpomern. Do sada se u infrastrukturu koju turizam treba uložilo 6 milijardi eura. 2016. godine ova je savezna pokrajina ostvarila 30,3 milijuna turističkih noćenja, odnosno 19 noćenja po stanovniku, što je slučaj i u Hrvatskoj. U ovoj pokrajini živi samo 2% od ukupnog stanovništva SR Njemačke a njihov doprinos turističkom prometu savezne države iznosi 7%. Tu sam ih čekao ! Otok Krk isto doprinosi sa 7% turističkom prometu Republike Hrvatske, ali ima samo 0,4% stanovnika cijele zemlje.

Ključna pitanja ITB kongresa

Prof.dr. Ronald Conrady, Znanstveni direktor ITBa sa Univerziteta primijenjene znanosti u Wormsuu svom je uvodnom izlaganju predstavio ključna pitanja kojima se bavi ovogodišnji kongres:

  1. Digitalizacija sa fokusom na umjetnu inteligenciju, okrenutost prema korisniku, individualni pristup, personalizaciju ponude.
  2. Transport budućnosti u očekivanju treće transportne revolucije. Postojeći sustav transporta je neodrživ u okružju ostalih promjena. Korištenje obnovljivih izvorna energije, vozila bez vozača, supersoničnih zrakoplova, bespilotnih letjelica, super brzih vlakova… to su projekti na kojima se intenzivno radi. Hoće li 2030. Biti godina preokreta u transportu ?
  3. Fenomen „overturizma“. Eksponencijalni rast turizma dovodi do neželjenih posljedica. Gdje su granice turističkog rasta ? Kako efikasno upravljati destinacijom u ciju izbjegavanja „overturizma“ ?

 

O ovim i drugim zanimljivim temama čitajte u idućim nastavcima.

nedopinezic.com

Priznajem, motivirao me Šprajc : Snijeg – problem ili prilika ?

 200 000 Hrvata skija u inozemstvu
Moram priznati da sam malo oklijevao oko pisanja ovog osvrta. U medijima se i ove godine “proziva” oko 200.000 Hrvata koji idu na skijanje i to u inozemstvo. Po jednima je to pokazatelj da nam je još uvijek previše dobro, po drugima da Hrvatska nema samo 100 imućnih obitelji već mnogo, mnogo više. Na koncu sam odlučio priznati: i ja sam taj koji sa svojom obitelji, kao dio te  „elite“ ide na skijanje u inozemstvo. I tako smo umjesto nezanimljivih statističkih udjela od 1.400.000 Hrvata koji su kao turisti proveli ljetovanje na hrvatskom moru, postali dio mnogo zanimljivije mase od 200 000 Hrvata koji su se odlučili za zimovanje u Austriji.
Saaalbach – Hinterglemm, skoro izumrlo područje
Saalbach – Hinterglemm je gradić u okrugu Zell am See, regiji Pinzgauer u Saveznoj pokrajini Salzburg, njenom zapadnom dijelu, tik „pred vratima Tirola“. Salbaška dolina prostire se u smjeru istok – zapad i dobro je zaštićena od južnih vjetrova što pogoduje dobrim uvjetima za dugu sezonu skijanja. Dolina je obrubljena Kitzbilškim Alpama s najvišim vrhom Hockhkogel – 2.249 m/nm. Saalbach se prvi puta kao naselje spominje 1222. godine a 1489. dobiva povelju sajamskog grada. Siromašan alpski poljoprivredni gradić imao je početkom 20. stoljeća nešto manje od 1.000 stanovnika.
40 godina upornosti na putu ka preporodu
Prosperitet počinje dolaskom prvih turista, 1945. godine. Pedesete i šezdesete godine prošlog stoljeća obilježene su razvojem skijaškog sporta i zimskog turizma u Alpama koji dodatnu akceleraciju dobiva u sedamdesetim i osamdesetim godinam razvojem suvremene tehnologije za transport skijaša, uređenje staza, skijaške opreme i obuće…
1987. godine Saalbach se udružuje s Hinterglemmom u jedinstvenu općinu a za Svjetski skijaški kup 1991. objedinjen je skijaški resort Saalbach-Hinterglemm s Leonbergom.
Jedno od najpoznatijih skijališta u Austriji
Danas sustav ima 200 kilometara uređenih skijaških staza opremljenih s 55 vučnica i 470 snježnih topova. Broj stanovnika dostigao je brojku od 2.871, od čega su njih 86% Rimokatolici, 5,5 %  Pravoslavci, 2,6% Evangelisti, 1% Muslimani, 1% otpada na sve ostale vjeroispovijesti a 3,3 % se izjašnjavaju kao ateisti.
U osnovi se razvojna priča u svojim počecima ne razlikuje bitno od sličnih priča u malim obalnim i otočnim sredinama u Hrvatskoj. Do onog trenutka kada je kod nas nositelj ponude postala Država (bivša), a u Austriji se je nastavilo razvijati privatno poduzetništvo vođeno jasnom vizijom nacionalnih i lokalnih vlasti.
Obiteljski smještaj
Smjestili smo se u pansionu Patis, tek stotinjak metara udaljenom od polazne stanice žičare. Pansion je izgrađen 1973. godine i do danas je ostao – isti. Isti namještaj od masivnog drva, gizane tuš kade, wc školjke opemljene „crnim daskama“… kao da je vrijeme stalo. Sve tada napravljeno i danas izgleda kao da je novo. Namještaj je izuzetno kvalitetan, sve je besprijekorno čisto. Polupansion u dvokrevetnoj sobi košta 42 eura po osobi u ovoj, našoj, nižoj sezoni. U obližnjem hotelu sa 4 **** polupansion košta 150 eura po osobi i danu. Naravno da je taj hotel neusporedivo luksuzniji od našeg skromnog pansiona. Ali mi smo došli skijati, baš kao i Rumunji, Poljaci, Mađari i mladi Austrijanci smješteni u istom pansionu, i sve što nam treba je čist i uredan smještaj s korektnim doručkom i večerom. To smo i dobili.
Statistička i stvarna potrošnja
Kada naši stručnjaci izrađuju algebre prosječne potrošnje turista po danu onda veći dio te formule počiva na smještaju. Tako turisti u Dubrovniku prosječno potroše više nego u Lovranu zbog više cijene smještaja. Van smještajni dio potrošnje zapravo počiva na procjeni ili na iskazu samih turista. Teško da se može osim osnovnih životnih potreba, poput kreveta i obroka, u formulu ubaciti još neki unaprijed prodani sadržaj. Na skijanju se uz smještaj nadodaje i karta za žičaru koja za 7 dana košta odraslu osobu 220 eura. S tom kartom možete koristiti i besplatan prijevoz skijaškim autobusima koji redovito povezuju smještaj s polaznim stanicama žičara. Dakle 7 polupansiona + sedmodnevna ski karta po osobi dođe 514 eura. Ako se tome doda još 15 eura po osobi za jedan obrok dnevno i još toliko za pokoje piće, na navedenu sumu treba dodati još 210 eura što već zajedno čini 724 eura po osobi za 7 dana. Ali obzirom da smo mi Hrvati i da ili idemo na odmor „kako treba“, ili ostajemo doma, sedmodnevni prosječni skijaški odmor možemo slobodno računati na bazi 1.000 eura troška po osobi, računajući i trošak puta. Dakle bilo bi to, prema navedenoj statističkoj algebri, 142 eura potrošnje po turistu dnevno. Pod uvjetom da ne pokleknete pred ponudom nekog od mnogobrojnih dućana i butika.
Zamislite nezamislivo
Zamislite da se kod nas u pretplati može kupiti npr. sedmodnevna  karta za vožnju udobnim brodovima i autobusima od otoka do otoka a da su te veze ljeti češće i brže… Možda bi i naša prosječna potrošnja po gostu odskočila od elementarnog minimuma…
Turizam doživljaja
Austrijanci su dakle već odavno shvatili da se turizam ne svodi samo na krevet i tanjur. Smještajna ponuda je šarolika, pristupačna svačijim zahtjevima uz čvrsto pravilo vrijednosti za novac. U Austriji se uvijek dobije točno ono što se plati. Vrlo je jasno zašto je nešto skuplje ili jeftinije. Tu zabune nema. Sadržaja ima u svim godišnjim dobima zaista mnogo. Uz navedene skijaške kapacitete, gotovo svaki hotel ima i svoj wellness centar, postoji i gradski bazen, posebna skijališta za djecu, snowboard parkovi…
U proljeće se mijenja sadržaj na istom prostoru pa do biciklističkih i pješačkih staza, visećih mostova i adrenalinskih parkova žičare prevoze bicikliste, šetače i avanturiste.
Bajte – spoj tradicije i besprijekorne usluge
Po  alpskim visovima raspoređena su planinska skloništa – bajte, zapravo potpuno opremljeni ugostiteljski objekti uređeni u tradicionalnom alpskom stilu. Svaka bajta zanimljiva je na svoj način, a nama je najzanimljivija bila bajta-muzej na 2000 metara nadmorske visine. U ovu je kameno-drveno zdanje smještena stara mini elektrana, kovačnica, mini muzej nužnika… Zamislite, u muškom wc-u iza prozirnog stakla pisoara nalazi se izlog s muzejskim primjercima urinarnika… Originalniju ideju teško je i zamisliti.
Dnevni životni ritam ugostiteljskih objekata
U pojedinim bajtama nastupaju zvijezde „Alpskih narodnjaka“ – Oberkreinera, negdje pak nastupaju njihove prsate folk-pop zvijezde u usponu ali ima i originalnih performansa na alpskom rogu, dijatonskoj harmonici i slično.
Da Hrvati često ne prezaju biti „veći katolici od Pape“ najslikovije smo se uvjerili kroz način organizacije pušenja u lokalima. Znamo kako je tekla akcija u Hrvatskoj. U Austriji su odlučili da nema pušenja gdje i kad se jede. Tako u istom lokalu ne smijete pušiti npr. do 16 sati (na stazi) ili do 21 sat (u mjestu) do kada radi kuhinja. U 16 h, odnosno u 21h se iznose pepeljare na stolove, kuhinja se gasi i pušenje je dozvoljeno. Gotovo svaki ugostiteljski objekt nekoliko puta dnevno mijenja svoju ponudu. Do podne doručci, od podne do 16 h ručkovi, od 16 do 18 h zabava nakon skijanja i prije večere, od 18 do 21h večere, od 21h disko…
Apres ski ili Apres swimm?
Apres ski (franc. „nakon skijanja“), originalan je način zabave u vremenu od zatvaranja žičara (16 h) do početka večere (cca 19 h). Mnogobrojnim skijašima nudi se vesela atmosfera podgrijana živim muzičkim ritmovima i domaćim alkoholnim pićima na stazi, u ugostiteljskim objektima, na šankovima uz hotele… U kratkom vremenu i eksploziji dobrog raspoloženja nakon skijanja ostvaruje se dodatna potrošnja „po glavi turista“.
Nadamo se da će i na hrvatskom Jadranu nakon skromnih pokušaja zaživjeti „Apres swimm“ poslije cijelodnevnog kupanja u vremenu od 16 do 19 sati.
Sportski događaji u funkciji promocije turizma
Već je opće poznata stvar da je alpsko skijanje više od nacionalnog austrijskog sporta. Austrijanci puno ulažu u sportaše ali još više ulažu u natjecanja koja se u svjetskom skijaškom kupu povremeno sele po skijaškim resortima u cilju promocije alpskog zimskog turizma. Stalni medijski fokus na natjecanja u jeku skijaške sezone znatno doprinosi medijskoj promociji austrijskog zimskog turizma. Iznimno dobro usklađeni sportski događaji sukladni sezonskoj turističkoj ponudi, austrijski su marketinški patent. Nakon skijaške sezone na red dolazi brdsko-biciklistička u kojoj se također događaju brojna sportska događanja vezana uz brdski biciklizam. Sportska natjecanja međutim dolaze na red tek nakon pune funkcije turističke infrastrukture tematski vezane uz ta natjecanja. Ovdje, na žalost, nemožemo povući usporedbu s hrvatskim turizmom. Kod nas se uglavnom produciraju skupa sportska događanja koja nemaju svoj nastavak kroz komercijalne turističke aranžmane. Hrvatski sportaši svjetskog kalibra nemaju mogućnosti promovirati turističke sadržaje sukladne sportu kojim se bave.
Reformom školstva do produljenja turističke sezone
Nedavni prijedlog za uvođenjem još jednog neradnog dana u sklopu Novogodišnjeg praznika koji bi imao za cilj ostvarenje većeg broja noćenja hrvatskih državljana u aranžmanima dočeka Nove Godine možda djeluje simpatično. Ipak austrijski primjer pokazuje promišljeniji način poticanja vansezonskog turističkog prometa na način dobitka za svih. Pomno formirane sezone imaju cilj privlačenja pojedinih ciljnih skupina turista. Tako su zimski školski praznici podijeljeni u tri dijela – Božić, Nova Godina do Tri Kralja i karnevalski tjedan u veljači. U tim terminima cijene su više (druga polovica prosinca do 6. siječnja, tri tjedna veljače). Od 6. siječnja pa do konca mjeseca cijene su niže i prilagođene turistima „Nove Europe“ ali i organiziranim dolascima učenika austrijskih i njemačkih osnovnih i srednjih škola. Naime, u programu obrazovanje rezerviran je tjedan dana školskog programa „u prirodi“ u kojem svaki učenik osnovne i srednje škole zimi uči skijati u austrijskim Alpama ili početkom ljeta plivati u jezerima južnih pokrajina ili planinariti u Alpama. Ovaj se sedmodnevni program proteže kroz cjelokupno školovanje austrijskih i njemačkih škola pa tako ovih dana skijališta vrve djecom i omladinom svih uzrasta koja stječu nove, korisne vještine, a austrijski turizam dodatni poticaj u „nižim sezonama“. Naravno da su cijene ovih aranžmana povoljnije od klasičnih komercijalnih ali volumen prometa je značajan. Kada bi se kojim slučajem hrvatski školski sustav na sličan način usklađivo s potrebama hrvatskog turizma, vjerovatno bi i hrvatski učenici dobili priliku naučiti skijati na Petehovcu, Platku, Sljemenu ili mogućim novim malim skijalištima tijekom zime, nakon praznika ali i plivati na Jadranu početkom lipnja prije ljetnih ferija. Tada ne bi bilo potrebe za uvođenjem dodatnih neradnih dana u cilju povećanja turističkog prometa u „niskim sezonama“ u planinama i na moru.
Austrijsko gospodarstvo počiva na mikro i malim  poduzetnicima
Pa tako i turizam uz poljoprivredu „drže“ obiteljski hoteli, pansioni, seljačka domaćinstva ili pak obiteljski smještaj u apartmanima i kućama za odmor kao dodatna djelatnost uz redovan posao. U ugostiteljstvu rade cijele obitelji od djedova i baka do unuka, braće i sestara. Porez na dohodak se plaća paušalno a PDV je 10 % za sve vrste ugostiteljskih usluga. Na taj način poslovanje je maksimalno pojednostavljeno a u 15 godina povremenih boravaka u Austriji NIKADA nigdje nisam sreo nikakvu inspekcijsku kontrolu koja bi djelovala pred gostima na način kako je to uobičajeno kod nas. Zato nema napetosti ni nervoze. Posao predstavlja dugoročnu egzistenciju za stanovništvo, edukacijom i tehnologijom te učinkovitim sustavom upravljanja kvalitetom postiže se visoka razina usluge. Gost je najvažniji u svakom smislu, on je i glavni „inspektor“ čije primjedbe danas u eri digitalne tehnologije mogu djelovati pogubno. Na koncu, bili smo zadovoljni svojim aktivnim odmorom u planinama koji za nas s 0 metara morske razine poticajno djeluje na obnovu crvenih krvnih zrnaca. I to bi trebao biti dio priče o poticanju vansezonskog turizma u planinama u koju bi se pored školstva moglo uključiti i zdravstvo. No o takvim njemačkim iskustvima  jednom drugom prilikom.
nedopinezic.com

“TREĆI ELEMENT” I TURIZAM

TRENUTAK STRMOTE

Trenutak kada je Marin Strmota, državni tajnik za demografiju u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, javno i vrlo emotivno pred medijima dao ostavku na svoju dužnost, „svjetla pozornice“ obasjala su pitanje svih pitanja opstojnosti hrvatskog naroda i Hrvatske kao države.

Pozornost nije trajala dugo jer već u idućem činu vladin izvanredni povjerenik za Agrokor , Ante Ramljak , podnosi neopozivu  ostavku. Dva slična, (ne)očekivana čina iz različitih pobuda i sa različite pozicije stečenih materijalnih dobitaka u kratkom razdoblju obnašanja povjerenih im dužnosti.

Ovaj drugi slučaj ćemo za sada ostaviti po strani, on je dio dugotrajne agonije propadanja pogrešnog ekonomskog modela suverene Hrvatske. Prvi slučaj zaslužuje pozornost sa aspekta rastućeg turističkog prometa u Hrvatskoj.

DEFINICIJA DRŽAVE

Prema međunarodnom pravu, država kao pravna osoba mora imati minimalno slijedeće osobine: 1. Definirani teritorij, 2. Vlast, 3. Stalno stanovništvo 4. Sposobnost stvaranja odnosa sa drugim državama. Stalno stanovništvo, prema ovom redoslijedu predstavlja „treći element državnosti“. Naravno stalno stanovništvo bi moglo biti i na prvome mjestu ali „Treći element“ zvuči uvjerljivo poput naslova filmske uspješnice Luca Bessona „Peti element“. Govorimo o stalnom stanovništvu bez kojega se ne može formirati država ali ni općina, grad, županija. „Treći element“ bi trebao biti prva stavka svih politika na svim razinama jedne države. I tu dolazimo do demografije i slavnog tragičara sa početka ove priče, dr. Strmote.

DEMOGRAFIJA

Demografija je po definicija znanost o stanovništvu. Ta se znanost bavi istraživanjem i proučavanjem zakonitosti u kretanju stanovništva, utvrđuje međusobne odnose kretanja stanovništva s drugim pojavama u gospodarstvu i društvu uopće. Jedno od takvih kretanja koje prati demografija je i depopulacija. Depopulacija je pojava smanjenja broja stanovnika neke regije, zemlje, prouzročena iseljavanjem i malim prirastom stanovništva, malim brojem rođenih u odnosu na gubitak stanovništva, odnosno umrle. Kada se ti omjeri gubitka stanovništva i prirasta, odnosno imigracije poremete u korist stalnog povećanja stopa gubitka stanovništva, tada dolazimo do izrazite depopulacije odnosno novog pojma – izumiranja. Dr. Strmota je u svojem posljednjem javnom obraćanju sa funkcije državnog tajnika konstatirao upravo to – „Hrvatska izumire“.

IZUMIRANJE DRŽAVE I TURIZAM

Sada se već pitate, dragi čitatelji, kakve sve ovo ima veze sa turizmom ? Do sada smo mogli shvatiti da će nastavak trenda izumiranja prouzročiti negativni omjer radno sposobnog stanovništva u odnosu na radno nesposobne pa će i društveni fondovi solidarnosti biti ugroženi. Prije svega zdravstveni i mirovinski fond. To se već događa. Pored toga stanovništvo će naglo stariti i sve će više starijih ljudi biti bez skrbi svojih ukućana. Ono što se već također u nekim krajevima događa je potpuno nestajanje „trećeg elementa“. Kroz neko vrijeme zbog toga će neke općine ostati najprije bez radno sposobnog stanovništva a onda i bez stanovnika uopće. Čelništvo takvih općina baviti će se uskoro isključivo komunalnom djelatnošću  upravljanja grobljima i posmrtnim zbrinjavanjem svojih stanovnika. Takva mjesta postati će neatraktivna za povremene stanovnike, vikendaše ali i za suvremene turiste. Istraživanja o zadovoljstvu gostiju jedne od najvećih svjetskih online platformi booking.coma pokazala su da je „treći element“ jedan od osnovnih elemenata doživljaja destinacije. Više nisu važne samo prirodne i kulturne atrakcije u kombinaciji sa smještajem i organiziranim boravkom. Suvremeni turist- istraživač želi se u potpunosti stopiti sa lokalnom kulturom života. Pri tome izrazito računa na domaćine i dobro domaćinstvo kroz koje se upoznaje sa „life stilom“ lokalne zajednice.

REZULTATI ISTRAŽIVANJA

U 2016. godini apartmani, kuće za odmor i vile nalazile su se na vrhu liste objekata sa savršenih 10 bodova. Ti su objekti zauzeli čak 70% ukupnog smještaja koji je ocijenjen ovom visokom ocjenom zadovoljstva gostiju. Gosti su u istom istraživanju izjavili (njih 70%) da se na odmoru najbolje provedu kada se osjećaju kao doma a čak 59% ispitanika je izjavilo da vole osjetiti osobnu povezanost s domaćinom. Na ovome principu i planetarno popularni Airbnb temelji uspjeh svojeg poslovanja. Već u uvodu sa njihove web stranice može se pročitati : „Otkrijte čitave domove i privatne sobe idealne za svako putovanje. Domaćini s 5 zvjezdica. Svježe je ispeglana posteljina i preporuka za najbolji brunch u gradu samo su dio gostoprimstva koje će vam pružiti naši lokalni domaćini…“

HRVATSKI DOMAĆINI MEĐU NAJBOLJIMA NA SVIJETU

Zaista,što god mislili o tome, činjenica je da su hrvatski domaćini već nekoliko godina svrstani među najbolje na svijetu: 2015 imali smo 3 od deset najboljih domaćinstava na svijetu u akciji booking.coma. Iste smo godine u istoj akciji imali 9.310 domaćinstava sa prosječnom ocjenom 8,9 a 2016. čak 12.219 domaćinstava sa prosječnom ocjenom 8,9 od maksimalnih 10. 2017. smo osvojili priznanja za najbolju kuću za odmor u Europi u 4 od 8 kategorija. E sad, „turistički industrijalci“ misle da je sve to nevažno, jer njima je najvažnije zauzeti najatraktivnije pozicije u prirodi za izgradnju smještajnih objekata.  To može biti neka prirodna uvala, plato iznad velikog slapa na Plitvičkim jezerima ili Srđ sa pogledom na Dubrovnik ili neka druga lokacija. Važno je da je to jedinstveno mjesto koje će barem na kratko privući putnika iz bilo kojeg dijela svijeta. Kontakta sa lokalcima ne treba niti biti, u ove će objekte dolaziti ljudi sa isprogramiranim vremenom. Nužni hotelski servis će obavljati „beskontaktno“ osoblje iz bilo koje zemlje, kulture, govornog područja. Usluga će biti standardizirana, bogata sadržajima a gosti će organizirano obilaziti znamenitosti, igrati golf, praćkati se u bazenu sa pogledom na gradske bedeme. Dio takvog turizma već funkcionira na turama koje prolaze kroz Hrvatsku. Gosti dolaze u hotel na večer, večeraju, prespavaju, rano doručkuju i odlaze u razgled neke atrakcije. To je model kojega su prve uvele megakompanije za kružna brodska putovanja a preslikala su se i na resorte.

UBILI SU MI GUŠT

Kaže jedan moj prijatelj i poznati mladi hotelijer sa Krka. Razlog ? Bio je na skijanju u Austriji, boravio je u hotelu u kojemu i inače boravi i koji je nosio oznaku 5s zvjezdica (superior). Ove godine iznenađenje ! Hotel nosi oznaku kvalitete 4 zvjezdice, osoblje ne govori njemački niti engleski jezik već ruski, ukrajinski, moldavski… Osim problema u sporazumijevanju ukupna atmosfera više nije onakva na kakvu su navikli gosti koji su rado komunicirali sa domaćim osobljem. To je jednostavno bio dio doživljaja destinacije. Zbog izostanka takvog doživljaja hotelu su zaredale loše recenzije, i posljedično mu je snižena kategorija. Gosti koji su doživjeli ovakvu promjenu više se neće vratiti u taj hotel niti će ga preporučiti svojim prijateljima. U novoj definiciji luksuza nema mjesta za ovakav pristup usluzi. O tome se već nekoliko godina upozorava na ITBu u Berlinu.

MOŽE LI HRVATSKI TURIZAM SAČUVATI KVALITETU ?

Sjećam se osamdesetih godina prošlog stoljeća kada bi gosti na dolasku i odlasku u hotel u kojem sam radio pozdravljali svakog zaposlenika.  Veselju pri ponovnom susretu nije bilo kraja a padale su često i suze na rastanku. Čak i gosti koji su dolazili prvi puta srdačno su se opraštali od svojih domaćina, zaposlenika hotela. Bili su to mahom domaći, školovani ljudi, uvijek spremni na razgovor i na usluzi gostu pri svakom njegovom pitanju : Gdje se dobro jede ? Gdje se može kupiti dobra domaća rakija ? Koju nam plažu preporučate ? U hotelu ste mogli dobiti vrhunski spremljenu hranu danju i noću, konobari su imali manire butlera a barmen je bio pravi psiholog, ponekad i osobni ispovjednik gosta. Hoteli su bili skromniji, ne mogu se usporediti sa današnjim peterozvjezdanim ljepotanima ali je duh domaćinstva bio neusporedivo bolji. Ljudi koji su radili u tim hotelima imali su stalan posao, slobodne dane u zamjenu za prekovremene sate, prodavali su svoje poljoprivredne proizvode hotelu, hotelska „recepcija kućne radinosti „ punila im je sobe i apartmane. Plaće su bile kao i danas ispod prosjeka ali sa dodatnim prihodima, slobodnim danima i stalnim edukacijama tijekom zimskih mjeseci, ljudi su bili zadovoljni. Ako je djelatnik zadovoljan, sretan, onda će i gost osjetiti toplu atmosferu. Danas, na žalost imamo sjajne zgrade ali sretnih i zadovoljnih stalnih stanovnika koji rade u turizmu sve manje. Najviše se taj nedostatak osjeća upravo u smještajnim kapacitetima najviše kategorije sa najvišim cjenama.

Ako mislite da sam emotivan i sentimentalan, moram vas razočarati. Svoje teze sam potvrdio kod jednog od najvećih svjetskih marketinških stručnjaka Petera Fiska. Njegovu knjigu „Marketinški genij“ već deset godina konzultiram, držim je poput Biblije na noćnom ormariću. Neću pisati tko je Peter Fisk i što je sve i gdje radio, to možete „proguglati“. Između ostaloga on u svojoj knjizi (prije 10 godina) piše: „Uposlenici žele više od pukog posla koji im donosi plaću. Nekad su pristajali na obavljanje težačkog posla u sterilnom ambijentu u kojemu se njihova uloga s vremenom nije mijenjala i sve dok ih se plaćalo nisu marili za organizaciju u širem smislu ili za njezine kupce i dioničare. Oni sad očekuju ulogu koja donosi veći osjećaj ispunjenosti, bolji ambijent i druge pogodnosti osim plaćanja, očekuju da uče i napreduju, gorljivo brinu za svoje kupce; žele izvršiti utjecaj na svoju organizaciju i biti ponosni na to „ . Impozantan je primjer postupanja prema djelatnicima poznatog svjetskog lanca „Starbucks coffee“: „Svaki uposlenik koji radi više od dvadeset sati tjedno,a to je najčešći slučaj, dobija dioničarski udio u poslu, pa se uposlenici tako još više osjećaju dijelom Starbucksove misije i sudionikom njegova uspjeha. Uistinu, kako je rastao, Starbucks je od mnogih svojih uposlenika stvorio milijunaše“

Evo zašto je i mene dirnula suza u oku državnog tajnika Strmote. On zna, ja razumijem, problem nestanka „trećeg elementa“. Oni koji mogu nešto napraviti po tom pitanju trebali bi se , poput nas u turizmu „staviti u cipele persone“ na koju se odnose naši potezi.

nedopinezic.com

Porez na nekretnine i Zakon o lokalnim porezima

1.prosinca 2016. godine Hrvatski sabor je donio Zakon o lokalnim porezima. Zakon je potpisao Božo Petrov, tadašnji Predsjednik Hrvatskog sabora. 6. Prosinca 2016. godine Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović je na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske donijela Odluku o proglašenju zakona o lokalnim porezima.

Koliko imamo korisnika lokalnih poreza i državnog proračuna ?

U Republici Hrvatskoj imamo 555 jedinica lokalne samouprave i to 429 općina i 126 gradova te 21 jedinica područne (regionalne) samouprave (županije). Prije 1992. godine postojale su samo 102 općine  Prema podacima Instituta za javne financije, 2009. godine je u jedinicama lokalne samouprave i njihovim komunalnim društvima bilo  66.000 zaposlenika. Prema podacima Ministarstva uprave od lipnja 2017., u državnom i javnom sektoru u Hrvatskoj bilo je 232 240 službenika i namještenika koju plaću dobivaju iz državnog proračuna. Kada se zbroje ova dva podatka, dolazimo do brojke od  298.240 zaposlenika koji plaću „dobivaju od poreza“. Naravno da ova brojka nije konačna jer ovdje još treba dodati razne agencije, državne tvrtke i slično, koje povremeno koriste ili sredstva državnog proračuna ili pak državna jamstva koja se u konačnici pretvaraju u sredstva iz državnog proračuna, odnosno „novac poreznih obveznika“.

Veliki broj gradova i općina nemaju kapacitete za razvoj bez državne pomoći

Prema podacima iz 2009. godine čak 50% gradova nije bilo u stanju financirati rad osnovnih škola, vrtića, domova zdravlja,javnih vatrogasnih postrojbi, da se ne govori o kazalištima i drugim potrebama u kulturi i sportu. Još 2003. godine je Hrvatski pravni centar uz pomoć SADa izradio opsežnu studiju „Decentralizacija javne uprave“.  Iz te je studije proizašao zaključak da čak 35% gradova i općina  nisu u mogućnosti funkcionirati bez državne pomoći. Također većina županija je nesolventna.

Umjesto reforme javnog sektora – novi porezi

Bez obzira što su sve studije pokazale da je ovako glomazan javni sektor neodrživ, neučinkovit, preveliki teret za gospodarstvo i građane, do današnjeg dana on nije smanjen, dapače. Svaka nova garnitura vlasti dodatno „uhljebljuje“ svoju stranačku vojsku na svim razinama. Danas možemo govoriti da oko 10% ukupnog stanovništva plaću prima iz proračuna. Državna vlast uporno održava postojeće stanje na način da osim što pokreće nova zaduženja, uvodi i nove poreze ili podiže stope postojećima. To je i bit svake porezne reforme. Sjetimo se samo udara na turizam i podizanja stope PDVa na hranu i piće sa 10 na 13 pa na 25%. Održavanju postojećeg stanja služe i porezi jedinica područne i lokalne samouprave. Županije „žive“ od poreza na nasljedstva i darove, poreza na cestovna motorna vozila, poreza na plovila i poreze na automate za zabavne igre.  Jedinice lokalne samouprave koriste slijedeće poreze . prirez porezu na dohodak, porez na potrošnju, porez na kuće za odmor, porez na korištenje javnih površina a predviđa se i uvođenje poreza na nekretnine.

Porez na nekretnine

Odluku o uvođenju Poreza na nekretnine (članak 42, stavak 5), jedinice lokalne samouprave trebale su prema Zakonu o lokalnim porezima donijeti do 30. studenog 2017. Odlukom Vlade Republike Hrvatske, ova je obaveza odgođena u primjeni. Ovaj je porez osmišljen na način da „decentralizira“ oporezivanje nepokretne imovine građana na mjestu gdje te nekretnine postoje. Pored plaćanja poreza na kuće za odmor, samostalni ili nesamostalni posjednici trebali bi plaćati i porez na stambeni prostor, poslovni prostor, garažni prostor i druge pomoćne prostore i ostale prostore bez namjene, građevinsko zemljište koje se koristi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište ako se nalazi unutar građevinskog područja, bazene, saune, sportske terene i slično. Za sve navedeno jedinice lokalne samouprave trebale bi utvrditi registar i odrediti koeficijente.

Nekretnina koja plaća dodatni porez platiti će još veći porez na nekretninu

Porez na kuće za odmor plaća se od 5 do 15 kuna po metru kvadratnom. Pored toga na nekretnine bi se primjenjivali obračuni na ukupnu neto površinu te na stvarnu površinu zemljišta i to množenjem slijedećih faktora : vrijednosti boda+ koeficijenta zone +koeficijenta namjene+koeficijenta stanja+koeficijenta dobi. Zakon kaže da se za stambeni prostor koji ne služi za stalno stanovanje 8to bi bili „vikend“ objekti koji se već oporezuju posebnim porezom na vikendice), te stambeni prostor koji služi građanima za iznajmljivanje stanova, soba i postelja putnicima i turistima na temelju odobrenja nadležnog tijela koeficijent namjene uvećava za korektivni koeficijent namjene koji predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave utvrđuje svojom odlukom, pod uvjetom da ne bude manji od 1 niti veći od 6. Isto tako za poslovni prostor koji služi za proizvodne djelatnosti kao i za hotele, apartmanska naselja i kampove taj koeficijent ne može biti manji od 1 niti veći od 5. Koeficijent namjene se dodatno uvećava ako ako se djelatnost obavlja u nepokretnom kulturnom dobru ili na području kulturnopovijesne cjeline na nači da ne može biti manji od 1 niti veći od 12. Dakle svaka nekretnina koja je u nekoj funkciji iz koje proizlazi obaveza plaćanja poreza npr. Na dohodak, biti će dodatno opterećena većom stopom poreza na nekretnine. Jednako tako nekretnina koja je u funkciji kroz koju plaća porez i kroz koju je u nju uloženo u adaptaciju a nalazi se u zaštićenim starim gradskim jezgrama npr. biti će dodatno opterećena još većom stopom poreza na nekretnine.

Dodatni sadržaji za turiste na meti poreza na nekretnine

Država je najprije poticala investicije u dodatne sadržaje, dijeljena su čak i nepovratna sredstva za bazene, sada se uvodi porez na bazene, dječja igrališta, garaže za automobile gostiju, badminton igrališta, jog za boće i slično.  Na sve to je već plaćen porez u procesu granje, nabave opreme i to ne mali, doduše jednokratni porez. Kod stjecanja nekretnina također se plaća porez kao i na kuću za odmor. Na sve to bi se trebalo godišnje plaćati novi porez na nekretnine. Komunalna naknada kod gradnje, plus komunalna naknada godišnje koji su se plaćali unatoč činjenici da se dodatno plaća svaki priključak na komunalnu infrastrukturu zatim izgradnja te infrastrukture od mjesta x do kućnog praga se ne računaju. Ne računaju se niti skupi telefonski priključci kao ni visoka cijena komunalnih usluga koja također ima u sebi komponentu poreza. Kada se pribroje porez na dohodak iz plaće ali i iz djelatnosti, pa porez na cestovna motorna vozila, porez na plovila, porez na nasljedstva i darove, pa famozni PDV po stopi od 25% za svaku kupovinu proizvoda i usluga… zaista ispada da se kažnjava svako ulaganje, svaka djelatnost koja bi po logici stvari trebala biti stimulirana.

Hrvatski vjerovnici brinu za povrat novca

Hrvatska je prezadužena zemlja a MMF i ostali vjerovnici se boje da će Hrvatska doći u situaciju kada neće moći vraćati zajmove. I EU se brine kako će dugoročno osigurati financiranje svog proračuna. Obzirom da središnje vlasti ne provode racionalizaciju javne potrošnje, ne poduzimaju aktivnosti za povećanje udjela produktivnih i smanjenje neproduktivnih radnih mjesta, vjerovnici predlažu nove izvore poreznog financiranja. To je ujedno i dobro opravdanje svim dosadašnjim vladama da poduzmu aktivnosti koje jačaju „harač“ (fiskalizacija, mijenjanje stopa poreza na dobit, PDV na turizam, trošarine itd). Niti jedna od takvih mjera nije bila popraćena „stezanjem kaiša“ u vlastitim redovima. Zato opasnost od uvođenja poreza na nekretnine stalno visi nad glavom.

Ovrhe, siromaštvo i napuštanje Hrvatske

Prema podacima Eurostata iz 2017. Godine, čak 28,5 % hrvatskih građana živi u riziku od siromaštva i socijalne isključivosti, a po pokazateljima životnog standarda hrvatski su građani gotovo na dnu svih članica EUa. Prema ovim podacima čak milijun i 180 tisuća hrvatskih građana je egzistencijalno ugroženo. Kriteriji Eurostata se baziraju na mjesečnim primanjima samca od 2.145,00 kuna a za dvočlanu obitelj 3.537,00 kuna te za obitelj s dvije odrasle osobe i djecom ispod 14 godina starosti 4.457,00 kuna. Prema tim kriterijima čak 19,5 % kućanstava u Hrvatskoj ostvaruje primanja ispod ovih granica. Prema podacima FINAe, krajem 2017. u financijskoj blokadi je bilo 319 800 građana. Prema podacima DZSa prosječna neto plaća u javnoj upravi bila je 6.960,00 kuna. Razlika je očita. Prijedlogom Zakona o nekretninama za svaku nekretninu za koju vlasnik ne dostavi tražene podatke jedinica lokalne samouprave propisati će najviše stope poreza. Također zakon predviđa da svi članovi kućanstva solidarno jamče za naplatu poreza poreznom obvezniku. Porezni obveznik postaje nekretnina koja podliježe postupku ovrhe a ovrhu provodi Porezna uprava. Jedni od najsiromašnijih građana u zemljama Europske unije koji su već pod teretom blokada i velikih poreznih opterećenja, dodatno bi mogli biti podvrgnuti opasnosti od gubitka osobne imovine ako neće biti u mogućnosti plaćati porez na nekretnine. Mnogi će pod ovakvom prijetnjom prodati svoje nekretnine po netržišnim cijenama pa će nekretninskim špekulantima ovakva situacija donijeti veliki profit. Oni snalažljiviji neće obavljati djelatnost na legalan način niti će legalizirati  sve građevine. Ipak scenarij provođenja ovakvog Zakona o porezu na nekretnine predviđa rasprodaju imovine i povećano iseljavanje iz Hrvatske. Kome je to u interesu ?

nedopinezic.com

„Hotel“ destinacija

Turističko odredište – destinacija danas, funkcionira po principu uglednog hotela, nekada.

Hotel

Roman „Hotel“ Arthura Haileya, jedno je od najboljih štiva koje opisuje život, „živo biće“ jednog uglednog hotela koji se je nekada dičio besprijekornom uslugom u svim segmentima. To su bila vremena kada je boravak u takvom hotelu predstavljao poseban doživljaj. Svaki je hotel u 19. i 20. stoljeću imao svoju klijentelu, svoje goste. Boravak u statusnom hotelu nije bio moguć, nije bio dostupan svakome. Hotelsko je pak osoblje  imalo misiju ugoditi svakome gostu, izgladiti svaku nesuglasicu, obraniti hotel i njegove goste od svake neugodnosti. Hotel je u svakome trenutku trebao izgledati uredno, sređeno, do posljednjeg detalja. Sve usluge u hotelu morale su biti na istoj razini izvrsnosti. Ukratko, osoblje hotela činilo je dio posebnog doživljaja. Ako niste još pročitali ovu knjigu, toplo ju preporučam.

Destinacija

Turističko odredište, destinacija, bilo je i ostalo je mjesto posebne vrijednosti. Ta je vrijednost zasnovana na klimatskim blagodatima, prirodnim ljepotama, povijesnim, kulturnim atrakcijama, urbanim životnim ritmovima ili opuštajućim ruralnim „slow motionom“… Razvojem turizma razvijale su se i destinacije. Usluge koje su se nekada mogle naći samo u hotelu ili u hotelskom kvartu, danas se nude na svakom koraku. Restorani, barovi, kafići (kavane), slastičarne, frizerski i saloni za masažu, pedikura, manikura … davno su „izašli“ iz hotela i zauzeli trgove i ulice turističkog mjesta. Destinacije 21. stoljeća sve više kopiraju jedna drugu pa se dostupnost šarolikih sadržaja više ne ograničava samo na najpoznatija odredišta.

Promjena uloga

Navike turista se mijenjaju. Sve se kraće zadržavaju na jednome mjestu. Mobilnost suvremenog putnika je danas njegov zaštitni znak. Upoznati svijet, posjetiti sve kontinente, osjetiti ritam života domicilnog stanovništva, „stopiti“ se sa lokalnim životnim stilom, kušati autentičnu hranu, hodati ulicama, biciklirati putovima kroz prirodu, veslati jezerima, jedriti morima… nove putnike sve teže „drži mjesto“. Kada putuju  , suvremeni se turisti žele što kraće zadržati u smještaju, veći dio dana provode u istraživanju destinacije. Destinacija je postala „hotel“.

Organizacija upravljanja destinacijom

Ako je destinacija „hotel“ onda se i funkcioniranje destinacije prilagođava hotelskom modelu. Tako su „hotelske sobe“ raspršene po cijeloj destinaciji uzduž ulica koje su zamijenile hotelske hodnike. Trgovi su novi lobbyi, nova predvorja, turistička zajednica je recepcija, komunalno društvo tehnička služba „hotela“, restorani i barovi  raspoređeni su na svim krajevima „hotela“ destinacija. Razne uslužne djelatnosti, kupališta, plaže … sve funkcionira u okviru ovog „hotela“. Na čelu ovako složenog sustava stoji najiskusniji i najsposobniji hotelijer, direktor hotela, gradonačelnik / načelnik. Njemu su podređeni svi članovi „upravljačkog kolegija“- „hotelski detektiv“ (načelnik policije), „šef tehničke službe“ (direktor komunalnog društva), „šef hrane , pića i usluga u turizmu“ (pročelnik upravnog odjela za turizam), „šef sporta i rekreacije“ (direktor komunalnog društva za upravljanje plažama i sportskim objektima), „šef recepcije“ (direktor turističkog ureda TZa), „šef zabave“ (ravnatelj centra za kulturu), „šefovi domaćinstva“ (domaćini obiteljskog smještaja, agencije za upravljanje nekretninama, vlasnici smještajnih objekata)… „Direktorov“ dan započinje obilaskom svih „hotelskih“ sektora i kratkim razgovorom sa šefovima. Ponedjeljkom održavaju kolegij gdje se razmatraju najave predstojećih događanja u destinaciji i provjeravaju sve zadaće i procedure u vezi s time. Zaista je jednostavno razumjeti suvremene potrebe u upravljanju destinacijom kada se usporede sa funkcioniranjem jednog uglednog hotela.

Može li se destinacijom u Hrvatskoj efikasno upravljati ?

Zamislite situaciju u hotelu kada šef tehničke službe ne izvršava naloge šefa recepcije o otklanjanju kvarova, ili da recimo šef hrane, pića i usluga u turizmu nema mogućnosti organizirati gastronomiju prema zahtjevima gostiju. Kakav bi to direktor hotela bio kada na učestale pritužbe gostiju o pokvarenim tuševima na bazenu, prljavim ležaljkama na plaži i raščerupanim biljkama ne bi mogao ništa poduzeti jer šef tehničke službe i hortikulture „nije nadležan“, „nema ljudi ni sredstava“, „ne stigne“ to popraviti ? Ili da hotelski detektiv ne može spriječiti buku alkoholiziranih gostiju u sitnim satima ? Ili recimo da šef zabave organizira kazališnu predstavu uz bazen dok se na terasi odvija koncert zabavne glazbe ? Hotel ne može funkcionirati na način da „ne zna lijeva što radi desna“. Direktor hotela ne može pobjeći od  problema, od njega se očekuje da riješi svaki problem u hotelu. Zato je direktor hotela glavni. Njega svi slušaju. On je svima nadležan, svima potpisuje plaću. On zapošljava i otpušta ljude. On je najodgovornija osoba u hotelu. Nije svaki smještaj hotel, niti je svaki hotel ugledan. Nije ni svako mjesto, selo, grad, turistička destinacija. Može biti turističko mjesto, turistički grad ali ne i ugledna turistička destinacija. Ako nema čvrstu i efikasnu upravu.

Kako postići efikasnost u upravljanju destinacijom ?

Kada se odlučite preuzeti hotel, morate znati kako on mora funkcionirati da bi bio uspješan. Naravno i „uprava poduzeća“, državna vlast, mora biti svjesna ograničenja u efikasnom upravljanju  turističkim destinacijama. Ako želite efikasnost onda morate „spustiti“ odgovornost i nadležnost na razinu kolektiva. Hotelom se ne može efikasno upravljati „na daljinu“, destinacijom se ne može učinkovito upravljati bez decentralizacije. „Direktor“ „hotela Destinacija“ mora imati na raspolaganju ovlasti upravljanja službama od vitalnog značaja za funkcioniranje destinacije i dovoljno novaca za plaćanje troškova. Decentralizacija poreznih prihoda (npr. PDVa, trošarina) i prihoda od boravišne pristojbe i turističke članarine pomogla bi sigurno boljem upravljanju svim sektorima „hotela“.

Svi mi živimo u „hotelu“

Stanovnici destinacije su dobro istrenirani djelatnici „hotela“ koji u periodu manje popunjenosti pohađaju razne specijalističke tečajeve radi usavršavanja svojih vještina i stjecanja novih znanja. Uprava „hotela“ nas stimulira raznim beneficijama da podignemo razinu svoje usluge, da ponudimo nešto novo, inovativno. Dapače, upoznajemo se sa strukturom svojih gostiju, sa njihovim navikama i potrebama. U tome nam pomaže „recepcija“ pa spremni dočekujemo goste koji su ugodno iznenađeni našim pristupom. Lijepo je živjeti u „hotelu“. Lijepo se je družiti sa ljudima iz cijeloga svijeta. Na taj način i mi doživljavamo nešto novo, obogaćujemo svoj život novim saznanjima, razmjenama iskustva, novim poznanstvima i prijateljstvima. Zahvaljujući efikasnoj upravi, naš „hotel“,iako mali, pruža životni komfor poput velikih kuća. Ništa nam ne fali. Imamo zavidan životni standard. Sretni smo što je „hotel“ odabrao nas za svoje suradnike i što gosti cijene naš hotel. To nas svih čini sretnima. U „hotelu“ smo svi kao jedna obitelj.

Hotel 2

Arthur Hailey na žalost više nije među nama. Netko drugi će morati napisati nastavak romana „Hotel 2“. Možda će se radnja tog romana odvijati u jednoj nastajućoj turističkoj destinaciji koja se postupno od svratišta transformira u ugledni hotel. Dapače, kratke priče na tu temu već se pišu. Za ozbiljan roman potrebni su karakterni likovi i početak koji vodi do nekog suvislog kraja. Za sada je teško pronaći inspirativno okruženje ali možda nekoga inspirira Haileyev roman, možda to bude neko malo do jučer nepoznato mjesto koje će zasjati novim sjajem. Tko zna ?

nedopinezic.com