S Krka na put kroz “vodeni svijet” središnje Bosne
Kako u tri i pol dana upoznati središnji dio Bosne i Hercegovine ?
Težak zadatak. Ipak prihvaćam izazov. Najvažniji su ljudi. Zato plan putovanja započinje kontaktiranjem prijatelja na zamišljenoj ruti. Može se reći da moje rute vode od čovjeka do čovjeka, domaćina na nekom odredištu. A domaćini su najveće blago Bosne i Hercegovine. Topli, srdačni ljudi koji se iskreno vesele svakom putniku koji ih počasti dolaskom.
Izabrao sam glavnu temu kratkog putovanja. „Vodeni svijet“ je put koji započinje na Plitvicama, nastavlja se u Bihaću, ide preko Jajca, Visokog, Vareša do Kraljeve Sutjeske. Na ovom putu voda vlada, pojavljuje se u nevjerojatnim oblicima, hrani prirodu i dušu.
Produženi vikend
Ako put počne u četvrtak u 15:30 onda se za nekih četiri i pol sata stiže do prvog prijatelja na noćenje, taman nešto iza Bihaća. Uz put se mora stati, naravno. Sudbina je htjela da prva stanka bude u Otočcu. Tu smo slučajnim odabirom dobru kavu popili u kafiću „Amigo“, vlasnika Petra Kraljića pa smo imali osjećaj da smo uvijek u Skrbčićima, u konobi „Ivinčić“ s našim Petrom Kraljićem.
Dolazak u Vrtoče u etno selo „Čardaklije“, kod obitelji Zorana Radoševića pao je u termin večere. Zoranovi fantastični ćevapi, pljeskavica, metarska i druge kobasice, sirevi, uštipci i kruh od heljdinog brašna…To je bila okrjepa koja se pamti. Sve popraćeno degustacijom domaćih rakija i sokova i Zoranovih šala i viceva. Nakon toga smještaj u „raspršeni hotel“. Mene je dopala kućica na rubu imanja, do same šume. Zaspao sam slatko istog trenutka kad sam dotaknuo udoban krevet. https://cardaklije.com/
Doručak je najvažniji obrok
Kod Zorana u Čardaklijama doručak je više „do večere“ nego „do ručka“. Nema čega nema: uštipci, mješanica, omlet, cicvara, sir, kobasica, kava domaća, domaći sokovi … Nakon ovakve okrijepe nema straha pred izazovima novog dana. Prvi izazov je Štrbački buk. „Kartu čitaj i seljaka pitaj“, stara je uzrečica, pa smo tako i mi nakon pola sata vožnje došli do ulaza u možda najatraktivniji dio Nacionalnog parka Una. Na ulazu nas je dočekao „poglavica“, jedan iznimno upečatljiv čuvar parka s kojim smo srdačno razgovarali o Rijeci, otoku Krku, gdje svatko iz BiH ima nekog svog. Nakon plaćanja ulaznice, nastavljamo s vozilom do parkirališta i onda laganom šetnjom do vidikovaca s kojih se može najbolje doživjeti sva raskoš slapa Štrbački buk. Ono što slijedi teško je opisati riječima. To treba doživjeti. https://npuna.com/strbacki-buk/
Desant na Jajce
Tako se zove poznati ljetni muzički festival koji se svake godine održava ispod znamenitog vodopada. https://stav.ba/vijest/velike-face-muzicke-industrije-u-desantu-na-jajce/18985 Na parkiralištu smo kupili par suvenira i tako došli do sitnih novaca za plaćanje parkinga. Do vodopada smo došli nakon što smo platili ulaznicu. Ulaznice se plaćaju u KM, ne mogu se platiti karticom a li ljubazni naplatničari prihvaćaju i euro. Kurs je jednostavan: 1 euro = 2 KM. Ulaznica baš i nije jeftina ali doživljaj velikog slapa iz neposredne blizine je fantastičan. Osim toga vidljivo je da im svaka KM, svaki euro i te kako dobro dođu. https://www.agencija-jajce.ba/vodopad-u-jajcu/
Nakon Jajca valja put Travnika. Druga putna kava „pala je“ u Donjem Vakufu u kavani na katu gdje su domaći kolači fantastični. E, gdje je, to ćete istražiti sami. Centar.
Travnička kronika
Travnik je jedan sasvim poseban grad. Po mnogo čemu. Neumorna ambasadorica Travnika, Amra Livnjak, uputila nas je na obiteljski hotel https://hotelvezir.ba/en/home/ . Kad smo došli pred hotel, „brdo“ policije u uniformama, u civilu, zaista nismo očekivali takav doček. Ipak to nije bilo zbog nas već zbog najčuvenijeg iftara u cijeloj regiji. Po pristiglim vozilima, zaključili smo da se ovdje okuplja vrh vrhova društvenog, vjerskog i političkog svijeta. Ljubazni domaćini su nam osigurali parkirno mjesto a mi smo krenuli u šetnju gradom sa Suadom Bahtijarevićem, jednim od najpoznatijih vodiča u BiH. Gospodin Suad je specijalist ne samo za BiH već i za Tunis, Maroko i ostale mediteranske afričke zemlje. Travnik je grad kojega valja pomno istražiti. Mi smo, zahvaljujući Amri, na vrijeme rezervirali stol u jednoj od najpoznatijih ćevabdžinica u B i H „Hari“. „Timing“ je bio savršen, 17:45, taman malo prije dolaska brojnih obitelji nakon pucnja ramadanskog topa negdje oko 18:00. Usluga savršena, ćevapi savršeni. Užitak je promatrati brojno osoblje kako „zuje“ poput marljivih pčelica i iznimno brzo i efikasno poslužuju goste u svakom od brojnih prostora lokala. Na velikom roštilju koji se loži ugljenom smještenom u središtu lokala u isto vrijeme rade četiri roštilj – majstorice. Njihova vještina i brzina termičke obrade mesa je zadivljujuća.
Dobro okrijepljeni idemo dalje u šetnju užim središtem grada predvođeni našim vodičem Suadom. Šarena džamija, Plava voda, Elči Ibrahim – pašina medresa, rodna kuća Ive Andrića… Poznate osobe porijeklom iz Travnika poput „trenera svih trenera“, pokojnog Ćire Blaževića, Nikše Bratoša i mnogih drugih. Samostan Guča Gora, planinski centar Vlašić… i još mnogo toga nas čeka za otkrivanje kod budućih dolazaka. Dobra priprema za razumijevanje Travnika čitanje je Andrićevih djela, osobito Travničke kronike. https://travnik.ba/sta-vidjeti-u-travniku/
Put u središte zemlje
Visoko je danas najpoznatije po „Bosanskoj dolini piramida“. Što god tko mislio o tome, vrijedi „zaroniti“ u podzemne tunele u pratnji vodiča. Danas je ovaj impozantni geološki park uređen i organiziran na dobroj razini usluge. Vođenje je profesionalno i stručno. Šetnja podzemljem traje nekih 40 minuta. Što je manja grupa i što se manje komentira, to ostaje više prostora za meditaciju i razmišljanje. Možda ipak ne znamo sve o dalekoj prošlosti ? Kad se uzmu u obzir svi najvažniji elementi za život u ta davna vremena, sigurno je središnja Bosna bila pogodna za razvoj jedne civilizacije koja ima dodirnih točaka s onom vučedolskom. https://bosanskepiramide.ba/
Vareš
Iz Visokog do Vareša stižemo za nekih sat vremena. https://www.dw.com/hr/ako-je-ne%C5%A1to-u-bosni-bosna-to-je-vare%C5%A1/a-58838424 Vareš je srce Bosne. Smještamo se u hostel Mlin, https://mlinvares.ba/ kod Daria Dodika. Tu nas čeka i profesor Admir Čizma, licencirani turistički i planinarski vodič s nizom certifikata. Ali i više od toga, Admir je prava enciklopedija znanja. Kao profesor geografije on poznaje apsolutne sve što se tiče širokog spektra teritorijalnih specifičnosti svojega kraja. On je nasljednik utemeljitelja poratne turističke priče na prostoru općine Vareš, jednog i jedinog Boška Andrića. Rijetki su ljudi poput Boška koji tako gore za afirmaciju svog kraja u izrazito nepovoljnim okolnostima. Za usporedbu, grad Bakar s koksarom i terminalom za ugljen u luci i rafinerijom u zaleđu „mila je majka“ situaciji u kojoj se nakon rata našao Vareš. Hrpa uništene industrije, napuštenih rudnika, zapuštene infrastrukture… Ne znaš od kuda bi počeo. Boško je strpljivo i uporno sa svojom ekipom obnavljao razbijenu sliku nekad sjajnog Vareša i predivnog prirodnog okruženja. Teške rane se dugo liječe i proći će još mnogo vremena da zacijele ali oporavak je zamjetan.
Bobovac – simbol Bosanskog kraljevstva
S Admirom smo krenuli put Bobovca, kraljevskog grada. https://visitvares.com/bobovac/ . Bobovac je srednjovjekovna prijestolnica bosanskih vladara, njihova najznačajnija obrambena utvrda. Smješten na strmom brdu, s dviju strana opasan kanjonima kroz koje teku rijeke, s treće strane zaklonjen u šumovitom planinskom masivu, bio je dobro branjiv. On je otkriven javnosti 1891. a prva ozbiljnija arheološka istraživanja krenula su 1959. Posla ima i danas, ovisno o raspoloživim sredstvima i uloženim naporima. Razgled sa stručnim vodičem daje dobar uvid u povijesni razvoj zbivanja na ovom lokalitet od 1350. pa do njegovog konačnog pada u osmanlijske ruke 1463. godine. Bio je to vrhunac samostalnosti Bosne. Bosansko je kraljevstvo nastalo iz Bosanske Banovine (1154. – 1377.). Kraljevinom je vladala loza Kotromanovića, najpoznatiji su Tvrtko I, Tvrtko II, Stjepan Tomaš ali i dvije kraljice Jelena Gruba i Katarina Kosača. Katarinu i danas narod najviše štuje, osobito u administrativnom sjedištu kraljevstva, Kraljevoj Sutjesci.
Majstori kovači
Vareš i cijeli kraj a nekad i Bosansko kraljevstvo, žive i živjeli su od moćnog rudnog bogatstva. Nema čega nema pod zemljom. Ugljena, željeza, olova, plemenitih metala, osobito srebra… Još od prapovijesnih se vremena tu vazda nešto talilo i kovalo. Rat je ugasio posljednje industrijske visoke peći. Danas spomen na taj povijesni kontinuitet čuvaju majdani u Oćeviji. https://visitvares.com/sta-posjetiti/kovacnice-u-oceviji/ Posljednje kovačnice koje koriste rotore pogonjene vodom za pokretanje teških maljeva. Tu smo imali priliku vidjeti kako se to radi već stoljećima a bome i kupiti nešto od rukom iskovanog alata. Druženje s kovačima završili smo za zajedničkim stolom uz blagovanje finog jela spravljenog ispod peke. Majstori kovači su ujedno i najbolji majstori pekači. Zato se to svake godine održava tradicionalna pekijada. https://www.vijesti.ba/clanak/608730/medjunarodna-pekijada-kod-varesa-takmicenje-u-pripremi-najukusnijeg-jela-ispod-saca . Siti i napiti vratili smo se u naš hostel Mlin u Varešu i zaspali „ko male bebe“.
Kraljeva Sutjeska
Nedjeljno jutro sviće s gustom snježnom zavjesom. Snijeg toliko uporno pada da se polako taloži i zadržava na cesti. Nakon finog doručka krećemo na put prema Kraljevoj Sutjesci, oprezni, laganim tempom. https://kraljeva-sutjeska.com/ Odlučili smo se za okolni put autoputom do Kaknja pa prema Kraljevoj Sutjesci. Danas je Cvjetnica pa smo se mailom najavili gvardijanu samostana Fra Bono, jer bismo nakon mise voljeli razgledati i muzejsku zbirku. Crkva je dupkom puna pa imamo osjećaj da su svi koji slave Cvjetnicu iz ovog kraja tu. Danas je hrvatski dio stanovništva sveden na nešto preko 700 ljudi. Do zadnjeg, nesretnog rata ovdje je živjelo 12.000 Hrvata. To je prava slika onoga što se događa u većoj ili manjoj vjeri svom stanovništvu na Zapadnom Balkanu. Snažna depopulacija. Hrvati odlaze brže i lakše u EU zemlje zbog hrvatske putovnice. Nakon svečanog misnog slavlja – iznenađenje. Fra Bono prilazi propovjedaonici i posebno pozdravlja našu malu grupu od 9 ljudi s otoka Krka. Kakva čast ! Kao da nas ima “tri autobusa”. I to nije sve. Primljeni smo kao posebni gosti, za nas se pripremio ručak, počašćeni smo manirom najboljih domaćini. Uz ugodnu ćakulu i obilazak samostana i muzejske zbirke, teškom mukom smo se rastali od naših divnih domaćina. Prekoračili smo u znatnoj mjeri predviđeno vrijeme za povratak ali nije nam žao. Kraljeva Sutjeska, fra Bono HVALA ! Vratit ćemo se sigurno. https://www.bosnasrebrena.ba/kraljeva-sutjeska-samostan-i-zupa-sv-ivana-krstitelja
Banja Luka u prolazu
Kako smo već u priličnom kašnjenju, nismo više imali vremena za razgled Banja Luke https://www.tourismbih.com/bs/location/banja-luci/ već smo uz kratku pauzu u Doboju i uz pomoć prijatelja Vladislava Jakovljevića , „naciljali“ „Butik mesa Ivančević“ u Banja Luci. Bilo je to već vrijeme večere, u 17 sati i naravno svi smo poželjeli probati poznati banjalučki ćevap. „Mesne pločice“ sastavljene od 4 ćevapa u ukusnoj lepinji, uz malo luka…za prste polizat. Nakon okrijepe krećemo prema Gradiški i uz kraće zadržavanje na graničnom prijelazu dolazimo na autoput prema Zagrebu. Kasni dolazak na Krk nije nam pokvario raspoloženje iako je dan dolaska, ponedjeljak, već radni.
Ostalo je još mnogo, mnogo toga za vidjeti, posjetiti, razgledati, kušati…nekom drugom prilikom. Ovako, za tri i pol dana, bilo je to prilično dinamično i sadržajno putovanje. Preporučio bih ga svakome za prvo upoznavanje sa središnjom Bosnom. Ovo je bilo planirano putovanje nakon sličnog kada smo upoznavali Hercegovinu. https://nedopinezic.com/2022/11/07/upoznavanje-hercegovine-u-tri-dana/ Sad imamo bolji dojam cijele zemlje. I naravno još veću želju za nove istraživačke pothvate u susjednoj nam, dragoj Bosni i Hercegovini.
www.nedopinezic.com
