Oštrije protuepidemijske mjere u Njemačkoj i dalje na snazi ?

Razvidno produljenje “zatvaranja” u Njemačkoj do 01.03.

Oštrije protuepidemijske mjere u Njemačkoj i dalje na snazi ?

Sadašnje „zaključavanje“ prestaje prema panu u nedjelju. Kako će se stvari dalje odvijati, savezna i državna vlada žele razgovarati sutra, u srijedu,10.02. od 14 sati na zajedničkoj konferenciji putem video veze. Razgovori će biti teški: s jedne strane, znanstvenici i liječnici više puta ističu izuzetno visok rizik od mutacija koronavirusa. S druge strane, stopa zaraze u Njemačkoj primjetno se smanjuje već dva tjedna, tako da se zemaljske, pokrajinske vlade sve više zalažu za ublažavanje zaključavanja.

Savezna i državna vlada uglavnom se slažu da će se zaključavanje produljiti do početka ožujka. Prvi nacrt rezolucije jasno govori: do tada se u trenutnoj situaciji ništa ne bi trebalo promijeniti. Čak se ni osnovnim školama ni vrtićima ne bi smjelo dozvoliti da se u međuvremenu postupno otvore, kao što savezne države žele.

Saveznoj vladi je također jasno da će uskoro trebati ublažiti mjere ako broj zaraza nastavi padati kao i prije. Prema informacijama Business Insidera, savezna i državna vlada se trenutno neslužbeno savjetuju iza kulisa o postupnom otvaranju države od 1. ožujka.

Plan u tri koraka osnova je uvodne rasprave na summitu Corone sutra, u srijedu
Sukladno tome, koraci otvaranja uglavnom se temelje na vrijednostima incidencije 35, 20 i 10. Uz to, treba uzeti u obzir takozvane dinamičke čimbenike, poput R-vrijednosti (pokazuje koliko jedna osoba prenosi zarazu drugim osobama i taj broj mora biti ispod 1), kapaciteti kreveta za intenzivnu njegu i, u budućnosti, stopa cijepljenja. A vrijeme također igra ulogu.

Sukladno tome, restorani bi se mogli otvoriti ispod incidencije od 35 (i uzimajući u obzir druge čimbenike), ali postojale bi stroge smjernice za broj gostiju i radno vrijeme. Hoteli bi se trebali ponovno otvoriti za turiste samo ako je incidencija manja od 20 i drugi faktori, ali zasad ne bi trebali nuditi bilo kakvu ponudu za fitness ili wellness. Trgovine će se vjerojatno otvoriti kod incidencije od 35, ali ovdje bi prema mjerama u trgovini mogao boraviti 1 kupac na 20 četvornih metara. U potpunosti bi se trgovine trebale otvoriti tek kada je incidencija manja od 10.

Prema odluci savezne vlade i vlada država (saveznih pokrajina) na posljednjoj konferenciji, takozvana skupina od četvero članova s predstavnicima kancelarke, Berlina, Bavarske i vicekancelara Olafa Scholza (SPD) trebala je dogovoriti odgovarajuću strategiju otvaranja. Ali očito se to nije dogodilo. Prema izvješćima, ova skupina se bavila samo perspektivama otvaranja škola, vrtića i frizera.

Trenutno je još uvijek upitno hoće li se o tom dokumentu raspravljati sutra na summitu ili će sljedećih dana biti održano još jedno glasovanje čelnika senata i predsjednika saveznih vlada u cijeloj zemlji.
Pratimo i dalje stanje u Njemačkoj koja nam je najvažnija emitivna turistička zemlja.
Nedopinezic.com

Turistički sektor prosvjeduje

Mikro, mali i srednji poduzetnici čine 80% turističke  operative

Mikro, mali i srednji poduzetnici Covid 19 krizom pogođenih djelatnosti okupili su se u Udruzi Glas poduzetnika. Udruga je nastala spontano prije nešto više od godinu dana, kada se je početkom krize vidjelo da vlast i s njom povezana strukovna udruženja ne razmišljaju o otpisu fiskalnih opterećenja.
Ono što se tada predlagalo to su odgode obaveza i potpore za očuvanje radnih mjesta. Te potpore su zapravo zamjena za naknade za nezaposlene koje bi došle na naplatu kod masovnih prekida radnog odnosa.

Pod pritiskom naglo rastuće Udruge Glas poduzetnika ipak se uvažavaju zahtjevi za smanjenjem fiskalnih davanja. Parafiskalna davanja nisu stavljena pod „škare“ zakona, već je prepušteno da o njihovoj visini odlučuju korisnici naknada.

500 parafiskalnih nameta

Osim što je propustila ozbiljno se pozabaviti s čak 500 raznih parafiskalnih nameta koji godišnje iz džepova poduzetnika izvuku oko 5,5 milijardi kuna i još iz kućnog proračuna građana daljnjih 3,5 milijardi kuna (https://www.index.hr/vijesti/clanak/pogledajte-popis-uhljebarina-koje-moramo-placati-vise-ih-je-od-500/2172840.aspx), vlada se nije „štela mešati“ u odnose poduzetnika i leasing kuća i poslovnih banaka.
Iscrpljeni realni sektor uspio je doći „do zraka“ u kratkoj ali spasonosnoj ljetnoj turističkoj sezoni nadajući se da će neriješene teme ipak doći na dnevni red vlasti do konca 2020. godine. To se nije dogodilo.

Kavu za van mogu prodavati svi osim kafića

Sad već ozbiljno ugrožena egzistencija mikro, malih i srednjih poduzetnika u sektoru turizma i prijevoza inicirala je daljnje pritiske prema resornim ministarstvima. Rezultat su bili razgovori „radi razgovora“ nakon kojih je stanje ostalo isto. Vrhunac ne činjenja, ne djelovanja je sljedeći primjer.
Kavu za van mogu prodavati kiosci za novine, pekarnice i mesnice, mogu i restorani ali ne mogu oni koji prvenstveno od toga žive – kafići. Koliko god ovakvo stanje izgledalo apsurdno, ono nije nimalo potaknulo ljude u resornom ministarstvu da promijene pravilnike. Nije pomoglo ni detaljno, stručno javno savjetovanje bivšeg načelnika sektora za razvrstavanje i kategorizaciju ugostiteljskih objekata pri istom ministarstvu, Mr. sc. Davora Njirića, vlasnik konzultantske tvrtke HotMar iz Dubrovnika (https://zadarski.slobodnadalmacija.hr/zadar/4-kantuna/gospodo-brnjac-evo-kako-jednim-potezom-mozete-rijesiti-problem-prodaje-coffee-to-go-1073200?fbclid=IwAR3GRbEzB8ICU-tWL1nbITv-udRiew28T4TWFOCfTBwG0emGZiWki5T6CQ0).

Prijedlozi poduzetnika se niti ne razmatraju

Nisu urodili plodom ni apeli da se PDV na ugostiteljske usluge pića smanji kao što je smanjen PDV na hranu. Ni ovdje nije pomoglo stručno dokazivanje kako su zemlje EU smanjile PDV u turizmu i ispod 10% do oporavka sektora.
U moru neuslišanih prijedloga struke kroz UGP bio je i onaj o uvođenju vouchera za sezonske radnike po uzoru na iste takve za poljoprivredne sezonske poslove. Time bi se znatno pojednostavio proces sezonskog angažiranja radnika uz plaćanje obaveza. Konačno ni prijedlog o smanjenju davanja sukladno smanjenju prihoda za obiteljske mikropoduzetnike u turizmu nije prihvaćen. Porez na dohodak je u 2020. smanjen tek za 25% unatoč prosječnom padu fizičkog prometa od 40% i financijskog od 50%.
Najviše nezadovoljstvo producira odnos odgovornih ljudi u vlasti koji se prema mikro, malim i srednjim poduzetnicima obraćaju „s visoka“. Dok pred korporacijama „podvijaju repove“ nad malim ljudima iskazuju svoju nadmoćnost. Nema dijaloga, nema uvažavanja, nema djelovanja na područjima gdje je to moguće. U djelu javnosti se takav odnos pripisuje postavljanju nekompetentnih ljudi na odgovorne pozicije po modelu „uhljebljivanja“. I tu dolazi do neminovnog sraza.

Biti mikro, mali i srednji poduzetnik u Hrvatskoj znači biti stalno angažiran, maksimalno učinkovit i racionalan, odlučan i radišan, komunikativan u svim uvjetima i spreman na pregovore uvijek i sa svima. To su upravo obrnute karakteristike od predstavnika vlasti koji bi trebali brinuti o poduzetništvu. Jednostavno razlike su svakim danom sve veće, postaju nepomirljive.
„Vrč ide na vodu dok se ne razbije“ kaže stara izreka. Pred vlastima su dvije opcije : ili da sve mikro, male i srednje poduzetnike adekvatno „uhljebe“ ili da im pomognu da prežive i dalje normalno žive na korist svojih obitelji i cijele zajednice.

nedopinezic.com

Sezona 2021. još uvijek neizvjesna ?

 

Zašto se anticovid mjere ne smiju naglo i prerano popuštati ?

Ovih dana s nevjericom pratimo još veće mjere zatvaranja, još stroži „lockdown“ u Njemačkoj. Zemlja koja je slovila kao jedna od najbolje organiziranih u borbi protiv covid 19 virusa, i dalje bilježi visoke brojke dnevno novozaraženih. Slično se događa i u Velikoj Britaniji iz koje je promet putnika prema ostatku svijeta pod velikim embargom. U čemu je problem ?

Mutant B.1.1.7

Njemački virolog dr. Christian Drosten za „Spiegel“ objašnjava o čemu se radi. Najnovija istraživanja s Oxforda pokazuju da je mutacija covid 19 virusa pod oznakom B.1.1.7 i do 35% zaraznija od izvornog virusa. Takva zaraznost brzo dovodi do eksponencijalnog rasta širenja zaraze. Takav eksponencijalni rast je opasniji nego da je virus smrtonosniji. Zašto ? ako bi došlo do naglo širenja zaraze uz pomoć ovog mutanta, u vrlo kratkom roku dosegli bismo brojku od 100.000 novih infekcija dnevno. Iako bi inficirane bile u glavnom mlađe osobe s blažim simptomima bolesti, na veliki broj zaraženih dolazi i veliki broj hospitaliziranih te se zdravstveni sustav dovodi u situaciju preopterećenosti.“

Dr. Drosten smatra da opasnost naglog širenja mutiranog virusa postoji ako se prebrzo i preradikalno popusti sa anticovid mjerama. Posebno opasnim periodom smatra vrijeme pred ljetne praznike kada će se zbog procijepljenosti rizičnih skupina tražiti ukidanje strogih mjera i pokretanje velikog vala putovanja. Ako do onda neće biti procijepljeni mladi tada upravo ta populacija može biti na udaru virusa.

Za izbjegavanje navedenog scenarija prema riječima dr Drostena, potrebno je produžiti trajanje strogih mjera, intenzivirati dinamiku cijepljenja kako bi brojke dnevno novozaraženih drastično pale a famozni R pao ispod 1. Za sprečavanje širenja infekcije potrebno je brojke smanjiti do razine na kojoj je moguća potpuna kontrola.

Nešto slično je napravila Kina koja također bilježi nova žarišta zaraze ali zbog učinkovitog sustava nadzora uspijeva promptno izolirati područja i pojedince nositelje zaraze.

Rigorozno zatvaranje, kontrola, parcijalna izolacija

Možda zvuči apsurdno, ali baš takva strategija potpunog zatvaranja, kontrole i parcijalne izolacije i zatvaranja omogućava Kini održavanje znatno više razine gospodarskih aktivnosti od ostatka svijeta.
To je za sada jedini recept koji bi i u Europi omogućio veće turističke migracije u sezoni godišnjih odmora. Nešto slično smo imali prošle godine pred glavnu turističku sezonu ali samo u prvome dijelu strategije. Kontrola i parcijalno zatvaranje su izostali.

Obeštećenja zatvorenih

Naravno da onim djelatnostima kojima je zbog takvog pristupa onemogućeno poslovanje, snažna, pravedna i pametna država treba pokriti sve realne troškove i omogućiti preživljavanje. Takav „pojas za spašavanje“ već koriste Njemačka i druge visoko razvijene zemlje. EU novac za tu svrhu postoji, pitanje je kako se usmjerava i kojim tempom.

Učinkovita pomoć

Kod spašavanja života postoji pravilo hitnoće intervencije, kratkog vremenskog okvira u kojemu unesrećenom treba pružiti prvu pomoć do konačnog kliničkog zbrinjavanja. Vrijeme od štetnog događaja do prve pomoći broji se u minutama, do 15 minuta. Sve zajedno ne smije trajati duže od sat vremena. To zovemo „zlatnim satom“.

U slučaju kolektivnih katastrofa „zlatni sat“ traje duže, to može biti „zlatni tjedan“ ali ne može trajati mjesecima. Dobar primjer su mjere vlade za spašavanje radnih mjesta. To je bila „prva pomoć“ prema pravilima „zlatnog sata“.

Međutim poduzetnici nisu doživjeli takvu pomoć kao ni stanovništvo Banije / Banovine. Pitanje je koliko će mikro, malih i srednjih poduzeća preživjeti u Hrvatskoj u ugroženim djelatnostima dok „zlatna pomoć“ stigne do njih. Koliko će stanovništva ostati na Baniji / Banovini dok se uspostavi uredan sustav zbrinjavanja i potpunog reprojektiranja cijelog područja, neki novi „Marshallov plan“ .

Što ako ?

Što ako Hrvatska zbog pretromog i neučinkovitog sustava pomoći covid 19 ugroženom gospodarstvu i pritiska nagomilanog nezadovoljstva prerano krene s popuštanjem mjera ? I ako uvezemo mutirani virus ? I krene eksponencijalni rast zaraze beš pred glavnu turističku sezonu ? … Bojim se postaviti sljedeće pitanje.

Nedopinezic.com

Krčka ekipa „Krkani“ pokazala primjerom kako se može učinkovito pomoći Baniji

 

Spontana reakcija poduzetnih Krčana urodila je efikasnom pomoći

Mladi krčki poduzetnici Daniel Jurešić i Vedran Kirinčić već su na prve vijesti o razornom potresu u Sisačko-moslavačkoj županiji stupili u kontakt s prijateljima iz tog kraja. Najpoduzetnija „veza“ bila je gospođa Maja Ostojić, profesorica, učiteljica iz Petrinje koja dobro poznaje svoj kraj i ljude. Vedran i Daniel su se uputili s prvom turom humanitarne pomoći u Petrinju i uz Majinu organizaciju obišli domaćinstva kojima je potrebna pomoć u sanaciji stambenih objekata. Radi se o objektima s „zelenom naljepnicom“ sigurnima za boravak ali kojima su redom stradali krovovi i dimnjaci.
Po povratku na Krk Vedran i Daniel su u nekoliko dana otvorili račune u „Trgovini Krk“ i „Pinelu“ gdje su nabavili sav potreban materijal za obnovu „snimljenih“ kuća. Stanovnici otoka Krkana Krku i u svijetu kao i prijatelji iz susjednih zemalja su svojim donacijama pokrili troškove otvorenih računa a svoje „ruke“ je ponudilo 26 otočana. To su mahom mikropoduzetnici, obrtnici u graditeljstvu, ugostiteljstvu, turizmu ali i djelatnici kod poduzetnika: Vedran Kirinčić, Daniel Jurešić pa uz njih još jedan Vedran, Valerij, Tony, Smiljan, Sandi, Robert, Omer, Mersud, Marin, Marjeto, Ivo, Ingo, Filip, Emil, Edin, Dino, Dean, Danijel, Damir, Benjamin, Adrian, Mihael, Nedo.

Značajnu logističku potporu dale su tvrtke „Auto Brozić“ iz Svetog Vida Miholjice kao i komunalna tvrtka „Ponikve“.Volonteri su sami organizirali prijevoz i smještaj o svom trošku.

Rezultat ove akcije je dobar primjer iz prakse kako se može efikasno, brzo, transparentno i ekonomično pružiti konkretnu pomoć konkretnim ljudima.
U tri dana boravka, od 4. do 6.01., u Petrinji i okolnim selima, četiri ekipe i logistika sanirale su ukupno 17 dimnjaka i krovova. Ukupan trošak izvedenih radova iznosio je 35.000 kuna. Sve što je napravljeno „preživjelo“ je novi potres jačine 5 stupnjeva.

Krčki poučak

„Krkani“ su pokazali primjerom kako se može organizirano i učinkovito pristupiti pomoći potresom stradalom području:
1. treba stupiti u kontakt s ljudima koji će organizirati prihvat pomoći na terenu
2. izvršiti izviđanje objekata za sanaciju
3. organizirati svu potrebnu logistiku za pothvat
4. prikupiti financijska sredstva za nužne troškove
5. organizirati timove volontera predvođene stručnim ljudima
6. poštivati sve mjere opreza pri radovima, čuvati sebe i druge od zaraze Covidom 19
7. voditi se transparentnošću svih troškova kako prema donatorima tako i prema javnosti

Najnužnija pomoć

Ako je 26 ljudi, odnosno 4 tima + logistika, u tri dana obnovilo 17 krovova i dimnjaka, onda bi tim tempom isti broj ljudi u 30 dana mogao obnoviti 170 krovova i dimnjaka. Veći broj timova bi, naravno u kraćem vremenu obavio i više posla.

Istim načinom organizacije uz pridružene majstore električare, vodoinstalatere i tesare, stolare, mogla bi se dnevno izgraditi po jednom timu jedna drvena kućica za privremeni smještaj sa svom potrebnom instalacijom. Kada bi krčka četiri tima narasla na hrvatskih četrdeset timova, dnevno bi se na terenu podizalo 40 privremenih domova a u deset dana čak 400 takvih objekata.

To je ono što je NAJNUŽNIJE . Stanovnici na potresnom području su pod izrazitim psihološkim šokom zbog stalnog podrhtavanja tla pa se i mnogi kojima su kuće „zelene“ ne usude noćiti u svojim domovima. Zbog toga je potreban broj nužnog smještaja na terenu iznimno velik.

Sljedeće što će biti potrebno osigurati to su električne grijalice za sve objekte koji imaju osiguran priključak na elektro mrežu. Ovakav način grijanja je najjednostavniji i najsigurniji. Osim toga za očekivati je da će država putem HEPa ugroženim domaćinstvima donirati električnu energiju.

Temeljita obnova dolazi kasnije

Za pristup temeljitoj obnovi trebaju se ispuniti nužni uvjeti :
– raščišćavanje terena i uklanjanje svih građevina koje se ne mogu obnavljati
– osposobljavanje infrastrukture (ceste, voda, struja, kanalizacija, nasipi, mostovi…)
– projektiranje novih tipova objekata (stari i novoizgrađeni objekti ne zadovoljavaju potrebne kriterije)
– postavljanje učinkovitog nadzora izvođenja radova po projektima
– uspostava vaučerskog financiranja obnove putem zaklada i fondova s uključivanjem što većeg broja obrtnika i poduzetnika s pogođenog područja
– transparentno vođenje obnove
– dobri vremenski uvjeti

Utrka s vremenom

Za sve to potrebno je (pre)više vremena kojega ovoga trenutka stanovnici ugroženog područja nemaju. Svaki dan kašnjenja pomoći snažnije će utjecati na trajno iseljavanje mladih, radno sposobnih ljudi pa  obnova možda neće imati potreban učinak.

Na kraju još samo zapažanje o izrazito lošoj konstrukcijskoj gradnji objekata, osobito krovišta i dimnjaka (temelji su posebna priča). Kao da je vrijeme stalo i zapelo stoljećima u natrag. Ta ogromna razlika u uvjetima života dolazi do punog izražaja povratkom doma. Ne mogu shvatiti da na pola sata vožnje od Zagreba, „Snježne kraljice“ i svih svjetskih čuda, ljudi još uvijek žive u 19. stoljeću.
nedopinezic.com

Letva i turizam

Povod ovom članku je jedna obična, potkonstrukcijska jelova letva. Njene dimenzije su 30x50x300. Proizvedena je u Njemačkoj a kupljena u Hrvatskoj. Ona simbolizira nemoć hrvatske ekonomije. Na primjeru ove letve može se dobro objasniti zašto turizam nije problem hrvatske ekonomije već njena velika prilika.

Hrvatski turizam je izvozno orijentirana usluga između 80 i 90%. Ove „Covid sezone“, 80% fizičkog prometa ostvarili su stranci a 20% domaći turisti. Tih 80% je svoje usluge plaćalo u stranoj valuti i to je izvoz. Ako smo ostvarili 50% prošlogodišnjeg fizičkog prometa i 40% prošlogodišnjeg financijskog prometa to je onda negdje na razini 3,7 – 4 milijardi eura. Prema podacima Hrvatske narodne banke za 9 mjeseci prošle godine taj je izvoz iznosio 9,447 milijardi eura.

Znači ja sam, na primjer, izvezao svojih usluga za 80% ukupnog prihoda ove godine. I od tog sam prihoda izdvojio jedan dio za nužne investicije. Kuća je „rupa bez dna“ i stalno zahtjeva popravke, ulaganja.
I tako ja moram kupiti potkonstrukcijsku drvenu letvu dimenzija 30x50x300. Majstor je tu, letva fali, nema čekanja. Odem u specijaliziranu trgovinu i nađem letvu koja mi odgovara. Super. Cijena ? 20,00 kn. Ha, nije ni malo ali kad ti treba, nemaš izbora. Još mislim, pa dobro, pomažem hrvatsku drvnu industriju, pilanu, prijevoznika, neka. Novac kojim sam platio  80% je prihod iz izvoza. 80% letve plaćam novcem zarađenim “izvan zemlje”. Sjajno. Ali. Letva nije hrvatski proizvod. Ona je uvezena iz Njemačke. Putovala je do mjesta prodaje stotine kilometara. U tih 20,00 kuna sadržano je 80% troškova otkupa drva, prerade, transporta i to sve izvan Hrvatske. Znači „vratio“ sam novac kojega sam zaradio na vanjskom tržištu. Preostalih 20% je trgovačka marža stranog trgovačkog lanca u Hrvatskoj. Dio te marže ostaje u Hrvatskoj a dio odlazi u „majku tvrtku“, u inozemstvo. Znači ono što sam „izvezao“ kroz turističku uslugu opet sam „vratio“ u inozemstvo putem uvoza letve. Na to sam još dodao nešto novaca iz tuzemnog prihoda. Vanjskotrgovinska bilanca letva – turizam, Njemačka – Hrvatska je 1:0 za Njemačku, za letvu. Za letvu mi trebaju vijci, zaštitni premaz, kist. I to je iz uvoza. Sada je bilanca već 2:0 za strance među kojima ima Kineza i Slovenaca.

Kažu hrvatski ekonomski stručnjaci da  smo previše ovisni o turizmu i da je to naš najveći problem. Kao što se vidi iz navedenog primjera, turizam je velikim djelom izvozno orijentiran a prihod od turizma se troši na sve moguće načine koje možete zamisliti. Tim izvoznim novcima kupujemo čak i letve. Da je letva bila hrvatski proizvod, mogli bismo glatko upisati izvoz hrvatske letve, barem u 80% njene dužine i cijene. Znači od 300 centimetara domaće letve, ja bih svojim prihodom ostvarenim na izvozu usluge posredno izvezao 240 centimetara letve. To bi bilo plaćeno izvoznim novcem kao da ju je osobno kupio neki stranac. Na sličan način se može izvesti i hrvatski krumpir na tanjuru obroka kojega plaća strani turist.
E sad, kada se uzmu one 3 – 4 milijarde eura od ove mršave turističke sezone ili 10 milijardi eura prosječno dobre turističke godine, koliko se, za taj novac može izvesti hrvatskih letvi, hrvatskog krumpira, hrvatskog vina, ali i cementa, pijeska, kanalica i opeka, tlakavaca i metalnih ograda, i svega i svačega.

Ali, problem je u tome što hrvatska ekonomija ne prepoznaje tu priliku pa oni koji drže sve konce u svojim rukama, a konci završavaju u Ministarstvu gospodarstva, vuku loše poteze. Upravo to ministarstvo zajedno s Hrvatskom gospodarskom komorom i Hrvatskom bankom za obnovu i razvoj treba razvijati mjere kojima se smanjuje ovisnost o uvozu i stimulira plasman domaćih proizvoda. Da, svima njima su „puna usta“ izjava u tom stilu, ali konkretnih učinaka nema. Ako ne znaju što i kako trebaju djelovati, dovoljno je da „skoče“ do susjedne Slovenije ili „korak dalje“ do Austrije. Tamo mogu, osobito u Austriji, puno naučiti o posrednom izvozu kroz turizam.
Austrijanci drže da je čak 70% prihoda od turizma ona dodana vrijednost prodaje domaćih proizvoda za turizam. Osnovni turistički prihod od turizma Austrije je negdje duplo veći od hrvatskog. Oni ne samo da ne uvoze potkonstrukcijske drvene letve iz Njemačke već ugrađuju konstrukcijske elemente, namještaj, podne obloge, wellness opremu…od austrijskog drva prerađenog u austrijskoj drvnoj industriji u svoje objekte. „Drvo je naša sirovina“, rekli su nam jednom prilikom, zato mi uzgajamo, koristimo drvo, unapređujemo proizvodnu tehnologiju, školujemo ljude da primjenjuju taj materijal što je više moguće.

Letva je mjera uspješnosti hrvatske ekonomije. Trebala bi visjeti iznad učenih glava. Možda im padne na pamet.
nedopinezic.com

Interview sa Rankom Stojancem za N1

Hrvatski je turizam nekako izgurao ovo ljeto, no sada su došli doista teški dani. Ugostiteljima se, eto, spremile radikalne mjere. Koliko su oni u ovom trenutku žilavi?

Ugostiteljski objekti su stalno “na meti” prozivki kao glavni krivci širenja zaraze. To, naravno, nije točno kao što nije ispravno generaliziranje ugostiteljstva. Postoje različite vrste ugostiteljskih objekata i rizici su različiti. No ono što je za sve djelatnosti zajedničko je to da nitko ne može preživjeti prisilno ograničenje poslovanja ili potpunu zabranu poslovanja bez potpore u vidu izgubljenog prometa. Već i u normalnim okolnostima turistički poduzetnici, osobito mikro i mali, imaju izrazito nepovoljne uvjete poslovanja. Osim što su opterećeni s nizom fiskalnih i parafiskalnih davanja, stalno su pod pritiskom raznih inspekcija, teško dolaze do povoljnih kredita a domaći tržišni potencijal je skroman kako u volumenu tako i po kupovnoj moći. Sada je jedino ispravno nadoknaditi promet onim poduzetnicima kojima se zabrani rad i to s iznosima 70 do 80% prometa na razini istog perioda prošle godine. Ograničenje mogućnosti poslovanja bez naknade nije prihvatljivo.

Ključ u bravu mnogih objekata lančano bi se odrazio i na turizam u cjelini, pretpostavljam?

Ako se ne bi brinulo o očuvanju mikro i malih poduzetnika u turizmu na način kako se brine o očuvanju radnih mjesta, došlo bi do zatvaranja tisuća djelatnosti koje su neizostavan dio turističke ponude. Turističke agencije, vodiči, iznajmljivači vozila i plovila, prijevoznici u slobodnom prijevozu kopnom i morem, ugostiteljski objekti, mali trgovci… i desetine drugih povezanih djelatnosti nestali bi sa scene. Došli bismo u situaciju sličnu onoj kako izgledaju naša jadranska turistička mjesta u zimskom periodu. To nije lijepa slika turističkog odredišta. Posljedice bi bile još veći i strmoglaviji demografski pad. Hrvatski turizam ne bi bio održiv ni privlačan.

Kako ocjenjujete pristup da je bolje sada primijeniti radikalne mjere, da bi za Božić bili relaksiraniji?

Bojim se da smo s mjerama za “spašavanje Božića” već zakasnili. Ako se osvrnemo na stanje u proljeće ove godine zbog kojega smo pribjegli potpunom zatvaranju na 40 dana, onda je jasno da u istom vremenskom razdoblju s ovakvim početnim stanjem ne možemo doći do zadovoljavajućih brojki. Možda možemo zaustaviti rast broja zaraženih, ali ne možemo postići stanje pogodno za masovnija turistička kretanja u vrijeme Božića. Zemlje koje su imale taj cilj s mjerama su počele još prije tri tjedna. Očito kasnimo, ali došli smo u situaciju u kojoj su stroge mjere nužne ne zbog Božića već zbog sprečavanja kolapsa zdravstvenog sustava i svih teških posljedica takvog razvoja stanja.

Skijaškim regijama u EU sprema se katastrofa, milijarde eura gubitaka, stotine tisuće radnih mjesta bit će izgubljeno ako skijališta budu zatvorena. Kako će se skijaška sezona u Italiji, Austriji odraziti na Hrvatsku?

U normalnim okolnostima sada bi već zavladala “skijaška groznica”, počelo bi otvaranje sezone na glečerima i ubrzana kupovina aranžmana za doček Nove Godine na skijalištima Slovenije, Austrije, Italije, Francuske i drugih zemalja. Pratimo razvoj epidemijske situacije na skijališnim odredištima i stanje je još uvijek daleko od dobroga. Imajući u vidu da glavna turistička ski sezona ima dva djela – Božić do Tri kralja i zadnji tjedan siječnja do konca veljače, još uvijek ima nade za “drugu špicu”. Međutim jasno je da potražnja za ski aranžmanima i u povoljnim epidemiološkim uvjetima neće biti na razini 2019. Tome doprinosi i “slučaj Ischgl” koji je bacio tamnu sjenu na skijaška okupljanja. Upravo s tog skijališta je krenuo masovni razvoj epidemije po cijeloj Europi. Ono što je nama u fokusu interesa to su mjere koje svaka skijaška regija poduzima u cilju spašavanja sezone. S velikim zanimanjem pratimo učinke mjera i realizaciju sezone. To će biti i nama pouka kako i kada započeti s pripremama naše glavne sezone.

Cjepivo je, naravno, ključ svega. Je li vijest o pronalasku cjepiva potaknula investiranje u pripremu iduće sezone, ili su svi još „ukočeni” od straha?

Dobre vijesti o efikasnosti i dostupnosti cjepiva vraćaju umjereni optimizam. To je nešto kao “svjetlo na kraju tunela” ali tunel je dug. Prema procjenama stručnjaka željeni efekti cjepiva neće biti vidljivi prije konca iduće godine. Međutim cjepivo bi moglo oporaviti zračni promet i kružna putovanja brodom i autobusom, Postoji mogućnost da će svi putnici na takvim putovanjima morati imati potvrdu o cijepljenju ili preboljenoj bolesti. To bi pomoglo i velikim hotelskim sustavima koji ovise o dolascima avio gostiju i autobusnih grupa u pred i posezoni. Naravno sve će ovisiti o vremenu potrebnom za distribuciju cjepiva i procjepljivanja najprije ciljanih skupina stanovništva a onda i šire populacije. Svi se nadamo istoj ili boljoj idućoj sezoni od one prošle a postupnu normalizaciju očekujemo tek 2022. godine.

Kako bi moglo izgledati ljeto 2021. ako se , primjerice, ništa ne promijeni u kontekstu virusa u odnosu na danas?

Prema sezoni 2021. idemo s vrlo loše početne pozicije. Ušli smo u dugo razdoblje jeseni i zime s nepovoljnom epidemijskom slikom. Uz to, sadašnje mjere nam ne daju željene rezultate a potpuno zatvaranje ne dolazi u obzir. Prošlogodišnju glavnu turističku sezonu smo dočekali s povoljnom epidemiološkom situacijom koja je bila rezultat potpunog 40 dnevnog zatvaranja kojega iduće godine ne smije biti. U tom kontekstu čeka nas neizvjesna sezona 2021. Dug je i težak put pred nama.

Može li, s druge strane, „ozdravljenje” stanovništva i otvaranje granica možda onda izazvati turističku eksploziju?

Postoji i takvo razmišljanje o “puštanju zatočenika”. Naime ljudi su stvarno željni slobode a turizam je sloboda. U nekom dijelu će se i dogoditi pojačani val putovanja kada budu uvjeti povoljniji. Do efekta eksplozije neće doći zbog više razloga. Jedan je ekonomska kriza koja neminovno slijedi kao posljedica pandemije. Drugi faktor je (ponovo) borba svake zemlje da zadrži dio prometa u svojim granicama. Treći je neizvjesnost. Pandemijom Covida 19 prekinuti su dosadašnji obrasci rasta i razvoja . Svijet se duboko mijenja. Neki poslovi nestaju, neki novi se rađaju. To su veliki lomovi u kojima ona “generacija u najboljim godinama” pomalo “gubi tlo pod nogama”. Trebat će nam nekoliko godina da se priviknemo na trajno “novo normalno” stanje ekonomije.

Tko će bolje proći nakon ove krize, obiteljski smještaj ili ipak hotelski turizam? Mogu li se pomiriti interesi ovih dvaju posve različitih modela?

Veliki hotelski sustavi su u ozbiljnoj krizi diljem svijeta. U USA se veliki hoteli kao i veliki shopping mallovi već pretvaraju u stambene četvrti. Dio je to ekonomske tranzicije koju je pandemija samo ubrzala. Mali, boutique hoteli i dalje stoje dobro kao i tematski hoteli poput “family hotela”, zatim hibridni hoteli koji su kombinacija hostela, hotela i apartmana…Potražnja se mijenja jer se mijenja i publika. Trenutačno je zbog pandemije puno veća potražnja za smještajem koji nudi visoku razinu privatnosti i tu je obiteljski smještaj pored kampova u značajnoj prednosti. Potražnja je ta koja diktira razvoj ponude a ne obratno. Mi smo kao zemlja premali da bismo nametali “modu” na svjetskoj razini. U budućnosti će “eco friendly” biti sve više poželjan pridjev za sve vrste proizvoda i usluga. Poštivanje okoliša, prirode, korištenje obnovljivih izvora energije, elektro prijevoza je “in”. Tražiti će se više privatnosti u smještajnim objektima, više individualnog pristupa, više domaćinskog odnosa. Ona ponuda koja bude pratila te trendove bit će uspješnija.

Hoće li, naposljetku, ova pandemija donijeti i nešto dobro našem turizmu, možda neku promjenu uopće u filozofiji, pristupu?

Bilo bi dobro da učimo “u hodu”. Od sezone iza nas već možemo izvući pouke. Vidimo što nam znače tradicionalna, vjerna tržišta i koliki je potencijal domaćeg tržišta. Trenutna situacija nas usmjerava na revitalizaciju domaćeg turizma, na primjer. Također možemo izvući zaključak da je struktura smještaja uz dobru cestovnu povezanost sa zemljama u okruženju naša najveća prednost. Vjerni gosti uz dobre domaćine čine naš turizam izuzetno otpornim na krize poput ove. Meni je, recimo, najzanimljiviji fenomen željeznice koja je ove sezone dovela najveći broj čeških turista. Češki željeznički operater RegioJet je doveo u Hrvatsku 30.000 turista bez potpore kroz “udruženo oglašavanje”, na sveopće iznenađenje našeg turističkog sustava. Znamo kako se željeznički promet razvija u Europskoj uniji i što željeznica predstavlja u tranziciji s ugljičnih goriva na goriva s 0% emisija CO2. Slično se događa s osobnim automobilima. Udio električnih i hibridnih automobila u najmasovnijem prometu u razvijenim zemljama EU-a značajno raste iz godine u godinu. Suprotno tome zrakoplovi su proglašeni najopasnijim distributerima CO2 i želi se ograničiti njihov promet u kontinentalnom prijevozu. Autobusi i brodovi kao tranzicijsko gorivo sve više koriste ukapljeni plin… Sve ove pojave pandemija ubrzava. Neki znanstvenici smatraju da je pojava ove a moguće i novih pandemija virusa vezana uz čovjekov nemilosrdan odnos prema eko sustavu. Virusi nam dolaze od divljih životinja čija smo staništa uništili i koje nekontrolirano ubijamo i koristimo za prehranu. S druge strane bogati dio stanovništva baca hranu dostatnu za prehranu onih siromašnih koji intervencijama u prirodi dolaze do hrane ali i donose nove bolesti čovječanstvu. Zašto je to važno za turizam ? Zato što se mijenja svijest o utjecaju čovjeka na okoliš kako u svakodnevnom životu tako i na putovanju. Turistička putovanja moraju biti u funkciji neškodljivosti za okoliš, eko sustav, lokalnu kulturu. Moraju doprinijeti boljem životu lokalnog stanovništva. Pandemija je neke procese ubrzala a donijela je i neke nove obrasce ponašanja. Na nama je da ih shvatimo i prihvatimo.

http://hr.n1info.com/Biznis/a580376/Nedo-Pinezic-za-N1-Zakasnilo-se-sa-spasavanjem-Bozica.html

Turizam i drugi val pandemije Covida 19

Drugi val sve više sliči na početak pandemije u ožujku ove godine. Situacija je bolja sa strane boljeg razumijevanja virusa, tijeka epidemije, načina liječenja, efikasnosti protupidemijskih mjera. Lošije je to što smo tek ušli u duže razdoblje pogodnosti za širenje virusa – kasnu jesen, zimu i rano proljeće. Pred nama je teških 6 mjeseci.
Cjepivo koje će usporiti, umanjiti a onda, nadamo se i prekinuti pandemiju, trebalo bi ići u distribuciju početkom iduće godine. To je relativno brzo ali za procjepljivanje željenog postotka populacije proći će mjeseci. Stručnjaci se u glavnom slažu da učinci cjepiva neće biti na željenoj razini sve do kraja ljeta iduće godine.

Što to znači ? To znači da ćemo za ostvarenje turističkog prometa i dalje morati primjenjivati mjere koje smo i do sada koristili. To su u prvome redu mjere koje dovode do smanjenja broja zaraženih do one poznate granice od maksimalno 24 novooboljelih na 100.000 stanovnika u 14 dana i postotak pozitivnih testova od ukupno provedenih testova manji od 3%. https://dantes.com.hr/za-one-koji-zele-znati-vise-covid-19-regionalno-mapiranje/ . Uz to na snazi cijelo vrijeme ostaju mjere nošenja zaštitne maske na svim mjestima gdje je nemoguće ostvariti propisanu socijalnu distancu. Propisani razmaci među ljudima na otvorenom i zatvorenom također će vrijediti još neko vrijeme kao i zabrana masovnih okupljanja, osobito onih vezanih uz konzumaciju alkohola.

Težak je to zadatak jer čovjek je socijalno biće i svaka izolacija nam pada izrazito teško. Što vrijeme duže prolazi u ozračju ograničenja, nezadovoljstvo ljudi je sve veće. S jedne strane čuvamo život najslabijima među nama, čuvamo zdravstveni sustav od raspada a s druge strane ugrožavamo mentalno zdravlje stanovništva ali i ekonomiju. Već se osjećaju posljedice pada gospodarskih aktivnosti. Ljudi ostaju bez posla, bez prihoda. Pri tome je društvo osjetljivije prema uposlenicima, osobito onima u velikim sustavima dok najviše stradaju mikro i mali poduzetnici. Ni turizam nije iznimka. Koliko se obrta, tvrtki ugasilo, koliko je ljudi ostalo bez egzistencije, neće se ni znati do nove sveobuhvatne statističke obrade.

Svega toga smo svjesni mi ali i u drugim državama je situacija slična. Razlika je u ekonomskoj moći pojedine države da obešteti one koji ostaju bez mogućnosti poslovanja. Tu vidimo slabu točku Hrvatske države. Zato se i ne provode mjere potpunog zatvaranja neke djelatnosti, već se ograničava mogućnost poslovanja, vremenski i volumenom. Kada bi se odlukom Vlade neke djelatnosti zatvorile, trebale bi biti obeštećene sa 70 do 80% prihoda u odnosu na isto vremensko razdoblje prošle godine.
U svemu tome treba živjeti i preživjeti. Što se turističkih putovanja tiče, ona su s gledišta hrvatskog putnika bitno ograničena. Osim kratkih izleta u Italiju i BiH, za putovanja u ostale susjedne zemlje potrebne su potvrde o PCR negativnom testu ili treba „odraditi“ propisanu karantenu a za putovanje u Mađarsku možda ni to neće biti dovoljno. Ažurne informacije možete pronaći na linkovima ove stranice : https://dantes.com.hr/korisne-covid-19-informacije-za-putnike-iz-hrvatske-i-u-hrvatsku/ .

Iz svega je vidljivo da „neizlječivi“ putnici utjehu mogu naći u putovanjima u granicama Hrvatske. Sada je, zapravo, najbolji trenutak za poticanje domaćih putovanja. Očekujemo iz dana u dan sve više objava, poziva, promotivnih poruka hrvatskih turističkih odredišta, pružatelja turističkih usluga, nacionalnih parkova, biciklističkih i pješačkih destinacija, skijališta i sanjkališta upućenih domaćim putnicima.

Približavamo se školskim praznicima kada se tradicionalno poduzimaju putovanja osobito na područja pod snijegom. Prilika je to za domaća skijališta : https://www.sljeme.hr/skijaliste/9 , https://platak.hr/ , sanjkališta http://www.tz-ravnagora.hr/product/2293/sanjkaliste-i-tubing-staza-gina ali i zabavne parkove https://www.glavanipark.com/ , https://www.istra.hr/hr/dozivljaji/sunce-i-more/zabava-tematski-parkovi/sanc-michael-medieval-theme-park da u skladu s važećim protuepidemijskim mjerama privuku domaće turiste. Naravno i hrvatska obala i otoci imaju svoju čar u zimskim mjesecima, osobito za šetnje, vožnje biciklom koje su u zimskim mjesecima na ovom području jedino i moguće u neekstremnim uvjetima:https://www.visitopatija.com/advent-u-opatiji .
Zemlje koje ozbiljno računaju na zimsku sezonu već su prije tri tjedna poduzele drastičnije protuepidemijske mjere u cilju omogućavanja putovanja barem za domaće turiste u vrijeme Božića i Nove Godine. Hrvatska je do sada oklijevala, nije jasno iskomuniciran cilj koji opravdava takva sredstva. Možda će se ipak morati pribjeći drastičnijim mjerama.

Domaći turizam će biti glavna „uzdanica“ hrvatskog turizma u narednim mjesecima, do kasnog proljeća. Zato se upravo tom prometu, koji je i u ljetnoj sezoni bio značajan i vrlo važan, treba posvetiti posebna pozornost. Tim više treba imati u vidu ovu činjenicu ako znamo da smo se za pripremu stranih dolazaka ove godine pred glavnu turističku sezonu potpuno zatvorili na 40 dana. Time smo ostvarili odlične uvjete za preporuku stranih vlada za putovanje u Hrvatsku. Iduće godine, prema općem suglasju, potpunog zatvaranja neće biti. Imajući u vidu teško savladavanje visokih brojeva novozaraženih sa sada važećim mjerama, iduća glavna turistička sezona je sve samo ne izvjesna.

Prateći postupanja susjednih zemalja koje imaju velika očekivanja od zimske turističke sezone, možemo vidjeti koje su mjere više a koje manje učinkovite u stvaranju pretpostavki za turistički promet. Učimo od drugih u promijenjenoj ulozi. Pred ljeto smo mi bili u poziciji u kojoj su sada zemlje i regije s jako razvijenim alpskih, skijaškim turizmom. Kako će postupati prema stranim putnicima ? Kako će kontrolirati epidemiološku situaciju ? Na koji način će biti moguće poslovati ? To su pitanja čije odgovore očekuju agencije i individualci orijentirani na ski sezonu. Ti odgovori su zanimljivi i svoj ostaloj turističkoj populaciji. Pratimo i mi.

dantes.com.hr

Turistička sezona 2020. između očekivanja i ostvarenja

 

Sezona 2020. je, prema najavama do konca 2019. i u prva dva mjeseca 2020. trebala biti najbolja do sada. Zapravo već je iznimno uspješna 2019., s kontinuitetom rasta dolazaka i noćenja, isprovocirala turizmofobe u svim strukturama društva koji su postajali svi glasniji u traženju ograničenja turističkog prometa.

Ta su se ograničenja najprije htjela nametnuti mikropoduzetnicima, smještaju u domaćinstvu kroz povećanje fiskalnih davanja, pokušaje zabrane kategoriziranja (ozakonjenja) postojećih smještajnih kapaciteta u Dubrovniku. Istaknuti članovi akademske zajednice spočitavali su hrvatskoj ekonomiji (pre)razvijen turizam u odnosu na druge gospodarske aktivnosti. Slijedili su zahtjevi za smanjenjem broja uplovljavanja kruzera a istovremeno su se podizali fiskalni i parafiskalni nameti na turističko poslovanje.

Općenito je turističko poslovanje, kao jedno od najprihodovnijih gospodarskih aktivnosti, posljednjih godina opterećeno visokim fiskalnim i parafiskalnim davanjima. Sve razine vlasti od lokalnih preko regionalnih do središnje, računale su s istim ili nešto većim prihodom u 2020. u odnosu na 2019. Zato je potpuni izostanak turističkog promet u proljetnoj sezoni bio pravi šok za cijelu zemlju. Pozitivna posljedica tog šoka je bila ta da su se mjere zatvaranja lako provele. Svima je bilo jasno da  samo drastično smanjenje broja inficiranih osoba može dati nadu za kakav – takav turistički promet u ljetnoj sezoni. Na kraju, uz sve nedaće, popuštanja discipline u nekim hrvatskim krajevima, ne selektivnog praćenja epidemijske situacije po regijama od strane važnih emitivnih tržišta, možemo biti zadovoljni s 50% ostvarenja u odnosu na 2019.

To možemo prije svega zahvaliti tradicionalno najznačajnijem emitivnom tržištu – Njemačkoj. SR Njemačka je pratila razvoj epidemiološke situacije u Hrvatskoj po regijama pa su njemački turisti mogli putovati u one regije koje su imale povoljnu situaciju sve do sredine rujna.  Kvarner i Istra su se tijekom cijelog ljeta dobro nosile s epidemijom a veći dio ljeta je bilo moguće putovati i u ostale jadranske regije. Slično Njemačkoj reagirale su Češka i Poljska. Uz ove zemlje najveći turistički promet ostvarili su strani turisti iz Italije, Slovenije,  Austrije i Mađarska. Ove zemlje  su, uz Nizozemsku, ipak zaustavile promet prema Hrvatskoj u samoj špici ljetne sezone. Najznačajniji turistički promet su pored Nijemaca ostvarili naši domaći turisti i susjedni Slovenci.

Državna potpora turizmu i ostalim ranjivim djelatnostima

Turizam koristi mjeru državne potpore koja se daje za promet koji je najmanje 40% manji od lanjskog po mjesecima u vidu minimalne plaće za radnike u iznosu od 2.000 do 4.000,00 kuna (oko 530 eura). Ova mjera je osigurana do konca ove godine. Ta mjera je namijenjena očuvanju radnih mjesta. Sve dok se koriste ta sredstva poslodavcima nije dozvoljeno otpuštanje radnika. Smanjena su neka parafiskalna davanja poput turističke članarine . Komunalna davanja u vrijeme „lockdowna“ su djelomično otpisana i do kraja godine smanjena. Djelomično su omogućeni povoljni krediti za likvidnost preko Hrvatske banke za obnovu i razvoj. To je u glavnom sve za sada. Velika su očekivanja od EU sredstava za oporavak turizma.  Hrvatska je upravo dobila prvu tranšu pomoći za očuvanje radnih mjesta iz SURE EU programa u iznosu od 510 milijuna eura. Za tu je namjenu Hrvatskoj odobreno ukupno 1,02 milijarde eura. Radi se o novcu kojime se financira skraćeno radno vrijeme, minimalna plaća u ugroženim djelatnostima i slično.

Hotelijeri imaju najveći pad prometa i prihoda

Hotelijeri su zabilježili najveći pad fizičkog prometa i prihoda. U hotelima je, prema informacijama HUTa, u osam mjeseci prosječno ostvareno oko 30,4 posto lanjskih noćenja. Financijski pokazatelji će biti za 10 do 15 postotnih poena niži od ostvarenja fizičkog prometa. Trenutačno su očekivanja hotelijera koncentrirana na mjere potpore Vlade RH za očuvanje radnih mjesta i očuvanje likvidnosti. Očekuje se nastavak negativnog trenda do glavne sezone 2021. kada se moraju ostvariti rezultati na razini 2020. ili bolji. Sve ispod toga značilo bi neizvjesnu budućnost hotelijera.

Kampovi stoje nešto bolje kao i smještaj kod domaćina.

Pomalo postaje jasno da se bez discipline u poštivanju protuepidemijskih mjera neće moći poslovati u ranjivim djelatnostima, a turizam i slobodno vrijeme su tu uz transport putnika najugroženiji.

Ono što je pozitivno, to su iskustva iz ovogodišnje glavne ljetne sezone kada su povoljni epidemijski uvjeti omogućili turistička putovanja osobnim prijevozom. Hrvatski turizam računa na takvu mogućnost i u narednoj sezoni 2021.

Efekti cjepiva se očekuju tek za godinu dana i glavnu sezonu 2022. godine.

Nedopinezic.com

 

U krizi gledamo u budućnost

Što nam donosi bliska budućnost ?

U trenutačnom stanju jakog drugog vala pandemije Covida 19, malo se tko usudi govoriti o budućnosti. Kako će se razvijati gospodarski trendovi ? Tko su dobitnici a tko gubitnici velikih promjena ? Što se već neko vrijeme događa a osvijestili smo to pojavom pandemije ? Puno je otvorenih pitanja a malo pravih odgovora.

Već neko vrijeme pratim izlaganja dr. Petera Fiska. On je danas jedan od najcjenjenijih mislilaca i savjetnika za moderno poslovanje. Surađivao je s najvećim brendovima u industrijama transporta, sporta, slobodnog vremena i mnogim drugima.
Po zanimanju nuklearni fizičar, postao je najtraženiji marketinški guru sa sposobnošću pogleda u budućnost. Ako vas zanima nešto više informacija o Peteru možete ih naći ovdje: https://www.thegeniusworks.com/peter-fisk/about-me/career/

Posljednju Peterovu knjigu kupio sam putem Amazona baš neposredno prije izbijanja pandemije Covida 19. recentni događaji su me udaljili od tog štiva i slikovitih prikaza stanja promjena u globalnom gospodarstvu. Trebalo mi je neko vrijeme, kao i njemu, da se priberem i počnem ponovo slijediti niti promjena. Prije nekoliko tjedana Peter je objavio zanimljiva zapažanja.
Svijet se u 10 mjeseci toliko dramatično promijenio kao što se do sada mijenjao u 10 godina.
Mijenja se iz temelja poslovni model.

Manageri novog doba su nositelji novih poslovnih modela.

5 megatrendova
1. Životni vijek čovjeka se produžio. Došlo je do demografskih promjena u korist starije populacije.
2. Azija raste i preuzima vodstvo na globalnom planu.
3. Kognitivna tehnologija, umjetna inteligencija postaje okosnica 4. industrijske revolucije.
4. Svijet se reorganizira od zajednica nacija prema zajednicama megagradova.
5. Okolišne promjene usmjeravaju ekonomiju prema cirkularnom modelu.
4. industrijska revolucija
Digitalna industrijska revolucija omogućava rast BDPa uz istodobni pad emisije štetnog CO2. to pokazuju podaci o kretanjima BDPa i emisije CO2 u najrazvijenijim zemljama u posljednjih nekoliko godina. P2p edukacija (škola na daljinu) zapravo postaje globalna pojava. Svi se druže, sastaju, posluju sa svakim putem interneta. Susreti u živo (kontaktni susreti) potvrđuju beskontaktno postignute dogovore. Veliki brendovi u krizi zauzimaju veći prostor povjerenja kod kupaca. U krizi se „igra na sigurno, na provjereno“. Tu se može pratiti eksploziju rasta Amazona, Zooma, PayPala i sličnih digitalnih kompanija čiji je rast akceleriran pojavom pandemije Covida 19.

Tesla je sličan slučaj. Kod Tesle je došlo do velike transformacije od branda automobila do branda za energiju. Sustav baterijskog pohranjivanja električne energije i upravljanje potrošnjom danas je najznačajniji proizvod Tesle.
Pored ovih dobitnika kriznog razdoblja sve su jasniji i gubitnici. Poslovni prostori svih namjena i nekretninski business vezan uz njih, aviokompanije, rent a car, industrija nafte, industrija zabave… dio su industrija teško pogođenih ovom krizom. Zanimljiv je pad kozmetičke industrije prouzrokovan obavezom nošenja zaštitnih maski.

66. dana za prilagodbu

Praćenjem navika ljudi i prilagodbe na nove okolnosti došlo se do famoznih 66 dana u kojima ljudi prihvaćaju nove navike. To je to, tako zvano „novo normalno“.
Tvrtkama treba duže vrijeme. Neke se prilagode, imaju volju za inovacijama a neke ne uspijevaju na vrijeme promijeniti poslovni model. U svim dosadašnjim krizama nastajale su uspješne kompanije. Čak 57% uspješnih kompanija nastalo je u silaznoj putanji tako zvanog Schumpeterovog vala.

Promjena poslovne filozofije

Kompanije koje slijede trendove mijenjaju svoju poslovnu filozofiju i svoj poslovni model. Tako je Danone od proizvođača hrane u fokus stavio brigu o zdravlju svojih kupaca. Ide se ka personaliziranoj hrani. Cilj je putem dnk analize klijenta sastaviti hranu od sastojaka koji najviše odgovaraju organizmu kupca. Razvijaju se učinkoviti proizvođači hrane na vertikalnim farmama. Neki proizvođači su se orijentirali na zbrinjavanje ostataka hrane. Tako Kellogg ostatke pahuljica prerađuje u pivo. Veliki supermarketi poput Walmarta prenamjenjuju svoja parkirališta u drive in kina. S jedne je strane pao broj kupaca u velikim marketima a s druge su se strane zatvorile kino dvorane, sve pod utjecajem pandemije, i stvorila se nova poslovna prilika. Istovremeno se namirnice naručuju digitalnim putem a preuzimaju se u „Pick up caffe“ lokalima.

Kineski zmajevi

Već sam pisao o kineskim digitalnim divovima http://nedopinezic.com/2019/03/08/dramaticni-preokret-kinezi-preuzimaju-primat-u-globalnom-turizmu/ . Dianping Meituan je najveća kompanija za dostavu svega i svačega. Njena najveća snaga je u bazi podataka. Oni o svojim klijentima znaju doslovno sve. „Čitajući“ želje svojih kupaca nude mu upravo ono što on želi, ono što mu treba. Da li je to novac, zdravstvena usluga, putovanje ili pizza, nebitno.
Pinduoduo je također kineska kompanija koja se svrstala na drugo mjesto klasičnih web kataloga, odmah iza Alibabe. Međutim otišli su korak dalje. Oni putem društvenih mreža, igrica, oglasnika, i svih ostalih načina online okupljanja interesnih grupacija, „okrupnjavaju“ narudžbe. Većim brojem istovrsnih narudžbi postižu nižu cijenu za pojedinačnu robu ili uslugu. Imajuću u vidu veličinu domaćeg tržišta i potencijal susjednih tržišta u Aziji, ovi „kineski zmajevi“ nemaju konkurencije u svijetu.

„Vođe budućnosti“

Poslovni model personalizirane medicine usavršila je Anne Wojcicki. Ona nudi putem svoje platforme 23andMe dnk analizu putem koje se pristupa personaliziranom liječenju, odabiru ciljanih lijekova.
Zhang Ruimin je inovirao iznajmljivanje bijele tehnike. Njegova Haier grupa jedan je od najvećih proizvođača bijele tehnike. Unaprjeđuju poslovanje dostavom hrane na kućne adrese i skladištenjem u hladnjake koje su platili proizvođači hrane …
Emily Weiss je blogerica koja se je počela baviti personaliziranim proizvodima za ljepotu putem svoje tvrtke Glossier. Jim Hagemann Snabe predsjednik je tvrtke Siemens & Maersk. On je s timom stručnjaka inovirao „pametne kontejnere“ koji „sami komuniciraju“ s opskrbnim lancem, skraćuju proces dostave i optimiziraju skladištenja. To su vodeći ljudi novog doba razvoja ekonomije.

Ključna pitanja za poduzetnike

Biti poduzetnik danas ultimativno znači biti i inovativan. Poduzetnik mora imati strast za napredak i mora tražiti više ciljeve svojih pothvata. Zašto pokrenuti neki posao ? Treba se „staviti u cipele potrošača“. Glavni cilj pokretanja nekog posla trebao bi biti rješavanje nekog problema – energetskog, ekološkog, zdravstvenog …U procesu stvaranja novog proizvoda ili usluge mora se ubrzati put od ideje do akcije. Svaku inovaciju treba testirati, nešto naučiti, popraviti pa ponovo testirati i tako redom dok se ne postigne željeni učinak. Ključna karakteristika modernog poduzetnika je bolji pregled budućnosti. Mentalni sklop rješavanja problema i želja za napretkom i rastom karakteristike su vodećih managera moderne ekonomije.
Nedopinezic.com

SHORT TIME RENTAL – SMJEŠTAJ KOD DOMAĆINA U ŠPANJOLSKOJ I BERLINU

Okrugli stol EHHAe

Tematsko okupljanje EHHAe (Europian holiday home association) na ITBu u Berlinu, i ove je godine u prvi plan stavilo probleme vezane uz regulaciju djelatnosti. EHHA je osnovana 2013. godine sa ciljem okupljanja vlasnika nekretnina, upravitelja nekretninama i OTA platformi, glavnih dionika STR poslovanja. Članstvo EHHAe čini 10 značajnih OTA platformi od kojih je najpoznatiji Airbnb, 16  udruženja STRa iz Njemačke, USA, Francuske, Italije, Švicarske, Irske,Španjolske, Danske,Škotske, Nizozemske, Velike Britanije, Portugala i Hrvatske. Pridruženi članovi su i Maxxton- IT tvrtka za upravljanje poslovnim subjektima  i Supercontrol – Booking & Managemet system. EHHA djeluje kroz tri centra, u Copenhagenu, Londonu i Brusselesu. Kako stvari stoje, uskoro bi se mogao otvoriti i ured u USA. Naime upravo u USA gdje su OTA platforme dobile najveći zamah i gdje je stvorena „ekonomija dijeljenja“, sada se pokušavaju ograničiti ili onemogućiti takvi poslovi.

U zemljama Europske unije u funkciji je 20 milijuna postelja u domaćinstvima, što je gotovo dvostruko više nego u hotelima. Vrijednost nekretnina u kojima se pružaju usluge smještaja procjenjuje se na 600 milijardi eura. Godišnje STR (Short time rental) ostvaruje 45 milijuna dolazaka i generira 80 milijardi eura prihoda. Od ukupno troška na putovanju samo 25% otpada na smještaj, a čak 75% dohotka dijele avioprijevoznici, koncesionari autocesta, punionice goriva, operateri mobilne telefonije, trgovine, ugostiteljstvo, muzeji, pružatelji izletničkih usluga i mnogi drugi.

Borba između velikih i malih

Poput nekog „copy – paste“ scenarija, pripadnici političkih elita sve se više izlažu kao predstavnici krupnog kapitala, moćnih tvrtki koje, čini se, još uvijek kreiraju politiku i političare. Tako se gradske uprave velikih gradova zalažu za ograničenje poslovanja OTA platformi i usvajanje restrikcija za STR.  Pokušava se ograničiti broj dana iznajmljivanja smještaja (90, 60…), zabraniti iznajmljivanje u pojedinim kvartovima i slično. Sve se to događa u okolnostima u kojima turistički divovi poput Airbnb i booking.com bilježe velike stope rasta posredovanja između domaćina i gosta. Samo booking.com dnevno ostvaruje 1,5 milijuna noćenja u stanovima i kućama diljem svijeta. Mlađe generacije putnika traže STR smještaj i to je nešto što se niti jednim zakonom ne može spriječiti. Vlasnici hotelskih lanaca morati će postupno mijenjati svoje poslovne modele jer ih politika ne može zaštititi od budućnosti.

Španjolske nevolje

Španjolska, jedna od najjačih turističkih zemalja u svijetu i sinonim za turizam, sve više ulazi u probleme. Sada već dugotrajna kriza u „najturističkijoj“ pokrajini Cataluna nema kraja, dapače, uhićenjem političkih čelnika, još dublje tone u neizvjesnost. Jedan od pokretača krize bila je činjenica da se u Cataluni ostvaruju veliki dohoci od turizma i drugih djelatnosti ali da sama pokrajina ima pre malo koristi od toga. Tražila se veća decentralizacija ,prije svega novca, a onda i ovlasti za upravljanje prostorom. To je trasiralo put prema neovisnosti. Scenarij već viđen i doživljen i u Hrvatskoj. No, ono što Catalonci ne znaju, a mi znamo, je to da se slični problemi i dalje javljaju . Čak i onda kada se izbori neovisnost, jer dečki iz „Krupnog kapitala d.o.o.“ i dalje kreiraju politiku i političare … kad smo već kod Catalune, valja spomenuti Barcelonu, službeno 7. grad na svijetu po osjećaju „overtourisma“. Barcelona ima 300 hotela a cijela Hrvatska 600. Što se stanova tiče u ponudi je 1,4% od ukupnog stambenog fonda. No na okruglom je stolu naglašeno da još uvijek ima kvartova u Barceloni gdje uopće nema turista bilo kroz smještaj ili ponudu sadržaja. Problemi se javljaju na „neuralgičnim točkama“, poznatim mjestima na kojima se sve koncentrira – i smještaj i restorani i trgovine… Očito je u pitanju problem sa (ne) upravljanjem razvojem grada.

Inače od 17 pokrajina u Španjolskoj do sada je jedino Galicia uspjela zakonski regulirati STR, ili smještaj u domaćinstvu. To je učinjeno tek prošle godine. Do tada uopće nije bilo moguće poslovati sa smještajem u domaćinstvu. Zakon je rezultat suradnje zakonodavne vlasti i turističkih organizacija. Sada konačno imaju legalan smještaj i statistiku, pokazatelje turističkog prometa. Doduše tek u veličini od 5.500 legalnih objekata ali trude se kroz road show animaciju približiti ljudima mogućnost legalnog poslovanja i podignuti tu brojku.

Kaos zakonske regulative

Što se propisa na razini države tiče, oni ne postoje, nadležnost se spušta na razinu pokrajina, pokrajine pak daju ovlasti svojim gradovima a ovi opet svaki na svoj način tumače zakonske okvire. Trenutačno u Španjolskoj vlada kaos sa zakonskom regulativom. Općenito svako planiranje poslovanja je gotovo nemoguće, jer se ne znaju pravila a stalno se dodaju novi regulatorni propisi. Zbog svega toga je Novasol prisutan u Španjolskoj tek nekoliko godina i to sa samo 3.000 objekta u ponudi. Ista agencija u Hrvatskoj raspolaže sa 12 000 objekata.

Na području cijele Kraljevine Španjolske, na neki način, legalno je u ponudi 125 000 objekata a iznajmljuje se preko milijun objekata. Legalno posluje tek 10% kapaciteta.

Slučaj Berlin

Berlin se često spominje kao grad sa najrestriktivnijim pristupom STRu. Tamo su do nedavno bili u funkciji „špijuni“, koji su kontrolirali ulaze u stambene zgrade. Ta „tajna policija“ je u dosluhu za nezadovoljnim građanima špijunirala svoje sugrađane i vrebala turiste koji bi boravili u stanovima. Bio je to rezultat zabrane legalnog iznajmljivanja stanova. U vrijeme te zabrane, koja je opravdavana pomanjkanjem stambenog fonda za rezidente, na tržište nekretnina se je vratilo tek 1% od ukupnog stambenog fonda. Tek je tada ustanovljeno da su građani vlasnici samo 14% stambenog fonda u Berlinu. Sve ostalo je u vlasništvu tvrtki. Dogodile su se velike investicije u stanogradnji ali su stanovi dugo bili prazni. Da li je to bilo iz razloga umjetnog podizanja cijena, zbog pranja novca ili nečeg trećeg, još nije poznato. No gradske su vlasti donijele odluku da stan ne smije biti prazan duže od 6 mjeseci a naknadno je taj period smanjen na 3 mjeseca. Ono što se sada osjeća kao problem je to da više gotovo da i nema „starosjedioca“ koji bi primao goste. Izgubio se je duh Berlina. Pojedine političke struje žele vratiti takav model. U tome prednjači stranka FPD.

Lijepa naša Hrvatska

Kada usporedimo sve ovo sa stanjem u Hrvatskoj, trebali bismo biti zadovoljni. Mi imamo dobra zakonska rješenja, imamo i statistiku i registrirani promet , i plaćenu boravišnu pristojbu i plaćen porez na dohodak…Ograničenja koja postavlja naš Zakon o ugostiteljstvu za pružatelje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, u dobrim su okvirima. Ako bi nešto bilo dobro „preslikati“ od drugih, to je ova odredba iz Berlina da stan ne može biti prazan više od 6(3) mjeseca. Kada bi se tako nešto primijenilo , osobito na našu obalu, zauzdale bi se velike investicije u stanogradnju. Mi imamo također slučaj da će nam omjer vlasništva stanova sve više ići u korist investitora. Domicilno stanovništvo je pritisnuto sa svih strana izgradnjom stambenih zgrada koje grade uspješni poduzetnici iz cijele Hrvatske i okolnih zemalja. To je prava „apartmanizacija“. Ti su stanovi u funkciji maksimalno 60 dana u godini a „jedu“ prostor. U apartmanskim objektima nitko ne živi, goste čeka „ključ ispod otirača“. Naravno i tu svoje prste imaju dečki iz „Krupnog i krupnijeg kapitala d.o.o.“, koji „probijaju led“. Onda za njima idu svi ostali. Međutim etikete „apartmanizacija“, „overtourism“, „turizmofobija“, lijepe se samo domicilnom stanovništvu. Na njima se želi zaustaviti rast.

Tako smo od dobrih stvari došli do onih manje dobrih. O kojima nitko ne brine. A trebali bi. Jer ako se dogodi da lokalnoj zajednici ne ostane nikakva korist od turizma, samo „štrace i škovace“, onda bi se mogla pojaviti i stvarna „turizmofobija“. Između Španjolskog kaosa u segmentu obiteljskog smještaja i Turskog nastojanja da osposobe smještaj kod domaćina, mi u Hrvatskoj imamo ogromnu prednost.

Jesmo li svjesni što imamo ?

nedopinezic.com