Objavljeno

EMILIJA – ROMAGNA U 5 DANA

Putovanje u zadnji čas

Po dobrom, starom običaju, koncem kolovoza se na kratko od domaćina preobražavamo u turiste modernog kova. Odluka o putovanju se donosi zadnji čas, prema mogućnostima organizacije posla i slobodnog vremena. Odluka o ciljevima putovanja se također donosi dan prije polaska. Odluka je pala u ponedjeljak 26. 8. da idemo sutradan automobilom u Emiliju – Romagnu.

Prvo odredište je Ferrara, udaljena nekih 5 sati vožnje s Krka.
Kako kaže Wikipedia : „Emilia-Romagna je administrativna regija u Sjevernoj Italiji koju čine dvije povijesne regije – Emilia i Romagna. Granice regije određuje Jadransko more na istoku, rijeka Po na sjeveru i planinski lanac Apenini na jugu.“ Regija ima oko 4,5 milijuna stanovnika, glavni grad je Bologna s 400.000 stanovnika i 100.000 studenata na najstarijem sveučilištu u Europi (osnovano 1088. godine).

Poznatiji gradovi pored Bologne su Ferrara, Modena, Piacenza, Parma, Ravenna, Rimini…

Prva asocijacija na ovu regiju je da je – moćna !
Od poljoprivrednih proizvoda svjetski poznati su Aceto balsamico di Modena, Parmigiano Reggiano, Prosciutto di Parma …U auto-moto industriji Ferrari, Maserati, Lamborghini, Dallara, Pagani automobili, Tazzari Ev, Ducati…
U muzici Giuseppe Verdi, Arturo Toscanini, Luciano Pavarotti, Lucio Dalla, Gianni Morandi, Raffaella Cara, Zucchero, i mnogi drugi brendiraju regiju kao mjesto lijepe umjetnosti.

Čak i jedna narodna pjesma dosegla je također svjetsku slavu. Pjesma berača riže iz padske nizine “Alla mattina appena alzata” koja je nastala u 19. stoljeću postala je svjetski popularna transformacijom u pjesmu partizanskog pokreta otpora „Bella ciao“. Ona je i danas najizvođenija pjesma uličnih svirača na trgu „Palazzo del Podesta“, ispred gradske uprave.

Ferrara

Ulazak u predgrađe Ferrare podsjeća na scene iz američkih filmova. Kvartovi nastanjeni imigrantima predstavljaju prvu, najnižu stepenicu društvenog uspona. Česte policijske i vojne ophodnje sugeriraju da se društvo nalazi u dubokoj transformaciji. Europa općenito odumire, one koji nestaju nadomještaju novi narodi. Istom smo prizoru svjedočili i u drugim gradovima u Italiji. Sad je taj milenijski prijelaz najočitiji i najbolniji. Kroz dugu budućnost stvorit će se nova civilizacija na „razvalinama“ postojeće. Ali to je jedna druga tema.

U centru Ferrare otkriva se jedan potpuno drukčiji svijet. Predivan, renesansni grad s brojnim znamenitostima. Kuće velikaša, da bi se sačuvale od propadanja pretvaraju se u male, boutique hotele, restorane, trgovine modne odjeće ili im se daje društveni sadržaj. Mi smo odsjeli u Princess Art hotelu do same pješačke zone povijesne jezgre grada https://www.tripadvisor.com/LocationPhotoDirectLink-g194760-d9784300-i490254993-Princess_Art_Hotel-Ferrara_Province_of_Ferrara_Emilia_Romagna.html .

Cijena dvokrevetne sobe s doručkom 64 eura / noć. Pozicija hotela je idealna za istraživanje okruženja.
Kako kaže wish https://www.wish.hr/ferara-grad-najljepsih-palaca/ : Grad je to iznimne bajkovite ljepote i velikog broja iznimno lijepih povijesnih građevina. Ferrara je poznata po velikom broju crkvi, samostana, palača, muzeja i umjetničkih galerija, tvrđavi te sveučilištu osnovanom davne 1391.g. znamenitosti, a glavnina dijela u gradu Ferrara datira iz 14. i 15. Stoljeća.

Istraživanje u kasnim večernjim satima fokusiramo na restoran. Umorni s puta intuitivno zastajemo pred restoranom „Il Ciclone“ https://www.tripadvisor.it/Restaurant_Review-g194760-d2098285-Reviews-Il_Ciclone-Ferrara_Province_of_Ferrara_Emilia_Romagna.html#/media/2098285/713317025:p/?albumid=101&type=0&category=101
U taj smo restoran navratili i drugi dan. Tako smo stupil u razgovor s našom konobaricom koja nam je otkrila da je iz Moldavije. Rekla je da se dobro snašla u Ferrari, već je tu par godina. Odlično govori talijanski, ljetuje s prijateljima u Hrvatskoj i upravo se sprema u Istru gdje su unajmili vilu s bazenom blizu Pule.

U Ferrari smo, po preporuci naše prijateljice Slavice, posjetili jedinstveni dvorac – Castello Estense. Uz taj dvorac vezene su priče o Lucrezia Borgia i njenog trećeg muža Alfonso I d Este. Puno je intrigantnih priča vezano uz sudbonosnu Lucreziju, nezakonitu kćer pape Aleksandra VI.

Uz dvorac Estense vezan je i naš otok Krk. Naime tamo se oženio Stjepan Frankopan, loze knezova krčkih za kneginju Isottu, kćer kneza Ferrare Niccoloa III d Este, te ju odveo u svoj Senj. Ovog puta imali smo samo kratko upoznavanje s ovim impozantnim zdanjem, neko sljedeće putovanje bit će posvećeno istraživanju srednjovjekovnih veza poznate krčke i hrvatske plemićke obitelji s talijanskim plemenitašima.

Na glavnom gradskom trgu smo nakon večere prisustvovali neočekivanom spektaklu. Il palio di Ferrara održava se od 1279 godine i najstarije je natjecanje kvartova u Italiji. 8 kvartova se svake godine takmiči u utrci konja koja je popraćena slavljem uz drevne običaje. Mi smo imali priliku prisustvovati treningu zastavničara koji uz srednjovjekovnu glazbenu potporu bubnjeva i truba izvode nevjerojatne koreografije i akrobacije sa zastavama.

Vidi se i osjeti ponos ljudi koji poštuju tradiciju i oživljavaju kulise srednjovjekovnog grada. Tu smo kušali i izvanrednu „Grappu“ od domaćih sorti grožđa. Ne radi se od već iskorištenih dropa već se grožđe bere i obrađuje samo za ovu rakiju. Prezentacija, degustacija, boca… sve je vrhunsko uz upozorenje voditelja lokala da njihove rakije koštaju 8 eura. Cijena je to posebne selekcije odabranih destilata. Na ovaj način prezentirano i ponuđeno, nije teško prihvatiti, probati i platiti.

Drugu noć u Ferrari smo proveli u kući „Studio 27“. Radi se o sobama s kupaonom u kući koja se nalazi nekih 80 metara od našeg hotela. Kad nema mjesta u hotelu, može se rezervirati komforna soba a doručak koji je uključen u cijenu poslužuje se u hotelu. Ovo je neka vrsta „difuznog“ hotela koja ovdje dobro funkcionira. Cijena je ista, 64 eura za dvokrevetnu sobu s doručkom.
Ferrara je inače grad bicikala. Zaista svi koriste ovo jednostavno i ekonomično prijevozno sredstvo. Kako mladi tako i stariji, domaći i došljaci, imigranti… Bicikli su komforni, gradski…sve podsjeća pomalo na prizore iz nizozemskih gradova.

Bologna

Iz Ferrare idemo prema Modeni i Bologni. Prva „stanica“, Bologna, glavni grad regije. Bologna sa svojih 400.000 stanovnika i 100.000 studenata vrlo je živahan, vibrantan grad. https://www.bolognawelcome.com/en Puno je „turističkiji“ od Ferrare. Najprije smo se odlučili prošetati gradom, parkirali smo u garaži u centru. Garaža je nekadašnji servis automobila, prilagođen novim potrebama. Pješačimo prema centru a „orijentir“ nam je srednjovjekovni „neboder“ visok gotovo 100 metara.

Asinelli, viši toranj i Garisende, dvostruko niži toranj, oba izgrađena početkom 12. stoljeća, simboli su grada. Garisende se nagnuo i više od poznatog tornja u Pisi pa je trenutno u fazi spašavanja metodom stabilizacije temelja. Taj će pothvat trajati 10 godina i koštat će (za sada) 4,3 milijuna eura. Nitko ne zna pravu namjenu tih tornjeva iako se pretpostavlja da su služili kao osmatračnice i komunikacijske točke. Navodno ih je u ona davna vremena bilo čak preko stotinu.

Bolognu mnogi smatraju drugim najzanimljivijim gradom u Italiji, nakon Venecije. Zbog svoje osebujne, dobro očuvane srednjovjekovne arhitekture i povijesnog značaja, Bologna je zaista grad vrijedan pažnje. Za početak smo se htjeli popeti na gradski, toranj sa satnim mehanizmom koji se nalazi u sklopu gradske vijećnice. Uputili smo se prema oznakama do drugog kata vijećnice da bi nas vratili u ured turističke zajednice gdje se kupuju karte. I to smo odradili bez pogovora jer smo očekivali, opravdano, veličanstven prozor s visine. Tako je i bilo. Dobro restaurirani toranj sa satnim mehanizmom zaista je točka od interesa koju ne treba propustiti. Taj pogled i doživljaj vrijedni su svakog centa. Cijena je 10 eura.

Bologna je i grad „lukova“, pasaža, fenomena koji krasi i ostale povijesne gradove poput Ferrare, Modene… naime u srednjem vijeku, u renesansno doba, ako ste gradili kuću, zgradu u ulici i prizemlje „pustili slobodno“ u širini jednog lokala tako da to ostaje javna površina, neka vrsta natkrivene šetnice imali ste pravo na odbitak od poreza. Ti nadsvođeni prolazi pružaju sjajnu zaštitu od kiše i sunca a u Bologni se protežu u dužini od čak 64 kilometra. Posebno graciozno izvedeni, ukrašeni, predstavljaju jedinstven primjer privatne investicije za javno korištenje. Zato su pod zaštitom UNESCO-a. https://www.bolognawelcome.com/en/places/towers-historic-buildings/torre-accursi-o-dellorologio-2

U šetnji gradom „naletjeli“ smo na sveučilišnu galeriju i brunch bar u prizemlju gdje vrijedi predahnuti, popiti kavu. Na ručak smo „uletjeli“ zadnji čas. Restorani rade dvokratno i većina ih ima popodnevnu pauzu koja počinje u 14:00. Naravno, probali smo pravu „pastu bolognese“, juneći ragu s rezancima. Priča ide tako da su američki vojnici u 2. Svj. ratu bili oduševljeni ovim jelom i počeli ga tražiti po povratku kući. Praktični Amerikanci su umjesto rezanaca uz ragu sljubili špagete. Ali u Bologni i dalje služe originalno jelo u bijeloj i crvenoj varijanti. I bilo je dobro.

B&B San Luca u stambenoj zgradi

Vrijeme je za prijavu boravka u našem B&B San Luca. Ovo je zanimljiv smještaj u stambenoj zgradi. Radi se o preuređenom stanu u prizemlju tako da se nude dvije sobe s kupaonicom, zajednička kuhinja / dnevni boravak. U hladnjaku na svakoj polici s nazivom sobe pripremljene su namirnice za doručak. Također su označeni i stolovi koji su opremljeni za doručak. U istom se prostoru nalazi i mala kuhinja, aparat za kavu, perilica rublja.

Radi se zapravo o usluzi sobe sa samoposlužnim doručkom. Smještaj je organiziran tako da vas dočeka domaćin, pruži vam sve informacije, stalno vam je dostupan putem telefona. Smještaj ima i svoje parkirališno mjesto u zatvorenoj okućnici zgrade. U blizini zgrade je i autobusna stanica s koje prometuje linija br 13 za centar grada. To se pokazalo vrlo praktičnim za večernji izlazak.

Večernja šetnja gradom, i lagana večera u jednoj od mnogih prosciutterii „La prosciutteria aziende Renascimentho“ iz Firenze. Odličan pristup, dobra vrijednost za novac, jednostavna usluga. Cijene obroka su vrlo pristojne kao i cijene pića. Gotovo da ne osjećamo razliku u odnosu na Hrvatsku. Dapače. Nerijetko smo bili iznenađeni povoljnijim cijenama za istu ili bolju ponudu.

Nakon večere tražimo neki zabavni sadržaj pa smo „nabasali“ na „jazz ulicu“. U toj ulici dva ugostiteljska objekta imaju programe gostovanja poznatih jazz glazbenika. Mi smo „uhvatili“ dio atmosfere uličnog nastupa izvrsnih glazbenika. Koncerti se sufinanciraju kroz konzumaciju. Po računu se plaća dodatnih 10 eura za muziku. Bologna inače ima fenomenalnu jazz scenu https://www.bolognajazzfestival.com/ .

Povratak u naš „B&B San Luca“ bio je jednostavan. Mogli smo si priuštiti i čašu vina, vratili smo se istom autobusnom linijom br 13.
Odlazak iz Bologne uz „samoodjavljivanje“ u dogovoru s našim domaćinima prošlo je po planu. Disciplinirani smo gosti i smještaj napuštamo točno u 10:00.

Modena – aceto balsamico

Prema Modeni idemo preko malog gradića Spilamberto u kojemu se nalazi „Museum of traditional balsamic vineger of Modena“, odnosno muzej tradicionalnog balzamičnog octa iz Modene. Tu doznajemo puno zanimljivosti vezanih uz ovaj vrhunski gurmanski specijalitet.

Balsamico je ime dobio po kurativnim, balzamičnim svojstvima a proizvodi se još od antičkih vremena. Ono što je karakteristično za balzamični ocat je to da se dobiva od još ne korištenih bobica grožđa triju lokalnih sorata. Bobe se gnječe i onda se mošt kuha cijelu noć na temperaturi oko 90 stupnjeva Celzijevih. Ovaj dio posla obavljaju žene. Tu se traži ženska pedantnost i preciznost. Mošt se neprestano čisti od taloga koji ispliva na površinu.

Nakon kuhanja i hlađenja, mošt se pretače u prvu, najveću bačvicu. Bačve se izrađuju od triju vrsta drva, u svakoj fazi odležavanja koristi se bačva s različitom strukturom drva. Bačve imaju otvor na vrhu kroz koji hlapi tekućina. Jednom godišnje se sadržaj pretače iz jedne bačve u drugu, obično ih ima između 5 i 7 u nizu i svaka je manja od prethodne.

Ovaj se postupak ponavlja najmanje 12 a najviše 24 godina. Tada se dobiva mlađi ili stariji balzamični ocat iz Modene koji ima vrlo karakterističan okus. Taj okus traje vrlo dugo u ustima. Mlađi je reskiji a stariji slađi po okusu. Ovaj sastojak je „točka na i“ mnogih delicija visoke gastronomije i izuzetno je na cijeni. U muzeju se proizvodi ocat članova društva štovatelja tradicije među kojima su mnogi ugledni ljudi iz modenske regije.

Biti član društva i proizvoditi svoj aceto balsamico izuzetna je čast. Jednom godišnje se organizira i ocjenska smotra balsamica a dobiti najbolju ocjenu ravno je osvajanju svjetskog prvenstva u formuli 1. Nije čudno da je i Scuderia Ferrari jedan od članova ovog društva.

Modena

Poučeni pričom o balzamičnom octu nastavljamo putovanje prema Modeni. Dolazimo do samog središta grada. Tu smo pronašli veliku parkirnu garažu ispod starog hipodroma i arheološkog parka Novi Ark. Impozantna Duždeva palača, Gradska vijećnica na Piazza Grande, kao i mnoge druge znamenitosti pod zaštitom su UNESCO-a. https://emiliaromagnaturismo.it/en/towns/modena Modena je u novije doba poznata po velikanu automobilske industrije Enzo Ferrari https://www.ferrari.com/en-EN/museums/enzo-ferrari-modena i jednim od najpoznatijih tenora na prijelazu 20. i 21. stoljeća Luciano Pavarotti https://www.casamuseolucianopavarotti.it/en/ . Kratki razgled grada, pa do hotela da se prijavimo. Izabrali smo hotel negdje na pola puta između Modene i Marinella https://emiliaromagnaturismo.it/en/towns/maranello .

Našli smo hotel s 4 zvjezdice, s povoljnom cijenom https://www.hotelarthur.it/ . Općenito, cijene su nam se kretale od 32 do 60 eura po osobi za noćenje s doručkom. Modena nas u večernjim satima baš i nije posebno šarmirala. Osim sladoleda , koji je svugdje dobar i bolji. Nema loše i nema malo. I večera je bila dobra. Dobra je stvar mogućnost izbora i kombiniranja predjela, prvog jela i glavnog jela. U večernjim satima dovoljan je i samo jedan slijed. Porcije su dobre.

Jutarnja šetnja i početak dana uz Aperol – spritz Cocktail otvorili su novu perspektivu. Šetnja zelenom tržnicom u Modeni sjajan je doživljaj. Voće koje se nudi je iznimno dobro. Cijene su „naše“ , možda i malo bolje. Kilo velikih, mesnatih dobrih šljiva 3,5 eura. Orade iz uzgoja, iz Grčke, 18 eura za kilo „divlja“ orada 40 eura kilo. Slično je i s brancinom. Na lijepoj i zanimljivoj tržnici može se i marendati, ručati čak.

Mi smo ipak odlučili posjetiti restoran s preporukom „Ristorante da Danilo“. Preporuka je bila dobra. Ravioli punjeni mesom u umaku od parmezana, bogata porcija 12,50 eura. To bi bio neki pandan našim šurlicama s umakom čija se cijena kreće oko 15 eura.

Maranello Ferrari

Okrijepljeni ručkom, samopočašćeni izvrsnim sladoledom krećemo prema Maranellu gdje nam u 16:00 počinje vođena tura tvornicom Ferrari vozila. Vožnja gradskim autobusom kroz dvorišta tvornice i nije baš ispunila naša očekivanja. To nije za preporuku. Puno bolji izbor je vožnja i razgled trkališta u Imoli. To nam jednostavno „nije stalo“ u raspored zbog Velike nagrade San Marina koja se upravo vozila u Imoli. No nakon „uvertire“ i dosta zanimljivih informacija naše vodičkinje, nakon ove ture, ulazimo u muzej jer smo već ranije kupili ulaznice za subotu popodne.

Muzej je vrijedan pažnje. Zaista sve što je napravio Ferrari kroz svoj razvoj od kasnih četrdesetih godina prošlog stoljeća do današnjih dana, sve možete vidjeti u ovom muzeju. Priča o Ferrariju je ujedno i priča o njegovom utemeljitelju Enzu Ferrariju, rođenom u Modeni. Od samog početka sjedište njegove manufakture je bilo najprije u Modeni, zatim u Maranellu i nikad to nije htio promijeniti.

Za simbol svojih automobila uzeo je propetog konjića na nagovor majke ratnog zrakoplovnog heroja iz prvog svjetskog rata Francesco Baracca koji je taj znak imao na svom zrakoplovu. „Uzmi taj znak, donijet će ti sreću“, rekla je gospođa Baracca Enzu, on je to prihvatio i nije pogriješio.

Neke izjave Enza Ferrarija postale su legendarne poput one : „Koji je najbolji Ferrari ? Onaj idući“ili , „Tvornice čine ljudi, tehnička oprema, zidovi. Ferrari čine prije svega ljudi“.

Danas se još uvijek Ferrari vozila izrađuju ručno, rok isporuke je godinu dana, a godišnje 5.000 djelatnika proizvede oko 30.000 vozila. Najveće tržište za Ferrari su USA ali ovaj prestižni automobil prodaje se na svim kontinentima a kupci novih automobila moraju imati dobar CV i naravno izdašna financijska sredstva. Najniža cijena novog automobila počinje s 230.00 eura i penje se do 700.000 eura. Što su stariji to se više cijene. Osobito neki modeli. 2023. na aukciji je za 48.2 milijuna eura prodan Ferrari 330 LM/250 GTO by Scaglietti iz 1962. koji je nastupao na utrci 24 sata Le Mansa i koji ima vrlo respektabilnu povijest.

Enzo Ferrari je živio svoj san. Htio se utrkivati, započeo je s motociklima, nastavio s automobilima koje je sam konstruirao. Da bi mogao financirati utrke ponudio je tržištu „civilizirane“ trkaće automobile. I tu je nastala legenda o Ferrariju. Scuderia Ferrari je od početka u Formuli 1 s dobrim i lošim razdobljima. Svakako najblistavije razdoblje Ferrarija obilježeno je vozačima koji su svojom karizmom ušli u vječnost. To su Ayrton Senna https://www.formula1.com/en/information/drivers-hall-of-fame-ayrton-senna.FLD7ZtO0nUn7JzLEn5rOJ i Michael Schumacher https://www.formula1.com/en/information/drivers-hall-of-fame-michael-schumacher.7KdX5nJlTG55vR5JQSbZ21 .

Nakon obilaska muzeja koji nam je otvorio jednu novi dimenziju priče o Ferrariju, o Enzu, o Schumacheru o Senni i mnogim drugim slavnim ljudima vezanima uz ovaj legendarni automobil, shvaćamo pravu vrijednost propetog konjića.

Subota – dan za feštu

Subota je na večer, sve se prazni, ostajemo posljednji posjetitelji. U obližnjoj kuglani čuje se muzika. Dolazimo na tonsku probu nekog rock banda. Dovoljno za laganu večeru.

Na povratku u hotel, odlučili smo prošetati do centra sela. Tamo nas je dočekalo iznenađenje. Trodnevna fešta zaštitnice župe, Madonna della Cintura doživljavala je svoju kulminaciju u subotnju večer. Dobro organizirana zajednica pripremila je jelo i piće za sve svoje članove uz nastup muzičkog sastava iz susjednog mjesta. Veterani glazbe, djeca koja trče oko stolova, susjedi, prijatelji, cijele obitelji za stolom, humanitarna lutrija i veliki broj angažiranih župljana stvaraju posebnu atmosferu. Pridružili smo se na piću i uživali u toploj ljetnoj noći na seoskoj fešti. Bolji kraj putovanja u Emiliju – Romagnu nismo mogli poželjeti.

Doviđenja Emilija – Romagna

Nedjelja je dan za odlazak iz Emilie – Romagne ali i u poznati outlet village Noventa di Piave kraj Venecije. Veliki izbor poznatih brendova visoke mode privlači kupce u svako doba. Nama je trebala mala stanka, okrjepa, šetnja, dobar sladoled i sve smo tu našli. Osim nekog zanimljivog odjevnog predmeta. Ali to je sasvim sporedna stvar.

Na kraju osvježeni novim doživljajima vraćamo se na Krk. Čini nam se da i nismo išli daleko. Vremenski je Ferrara udaljena od Krka isto koliko i Split, Venecija nam je bliža od Zadra, Trst od Zagreba. Zaključujemo da se Italija u zadnjih desetak godina znatno popravila u kvaliteti smještaja, hrana u restoranima je vrlo pristupačna, dobra, kao i usluga. Sladoled je mitska stvar u Italiji, kao i kava, slatki i slani zagrisci…

Nekada smo išli u Italiju da bismo tamo kupili nešto čega nema kod nas. Sad putujemo kao turisti istraživači i uživamo u bogatstvu kulturnih znamenitosti, povijesnih gradova, autentičnih običaja i dobre gastronomije.

Svijet se mijenja ali mijenjamo se i mi. Svako putovanje je mala akademija turizma, tu si ne možemo pomoći. Jednostavno ti neke stvari kao „turističkom biću“ „uđu pod kožu“. Možeš osjetiti eko sustav zajednice u kojoj boraviš, zamijetiti važno i ono sporedno; razlučiti stvaran život od predstava za turiste… Da. Emilia – Romagna je mjesto na koje se treba vraćati. Nadam se da će to biti uskoro. 😊
www.nedopinezic.com

Objavljeno

TRODNEVNI IZLET NA LOŠINJ SKUTEROM S KRKA

Skuter je zakon

Moped, skuter, motocikl izvrsno je prometno sredstvo za kretanje otokom i s otoka na otok u ljetnim mjesecima. Više je razloga za to. Vožnja na dva kotača po izrazito toplom vremenu ugodnija je od one u automobilu, s mopedom je lako izbjeći prometnu gužvu, mogu se koristiti i uski putovi kao alternativni pravci, parkiranje je svuda dostupno i besplatno, na trajekt se uvijek stiže preko reda jer dvokotači popunjavaju „rupe“ u koje automobil ne stane. Uz sve to treba dodati i malu potrošnju goriva, niže cijene trajekta i dostupnost nekih uvala i plaža do kojih se ne može doći automobilom.

Istraživanje kvarnerskih otoka

Već smo ranije prošli otoke Rab i Pag u samoj špici turističke sezone, https://nedopinezic.com/2022/08/17/plavom-magistralom-s-krka-na-pag/?fbclid=IwY2xjawEts15leHRuA2FlbQIxMQABHT-n6o7-uOv6XsrmP6xhQDu2aDSNrYz8Wyf14eOSVAIfbRRk7LetOHs5Dg_aem_8zLai_RwPAjVw38gjyEr5w pa smo ohrabreni tim iskustvom odlučili na isti način obići i dio otoka Lošinja. Moja supruga Ksenija i ja za putovanje koristimo naš dvadeset godina star Kymco Agility 125. jednostavan, robustan mali skuter koji nas nikad nije iznevjerio. Šogorica Dolores  i šogor Valentino su za tu pliku iznajmili malo bolje vozilo – Kymco Downtown 300i.

Putovanje počinje u luci Valbiska. Kupovina karata je jednostavna, organizacija ukrcaja odlična. Dobro je uzeti povratnu kartu da se izbjegne čekanje za kartu u povratku na Cresu gdje je situacija u luci puno nepovoljnija. Nakon pristajanja trajekta, dobro je pričekati da svi automobili krenu i krenuti na daljnji put posljednji. Zbog velike i neobjašnjive nervoze, žurbe, pretjecanja, sigurnije je držati se začelja takvog konvoja. Zapravo je to jedan vrlo opasan fenomen. Kod iskrcaja vozila na Cresu ali i na Krku, vozači se ponašaju neobjašnjivo agresivno, kao da se bore za „pole position“ na nekoj velikoj utrci. Opasno i nepotrebno. Zato, „pamet u glavu“.

Grad Cres

Grad Cres je nezaobilazna točka na putovanju prema Lošinju. Centar starog grada je uvijek privlačan, s puno zanimljivih detalja u uskim uličicama. Riva je zaštitni znak Cresa a ponuda okolnih dućančića izvrsna. Cres „mala Venezia“, kako mu često zbog arhitekture tepamo, ima onaj „talijanski štih“ i u uređenju javnih i privatnih prostora. Estetika prostora, uređenja ali i onoga što se nudi u prodaji, sve je na visokoj razini. Naravno, kava i sladoled se naručuju u slastičarnici „Bacio“.

U Cresu se može i nadopuniti gorivom mali spremnik skutera ako ste to propustili učiniti u Valbiski. Nastavak putovanja nas vodi do drevnog Osora. Nekadašnja strateška točka jedinstvenog otočnog područja Apsyrtides proslavio se prokopavanjem „mikro Sueza“ odnosno „Kavuada“, malog kanala kojim je omogućena plovidba manjim brodicama. Takvi brodovi su upravo u doba Rimskog carstva prometovali osorskim kanalom na Jantarskom putu do Egejskog mora. Ovaj prokop je i danas značajan za brojne nautičare koji bitno skraćuju putovanje od priobalnih otoka Raba i Paga ali i Velog Lošinja do Cresa. Osor je nekada bio i sjedište istoimene biskupije. Danas je ponekad i mjesto prijepora o tome jesu li Cres i Lošinj jedan ili dva otoka ? Ručak u Konobi Bonifačić https://www.tripadvisor.com/Restaurant_Review-g2313419-d3510828-Reviews-Konoba_Bonifacic-Osor_Cres_Island_Kvarner_Bay_Islands_Primorje_Gorski_Kotar_Coun.html uz njoke sa zgvacetom od otočne janjetine, nešto je što zavređuje preporuku. Kratko kupanje na povijesnom mjestu pa nastavak putovanja prema Malom Lošinju.

Grad Mali Lošinj

U Malom Lošinju smo rezervirali apartman za 4 osobe koji ima dvije spavaće sobe, jednu kupaonicu, kuhinju s jedaćim djelom, malu verandu s pogledom na more i malu terasu. Čisto, uredno, za kratak boravak bez zadržavanja u smještaju sasvim dovoljno. Apartman je u stambenoj zgradi, udaljen 15 minuta pješice od plaže i isto toliko od centra grada. Cijena je nešto preko 200 eura na dan. Jedini dostupan kojega smo mogli naći u špici, za Velu Gospu.

Đir po rivi otkriva i nešto „rupičastu“ sezonu. Nema onog osjećaja da sve „vrvi“ od turista, da su sve terase dupkom pune, da se čeka u redu za sladoled… Ima ljudi, ima posla ali bez tog osjećaja vrhunca sezone. Ponuda izleta brodom polako gubi „utakmicu“ s velikom ponudom najma glisera svake vrste. Cijena od 300 do 400 eura na dan + gorivo izgleda velika ali podijeljena na 6 do 8 ljudi koliki je kapacitet većih glisera dolazi na cijenu dnevnog izleta brodom. Ponuda je takva da joj je teško odoljeti a izazov istraživanja okolnih otoka od Unija, Suska do Ilovika dodatni je motiv za plovidbu. Osim ako nisi komotan poput nas. Pa ono “vratit ćemo se” ostaje u zraku, bez konkretnih rezervacija.

Nekako smo se odlučili za kasnu večeru. Izbor je pao na restoran „Za kantuni“. https://www.visitlosinj.hr/hr/za-kantuni-restoran.aspx# Davna preporuka prijatelja Đanina i sada je aktualna. Odluka je bila dobra baš kao i hrana, vino, usluga. Cijene ? Općenito su cijene „preskočile razred“. Ono što je bila cijena za „fine dining“ sad je cijena za dobar restoran. Što je bila cijena za dobar restoran, danas je cijena obične konobe. Tako je to svugdje, da ne ulazimo u razloge kojih ima više. Zato je i volumen potrošnje u restoranima pao a u marketima porastao. Iako je i cijena namirnica u marketima iznad eu prosjeka, osobito kad se stavi u kontekst kvalitete. No, što je tu je. Turist je „čudna biljka“. Na odmoru si opušten i spreman na potrošnju. O troškovima se razmišlja tek naknadno.

Prvo kupanje pa doručak

Jutarnje kupanje na „Plaži na kamenu“ je ugodno, bez gužve s dobro uređenim pristupima u more, pješačkim stazicama, tuševima. Tu je sve što treba i kako treba. Minimalnim intervencijama u prirodu sačuvao se okoliš a u isto vrijeme je omogućen dobar pristup moru. Česte prokromske stepenice i rukohvati velika su podrška za ulazak u čisto, bistro more.

„Doručak kod Tiffanyja“ u ovom je slučaju doručak kod raspoloženih Makedonaca u centru Malog Lošinja. 7 eura jaja sa šunkom, uz povrće, kruh, sok po akciji „sve s 20 % popusta“. Energetska vrijednost, usluga, mjesto, sve dobro. Nakon doručka đir po Čikatu otkriva čari ovog poluotoka. Ostali bismo  vrlo rado na jednoj od plaža ali  izlet za Veli Lošinj i kupanje u uvali Valdarke naš je sljedeći cilj. To je zaista „mali raj“. Predivno more, odmor u sjeni borova,  minimalne intervencije u okoliš koje pružaju dobre uvjete za kupališni odmor. Tu su i sanitarije, mala drvena kućica s ponudom osvježavajućih pića, snackova, sladoleda.

Ovo je mjesto nešto malo manje elitno u odnosu na Čikat ali zato nimalo lošije. Dapače. Teško se bilo „oprostiti“ od Valdarke ali „mali Portofino“ – Veli Lošinj je mjesto koje uvijek, iz nova privlači nekom svojom čarobnom ljepotom. Sladoled u slastičarni „Moby Dick“ https://web.facebook.com/mobydickgelateria/videos/moby-dick-veli-lo%C5%A1inj/1048536482758563/?locale=ms_MY&_rdc=1&_rdr s razlogom nosi naslov najboljeg na otoku. Zaista nešto posebno što treba probati. Šetnja Velim Lošinjem je poput vremeplova – slika sklada iz prošlosti u današnjosti.

Večera i koncert

Večera br. 2 ponovo u „Za kantuni“. Nekako ne volimo puno eksperimentirati na ovim kratkim boravcima. Sad smo tu kao doma. Već znamo što ćemo probati. I bilo je dobro. Nakon dobre večere, do samog restorana iznenađenje – živa muzika ! I to ne bilo kakva. Dvije akustične gitare, jedna bas i dobar glas: Ivan Soldo, Luka Banić i Petar Lisjak. To je bio fantastičan koncert. Večer za pamćenje !

Povratak

Posljednjeg dana se odlučujemo za „Doručak kod Tiffanyja 2“. Ovaj put je to nešto novo, na višoj razini ponude – „Breakfast Club Lošinj “https://www.ljepotaizdravlje.hr/mali-losinj-breakfast-club-dorucak/ . Tu se nude zanimljive kombinacije voćnih koktela, slanih i slatkih doručaka. Moglo bi se reći više – brunch ponuda (ono nešto između doručka i ručka na moderan način). Zanimljivije ali i znatno skuplje od „Tiffanyja 1“. Ali vrijedi.

Na putu prema Mergu planiramo još jedno kupanje. Po sistemu „kartu čitaj – seljaka pitaj“ došli smo do plaže Bučanje, https://www.allbeachescroatia.com/hr/plaza/bucanje-sjever-nerezine-losinj  točno na pola puta između S. Jakova i Nerezina. Plaža je u slovenskom resortu s kontroliranim ulazom. Ovo naselje je primjer dobrog gospodarenja prostorom. Priroda je na prvom mjestu pa su brojne kućice gotovo nevidljive u sjeni borova. Uredan okoliš, bezbrižno okruženje za djecu, fantastična plaža, mala lučica, staze za šetanje, sanitarije, osvježavajuća pića i snackovi…Mjesto za poželjeti. Možda najbolja točka nekog drukčijeg turizma i prirode koja se dogodila privatizacijom kapaciteta ex socijalističkog odmarališta jedne slovenske tvrtke. Ovo je mjesto na kojemu bi se moglo provesti nekoliko dana i prepustiti se čarima prirode. Svaka čast sadašnjim vlasnicima koji nisu podlegli maksimizaciji dobiti od građenja u prostoru. Kućice su obnovljene ali su ostale u prijašnjim okvirima. Kao da vlada neko drugačije ozračje…

I opet Cres. Ručak u gostionici „Belona“ https://www.tripadvisor.com/Restaurant_Review-g1175203-d3564696-Reviews-Gostionica_Belona-Cres_Cres_Island_Kvarner_Bay_Islands_Primorje_Gorski_Kotar_Cou.html. Odličan. Ambijent, usluga, hrana…Sve 5. Nakon ručka sladoled i kava – zna se u „Bacio“ https://www.tripadvisor.com/Restaurant_Review-g1175203-d12787604-Reviews-Gelateria_Bacio-Cres_Cres_Island_Kvarner_Bay_Islands_Primorje_Gorski_Kotar_Coun.html. Shopping je nezaobilazan. Nešto na placi, nešto po butigama, ali mora se „dati doprinos lokalnoj ekonomiji“.  Vrijeme brzo prolazi i „hvatanje“ trajekta nova je sportska disciplina. Ciljamo onoga u 19:00. No gužva je, vrijedni pomorci „Jadrolinije“ prevoze vozila i putnike izvanredno pa smo, zahvaljujući našim vozilima na dva kotača“, upali u trajekt koji polazu u 18:30. Sjećate se savjeta s početka teksta ? Kupiti povratnu kartu. To se isplatilo.

Sve u svemu nepuna tri, bolje rečeno, dva i pol dana nedovoljna su za upoznavanje lošinjskog arhipelaga. Ima još puno lijepih mjesta a istraživanje okolnih otoka zahtjeva novu trodnevnu turu. Vratit ćemo se sigurno na kvarnerski dio Mediterana, na granicu Dalmacije i Kvarnera, prvom prilikom.

Objavljeno

PRAZNI STANOVI I VARLJIVA TURISTIČKA STATISTIKA

Do sada izbjegavana tema zapravo je najvažnija tema sadašnjeg trenutka hrvatskog turizma.

Hoće li potpuno nestati tako zvani “kategorizirani smještaj u domaćinstvu”?

Da li će ukupni statistički podaci i dalje rasti na osnovu “neformalnih” turista iz “praznih stanova” ?

Zašto u nekim sredinama, osobito u većim gradovima, aktualna vlast izbjegava pokretanje projekta socijalnog stanovanja za mlade obitelji;  a za manjak takvih stanova optužuje građane koji iznajmljuju smještaj turistima ?

Zašto i dalje buja novogradnja stanova na atraktivnim područjima unatoč što imamo već više od 600.000 praznih stanova ?

“Slučaj Rijeka” kao upozorenje.

O ovim i drugim pitanjima o kojima se ne govori u javnosti, za sada možete čitati i preslušati samo ovdje:

“Ljudi u nesigurnim vremenima gube povjerenje u novac i ulažu u beton, a Hrvatska je dozvolila izgradnju stanova bez obzira na mjesto prebivanja, rekao je Nedo Pinezić, savjetnik  za razvoj održivog turizma i predsjednik Odbora za turizam Županijske skupštine PGŽ.

U Hrvatskoj je 600 tisuća praznih stanova, u PGŽ 40 tisuća a u Rijeci čak 12 tisuća praznih stanova, što je grad veličine Karlovca.

Samo je dvije tisuće stanova u Rijeci u turističkom najmu. Nedo Pinezić tumači da prazni stanovi ne donose korist nikome, osim svojim vlasnicima.

Smatra da bi za privatne investicije u stanogradnju trebali odrediti različite porezne stope, u korist domicilnog stanovništva te da bi stanove u vlasništvu države i gradova trebali opremiti i ponuditi za stanovanje mladim obiteljima po povoljnom najmu.

I turističku ponudu treba razvijati na korist domicilnog stanovništva, autohtono i održivo. O tome kako zadržati mlade ljude, a gostima ponuditi autohtone i održive doživljaje, razgovarali smo u emisiji Kafe. Poslušajte:”

https://radio.hrt.hr/radio-rijeka/zivot/nedo-pinezic-nije-turizam-kriv-za-rast-cijena-nekretnina-prazni-stanovi-cuvaju-novac-svojim-vlasnicima-11634601?fbclid=IwZXh0bgNhZW0CMTEAAR21TxCZShtficwczGUc57Wai_Us3MXkY5FVvOwu6JKLv5hc6qkMw2ILBTw_aem_6nPW4mg3eVHQ3VezCI9ozA

Objavljeno

PUTOVANJE U SREDIŠTE BOSNE

 

S Krka na put kroz “vodeni svijet” središnje Bosne

Kako u tri i pol dana upoznati središnji dio Bosne i Hercegovine ?

Težak zadatak. Ipak prihvaćam izazov. Najvažniji su ljudi. Zato plan putovanja započinje kontaktiranjem prijatelja na zamišljenoj ruti. Može se reći da moje rute vode od čovjeka do čovjeka, domaćina na nekom odredištu. A domaćini su najveće blago  Bosne i Hercegovine. Topli, srdačni ljudi koji se iskreno vesele svakom putniku koji ih počasti dolaskom.

Izabrao sam glavnu temu kratkog putovanja. „Vodeni svijet“ je put koji započinje na Plitvicama, nastavlja se u Bihaću, ide preko Jajca, Visokog, Vareša do Kraljeve Sutjeske. Na ovom putu voda vlada, pojavljuje se u nevjerojatnim oblicima, hrani prirodu i dušu.

Produženi vikend

Ako put počne u četvrtak u 15:30 onda se za nekih četiri i pol sata stiže do prvog prijatelja na noćenje, taman nešto iza Bihaća. Uz put se mora stati, naravno. Sudbina je htjela da prva stanka bude u Otočcu. Tu smo slučajnim odabirom dobru kavu popili u kafiću „Amigo“, vlasnika Petra Kraljića pa smo imali osjećaj da smo uvijek u Skrbčićima, u konobi „Ivinčić“ s našim Petrom Kraljićem.

Dolazak u Vrtoče u etno selo „Čardaklije“, kod obitelji Zorana Radoševića pao je u termin večere. Zoranovi fantastični ćevapi, pljeskavica, metarska i druge kobasice, sirevi, uštipci i kruh od heljdinog brašna…To je bila okrjepa koja se pamti. Sve popraćeno degustacijom domaćih rakija i sokova i Zoranovih šala i viceva. Nakon toga smještaj u „raspršeni hotel“. Mene je dopala kućica na rubu imanja, do same šume. Zaspao sam slatko istog trenutka kad sam dotaknuo udoban krevet. https://cardaklije.com/

Doručak je najvažniji obrok

Kod Zorana u Čardaklijama doručak je više „do večere“ nego „do ručka“. Nema čega nema: uštipci, mješanica, omlet, cicvara, sir, kobasica, kava domaća, domaći sokovi … Nakon ovakve okrijepe nema straha pred izazovima novog dana. Prvi izazov je Štrbački buk. „Kartu čitaj i seljaka pitaj“, stara je uzrečica, pa smo tako i mi nakon pola sata vožnje došli do ulaza u možda najatraktivniji dio Nacionalnog parka Una. Na ulazu nas je dočekao „poglavica“, jedan iznimno upečatljiv čuvar parka s kojim smo srdačno razgovarali o Rijeci, otoku Krku, gdje svatko iz BiH ima nekog svog. Nakon plaćanja ulaznice, nastavljamo s vozilom do parkirališta i onda laganom šetnjom do vidikovaca s kojih se može najbolje doživjeti sva raskoš slapa Štrbački buk. Ono što slijedi teško je opisati riječima. To treba doživjeti. https://npuna.com/strbacki-buk/

Desant na Jajce

Tako se zove poznati ljetni muzički festival koji se svake godine održava ispod znamenitog vodopada. https://stav.ba/vijest/velike-face-muzicke-industrije-u-desantu-na-jajce/18985 Na parkiralištu smo kupili par suvenira i tako došli do sitnih novaca za plaćanje parkinga. Do vodopada smo došli nakon što smo platili ulaznicu. Ulaznice se plaćaju u KM, ne mogu se platiti karticom a li ljubazni naplatničari prihvaćaju i euro. Kurs je jednostavan: 1 euro = 2 KM. Ulaznica baš i nije jeftina ali doživljaj velikog slapa iz neposredne blizine je fantastičan. Osim toga vidljivo je da im svaka KM, svaki euro i te kako dobro dođu. https://www.agencija-jajce.ba/vodopad-u-jajcu/

Nakon Jajca valja put Travnika. Druga putna kava „pala je“ u Donjem Vakufu u kavani na katu gdje su domaći kolači fantastični. E, gdje je, to ćete istražiti sami. Centar.

Travnička kronika

Travnik je jedan sasvim poseban grad. Po mnogo čemu. Neumorna ambasadorica Travnika, Amra Livnjak, uputila nas je na obiteljski hotel https://hotelvezir.ba/en/home/ . Kad smo došli pred hotel, „brdo“ policije u uniformama, u civilu, zaista nismo očekivali takav doček. Ipak to nije bilo zbog nas već zbog najčuvenijeg iftara u cijeloj regiji. Po pristiglim vozilima, zaključili smo da se ovdje okuplja vrh vrhova društvenog, vjerskog i političkog svijeta. Ljubazni domaćini su nam osigurali parkirno mjesto a mi smo krenuli u šetnju gradom sa Suadom Bahtijarevićem, jednim od najpoznatijih vodiča u BiH. Gospodin Suad je specijalist ne samo za BiH već i za Tunis, Maroko i ostale mediteranske afričke zemlje. Travnik je grad kojega valja pomno istražiti. Mi smo, zahvaljujući Amri, na vrijeme rezervirali stol u jednoj od najpoznatijih ćevabdžinica u B i H „Hari“. „Timing“ je bio savršen, 17:45, taman malo prije dolaska brojnih obitelji nakon pucnja ramadanskog topa negdje oko 18:00. Usluga savršena, ćevapi savršeni. Užitak je promatrati brojno osoblje kako „zuje“ poput marljivih pčelica i iznimno brzo i efikasno poslužuju goste u svakom od brojnih prostora lokala. Na velikom roštilju koji se loži ugljenom smještenom u središtu lokala u isto vrijeme rade četiri roštilj – majstorice. Njihova vještina i brzina termičke obrade mesa je zadivljujuća.

Dobro okrijepljeni idemo dalje u šetnju užim središtem grada predvođeni našim vodičem Suadom. Šarena džamija, Plava voda, Elči Ibrahim – pašina medresa, rodna kuća Ive Andrića… Poznate osobe porijeklom iz Travnika poput „trenera svih trenera“, pokojnog Ćire Blaževića, Nikše Bratoša i mnogih drugih. Samostan Guča Gora, planinski centar Vlašić… i još mnogo toga nas čeka za otkrivanje kod budućih dolazaka. Dobra priprema za razumijevanje Travnika čitanje je Andrićevih djela, osobito Travničke kronike. https://travnik.ba/sta-vidjeti-u-travniku/

Put u središte zemlje

Visoko je danas najpoznatije po „Bosanskoj dolini piramida“. Što god tko mislio o tome, vrijedi „zaroniti“ u podzemne tunele u pratnji vodiča. Danas je ovaj impozantni geološki park uređen i organiziran na dobroj razini usluge. Vođenje je profesionalno i stručno. Šetnja podzemljem traje nekih 40 minuta. Što je manja grupa i što se manje komentira, to ostaje više prostora za meditaciju i razmišljanje. Možda ipak ne znamo sve o dalekoj prošlosti ? Kad se uzmu u obzir svi najvažniji elementi za život u ta davna vremena, sigurno je središnja Bosna bila pogodna za razvoj jedne civilizacije koja ima dodirnih točaka s onom vučedolskom. https://bosanskepiramide.ba/

Vareš

Iz Visokog do Vareša stižemo za nekih sat vremena. https://www.dw.com/hr/ako-je-ne%C5%A1to-u-bosni-bosna-to-je-vare%C5%A1/a-58838424 Vareš je srce Bosne. Smještamo se u hostel Mlin, https://mlinvares.ba/ kod Daria Dodika. Tu nas čeka i profesor Admir Čizma, licencirani turistički i planinarski vodič s nizom certifikata. Ali i više od toga, Admir je prava enciklopedija znanja. Kao profesor geografije on poznaje apsolutne sve što se tiče širokog spektra teritorijalnih specifičnosti svojega kraja. On je nasljednik utemeljitelja poratne turističke priče na prostoru općine Vareš, jednog i jedinog Boška Andrića. Rijetki su ljudi poput Boška koji tako gore za afirmaciju svog kraja u izrazito nepovoljnim okolnostima. Za usporedbu, grad Bakar s koksarom i terminalom za ugljen u luci i rafinerijom u zaleđu „mila je majka“ situaciji u kojoj se nakon rata našao Vareš. Hrpa uništene industrije, napuštenih rudnika, zapuštene infrastrukture… Ne znaš od kuda bi počeo. Boško je strpljivo i uporno sa svojom ekipom obnavljao razbijenu sliku nekad sjajnog Vareša i predivnog prirodnog okruženja. Teške rane se dugo liječe i proći će još mnogo vremena da zacijele ali oporavak je zamjetan.

Bobovac – simbol Bosanskog kraljevstva

S Admirom smo krenuli put Bobovca, kraljevskog grada. https://visitvares.com/bobovac/ . Bobovac je srednjovjekovna prijestolnica bosanskih vladara, njihova najznačajnija obrambena utvrda. Smješten na strmom brdu, s dviju strana opasan kanjonima kroz koje teku rijeke, s treće strane zaklonjen u šumovitom planinskom masivu, bio je dobro branjiv. On je otkriven javnosti 1891. a prva ozbiljnija arheološka istraživanja krenula su 1959. Posla ima i danas, ovisno o raspoloživim sredstvima i uloženim naporima. Razgled sa stručnim vodičem daje dobar uvid u povijesni razvoj zbivanja na ovom lokalitet od 1350. pa do njegovog konačnog pada u osmanlijske ruke 1463. godine. Bio je to vrhunac samostalnosti Bosne. Bosansko je kraljevstvo nastalo iz Bosanske Banovine (1154. – 1377.). Kraljevinom je vladala loza Kotromanovića, najpoznatiji su Tvrtko I, Tvrtko II, Stjepan Tomaš ali i dvije kraljice Jelena Gruba i Katarina Kosača. Katarinu i danas narod najviše štuje, osobito u administrativnom sjedištu kraljevstva, Kraljevoj Sutjesci.

Majstori kovači

Vareš i cijeli kraj a nekad i Bosansko kraljevstvo, žive i živjeli su od moćnog rudnog bogatstva. Nema čega nema pod zemljom. Ugljena, željeza, olova, plemenitih metala, osobito srebra… Još od prapovijesnih se vremena tu vazda nešto talilo i kovalo. Rat je ugasio posljednje industrijske visoke peći. Danas spomen na taj povijesni kontinuitet čuvaju majdani u Oćeviji. https://visitvares.com/sta-posjetiti/kovacnice-u-oceviji/ Posljednje kovačnice koje koriste rotore pogonjene vodom za pokretanje teških maljeva. Tu smo imali priliku vidjeti kako se to radi već stoljećima a bome i kupiti nešto od rukom iskovanog alata. Druženje s kovačima završili smo za zajedničkim stolom uz blagovanje finog jela spravljenog ispod peke. Majstori kovači su ujedno i najbolji majstori pekači. Zato se to svake godine održava tradicionalna pekijada. https://www.vijesti.ba/clanak/608730/medjunarodna-pekijada-kod-varesa-takmicenje-u-pripremi-najukusnijeg-jela-ispod-saca . Siti i napiti vratili smo se u naš hostel Mlin u Varešu i zaspali „ko male bebe“.

Kraljeva Sutjeska

Nedjeljno jutro sviće s gustom snježnom zavjesom. Snijeg toliko uporno pada da se polako taloži i zadržava na cesti. Nakon finog doručka krećemo na put prema Kraljevoj Sutjesci, oprezni, laganim tempom. https://kraljeva-sutjeska.com/   Odlučili smo se za okolni put autoputom do Kaknja pa prema Kraljevoj Sutjesci. Danas je Cvjetnica pa smo se mailom najavili gvardijanu samostana Fra Bono, jer bismo nakon mise voljeli razgledati i muzejsku zbirku. Crkva je dupkom puna pa imamo osjećaj da su svi koji slave Cvjetnicu iz ovog kraja tu. Danas je hrvatski dio stanovništva sveden na nešto preko 700 ljudi. Do zadnjeg, nesretnog rata ovdje je živjelo 12.000 Hrvata. To je prava slika onoga što se događa u većoj ili manjoj vjeri svom stanovništvu na Zapadnom Balkanu. Snažna depopulacija. Hrvati odlaze brže i lakše u EU zemlje zbog hrvatske putovnice. Nakon svečanog misnog slavlja – iznenađenje. Fra Bono prilazi propovjedaonici i posebno pozdravlja našu malu grupu od 9 ljudi s otoka Krka. Kakva čast !  Kao da nas ima “tri autobusa”. I to nije sve. Primljeni smo kao posebni gosti, za nas se pripremio ručak, počašćeni smo manirom najboljih domaćini. Uz ugodnu ćakulu i obilazak samostana i muzejske zbirke, teškom mukom smo se rastali od naših divnih domaćina. Prekoračili smo u znatnoj mjeri predviđeno vrijeme za povratak ali nije nam žao. Kraljeva Sutjeska, fra Bono HVALA ! Vratit ćemo se sigurno. https://www.bosnasrebrena.ba/kraljeva-sutjeska-samostan-i-zupa-sv-ivana-krstitelja

Banja Luka u prolazu

Kako smo već u priličnom kašnjenju, nismo više imali vremena za razgled Banja Luke https://www.tourismbih.com/bs/location/banja-luci/   već smo uz kratku pauzu u Doboju i uz pomoć prijatelja Vladislava Jakovljevića , „naciljali“ „Butik mesa Ivančević“ u Banja Luci. Bilo je to već vrijeme večere, u 17 sati i naravno svi smo poželjeli probati poznati banjalučki ćevap. „Mesne pločice“ sastavljene od 4 ćevapa u ukusnoj lepinji, uz malo luka…za prste polizat. Nakon okrijepe krećemo prema Gradiški i uz kraće zadržavanje na graničnom prijelazu dolazimo na autoput prema Zagrebu. Kasni dolazak na Krk nije nam pokvario raspoloženje iako je dan dolaska, ponedjeljak, već radni.

Ostalo je još mnogo, mnogo toga za vidjeti, posjetiti, razgledati, kušati…nekom drugom prilikom. Ovako, za tri i pol dana, bilo je  to  prilično dinamično i sadržajno putovanje. Preporučio bih ga svakome za prvo upoznavanje sa središnjom Bosnom. Ovo je bilo planirano putovanje nakon sličnog kada smo upoznavali Hercegovinu. https://nedopinezic.com/2022/11/07/upoznavanje-hercegovine-u-tri-dana/ Sad imamo bolji dojam cijele zemlje. I naravno još veću želju za nove istraživačke pothvate u susjednoj nam, dragoj Bosni i Hercegovini.

www.nedopinezic.com

Objavljeno

ZLATO NA ITBu ZA KRK I KVARNER

BERLINSKI ZLATNI MEDVJED ZA PROMOTIVNE FILMOVE KRKA I KVARNERA

Turistička zajednica otoka Krka dobila je „zlatnog medveda“

Priznanje Golden Star Award 2024. na festivalu turističkog filma The Golden City Gate Award 2024. dobio je film „Echoes of Adventure“ koji promovira outdoor aktivnosti na otoku Krku. Film je producirao je Level 52 iz Labina.

Na istom festivalu u Berlinu, u sklopu Internacionalne Turističke Burze, još jedno priznanje za filmsku produkciju s Kvarnera.  Turistička zajednica Kvarnera je za film „Make your own movie“ u produkciji Filmerije i Kinoteke također osvojila Golden Star Award 2024.

Na Kvarner „putuju“ dva zlatna medvjeda, prestižna priznanja u svijetu produkcije turističkih, promotivnih filmova.

www.nedopinezic.com

Objavljeno

SVI PUTOVI VODE U RIM

Dugo sam razmišljao o putovanju u Rim

https://www.comune.roma.it/web/it/welcome.page  Mislio sam da ću se za Rim posebno pripremiti, rezervirat barem tjedan dana za obilazak svih znamenitosti… I onda se dogodi da moja starija kćer Karla ima obranu mastera iz implantologije na medicinskom fakultetu UniCamillus. Dva i pol dana u Rimu ? Zašto ne ?

U dogovoru s ostatkom obitelji Karla je organizirala da dođemo na njenu promociju u Rim. Uz nju su promociju imale i njene prijateljice, kolegice Dora Mahulja i Andrea Lukežić pa nas se okupilo lijepo društvo.

Prijateljice i prijatelji stizali su dan za danom kao potpora laureanticama. Krenuli smo tako na put i mi, moja supruga Ksenija i ja iz zračne luke Trst s kojom je Rim povezan s četiri leta dnevno. https://triesteairport.it/en/#null

Zračna luka Trst ima odlično uređeno parkiralište, sve usluge su vrlo brze i dobro organizirane. Mala zračna luka ali dobro „posložena“. Naša mlađa kći Pavla došla je iz Zagreba preko Splita i našli smo se na Fiumicino aerodromu u Rimu.

S aerodroma biramo prijevoz brzim vlakom „Leonardo express“ https://fiumicino-leonardo-da-vinci-airport-transfers.tickets-rome.com/?gad_source=1&gclid=CjwKCAiAopuvBhBCEiwAm8jaMQ1gUpc8zuamlhRsfE1CI8Z4RPiUgimqdRcBkdsKlDTjJ2wB2Z-h7xoCftwQAvD_BwE  koji prometuje non – stop prema centralnom kolodvoru Termini.

Pola sata vožnje uz cijenu od 14 eura po osobi odnosno 10 eura na grupnu kartu od 4 osobe. Brzo, povoljno i efikasno. Ne treba ni spominjati kako su vlakovi uredni, udobni, moderni.

Prethodno rezerviran smještaj preko platforme booking.com nalazi se blizu kolodvora Termini https://www.rfi.it/it/stazioni/roma-termini.html a pokazalo se i blizu svih najvećih znamenitosti drevnog Rima. I to je jedina njegova prednost uz, za ovaj dio Rima, povoljnu cijenu. Ostalo bolje ne spominjati. Reći ću samo da je smještaj u domaćinstvu u Hrvatskoj i kad nije „najzvjezdaniji“ u rangu premiuma prema ovome u Rimu.

No, smještaj je u drugom planu, to je samo mjesto za spavanje. Sve drugo se događa izvan smještaja. Na primjer – doručak. Ugostiteljski objekti specijalizirani za male obroke u koje spada i doručak izvrsno su organizirani. Rade odlično, vrlo su prometni tijekom cijeloga dana. https://www.paginegialle.it/magazine/food/quali-sono-i-bar-e-caffe-che-fanno-le-migliori-colazioni-di-roma-8406

U tim objektima najviše rade mladi ljudi koji su došli iz druge zemlje, kontinenta, kulture. Izvrsno govore talijanski, vrijedni su i okretni, simpatični; očito dobro motivirani. A možda su oni ili njihovi roditelji riskirali život da bi došli do mjesta koje nudi dobru budućnost.

Drukčije je u pravim, restoranima s tradicijom gdje se traži „stara škola“ ugostiteljstva, iskustvo, poznavanje teritorija, vinske karte, izvornih namirnica i tradicionalnih jela. I tu je usluga izvrsna.Preporučio bih restoran“ Al 34“ https://www.ristoranteal34.it/ To je restoran „stare škole“ ugostiteljstva koji nudi domaće specijalitete. Cijene su na razini naših, hrvatskih a u hrani se primijeti svježina namirnica. Kratki lanci nabave igraju vrlo značajnu ulogu u Rimu. Vrlo plodna okolica živi od plasmana dnevno svježeg povrća, mesa, plodova mora. To je iznimno važno za lokalnu ekonomiju a isto tako važno je i za održavanje visoke razine kvalitete gastronomske ponude.

Po Rimu se može kretati taksijem, Uberom koji je besprijekorno dobro organiziran, električnim romobilom, biciklom, podzemnom željeznicom, autobusom , pješke, ili kombinacijom ovih prijevoza. Naši mladi su isprobali sve opcije a mi smo najviše pješačili. Po dobrom vremenu to je i najbolja opcija jer je doživljaj destinacije potpuniji.

Od atrakcija uspjeli smo vidjet Forum, Koloseum s vanjske strane, posjetili smo Vatikan, najmanju državu na svijetu https://www.vaticanstate.va/it/ . Razgledali smo baziliku Sv. Petra s Petrovom grobnicom, grobnice papa, popeli smo se na kupolu bazilike s koje se pruža veličanstven pogled na uži centar Rima.
Do vrha kupole se dolazi na način da se pola puta putuje liftom ili se sav put prođe pješice stubama (jeftinija ulaznica). U obje varijante negdje na pola puta, na krovu bazilike mjesto je za mali odmor. I tu nas je dočekalo najveće iznenađenje – mali ugostiteljski objekt s pićem i slatko – slanim „ugriscima“ te čist i uredan wc! Cijene su na tom mjestu vrlo pristupačne, usluga odlična a pauza nakon pješačenja strmim stepenicama, više nego dobro došla.

Šetnja Vatikanom je ugodna i iako ima uvijek svijeta, nema osobite gužve jer su trg i korzo prostrani. Ispod hrvatske ambasade se nalazi ugostiteljski objekt s osvježenjima, tu su i suvenir dućani kao i neizbježni ulični (pre)prodavači svega i svačega.

U blizini Vatikana je i Papinski Hrvatski Zavod Sv. Jeronima i sve se to može obići pješice s početne točke Španjolski trg, na primjer;  u blizini kojeg je pametno rezervirati smještaj.

Ukupan dojam je da je sve ono što je najzanimljivije vrlo pristupačno i da se sve može razgledati krećući se pješice. Grad je vrlo vibrantan, ima pozitivnu energiju. U Rimu nećete ostati gladni ni žedni ali dobro je informirati se u naprijed za dobra mjesta jer će vam vjerojatno trebati rezervacija.

Grad nije čist, problemi s otpadom su očito veliki. Smještaj koji je na malo višoj razini ponude zaista je skup a ono jeftinije može biti svakakvo. Za izbor smještaja treba uzeti vremena i dobro proučiti ponudu sa svih strana, pročitati puno osvrta i pogledati ocjene i mišljenja gostiju.

Ostalo nam je još mnogo toga za vidjeti jer cilj našeg dolaska je bio sasvim druge prirode a mali turistički obilazak tek usputni sadržaj. Rim smo tek „načeli“ ali je okus fantastičan i pita još 😊
Svakako ćemo se vratiti i nastaviti s razgledom vječnog grada Rima.

www.nedopinezic.com

Objavljeno

ITB BERLIN – VARLJIV OPORAVAK

Internacionalna turistička burza Berlin – ITB

Ovogodišnje izdanje najveće svjetske turističke burze ITB u Berlinu događa se nakon stanke od dvije godine.
U te dvije godine došlo je do ogromnih promjena koje su vidljive već i na samom putovanju prema Berlinu: zrakoplovne linije koje kasne po sat vremena bez obrazloženja i isprike, hoteli u Berlinu koji su veliki dio usluga digitalizirali pa je onaj profesionalno – srdačni prijem nestao, autobusne linije iz centra grada prema sajmu koje su jako reducirane, manji broj izlagača i manje pompozno predstavljanje, kongres bez najvećih svjetskih imena u putovanjima i turizmu, bez prevoditelja… Smanjen je čak i broj „okrjepnih stanica“ po holovima, sve je nekako skromnije u odnosu na 2019. godinu.

Ipak, i dalje je ITB najveća svjetska turistička burza a ITB kongres s 400 govornika u 4 kongresne dvorane također najveći i najznačajniji.
Broj tema je smanjen ali značaj nije.

Kao i do sada kongres se otvara predstavljanjem šire slike kroz uvodno izlaganje prof. dr. Clemens Fuesta, predsjednika IFO instituta – Leibniz instituta za ekonomska istraživanja na Univerzitetu Munchen. Ovaj institut provodi istraživanja svaka tri mjeseca kroz koja iz realnog sektora dobiva vrlo značajne informacije. Praćenjem trendova u tako kratkim intervalima dobiva se vrlo jasna ukupna ekonomska slika. To se stanje odražava na mnoge aspekte profesionalnog i privatnog života kao i na sam turizam.

Ono što je svojevrsni paradoks trenutačne situacije je to da potražna za turističkim putovanjima raste dok u isto vrijeme efekti inflacije i porasta kamata negativno utječu na raspoloživa financijska sredstva za putovanja. To bi moglo dovesti do povećanja potražnje za kraćim putovanjima i dužim ali jeftinijim putovanjima u 2024. godini. U dobrom balansiranju između potreba putnika i ponude turističkih tvrtki sve veću ulogu ima digitalna tehnologija.

Pokušaj vraćanja na „stare postavke“, prije pandemije, dr. Fuest vidi kao pogrešan način razvoja. Potrebne su inovacije, eksperimenti na osnovu iskustva stečenih u kontinuiranom kriznom okruženju. Pandemija Covid 19 nas je pripremila na nove pandemije a kriza koju je izazvao rat u Ukrajini na nove krize osobito u sektoru energetike i hrane.

Digitalizacija, ljudski resursi, održivost, tri su osnovna pojma koja obilježavaju turizam danas.
Digitalizacija se ubrzano razvija i postaje glavni alat ne samo marketinga i prodaje već i upravljanja procesima.

Turizam je ipak, prije svega, ljudska, humana interakcija pa digitalna tehnologija i robotika ne mogu potpuno nadomjestiti ljudsku radnu snagu u turizmu. Ona je vrlo deficitarna u cijeloj Europi.

Tu dolazimo d drugog apsurda. Razvijene zemlje pozivaju i zapošljavaju radnu snagu iz zemalja u razvoju i nerazvijenih zemalja da bi u isto vrijeme potpomagale programe za bolji život tih zajednica koje ubrzano stare i ostaju bez radno aktivnog, produktivnog stanovništva.

Integracija imigranata je važan proces za razvijene zemlje ali do koje mjere se može „crpiti“ najvažniji dio stanovništva iz krajeva koji već trpe zbog toga ? U budućnosti će se sve više razvijati turistička ponuda na globalnom jugu gdje će se kroz takav razvoj zapošljavati stanovništvo koje bi inače emigriralo. To će stvarati nove probleme na globalnom sjeveru na kojemu će se i dalje osjećati nedostatak radne snage u ugostiteljstvu i turizmu.

Potreban je sasvim nov pristup prema radnicima s puno više fleksibilnosti. Oni koji će i dalje imigranti u globalni sjever trebaju dobiti svu moguću pomoć za integraciju.

Neodrživa održivost

Slično je i s održivošću. Svi govore o održivosti ali isto tako računaju na povećanje broja dolazaka turista, na veći broj dolaznih letova pa se ta kontradikcija želje za što većih stupnjem održivosti uz istovremeno povećanje volumena prometa sve više ocrtava kao paradoks.

U novonastalom održivom pristupu ima i mnogo „zelenog pranja“ gdje se uz korištenje obilatih financijskih fondova prikazuje poslovanje „zelenijim“ nego što ono u stvari i je. U tome prednjače velike turističke kompanije. Ova situacija uz bujanje birokratskog aparata zaduženog za kontrolu i upravljanje pravilima održivosti dovodi u pitanje iskrenost ponuđača a time i povjerenje potrošača, turističkog putnika.

Umjesto ovakvog pristupa tumačenju EU taksonomije, dr. Fuest predlaže mjerenje „ugljičnog otiska“. Smanjenje emisija CO2 konačan je strateški cilj programa dekarbonizacije ali i jedan od važnijih ciljeva održivosti turističkih putovanja.

Turizam se nalazi u stanju transformacije

Turistički sektor i dalje treba prakticirati elastičnost, fleksibilnost u poslovanju i graditi sustav koji je otporan na krizna stanja. Proizvode koje treba prioritetno razvijati  su oni koju su se pokazali najotpornijima u pandemiji. To je svakako planinski turizam, aktivni turizam, turizam manjih grupa, individualni turizam, baby boomersi su financijski najjači, najstabilniji segment putnika.

Polarizacija na one koji imaju dobar budžet za putovanja i one koji su osjetljiviji na cijene dodatno će rasti. Briga za okoliš, jasno prikazivanje svih konkretnih postupaka za smanjenje štetnih utjecaja na okoliš iznimno su važni u turizmu.

Putovanja željeznicom će rasti, povećavat će se korištenje tekućeg vodika kao goriva, zračni prijevoz će i dalje biti pod snažnim pritiskom za korištenje okolišno prihvatljivog goriva.

Sve nam govori da brojke turističkog prometa koje nas uvjeravaju da se vraćamo na „staro normalno“ mogu biti varljive. Fizički i financijski promet se vraćaju kao posljedica preduge socijalne izolacije u vrijeme pandemije. Međutim poslovni sektor je doživio velike šokove i promjene i nije se operativno ni financijski potpuno oporavio. Kućni proračuni obitelji turističkih putnika bit će u sve većem opterećenju prouzročenom učincima inflacije. Cijene roba i usluga široke potrošnje, osobito energije i hrane će rasti iznad realnog rasta plaća.

Zato unatoč odličnim prognozama za 2023. godinu, turistički se sektor mora već sada pripremati na 2024. i 2025. koje donose nove izazove.
Iz Berlina
Nedo Pinezić

Objavljeno

Im memoriam Josip Pinezić Pino 1934. – 2022.

Josip Pinezić Pino
1934. – 2022.
Partil je barba Pino. Još jedno slaganje nacijepanih drva manirom estetike vrhunskog hotelijera, sve na svom mjestu, poravnato, uredno. I odlazak.

Njegov životni put mogao bi biti predložak za dobar film pun emocija i sjete za proteklim vremenima.

Rođen u siromašnoj obitelji, u tada malom i zabačenom selu Skrbčići, Pino je vrlo rano morao preuzeti odgovornost za svoj razvojni put. U dobi od 17 godina u vremenima gladi, krajem četrdesetih i početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, nakon kratkog školovanja, već vodi dvije „butige na tesere“. Jedan dan u Vrhu, drugi u Skrbčićima, putujući pješke i biciklom dijelio je mještanima najosnovnije potrepštine u zamjenu za bonove.

Sredinom pedesetih godina kreće stopama mnogih u Šotoventu – na more. Ipak, već tada se usmjerava prema turizmu, ukrcava se kao „mali od kamare“ na putničkim brodovima dužobalne plovidbe Jadranom. Vrijedan kakav je bio ljeti je plovio, zimi se školovao u ugostiteljskoj školi u Opatiji. Nadređeni su prepoznali njegov talent pa mu Jadrolinija omogućava dodatno školovanje ekonomskog usmjerenja uz financijsku podršku. Bila je to odskočna daska za poziciju komesara bijelog osoblja, odnosno „direktora hotela“ na putničkim brodovima.

Uskoro u jadrolinijinu flotu stižu brodovi za duža kružna putovanja. Pino se 1961. ukrcava kao komesar na „Dalmaciju“ ponos flote putničkih brodova tadašnje države. Tu je stekao veliko iskustvo u najprofinjenijem obliku turizma – luksuznim krstarenjima. U to doba su krstarenja bila upravo to – luksuz. Plovidbe Mediteranom, Sjevernim morem, uz obalu Afrike… s gostima iz mnogih zemalja na brodu kapaciteta 300 putnika i danas bi se smatrala posebnim.

Veliko znanje i iskustvo dovelo ga je do prvog direktora najluksuznijeg hotela tadašnje države. 1971. postaje direktor hotela „Palace“ u „Hotelskom gradu Haludovo“. Investitor i vlasnik „Haludova“ , SOUR Brodokomerc sklapa ugovor o poslovnoj suradnji bez presedana u povijesti „hladnog rata“. Veliki poticaj ublažavanju teških dugova Brodokomerca zbog izgradnje velebnog Haludova trebao je donijeti mega poznati strateški partner iz Sjedinjenih Američkih Država – Penthouse.

Svakodnevno je Pino, u ne baš uvijek ugodnim situacijama, rješavao nedostatke siromašnog okruženja za elitnu publiku. “Bijele”, makadamske, prašnjave ceste, nedostatak električne energije, izuzetno loše telefonske linije (za vezu sa SADom čekalo se danima), i mnogih namirnica, nedostatak zabavnih sadržaja poput trgovina luksuznom robom, otmjenih restorana… Trebalo je na dnevnoj bazi ublažavati frustracije zahtjevnih gostiju s nimalo ugodnim Bobom Guccioneom koji je sebe predstavljao kao prvog kapitalističkog lomitelja barijere željezne zavjese. Ikona američkog kapitalizma osvaja Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju.

Pino je zaista pokušavao sve pa i skretanje opskrbnog trgovačkog broda, pa i kruzera iz Trsta na sidro pred Haludovom kako bi se zadovoljilo potražnju VIP gostiju.

Kao čovjek kojega su suradnici i djelatnici iznimno cijenili a partneri poštovali, nakon Haludova preuzeo je upravu „Hoteli Malinska“  a zatim i „Zlatnog otoka“ kako bi unaprijedio uslugu.

Za kraj radnog vijeka ponovo se otisnuo na more na posljednja putovanja svoje „Dalmacije“.

Barba Pino je bio otvoren čovjek, oštra uma,velikog znanja i sjajne memorije. Esteta, hotelijer od formata, pravi gospodin a jednostavan, skoman, pošten i pristupačan.

Tko je htio mogao je od njega puno naučiti, njegovi savjeti su bili uvijek pristupačni, volontirao je u mnogim društvenim tijelima. Turistička zajednica Općine Malinska – Dubašnica, Općinsko vijeće, otočne institucije u kojima je Pino bio aktivan imale su čovjeka znanja i pojave, sjajnog diplomata opće prihvaćenog sugovornika i suradnika.

Život ga nije mazio od najranijeg djetinjstva pa do pozne dobi. Mnogi gubici i teške situacije nisu ga slomili. Podrška njegove supruge Ankice, kćeri Ksenije, unuka Ane, Sanje i Nataše i topla druženja s praunučićima njemu su bili najveće bogatstvo.

Redovne dnevne šetnje i kave s bratom Ivom primjer su bratske povezanosti koju se malo gdje može sresti. Kuda Pino tamo i Ive, kao dva brata blizanca, tijekom cijelog života.

Odlaskom barba Pina zatvara se jedno poglavlje života s turizmom i turizma sa životom svagdanjim kakvog smo željeli i kakvog smo voljeli.

Ostaju sjećanja i pouke s kojima Pino nastavlja živjeti u nama.

Vidi 23. minuta:  https://www.youtube.com/watch?v=tALx6BbZPB4&t=2054s&ab_channel=Qemetiel218

Objavljeno

Hrvatska primjer Europskoj komisiji za reguliranje smještaja u domaćinstvu

Kratkoročni najam 

Većina mjera iz Komisijinog prijedloga već postoji u Republici Hrvatskoj koja ima jedan od najuređenijih sustava kratkoročnog najma u Europskoj uniji.

Europska komisija je predstavila prijedog uredbe kojom se prije svega uvodi registracija iznajmljivača, zatim sustav prijave boravka turista odnosno najmoprimca kratkoročnog najma i obaveza plaćanja turističke pristojbe.

Sve ovo Hrvatska već provodi pa i više od toga. U Hrvatskoj postoji razmjerno najveći udio legalnih iznajmljivača  od svih ostalih EU zemalja prema kriterijima koje donosi  uredba.

Upravo zbog ove činjenice nerijetko se spominje veliki smještajni kapacitet koji je u samom vrhu EUa prema broju stanovnika. Stvar je u tome da u mnogo većim zemljama od Hrvatske ova vrsta najma stanova uopće nije registrirana, iznajmljivači nemaju posebna odobrenja, ne postoji registar iznajmljivača a ne plaća se ni turistička pristojba.

https://dantes.com.hr/ugostiteljske-usluge-u-domacinstvu-fiskalne-obaveze-iznajmljivaca/

U mnogim EU zemljama stanovi se iznajmljuju putem posredničkih platformi bez obzira na status. Europska komisija želi ujednačiti standarde kratkoročnih najmova u svim EU zemljama. Hrvatska pri tome može poslužiti kao primjer.

https://dantes.com.hr/kako-zapoceti-s-pruzanjem-ugostiteljskih-usluga-u-domacinstvu/

Javno savjetovanje

Prijedlog uredbe je objavljen za javno savjetovanje koje traje do konca studenog. Cjelovit dokument možete pogledati putem ove poveznice : https://mail.google.com/mail/u/0/#all/FMfcgzGqRZXPSsVZXkPNHGqHlfqbqlzr

Pozvani smo svi da damo svoje mišljenje neposredno ili putem svojih predstavničkih tijela.

Europska komisija je7.11. 2022. donijela Prijedlog uredbe za povećanje transparentnosti u području kratkoročnog iznajmljivanja smještaja i pomoć javnim tijelima da osiguraju uravnotežen razvoj te djelatnosti kao dijela održivog turističkog sektora u svim zemljama Europske unije.

Rezervacije kratkoročnog smještaja donose koristi i iznajmljivačima i turistima ali  one mogu izazvati zabrinutost u određenim lokalnim zajednicama koje se protive povećanju ponude kratkoročnih najmova na štetu dugoročnih najmova. Nerijetko se upravo ovakav trend krivi za povećanje cijena dugoročnih najmova.

Novim pravilima želi se poboljšati prikupljanje i razmjena podataka od iznajmljivača i internetskih platformi. To bi trebalo poslužiti kao temelj za djelotvorne i razmjerne lokalne politike kojima će se obuhvatiti i prilike i poteškoće povezane sa sektorom kratkoročnog iznajmljivanja.

Prema obrazloženju prijedloga nova predložena pravila pridonijet će povećanju transparentnosti u pogledu identifikacije i aktivnosti iznajmljivača u kratkoročnom smještaju i u pogledu pravila koja moraju poštovati te će olakšati registraciju iznajmljivača.

Prijedlogom rješenja prebacuje se propisana jednoobrazna  obaveza  na internetske platforme pa se očekuje da će se promijeniti trenutačna rascjepkanost načina na koje internetske platforme razmjenjuju podatke.  U konačnici novi protokol bi trebao pomoći u sprječavanju nezakonitih ponuda smještajnih jedinica. Time se želi pridonijeti održivijem turističkom ekosustavu i poduprijeti njegova digitalna tranzicija.

Novi zahtjevi za razmjenu podataka za kratkoročno iznajmljivanje

Ciljevi novog predloženog okvira su:

  • usklađivanje zahtjeva za registraciju iznajmljivača i njihovih nekretnina za kratkoročno iznajmljivanje kad ih uvedu nacionalna tijela: sustavi registracije morat će biti u potpunosti dostupni na internetu i prilagođeni korisnicima;  trebao bi biti propisan sličan skup relevantnih informacija o iznajmljivačima i njihovim nekretninama, odnosno „tko”, „što” i „gdje”; pri ispunjavanju registracije iznajmljivači bi trebali dobiti jedinstven registracijski broj
  • pojašnjenje pravila kako bi se osiguralo prikazivanje i provjera registracijskih brojeva: internetske platforme morat će iznajmljivačima olakšati prikazivanje registracijskih brojeva na svojim platformama; morat će i nasumično provjeravati jesu li iznajmljivači registrirani i prikazuju li točne brojeve; javna tijela moći će suspendirati registracijske brojeve i zatražiti da platforme izbrišu s popisa iznajmljivače koji ne poštuju pravila
  • pojednostavljenje razmjene podataka između internetskih platformi i javnih tijela: internetske platforme morat će jednom mjesečno automatski podijeliti podatke o broju noćenja i broju gostiju s javnim tijelima; za male platforme i mikroplatforme predviđene su jednostavnije mogućnosti izvješćivanja; javna tijela moći će primati te podatke putem nacionalnih „jedinstvenih digitalnih ulaznih točaka”; to će doprinijeti ciljanom oblikovanju politika
  • omogućavanje ponovne uporabe podataka u agregiranom obliku: podaci dobiveni na temelju ovog prijedloga doprinijet će, u agregiranom obliku, statističkim podacima o turizmu koje izrađuje Eurostat i bit će uključeni u predstojeći europski podatkovni prostor za turizam; s pomoću njih razvijat će se inovativne usluge povezane s turizmom
  • uspostava djelotvornog okvira za provedbu: države članice pratit će provedbu tog okvira za transparentnost i uvesti odgovarajuće kazne za nepoštovanje obveza iz ove Uredbe.

Sljedeći koraci

Europski parlament i Vijeće raspravljat će o Prijedlogu Komisije u cilju njegova donošenja.

Nakon donošenja i stupanja na snagu države članice imat će dvije godine za uspostavu potrebnih mehanizama za razmjenu podataka.

Polazna osnova za ovakav prijedlog

Kratkoročno iznajmljivanje smještaja brzo se razvija u EU-u, uvelike potaknuto ekonomijom platformi.

Smještajne jedinice za kratkoročno iznajmljivanje čine otprilike četvrtinu ukupnog turističkog smještaja u EU-u i njihov se broj znatno povećava u cijelom EU-u. Taj je trend potvrđen za vrijeme krize uzrokovane bolešću COVID-19.

Broj rezervacija kratkoročnog smještaja tijekom ljeta 2020. i 2021. bio je iznad razine iz 2018. Osim toga, broj rezervacija u prvoj polovini 2022. povećao se za 138 % u odnosu na isto razdoblje 2021. Kratkoročno iznajmljivanje smještaja postalo je neophodno za turistički ekosustav EU-a, uključujući goste i iznajmljivače, te za mnoge zajednice, stvarajući i prilike i izazove.

Prijedlog uredbe o prikupljanju i razmjeni podataka o uslugama kratkoročnog iznajmljivanja smještaja jedna je od glavnih mjera puta tranzicije za turizam, objavljenog u veljači 2022. Prijedlog je najavljen u Komisijinoj strategiji za MSP-ove iz ožujka 2020. u cilju promicanja uravnoteženog i odgovornog razvoja ekonomije suradnje na cijelom jedinstvenom tržištu, uz potpuno poštovanje javnih interesa.

Njime će se dopuniti i postojeći instrumenti, posebno Akt o digitalnim uslugama, kojim se uređuju internetske platforme, i pravila iz Direktive o administrativnoj suradnji u području oporezivanja (DAC7).

 

 

 

Objavljeno

BUDUĆNOST HOTELIJERSTVA

Accor group, https://group.accor.com/en

Accore grupa je najveća hotelijerska grupacija na svijetu koja zapošljava 230.000 ljudi u 5.300 hotela i 10.000 restorana i barova u 110 zemalja diljem svijeta. Hoteli su im grupirani kao ekonomični, prosječni, premium i Luxury.

CEO Sebastian Bazin

Glavni direktor grupe je Sebastian Bazin, čovjek koji je karijeru gradio u financijskom sektoru na najzahtjevnijim tržištima, New Yorku, Londonu, San Franciscu. Bio je čelni čovjek Hottinguer Rivaud Finances, investicijske banke, pa izvršnim direktorom L’Immobilière Hôtelière, tvrtke za razvoj hotela u Francuskoj.

1997. prešao je u Colony Capital, privatnu tvrtku za ulaganje u nekretnine, kako bi vodio njen europski ogranak i vodio nekoliko akvizicija, uglavnom u ugostiteljskom sektoru (Générale des Eaux, Club Méditerranée, Lucien Barrière, Fairmont & Raffles, Buffalo Grill, Château Lascombes, Stadia Consulting i drugi).

Upravnom odboru Accora pridružio se 2005. i, preko Colony Capitala, postao dioničar Paris Saint-Germaina 2006. i predsjednik kluba 2009.

U kolovozu 2013. dao je ostavku na svoje dužnosti u Colony Capitalu i imenovan je predsjednikom i glavnim direktorom Accora.

Sébastien je potpredsjednik Nadzornog odbora Zaklade Gustave Roussy, a od 2016. član je Upravnog odbora GE-a. * Iz javno objavljenog životopisa.

Richard Quest

Nedavno je gospodin Bazin gostovao kod drugog velikana svjetske ekonomske scene, Richarda Questa u njegovoj megapopularnoj (za poslovni svijet) emisiji Quest Means Business na CNNu, https://edition.cnn.com/shows/quest-means-business.  Ovaj diplomirani pravnik, briljantni novinar koji je karijeru gradio u BBCu zaslužuje da ga malo progooglate, ili još bolje, popratite na CNNu.

Razgovor koji pokazuje put

Basin je u razgovoru s Questom postavio nove smjernice za hotelsku industriju. Njegovo razmišljanje počinje konstatacijom da moramo zaboraviti tradicionalni način poslovanja hotelske industrije jer se svijet duboko promijenio. Najveći izazov industrije je po njemu povratak radne snage koja je otišla u proteklim kriznim godinama.

Hotelijeri moraju prihvatiti da će ljudi za njih radit tri dana u tjednu, odnosno da će, slikovito rečeno, ponedjeljak i utorak raditi u jednoj kompaniji, srijedu i četvrtak biti samozaposleni i raditi na nekom svom projektu a u petak, subotu i nedjelju će raditi u turizmu.

Danas mladi ljude žele imati bolju kvalitetu života, žele se zabaviti i ne razmišljaju o izgradnji karijere na tradicionalan način. Na pitanje o kvalitetnim, školovanim ljudima, odgovorio je da već sada u njihovoj grupaciji rade ljudi bez prethodnog iskustva u struci ali uz dobar trening postižu odlične rezultate i rade samo tri dana u tjednu.

Ključ dobrog menadžera je shvaćanje svakog zaposlenika kao individuu koja ima  specifičnu motivaciju za posao. Vraćanje ljudskosti u industriju podrazumijeva posvećenost svakom zaposleniku u nastojanju da se stvori odgovarajuća motivacija za rad, bio to adekvatan novac, mogućnost profesionalnog razvoja ili prava ravnoteža između posla i privatnog života. Menadžeri koji nađu vremena za svakog zaposlenika ponaosob izgradit će sustav lojalnosti.

Profit je i dalje važan u poslovanju ali ne i maksimiziranje profita na uštrb svih drugih važnih elemenata. Vrijednost za novac ne očekuje samo gost već i zaposlenik. Stabilno, dugoročno poslovanje oslanja se na individualnom pristupu zaposlenicima s razumijevanjem njihovih motivacija i uvažavanjem njihovih osobnosti.

Bleisure travel

Spajanjem poslovnog putovanja s putovanjem radi razonode stvoren je novi način putovanja – bleisure (business + leisure). Međunarodna poslovna putovanja su u opadanju ali domaći segment putnika raste i kompenzira taj manjak. Kad misli na domaća, Basin računa na ona gdje se putuje do pet sati od svoje kuće.

Worcation

Također novi način provođenja vikenda je tako zvani „worcation mode“. Ljudi napuštaju svoj dom u četvrtak na večer, u petak rade „na daljinu“, subotu i nedjelju provode druge aktivnosti, ponedjeljak opet rade „na daljinu“ i vraćaju se kući u utorak. Tu se stvara bolji promet u hotelima vikendom, „miješaju“ se strani i domaći gosti, propulzivnost poslovanja je bolja. Zato je važno imati „vrata hotela otvorena za ljude preko puta“. Bitno je da budemo dio lokalne zajednice.

„Pandemija je promijenila poslovanje hotela na bolje“, zaključio je svoj razgovor s Questom Sebastian Basin, čelni čovjek Accor grupe, najveće hotelske grupacije.

Nedo Pinezić