PAUŠALNO OPOREZIVANJE DJELATNOSTI IZNAJMLJIVANJA I ORGANIZIRANJA SMJEŠTAJA U TURIZMU

ZAKON O POREZU NA DOHODAK

Famozni Zakon o porezu na dohodak (115/16) čije su izmjene i dopune objavljene koncem prošle godine (NN 106/18), „iznjedrio“ je i „Pravilnik o oporezivanju djelatnosti iznajmljivanja i organiziranja smještaja u turizmu“, kao prvi podzakonski akt objavljen u ovoj godini (NN 1/2019 od 2.1.2019.).

Danom stupanja na snagu novog pravilnika prestaje važiti dosadašnji „Pravilnik o djelatnostima iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova koje će se paušalno oporezivati, o visini paušalnog poreza i načinu plaćanja paušalnog poreza (NN br.1/17).

KOJE SU NOVOSTI ?

Prva novost je da je naziv Pravilnika skraćen pa ima nade da ga se upamti. Druga novost je da Ministarstvo financija više ne donosi odluku o visini iznosa paušalnog poreza kojega se do sada usklađivao sa odlukom Vlade RH o visini paušalne boravišne pristojbe. Od sada visinu određuju predstavnička tijela jedinice lokalne samouprave (vijeća općina i gradova).

Također novost je i „dozvola“ lokalnom predstavničkom tijelu da može donijeti odluku o plaćanju paušalnog poreza na dohodak do 1.500 kn ali uz ograničenje najnižeg iznosa od 150,00 kn. Ovaj se iznos plaća po krevetu, po smještajnoj jedinici u kampu i kamp odmorištu te po smještajnoj jedinici u objektu za robinzonski turizam. Obveznici plaćanja su porezni obveznici koji obavljaju djelatnost na području jedinice lokalne samouprave koja donosi odluku.

TKO JE POREZNI OBVEZNIK POREZA NA DOHODAK U PAUŠALNOM IZNOSU ?

Porezni obveznik je onaj kojemu je izdano rješenje o odobrenju za navednu djelatnost u statusu građanina-fizičke osobe, odnosno nositelja ili člana obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva uz uvjet da po tom rješenju nije obveznik poreza na dodanu vrijednost i ne utvrđuje dohodak na temelju poslovnih knjiga.

UTVRĐIVANJE GODIŠNJEG PAUŠALNOG DOHOTKA

Iako je „formula“ za utvrđivanje godišnjeg paušalnog iznosa poreza izvedena iz „godišnjeg paušalnog dohotka koji se utvrđuje kao količnik paušalnog poreza na dohodak i propisane stope za utvrđivanje godišnjeg paušalnog poreza od 12%“, malo kome je jasno kako se određuje „prava mjera“ za porez.

Prije donošenja samog Zakona, a onda i Pravilnika ,nisu provedena istraživanja o prosječnim cijenama i dohotcima prema vrstama turističkih mjesta (veliki gradovi, mali gradovi, priobalna i otočna kupališna mjesta, kontinentalna turistička mjesta u planinama, u široj okolici velikih gradova, u ruralnim ravničarskim krajevima itd) kao ni o strukturi rashoda u odnosu na prihode po određenim vrstama usluge.

Ostaje tek odredba po kojoj u iznimnim slučajevima predstavničko tijelo JLS može donijeti odluku o visini paušalnog poreza prema ulicama naselja a u pravilu donosi odluku za područje naselja.

Dakle sve je prepušteno „prijedlogu po nahođenju u zadanim okvirima“ i volji većine predstavničkog tijela da prihvati takav prijedlog.

ROKOVI

Vrijeme već ubrzano curi jer je Pravilnik zadao rok donošenja odluke o visini paušalnog poreza za 2019. do konca siječnja 2019. To je svakako presedan da se visina poreza koji znatno utječe na uvjete poslovanja utvrđuje u godini kada se isti i primjenjuje a paraktički se primjenjuje retrogradno na objavljene cijene i sklopljene ugovore u protekloj godini temeljem kojih će se ostvariti dohodak u tekućoj godini.

Ako pak neka JLS ne donesu ovu odluku u zadanom roku „po sili zakona“ porezni obveznici koji obavljaju djelatnost u toj JLS dobiti će rješenja na 750,00 kn po krevetu odnosno smještajnoj jedinici u kampu i objektu robinzonskog turizma.

Pri tome treba voditi računa da se Odluka predstavničkog tijela JLS za 2019. godinu mora dostaviti Područnom uredu Porezne uprave najkasnije do 15. veljače 2019. godine. Donošenje odluke za 2020. i sve naredne godine može pričekati najkasnije do 15.12., svake godine.

KAKO SE UTVRĐUJE BROJ POSTELJA I SMJEŠTAJNIH JEDINICA ?

Broj kreveta i smještajnih jedinica utvrđuje se na temelju rješenja nadležnog ureda o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu ili rješenja o ispunjavanju uvjeta za posebni standard na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu.

TKO PRIJAVLJUJE OBAVEZU U REGISTAR POREZNIH OBVEZNIKA ?

Porezni obveznik je, prema tumačenju Pravilnika, obavezan podnijeti prijavu ispostavi područnog ureda Porezne uprave nadležne prema mjestu prebivališta ili uobičajenog boravišta i to nakon što je dobio rješenje o odobrenju. Istovremenu istu obavezu ima i tijelo nadležno za izdavanje rješenja o odobrenju. To se odnosi i za svaku promjenu poslovanja.

KAKO SE PLAĆA PAUŠALNI POREZ NA DOHODAK ?

„Godišnji paušalni porez na dohodak i prirez porezu na dohodak plaća se tromjesečno, do kraja svakog tromjesječja, u visini ¼ godišnjeg paušalnog poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, razmjerno broju tromjesječja za koji se obaveza utvrđuje. „ (Članak 12)

POSLOVNE KNJIGE I EVIDENCIJA

Iako plaćanje paušalnog poreza na dohodak ne bi trebalo „uroditi“ „vođenjem knjiga“ i izdavanjem numeriranih računa, ipak stvari idalje stoje ovako:

Porezni obveznik mora gostu izdati račun za uslugu koji mora sadržavati ime i prezime, prebivalište/boravište, nadnevak izadavanja računa, broj računa, ime i prezime / naziv osobe kojoj je usluga pružena, cijenu obavljene usluge i jedan se primjerak tog računa mora čuvati uz evidenciju o prometu. U tu se evidenciju mora ažurno, svakoga dana evidentirati sve izdane račune.

Obrazac evidencije propisan je također novim Pravilnikom. Temeljem te evidencije porezni obveznik podnosi nadležnoj ispostavi Porezne uprave  obračun članarine turističkoj zajednici.

„KVAKA 21“

Članak 16 Pravilnika kaže : „Ako obveznik u roku iz članka 87. stavka 4. Zakona ne podnese prijavu u registar poreznih obveznika, a ima rješenje o odobrenju u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje ugostiteljska djelatnost, Porezna uprava donijet će rješenje o plaćanju godišnjeg poreza na dohodak i prireza na dohodak temeljem članka 5. ovog Pravilnika“.

Članak 87, stavak 4.:“Prijava se podnosi u roku od osam dana od početka obavljanja djelatnosti, od dana dostavljanja pisanog zahtjeva za prelazak na utvrđivanje paušalnog dohotka ili prelaska na oporezivanje po odbitku, odnosno početka ostvarivanja primitaka.“

U PRIJEVODU

Bez obzira što nadležni Ured državne uprave po službenoj dužnosti šalje kopiju rješenja o odobrenju nadležnoj ispostavi Porezne uprave, ako ne pošaljete to isto i vi barem osam dana prije nego što naplatite prvu uslugu, možete očekivati izadavanje rješenja o porezu na dohodak na iznos od 750,00 kn po postelji odnosno smještajnoj jedinici u kampu i objektu za robinzonski turizam.

JEDNA ZANIMLJIVOST ZA KRAJ

Odluku o visini paušalnog poreza donosi predstavničko tijelo one jedinice lokalne samouprave na čijem se području djelatnost obavlja bez obzira na prebivalište ili uobičajeno boravište poreznog obveznika.

Godišnji paušalni porez na dohodak utvrđuje se rješenjem koje donosi nadležna ispostava ureda Porezne uprave prema prebivalištu ili uobičajenom boravištu poreznog obveznika.

Turističku članarinu također porezni obveznik plaća prema mjestu prebivališta ili uobičajenog boravišta.

U PRIJEVODU

Vlasnik objekta za djelatnost u Baški, na primjer, koji ima prebivalište u Osijeku, plaćati će paušalni porez na dohodak po odluci Općinskog vijeća Baška ali u proračun Grada Osijeka i Osiječko baranjske županije. Na prihod ostvaren poslovanjem u jednome mjestu platit će porez za uređenje komunalnog sustava drugog mjesta.  I to po odluci ovog prvog mjesta.

Vlasnik objekta koji obavlja djelatnost obuhvaćenu obavezom plaćanja turističke članarine u Baški sa sjedištem u Osijeku, plaćati će turističku članarinu Turističkoj zajednici grada Osijeka,  Turističkoj zajednici Osječko baranjske županije i Hrvatskoj turističkoj zajednici. Temeljem tako plaćene članarine na prihod ostvaren u Baški, taj će građanin-fizička osoba ili obrtnik steći članstvo u Turističkoj zajednici Grada Osijeka. Naravno i obratno. Ovo se odnosi na sve slične slučajeve.

ZAKLJUČAK

Obzirom da je javna rasprava prije donošenja Zakona o izmjenama zakona o porezu na dohodak bila samo formalne naravi putem „e savjetovanja“, slijedi nam još jedna „naknadna pamet“ . Prava rasprava započinje tek stupanjem na snagu Zakona. I po tome je Hrvatska posebna zemlja.

nedopinezic.com

 

PRESLAGIVANJE TURISTIČKE PONUDE

Zvjezdice su pale

Koliko doista pratimo i razumijemo promjene koje su utjecale na standardizaciju turističke ponude 21. stoljeća? Živimo li još uvijek, prema poimanju turizma, u 20. stoljeću? Što se to uopće s turizmom događa posljednjih godina i jesmo li spremni na redefiniciju starih klasifikacija? To nije pitanje samo za nas u Hrvatskoj; to je pitanje za cijelu branšu.

Hotelijeri postaju iznajmljivači

 Hoteli su postali veliki vlasnici nekretnina sa sve manjim brojem zaposlenih, osobito iskusnih i stručnih ljudi. Poslovnim procesima vladaju procedure, organizacija posla ide u pravcu industrijalizacije, mcdonaldizacije. Ugostiteljstvo, tj. hotelijerstvo, polako nestaje kao pojam dobrog domaćinstva baziranog na kontaktu te stvaranju povjerenja i odanosti između gosta i domaćina. Hoteli iznajmljuju poslovne prostore za sve uslužne djelatnosti trećim osobama, koriste vanjske tehničke službe, njihova se usluga svodi na iznajmljivanje sobe ili apartmana uz bogatu ponudu konfekcijskih jela s buffet stolova koje dopunjuju i pospremaju tihi i marljivi ljudi. Hoteli–iznajmljivači na svjetskoj razini gube svoj tržišni udio, promet im iz godine u godinu klizi. Svjesni te pojave, čelni ljudi nekih od najvećih hotelskih marki – Kempinski, Intercontinental, Marriott – otvoreno  o tome problemu govore posljednjih godina na ITB-u u Berlinu.

 Hotelski resorti i brodska krstarenja – ponuda za mase

Nekada, prije 30 i više godina, krstarenja luksuznim brodovima bila su rezervirana za dobrostojeću klijentelu, a obični ljudi o njima su maštali i štedjeli za posebnu prigodu. Krstarenja su bila skupa i nedostižna. Danas, brodovi–hoteli, koji premašuju kapacitet od 5.000 putnika, nude sav komfor i sjaj u pansionskom izdanju za cijenu prosječne mjesečne plaće. Tako su, nekada luksuzna, brodska krstarenja danas postala sinonim za masovni turizam. Pandan ovoj ekonomiji obujma na moru, mjesta su masovnih turističkih dolazaka isto tako moderno opremljeni komforni i luksuzni hotelski resorti, hotelski gradovi.Slično kao i u slučaju brodova, i hotelski gradovi nekada su imali epitet vrhunskog sjaja, glamura i visokih cijena. Sjetimo se samo HG Haludovo. Danas se tjedni aranžmani s all inclusive ponudom u pet zvjezdica prodaju za vrijednost prosječne mjesečne plaće.

 Kampovi postaju difuzni hoteli

Prvi masovni turistički pokret Nijemaca prema Mediteranu, samo 10 godina nakon završetka 2. svjetskog rata, obilježili su VW Buba i mala kamp prikolica. Kampiranje je bilo najekonomičniji način provođenja ljetnih praznika. Zahvaljujući popularnosti kampova i velikim površinama za kampiranje uz more, Istra se razvila u najturističkiju regiju Hrvatske. Kampovi su izgradili hotele 70-ih godina prošlog stoljeća, a danas megatvrtkama koje imaju u vlasništvu i hotele donose ekstra profit. Veliki obujam prometa (uz niže troškove infrastrukture i poslovanja) usmjerio je investicije u kampove prema podizanju standarda usluge. Danas veliki kampovi imaju istu razinu usluge kao i hoteli – apartmanski smještaj u mobilnim kućama, restorane, bazene, wellness, sportske terene, male marine za plovila itd. Kampovi se postupno transformiraju uslugom i cijenom u raspršene hotele.

 Iznajmljivači postaju ugostitelji

Pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća tadašnje su narodne vlasti nagovarale i uvjeravale ljude da u svoj dom prime turiste koji nisu imali gdje odsjesti. Spavalo se na plažama, u parkovima, na klupama. Umorni su turisti po cijele dane obilazili naselja kucajući na vrata domaćina do duboko u noć i moleći ih da ih prime, makar spavali u konobi. Iznajmljivale su se poludovršene garaže s jogi madracima na podu, sobe sa zajedničkom kupaonicom opremljene rashodovanim namještajem obližnjeg hotela. Štedjela se voda, često bi nestajalo struje, stari su gosti sami donosili iz svoje zemlje šećer, ulje, brašno, kavu, kakao i dr. svojim domaćinima, te bi tako prebijali troškove cijene boravka. Dizali su se krediti i katovi na kućama bez fasada, krenulo je iznajmljivanje. Danas je era iznajmljivanja u obiteljskim kućama na izdisaju. Traži se domaćinstvo, lokalni ugođaj, ono ugostiteljstvo koje su veliki hoteli izgubili. Smještaj mora biti opremljen na visokoj razini, a dodatni sadržaji poput bazena, sunčališta, igrališta za djecu i sl. postaju uobičajeni. P2P ili sharing economy, u kombinaciji s digitalnim marketingom, lansirao je dobro domaćinstvo u orbitu željenog smještaja, ali loše domaćinstvo upravo kroz digitalnu inspekciju za čas gubi na cijeni i nestaje s horizonta potražnje.

 Pojmovi poput hotela, kampa, smještaja u domaćinstvu i na brodovima više nisu jednoznačni.

U slučaju svake od vrste smještaja dolazi do raslojavanja. Pritom oznaka kategorije smještaja, obilježena određenim brojem zvjezdica, ne govori dovoljno o samoj vrsti usluge. Klasičan kamp ili kamp – difuzni hotel, obiteljski kamp, outdoor kamp, sportski kamp, lifestyle hotel, obiteljski hotel, sportski hotel ili klasičan hotel, hotelski resort, privatni smještaj, B&B (engl. bed and breakfast), smještaj kod domaćina, smještaj na selu, smještaj u seoskom domaćinstvu, smještaj u tradicionalnoj kući, smještaj u urbanim apartmanima, krstarenje na jedrenjaku, jedrenje na jahti, krstarenje na mini kruzeru, krstarenje na motornoj jahti, krstarenje na megakruzerima itd., samo su neki od pojmova koji se uvode kao oznake profila usluge u pojedinom segmentu ponude. Ubuduće će se više opisivati sama priroda usluge koja pogađa ciljani tržišni segment, a manje će pritom biti važna službena kategorizacija zvjezdicama. Razinu kvalitete, odnosno zvjezdice, dodjeljuju sami gosti pa i najveći svjetski savjetnici za putovanja, čije plakete i naljepnice s ocjenama sve češće susrećemo na vratima ugostiteljskih objekata.

 Turizam 21. stoljeća

Ponuda se prilagođava potražnji modernog turista u svim segmentima usluge na putovanju. Činjenica je da zakonska regulativa, školstvo, pa i sama struka, svojim prilagodbama kasne za ovim globalnim promjenama. Dobar dijalog javnog i privatnog sektora i otvorenost društva prema informacijama sa svjetske turističke scene prvi su uvjet za prilagodbu sustava na nove okolnosti. Nadamo se da će hrvatska turistička javnost dobiti priliku otvoreno i „bez fige u džepu“ razgovarati o novim pojavama u turizmu. Što prije, to bolje.

Nedopinezic.com

BABA MANDA I CIRKULARNA EKONOMIJA 1

U slijedećih nekoliko nastavaka nastojati ću objasniti zašto zastupam model razvoja turizma na osnovama obiteljskog mikropoduzetništva i cirkularne ekonomije.

Što imaju zajedničkoga domaćinstvo „babe Mande“ , cirkularna ekonomija i turizam ?

Odgovor sam potražio na jednoj od najboljih ekonomskih  visokih škola u Londonu.

LINEARNA EKONOMIJA

Još od prve industrijske revolucije naša civilizacija živi u u linearnoj ekonomiji. „Jednokratna upotreba“ nas motivira da uzmemo, upotrijebimo i odbacimo svaki proizvod koji nam zatreba. To vodi do masovne proizvodnje proizvoda napravljenih od prirodnih sirovina. Sve veće crpljenje sirovina i sve više odbačenog otpada danas prijeti održivosti cijelog eko sustava. Trenutno trošimo 50% brže sve resurse od njihove mogućnosti obnove. 2030. „potrošiti“ ćemo vrijednosti dva planeta zemlje, 2050. tri planeta zemlje. U isto vrijeme udvostručiti će se srednji sloj ljudi na zemlji. To će „poduplati“ potražnju za dobrima u kojima svatko od nas danas uživa. Količina neupotrebljenih i odbačenih dobara dosegla je zabrinjavajuće visoku razinu. Važno je proizvoditi što više bez obzira na iskoristivost dobra. Podaci za Europu u ovome trenutku izgledaju ovako:

RAZBACIVANJE DOBARA I VRIJEDNOSTI

Bačene neiskorištene hrane imamo 31%, neiskorištenog i bačenog voća i povrća 46%, originalna vrijednost čelika gubi 30% nakon prve reciklaže, pet ambalaža čak 60-70%. Čak 92% automobila nije u svakodnevnoj upotrebi. 60% ureda se ne koristi za radnog vremena. U najboljem slučaju se samo 40% odbačenih dobara  reciklira ili ponovno upotrijebi. Zanimljiv je podatak da Europa gubi 95% materijala i energije što će reći da samo 5% energetskih i materijalnih potreba Europe dolazi iz reupotrebe ili recikliranja dobara.

EUROPA PREDNJAČI U NERACIONALNOSTI

Europa proizvodi najviše e otpada na svijetu. Na primjer u Njemačkoj je 2012. od odbačenih e predmeta čak 1/3 još uvijek bila funkcionalna sa porastom zamjene uređaja nakon samo 5 godina upotrebe. Samo od odbačenih TV uređaja sa „uskim ekranom“ bilo je čak 60% funkcionalnih a jedini razlog za bacanje uređaja je bila želja za većim ekranom i boljom kvalitetom slike. Čak 5-10%  voća i povrća se baca u smeće samo zbog njihovog izgleda. Čak 31% hrane završi u smeću . 11% bacaju sami konzumenti, 20% se baci prije same prodaje. Ali se zato uzgoj hrane bazira na umjetnim gnojivima, pospješivačima rasta od čega čak 95% tih proizvoda nije preporučljivo za ljudski organizam. Do sada je dokazano da te tvari uzrokuju 5% smrtnosti konzumenata a čak 50% Europljana trpi od pretilosti (prekomjerne težine) zbog neprirodne hrane i dodataka hrani. Gubi se i na izgradnji novih građevina – 10-15% materijala…

BABA MANDINA EKONOMIJA

Možda već naslućujete kuda sve ovo vodi. No prije odgovora stručnjaka, prisjetimo se generacije naših djedova i baka i njihovog odnosa prema hrani, energiji, stvarima… Sigurno ste u ranom djetinjstvu doživjeli ili su vam roditelji pričali kako se „ništa nije bacalo“. Odjeću starijeg brata nosio je mlađi, pa još mlađi, pa zatim rođak da bi na koncu bila raskrojena i upotrebljena za neku drugu svrhu. Staklene boce su se prale, spremale i ponovno koristile. Namirnice se kupovalo i manje nego što ih se može konzumirati a proizvodilo se u vlastitom vrtu sve što je bilo moguće… Sjetite se i nadodajte sami što su sve pažljivi stari zbog siromaštva i navika činili. Danas nam se ta vremena čine teškima, neprihvatljivima i to je istina. Međutim principi „ekonomije babe Mande“ upravo doživljavaju „renesansu“ u vidu nove, cirkularne ekonomije. A gdje je tu turizam ? Čekajte da dođemo do izgradnje novih građevina i boljeg korištenja postojećih … O tome u slijedećem nastavku.

nedopinezic.com

Zašto je količina vazna za hrvatski turizam ?

Manji promet – veća zarada , ili veći promet po nižoj cijeni ?

U posljednje vrijeme često imamo priliku čuti krilaticu “manje noćenja više prihoda”. To ne zvuči lose kada dolazi “iz usta” poduzetnika, vlasnika smještaja, ljudi koji su dobro izračunali omjer ulozenih sredstava, dosegljive razine cijena i broj dana zauzetosti po zeljenoj cijeni.

Ne ulazeci dublje “u matematiku” izračuna stope povrata investicije u “čvrste” objekte u hrvatskom turizmu, koja se u prosjeku kreće izmedju 6 i 6,5% godišnje, jasno je da se  smanjenjem troška (manji broj noćenja) i povećanjem cijena postiže bolja profitabilnost. To vrijedi za private investitore.

Međutim kada istu konstataciju izreče osoba iz javnog sektora u stilu “prestanimo  brojati noćenja, brojimo zaradu” onda to zvuči malo drugačije. Nacionalna ekonomija nije jednaka privatnoj ekonomiji. Nacionalna ekonomija vodi računa o potrošnji hrvatskih roba i usluga, o zaposlenju stanovništva, o utjecaju turizma na razvoj drugih sektora i o razvoju kvalitete života ukupnog stanovništva.

Zato zaposlenici i dužnosnici javnog sektora moraju paziti da u svojim izjavama ne zauzmu ulogu “advokata privatnih društava” već da zastupaju opći, javni interes Republike Hrvatske.

Odnos broja noćenja i potrošnje

Ono što vrijedi za privatni sektor to ne vrijedi za nacionalnu ekonomiju kada je riječ o volumenu turističkog prometa. Prema podacima uglednog IPK travel monitora , http://nedopinezic.com/2018/03/13/globalna-turisticka-kretanja-2017-predvidanja-2018/,  prosječna dnevna potrošnja putnika- turista iznosi 155 eura. U to se računaju svi troškovi putovanja, od odlaska iz kuće do povratka . Na smještaj putnici prosječno troše dnevno 30% tog iznosa a ostatak na sve druge usluge. Znači na noćenje otpada prosječno 46 eura a na sve vrste transporta 40 eura dnevno. Za svu ostalu ponudu ostaje na raspolaganju 69 eura dnevno. Potrošnja tih novaca ovisi o atraktivnosti ponude .Kada govorimo o prosjeku, onda govorimo o anketi provedenoj na uzorku od 500.000 ljudi na svim kontinentima i medju predstavnicima svih glavnih skupina putnika-turista. Dio navedene potrošnje na svom putovanju turist ostvaruje izvan odredišta na koje putuje. To se osobito odnosi na troškove transporta, hrane, pića, kupovine. Najvidljiviji dio potrošnje u odredištu odnosi se upravo na smještaj. Međutim kada brojimo turiste na noćenju pored osnova za izračun potrošnje na smještaj mi imamo i osnovu za procjenu dnevne prosječne potrošnje na druge sadrzaje. Zato su nam noćenja važna. Na primjer na ostvarenih 4.815.740 noćenja na otoku Krku u period od 1.1. do 30.9. 2018., mozemo dobiti procjenjenu potrošnju bez troškova transporta od 524.915.660 eura. Svako noćenje podiže potrošnju po danu za dodatnih 109 eura.

Promet turista,kupovna moć i potrošnja

Prema podacima HGK kupovna moć turista je 2,5 puta veća od hrvatskih građana. To znači da u period glavne turističke sezone Hrvatska ima potencijal potrošnje kao zemlja sa 10 milijuna stanovnika. Otok Krk ima dnevni potencijal za potrošnju kao da na Krku živi 50.000 ljudi. Međutim potrošnja turista je još veća jer se na godišnjem odmoru troši više i opuštenije nego u svakodnevnom životu. Minimalna dnevna potrošnja prema tako zvanoj “sindikalnoj košarici” za jedno četvreročlano domaćinstvo iznosi oko 230,00 kn. Kada bismo povećali tu potrošnju za duplo, dobili bismo dnevnu potrošnju po osobi 112,06 kn štoiznosi 15,34 eura. Ako stavimo u odnos dnevnu potrošnju putnika-turista od 109 eura prema 15,34 eura hrvatskih gradjana onda dolazimo do odnosa 1 prema 7,5. To znači da je dnevna potrošnja koja se ostvaruje u Hrvatskoj u sezoni na razini zemlje od 28 milijuna stanovnika !

Utjecaj turističke potrošnje na standard građana

Najuočljivija razlika kupovne moći i dnevne potrošnje vidljiva je upravo u mjesecu koji počinje – studenom. Sada zamiru turistička kretanja.  Nakon blagdana Svih svetih više nema pojčanih potreba za putovonjem unutar zemlje i dodatne potrošnje hrvatskih građana. Studeni, siječanj, veljača su mjeseci suočavanja sa realnim stanjem kupovne moći i potrošnje hrvatskih građana. To je ujedno i pokazatelj što za Hrvatsku znači turizam. Od ožujka prema ljetu stanje se polako popravlja i biva sve bolje sa porastom broja dolazaka i turističkih noćenja . Kada neko mjesto dosegne dnevni broj noćenja od 10.000, tada se učinak potrošnje značajno osjeti u cijeloj zajednici. Naprosto se novac “prelijeva” prema raznim oblicima ponude. Ako izuzmemo trošak noćenja i računamo dnevnu prosječnu potrošnju od 69 eura na “ostale sadržaje” ,dolazimo do impozantnih 690 000 eura koje dnevno troši navedenih 10.000 putnika – turista u jednom turističkom mjestu. Da li vam je sada jasnije zašto super i hipermarketi niču kao “gljive poslije kiše” uz naša mala turistička mjesta ?Zašto imamo stalno rastuću ponudu svega i svačega ?Svi osjećaju tu “potrošačku groznicu” i svi “žele dio kolača” iz “torte od 28 milijuna stanovnika”. Utjecaj turističke potrošnje na standard građana cijele zemlje je velik. On je veći i značajniji u mjestima sa više turističkog prometa. Dakle nema dileme da su “količina turista”, broj noćenja ,izuzetno važni za nacionalnu ekonomiju.

Ekonomija volumena i pritisak na pad cijena

Trenutačno stanje u globalnoj ekonomiji  je takvo da se još uvijek teži ponuditi što jeftiniji proizvod ili uslugu. Veću cijenu postižu samo inovativni proizvodi koji snažno pogađaju emocije kupaca. U pravilu su to sofisticirani “pametni telefoni”, prijenosna računala, elektroautomobili i slično. No i kod ovih proizvoda nova serija spušta cijenu staroj seriji a noviteti se izbacuju godišnjim tempom. Turistička putovanja su takodjer pod utjecajem ovoga globalnog trenda. Low cost zrakoplovne i autobusne linije, car sharing, blabla car, Uber, AirBnB, Booking.com, Ryan Air, Flixbus…suvremene su ikone niskih cijena ,velike ponude i velikog volume naprometa. I trgovina ubrzano seli na web platforme. Zatvaraju se prodajni prostori. Uštede skladištenja, zakupa poslovnih prostora, radnih mjesta, ispunjavanja kompliciranih propisa… prelijevaju se u korist kupca. S druge strane jača logistika, dostava “na vrata”, kontejnerski brodovi koji imaju redovite opskrbne rute iz Kine prema ostatku svijeta…Ekonomija volumena spušta cijene. Suprotno se dogadja samo u malom postotku posebnih proizvoda.Turizam nije izuzetak.

I kako bi rekli Boduli – “par šegavih za kraj”

Globalna ekonomija diktira kretanje cijena “prema dolje”. Viša se cijena može postići jedino inovativnom ponudom “nabijenom emocijama”. Za hrvatski turizam je važno zadržati postojeći volumen prometa u glavnoj sezoni te koncentrirati sve napore u povećanje volumena prometa u ostatku godine i prema svim djelovima zemlje. Javne turističke vlasti moraju znati opće trendove i voditi pametnu politiku u korist nacionalnih interesa, u korist nacionalne ekonomije. Svi koji ciljaju prema višoj razini cijena moraju svake godine pokazati nešto novo, zabavno, sukladno interesu potencijalnih kupaca. Drugim rječima neka vas ne zavaravaju izjave o višoj kategoriji objekta kao ključu uspjeha. Bez inovativnosti i više kategorije usluge, takve će se investicije ubrzo pokazati neisplativima. Već sada imamo “upad” peterozvjezdanih hotela u cjenovni razred trozvjezdanih čim drastično padne volume prometa… I da noćenja nisu vazna ?!

nedopinezic.com