Objavljeno

EMILIJA – ROMAGNA U 5 DANA

Putovanje u zadnji čas

Po dobrom, starom običaju, koncem kolovoza se na kratko od domaćina preobražavamo u turiste modernog kova. Odluka o putovanju se donosi zadnji čas, prema mogućnostima organizacije posla i slobodnog vremena. Odluka o ciljevima putovanja se također donosi dan prije polaska. Odluka je pala u ponedjeljak 26. 8. da idemo sutradan automobilom u Emiliju – Romagnu.

Prvo odredište je Ferrara, udaljena nekih 5 sati vožnje s Krka.
Kako kaže Wikipedia : „Emilia-Romagna je administrativna regija u Sjevernoj Italiji koju čine dvije povijesne regije – Emilia i Romagna. Granice regije određuje Jadransko more na istoku, rijeka Po na sjeveru i planinski lanac Apenini na jugu.“ Regija ima oko 4,5 milijuna stanovnika, glavni grad je Bologna s 400.000 stanovnika i 100.000 studenata na najstarijem sveučilištu u Europi (osnovano 1088. godine).

Poznatiji gradovi pored Bologne su Ferrara, Modena, Piacenza, Parma, Ravenna, Rimini…

Prva asocijacija na ovu regiju je da je – moćna !
Od poljoprivrednih proizvoda svjetski poznati su Aceto balsamico di Modena, Parmigiano Reggiano, Prosciutto di Parma …U auto-moto industriji Ferrari, Maserati, Lamborghini, Dallara, Pagani automobili, Tazzari Ev, Ducati…
U muzici Giuseppe Verdi, Arturo Toscanini, Luciano Pavarotti, Lucio Dalla, Gianni Morandi, Raffaella Cara, Zucchero, i mnogi drugi brendiraju regiju kao mjesto lijepe umjetnosti.

Čak i jedna narodna pjesma dosegla je također svjetsku slavu. Pjesma berača riže iz padske nizine “Alla mattina appena alzata” koja je nastala u 19. stoljeću postala je svjetski popularna transformacijom u pjesmu partizanskog pokreta otpora „Bella ciao“. Ona je i danas najizvođenija pjesma uličnih svirača na trgu „Palazzo del Podesta“, ispred gradske uprave.

Ferrara

Ulazak u predgrađe Ferrare podsjeća na scene iz američkih filmova. Kvartovi nastanjeni imigrantima predstavljaju prvu, najnižu stepenicu društvenog uspona. Česte policijske i vojne ophodnje sugeriraju da se društvo nalazi u dubokoj transformaciji. Europa općenito odumire, one koji nestaju nadomještaju novi narodi. Istom smo prizoru svjedočili i u drugim gradovima u Italiji. Sad je taj milenijski prijelaz najočitiji i najbolniji. Kroz dugu budućnost stvorit će se nova civilizacija na „razvalinama“ postojeće. Ali to je jedna druga tema.

U centru Ferrare otkriva se jedan potpuno drukčiji svijet. Predivan, renesansni grad s brojnim znamenitostima. Kuće velikaša, da bi se sačuvale od propadanja pretvaraju se u male, boutique hotele, restorane, trgovine modne odjeće ili im se daje društveni sadržaj. Mi smo odsjeli u Princess Art hotelu do same pješačke zone povijesne jezgre grada https://www.tripadvisor.com/LocationPhotoDirectLink-g194760-d9784300-i490254993-Princess_Art_Hotel-Ferrara_Province_of_Ferrara_Emilia_Romagna.html .

Cijena dvokrevetne sobe s doručkom 64 eura / noć. Pozicija hotela je idealna za istraživanje okruženja.
Kako kaže wish https://www.wish.hr/ferara-grad-najljepsih-palaca/ : Grad je to iznimne bajkovite ljepote i velikog broja iznimno lijepih povijesnih građevina. Ferrara je poznata po velikom broju crkvi, samostana, palača, muzeja i umjetničkih galerija, tvrđavi te sveučilištu osnovanom davne 1391.g. znamenitosti, a glavnina dijela u gradu Ferrara datira iz 14. i 15. Stoljeća.

Istraživanje u kasnim večernjim satima fokusiramo na restoran. Umorni s puta intuitivno zastajemo pred restoranom „Il Ciclone“ https://www.tripadvisor.it/Restaurant_Review-g194760-d2098285-Reviews-Il_Ciclone-Ferrara_Province_of_Ferrara_Emilia_Romagna.html#/media/2098285/713317025:p/?albumid=101&type=0&category=101
U taj smo restoran navratili i drugi dan. Tako smo stupil u razgovor s našom konobaricom koja nam je otkrila da je iz Moldavije. Rekla je da se dobro snašla u Ferrari, već je tu par godina. Odlično govori talijanski, ljetuje s prijateljima u Hrvatskoj i upravo se sprema u Istru gdje su unajmili vilu s bazenom blizu Pule.

U Ferrari smo, po preporuci naše prijateljice Slavice, posjetili jedinstveni dvorac – Castello Estense. Uz taj dvorac vezene su priče o Lucrezia Borgia i njenog trećeg muža Alfonso I d Este. Puno je intrigantnih priča vezano uz sudbonosnu Lucreziju, nezakonitu kćer pape Aleksandra VI.

Uz dvorac Estense vezan je i naš otok Krk. Naime tamo se oženio Stjepan Frankopan, loze knezova krčkih za kneginju Isottu, kćer kneza Ferrare Niccoloa III d Este, te ju odveo u svoj Senj. Ovog puta imali smo samo kratko upoznavanje s ovim impozantnim zdanjem, neko sljedeće putovanje bit će posvećeno istraživanju srednjovjekovnih veza poznate krčke i hrvatske plemićke obitelji s talijanskim plemenitašima.

Na glavnom gradskom trgu smo nakon večere prisustvovali neočekivanom spektaklu. Il palio di Ferrara održava se od 1279 godine i najstarije je natjecanje kvartova u Italiji. 8 kvartova se svake godine takmiči u utrci konja koja je popraćena slavljem uz drevne običaje. Mi smo imali priliku prisustvovati treningu zastavničara koji uz srednjovjekovnu glazbenu potporu bubnjeva i truba izvode nevjerojatne koreografije i akrobacije sa zastavama.

Vidi se i osjeti ponos ljudi koji poštuju tradiciju i oživljavaju kulise srednjovjekovnog grada. Tu smo kušali i izvanrednu „Grappu“ od domaćih sorti grožđa. Ne radi se od već iskorištenih dropa već se grožđe bere i obrađuje samo za ovu rakiju. Prezentacija, degustacija, boca… sve je vrhunsko uz upozorenje voditelja lokala da njihove rakije koštaju 8 eura. Cijena je to posebne selekcije odabranih destilata. Na ovaj način prezentirano i ponuđeno, nije teško prihvatiti, probati i platiti.

Drugu noć u Ferrari smo proveli u kući „Studio 27“. Radi se o sobama s kupaonom u kući koja se nalazi nekih 80 metara od našeg hotela. Kad nema mjesta u hotelu, može se rezervirati komforna soba a doručak koji je uključen u cijenu poslužuje se u hotelu. Ovo je neka vrsta „difuznog“ hotela koja ovdje dobro funkcionira. Cijena je ista, 64 eura za dvokrevetnu sobu s doručkom.
Ferrara je inače grad bicikala. Zaista svi koriste ovo jednostavno i ekonomično prijevozno sredstvo. Kako mladi tako i stariji, domaći i došljaci, imigranti… Bicikli su komforni, gradski…sve podsjeća pomalo na prizore iz nizozemskih gradova.

Bologna

Iz Ferrare idemo prema Modeni i Bologni. Prva „stanica“, Bologna, glavni grad regije. Bologna sa svojih 400.000 stanovnika i 100.000 studenata vrlo je živahan, vibrantan grad. https://www.bolognawelcome.com/en Puno je „turističkiji“ od Ferrare. Najprije smo se odlučili prošetati gradom, parkirali smo u garaži u centru. Garaža je nekadašnji servis automobila, prilagođen novim potrebama. Pješačimo prema centru a „orijentir“ nam je srednjovjekovni „neboder“ visok gotovo 100 metara.

Asinelli, viši toranj i Garisende, dvostruko niži toranj, oba izgrađena početkom 12. stoljeća, simboli su grada. Garisende se nagnuo i više od poznatog tornja u Pisi pa je trenutno u fazi spašavanja metodom stabilizacije temelja. Taj će pothvat trajati 10 godina i koštat će (za sada) 4,3 milijuna eura. Nitko ne zna pravu namjenu tih tornjeva iako se pretpostavlja da su služili kao osmatračnice i komunikacijske točke. Navodno ih je u ona davna vremena bilo čak preko stotinu.

Bolognu mnogi smatraju drugim najzanimljivijim gradom u Italiji, nakon Venecije. Zbog svoje osebujne, dobro očuvane srednjovjekovne arhitekture i povijesnog značaja, Bologna je zaista grad vrijedan pažnje. Za početak smo se htjeli popeti na gradski, toranj sa satnim mehanizmom koji se nalazi u sklopu gradske vijećnice. Uputili smo se prema oznakama do drugog kata vijećnice da bi nas vratili u ured turističke zajednice gdje se kupuju karte. I to smo odradili bez pogovora jer smo očekivali, opravdano, veličanstven prozor s visine. Tako je i bilo. Dobro restaurirani toranj sa satnim mehanizmom zaista je točka od interesa koju ne treba propustiti. Taj pogled i doživljaj vrijedni su svakog centa. Cijena je 10 eura.

Bologna je i grad „lukova“, pasaža, fenomena koji krasi i ostale povijesne gradove poput Ferrare, Modene… naime u srednjem vijeku, u renesansno doba, ako ste gradili kuću, zgradu u ulici i prizemlje „pustili slobodno“ u širini jednog lokala tako da to ostaje javna površina, neka vrsta natkrivene šetnice imali ste pravo na odbitak od poreza. Ti nadsvođeni prolazi pružaju sjajnu zaštitu od kiše i sunca a u Bologni se protežu u dužini od čak 64 kilometra. Posebno graciozno izvedeni, ukrašeni, predstavljaju jedinstven primjer privatne investicije za javno korištenje. Zato su pod zaštitom UNESCO-a. https://www.bolognawelcome.com/en/places/towers-historic-buildings/torre-accursi-o-dellorologio-2

U šetnji gradom „naletjeli“ smo na sveučilišnu galeriju i brunch bar u prizemlju gdje vrijedi predahnuti, popiti kavu. Na ručak smo „uletjeli“ zadnji čas. Restorani rade dvokratno i većina ih ima popodnevnu pauzu koja počinje u 14:00. Naravno, probali smo pravu „pastu bolognese“, juneći ragu s rezancima. Priča ide tako da su američki vojnici u 2. Svj. ratu bili oduševljeni ovim jelom i počeli ga tražiti po povratku kući. Praktični Amerikanci su umjesto rezanaca uz ragu sljubili špagete. Ali u Bologni i dalje služe originalno jelo u bijeloj i crvenoj varijanti. I bilo je dobro.

B&B San Luca u stambenoj zgradi

Vrijeme je za prijavu boravka u našem B&B San Luca. Ovo je zanimljiv smještaj u stambenoj zgradi. Radi se o preuređenom stanu u prizemlju tako da se nude dvije sobe s kupaonicom, zajednička kuhinja / dnevni boravak. U hladnjaku na svakoj polici s nazivom sobe pripremljene su namirnice za doručak. Također su označeni i stolovi koji su opremljeni za doručak. U istom se prostoru nalazi i mala kuhinja, aparat za kavu, perilica rublja.

Radi se zapravo o usluzi sobe sa samoposlužnim doručkom. Smještaj je organiziran tako da vas dočeka domaćin, pruži vam sve informacije, stalno vam je dostupan putem telefona. Smještaj ima i svoje parkirališno mjesto u zatvorenoj okućnici zgrade. U blizini zgrade je i autobusna stanica s koje prometuje linija br 13 za centar grada. To se pokazalo vrlo praktičnim za večernji izlazak.

Večernja šetnja gradom, i lagana večera u jednoj od mnogih prosciutterii „La prosciutteria aziende Renascimentho“ iz Firenze. Odličan pristup, dobra vrijednost za novac, jednostavna usluga. Cijene obroka su vrlo pristojne kao i cijene pića. Gotovo da ne osjećamo razliku u odnosu na Hrvatsku. Dapače. Nerijetko smo bili iznenađeni povoljnijim cijenama za istu ili bolju ponudu.

Nakon večere tražimo neki zabavni sadržaj pa smo „nabasali“ na „jazz ulicu“. U toj ulici dva ugostiteljska objekta imaju programe gostovanja poznatih jazz glazbenika. Mi smo „uhvatili“ dio atmosfere uličnog nastupa izvrsnih glazbenika. Koncerti se sufinanciraju kroz konzumaciju. Po računu se plaća dodatnih 10 eura za muziku. Bologna inače ima fenomenalnu jazz scenu https://www.bolognajazzfestival.com/ .

Povratak u naš „B&B San Luca“ bio je jednostavan. Mogli smo si priuštiti i čašu vina, vratili smo se istom autobusnom linijom br 13.
Odlazak iz Bologne uz „samoodjavljivanje“ u dogovoru s našim domaćinima prošlo je po planu. Disciplinirani smo gosti i smještaj napuštamo točno u 10:00.

Modena – aceto balsamico

Prema Modeni idemo preko malog gradića Spilamberto u kojemu se nalazi „Museum of traditional balsamic vineger of Modena“, odnosno muzej tradicionalnog balzamičnog octa iz Modene. Tu doznajemo puno zanimljivosti vezanih uz ovaj vrhunski gurmanski specijalitet.

Balsamico je ime dobio po kurativnim, balzamičnim svojstvima a proizvodi se još od antičkih vremena. Ono što je karakteristično za balzamični ocat je to da se dobiva od još ne korištenih bobica grožđa triju lokalnih sorata. Bobe se gnječe i onda se mošt kuha cijelu noć na temperaturi oko 90 stupnjeva Celzijevih. Ovaj dio posla obavljaju žene. Tu se traži ženska pedantnost i preciznost. Mošt se neprestano čisti od taloga koji ispliva na površinu.

Nakon kuhanja i hlađenja, mošt se pretače u prvu, najveću bačvicu. Bačve se izrađuju od triju vrsta drva, u svakoj fazi odležavanja koristi se bačva s različitom strukturom drva. Bačve imaju otvor na vrhu kroz koji hlapi tekućina. Jednom godišnje se sadržaj pretače iz jedne bačve u drugu, obično ih ima između 5 i 7 u nizu i svaka je manja od prethodne.

Ovaj se postupak ponavlja najmanje 12 a najviše 24 godina. Tada se dobiva mlađi ili stariji balzamični ocat iz Modene koji ima vrlo karakterističan okus. Taj okus traje vrlo dugo u ustima. Mlađi je reskiji a stariji slađi po okusu. Ovaj sastojak je „točka na i“ mnogih delicija visoke gastronomije i izuzetno je na cijeni. U muzeju se proizvodi ocat članova društva štovatelja tradicije među kojima su mnogi ugledni ljudi iz modenske regije.

Biti član društva i proizvoditi svoj aceto balsamico izuzetna je čast. Jednom godišnje se organizira i ocjenska smotra balsamica a dobiti najbolju ocjenu ravno je osvajanju svjetskog prvenstva u formuli 1. Nije čudno da je i Scuderia Ferrari jedan od članova ovog društva.

Modena

Poučeni pričom o balzamičnom octu nastavljamo putovanje prema Modeni. Dolazimo do samog središta grada. Tu smo pronašli veliku parkirnu garažu ispod starog hipodroma i arheološkog parka Novi Ark. Impozantna Duždeva palača, Gradska vijećnica na Piazza Grande, kao i mnoge druge znamenitosti pod zaštitom su UNESCO-a. https://emiliaromagnaturismo.it/en/towns/modena Modena je u novije doba poznata po velikanu automobilske industrije Enzo Ferrari https://www.ferrari.com/en-EN/museums/enzo-ferrari-modena i jednim od najpoznatijih tenora na prijelazu 20. i 21. stoljeća Luciano Pavarotti https://www.casamuseolucianopavarotti.it/en/ . Kratki razgled grada, pa do hotela da se prijavimo. Izabrali smo hotel negdje na pola puta između Modene i Marinella https://emiliaromagnaturismo.it/en/towns/maranello .

Našli smo hotel s 4 zvjezdice, s povoljnom cijenom https://www.hotelarthur.it/ . Općenito, cijene su nam se kretale od 32 do 60 eura po osobi za noćenje s doručkom. Modena nas u večernjim satima baš i nije posebno šarmirala. Osim sladoleda , koji je svugdje dobar i bolji. Nema loše i nema malo. I večera je bila dobra. Dobra je stvar mogućnost izbora i kombiniranja predjela, prvog jela i glavnog jela. U večernjim satima dovoljan je i samo jedan slijed. Porcije su dobre.

Jutarnja šetnja i početak dana uz Aperol – spritz Cocktail otvorili su novu perspektivu. Šetnja zelenom tržnicom u Modeni sjajan je doživljaj. Voće koje se nudi je iznimno dobro. Cijene su „naše“ , možda i malo bolje. Kilo velikih, mesnatih dobrih šljiva 3,5 eura. Orade iz uzgoja, iz Grčke, 18 eura za kilo „divlja“ orada 40 eura kilo. Slično je i s brancinom. Na lijepoj i zanimljivoj tržnici može se i marendati, ručati čak.

Mi smo ipak odlučili posjetiti restoran s preporukom „Ristorante da Danilo“. Preporuka je bila dobra. Ravioli punjeni mesom u umaku od parmezana, bogata porcija 12,50 eura. To bi bio neki pandan našim šurlicama s umakom čija se cijena kreće oko 15 eura.

Maranello Ferrari

Okrijepljeni ručkom, samopočašćeni izvrsnim sladoledom krećemo prema Maranellu gdje nam u 16:00 počinje vođena tura tvornicom Ferrari vozila. Vožnja gradskim autobusom kroz dvorišta tvornice i nije baš ispunila naša očekivanja. To nije za preporuku. Puno bolji izbor je vožnja i razgled trkališta u Imoli. To nam jednostavno „nije stalo“ u raspored zbog Velike nagrade San Marina koja se upravo vozila u Imoli. No nakon „uvertire“ i dosta zanimljivih informacija naše vodičkinje, nakon ove ture, ulazimo u muzej jer smo već ranije kupili ulaznice za subotu popodne.

Muzej je vrijedan pažnje. Zaista sve što je napravio Ferrari kroz svoj razvoj od kasnih četrdesetih godina prošlog stoljeća do današnjih dana, sve možete vidjeti u ovom muzeju. Priča o Ferrariju je ujedno i priča o njegovom utemeljitelju Enzu Ferrariju, rođenom u Modeni. Od samog početka sjedište njegove manufakture je bilo najprije u Modeni, zatim u Maranellu i nikad to nije htio promijeniti.

Za simbol svojih automobila uzeo je propetog konjića na nagovor majke ratnog zrakoplovnog heroja iz prvog svjetskog rata Francesco Baracca koji je taj znak imao na svom zrakoplovu. „Uzmi taj znak, donijet će ti sreću“, rekla je gospođa Baracca Enzu, on je to prihvatio i nije pogriješio.

Neke izjave Enza Ferrarija postale su legendarne poput one : „Koji je najbolji Ferrari ? Onaj idući“ili , „Tvornice čine ljudi, tehnička oprema, zidovi. Ferrari čine prije svega ljudi“.

Danas se još uvijek Ferrari vozila izrađuju ručno, rok isporuke je godinu dana, a godišnje 5.000 djelatnika proizvede oko 30.000 vozila. Najveće tržište za Ferrari su USA ali ovaj prestižni automobil prodaje se na svim kontinentima a kupci novih automobila moraju imati dobar CV i naravno izdašna financijska sredstva. Najniža cijena novog automobila počinje s 230.00 eura i penje se do 700.000 eura. Što su stariji to se više cijene. Osobito neki modeli. 2023. na aukciji je za 48.2 milijuna eura prodan Ferrari 330 LM/250 GTO by Scaglietti iz 1962. koji je nastupao na utrci 24 sata Le Mansa i koji ima vrlo respektabilnu povijest.

Enzo Ferrari je živio svoj san. Htio se utrkivati, započeo je s motociklima, nastavio s automobilima koje je sam konstruirao. Da bi mogao financirati utrke ponudio je tržištu „civilizirane“ trkaće automobile. I tu je nastala legenda o Ferrariju. Scuderia Ferrari je od početka u Formuli 1 s dobrim i lošim razdobljima. Svakako najblistavije razdoblje Ferrarija obilježeno je vozačima koji su svojom karizmom ušli u vječnost. To su Ayrton Senna https://www.formula1.com/en/information/drivers-hall-of-fame-ayrton-senna.FLD7ZtO0nUn7JzLEn5rOJ i Michael Schumacher https://www.formula1.com/en/information/drivers-hall-of-fame-michael-schumacher.7KdX5nJlTG55vR5JQSbZ21 .

Nakon obilaska muzeja koji nam je otvorio jednu novi dimenziju priče o Ferrariju, o Enzu, o Schumacheru o Senni i mnogim drugim slavnim ljudima vezanima uz ovaj legendarni automobil, shvaćamo pravu vrijednost propetog konjića.

Subota – dan za feštu

Subota je na večer, sve se prazni, ostajemo posljednji posjetitelji. U obližnjoj kuglani čuje se muzika. Dolazimo na tonsku probu nekog rock banda. Dovoljno za laganu večeru.

Na povratku u hotel, odlučili smo prošetati do centra sela. Tamo nas je dočekalo iznenađenje. Trodnevna fešta zaštitnice župe, Madonna della Cintura doživljavala je svoju kulminaciju u subotnju večer. Dobro organizirana zajednica pripremila je jelo i piće za sve svoje članove uz nastup muzičkog sastava iz susjednog mjesta. Veterani glazbe, djeca koja trče oko stolova, susjedi, prijatelji, cijele obitelji za stolom, humanitarna lutrija i veliki broj angažiranih župljana stvaraju posebnu atmosferu. Pridružili smo se na piću i uživali u toploj ljetnoj noći na seoskoj fešti. Bolji kraj putovanja u Emiliju – Romagnu nismo mogli poželjeti.

Doviđenja Emilija – Romagna

Nedjelja je dan za odlazak iz Emilie – Romagne ali i u poznati outlet village Noventa di Piave kraj Venecije. Veliki izbor poznatih brendova visoke mode privlači kupce u svako doba. Nama je trebala mala stanka, okrjepa, šetnja, dobar sladoled i sve smo tu našli. Osim nekog zanimljivog odjevnog predmeta. Ali to je sasvim sporedna stvar.

Na kraju osvježeni novim doživljajima vraćamo se na Krk. Čini nam se da i nismo išli daleko. Vremenski je Ferrara udaljena od Krka isto koliko i Split, Venecija nam je bliža od Zadra, Trst od Zagreba. Zaključujemo da se Italija u zadnjih desetak godina znatno popravila u kvaliteti smještaja, hrana u restoranima je vrlo pristupačna, dobra, kao i usluga. Sladoled je mitska stvar u Italiji, kao i kava, slatki i slani zagrisci…

Nekada smo išli u Italiju da bismo tamo kupili nešto čega nema kod nas. Sad putujemo kao turisti istraživači i uživamo u bogatstvu kulturnih znamenitosti, povijesnih gradova, autentičnih običaja i dobre gastronomije.

Svijet se mijenja ali mijenjamo se i mi. Svako putovanje je mala akademija turizma, tu si ne možemo pomoći. Jednostavno ti neke stvari kao „turističkom biću“ „uđu pod kožu“. Možeš osjetiti eko sustav zajednice u kojoj boraviš, zamijetiti važno i ono sporedno; razlučiti stvaran život od predstava za turiste… Da. Emilia – Romagna je mjesto na koje se treba vraćati. Nadam se da će to biti uskoro. 😊
www.nedopinezic.com

Objavljeno

24 SATA U TRSTU

Trst je naš
„Trst je naš“ , bile su parole u vrijeme „Tršćanske krize“. 1947. bio je uspostavljen „Slobodni teritorij Trsta nakon što je 1945. širi teritorij Venezia – Giulia bio, nakon pada Italije, pod protektoratom saveznika Dio je bio pod nadzorom partizanske vojske nove države u nastajanju FNRJ. Kriza  je trajala od 1945. do 1955. kada je Londonskim ugovorom razriješena situacija.  SFR Jugoslavija i Republika Italija su konačan sporazum o granici oko Trsta potpisale tek 1975. Trst je cijelo vrijeme do raspada SFRJ i uspostave novih demokratskih država na tom prostoru, bio naš glavni grad za kupovinu svega i svačega. Svoju snagu Trst je crpio upravo kroz ponudu roba i usluga širokog spektra ciljano prema stanovnicima tadašnje SFRJ.
Promjenom geopolitičke situacije, Trst pada u novu krizu, jer „Trst više nije naš“ glavni trgovački grad.

Doduše Trst je još od vremena Austrijske vladavine bio razvijan kao važan lučki i industrijski centar. Pred kraj dvadesetog stoljeća i početkom 21., grad se našao pred izazovom transformacije. Neuspjeli pokušaj revitalizacije maloprodajne ponude različitim proizvodima iz Kine trajao je dok ga nisu zasjenili veliki trgovački centri diljem šire regije. Danas je taj segment sveden na minimum.

Trst danas

Trst danas, sa svojih oko 207.000 stanovnika, jakom lučkom djelatnošću,industrijskom zonom i porastom turističkog prometa, jedan je od zanimljivijih gradova na moru u bližem okruženju. Ratom u Ukrajini Trst postaje vratima istočne Europe. Tako je 2022. u luci Trst iskrcano 877.795 kontejnera, 320.327 prikolica za prikopčavanje na kamione ili željezničke konvoje. Iskrcane su velike količine metalurških proizvoda sa stopom rasta od 30,38%, zatim žitarica, vapna, minerala, građevinskog materijala također s rastom od 13,63 %, sve ukrcano na 9.536 teretnih vlakova i nepoznat broj kamiona a 90% robe nije bilo namijenjeno talijanskom tržištu.

Palmanova jučer i danas

Nas pak zanima Trst kao grad zanimljiv za kratke boravke. Da bismo stekli uvid, „skratili“ smo radni petak do 13:00 i uputili se prema Italiji. S Krka nam treba oko 2 sata, nešto manje ako nema prometnih gužvi na putu. Naravno prvo odredište je poznati IKEA centar u Villesseu jer uvijek nam nešto treba za kuću. Dobra kava, brza kupovina po narudžbi i pravac za Palmanovu. Nakon „trgovačkog pada Trsta“ , devedesetih godina prošlog stoljeća, Palmanova je bila odredište prvog poznatog trgovačkog centra sa svime za kuću, kućanstvo, s dobrom ponudom prehrambenih proizvoda…No i to je vrijeme prošlo. Danas je Palmanova (inače prekrasan srednjovjekovni grad) najpoznatija po „Outlet Villageu“. Opet šetnja od dućana do dućana, opet izvrsna kava i par dobrih „zgoditaka“ na „scontima“.

Utrka za večeru

Nakon toga, konačno za „naš“ Trst. Bliži se noć, treba izabrati između odlaska u apartman ili odlaska na večeru, jer se može dogoditi da zakasnimo. Parkiramo negdje u blizini smještaja, spuštamo se u središte grada pješke u potrazi za slobodnim stolom za večeru. Prvih par pokušaja bilo je neuspješno jer se za svaki bolji restoran traži rezervacija. Nećemo više riskirati, odlučujemo se za pizzeriju. Odluka je bila dobra kao i hrana uz par antipasta, odličnu pizzu, malo dolce, pivo, voda…Cijena za 4 osobe nešto ispod 100 eura. U cijenama više nema razlike u korist Hrvatske, u to smo se već uvjerili.

Živo petkom na večer

Šetnja centrom Trsta otkriva jedan vibrantan, pulsirajući turistički grad koji se zaista uspješno transformirao u poželjno odredište. Umjesto nekadašnjih “magazzina”, trgovina svim i svačim sad na prostoru od marine do Ponte rossa posjetitelji uživaju u ponudi stotinjak različitih restorana, kafića, slastičarnica, ribarnica, marendarnica, pizzeria…Ulice su pone ljudi u petak na večer, kao i sve terase, čuje se muzika, živa, ona s DJ pulta… Puno mladih ljudi, žamor, razgovor, uživanje u dobom vinu uz dobru hranu… melem za uši nakon sasvim drukčije zvučne kulise u to doba u Rijeci, na primjer.

Aapartman u stambenoj zgradi

Apartman se nalazi u stambenoj zgradi, parkiranje na ulici kao i u Rijeci. Bukirali smo putem bookingcom platforme, dobili instrukcije za ulazak u stan / apartman. Ništa posebno atraktivno ali opet ima sve što treba. Na fasadi nema nikakvih oznaka „kategorizacije“. Dvije komotne sobe i jedna dječja, kuhinja, blagovaona u hodniku, tuš/wc mali balkoni s obje strane zgrade. Cijena 200 eura na noć za 4 osobe, turistička pristojba se plaća posebno, 2 eura po osobi.

U istoj zgradi u prizemlju dobar kafić, onako talijanski, sa svom ponudom koju koristi lokalno stanovništvo i nas četvoro na doručku. Atmosfera odlična, domaća, ugostitelji ljubazni, osjećaj jako dobar. Nitko nas nije prozivao, pitao što ovdje radimo, nismo sreli ni jednog stanara zgrade, nitko nije nama smetao a i mi smo samo prespavali, onako umorni, bez riječi.

Imam osjećaj da bi se u Hrvatskoj to uskoro moglo promijeniti. Moguće je da stanari od iduće godine „rade zasjedu“, provjeravaju je li netko u svojstvu turista u susjedovom stanu…Sve bi moglo biti drukčije nego što je bilo nama u Trstu ako se usvoji restriktivni zakon po kojemu stanari daju (ili ne daju) dozvolu jedan drugome za najam stana turistima.

Ležerna subota

Subotnje jutro nakon dobrog doručka u „našoj“ zgradi, rezervirano je za kupovinu u Trstu. Sad su to malo drukčiji dućani, ima sve više originalnih talijanskih proizvoda a najveći iskorak je svakako već međunarodno rasprostranjeni koncept  https://www.eataly.net/eu_en/stores/trieste . Pod jednim krovom, nekadašnjeg lučkog skladišta svoje mjesto je našao odličan koncept tržnice, restorana, vinoteke, pršutarnice, sirarnice, mesnice…s ogromnim izborom vina iz svih vinskih regija Italije, ali i svih drugih, originalnih brendiranih talijanskih prehrambenih proizvoda. Već smo posjetili jedan takav „talijanski centar“ u Stockholmu. Ovaj u Trstu je na fantastičnoj lokaciji, otvoren je cijeli dan i izvrsno dobro posjećen.

Ručali smo u napolitanskom restoranu uz sami Ponte rosso, nekadašnji „buvljak“ a danas lijepo, uredno mjesto jednog novog Trsta. Dobra hrana, dobro vino, voda, predjelo i glavno plus desert, negdje oko 40 eura po osobi.

Prošlo je naših 24 sata u Trstu. Moramo doma. Idućom prilikom ćemo tih 24 produžiti na 48 sati da uhvatimo subotnju večer. Trst pruža odličan odmak od svakodnevice zato sve više ljudi iz Rijeke upražnjava ovu naviku. Opet je „Trst naš“. https://www.intrieste.com/ 
www.nedopinezic.com

Objavljeno

TRODNEVNI IZLET NA LOŠINJ SKUTEROM S KRKA

Skuter je zakon

Moped, skuter, motocikl izvrsno je prometno sredstvo za kretanje otokom i s otoka na otok u ljetnim mjesecima. Više je razloga za to. Vožnja na dva kotača po izrazito toplom vremenu ugodnija je od one u automobilu, s mopedom je lako izbjeći prometnu gužvu, mogu se koristiti i uski putovi kao alternativni pravci, parkiranje je svuda dostupno i besplatno, na trajekt se uvijek stiže preko reda jer dvokotači popunjavaju „rupe“ u koje automobil ne stane. Uz sve to treba dodati i malu potrošnju goriva, niže cijene trajekta i dostupnost nekih uvala i plaža do kojih se ne može doći automobilom.

Istraživanje kvarnerskih otoka

Već smo ranije prošli otoke Rab i Pag u samoj špici turističke sezone, https://nedopinezic.com/2022/08/17/plavom-magistralom-s-krka-na-pag/?fbclid=IwY2xjawEts15leHRuA2FlbQIxMQABHT-n6o7-uOv6XsrmP6xhQDu2aDSNrYz8Wyf14eOSVAIfbRRk7LetOHs5Dg_aem_8zLai_RwPAjVw38gjyEr5w pa smo ohrabreni tim iskustvom odlučili na isti način obići i dio otoka Lošinja. Moja supruga Ksenija i ja za putovanje koristimo naš dvadeset godina star Kymco Agility 125. jednostavan, robustan mali skuter koji nas nikad nije iznevjerio. Šogorica Dolores  i šogor Valentino su za tu pliku iznajmili malo bolje vozilo – Kymco Downtown 300i.

Putovanje počinje u luci Valbiska. Kupovina karata je jednostavna, organizacija ukrcaja odlična. Dobro je uzeti povratnu kartu da se izbjegne čekanje za kartu u povratku na Cresu gdje je situacija u luci puno nepovoljnija. Nakon pristajanja trajekta, dobro je pričekati da svi automobili krenu i krenuti na daljnji put posljednji. Zbog velike i neobjašnjive nervoze, žurbe, pretjecanja, sigurnije je držati se začelja takvog konvoja. Zapravo je to jedan vrlo opasan fenomen. Kod iskrcaja vozila na Cresu ali i na Krku, vozači se ponašaju neobjašnjivo agresivno, kao da se bore za „pole position“ na nekoj velikoj utrci. Opasno i nepotrebno. Zato, „pamet u glavu“.

Grad Cres

Grad Cres je nezaobilazna točka na putovanju prema Lošinju. Centar starog grada je uvijek privlačan, s puno zanimljivih detalja u uskim uličicama. Riva je zaštitni znak Cresa a ponuda okolnih dućančića izvrsna. Cres „mala Venezia“, kako mu često zbog arhitekture tepamo, ima onaj „talijanski štih“ i u uređenju javnih i privatnih prostora. Estetika prostora, uređenja ali i onoga što se nudi u prodaji, sve je na visokoj razini. Naravno, kava i sladoled se naručuju u slastičarnici „Bacio“.

U Cresu se može i nadopuniti gorivom mali spremnik skutera ako ste to propustili učiniti u Valbiski. Nastavak putovanja nas vodi do drevnog Osora. Nekadašnja strateška točka jedinstvenog otočnog područja Apsyrtides proslavio se prokopavanjem „mikro Sueza“ odnosno „Kavuada“, malog kanala kojim je omogućena plovidba manjim brodicama. Takvi brodovi su upravo u doba Rimskog carstva prometovali osorskim kanalom na Jantarskom putu do Egejskog mora. Ovaj prokop je i danas značajan za brojne nautičare koji bitno skraćuju putovanje od priobalnih otoka Raba i Paga ali i Velog Lošinja do Cresa. Osor je nekada bio i sjedište istoimene biskupije. Danas je ponekad i mjesto prijepora o tome jesu li Cres i Lošinj jedan ili dva otoka ? Ručak u Konobi Bonifačić https://www.tripadvisor.com/Restaurant_Review-g2313419-d3510828-Reviews-Konoba_Bonifacic-Osor_Cres_Island_Kvarner_Bay_Islands_Primorje_Gorski_Kotar_Coun.html uz njoke sa zgvacetom od otočne janjetine, nešto je što zavređuje preporuku. Kratko kupanje na povijesnom mjestu pa nastavak putovanja prema Malom Lošinju.

Grad Mali Lošinj

U Malom Lošinju smo rezervirali apartman za 4 osobe koji ima dvije spavaće sobe, jednu kupaonicu, kuhinju s jedaćim djelom, malu verandu s pogledom na more i malu terasu. Čisto, uredno, za kratak boravak bez zadržavanja u smještaju sasvim dovoljno. Apartman je u stambenoj zgradi, udaljen 15 minuta pješice od plaže i isto toliko od centra grada. Cijena je nešto preko 200 eura na dan. Jedini dostupan kojega smo mogli naći u špici, za Velu Gospu.

Đir po rivi otkriva i nešto „rupičastu“ sezonu. Nema onog osjećaja da sve „vrvi“ od turista, da su sve terase dupkom pune, da se čeka u redu za sladoled… Ima ljudi, ima posla ali bez tog osjećaja vrhunca sezone. Ponuda izleta brodom polako gubi „utakmicu“ s velikom ponudom najma glisera svake vrste. Cijena od 300 do 400 eura na dan + gorivo izgleda velika ali podijeljena na 6 do 8 ljudi koliki je kapacitet većih glisera dolazi na cijenu dnevnog izleta brodom. Ponuda je takva da joj je teško odoljeti a izazov istraživanja okolnih otoka od Unija, Suska do Ilovika dodatni je motiv za plovidbu. Osim ako nisi komotan poput nas. Pa ono “vratit ćemo se” ostaje u zraku, bez konkretnih rezervacija.

Nekako smo se odlučili za kasnu večeru. Izbor je pao na restoran „Za kantuni“. https://www.visitlosinj.hr/hr/za-kantuni-restoran.aspx# Davna preporuka prijatelja Đanina i sada je aktualna. Odluka je bila dobra baš kao i hrana, vino, usluga. Cijene ? Općenito su cijene „preskočile razred“. Ono što je bila cijena za „fine dining“ sad je cijena za dobar restoran. Što je bila cijena za dobar restoran, danas je cijena obične konobe. Tako je to svugdje, da ne ulazimo u razloge kojih ima više. Zato je i volumen potrošnje u restoranima pao a u marketima porastao. Iako je i cijena namirnica u marketima iznad eu prosjeka, osobito kad se stavi u kontekst kvalitete. No, što je tu je. Turist je „čudna biljka“. Na odmoru si opušten i spreman na potrošnju. O troškovima se razmišlja tek naknadno.

Prvo kupanje pa doručak

Jutarnje kupanje na „Plaži na kamenu“ je ugodno, bez gužve s dobro uređenim pristupima u more, pješačkim stazicama, tuševima. Tu je sve što treba i kako treba. Minimalnim intervencijama u prirodu sačuvao se okoliš a u isto vrijeme je omogućen dobar pristup moru. Česte prokromske stepenice i rukohvati velika su podrška za ulazak u čisto, bistro more.

„Doručak kod Tiffanyja“ u ovom je slučaju doručak kod raspoloženih Makedonaca u centru Malog Lošinja. 7 eura jaja sa šunkom, uz povrće, kruh, sok po akciji „sve s 20 % popusta“. Energetska vrijednost, usluga, mjesto, sve dobro. Nakon doručka đir po Čikatu otkriva čari ovog poluotoka. Ostali bismo  vrlo rado na jednoj od plaža ali  izlet za Veli Lošinj i kupanje u uvali Valdarke naš je sljedeći cilj. To je zaista „mali raj“. Predivno more, odmor u sjeni borova,  minimalne intervencije u okoliš koje pružaju dobre uvjete za kupališni odmor. Tu su i sanitarije, mala drvena kućica s ponudom osvježavajućih pića, snackova, sladoleda.

Ovo je mjesto nešto malo manje elitno u odnosu na Čikat ali zato nimalo lošije. Dapače. Teško se bilo „oprostiti“ od Valdarke ali „mali Portofino“ – Veli Lošinj je mjesto koje uvijek, iz nova privlači nekom svojom čarobnom ljepotom. Sladoled u slastičarni „Moby Dick“ https://web.facebook.com/mobydickgelateria/videos/moby-dick-veli-lo%C5%A1inj/1048536482758563/?locale=ms_MY&_rdc=1&_rdr s razlogom nosi naslov najboljeg na otoku. Zaista nešto posebno što treba probati. Šetnja Velim Lošinjem je poput vremeplova – slika sklada iz prošlosti u današnjosti.

Večera i koncert

Večera br. 2 ponovo u „Za kantuni“. Nekako ne volimo puno eksperimentirati na ovim kratkim boravcima. Sad smo tu kao doma. Već znamo što ćemo probati. I bilo je dobro. Nakon dobre večere, do samog restorana iznenađenje – živa muzika ! I to ne bilo kakva. Dvije akustične gitare, jedna bas i dobar glas: Ivan Soldo, Luka Banić i Petar Lisjak. To je bio fantastičan koncert. Večer za pamćenje !

Povratak

Posljednjeg dana se odlučujemo za „Doručak kod Tiffanyja 2“. Ovaj put je to nešto novo, na višoj razini ponude – „Breakfast Club Lošinj “https://www.ljepotaizdravlje.hr/mali-losinj-breakfast-club-dorucak/ . Tu se nude zanimljive kombinacije voćnih koktela, slanih i slatkih doručaka. Moglo bi se reći više – brunch ponuda (ono nešto između doručka i ručka na moderan način). Zanimljivije ali i znatno skuplje od „Tiffanyja 1“. Ali vrijedi.

Na putu prema Mergu planiramo još jedno kupanje. Po sistemu „kartu čitaj – seljaka pitaj“ došli smo do plaže Bučanje, https://www.allbeachescroatia.com/hr/plaza/bucanje-sjever-nerezine-losinj  točno na pola puta između S. Jakova i Nerezina. Plaža je u slovenskom resortu s kontroliranim ulazom. Ovo naselje je primjer dobrog gospodarenja prostorom. Priroda je na prvom mjestu pa su brojne kućice gotovo nevidljive u sjeni borova. Uredan okoliš, bezbrižno okruženje za djecu, fantastična plaža, mala lučica, staze za šetanje, sanitarije, osvježavajuća pića i snackovi…Mjesto za poželjeti. Možda najbolja točka nekog drukčijeg turizma i prirode koja se dogodila privatizacijom kapaciteta ex socijalističkog odmarališta jedne slovenske tvrtke. Ovo je mjesto na kojemu bi se moglo provesti nekoliko dana i prepustiti se čarima prirode. Svaka čast sadašnjim vlasnicima koji nisu podlegli maksimizaciji dobiti od građenja u prostoru. Kućice su obnovljene ali su ostale u prijašnjim okvirima. Kao da vlada neko drugačije ozračje…

I opet Cres. Ručak u gostionici „Belona“ https://www.tripadvisor.com/Restaurant_Review-g1175203-d3564696-Reviews-Gostionica_Belona-Cres_Cres_Island_Kvarner_Bay_Islands_Primorje_Gorski_Kotar_Cou.html. Odličan. Ambijent, usluga, hrana…Sve 5. Nakon ručka sladoled i kava – zna se u „Bacio“ https://www.tripadvisor.com/Restaurant_Review-g1175203-d12787604-Reviews-Gelateria_Bacio-Cres_Cres_Island_Kvarner_Bay_Islands_Primorje_Gorski_Kotar_Coun.html. Shopping je nezaobilazan. Nešto na placi, nešto po butigama, ali mora se „dati doprinos lokalnoj ekonomiji“.  Vrijeme brzo prolazi i „hvatanje“ trajekta nova je sportska disciplina. Ciljamo onoga u 19:00. No gužva je, vrijedni pomorci „Jadrolinije“ prevoze vozila i putnike izvanredno pa smo, zahvaljujući našim vozilima na dva kotača“, upali u trajekt koji polazu u 18:30. Sjećate se savjeta s početka teksta ? Kupiti povratnu kartu. To se isplatilo.

Sve u svemu nepuna tri, bolje rečeno, dva i pol dana nedovoljna su za upoznavanje lošinjskog arhipelaga. Ima još puno lijepih mjesta a istraživanje okolnih otoka zahtjeva novu trodnevnu turu. Vratit ćemo se sigurno na kvarnerski dio Mediterana, na granicu Dalmacije i Kvarnera, prvom prilikom.

Objavljeno

STATUS PRAZNIH STANOVA I TURISTIČKA PRISTOJBA

POREZNI STATUS KUĆE ZA ODMOR

Iako je evidentan strmoglavi porast broja praznih stanova kojih u Hrvatskoj ima već više od 600.000, još uvijek postoji siva zona u pogledu tretiranja tih stanova s obavezama poreza i turističke pristojbe.

„Ministar financija Marko Primorac već je dao naznačiti na koji će se način na mala vrata uvesti porez na nekretnine, upravo modifikacijom poreza na kuće za odmor – koji će promijeniti ime:
“Taj porez ima jedan nespretan naziv, on mora prije svega promijeniti svoje ime. Sada postoji dilema kod pojedinaca, ako se radi o porezu na kuće za odmor, odnosi li se to i na prazan stan u centru nekog grada. Odnosi! Odnosi se na sve objekte i građevina ili dijelova građevina, osim na one u kojima netko živi ili je netko trajno iznajmio”, kazao je.“ ‘Razmišljamo o uvođenju poreza na nekretnine. Prije svega za one koje stoje prazne’ – Poslovni dnevnik  ‘Razmišljamo o uvođenju poreza na nekretnine. Prije svega za one koje stoje prazne’ – Poslovni dnevnik 

Ovime je nedvojbeno jasno da svaki stan, kuća, stambeni objekt koji nije trajno iznajmljen ili na čijoj adresi nema prijavljenog prebivališta ili boravišta ima status „kuće za odmor“. U tom smislu je jasno i na koga se odnosi obaveza plaćanja poreza na „kuće za odmor“. Visinu tog poreza određuju predstavnička tijela općina i gradova i može iznositi najviše do 5 eura po metru kvadratnom korisne površine.

STATUS KUĆE ZA ODMOR PREMA ZAKONU O TURISTIČKOJ PRISTOJBI

Zakon o turističkoj pristojbi – Zakon.hr

U članku 4, stavak 5 stoji da je obveznik turističke pristojbe vlasnik kuće, apartmana ili stana za odmor (definicija navedena u poreznom statusu) u općini ili gradu koji nije smještajni objekt u smislu Zakona, za sebe i sve osobe koje noće u toj kući, apartmanu ili stanu. Prema Zakonu o turističkoj pristojbi, kućom, apartmanom ili stanom za odmor smatra se svaka zgrada, apartman ili stan koji se koristi povremeno ili sezonski a koji nije smještajni objekt. Isto se odnosi kako za državljane RH tako i za one iz EU zemalja i zemalja Europskog ekonomskog prostora te Švicarske konfederacije.

Turističku pristojbu vlasnici i članovi uže obitelji te sve osobe koje noće u tom objektu plaćaju po noćenju. Izuzetno vlasnici i članovi uže obitelji mogu platiti turističku pristojbu u paušalnom iznosu za period 15. lipnja – 15. rujna uz 70% popusta. Turistička pristojba po odrasloj, punoljetnoj osobi iznosi 1,33 eura za period od 1.4. do 30. 9., odnosno 0,93 eura za ostali dio godine (Grad Krk) po noćenje pa bi puni iznos za 90 dana bio 119,7 eura ako bi se plaćalo po noćenju, odnosno 35,91 eura s popustom za vlasnike i članove uže obitelji. Ako se turistička pristojba plati u paušalnom iznosu, onda ona za vlasnike ovih objekata (dvoje) iznosi već navedenih 35,91 euro a za ostale članove uže obitelji iznosi 13,27 eura.

ROKOVI PLAĆANJA I OBAVEZNA PRIJAVA

Vlasnik kuće, apartmana ili stana za odmor koji plaća turističku pristojbu paušalno, dužan ju je platiti do 15. 7. tekuće godine. Ako se plaća po ostvarenom noćenju onda se plaća zadnjeg dana boravka.

Vlasnik „kuće za odmor“ obavezan je istu unijeti u e visitor te putem istog prijaviti sebe i članaove uže obitelji jednokratno ako turističku pristojbu plaća u paušalnom iznosu, odnosno prijaviti i odjaviti sve ostale osobe na noćenju pri dolasku (24 sata od dolaska i na dan odlaska) i odlasku. Za dio godine kad se ne plaća turistička pristojba (15.9. do 15.6.) vlasnik „kuće za odmor“ dužan je prijaviti ostale osobe na noćenju putem e visitora u roku od 24 sata od dolaska bez obaveze plaćanja pristojbe.
Osobe s prebivalištem u mjestu ili gradu koji ima status turističkog mjesta (osnovana je lokalna turistička zajednica), također mora putem e visitora u roku od 24 sata od dolaska prijaviti ostale osobe na noćenju i odjaviti ih zadnjeg dana boravka bez obaveze plaćanja turističke pristojbe.

RASPODJELA PRIHODA OD TURISTIČKE PRISTOJBE

Turistička se pristojba raspoređuje na sljedeći način:
3,5% na račun Hrvatske turističke zajednice za razvojne projekte i programe turistički nerazvijenih područja
2% na račun Hrvatske turističke zajednice za projekte i programe udruženih turističkih zajednica
(nakon odbijanja 5,5%)
20% na račun Hrvatske turističke zajednice
15% na račun regionalne turističke zajednice
65% na račun lokalne turističke zajednice od čega 30% na račun općine ili grada namjenski za poboljšanje uvjeta boravka turista

NADLEŽNA INSPEKCIJA I SANKCIJE

Za kontrolu prijave, odjave osoba na noćenju, plaćanje turističke pristojbe u „kući za odmor“ nadležna je turistička inspekcija Državnog inspektorata. Nadležni inspektor je dužan bez odgađanja, najkasnije u roku od 15 dana od dana izvršenja inspekcijskog nadzora podnijeti optužni prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka odnosno izdati prekršajni nalog ili naplatiti novčanu kaznu na mjestu izvršenja prekršaja.
Novčane se kazne kreću u rasponu od 1.000 (132,7 eura) do 2.000 (265,44 eura) kuna odnosno 4.000 (530,9 eura) do 6.000 kuna (796,33 eura) za „ponavljače“. Možda najveća reperkusija je evidencija prekršaja u policijskoj evidenciji što nije ugodno i može imati dodatne implikacije.

POTENCIJALNI PRIHOD NA PRIMJERU KVARNERA

U Primorsko – goranskoj županiji je evidentirano ukupno 80.360 stanova u kojima nema prijavljenog prebivališta ili boravišta. Od tog broja kao kuće, stanovi ili apartmani za odmor vodi se njih 36.446 dok se 43.914 stanova za odmor vodi kao potpuno prazni. Prema Zakonskoj regulaciji o porezu na kuće za odmor i prema zakonu turističkoj pristojbi svih 80.360 stanova imaju status kuća za odmor. Svi bi trebali platiti porez na kuće za odmor u visini do 5 eura po metru kvadratnom korisne površine godišnje i svi bi trebali platiti barem paušalnu turističku pristojbu za vlasnike i članove uže obitelji. Kad bi se naplatila paušalna turistička pristojba za dvoje vlasnika i barem jednog člana uže obitelji to bi iznosilo na godišnjoj razini 6.837.832,20 eura. Od tog iznosa 376.080,77 euro bi se izdvojio za nerazvijena područja i udružene turističke zajednice (Gorski kotar), 1.292.350,246 eura bi se uplatilo Hrvatskoj turističkoj zajednici, 1.025.674,83 eura bi bilo uplaćeno Turističkoj zajednici Kvarnera i ostatak od 4.143.726,354 bi bilo uplaćeno svim lokalnim turističkim zajednicama od čega 1.243.117,90 eura općinama i gradovima Primorsko – goranske županije. Ovo je najskromniji mogući učinak poštivanja zakonskih odredbi. Učinkovitijim nadzorom, kad bi se naplatilo noćenje ostalih osoba u periodu od samo 30 dana ( dvije osobe ) po stanu, tada bi se naplatilo dodatnih 6.412.728 eura.

https://nedopinezic.com/2024/06/13/kategorizirani-smjestaj-i-prazni-stanovi-na-kvarneru/ 

OGROMNI GUBICI PRIHODA ?

Pitanje je koliko se Turističke pristojbe vlasnicima, članovima uže obitelji i ostalim osobama na noćenju u stanovima, apartmanima i kućama za odmor u Primorsko – goranskoj županiji naplati ? O naplati na razini cijele Hrvatske i onih više od 600.000 praznih stanova da i ne govorimo.

https://nedopinezic.com/2024/07/08/prazni-stanovi-i-turizam/ 

www.nedopinezic.com

Objavljeno

PRAZNI STANOVI I VARLJIVA TURISTIČKA STATISTIKA

Do sada izbjegavana tema zapravo je najvažnija tema sadašnjeg trenutka hrvatskog turizma.

Hoće li potpuno nestati tako zvani “kategorizirani smještaj u domaćinstvu”?

Da li će ukupni statistički podaci i dalje rasti na osnovu “neformalnih” turista iz “praznih stanova” ?

Zašto u nekim sredinama, osobito u većim gradovima, aktualna vlast izbjegava pokretanje projekta socijalnog stanovanja za mlade obitelji;  a za manjak takvih stanova optužuje građane koji iznajmljuju smještaj turistima ?

Zašto i dalje buja novogradnja stanova na atraktivnim područjima unatoč što imamo već više od 600.000 praznih stanova ?

“Slučaj Rijeka” kao upozorenje.

O ovim i drugim pitanjima o kojima se ne govori u javnosti, za sada možete čitati i preslušati samo ovdje:

“Ljudi u nesigurnim vremenima gube povjerenje u novac i ulažu u beton, a Hrvatska je dozvolila izgradnju stanova bez obzira na mjesto prebivanja, rekao je Nedo Pinezić, savjetnik  za razvoj održivog turizma i predsjednik Odbora za turizam Županijske skupštine PGŽ.

U Hrvatskoj je 600 tisuća praznih stanova, u PGŽ 40 tisuća a u Rijeci čak 12 tisuća praznih stanova, što je grad veličine Karlovca.

Samo je dvije tisuće stanova u Rijeci u turističkom najmu. Nedo Pinezić tumači da prazni stanovi ne donose korist nikome, osim svojim vlasnicima.

Smatra da bi za privatne investicije u stanogradnju trebali odrediti različite porezne stope, u korist domicilnog stanovništva te da bi stanove u vlasništvu države i gradova trebali opremiti i ponuditi za stanovanje mladim obiteljima po povoljnom najmu.

I turističku ponudu treba razvijati na korist domicilnog stanovništva, autohtono i održivo. O tome kako zadržati mlade ljude, a gostima ponuditi autohtone i održive doživljaje, razgovarali smo u emisiji Kafe. Poslušajte:”

https://radio.hrt.hr/radio-rijeka/zivot/nedo-pinezic-nije-turizam-kriv-za-rast-cijena-nekretnina-prazni-stanovi-cuvaju-novac-svojim-vlasnicima-11634601?fbclid=IwZXh0bgNhZW0CMTEAAR21TxCZShtficwczGUc57Wai_Us3MXkY5FVvOwu6JKLv5hc6qkMw2ILBTw_aem_6nPW4mg3eVHQ3VezCI9ozA

Objavljeno

Svake godine u ovo doba Barcelona …

Mitska usporedba Barcelone i Hrvatske

Barcelona se periodično, baš u ovo doba godine, spominje kao grad koji uvodi „zabranu iznajmljivanja apartmana turistima“. Takva se vijest „reciklira“ iz godinu u godinu pred glavnu turističku sezonu. https://www.poslovni.hr/nekretnine/barcelona-stopira-gradnju-novih-hotela-i-apartmana-323494

Na ovu se vijest nižu osvrti, komentari, medijske objave o „primjeru kojega trebaju slijediti i hrvatski gradovi“. Na stranu motivi takvih inicijativa ali ono osnovno redovito nedostaje. Što je Barcelona?
Barcelona je glavni grad španjolske pokrajine Katalonije i glavno industrijsko i trgovačko središte Španjolske. Barcelona je jedna od najvećih morskih luka Europe, među najvećima na Mediteranu. Urbana aglomeracija Barcelone proteže se na čak 803 km2 i broji više od 4,2 milijuna stanovnika. Šesta je po veličini metropola u Europi.
Barcelona je, osim prijestolnice nogometnog diva F.C. „Barcelona“, i jedna od u svijetu vodećih turističkih destinacija. Četvrti je grad, nakon Pariza, Rima i Londona po posjećenosti u Europi. Barcelonu godišnje posjeti 19 (2019.) do 26 milijuna turista.(2023.).

Hrvatska – Španjolska

Zanemarimo za trenutak usporedbu Hrvatske i Barcelone, kojoj ćemo se vratiti kasnije. Što je Španjolska u odnosu na Hrvatsku ?
Kraljevina Španjolska zauzima 504 030 km2 površine, 51 je zemlja na svijetu po veličini i ima 46,5 milijuna stanovnika. 8. je gospodarska sila svijeta, druga po popularnosti kao turističko odredište. 2023. Španjolska je imala 85 milijuna turističkih dolazaka.
E sad, Hrvatska ima oko 3,8 milijuna stanovnika, u 2023. imala je 20 milijuna turističkih dolazaka. I u jednom i u drugom slučaju govorimo o dolascima koji su evidentirani. Teško da se po bilo kojem parametru mogu uspoređivati velika Španjolska i mala Hrvatska. Isto se odnosi i na turizam.

Barcelona kao mit

Vraćamo se na Barcelonu. Ovaj grad – destinacija ima više stanovnika od Hrvatske. Taj grad ostvaruje više turističkih dolazaka od naše najjače turističke destinacije, Istre i gotovo kao cijela Hrvatska. 2019. Barcelonu je posjetilo 19 milijuna turista. Te iste godine kroz zračnu luku je prošlo 53 milijuna putnika. Registriranih postelja za turiste ima navodno oko 70.000. Koliko pak ima onih drugih, „nekomercijalnih“, to nitko ne zna. Zna se naime samo za one kapacitete koji se oglašavaju preko poznatih platformi pa gradske vlasti s njima uporno ratuju. Međutim „slobodnih putnika“ preko rodbine i prijatelja ima iznimno mnogo, osobito u stanovima i kućama za odmor u vlasništvu stranaca. I to je možda jedina dodirna točka s hrvatskom stvarnošću. U neevidentiranom turističkom prometu prevladavaju tako zvani „prazni stanovi“. Od tuda i sva “zbrka i strka”. https://nedopinezic.com/2023/03/31/za-nekretninski-balon-nije-kriv-turizam/

Barcelona se iz godine u godinu pojavljuje kao „mitsko mjesto“ borbe protiv „apartmanizacije“, što god to značilo. Osim krivog naziva za masovnu pojavu investicijskog ulaganja u prazne stanove ( „apartman“ je vrsta legalnog turističkog smještaja pa se pojava treba zvati „izgradnja stanova za tržište“), autori ovakvih vijesti slučajno ili namjerno skreću pozornost s pravog problema i pri tome stigmatiziraju stalno stanovništvo koje legalno iznajmljuje smještaj turistima. https://www.novilist.hr/novosti/svijet/u-ovom-gradu-zatvaraju-sve-apartmane-za-kratkorocni-najam-suzbijamo-rast-troskova-stanovanja/ .

Lokalna vlast je ta koja treba investirati u socijalne stanove ali ovakva vlast izbjegava tu odgovornost i lakonski prebacuju krivicu za manjak socijalnih stanova na svoje građane. Stranke slične orijentacije poput one u Barceloni kopiraju svoj uzor i u Hrvatskoj, osobito u Rijeci, Zagrebu Splitu. https://nedopinezic.com/2024/06/13/kategorizirani-smjestaj-i-prazni-stanovi-na-kvarneru/ . Odraz tako zvane „woke politike“ su rezultati nedavnih EU parlamentarnih izbora. Nesposobnost suočavanja s izazovima u teškim vremenima i traženje “krivca“ među vlastitim građanima dolazi na naplatu. Povjerenje građana koji teže preživljavaju od početka do kraja mjeseca u takvu politiku i takve stranke pada diljem Europske unije. https://www.index.hr/vijesti/clanak/suluda-woke-politika-razara-eu/2572799.aspx  .

Poruka za kraj bi bila vrlo jednostavna, često su ju upućivali naši stari kad bismo se na nešto požalili: „Ćapajte se posla“.

https://10best.usatoday.com/interests/explore/see-barcelona-spain-on-stunning-photo-tour/

Fotografija Barcelone iz zraka: https://en.wikipedia.org/wiki/Barcelona#/media/File:Aerial_view_of_Barcelona,_Spain_(51227309370)_(cropped).jpg 

www.nedopinezic.com

Objavljeno

KATEGORIZIRANI SMJEŠTAJ I PRAZNI STANOVI NA KVARNERU

Teza o prevelikom broju kategoriziranih stanova za najam turistima nije istinita

Mogli bismo reći da se i u ovoj domeni pojavljuje fenomen „lažnih vijesti“. Sustavno ponavljana teza postaje u percepciji javnosti činjenice iako bez ikakvih dokaza.
To je jedan od razloga zašto tražimo informaciju izravno od nadležnih tijela a onda ju dijelimo sa zainteresiranom javnošću.
Jedna od takvih prigoda je postavljanje vijećničkog pitanja na zasjedanju Županijske skupštine.

U Primorsko – goranskoj se županiji odgovori daju zaista u propisanom roku i na zadovoljavajući način.
Suprotno tome, stanje je nezadovoljavajuće, kad je u pitanju informacija o kategoriziranim smještajnim objektima i onima koji imaju status „prazni stanovi“.

Kategorizirani smještaj u stanovima u Primorsko – goranskoj županiji

Još se uvijek konsolidiraju podaci koji su se do 2023. godine vodili kroz više upisnika kao što su:  Upisnik o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, Upisnik o minimalnim uvjetima i uvjetima za kategoriju ugostiteljskih objekata i dr. Svi su se upisnici, osim onog za građane u domaćinstvu, vodili ručno u obliku uvezene knjige.

2023. je pokrenut Središnji registar za ugostiteljske djelatnosti i usluge u turizmu u sklopu Hrvatskog digitalnog – e Turizma. Na žalost još uvijek nisu svi podaci verificirani i uneseni u e sustav.
Ono što se sad može iščitati iz tog sustava a odnosi se na Primorsko – goransku županiju je podatak da imamo ukupno registrirano 27.038 objekata za smještaj turista u stanovima (apartmanima). Pri tome su građani registrirali 19.333 smještajna objekta vrste apartman i 6.158 objekata vrste studio apartman. Poslovni su subjekti registrirali 1.233 apartmana i 314 studio apartmana.

Također na području županije imamo registrirano i 2.616 kuća za odmor u vlasništvu građana i 270 kuća za odmor u vlasništvu poslovnih subjekata.
Od ukupno 80.360 „praznih stanova“, 29.024 su oni koji su kategorizirani za iznajmljivanje turistima a 51.336 je bez kategorizacije i bez prijave prebivališta ili boravišta osoba na tim adresama. Odnos kategoriziranih stanova za najam turistima prema potpuno praznim, nekorištenim stanovima na čijim adresama nema prijavljenog boravišta ili prebivališta je 1 prema 2.

Rijeka – grad praznih stanova

U Rijeci je evidentirano 1.518 kategoriziranih apartmana i studio apartmana i 19 kuća za odmor. Od toga su poslovni subjekti kategorizirali 94 apartmana i niti jednu kuću za odmor.
Od ukupno 14.238 praznih stanova, u Rijeci je kategorizirano za najam turistima 1.631 stan. 12.607 stanova je potpuno praznih, nekorištenih, na čijim adresama nema prijavljenog boravišta ili prebivališta. Odnos kategoriziranih stanova za najam turistima i praznih, nekorištenih stanova je 1 prema 7,5.

Zašto je ovakvo stanje nepovoljno ?

Sama činjenica o velikom broju praznih stanova koji ne služe za stalni, privremeni ili povremeni boravak govori da možda nemamo evidenciju niti saznanje o stvarnom broju posjetitelja u nekom mjestu, gradu poput Rijeke. To bi značilo da u nekom trenutku u Rijeci može u ovih 12.607 praznih stanova ukupno boraviti 50.000 ljudi a da nisu nigdje evidentirani.

50.000 neevidentiranih prema 6.500 evidentiranih posjetitelja, turista čini ne malu razliku u smislu sagledavanja „nosivih kapaciteta destinacije“. Ako 6.500 turista u gradu od 90.000 stanovnika predstavlja „overtourism“ i zbog toga se poreznom presijom želi smanjiti taj legalni kapacitet, što je s „pritiskom nevidljivih“ 50.000 ?

S poreznog stajališta 12.607 praznih stanova ne doprinosi ništa a 1.631 kategorizirani stan doprinosi paušalnim porezom na dohodak, paušalnom turističkom pristojbom i članarinom.

S vlasnicima ovih stanova turističke agencije, servisi za čišćenje i održavanje mogu legalno sklapati ugovore dok kod praznih stanova turističke agencije ne mogu posredovati a ugovoreni servisi za čišćenje bude pozornost poreznih vlasti.

Navedeni podaci također ukazuju na pojavu rasta broja praznih stanova i pada broja stalnih stanovnika. Manjak stalnih stanovnika odražava se na ekonomsku moć jedne sredine, manjak prihoda od poreza na prvi dohodak (plaću) i sve teže održavanje dostignute razine komunalnog standarda.

Manjak stalnog stanovništva kompenzira se uvozom radnika iz dalekih zemalja sa sasvim drukčijim kulturološkim navikama. Oni svojim skromnim zahtjevima utječu na niske plaće i nizak standard stanovanja radnika. To dodatno motivira domicilno stanovništvo na odlazak. Daljnjom stigmatizacijom i dodatnom poreznom presijom domicilnog stanovništva koje nastoji ostvariti drugi dohodak za svoje životne potrebe tjera se iste na prodaju nekretnina novim vlasnicima bez prebivališta i boravišta u mjestu stjecanja nekretnine.

Jednostavno rečeno, ako plaća nije dovoljna za pokrivanje troškova života a s naslijeđenim i stečenim nekretninama se ne može ostvariti drugi dohodak dovoljan za održavanje istih i poboljšanje obiteljskog životnog standarda, logičan korak je prodaja nekretnine. Nekretninu kupuje onaj tko ima novaca a to su pretežito stranci; gotovo uvijek oni koji nemaju prebivalište ili boravište ondje gdje su kupili nekretninu.

Gorka istina nije privlačna

Demografska kriza ima više uzroka a iza svega stoji ne razumijevanje i nepoštivanje prava i potreba lokalnog stanovništva. Dokaz tome su i izjave čelnih ljudi nekih političkih stranaka kao i predstavnika izvršnih vlasti u općinama i gradovima koji se redom okomljuju na iznajmljivače. O bujanju stanogradnje za tržište i rastu broja praznih nekretnina kojih prema posljednjim podacima u Hrvatskoj ima preko 600.000 – ni riječi !?

*Fotografija: Marko Valjak
www.nedopinezic.com

Objavljeno

NEKRETNINSKI BALON I DETURISTIFIKACIJA LOKALNOG STANOVNIŠTVA

 

 

Turizam nije kriv za rast cijena nekretnina niti za nedostupnost stanova za dugoročni najam u Hrvatskoj

 

Spinovi o turizmu kao krivcu za rast cijena nekretnina i nedostatku stanova za dugoročni najam koji se konstantno plasiraju u javnost nisu utemeljeni na činjenicama. Činjenice govore o sasvim drugim osnovama za rast cijena nekretnina na odredjenim lokacijama u Hrvatskoj.

Deturistifikacija lokalnog stanovništva

Deturistifikacija lokalnog stanovništva je pojava kod koje se ukidaju koristi od turizma za lokalno stanovništvo. Ona se očituje najprije kod zamjene domaćih zaposlenika u turizmu za strane, stalnih za sezonske, promjenom vlasništva nad privatiziranim hotelskim kućama gdje nestaje udio vlasništva lokalne zajednice. Nastavlja se prestankom otkupa domaćih prozvoda, prestankom suradnje hotelskih kuća i domaćih vlasnika smještajnih objekata. Konačno se vrši pritisak prema lokalnim i državnim vlastima kako bi se onemogućilo pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Najprije su ukinuti pansioni a u Hrvatskoj sad su na red došli apartmani (kategorizirani stanovi).

Što nam govore činjenice 

Kad govorimo o činjenicam, prije svega to su informacije o broju praznih stanova koji nemaju status kategoriziranog turističkog smjestaja u domaćinstvu. Prema podacima DZS-a, u Hrvatskoj je oko 600 tisuća praznih stanova te 231.000 kuća za odmor (vikendica) u kojima, po logici stvari, ljudi borave povremeno jer su izvan njihovih prebivališta.https://n1info.hr/vijesti/hrvatska-je-puna-praznih-stanova-bezovan-dva-su-kljucna-razloga-ali-ovdje-nikog-nije-briga-za-to/?fbclid=IwAR2c-RWwYozjicvXz6OAtpXBWgHUBIZrtvrQtSbrCtgJ57Lw28_l8i2YWpk

Zašto ima toliko praznih stanova ? Profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu Gojko Bežovan smatra da je veliki dio nekretnina kupljen s namjerom da ne bude u funkciji već da čuva kapital. Takvih stanova ima najviše u najvećim gradovima. Prema nekim izvorima samo u Zagrebu imamo više od 50.000 takvih stanova.

Imobilizirani portfelj stanova

U situaciji kad imamo značajan portfelj stanova imobiliziran tako da ni na koji način ne sudjeluje u prometu nekretnina, tada se javlja efekt ” nekretninskog balona”. Balon se napuhuje zbog rasta potražnje utemeljenog na vjerovanju u sigurnost ulaganja i rast vrijednosti i zbog nedovoljno nekretnina u ponudi jer su imobilizirane i ne sudjeluju u prometu nekretninama. To je neka vrsta začaranog kruga.

Dodatan pritisak na potražnju javio se i zbog rata u Ukrajini gdje su se dobro stojeći Ukrajinci ali i Rusi koji se boje mobilizacije odlučili potražit novo mjesto za život. Najveći dio njih potražio je novo prebivalište u Beogradu nakon čega slijede ostali veliki gradovi u zemljama Zapadnog Balkana, Hrvatske i Slovenije.

Raslojavanje tržišta

Tržište se u stvarnosti raslojava na ulagače u nekretnine i na one koji pokušavaju rješit svoje stambeno pitanje. Zbog “balona” cijene rastu pa ovaj drugi segment potencijalnih kupaca s manjim primanjima, bez većeg kreditnog potencijala i bez osiguranog kapitala za kupovinu ne uspjeva sebi priskrbiti nekretninu za stanovanje.  Istovremeno gradovi , općine i županije takodjer svoju imovinu drže imobiliziranom umjesto da ju transformiraju u program socijalnog stanovanja. Takve programe imaju mnogi europski gradovi, poput Beča, koji vode računa o svojim gradjanima koji trebaju stambeni  prostor a spadaju u kategoriju socijalno osjetljive populacije.

Dio praznih stanova nastao je odlaskom stanovništva u inozemstvo. Govorimo o emigraciji oko 300.000 ljudi koji su negdje stanovali. No većina takvih stanova nalazi se na ekonomski oslabljenim podrucjima gdje nema veće potražnje za nekretninama pa oni ne utječu na povećanje cijena nekretnina.

Hrvatska je atraktivna zemlja članica EUa

U velikim gradovima gdje je Zagreb na prvome mjestu, kombinacija imobilizirane stambene imovine i rasta potražnje za nekretninama diže cijenu nekretnina. Na atraktivnim lokacijama na jadranskoj obali najveci uzrok rasta cijene nekretnina je velika potražnja financijski potentnih kupaca iz inozemstva. Takva potražnja čini već preko 80% ukupne potražnje.

Ulazak Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine a zatim deset godina kasnije i u eurozonu i schengenski granični režim, preusmjerili su nekretninska ulaganja iz Španjolske, Grcke, Frncuske, Italije na hrvatsku obalu Jadrana gdje su cijene nekretnina cijelo vrijeme bile  povoljnije. Sad se “hvataju” manje ali još uvijek atraktivne lokacije pa se umjesto Opatije trazi Rijeka, na primjer.

Ogroman nesrazmjer između praznih i kategoriziranih stanova

Takav je trend na cijeloj jadranskoj obali. U svemu tome legalni, registriran i kategoriziran najam stanova turistima predstavlja sve manji udio u ukupnom prometu nekretnina. Ako imamo 600 000 praznih stanova s prosjecno 4 postelje onda govorimo o 2,4 milijuna postelja prema tek nesto vise od 600.000 registriranih, kategoriziranih postelja za najam turistima. U samom gradu Zagrebu promet najma stanova turistima je ukupno neusporedivo manji od potencijala praznih 50.000 stanova s 200.000 postelja.  U Rijeci, na primjer, imamo 13.810 nenastanjenih, praznih stanova i 428 stanova za odmor. U Rijeci je ukupno kategorizirano s rjesenjem o odobrenju za najam turistima tek 1.138 stanova. https://www.fiuman.hr/u-pgz-u-postoji-44-tisuce-praznih-stanova-u-kojima-nitko-ne-zivi/?fbclid=IwZXh0bgNhZW0CMTEAAR0rcPn3fPcdWT2IFGFNNf661ZQQUzx66CyJGcMEbSDYNtNWmx5NTTkDlmo_aem_Afk_mu13CdJbMe1Thf-Su4fyfvMoqTLZiH5Ih56Lha4ef6DHic0K9Ts4ds9UOEqT19flxt90F_3zKi9nuE_ZWELD  Razlika je očigledna i dematira sve što su gradske vlasti govorile kao opravdanje za podizanje poreza iznajmljivačima obiteljskog smještaja.

Raste potražnja za jeftinim stanovima

Aktualna kriza sigurnosti u Europi pomalo usporava potražnju za skupim ladanjskim nekretninama na jadranskoj obali. Potražnja je već prošla vrh i polako ide prema silaznoj putanji. To je opći trend u Europi. Ono što će se tražiti sve više, to su stanovi za smještaj stranih radnika. U tom slučaju govorimo o jednostavnijim i jeftinijim stanovima s kojima se postižu dobri prihodi. https://www.telegram.hr/vijesti/nakon-telegramova-otkrica-iseljen-dio-nepalaca-iz-onog-drzavnog-stana-u-kojem-ih-je-bilo-nagurano-vise-od-30/

Što se krije iza navedenih spinova ?

Ako se vratimo na spomenuti spin s početka teksta njegov cilj je onemogućavanje legalnog najma stanova turistima iz nekih sasvim partikularnih razloga. Ti su razlozi često trivijalni ali općenito vrlo destruktivni prema vlasnicima nekretnina.

Jačanjem porezne presije mnogi će biti prisiljeni prodat svoje nekretnine investitorima jer ih neće moć održavat a legalan turistički najam neće bit isplativ.

Socijalno stanodavstvo je u nadležnosti gradova i općina

Socijalno pak stanodavstvo je za obične gradjane vlasnike nekretnina preriskantno, zato i izbjegavaju iznajmljivati stanove socijalno osjetljivim skupinama. Stanodavci nisu zaštićeni od neplaćanja i gomilanja dugova. Zaštićeniji su najmoprimci pa se sudski postupci vode desetljećima. O socijalnom, priuštivom stanovanju treba brinuti javni sektor, općine i gradovi, županija uz pomoć države. https://www.fiuman.hr/napusteno-prenociste-hz-prenamijeniti-u-stanove-za-mlade-evo-sto-kaze-gradonacelnik/?fbclid=IwZXh0bgNhZW0CMTEAAR0sk9Y7ONCu0oA7w7vYYjBBOVSDVl6piqheFdrogeYhe4Ss4RiC-BmCCsE_aem_AfkDoSwjuxOujAZWyB7t9PjtWnjdgVhto2VqywYHalGsq8kP5PaU2UwXDgwOpVORPBVPftHuL7mJ471vRz_Aru_x 

Potpuno je neprimjereno takvo stanovanje „rješavati“ svaljivanjem krivice na privatne vlasnike stanova. A onda još aktivno sudjelovati u planiranju izgradnje skupih nekretnina za tržište vješto sakrivenih tobožnjom brigom za opće dobro. https://www.novilist.hr/rijeka-regija/rijeka/predstavljen-novi-stadion-kantrida-ovo-je-projekt-koji-ce-svakako-promijeniti-rijeku/

Drugim rječima, naša djeca neće moći uživati nasljeđe prethodnih generacija ako se nastavi ova „hajka“ na iznajmljivače smještaja turistima. Takva privilegija namjenjena je, očito, bogatim strancima.  https://nedopinezic.com/2022/04/04/obiteljski-smjestaj-snazan-adut-hrvatskog-turizma/ 

Ipak, na kraju treba reć i to da strah i mržnja prema turizmu i turistima (turizmofobija)  nastaju kao rezultat isključivanja domicilnog stanovništva od koristi koje turizam donosi. Deturistifikacija lokalnog stanovništva rezultira odbojnošću prema turizmu na štetu svih dionika. https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/bijes-na-kanarima-ne-mogu-zivjeti-od-turista-necemo-vise-biti-vasa-krava-muzara-foto-20240427 

*Fotografija: https://m2-estate.com/en/blog/relocation/best-european-countries-for-buying-real-estate-by-the-sea/

 

www.nedopinezic.com

 

Objavljeno

PUTOVANJE U SREDIŠTE BOSNE

 

S Krka na put kroz “vodeni svijet” središnje Bosne

Kako u tri i pol dana upoznati središnji dio Bosne i Hercegovine ?

Težak zadatak. Ipak prihvaćam izazov. Najvažniji su ljudi. Zato plan putovanja započinje kontaktiranjem prijatelja na zamišljenoj ruti. Može se reći da moje rute vode od čovjeka do čovjeka, domaćina na nekom odredištu. A domaćini su najveće blago  Bosne i Hercegovine. Topli, srdačni ljudi koji se iskreno vesele svakom putniku koji ih počasti dolaskom.

Izabrao sam glavnu temu kratkog putovanja. „Vodeni svijet“ je put koji započinje na Plitvicama, nastavlja se u Bihaću, ide preko Jajca, Visokog, Vareša do Kraljeve Sutjeske. Na ovom putu voda vlada, pojavljuje se u nevjerojatnim oblicima, hrani prirodu i dušu.

Produženi vikend

Ako put počne u četvrtak u 15:30 onda se za nekih četiri i pol sata stiže do prvog prijatelja na noćenje, taman nešto iza Bihaća. Uz put se mora stati, naravno. Sudbina je htjela da prva stanka bude u Otočcu. Tu smo slučajnim odabirom dobru kavu popili u kafiću „Amigo“, vlasnika Petra Kraljića pa smo imali osjećaj da smo uvijek u Skrbčićima, u konobi „Ivinčić“ s našim Petrom Kraljićem.

Dolazak u Vrtoče u etno selo „Čardaklije“, kod obitelji Zorana Radoševića pao je u termin večere. Zoranovi fantastični ćevapi, pljeskavica, metarska i druge kobasice, sirevi, uštipci i kruh od heljdinog brašna…To je bila okrjepa koja se pamti. Sve popraćeno degustacijom domaćih rakija i sokova i Zoranovih šala i viceva. Nakon toga smještaj u „raspršeni hotel“. Mene je dopala kućica na rubu imanja, do same šume. Zaspao sam slatko istog trenutka kad sam dotaknuo udoban krevet. https://cardaklije.com/

Doručak je najvažniji obrok

Kod Zorana u Čardaklijama doručak je više „do večere“ nego „do ručka“. Nema čega nema: uštipci, mješanica, omlet, cicvara, sir, kobasica, kava domaća, domaći sokovi … Nakon ovakve okrijepe nema straha pred izazovima novog dana. Prvi izazov je Štrbački buk. „Kartu čitaj i seljaka pitaj“, stara je uzrečica, pa smo tako i mi nakon pola sata vožnje došli do ulaza u možda najatraktivniji dio Nacionalnog parka Una. Na ulazu nas je dočekao „poglavica“, jedan iznimno upečatljiv čuvar parka s kojim smo srdačno razgovarali o Rijeci, otoku Krku, gdje svatko iz BiH ima nekog svog. Nakon plaćanja ulaznice, nastavljamo s vozilom do parkirališta i onda laganom šetnjom do vidikovaca s kojih se može najbolje doživjeti sva raskoš slapa Štrbački buk. Ono što slijedi teško je opisati riječima. To treba doživjeti. https://npuna.com/strbacki-buk/

Desant na Jajce

Tako se zove poznati ljetni muzički festival koji se svake godine održava ispod znamenitog vodopada. https://stav.ba/vijest/velike-face-muzicke-industrije-u-desantu-na-jajce/18985 Na parkiralištu smo kupili par suvenira i tako došli do sitnih novaca za plaćanje parkinga. Do vodopada smo došli nakon što smo platili ulaznicu. Ulaznice se plaćaju u KM, ne mogu se platiti karticom a li ljubazni naplatničari prihvaćaju i euro. Kurs je jednostavan: 1 euro = 2 KM. Ulaznica baš i nije jeftina ali doživljaj velikog slapa iz neposredne blizine je fantastičan. Osim toga vidljivo je da im svaka KM, svaki euro i te kako dobro dođu. https://www.agencija-jajce.ba/vodopad-u-jajcu/

Nakon Jajca valja put Travnika. Druga putna kava „pala je“ u Donjem Vakufu u kavani na katu gdje su domaći kolači fantastični. E, gdje je, to ćete istražiti sami. Centar.

Travnička kronika

Travnik je jedan sasvim poseban grad. Po mnogo čemu. Neumorna ambasadorica Travnika, Amra Livnjak, uputila nas je na obiteljski hotel https://hotelvezir.ba/en/home/ . Kad smo došli pred hotel, „brdo“ policije u uniformama, u civilu, zaista nismo očekivali takav doček. Ipak to nije bilo zbog nas već zbog najčuvenijeg iftara u cijeloj regiji. Po pristiglim vozilima, zaključili smo da se ovdje okuplja vrh vrhova društvenog, vjerskog i političkog svijeta. Ljubazni domaćini su nam osigurali parkirno mjesto a mi smo krenuli u šetnju gradom sa Suadom Bahtijarevićem, jednim od najpoznatijih vodiča u BiH. Gospodin Suad je specijalist ne samo za BiH već i za Tunis, Maroko i ostale mediteranske afričke zemlje. Travnik je grad kojega valja pomno istražiti. Mi smo, zahvaljujući Amri, na vrijeme rezervirali stol u jednoj od najpoznatijih ćevabdžinica u B i H „Hari“. „Timing“ je bio savršen, 17:45, taman malo prije dolaska brojnih obitelji nakon pucnja ramadanskog topa negdje oko 18:00. Usluga savršena, ćevapi savršeni. Užitak je promatrati brojno osoblje kako „zuje“ poput marljivih pčelica i iznimno brzo i efikasno poslužuju goste u svakom od brojnih prostora lokala. Na velikom roštilju koji se loži ugljenom smještenom u središtu lokala u isto vrijeme rade četiri roštilj – majstorice. Njihova vještina i brzina termičke obrade mesa je zadivljujuća.

Dobro okrijepljeni idemo dalje u šetnju užim središtem grada predvođeni našim vodičem Suadom. Šarena džamija, Plava voda, Elči Ibrahim – pašina medresa, rodna kuća Ive Andrića… Poznate osobe porijeklom iz Travnika poput „trenera svih trenera“, pokojnog Ćire Blaževića, Nikše Bratoša i mnogih drugih. Samostan Guča Gora, planinski centar Vlašić… i još mnogo toga nas čeka za otkrivanje kod budućih dolazaka. Dobra priprema za razumijevanje Travnika čitanje je Andrićevih djela, osobito Travničke kronike. https://travnik.ba/sta-vidjeti-u-travniku/

Put u središte zemlje

Visoko je danas najpoznatije po „Bosanskoj dolini piramida“. Što god tko mislio o tome, vrijedi „zaroniti“ u podzemne tunele u pratnji vodiča. Danas je ovaj impozantni geološki park uređen i organiziran na dobroj razini usluge. Vođenje je profesionalno i stručno. Šetnja podzemljem traje nekih 40 minuta. Što je manja grupa i što se manje komentira, to ostaje više prostora za meditaciju i razmišljanje. Možda ipak ne znamo sve o dalekoj prošlosti ? Kad se uzmu u obzir svi najvažniji elementi za život u ta davna vremena, sigurno je središnja Bosna bila pogodna za razvoj jedne civilizacije koja ima dodirnih točaka s onom vučedolskom. https://bosanskepiramide.ba/

Vareš

Iz Visokog do Vareša stižemo za nekih sat vremena. https://www.dw.com/hr/ako-je-ne%C5%A1to-u-bosni-bosna-to-je-vare%C5%A1/a-58838424 Vareš je srce Bosne. Smještamo se u hostel Mlin, https://mlinvares.ba/ kod Daria Dodika. Tu nas čeka i profesor Admir Čizma, licencirani turistički i planinarski vodič s nizom certifikata. Ali i više od toga, Admir je prava enciklopedija znanja. Kao profesor geografije on poznaje apsolutne sve što se tiče širokog spektra teritorijalnih specifičnosti svojega kraja. On je nasljednik utemeljitelja poratne turističke priče na prostoru općine Vareš, jednog i jedinog Boška Andrića. Rijetki su ljudi poput Boška koji tako gore za afirmaciju svog kraja u izrazito nepovoljnim okolnostima. Za usporedbu, grad Bakar s koksarom i terminalom za ugljen u luci i rafinerijom u zaleđu „mila je majka“ situaciji u kojoj se nakon rata našao Vareš. Hrpa uništene industrije, napuštenih rudnika, zapuštene infrastrukture… Ne znaš od kuda bi počeo. Boško je strpljivo i uporno sa svojom ekipom obnavljao razbijenu sliku nekad sjajnog Vareša i predivnog prirodnog okruženja. Teške rane se dugo liječe i proći će još mnogo vremena da zacijele ali oporavak je zamjetan.

Bobovac – simbol Bosanskog kraljevstva

S Admirom smo krenuli put Bobovca, kraljevskog grada. https://visitvares.com/bobovac/ . Bobovac je srednjovjekovna prijestolnica bosanskih vladara, njihova najznačajnija obrambena utvrda. Smješten na strmom brdu, s dviju strana opasan kanjonima kroz koje teku rijeke, s treće strane zaklonjen u šumovitom planinskom masivu, bio je dobro branjiv. On je otkriven javnosti 1891. a prva ozbiljnija arheološka istraživanja krenula su 1959. Posla ima i danas, ovisno o raspoloživim sredstvima i uloženim naporima. Razgled sa stručnim vodičem daje dobar uvid u povijesni razvoj zbivanja na ovom lokalitet od 1350. pa do njegovog konačnog pada u osmanlijske ruke 1463. godine. Bio je to vrhunac samostalnosti Bosne. Bosansko je kraljevstvo nastalo iz Bosanske Banovine (1154. – 1377.). Kraljevinom je vladala loza Kotromanovića, najpoznatiji su Tvrtko I, Tvrtko II, Stjepan Tomaš ali i dvije kraljice Jelena Gruba i Katarina Kosača. Katarinu i danas narod najviše štuje, osobito u administrativnom sjedištu kraljevstva, Kraljevoj Sutjesci.

Majstori kovači

Vareš i cijeli kraj a nekad i Bosansko kraljevstvo, žive i živjeli su od moćnog rudnog bogatstva. Nema čega nema pod zemljom. Ugljena, željeza, olova, plemenitih metala, osobito srebra… Još od prapovijesnih se vremena tu vazda nešto talilo i kovalo. Rat je ugasio posljednje industrijske visoke peći. Danas spomen na taj povijesni kontinuitet čuvaju majdani u Oćeviji. https://visitvares.com/sta-posjetiti/kovacnice-u-oceviji/ Posljednje kovačnice koje koriste rotore pogonjene vodom za pokretanje teških maljeva. Tu smo imali priliku vidjeti kako se to radi već stoljećima a bome i kupiti nešto od rukom iskovanog alata. Druženje s kovačima završili smo za zajedničkim stolom uz blagovanje finog jela spravljenog ispod peke. Majstori kovači su ujedno i najbolji majstori pekači. Zato se to svake godine održava tradicionalna pekijada. https://www.vijesti.ba/clanak/608730/medjunarodna-pekijada-kod-varesa-takmicenje-u-pripremi-najukusnijeg-jela-ispod-saca . Siti i napiti vratili smo se u naš hostel Mlin u Varešu i zaspali „ko male bebe“.

Kraljeva Sutjeska

Nedjeljno jutro sviće s gustom snježnom zavjesom. Snijeg toliko uporno pada da se polako taloži i zadržava na cesti. Nakon finog doručka krećemo na put prema Kraljevoj Sutjesci, oprezni, laganim tempom. https://kraljeva-sutjeska.com/   Odlučili smo se za okolni put autoputom do Kaknja pa prema Kraljevoj Sutjesci. Danas je Cvjetnica pa smo se mailom najavili gvardijanu samostana Fra Bono, jer bismo nakon mise voljeli razgledati i muzejsku zbirku. Crkva je dupkom puna pa imamo osjećaj da su svi koji slave Cvjetnicu iz ovog kraja tu. Danas je hrvatski dio stanovništva sveden na nešto preko 700 ljudi. Do zadnjeg, nesretnog rata ovdje je živjelo 12.000 Hrvata. To je prava slika onoga što se događa u većoj ili manjoj vjeri svom stanovništvu na Zapadnom Balkanu. Snažna depopulacija. Hrvati odlaze brže i lakše u EU zemlje zbog hrvatske putovnice. Nakon svečanog misnog slavlja – iznenađenje. Fra Bono prilazi propovjedaonici i posebno pozdravlja našu malu grupu od 9 ljudi s otoka Krka. Kakva čast !  Kao da nas ima “tri autobusa”. I to nije sve. Primljeni smo kao posebni gosti, za nas se pripremio ručak, počašćeni smo manirom najboljih domaćini. Uz ugodnu ćakulu i obilazak samostana i muzejske zbirke, teškom mukom smo se rastali od naših divnih domaćina. Prekoračili smo u znatnoj mjeri predviđeno vrijeme za povratak ali nije nam žao. Kraljeva Sutjeska, fra Bono HVALA ! Vratit ćemo se sigurno. https://www.bosnasrebrena.ba/kraljeva-sutjeska-samostan-i-zupa-sv-ivana-krstitelja

Banja Luka u prolazu

Kako smo već u priličnom kašnjenju, nismo više imali vremena za razgled Banja Luke https://www.tourismbih.com/bs/location/banja-luci/   već smo uz kratku pauzu u Doboju i uz pomoć prijatelja Vladislava Jakovljevića , „naciljali“ „Butik mesa Ivančević“ u Banja Luci. Bilo je to već vrijeme večere, u 17 sati i naravno svi smo poželjeli probati poznati banjalučki ćevap. „Mesne pločice“ sastavljene od 4 ćevapa u ukusnoj lepinji, uz malo luka…za prste polizat. Nakon okrijepe krećemo prema Gradiški i uz kraće zadržavanje na graničnom prijelazu dolazimo na autoput prema Zagrebu. Kasni dolazak na Krk nije nam pokvario raspoloženje iako je dan dolaska, ponedjeljak, već radni.

Ostalo je još mnogo, mnogo toga za vidjeti, posjetiti, razgledati, kušati…nekom drugom prilikom. Ovako, za tri i pol dana, bilo je  to  prilično dinamično i sadržajno putovanje. Preporučio bih ga svakome za prvo upoznavanje sa središnjom Bosnom. Ovo je bilo planirano putovanje nakon sličnog kada smo upoznavali Hercegovinu. https://nedopinezic.com/2022/11/07/upoznavanje-hercegovine-u-tri-dana/ Sad imamo bolji dojam cijele zemlje. I naravno još veću želju za nove istraživačke pothvate u susjednoj nam, dragoj Bosni i Hercegovini.

www.nedopinezic.com

Objavljeno

ITB BERLIN – OMAN ZEMLJA PARTNER

„OMANSKI POUČAK“

Oman je bila zemlja partner ovogodišnjeg izdanja ITBa u Berlinu. Prema Wikipediji Oman je: https://hr.wikipedia.org/wiki/Oman . Naše ministarstvo vanjskih poslova objavljuje informacije za putovanje u Oman na svojim službenim stranicama: https://mvep.gov.hr/informacije-za-gradjane-244593/konzularne-informacije-22730/preporuke-za-putovanja-22854/upozorenja/245044?country=101

U Omanu kao i u ostalim zemljama arapskog poluotoka, događa se vrlo intenzivna gospodarska tranzicija kojoj je u prvom planu turizam.  Već dobro poznate investicije u UAE, u Dubaiju, proslavile su ovu novu turističku destinaciju diljem svijeta.

Ogroman novac koji dolazi iz eksploatacije naftnih nalazišta već se godinama investira u izgradnju novih, pametnih građevina i gradova. Hotelski smještaj je upravo u ovoj regiji dobio novu dimenziju do razine sedam zvjezdica. Svaka građevina je turistička atrakcija pa se u pretežito pustinjskom okruženju stvaraju nove oaze života u visokom stilu.

Oman vodi posebnu brigu o očuvanju načela održivosti pa još uvijek odolijeva pritisku investitora za gradnju rezidencijalnih objekata i hotelskih kapaciteta na obalnoj crti. Obala je proglašena općim, javnim dobrom kojemu imaju slobodan pristup svi. Zbog toga je zabranjena gradnja na obali.

S duge strane, Oman gradi u suradnji s investitorima visoko kvalitetne smještajne kapacitete u ruralnom području. Svaki izgrađeni objekt mora poštivati tradiciju tako da danas Oman ima dobar balans između suvremenog i tradicionalnog. Svoju kulturu i tradiciju posebno štuju i čuvaju jer su svjesni da je upravo to jedan od najvećih aduta privlačnosti destinacije. https://www.tripadvisor.in/Attractions-g294006-Activities-Oman.html 

Sporiji i stabilniji razvoj turizma

Razvoj turizma ide sporijim ali uravnoteženim tempom jer se svaki zahvat, svaka investicija propituje u kontekstu čuvanja autentičnosti i donošenja koristi lokalnoj zajednici. Svi novosagrađeni objekti imaju zadovoljavaju visoke kriterije ekoloških normi.

Iako je po svom ustroju Oman sultanat i vlast je centralizirana ipak se razvijaju i civilne inicijative poput posebnih programa planinarenja za žene, zatim boravak u ruralnoj zajednici uz druženje s lokalnim stanovništvom, mladi ljudi se osposobljavaju za razne poslove u turizmu kako u hotelima tako i izvan njih.

Emocije su glavni pokretač turističkih putovanja

Ono na što se u Omanu stavlja naglasak to je emocija koju mogu dati samo ljudi i to lokalni ljudi pa se i u najboljim hotelima pazi na prisutnost i zadovoljstvo domaćih kadrova.

Nezamjenjivost realnog iskustva u usporedbi s virtualnim – ovo je jedna od pouka koje su u Omanu izvukli iz vremena kada je vladala pandemija Covida 19. Zato se čuva autentičnost i brine o uključenosti lokalne zajednice u doživljajni turizam.

www.nedopinezic.com