Objavljeno

Priznajem, motivirao me Šprajc : Snijeg – problem ili prilika ?

 200 000 Hrvata skija u inozemstvu
Moram priznati da sam malo oklijevao oko pisanja ovog osvrta. U medijima se i ove godine “proziva” oko 200.000 Hrvata koji idu na skijanje i to u inozemstvo. Po jednima je to pokazatelj da nam je još uvijek previše dobro, po drugima da Hrvatska nema samo 100 imućnih obitelji već mnogo, mnogo više. Na koncu sam odlučio priznati: i ja sam taj koji sa svojom obitelji, kao dio te  „elite“ ide na skijanje u inozemstvo. I tako smo umjesto nezanimljivih statističkih udjela od 1.400.000 Hrvata koji su kao turisti proveli ljetovanje na hrvatskom moru, postali dio mnogo zanimljivije mase od 200 000 Hrvata koji su se odlučili za zimovanje u Austriji.
Saaalbach – Hinterglemm, skoro izumrlo područje
Saalbach – Hinterglemm je gradić u okrugu Zell am See, regiji Pinzgauer u Saveznoj pokrajini Salzburg, njenom zapadnom dijelu, tik „pred vratima Tirola“. Salbaška dolina prostire se u smjeru istok – zapad i dobro je zaštićena od južnih vjetrova što pogoduje dobrim uvjetima za dugu sezonu skijanja. Dolina je obrubljena Kitzbilškim Alpama s najvišim vrhom Hockhkogel – 2.249 m/nm. Saalbach se prvi puta kao naselje spominje 1222. godine a 1489. dobiva povelju sajamskog grada. Siromašan alpski poljoprivredni gradić imao je početkom 20. stoljeća nešto manje od 1.000 stanovnika.
40 godina upornosti na putu ka preporodu
Prosperitet počinje dolaskom prvih turista, 1945. godine. Pedesete i šezdesete godine prošlog stoljeća obilježene su razvojem skijaškog sporta i zimskog turizma u Alpama koji dodatnu akceleraciju dobiva u sedamdesetim i osamdesetim godinam razvojem suvremene tehnologije za transport skijaša, uređenje staza, skijaške opreme i obuće…
1987. godine Saalbach se udružuje s Hinterglemmom u jedinstvenu općinu a za Svjetski skijaški kup 1991. objedinjen je skijaški resort Saalbach-Hinterglemm s Leonbergom.
Jedno od najpoznatijih skijališta u Austriji
Danas sustav ima 200 kilometara uređenih skijaških staza opremljenih s 55 vučnica i 470 snježnih topova. Broj stanovnika dostigao je brojku od 2.871, od čega su njih 86% Rimokatolici, 5,5 %  Pravoslavci, 2,6% Evangelisti, 1% Muslimani, 1% otpada na sve ostale vjeroispovijesti a 3,3 % se izjašnjavaju kao ateisti.
U osnovi se razvojna priča u svojim počecima ne razlikuje bitno od sličnih priča u malim obalnim i otočnim sredinama u Hrvatskoj. Do onog trenutka kada je kod nas nositelj ponude postala Država (bivša), a u Austriji se je nastavilo razvijati privatno poduzetništvo vođeno jasnom vizijom nacionalnih i lokalnih vlasti.
Obiteljski smještaj
Smjestili smo se u pansionu Patis, tek stotinjak metara udaljenom od polazne stanice žičare. Pansion je izgrađen 1973. godine i do danas je ostao – isti. Isti namještaj od masivnog drva, gizane tuš kade, wc školjke opemljene „crnim daskama“… kao da je vrijeme stalo. Sve tada napravljeno i danas izgleda kao da je novo. Namještaj je izuzetno kvalitetan, sve je besprijekorno čisto. Polupansion u dvokrevetnoj sobi košta 42 eura po osobi u ovoj, našoj, nižoj sezoni. U obližnjem hotelu sa 4 **** polupansion košta 150 eura po osobi i danu. Naravno da je taj hotel neusporedivo luksuzniji od našeg skromnog pansiona. Ali mi smo došli skijati, baš kao i Rumunji, Poljaci, Mađari i mladi Austrijanci smješteni u istom pansionu, i sve što nam treba je čist i uredan smještaj s korektnim doručkom i večerom. To smo i dobili.
Statistička i stvarna potrošnja
Kada naši stručnjaci izrađuju algebre prosječne potrošnje turista po danu onda veći dio te formule počiva na smještaju. Tako turisti u Dubrovniku prosječno potroše više nego u Lovranu zbog više cijene smještaja. Van smještajni dio potrošnje zapravo počiva na procjeni ili na iskazu samih turista. Teško da se može osim osnovnih životnih potreba, poput kreveta i obroka, u formulu ubaciti još neki unaprijed prodani sadržaj. Na skijanju se uz smještaj nadodaje i karta za žičaru koja za 7 dana košta odraslu osobu 220 eura. S tom kartom možete koristiti i besplatan prijevoz skijaškim autobusima koji redovito povezuju smještaj s polaznim stanicama žičara. Dakle 7 polupansiona + sedmodnevna ski karta po osobi dođe 514 eura. Ako se tome doda još 15 eura po osobi za jedan obrok dnevno i još toliko za pokoje piće, na navedenu sumu treba dodati još 210 eura što već zajedno čini 724 eura po osobi za 7 dana. Ali obzirom da smo mi Hrvati i da ili idemo na odmor „kako treba“, ili ostajemo doma, sedmodnevni prosječni skijaški odmor možemo slobodno računati na bazi 1.000 eura troška po osobi, računajući i trošak puta. Dakle bilo bi to, prema navedenoj statističkoj algebri, 142 eura potrošnje po turistu dnevno. Pod uvjetom da ne pokleknete pred ponudom nekog od mnogobrojnih dućana i butika.
Zamislite nezamislivo
Zamislite da se kod nas u pretplati može kupiti npr. sedmodnevna  karta za vožnju udobnim brodovima i autobusima od otoka do otoka a da su te veze ljeti češće i brže… Možda bi i naša prosječna potrošnja po gostu odskočila od elementarnog minimuma…
Turizam doživljaja
Austrijanci su dakle već odavno shvatili da se turizam ne svodi samo na krevet i tanjur. Smještajna ponuda je šarolika, pristupačna svačijim zahtjevima uz čvrsto pravilo vrijednosti za novac. U Austriji se uvijek dobije točno ono što se plati. Vrlo je jasno zašto je nešto skuplje ili jeftinije. Tu zabune nema. Sadržaja ima u svim godišnjim dobima zaista mnogo. Uz navedene skijaške kapacitete, gotovo svaki hotel ima i svoj wellness centar, postoji i gradski bazen, posebna skijališta za djecu, snowboard parkovi…
U proljeće se mijenja sadržaj na istom prostoru pa do biciklističkih i pješačkih staza, visećih mostova i adrenalinskih parkova žičare prevoze bicikliste, šetače i avanturiste.
Bajte – spoj tradicije i besprijekorne usluge
Po  alpskim visovima raspoređena su planinska skloništa – bajte, zapravo potpuno opremljeni ugostiteljski objekti uređeni u tradicionalnom alpskom stilu. Svaka bajta zanimljiva je na svoj način, a nama je najzanimljivija bila bajta-muzej na 2000 metara nadmorske visine. U ovu je kameno-drveno zdanje smještena stara mini elektrana, kovačnica, mini muzej nužnika… Zamislite, u muškom wc-u iza prozirnog stakla pisoara nalazi se izlog s muzejskim primjercima urinarnika… Originalniju ideju teško je i zamisliti.
Dnevni životni ritam ugostiteljskih objekata
U pojedinim bajtama nastupaju zvijezde „Alpskih narodnjaka“ – Oberkreinera, negdje pak nastupaju njihove prsate folk-pop zvijezde u usponu ali ima i originalnih performansa na alpskom rogu, dijatonskoj harmonici i slično.
Da Hrvati često ne prezaju biti „veći katolici od Pape“ najslikovije smo se uvjerili kroz način organizacije pušenja u lokalima. Znamo kako je tekla akcija u Hrvatskoj. U Austriji su odlučili da nema pušenja gdje i kad se jede. Tako u istom lokalu ne smijete pušiti npr. do 16 sati (na stazi) ili do 21 sat (u mjestu) do kada radi kuhinja. U 16 h, odnosno u 21h se iznose pepeljare na stolove, kuhinja se gasi i pušenje je dozvoljeno. Gotovo svaki ugostiteljski objekt nekoliko puta dnevno mijenja svoju ponudu. Do podne doručci, od podne do 16 h ručkovi, od 16 do 18 h zabava nakon skijanja i prije večere, od 18 do 21h večere, od 21h disko…
Apres ski ili Apres swimm?
Apres ski (franc. „nakon skijanja“), originalan je način zabave u vremenu od zatvaranja žičara (16 h) do početka večere (cca 19 h). Mnogobrojnim skijašima nudi se vesela atmosfera podgrijana živim muzičkim ritmovima i domaćim alkoholnim pićima na stazi, u ugostiteljskim objektima, na šankovima uz hotele… U kratkom vremenu i eksploziji dobrog raspoloženja nakon skijanja ostvaruje se dodatna potrošnja „po glavi turista“.
Nadamo se da će i na hrvatskom Jadranu nakon skromnih pokušaja zaživjeti „Apres swimm“ poslije cijelodnevnog kupanja u vremenu od 16 do 19 sati.
Sportski događaji u funkciji promocije turizma
Već je opće poznata stvar da je alpsko skijanje više od nacionalnog austrijskog sporta. Austrijanci puno ulažu u sportaše ali još više ulažu u natjecanja koja se u svjetskom skijaškom kupu povremeno sele po skijaškim resortima u cilju promocije alpskog zimskog turizma. Stalni medijski fokus na natjecanja u jeku skijaške sezone znatno doprinosi medijskoj promociji austrijskog zimskog turizma. Iznimno dobro usklađeni sportski događaji sukladni sezonskoj turističkoj ponudi, austrijski su marketinški patent. Nakon skijaške sezone na red dolazi brdsko-biciklistička u kojoj se također događaju brojna sportska događanja vezana uz brdski biciklizam. Sportska natjecanja međutim dolaze na red tek nakon pune funkcije turističke infrastrukture tematski vezane uz ta natjecanja. Ovdje, na žalost, nemožemo povući usporedbu s hrvatskim turizmom. Kod nas se uglavnom produciraju skupa sportska događanja koja nemaju svoj nastavak kroz komercijalne turističke aranžmane. Hrvatski sportaši svjetskog kalibra nemaju mogućnosti promovirati turističke sadržaje sukladne sportu kojim se bave.
Reformom školstva do produljenja turističke sezone
Nedavni prijedlog za uvođenjem još jednog neradnog dana u sklopu Novogodišnjeg praznika koji bi imao za cilj ostvarenje većeg broja noćenja hrvatskih državljana u aranžmanima dočeka Nove Godine možda djeluje simpatično. Ipak austrijski primjer pokazuje promišljeniji način poticanja vansezonskog turističkog prometa na način dobitka za svih. Pomno formirane sezone imaju cilj privlačenja pojedinih ciljnih skupina turista. Tako su zimski školski praznici podijeljeni u tri dijela – Božić, Nova Godina do Tri Kralja i karnevalski tjedan u veljači. U tim terminima cijene su više (druga polovica prosinca do 6. siječnja, tri tjedna veljače). Od 6. siječnja pa do konca mjeseca cijene su niže i prilagođene turistima „Nove Europe“ ali i organiziranim dolascima učenika austrijskih i njemačkih osnovnih i srednjih škola. Naime, u programu obrazovanje rezerviran je tjedan dana školskog programa „u prirodi“ u kojem svaki učenik osnovne i srednje škole zimi uči skijati u austrijskim Alpama ili početkom ljeta plivati u jezerima južnih pokrajina ili planinariti u Alpama. Ovaj se sedmodnevni program proteže kroz cjelokupno školovanje austrijskih i njemačkih škola pa tako ovih dana skijališta vrve djecom i omladinom svih uzrasta koja stječu nove, korisne vještine, a austrijski turizam dodatni poticaj u „nižim sezonama“. Naravno da su cijene ovih aranžmana povoljnije od klasičnih komercijalnih ali volumen prometa je značajan. Kada bi se kojim slučajem hrvatski školski sustav na sličan način usklađivo s potrebama hrvatskog turizma, vjerovatno bi i hrvatski učenici dobili priliku naučiti skijati na Petehovcu, Platku, Sljemenu ili mogućim novim malim skijalištima tijekom zime, nakon praznika ali i plivati na Jadranu početkom lipnja prije ljetnih ferija. Tada ne bi bilo potrebe za uvođenjem dodatnih neradnih dana u cilju povećanja turističkog prometa u „niskim sezonama“ u planinama i na moru.
Austrijsko gospodarstvo počiva na mikro i malim  poduzetnicima
Pa tako i turizam uz poljoprivredu „drže“ obiteljski hoteli, pansioni, seljačka domaćinstva ili pak obiteljski smještaj u apartmanima i kućama za odmor kao dodatna djelatnost uz redovan posao. U ugostiteljstvu rade cijele obitelji od djedova i baka do unuka, braće i sestara. Porez na dohodak se plaća paušalno a PDV je 10 % za sve vrste ugostiteljskih usluga. Na taj način poslovanje je maksimalno pojednostavljeno a u 15 godina povremenih boravaka u Austriji NIKADA nigdje nisam sreo nikakvu inspekcijsku kontrolu koja bi djelovala pred gostima na način kako je to uobičajeno kod nas. Zato nema napetosti ni nervoze. Posao predstavlja dugoročnu egzistenciju za stanovništvo, edukacijom i tehnologijom te učinkovitim sustavom upravljanja kvalitetom postiže se visoka razina usluge. Gost je najvažniji u svakom smislu, on je i glavni „inspektor“ čije primjedbe danas u eri digitalne tehnologije mogu djelovati pogubno. Na koncu, bili smo zadovoljni svojim aktivnim odmorom u planinama koji za nas s 0 metara morske razine poticajno djeluje na obnovu crvenih krvnih zrnaca. I to bi trebao biti dio priče o poticanju vansezonskog turizma u planinama u koju bi se pored školstva moglo uključiti i zdravstvo. No o takvim njemačkim iskustvima  jednom drugom prilikom.
nedopinezic.com

Objavljeno

“TREĆI ELEMENT” I TURIZAM

TRENUTAK STRMOTE

Trenutak kada je Marin Strmota, državni tajnik za demografiju u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, javno i vrlo emotivno pred medijima dao ostavku na svoju dužnost, „svjetla pozornice“ obasjala su pitanje svih pitanja opstojnosti hrvatskog naroda i Hrvatske kao države.

Pozornost nije trajala dugo jer već u idućem činu vladin izvanredni povjerenik za Agrokor , Ante Ramljak , podnosi neopozivu  ostavku. Dva slična, (ne)očekivana čina iz različitih pobuda i sa različite pozicije stečenih materijalnih dobitaka u kratkom razdoblju obnašanja povjerenih im dužnosti.

Ovaj drugi slučaj ćemo za sada ostaviti po strani, on je dio dugotrajne agonije propadanja pogrešnog ekonomskog modela suverene Hrvatske. Prvi slučaj zaslužuje pozornost sa aspekta rastućeg turističkog prometa u Hrvatskoj.

DEFINICIJA DRŽAVE

Prema međunarodnom pravu, država kao pravna osoba mora imati minimalno slijedeće osobine: 1. Definirani teritorij, 2. Vlast, 3. Stalno stanovništvo 4. Sposobnost stvaranja odnosa sa drugim državama. Stalno stanovništvo, prema ovom redoslijedu predstavlja „treći element državnosti“. Naravno stalno stanovništvo bi moglo biti i na prvome mjestu ali „Treći element“ zvuči uvjerljivo poput naslova filmske uspješnice Luca Bessona „Peti element“. Govorimo o stalnom stanovništvu bez kojega se ne može formirati država ali ni općina, grad, županija. „Treći element“ bi trebao biti prva stavka svih politika na svim razinama jedne države. I tu dolazimo do demografije i slavnog tragičara sa početka ove priče, dr. Strmote.

DEMOGRAFIJA

Demografija je po definicija znanost o stanovništvu. Ta se znanost bavi istraživanjem i proučavanjem zakonitosti u kretanju stanovništva, utvrđuje međusobne odnose kretanja stanovništva s drugim pojavama u gospodarstvu i društvu uopće. Jedno od takvih kretanja koje prati demografija je i depopulacija. Depopulacija je pojava smanjenja broja stanovnika neke regije, zemlje, prouzročena iseljavanjem i malim prirastom stanovništva, malim brojem rođenih u odnosu na gubitak stanovništva, odnosno umrle. Kada se ti omjeri gubitka stanovništva i prirasta, odnosno imigracije poremete u korist stalnog povećanja stopa gubitka stanovništva, tada dolazimo do izrazite depopulacije odnosno novog pojma – izumiranja. Dr. Strmota je u svojem posljednjem javnom obraćanju sa funkcije državnog tajnika konstatirao upravo to – „Hrvatska izumire“.

IZUMIRANJE DRŽAVE I TURIZAM

Sada se već pitate, dragi čitatelji, kakve sve ovo ima veze sa turizmom ? Do sada smo mogli shvatiti da će nastavak trenda izumiranja prouzročiti negativni omjer radno sposobnog stanovništva u odnosu na radno nesposobne pa će i društveni fondovi solidarnosti biti ugroženi. Prije svega zdravstveni i mirovinski fond. To se već događa. Pored toga stanovništvo će naglo stariti i sve će više starijih ljudi biti bez skrbi svojih ukućana. Ono što se već također u nekim krajevima događa je potpuno nestajanje „trećeg elementa“. Kroz neko vrijeme zbog toga će neke općine ostati najprije bez radno sposobnog stanovništva a onda i bez stanovnika uopće. Čelništvo takvih općina baviti će se uskoro isključivo komunalnom djelatnošću  upravljanja grobljima i posmrtnim zbrinjavanjem svojih stanovnika. Takva mjesta postati će neatraktivna za povremene stanovnike, vikendaše ali i za suvremene turiste. Istraživanja o zadovoljstvu gostiju jedne od najvećih svjetskih online platformi booking.coma pokazala su da je „treći element“ jedan od osnovnih elemenata doživljaja destinacije. Više nisu važne samo prirodne i kulturne atrakcije u kombinaciji sa smještajem i organiziranim boravkom. Suvremeni turist- istraživač želi se u potpunosti stopiti sa lokalnom kulturom života. Pri tome izrazito računa na domaćine i dobro domaćinstvo kroz koje se upoznaje sa „life stilom“ lokalne zajednice.

REZULTATI ISTRAŽIVANJA

U 2016. godini apartmani, kuće za odmor i vile nalazile su se na vrhu liste objekata sa savršenih 10 bodova. Ti su objekti zauzeli čak 70% ukupnog smještaja koji je ocijenjen ovom visokom ocjenom zadovoljstva gostiju. Gosti su u istom istraživanju izjavili (njih 70%) da se na odmoru najbolje provedu kada se osjećaju kao doma a čak 59% ispitanika je izjavilo da vole osjetiti osobnu povezanost s domaćinom. Na ovome principu i planetarno popularni Airbnb temelji uspjeh svojeg poslovanja. Već u uvodu sa njihove web stranice može se pročitati : „Otkrijte čitave domove i privatne sobe idealne za svako putovanje. Domaćini s 5 zvjezdica. Svježe je ispeglana posteljina i preporuka za najbolji brunch u gradu samo su dio gostoprimstva koje će vam pružiti naši lokalni domaćini…“

HRVATSKI DOMAĆINI MEĐU NAJBOLJIMA NA SVIJETU

Zaista,što god mislili o tome, činjenica je da su hrvatski domaćini već nekoliko godina svrstani među najbolje na svijetu: 2015 imali smo 3 od deset najboljih domaćinstava na svijetu u akciji booking.coma. Iste smo godine u istoj akciji imali 9.310 domaćinstava sa prosječnom ocjenom 8,9 a 2016. čak 12.219 domaćinstava sa prosječnom ocjenom 8,9 od maksimalnih 10. 2017. smo osvojili priznanja za najbolju kuću za odmor u Europi u 4 od 8 kategorija. E sad, „turistički industrijalci“ misle da je sve to nevažno, jer njima je najvažnije zauzeti najatraktivnije pozicije u prirodi za izgradnju smještajnih objekata.  To može biti neka prirodna uvala, plato iznad velikog slapa na Plitvičkim jezerima ili Srđ sa pogledom na Dubrovnik ili neka druga lokacija. Važno je da je to jedinstveno mjesto koje će barem na kratko privući putnika iz bilo kojeg dijela svijeta. Kontakta sa lokalcima ne treba niti biti, u ove će objekte dolaziti ljudi sa isprogramiranim vremenom. Nužni hotelski servis će obavljati „beskontaktno“ osoblje iz bilo koje zemlje, kulture, govornog područja. Usluga će biti standardizirana, bogata sadržajima a gosti će organizirano obilaziti znamenitosti, igrati golf, praćkati se u bazenu sa pogledom na gradske bedeme. Dio takvog turizma već funkcionira na turama koje prolaze kroz Hrvatsku. Gosti dolaze u hotel na večer, večeraju, prespavaju, rano doručkuju i odlaze u razgled neke atrakcije. To je model kojega su prve uvele megakompanije za kružna brodska putovanja a preslikala su se i na resorte.

UBILI SU MI GUŠT

Kaže jedan moj prijatelj i poznati mladi hotelijer sa Krka. Razlog ? Bio je na skijanju u Austriji, boravio je u hotelu u kojemu i inače boravi i koji je nosio oznaku 5s zvjezdica (superior). Ove godine iznenađenje ! Hotel nosi oznaku kvalitete 4 zvjezdice, osoblje ne govori njemački niti engleski jezik već ruski, ukrajinski, moldavski… Osim problema u sporazumijevanju ukupna atmosfera više nije onakva na kakvu su navikli gosti koji su rado komunicirali sa domaćim osobljem. To je jednostavno bio dio doživljaja destinacije. Zbog izostanka takvog doživljaja hotelu su zaredale loše recenzije, i posljedično mu je snižena kategorija. Gosti koji su doživjeli ovakvu promjenu više se neće vratiti u taj hotel niti će ga preporučiti svojim prijateljima. U novoj definiciji luksuza nema mjesta za ovakav pristup usluzi. O tome se već nekoliko godina upozorava na ITBu u Berlinu.

MOŽE LI HRVATSKI TURIZAM SAČUVATI KVALITETU ?

Sjećam se osamdesetih godina prošlog stoljeća kada bi gosti na dolasku i odlasku u hotel u kojem sam radio pozdravljali svakog zaposlenika.  Veselju pri ponovnom susretu nije bilo kraja a padale su često i suze na rastanku. Čak i gosti koji su dolazili prvi puta srdačno su se opraštali od svojih domaćina, zaposlenika hotela. Bili su to mahom domaći, školovani ljudi, uvijek spremni na razgovor i na usluzi gostu pri svakom njegovom pitanju : Gdje se dobro jede ? Gdje se može kupiti dobra domaća rakija ? Koju nam plažu preporučate ? U hotelu ste mogli dobiti vrhunski spremljenu hranu danju i noću, konobari su imali manire butlera a barmen je bio pravi psiholog, ponekad i osobni ispovjednik gosta. Hoteli su bili skromniji, ne mogu se usporediti sa današnjim peterozvjezdanim ljepotanima ali je duh domaćinstva bio neusporedivo bolji. Ljudi koji su radili u tim hotelima imali su stalan posao, slobodne dane u zamjenu za prekovremene sate, prodavali su svoje poljoprivredne proizvode hotelu, hotelska „recepcija kućne radinosti „ punila im je sobe i apartmane. Plaće su bile kao i danas ispod prosjeka ali sa dodatnim prihodima, slobodnim danima i stalnim edukacijama tijekom zimskih mjeseci, ljudi su bili zadovoljni. Ako je djelatnik zadovoljan, sretan, onda će i gost osjetiti toplu atmosferu. Danas, na žalost imamo sjajne zgrade ali sretnih i zadovoljnih stalnih stanovnika koji rade u turizmu sve manje. Najviše se taj nedostatak osjeća upravo u smještajnim kapacitetima najviše kategorije sa najvišim cjenama.

Ako mislite da sam emotivan i sentimentalan, moram vas razočarati. Svoje teze sam potvrdio kod jednog od najvećih svjetskih marketinških stručnjaka Petera Fiska. Njegovu knjigu „Marketinški genij“ već deset godina konzultiram, držim je poput Biblije na noćnom ormariću. Neću pisati tko je Peter Fisk i što je sve i gdje radio, to možete „proguglati“. Između ostaloga on u svojoj knjizi (prije 10 godina) piše: „Uposlenici žele više od pukog posla koji im donosi plaću. Nekad su pristajali na obavljanje težačkog posla u sterilnom ambijentu u kojemu se njihova uloga s vremenom nije mijenjala i sve dok ih se plaćalo nisu marili za organizaciju u širem smislu ili za njezine kupce i dioničare. Oni sad očekuju ulogu koja donosi veći osjećaj ispunjenosti, bolji ambijent i druge pogodnosti osim plaćanja, očekuju da uče i napreduju, gorljivo brinu za svoje kupce; žele izvršiti utjecaj na svoju organizaciju i biti ponosni na to „ . Impozantan je primjer postupanja prema djelatnicima poznatog svjetskog lanca „Starbucks coffee“: „Svaki uposlenik koji radi više od dvadeset sati tjedno,a to je najčešći slučaj, dobija dioničarski udio u poslu, pa se uposlenici tako još više osjećaju dijelom Starbucksove misije i sudionikom njegova uspjeha. Uistinu, kako je rastao, Starbucks je od mnogih svojih uposlenika stvorio milijunaše“

Evo zašto je i mene dirnula suza u oku državnog tajnika Strmote. On zna, ja razumijem, problem nestanka „trećeg elementa“. Oni koji mogu nešto napraviti po tom pitanju trebali bi se , poput nas u turizmu „staviti u cipele persone“ na koju se odnose naši potezi.

nedopinezic.com