OD ŠARGANA DO DIVČIBARA

 

Ovo nije kratki putopis nekog egzotičnog putovanja. Ovo su posebno lijepa i zanimljiva odredišta u našem susjedstvu.

Šargan je naziv za zmiju riđovku u Bosni i Hercegovini ali u Srbiji je to naziv parka prirode: Šargan–Mokra gora je naziv zaštićenog područja u zapadnoj Srbiji, na području Zlatiborskog upravnog okrugaDivčibare su gradsko naselje i poznato turističko mesto grada Valjeva u Kolubarskom okrugu na planini Maljen. Prema popisu iz 2011. bilo je 141 stalno naseljenih stanovnika. Nalazi se 38 kilometara južno od Valjeva, a 107 kilometara od Beograda. Pruža se od Crnog vrha, Paljbe, Golupca do Velikog brda. Nalazi se na visini od 980 metara nadmorske visine, najviši vrh – 1095m. Visoravan je dobila naziv Divčibare iliti „devojačke bare“ u spomen na tragičnu smrt jedne mlade devojke. Prema narodnom predanju, mlada čobanica se nesrećnim slučajem udavila, u nabujaloj Crnoj kamenici.“ * Wikipedija

Šargananska osmica, koja podsjeća na šargana u B i H, je: Takozvana Šarganska osmica je dio pruge uzanog kolosijeka između Užica i Višegrada, odnosno Mokre Gore i Kremana, preko brda Šargana. Ova pruga ima veliki broj mostova i 19 tunela od kojih je najduži Šarganski: 1660,80 m. Po broju mostova i tunela, i usponu od 18 promila, Šarganska osmica je jedinstvena u Evropi. Šarganska osmica je jedna od turističkih atrakcija Zlatibora.Pošto lokomotiva parnog voza ne može da savlada uspon, pruga na izvjestan način ide preko brda u zavijenim krugovima, i tako pravi figuru broja osam.“ *Wikipedia

Mokra Gora je mjesto u kojemu se nalazi „glavni kolodvor“ uskotračne pruge „šarganske osmice“, prenoćište, biljetarnica, restoran… sve u duhu prošlih vremena. Vrlo solidan smještaj, restoran i glavna atrakcija cijelog kraja – retro vlak na uskotračnoj pruzi iz 1926. godine. Godišnje tim vlakom putuje 100.000 putnika na turističkoj turi „Šarganska osmica“ https://putnikofer.hr/mjesta/sarganska-osmica/  .

Iznad Mokre Gore niknuo je „Drvengrad“ bajkovito etno selo Emira Kusturice https://putnikofer.hr/mjesta/etno-selo-drvengrad-srbija-emir-kusturica/  na Mećavniku.  Čudesna priroda, gostoljubivi ljudi i mnoga još neotkrivena zanimljiva mjesta, stavljaju ovu destinaciju na mapu putovanja iz Sarajeva ili Tuzle prema Zlatiboru ili u našem slučaju preko Bajine Bašte do Mionice. A ima se što doživjeti : https://bookaweb.com/sr/blog/mokra-gora-turisticki-najatraktivnije-selo-srbije .

Bio distrikt Kolubara je prva regija na Zapadnom Balkanu i susjednim zemljama koja se jasno opredijelila za ekološku, biodinamičku proizvodnju hrane, očuvanje starih sorata i općenito za očuvanje kulture zemlje https://organskobastovanstvo.rs/postovi/biodistrikt-kolubara-od-ideje-do-realizacije-selo-tolic-mionica/ .

Divni ljudi, „odmetnici od grada“ kako sami za sebe govore, napravili su uz pomoć krovne nacionalne organizacije „Serbia organica“ https://serbiaorganica.info/?lang=en/  , odlučujući korak i povezali se u zajednicu europskih bio distrikta. Korak po korak, godinu za godinom razvijaju svoje zamisli i učvršćuju veze svoje male zajednice.

Polako se razvijaju i agroturistička domaćinstva kao prirodan spoj poljoprivrede i turizma. Finalni konzumni proizvodi su zaista vrhunski, počevši od brašna starih sorti žitarica, preko posnih kolačića do matičnog soka aronije, soka od jabuke, borovnica, jagoda …

U okolici Mionice nalaze se i toplice / toplice Vrujci https://termevrujci.com/ kao i brojna zanimljiva mjesta https://vodenicadren.rs/sta-sve-vredi-posetiti-u-mionici-skriveni-dragulji-zapadne-srbije/ . Mionica je i polazna točka za Divčibare https://bookaweb.com/sr/divcibare .

I sve ovo samo sat vožnje suvremenom autocestom od Beograda.

Preporučena petodnevna tura iz Hrvatske:

Tuzla https://tztz.ba/ba/    – Mokra Gora – Bajina Bašta https://bookaweb.com/sr/blog/sta-videti-i-raditi-u-bajinoj-basti-i-okolini    – Užice https://www.turizamuzica.org.rs/  – Mionica – Beograd https://www.tob.rs/sr

Preporučena sedmodnevna tura iz Hrvatske:

Sarajevo https://www.visitsarajevo.ba/bs/pocetna/  – Višegrad https://visitvisegrad.com/  – Mokra Gora – Bajina Bašta – Užice – Mionica – Valjevo https://bookaweb.com/sr/valjevo  – Beograd

Ovo su samo dvije od desetaka mogućih kombinacija za putovanja prepuna istinskih doživljaja gdje ljude stavljamo na prvo mjesto.

Sretan put !

www.nedopinezic.com

www.krckakuca.com

 

 

24 SATA U GRAZU

Skraćeni vikend
Graz, glavni grad Austrijske Savezne države Štajerske udaljen je od Rijeke isto koliko i Zadar – 3 i pol sata umjere vožnje autoputom. To je glavni razlog za donošenje odluke „u zadnji čas“ za „skraćeni vikend“ u Grazu (Zadarsku smo županiju na sličan način posjetili vikend prije. U petak popodne krećemo za Graz.

Za smještaj smo odabrali „dog friendly“ hotel u južnom predgrađu jer s nama ide i naš kućni ljubimac Fred. Hotel je dobar, čist, uredan, s ljubaznim osobljem a cijena od 160 eura za dvokrevetnu sobu s doručkom uključuje i korištenje wellnessa s bazenom, infracrvenom i finskom saunom.

Nakon što smo se smjestili odlazimo u centar grada. Neisplanirana šetnja ulicama i trgovima s “chriskindlesmarkt” štandovima uvela nas je u prvi adventski vikend. Prevladava ponuda suvenira, upotrebnih predmeta, namirnica iz kućne radinosti i seljačkih domaćinstava. Ugostiteljska ponuda je skromna – kuhano vino, kuhani džin, žestoka pića, slatki zagrisci, kobasice, krumpir… Ali zato svi restorani popunjeni. Bez rezervacije nema mjesta niti u jednom restoranu.

Muzika tiha, decentna, mnoštvo ljudi se druži u petak navečer nakon posla i škole, živo razgovaraju, griju se „Gluhweinom“. U restoranima se okupljaju društva s posla iz obitelji, prijatelji… Grad je prije svega lijepo održavan, čist. Pročelja povijesnih zgrada renovirana u autentičnom ruhu. Sve je na svom mjestu, drvena visoko kvalitetna stolarija, reklame od kovanog željeza, kameni pločnici …Dobra ponuda brojnih dućana i vođene grupice turista upućuju na važnost turizma za grad.

Graz ima odlično organiziran javni prijevoz tramvajima, trolejbusima, autobusima. Cijena cjelodnevne kombinirane karte je 7 eura a subotom je sav javni prijevoz besplatan. Dovoljan broj dobro raspoređenih javnih garaža omogućava pronalazak slobodnog mjesta u petak navečer. U subotu popodne će biti, kako su nam rekli, puno teže.

U potrazi za restoranom utjehu smo našli u kineskom samoposlužnom ugostiteljskom objektu. Kao i kod mnogih drugih stvari i ovdje je izbor bio dobar, jela ukusna a cijena vrlo prihvatljiva. Tako je to kod Kineza. Uz to dobili smo i priliku da se malo ugrijemo od kontinentalne hladnoće koja se „uvlači u kosti“. Nakon lagane večere obilazak štandova, slatki trenuci s nogu i naravno kuhano vino. Iste večeri smo iskoristili wellness za „detoksikaciju“ u sauni.

Subota

Subota je dan koji počinje sporijim tempom i naravno wellnessom 😊 (Boduli smo pa da ne propadne). S novom energijom na doručak kojega smo zbog psa blagovali na izdvojenim stolovima kraj recepcije. Odjavili smo se u hotelu ali smo dogovorili da jedan automobil ostane na hotelskom parkingu koji je besplatan (garaža se plaća). Krećemo u centar grada baš na vrijeme prije „špice“. Prva stvar je „pravi espresso“ u talijanskom baru, bolje rečeno na ogradi terase koju miluje skromno sunce. Odličan početak nagovješćuje i dobar nastavak dana.

Penjemo se povijesnim uskim ulicama Graza prema „Schlossbergu“, ostacima utvrde iznad gradske jezgre. Sama utvrda je demolirana po nalogu Napoleona . Ostao je samo toranj sa satom, danas simbolom Graza. Do vrha brda se može ići pješice, uspinjačom ili liftom. Mi idemo pješice i usput, poučeni jučerašnjim iskustvom, rezerviramo stol za ručak u jednom zanimljivom rustikalnom restoranu.

Na prostoru „malog grada“, Gradeca po kojemu je grad i dobio ime, organiziran je odličan adventski sajam. Sunčan dan kao stvoren za šetnju, izmamio je mnogobrojne posjetitelje na otkrivanje ponude. Ovdje ima domaće hrane, domaćih pića, rukotvorina svake vrste, sve izvrsno uz izrazito simpatične ponuditelje. Stali smo na štandu s rakijama koje proizvodi jedan OPG iz okruga. Izvrsni likeri i rakije koje se mogu probati po principu platiš jedan dobiješ dva momentalno stvaraju dobru atmosferu pojačanu zvucima dijatonske, harmonike i gitare u izvedbi omladine iz Slovenije.

Gradonačelnica Graza iz ne uobičajene stranke

Maribor je blizu a Slovenaca inače ima kao nacionalne manjine u Grazu kao i primjetan broj Hrvata ali danas i sve više drugih nacija sa svih strana svijeta. U Grazu je inače na vlasti gradonačelnica iz stranke Komunističke partije Austrije (KPO), gospođa Elke Kahr. Rođena je u Grazu, dužnost obnaša od 2021. godine. Ali pustimo politiku. Graz danas ima oko 289.000 stanovnika prema  i drugi je po veličini grad u Austriji.

Gospodarstvo Graza

Glavne gospodarske grane su automobilska industrija (Magna Steyr), tehnologija i informatika, zdravstvo i biomedicina, obrazovanje i istraživanje, turizam. Graz stvara više od trećine industrijske proizvodnje Štajerske i zapošljava 40% radne snage pokrajine. No ono što se inače čuje među ljudima je i to da je Graz „lakši“ grad za živjeti od Beča a ljudi su topliji, komunikativniji. U svakom slučaju preporučujem adventski sajam na Schlossbergu.

Ručak u “kućnoj radinosti”

Ručali smo u restoranu koji je neka vrsta „kućne radinosti“. U staroj, obiteljskoj kući, svaka prostorija zadržala je većinu svojih povijesnih gabarita ali i namještaja. Ljubazne domaćice su žene, sestre i rodbina u najboljim godinama. Sve ide polako, „po domaću“ a hrana je autentična, ukusna. Uspjeli smo „oteti“ i zadnje komade doma rađenog štrudela s jabukama. Dobra je vijest da se restoran nalazi na pola brda pa je povratak u grad – nizbrdo. Lakše se „kotrljati“ na dolje nakon dobrog ručka.

I tako s noge na nogu, živopisnim ulicama grada došlo je vrijeme povratka. Točno 24 sata smo proveli u ovom lijepom gradu, od 17:00 u petak do 17:00 u subotu. Bilo je lijepo, ugodno, drugačije. Adventski ugođaj, Došašće nije vrijeme korizme ali niti ushićenog slavlja. Došašće je vrijeme susreta s ljudima, dijeljenja lijepih trenutaka, vrijeme opraštanja, humanitarnih djela, vrijeme iščekivanja radosnog trenutka nakon kojega kreće veliko slavlje. Tako je to u Grazu.
www.nedopinezic.com
www.krckakuca.com

ĐIR ZADARSKOM ŽUPANIJOM ZA SVAKO DOBA GODINE

 

Welcome Taste & Buy – novi turistički proizvod Zadarske županije

Petak , 21.11. Najava „armagedonskog  (ne)vremena“. Pregledom vremenskih prognoza, karata, i dobre volje svakoga od nas, zaključujemo da nam „ništa neće ovi dan pokvarit“. U 16:00 krećemo nas dvanajstero odlučnih s odmorišta kraj Krčkog mosta na put prema Zadarskoj županiji. Kako se pokazalo, to nam je bila jedna od boljih odluka ove godine 😊

Visoko postavljena letvica agroturizma Plavica

Smještaj smo rezervirali u https://www.maskovicahan.hr/hr . S ljubaznim osobljem dogovorili smo kasni dolazak, način preuzimanja ključeva soba i sve ostale detalje. Prvi cilj nam je lagana degustacijska večera na https://www.plavica.hr/ . U 19:30 pomalo umorni od radnog tjedna stižemo na odredište. Ono što nas je dočekalo nadišlo je sva naša očekivanja. Obitelj Stojanov iskreno živi ono što nudi: toplo gostoprimstvo u konobi koja spaja tradiciju i moderno doba, kamin kao središte okupljanja s neizostavnim gradelama i pekom, izvrsne namirnice s vlastitog polja i iz morskog ulova. Sve začinjeno vlastitim šampionskim maslinovim uljem, kruhom spravljenim od domaćeg brašna iz vlastitog mlina dobivenog iz vlastitog polja žitarica. Sve začinjeno ekološkim vinom kao poveznicom svih gastronomskih delicija. Slatko – trpki desert, naranče iz vlastitog uzgoja, prhki kroštuli, suhe smokve… Sve plod rada ruku ove vrijedne peteročlane obitelji.

Prošlost u sadašnjosti

Noćenje u Maškovića Hanu je poput vremeplova koji nas na romantičan način vraća u vrijeme nedosanjanog sna velikog admirala osmanske vojske Jusufa Maškovića. Nešto više od 400 godina kasnije, uživanje u najvrijednijem zdanju osmanske arhitekture na tlu Hrvatske prepušteno je putnicima – namirnicima, turistima, gostima, avanturistima. Doručak – jedan od najboljih koje možete dobiti u nekom hotelu kao i usluga. Zapravo ovdje se čovjek osjeća kao doma, privatno kod samog Maškovića – posebno, ekskluzivno a opet sasvim prirodno i ugodno.

Bijeg od oluje

Subota je „Dan D“ na cijelom Jadranu. Snažna olujna, orkanska bura i snijeg, paralizirali su promet sjeverno i južno od naše pozicije. „Naš“ trajekt iz Biograda na moru do Tkona plovi uredno prema plovidbenom redu. Bez gužve i čekanja, po normalnim cijenama,  stižemo na Pašman. Zahvaljujemo posadi Jadrolinijinog trajekta i hitamo prema, po našem mišljenju a prema preporuci iskusnog turističkog stručnjaka Damira Hordova, na recepciju otoka.

Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana stoji na jednoj posebnoj koti, brdu Ćokovac, koja dominira okolnim krajem. https://samostan-cokovac.hr/  Ovdje su od najranije poznatih vremena bile važne građevne strukture vezane uz osmatranje i život na osami. Samostan ima burnu prošlost a 2029. će proslaviti 900 godina od dolaska benediktinaca na ovo mjesto. Prijem, predstavljanje povijesti benediktinskog reda i lokaliteta ne mogu se opisati riječima. Vrijeme provedeno na ovome mjestu ubraja se u one neprocjenjive trenutke intime, meditacije, sabranosti, molitve za svakoga koji se prepusti toj nježnoj snazi mjesta.

Nagrađeni novim znanjem krećemo u istraživanje otočja Pašman – Ugljan.

Neizostavna točka od interesa u obližnjem Pašmanu je OPG Matulić. https://opgmatulic.com/  Ana i Krsto Matulić pravi su primjer vrijednih i upornih otočnih ljudi. Od gotovo ničega, svojom vizijom, inovativnošću, upornošću i velikim radom dosegli su svjetske vrhunce u proizvodnji delikatesnih proizvoda. Ljuti umak Pašmanero i balzamični ocat od smokve Pašman Libre kao i aceto Maraška postali su nadaleko poznati nositelji branda Matulić i donijeli ovoj obitelji prestižne nagrade u europskim metropolama: – „Great Taste Golden Forks“ u Londonu i u Parizu. Na European natural beauty awards natjecanju nagradu Excellence Award dobila njihova krema Eternelle. Ima tu u njihovoj maloj butigi na obali „svašta nešto“ pa je „pao“ i dobar predblagdanski shopping.

S i iz Pašmana idemo na Ugljan.

Na putu prelazimo preko čuvenog mosta u mjestu Ždrelac. Kanal između Pašmana i Ugljana predstavlja od strane Zadra najbliža vrata za svijet Kornata.

Ovoga smo puta otočni svijet odlučili bolje upoznati druženjem s lokalnim ribarima i maslinarima. Baš u pravo vrijeme za okrjepu pokucali smo na vrata obitelji Kolega vlasnicima ribarskog obrta “Moćun“. https://zadarski.slobodnadalmacija.hr/zadar/zadar-plus/uspjesna-biznis-prica-u-jednoj-od-najbogatijih-opcina-u-hrvatskoj-marko-kolega-u-kalima-ima-obrt-mocun-ustajemo-u-5h-ali-radim-ono-sto-volim-1404829  Marko i Katarina dočekali su na svojim zaraznim širokim osmjesima. U konobi – kušaonici ribarski „arti“, zapakirani plodovi mora najviše kvalitete a po zidovima – prava delicija. Na sušilima se suši riba. Proces sušenja traje godinu dana kao i proces sazrijevanja slane ribe. E, to je tajna rapsodije ukusa kad se spravljaju jednostavna jela poput riblje juhe i brodeta. Jednostavno, brzo spravljeno a moćno. Druga tajna, koju bi rijetko tko rado kopirao,  je ručni rad ovo dvoje vrijednih ljudi. Sva prerada ribe ide „kroz njihove ruke“. A radi se o tonama.

Kanuata

Okrijepljeni i snabdjeveni kod dragih Kolega nastavljamo u pratnji Ine, direktorice Turističke zajednice općine  Kali do iduće konobe. U konobi obitelji Ivoš dočekao nas je Krsto. Obiteljska tvrtka Mrotine d.o.o. bavi se ribarstvom i maslinarstvom. https://www.mrotine.hr/ . Ponosni su vlasnici ribarskog broda – plivarice „Ivoš“ koji je doplovio preko Atlantika u Kali kao još jedna poveznica Kaljana i ribarenja na oceanima. Kratko priča o brodu „Ivoš“ je sljedeća : „– Nakon uragana Katrina, koji je 2005. pogodio južnu obalu SAD-a, saznali smo od posrednika da tamo ima mnogo odbačenih ribarskih brodova koje su lokalci počeli prodavati kako bi se pokušali barem malo financijski oporaviti. Odlučili smo jedan kupiti i dovesti ga u Kali, pojašnjava Krsto te dodaje kako su ga morali kompletno renovirati, no, danas im je itekako drago jer dobro obavlja posao za koji je doveden.“

U konobi Mrotine lijepa, topla atmosfera, odlična prezentacija obiteljskog posla uz degustaciju marinirane i slane ribe sljubljene s izvrsnim maslinovim uljem i vinom vlastite proizvodnje. Krsti Ivošu je „svaka rič na mistu“ i kad govori i kad pjeva. U obitelji svi pjevaju pa smo se i mi na kratko pridružili pjesmi u hotelu „Kali“ gdje se održala Kanuata – fešta za kraj sezone branja maslina uz amatersko ocjenjivanje kvalitete ulja.

Kanuata je prava lokalna fešta uz dobru spizu, gitare i pismu, ćakule, druženja i dobar okrugli stol o maslinarstvu te zanimljivo amatersko ocjenjivanje maslinovih ulja. Nama je to bio pun pogodak. Ovaj događaj treba svakako staviti u planer. Teška smo se srca, odvojili od dragih Kaljana i zaputili putem Preka preko u Zadra. Bolje rečeno, trajektom smo „zagazili“ u Gaženicu i onda nakon par kilometara stigli u sjajno pozicionirani hotel „Kolovare“.https://hotel-kolovare.com/ 

Nedjeljno jutro uz sramežljivo sunce čini se idealnim za laganu šetnju iz hotela Kolovare preko Foše do katedrale Sv. Stošije na poluotoku. Tu smo se našli s našim zadarskim domaćinom Hordov Damirom koji nas je proveo starom gradskom jezgrom uz sjajno tumačenje burne povijesti prelijepog grada Zadra.

Craft proizvodi

Prema planu smo iz Zadra krenuli za mjesto Poljice na O.P.G. „Šinjorina smokva“. https://www.sinjorinasmokva.com/galeria Sandra i Alan su nas dočekali s rakijicom dobrodošlice koja nas je dobro zagrijala na „zubatom suncu“. Cijela priča oko pokretanja „namaza“, odnosno marmelade od smokava koji ima samo jedan sastojak – smokvu, djeluje kao i priče ostalih junaka naše avanture, gotovo nestvarno. Početi ni od čega, od „ledine“ i ostvariti svoj san kroz dugogodišnju borbu sa svime i svačime mogu samo ljudi koji su iznimno „jaki u glavi“ ali i u rukama jer i ovdje sve počiva na ručnom radu. I ovo je „craft proizvod“.

Umijeće sljubljivanja dijametralno suprotnih okusa, Sandrin je specijalitet. I nezaobilazna marmelada ne samo od smokve već i od šljive i mandarine u svemu i svačemu. Bio je to pravi cooking show u koji su se uključile i naše nježnije polovice. Alan je sveprisutno pomagao a mi ostali smo u glavnom – guštali. Na kraju smo svi zajedno s našim dragim domaćinima nastavili dalje do legende općine Vrsi do Mladena Maraša i njegove supruge Anite.

Priča kako svaki uspješan posao počinje iz garaže ovdje se doslovno primjenjuje. „Pjegula, pijat i pot“ je vinotočje S.O.P.G.-a obitelji Maraš gdje se kušaju izvrsna vina. Ta su vina mladi Maraši usavršili slijedom obiteljske tradiciji koja je ujedno zaslužna za šokol, pršut, pancetu dok sir dolazi naravna sa susjednog Paga. Kruh se peče ispod peke kao i još ponešto ako „slučajno“ tu upadne. Izvrsnost na djelu u „odijelu“ minimalizma. https://zadarskilist.novilist.hr/infoteka-turizma/sva-ljepota-dalmatinske-kuhinje-u-pjeguli-i-pjatu/ . Ma ostali bismo mi i duže što se nerijetko dogodi u ovoj vinotoči da nas „dužnost“ ne zove.

Čeka nas profesor Dušević Mate s titulom iz dokazane prakse. Jedan od najpoznatijih hrvatskih maslinara – uljara koji se ne eksponira previše ali čija su ulja vrhunska. U kušaonici obitelji Dušević najpametnije je proći mali tečaj kušanja maslinovog ulja. Dobro je slušati i pitati sve što vas zanima o uljima, maslinama, procesima sadnje, rezidbe, branja, tiješnjenja ploda i čuvanja ulja. Sve to uz domaću spizu i izvrsne likere i vina O.P.G. Dušević Mate. https://www.opgdusevic.hr/ .

Obogaćeni novim znanjem, opskrbljeni zalihama izvrsnih proizvoda zapućujemo se u kasnim popodnevnim satima prema otoku Krku. Raspoloženje je na vrhuncu, svi smo zadovoljni što smo u dva i pol dana doživjeli dio zadarske županije na jedinstven način.

Dostupna avantura za tijelo i dušu

Druženje s domaćinima, kušanje izvrsnih proizvoda vrijednih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva, obilazak drevnog Zadra i kružno putovanje otocima Pašman i Ugljan uz završnicu u burovitim predjelima prema otoku Pagu ima učinak višednevnog putovanja na puno širem prostoru. U tome i je ljepota ove ture. Ona je dostižna iz raznih dijelova Hrvatske u dva i pol dana i mikroklimatski je pogodna za avanturistička putovanja tijekom cijele godine.

Projekt Turističke zajednice Zadaraske županije https://www.zadar.hr/hr   Welcome Taste & Buy „stavio je na mapu“ točke od interesa čijim se povezivanjem mogu kreirati razne varijante „vikend bijega od kuće“. Za svaku preporuku 😊 https://www.novilist.hr/uspjeh-hrvatskog-turizma/predstavljamo-atraktivnu-brosuru-welcome-taste-buy-za-sirenje-vidika-kroz-nova-iskustva/

www.nedopinezic.com

www.krckakuca.com

VIJESTI S ITB KONGRESA U BERLINU 4.3. 2025.

 

Umjetna inteligencija, artificial intelligence (AI) i održivost koja je podignuta na višu razinu uz holistički pristup, dvije su najistaknutije teme.

Na vrlo zanimljivim predavanjima doznali smo korisne informacije od vrsnih predavača:

Katie Gallus, Prof.Dr. Heinz – Dieter Quack, Deborah Rote, David Ruetz, Alex Brainbridge, Pieter Jordaan, Mary LI, Prf.Dr. Maja Gopel, Thom Arkestal, Angela Kraft. Sve ove ljude vrijedi „proguglati“, odnosno upitati AI o njima. To su vrhunski stručnjaci u svom području. Veliko je zadovoljstvo slušati ih u živo.

Europa je i dalje najposjećenija regija svijeta

Albanija, zemlja – partner ovogodišnjeg ITB-a odlično je iskoristila mogućnost pozicioniranja svoje ponude na pravi način i na pravom mjestu. Albanija je zemlja s najvećim porastom dolazaka u prošloj godini – čak 80% više u odnosu na referentnu 2019.

Odlično su rasle i Bosna i Hercegovina (+15%) kao i Srbija (+29%) u odnosu na 2019.

Mediteranska Europa je imala rast od 7,3% između 2023. i 2024. Dolasci su rasli i u Andori, Malti, Portugalu i Turskoj i tu u znaku dvoznamenkastog rasta.

Sjeverna i zapadna Europa su rasle u dolascima za 5.9 i 5,3% a Danska čak 17% te Luxembourg 24% u odnosu na 2019.

Europa je pak u 2024. za 1% premašila pred pandemijske internacionalne dolaske. 747 milijuna dolazaka je uknjiženo prošle godine.

Kad se pogleda ukupan turistički promet (domaća i internacionalna putovanja) onda je podjela „kolača“ po regijama svijeta sljedeća:

Sjeverna Amerika zauzima 33% ukupnog prometa, Europa 23%, Istočna Europa (izvan EU) 4% Latinska Amerika 5%, Srednji istok 6 % i Daleki istok 29%.

Online rezervacije i dalje rastu

Trendovi online rezervacija rastu u svim regijama, najviše na Dalekom istoku, u Europi i u Sjevernoj Americi. Ukupno se predviđa da će ovakav način rezervacija 2027. doseći 66% ukupnih rezervacija.

Najviše se putuje u Europskim zemljama u Njemačkoj s 44 milijuna putnika, Velikoj Britaniji s 40, Francuskoj s 34, Italiji s 33 i Španjolskoj s 29 milijuna putnika. Putnici putuju u prosjeku 3 i pol puta godišnje i na putovanja troše između 2,7 i 4.000 eura godišnje.

Europski putnici pri planiranju putovanja najviše koriste sljedeće društvene mreže: Instagram 70 – 79%, Facebook 57 – 68%, X 35 – 48%.  Preferiraju hranu i kupovinu lokalnog porijekla i sve više kupuju izlete koji imaju komponentu održivosti.

 

 

Umjetna inteligencija postaje „pomoćni agent za putovanja“

Umjetna se inteligencija sve više koristi pri planiranju putovanja i odabiru destinacija 65%, pretraživanju letova do destinacije 56%,  istraživanju mogućih aktivnosti na destinaciji 50%, pri uspoređivanju destinacija 45%. Kod korištenja umjetne inteligencije za putnika je važna potvrda učinkovitosti 38%, mogućnost pronalaska najbolje ponude za željeno putovanje 34%, pregled svih trenutačnih cijena 30% i mogućnost izravne rezervacije 29%.

Potrošnja raste

Za 2025. se predviđa ukupna potrošnja na turističkim putovanjima u svijetu od 5,5 trilijuna američkih dolara. 12 najuspješnijih turističkih zemalja na svijetu su: USA 156 milijardi usd prihoda, Španjolska 140, Kina 115, Francuska 94, UAE 83, Japan 61, Thailand 61, turska 59, Italija 59, Velika Britanija 47, Njemačka 47, Saudijska Arabija 45 milijardi američkih dolara prihoda.

Putovanje vlakom hit

U smislu održivosti putovanja veliko iznenađenje mnogima je putovanje vlakom koje je u velikom porastu. U porastu su i vođene ture, posjete muzejima i kulturnim spomenicima, nacionalnim parkovima, atrakcijama i sve ove pojave su po brojnosti ispred putnika zrakoplovom. Značajno manji ali još uvijek rastući su interesi za doživljajnim putovanjima, duty-free shoppingom, luksuznim hotelima, hranom i pićem, zdravstvenim turizmom, tematskim parkovima i toplicama.

Najvažniji trendovi u turističkim putovanjima

5 najnaglašenijih trendova u turizmu su: iskorak prema impresivnim iskustvima, uvijek djelovati s voljom za pozitivan utjecaj (na okoliš, eko sustav, lokalnu zajednicu), dijeljene (zajedničke) vrijednosti vezuju dugoročno stvaranje i očuvanje tih vrijednosti, „people – centric“ (ljudi u centru) poslovanja stavljaju zajednicu na prvo mjesto.

Ljudsku otuđenost nadomješta virtualni asistent ?

Pomalo zastrašujuće djeluju želje prema generativnoj (kreativnoj) umjetnoj inteligenciji. Čini se da su moderni ljudi sve više otuđeni i žele komunikaciju s umjetnom inteligencijom koja im ugađa. Tako 42% korisnika AI žele glasovnu komunikaciju za traženje osobnih, personaliziranih informacija i preporuka, 30% njih želi razgovarati s umjetnom inteligencijom tijekom vožnje u autonomnom vozilu, 42% njih žele da im robot pomogne s prijavom u smještaj i kod room servisa u hotelu, 30% žele pretraživati brendove koji prate emocije i personaliziraju iskustvo a 22% korisnika AI bi najrađe sebi ugradili mikročip u prst kako bi još više olakšali komunikaciju s umjetnom inteligencijom. Pri tome su generacije X i baby boomers znatno manje ovisni o konzultacijama s umjetnom inteligencijom od generacija milenijalaca i „Z“. To je i sasvim prirodno s obzirom na starosnu dob.

Ono što „daje nadu“ je podatak da ipak 31% generacije „Z“ putovanja kupuju fizički u agenciji, 51% te generacije izražava volju za plaćanjem i do 30% veće cijene za putovanja koja imaju elemente održivosti i 67% njih je voljno platiti više za opuštajuće sadržaje na putovanju.

U idućem nastavku više o implementaciji „umjetnog agenta“, odnosno pomoćnog agenta putovanja u vidu umjetne inteligencije.

www.nedopinezic.com

EMILIJA – ROMAGNA U 5 DANA

Putovanje u zadnji čas

Po dobrom, starom običaju, koncem kolovoza se na kratko od domaćina preobražavamo u turiste modernog kova. Odluka o putovanju se donosi zadnji čas, prema mogućnostima organizacije posla i slobodnog vremena. Odluka o ciljevima putovanja se također donosi dan prije polaska. Odluka je pala u ponedjeljak 26. 8. da idemo sutradan automobilom u Emiliju – Romagnu.

Prvo odredište je Ferrara, udaljena nekih 5 sati vožnje s Krka.
Kako kaže Wikipedia : „Emilia-Romagna je administrativna regija u Sjevernoj Italiji koju čine dvije povijesne regije – Emilia i Romagna. Granice regije određuje Jadransko more na istoku, rijeka Po na sjeveru i planinski lanac Apenini na jugu.“ Regija ima oko 4,5 milijuna stanovnika, glavni grad je Bologna s 400.000 stanovnika i 100.000 studenata na najstarijem sveučilištu u Europi (osnovano 1088. godine).

Poznatiji gradovi pored Bologne su Ferrara, Modena, Piacenza, Parma, Ravenna, Rimini…

Prva asocijacija na ovu regiju je da je – moćna !
Od poljoprivrednih proizvoda svjetski poznati su Aceto balsamico di Modena, Parmigiano Reggiano, Prosciutto di Parma …U auto-moto industriji Ferrari, Maserati, Lamborghini, Dallara, Pagani automobili, Tazzari Ev, Ducati…
U muzici Giuseppe Verdi, Arturo Toscanini, Luciano Pavarotti, Lucio Dalla, Gianni Morandi, Raffaella Cara, Zucchero, i mnogi drugi brendiraju regiju kao mjesto lijepe umjetnosti.

Čak i jedna narodna pjesma dosegla je također svjetsku slavu. Pjesma berača riže iz padske nizine “Alla mattina appena alzata” koja je nastala u 19. stoljeću postala je svjetski popularna transformacijom u pjesmu partizanskog pokreta otpora „Bella ciao“. Ona je i danas najizvođenija pjesma uličnih svirača na trgu „Palazzo del Podesta“, ispred gradske uprave.

Ferrara

Ulazak u predgrađe Ferrare podsjeća na scene iz američkih filmova. Kvartovi nastanjeni imigrantima predstavljaju prvu, najnižu stepenicu društvenog uspona. Česte policijske i vojne ophodnje sugeriraju da se društvo nalazi u dubokoj transformaciji. Europa općenito odumire, one koji nestaju nadomještaju novi narodi. Istom smo prizoru svjedočili i u drugim gradovima u Italiji. Sad je taj milenijski prijelaz najočitiji i najbolniji. Kroz dugu budućnost stvorit će se nova civilizacija na „razvalinama“ postojeće. Ali to je jedna druga tema.

U centru Ferrare otkriva se jedan potpuno drukčiji svijet. Predivan, renesansni grad s brojnim znamenitostima. Kuće velikaša, da bi se sačuvale od propadanja pretvaraju se u male, boutique hotele, restorane, trgovine modne odjeće ili im se daje društveni sadržaj. Mi smo odsjeli u Princess Art hotelu do same pješačke zone povijesne jezgre grada https://www.tripadvisor.com/LocationPhotoDirectLink-g194760-d9784300-i490254993-Princess_Art_Hotel-Ferrara_Province_of_Ferrara_Emilia_Romagna.html .

Cijena dvokrevetne sobe s doručkom 64 eura / noć. Pozicija hotela je idealna za istraživanje okruženja.
Kako kaže wish https://www.wish.hr/ferara-grad-najljepsih-palaca/ : Grad je to iznimne bajkovite ljepote i velikog broja iznimno lijepih povijesnih građevina. Ferrara je poznata po velikom broju crkvi, samostana, palača, muzeja i umjetničkih galerija, tvrđavi te sveučilištu osnovanom davne 1391.g. znamenitosti, a glavnina dijela u gradu Ferrara datira iz 14. i 15. Stoljeća.

Istraživanje u kasnim večernjim satima fokusiramo na restoran. Umorni s puta intuitivno zastajemo pred restoranom „Il Ciclone“ https://www.tripadvisor.it/Restaurant_Review-g194760-d2098285-Reviews-Il_Ciclone-Ferrara_Province_of_Ferrara_Emilia_Romagna.html#/media/2098285/713317025:p/?albumid=101&type=0&category=101
U taj smo restoran navratili i drugi dan. Tako smo stupil u razgovor s našom konobaricom koja nam je otkrila da je iz Moldavije. Rekla je da se dobro snašla u Ferrari, već je tu par godina. Odlično govori talijanski, ljetuje s prijateljima u Hrvatskoj i upravo se sprema u Istru gdje su unajmili vilu s bazenom blizu Pule.

U Ferrari smo, po preporuci naše prijateljice Slavice, posjetili jedinstveni dvorac – Castello Estense. Uz taj dvorac vezene su priče o Lucrezia Borgia i njenog trećeg muža Alfonso I d Este. Puno je intrigantnih priča vezano uz sudbonosnu Lucreziju, nezakonitu kćer pape Aleksandra VI.

Uz dvorac Estense vezan je i naš otok Krk. Naime tamo se oženio Stjepan Frankopan, loze knezova krčkih za kneginju Isottu, kćer kneza Ferrare Niccoloa III d Este, te ju odveo u svoj Senj. Ovog puta imali smo samo kratko upoznavanje s ovim impozantnim zdanjem, neko sljedeće putovanje bit će posvećeno istraživanju srednjovjekovnih veza poznate krčke i hrvatske plemićke obitelji s talijanskim plemenitašima.

Na glavnom gradskom trgu smo nakon večere prisustvovali neočekivanom spektaklu. Il palio di Ferrara održava se od 1279 godine i najstarije je natjecanje kvartova u Italiji. 8 kvartova se svake godine takmiči u utrci konja koja je popraćena slavljem uz drevne običaje. Mi smo imali priliku prisustvovati treningu zastavničara koji uz srednjovjekovnu glazbenu potporu bubnjeva i truba izvode nevjerojatne koreografije i akrobacije sa zastavama.

Vidi se i osjeti ponos ljudi koji poštuju tradiciju i oživljavaju kulise srednjovjekovnog grada. Tu smo kušali i izvanrednu „Grappu“ od domaćih sorti grožđa. Ne radi se od već iskorištenih dropa već se grožđe bere i obrađuje samo za ovu rakiju. Prezentacija, degustacija, boca… sve je vrhunsko uz upozorenje voditelja lokala da njihove rakije koštaju 8 eura. Cijena je to posebne selekcije odabranih destilata. Na ovaj način prezentirano i ponuđeno, nije teško prihvatiti, probati i platiti.

Drugu noć u Ferrari smo proveli u kući „Studio 27“. Radi se o sobama s kupaonom u kući koja se nalazi nekih 80 metara od našeg hotela. Kad nema mjesta u hotelu, može se rezervirati komforna soba a doručak koji je uključen u cijenu poslužuje se u hotelu. Ovo je neka vrsta „difuznog“ hotela koja ovdje dobro funkcionira. Cijena je ista, 64 eura za dvokrevetnu sobu s doručkom.
Ferrara je inače grad bicikala. Zaista svi koriste ovo jednostavno i ekonomično prijevozno sredstvo. Kako mladi tako i stariji, domaći i došljaci, imigranti… Bicikli su komforni, gradski…sve podsjeća pomalo na prizore iz nizozemskih gradova.

Bologna

Iz Ferrare idemo prema Modeni i Bologni. Prva „stanica“, Bologna, glavni grad regije. Bologna sa svojih 400.000 stanovnika i 100.000 studenata vrlo je živahan, vibrantan grad. https://www.bolognawelcome.com/en Puno je „turističkiji“ od Ferrare. Najprije smo se odlučili prošetati gradom, parkirali smo u garaži u centru. Garaža je nekadašnji servis automobila, prilagođen novim potrebama. Pješačimo prema centru a „orijentir“ nam je srednjovjekovni „neboder“ visok gotovo 100 metara.

Asinelli, viši toranj i Garisende, dvostruko niži toranj, oba izgrađena početkom 12. stoljeća, simboli su grada. Garisende se nagnuo i više od poznatog tornja u Pisi pa je trenutno u fazi spašavanja metodom stabilizacije temelja. Taj će pothvat trajati 10 godina i koštat će (za sada) 4,3 milijuna eura. Nitko ne zna pravu namjenu tih tornjeva iako se pretpostavlja da su služili kao osmatračnice i komunikacijske točke. Navodno ih je u ona davna vremena bilo čak preko stotinu.

Bolognu mnogi smatraju drugim najzanimljivijim gradom u Italiji, nakon Venecije. Zbog svoje osebujne, dobro očuvane srednjovjekovne arhitekture i povijesnog značaja, Bologna je zaista grad vrijedan pažnje. Za početak smo se htjeli popeti na gradski, toranj sa satnim mehanizmom koji se nalazi u sklopu gradske vijećnice. Uputili smo se prema oznakama do drugog kata vijećnice da bi nas vratili u ured turističke zajednice gdje se kupuju karte. I to smo odradili bez pogovora jer smo očekivali, opravdano, veličanstven prozor s visine. Tako je i bilo. Dobro restaurirani toranj sa satnim mehanizmom zaista je točka od interesa koju ne treba propustiti. Taj pogled i doživljaj vrijedni su svakog centa. Cijena je 10 eura.

Bologna je i grad „lukova“, pasaža, fenomena koji krasi i ostale povijesne gradove poput Ferrare, Modene… naime u srednjem vijeku, u renesansno doba, ako ste gradili kuću, zgradu u ulici i prizemlje „pustili slobodno“ u širini jednog lokala tako da to ostaje javna površina, neka vrsta natkrivene šetnice imali ste pravo na odbitak od poreza. Ti nadsvođeni prolazi pružaju sjajnu zaštitu od kiše i sunca a u Bologni se protežu u dužini od čak 64 kilometra. Posebno graciozno izvedeni, ukrašeni, predstavljaju jedinstven primjer privatne investicije za javno korištenje. Zato su pod zaštitom UNESCO-a. https://www.bolognawelcome.com/en/places/towers-historic-buildings/torre-accursi-o-dellorologio-2

U šetnji gradom „naletjeli“ smo na sveučilišnu galeriju i brunch bar u prizemlju gdje vrijedi predahnuti, popiti kavu. Na ručak smo „uletjeli“ zadnji čas. Restorani rade dvokratno i većina ih ima popodnevnu pauzu koja počinje u 14:00. Naravno, probali smo pravu „pastu bolognese“, juneći ragu s rezancima. Priča ide tako da su američki vojnici u 2. Svj. ratu bili oduševljeni ovim jelom i počeli ga tražiti po povratku kući. Praktični Amerikanci su umjesto rezanaca uz ragu sljubili špagete. Ali u Bologni i dalje služe originalno jelo u bijeloj i crvenoj varijanti. I bilo je dobro.

B&B San Luca u stambenoj zgradi

Vrijeme je za prijavu boravka u našem B&B San Luca. Ovo je zanimljiv smještaj u stambenoj zgradi. Radi se o preuređenom stanu u prizemlju tako da se nude dvije sobe s kupaonicom, zajednička kuhinja / dnevni boravak. U hladnjaku na svakoj polici s nazivom sobe pripremljene su namirnice za doručak. Također su označeni i stolovi koji su opremljeni za doručak. U istom se prostoru nalazi i mala kuhinja, aparat za kavu, perilica rublja.

Radi se zapravo o usluzi sobe sa samoposlužnim doručkom. Smještaj je organiziran tako da vas dočeka domaćin, pruži vam sve informacije, stalno vam je dostupan putem telefona. Smještaj ima i svoje parkirališno mjesto u zatvorenoj okućnici zgrade. U blizini zgrade je i autobusna stanica s koje prometuje linija br 13 za centar grada. To se pokazalo vrlo praktičnim za večernji izlazak.

Večernja šetnja gradom, i lagana večera u jednoj od mnogih prosciutterii „La prosciutteria aziende Renascimentho“ iz Firenze. Odličan pristup, dobra vrijednost za novac, jednostavna usluga. Cijene obroka su vrlo pristojne kao i cijene pića. Gotovo da ne osjećamo razliku u odnosu na Hrvatsku. Dapače. Nerijetko smo bili iznenađeni povoljnijim cijenama za istu ili bolju ponudu.

Nakon večere tražimo neki zabavni sadržaj pa smo „nabasali“ na „jazz ulicu“. U toj ulici dva ugostiteljska objekta imaju programe gostovanja poznatih jazz glazbenika. Mi smo „uhvatili“ dio atmosfere uličnog nastupa izvrsnih glazbenika. Koncerti se sufinanciraju kroz konzumaciju. Po računu se plaća dodatnih 10 eura za muziku. Bologna inače ima fenomenalnu jazz scenu https://www.bolognajazzfestival.com/ .

Povratak u naš „B&B San Luca“ bio je jednostavan. Mogli smo si priuštiti i čašu vina, vratili smo se istom autobusnom linijom br 13.
Odlazak iz Bologne uz „samoodjavljivanje“ u dogovoru s našim domaćinima prošlo je po planu. Disciplinirani smo gosti i smještaj napuštamo točno u 10:00.

Modena – aceto balsamico

Prema Modeni idemo preko malog gradića Spilamberto u kojemu se nalazi „Museum of traditional balsamic vineger of Modena“, odnosno muzej tradicionalnog balzamičnog octa iz Modene. Tu doznajemo puno zanimljivosti vezanih uz ovaj vrhunski gurmanski specijalitet.

Balsamico je ime dobio po kurativnim, balzamičnim svojstvima a proizvodi se još od antičkih vremena. Ono što je karakteristično za balzamični ocat je to da se dobiva od još ne korištenih bobica grožđa triju lokalnih sorata. Bobe se gnječe i onda se mošt kuha cijelu noć na temperaturi oko 90 stupnjeva Celzijevih. Ovaj dio posla obavljaju žene. Tu se traži ženska pedantnost i preciznost. Mošt se neprestano čisti od taloga koji ispliva na površinu.

Nakon kuhanja i hlađenja, mošt se pretače u prvu, najveću bačvicu. Bačve se izrađuju od triju vrsta drva, u svakoj fazi odležavanja koristi se bačva s različitom strukturom drva. Bačve imaju otvor na vrhu kroz koji hlapi tekućina. Jednom godišnje se sadržaj pretače iz jedne bačve u drugu, obično ih ima između 5 i 7 u nizu i svaka je manja od prethodne.

Ovaj se postupak ponavlja najmanje 12 a najviše 24 godina. Tada se dobiva mlađi ili stariji balzamični ocat iz Modene koji ima vrlo karakterističan okus. Taj okus traje vrlo dugo u ustima. Mlađi je reskiji a stariji slađi po okusu. Ovaj sastojak je „točka na i“ mnogih delicija visoke gastronomije i izuzetno je na cijeni. U muzeju se proizvodi ocat članova društva štovatelja tradicije među kojima su mnogi ugledni ljudi iz modenske regije.

Biti član društva i proizvoditi svoj aceto balsamico izuzetna je čast. Jednom godišnje se organizira i ocjenska smotra balsamica a dobiti najbolju ocjenu ravno je osvajanju svjetskog prvenstva u formuli 1. Nije čudno da je i Scuderia Ferrari jedan od članova ovog društva.

Modena

Poučeni pričom o balzamičnom octu nastavljamo putovanje prema Modeni. Dolazimo do samog središta grada. Tu smo pronašli veliku parkirnu garažu ispod starog hipodroma i arheološkog parka Novi Ark. Impozantna Duždeva palača, Gradska vijećnica na Piazza Grande, kao i mnoge druge znamenitosti pod zaštitom su UNESCO-a. https://emiliaromagnaturismo.it/en/towns/modena Modena je u novije doba poznata po velikanu automobilske industrije Enzo Ferrari https://www.ferrari.com/en-EN/museums/enzo-ferrari-modena i jednim od najpoznatijih tenora na prijelazu 20. i 21. stoljeća Luciano Pavarotti https://www.casamuseolucianopavarotti.it/en/ . Kratki razgled grada, pa do hotela da se prijavimo. Izabrali smo hotel negdje na pola puta između Modene i Marinella https://emiliaromagnaturismo.it/en/towns/maranello .

Našli smo hotel s 4 zvjezdice, s povoljnom cijenom https://www.hotelarthur.it/ . Općenito, cijene su nam se kretale od 32 do 60 eura po osobi za noćenje s doručkom. Modena nas u večernjim satima baš i nije posebno šarmirala. Osim sladoleda , koji je svugdje dobar i bolji. Nema loše i nema malo. I večera je bila dobra. Dobra je stvar mogućnost izbora i kombiniranja predjela, prvog jela i glavnog jela. U večernjim satima dovoljan je i samo jedan slijed. Porcije su dobre.

Jutarnja šetnja i početak dana uz Aperol – spritz Cocktail otvorili su novu perspektivu. Šetnja zelenom tržnicom u Modeni sjajan je doživljaj. Voće koje se nudi je iznimno dobro. Cijene su „naše“ , možda i malo bolje. Kilo velikih, mesnatih dobrih šljiva 3,5 eura. Orade iz uzgoja, iz Grčke, 18 eura za kilo „divlja“ orada 40 eura kilo. Slično je i s brancinom. Na lijepoj i zanimljivoj tržnici može se i marendati, ručati čak.

Mi smo ipak odlučili posjetiti restoran s preporukom „Ristorante da Danilo“. Preporuka je bila dobra. Ravioli punjeni mesom u umaku od parmezana, bogata porcija 12,50 eura. To bi bio neki pandan našim šurlicama s umakom čija se cijena kreće oko 15 eura.

Maranello Ferrari

Okrijepljeni ručkom, samopočašćeni izvrsnim sladoledom krećemo prema Maranellu gdje nam u 16:00 počinje vođena tura tvornicom Ferrari vozila. Vožnja gradskim autobusom kroz dvorišta tvornice i nije baš ispunila naša očekivanja. To nije za preporuku. Puno bolji izbor je vožnja i razgled trkališta u Imoli. To nam jednostavno „nije stalo“ u raspored zbog Velike nagrade San Marina koja se upravo vozila u Imoli. No nakon „uvertire“ i dosta zanimljivih informacija naše vodičkinje, nakon ove ture, ulazimo u muzej jer smo već ranije kupili ulaznice za subotu popodne.

Muzej je vrijedan pažnje. Zaista sve što je napravio Ferrari kroz svoj razvoj od kasnih četrdesetih godina prošlog stoljeća do današnjih dana, sve možete vidjeti u ovom muzeju. Priča o Ferrariju je ujedno i priča o njegovom utemeljitelju Enzu Ferrariju, rođenom u Modeni. Od samog početka sjedište njegove manufakture je bilo najprije u Modeni, zatim u Maranellu i nikad to nije htio promijeniti.

Za simbol svojih automobila uzeo je propetog konjića na nagovor majke ratnog zrakoplovnog heroja iz prvog svjetskog rata Francesco Baracca koji je taj znak imao na svom zrakoplovu. „Uzmi taj znak, donijet će ti sreću“, rekla je gospođa Baracca Enzu, on je to prihvatio i nije pogriješio.

Neke izjave Enza Ferrarija postale su legendarne poput one : „Koji je najbolji Ferrari ? Onaj idući“ili , „Tvornice čine ljudi, tehnička oprema, zidovi. Ferrari čine prije svega ljudi“.

Danas se još uvijek Ferrari vozila izrađuju ručno, rok isporuke je godinu dana, a godišnje 5.000 djelatnika proizvede oko 30.000 vozila. Najveće tržište za Ferrari su USA ali ovaj prestižni automobil prodaje se na svim kontinentima a kupci novih automobila moraju imati dobar CV i naravno izdašna financijska sredstva. Najniža cijena novog automobila počinje s 230.00 eura i penje se do 700.000 eura. Što su stariji to se više cijene. Osobito neki modeli. 2023. na aukciji je za 48.2 milijuna eura prodan Ferrari 330 LM/250 GTO by Scaglietti iz 1962. koji je nastupao na utrci 24 sata Le Mansa i koji ima vrlo respektabilnu povijest.

Enzo Ferrari je živio svoj san. Htio se utrkivati, započeo je s motociklima, nastavio s automobilima koje je sam konstruirao. Da bi mogao financirati utrke ponudio je tržištu „civilizirane“ trkaće automobile. I tu je nastala legenda o Ferrariju. Scuderia Ferrari je od početka u Formuli 1 s dobrim i lošim razdobljima. Svakako najblistavije razdoblje Ferrarija obilježeno je vozačima koji su svojom karizmom ušli u vječnost. To su Ayrton Senna https://www.formula1.com/en/information/drivers-hall-of-fame-ayrton-senna.FLD7ZtO0nUn7JzLEn5rOJ i Michael Schumacher https://www.formula1.com/en/information/drivers-hall-of-fame-michael-schumacher.7KdX5nJlTG55vR5JQSbZ21 .

Nakon obilaska muzeja koji nam je otvorio jednu novi dimenziju priče o Ferrariju, o Enzu, o Schumacheru o Senni i mnogim drugim slavnim ljudima vezanima uz ovaj legendarni automobil, shvaćamo pravu vrijednost propetog konjića.

Subota – dan za feštu

Subota je na večer, sve se prazni, ostajemo posljednji posjetitelji. U obližnjoj kuglani čuje se muzika. Dolazimo na tonsku probu nekog rock banda. Dovoljno za laganu večeru.

Na povratku u hotel, odlučili smo prošetati do centra sela. Tamo nas je dočekalo iznenađenje. Trodnevna fešta zaštitnice župe, Madonna della Cintura doživljavala je svoju kulminaciju u subotnju večer. Dobro organizirana zajednica pripremila je jelo i piće za sve svoje članove uz nastup muzičkog sastava iz susjednog mjesta. Veterani glazbe, djeca koja trče oko stolova, susjedi, prijatelji, cijele obitelji za stolom, humanitarna lutrija i veliki broj angažiranih župljana stvaraju posebnu atmosferu. Pridružili smo se na piću i uživali u toploj ljetnoj noći na seoskoj fešti. Bolji kraj putovanja u Emiliju – Romagnu nismo mogli poželjeti.

Doviđenja Emilija – Romagna

Nedjelja je dan za odlazak iz Emilie – Romagne ali i u poznati outlet village Noventa di Piave kraj Venecije. Veliki izbor poznatih brendova visoke mode privlači kupce u svako doba. Nama je trebala mala stanka, okrjepa, šetnja, dobar sladoled i sve smo tu našli. Osim nekog zanimljivog odjevnog predmeta. Ali to je sasvim sporedna stvar.

Na kraju osvježeni novim doživljajima vraćamo se na Krk. Čini nam se da i nismo išli daleko. Vremenski je Ferrara udaljena od Krka isto koliko i Split, Venecija nam je bliža od Zadra, Trst od Zagreba. Zaključujemo da se Italija u zadnjih desetak godina znatno popravila u kvaliteti smještaja, hrana u restoranima je vrlo pristupačna, dobra, kao i usluga. Sladoled je mitska stvar u Italiji, kao i kava, slatki i slani zagrisci…

Nekada smo išli u Italiju da bismo tamo kupili nešto čega nema kod nas. Sad putujemo kao turisti istraživači i uživamo u bogatstvu kulturnih znamenitosti, povijesnih gradova, autentičnih običaja i dobre gastronomije.

Svijet se mijenja ali mijenjamo se i mi. Svako putovanje je mala akademija turizma, tu si ne možemo pomoći. Jednostavno ti neke stvari kao „turističkom biću“ „uđu pod kožu“. Možeš osjetiti eko sustav zajednice u kojoj boraviš, zamijetiti važno i ono sporedno; razlučiti stvaran život od predstava za turiste… Da. Emilia – Romagna je mjesto na koje se treba vraćati. Nadam se da će to biti uskoro. 😊
www.nedopinezic.com

24 SATA U TRSTU

Trst je naš
„Trst je naš“ , bile su parole u vrijeme „Tršćanske krize“. 1947. bio je uspostavljen „Slobodni teritorij Trsta nakon što je 1945. širi teritorij Venezia – Giulia bio, nakon pada Italije, pod protektoratom saveznika Dio je bio pod nadzorom partizanske vojske nove države u nastajanju FNRJ. Kriza  je trajala od 1945. do 1955. kada je Londonskim ugovorom razriješena situacija.  SFR Jugoslavija i Republika Italija su konačan sporazum o granici oko Trsta potpisale tek 1975. Trst je cijelo vrijeme do raspada SFRJ i uspostave novih demokratskih država na tom prostoru, bio naš glavni grad za kupovinu svega i svačega. Svoju snagu Trst je crpio upravo kroz ponudu roba i usluga širokog spektra ciljano prema stanovnicima tadašnje SFRJ.
Promjenom geopolitičke situacije, Trst pada u novu krizu, jer „Trst više nije naš“ glavni trgovački grad.

Doduše Trst je još od vremena Austrijske vladavine bio razvijan kao važan lučki i industrijski centar. Pred kraj dvadesetog stoljeća i početkom 21., grad se našao pred izazovom transformacije. Neuspjeli pokušaj revitalizacije maloprodajne ponude različitim proizvodima iz Kine trajao je dok ga nisu zasjenili veliki trgovački centri diljem šire regije. Danas je taj segment sveden na minimum.

Trst danas

Trst danas, sa svojih oko 207.000 stanovnika, jakom lučkom djelatnošću,industrijskom zonom i porastom turističkog prometa, jedan je od zanimljivijih gradova na moru u bližem okruženju. Ratom u Ukrajini Trst postaje vratima istočne Europe. Tako je 2022. u luci Trst iskrcano 877.795 kontejnera, 320.327 prikolica za prikopčavanje na kamione ili željezničke konvoje. Iskrcane su velike količine metalurških proizvoda sa stopom rasta od 30,38%, zatim žitarica, vapna, minerala, građevinskog materijala također s rastom od 13,63 %, sve ukrcano na 9.536 teretnih vlakova i nepoznat broj kamiona a 90% robe nije bilo namijenjeno talijanskom tržištu.

Palmanova jučer i danas

Nas pak zanima Trst kao grad zanimljiv za kratke boravke. Da bismo stekli uvid, „skratili“ smo radni petak do 13:00 i uputili se prema Italiji. S Krka nam treba oko 2 sata, nešto manje ako nema prometnih gužvi na putu. Naravno prvo odredište je poznati IKEA centar u Villesseu jer uvijek nam nešto treba za kuću. Dobra kava, brza kupovina po narudžbi i pravac za Palmanovu. Nakon „trgovačkog pada Trsta“ , devedesetih godina prošlog stoljeća, Palmanova je bila odredište prvog poznatog trgovačkog centra sa svime za kuću, kućanstvo, s dobrom ponudom prehrambenih proizvoda…No i to je vrijeme prošlo. Danas je Palmanova (inače prekrasan srednjovjekovni grad) najpoznatija po „Outlet Villageu“. Opet šetnja od dućana do dućana, opet izvrsna kava i par dobrih „zgoditaka“ na „scontima“.

Utrka za večeru

Nakon toga, konačno za „naš“ Trst. Bliži se noć, treba izabrati između odlaska u apartman ili odlaska na večeru, jer se može dogoditi da zakasnimo. Parkiramo negdje u blizini smještaja, spuštamo se u središte grada pješke u potrazi za slobodnim stolom za večeru. Prvih par pokušaja bilo je neuspješno jer se za svaki bolji restoran traži rezervacija. Nećemo više riskirati, odlučujemo se za pizzeriju. Odluka je bila dobra kao i hrana uz par antipasta, odličnu pizzu, malo dolce, pivo, voda…Cijena za 4 osobe nešto ispod 100 eura. U cijenama više nema razlike u korist Hrvatske, u to smo se već uvjerili.

Živo petkom na večer

Šetnja centrom Trsta otkriva jedan vibrantan, pulsirajući turistički grad koji se zaista uspješno transformirao u poželjno odredište. Umjesto nekadašnjih “magazzina”, trgovina svim i svačim sad na prostoru od marine do Ponte rossa posjetitelji uživaju u ponudi stotinjak različitih restorana, kafića, slastičarnica, ribarnica, marendarnica, pizzeria…Ulice su pone ljudi u petak na večer, kao i sve terase, čuje se muzika, živa, ona s DJ pulta… Puno mladih ljudi, žamor, razgovor, uživanje u dobom vinu uz dobru hranu… melem za uši nakon sasvim drukčije zvučne kulise u to doba u Rijeci, na primjer.

Aapartman u stambenoj zgradi

Apartman se nalazi u stambenoj zgradi, parkiranje na ulici kao i u Rijeci. Bukirali smo putem bookingcom platforme, dobili instrukcije za ulazak u stan / apartman. Ništa posebno atraktivno ali opet ima sve što treba. Na fasadi nema nikakvih oznaka „kategorizacije“. Dvije komotne sobe i jedna dječja, kuhinja, blagovaona u hodniku, tuš/wc mali balkoni s obje strane zgrade. Cijena 200 eura na noć za 4 osobe, turistička pristojba se plaća posebno, 2 eura po osobi.

U istoj zgradi u prizemlju dobar kafić, onako talijanski, sa svom ponudom koju koristi lokalno stanovništvo i nas četvoro na doručku. Atmosfera odlična, domaća, ugostitelji ljubazni, osjećaj jako dobar. Nitko nas nije prozivao, pitao što ovdje radimo, nismo sreli ni jednog stanara zgrade, nitko nije nama smetao a i mi smo samo prespavali, onako umorni, bez riječi.

Imam osjećaj da bi se u Hrvatskoj to uskoro moglo promijeniti. Moguće je da stanari od iduće godine „rade zasjedu“, provjeravaju je li netko u svojstvu turista u susjedovom stanu…Sve bi moglo biti drukčije nego što je bilo nama u Trstu ako se usvoji restriktivni zakon po kojemu stanari daju (ili ne daju) dozvolu jedan drugome za najam stana turistima.

Ležerna subota

Subotnje jutro nakon dobrog doručka u „našoj“ zgradi, rezervirano je za kupovinu u Trstu. Sad su to malo drukčiji dućani, ima sve više originalnih talijanskih proizvoda a najveći iskorak je svakako već međunarodno rasprostranjeni koncept  https://www.eataly.net/eu_en/stores/trieste . Pod jednim krovom, nekadašnjeg lučkog skladišta svoje mjesto je našao odličan koncept tržnice, restorana, vinoteke, pršutarnice, sirarnice, mesnice…s ogromnim izborom vina iz svih vinskih regija Italije, ali i svih drugih, originalnih brendiranih talijanskih prehrambenih proizvoda. Već smo posjetili jedan takav „talijanski centar“ u Stockholmu. Ovaj u Trstu je na fantastičnoj lokaciji, otvoren je cijeli dan i izvrsno dobro posjećen.

Ručali smo u napolitanskom restoranu uz sami Ponte rosso, nekadašnji „buvljak“ a danas lijepo, uredno mjesto jednog novog Trsta. Dobra hrana, dobro vino, voda, predjelo i glavno plus desert, negdje oko 40 eura po osobi.

Prošlo je naših 24 sata u Trstu. Moramo doma. Idućom prilikom ćemo tih 24 produžiti na 48 sati da uhvatimo subotnju večer. Trst pruža odličan odmak od svakodnevice zato sve više ljudi iz Rijeke upražnjava ovu naviku. Opet je „Trst naš“. https://www.intrieste.com/ 
www.nedopinezic.com

PUTOVANJE U SREDIŠTE BOSNE

 

S Krka na put kroz “vodeni svijet” središnje Bosne

Kako u tri i pol dana upoznati središnji dio Bosne i Hercegovine ?

Težak zadatak. Ipak prihvaćam izazov. Najvažniji su ljudi. Zato plan putovanja započinje kontaktiranjem prijatelja na zamišljenoj ruti. Može se reći da moje rute vode od čovjeka do čovjeka, domaćina na nekom odredištu. A domaćini su najveće blago  Bosne i Hercegovine. Topli, srdačni ljudi koji se iskreno vesele svakom putniku koji ih počasti dolaskom.

Izabrao sam glavnu temu kratkog putovanja. „Vodeni svijet“ je put koji započinje na Plitvicama, nastavlja se u Bihaću, ide preko Jajca, Visokog, Vareša do Kraljeve Sutjeske. Na ovom putu voda vlada, pojavljuje se u nevjerojatnim oblicima, hrani prirodu i dušu.

Produženi vikend

Ako put počne u četvrtak u 15:30 onda se za nekih četiri i pol sata stiže do prvog prijatelja na noćenje, taman nešto iza Bihaća. Uz put se mora stati, naravno. Sudbina je htjela da prva stanka bude u Otočcu. Tu smo slučajnim odabirom dobru kavu popili u kafiću „Amigo“, vlasnika Petra Kraljića pa smo imali osjećaj da smo uvijek u Skrbčićima, u konobi „Ivinčić“ s našim Petrom Kraljićem.

Dolazak u Vrtoče u etno selo „Čardaklije“, kod obitelji Zorana Radoševića pao je u termin večere. Zoranovi fantastični ćevapi, pljeskavica, metarska i druge kobasice, sirevi, uštipci i kruh od heljdinog brašna…To je bila okrjepa koja se pamti. Sve popraćeno degustacijom domaćih rakija i sokova i Zoranovih šala i viceva. Nakon toga smještaj u „raspršeni hotel“. Mene je dopala kućica na rubu imanja, do same šume. Zaspao sam slatko istog trenutka kad sam dotaknuo udoban krevet. https://cardaklije.com/

Doručak je najvažniji obrok

Kod Zorana u Čardaklijama doručak je više „do večere“ nego „do ručka“. Nema čega nema: uštipci, mješanica, omlet, cicvara, sir, kobasica, kava domaća, domaći sokovi … Nakon ovakve okrijepe nema straha pred izazovima novog dana. Prvi izazov je Štrbački buk. „Kartu čitaj i seljaka pitaj“, stara je uzrečica, pa smo tako i mi nakon pola sata vožnje došli do ulaza u možda najatraktivniji dio Nacionalnog parka Una. Na ulazu nas je dočekao „poglavica“, jedan iznimno upečatljiv čuvar parka s kojim smo srdačno razgovarali o Rijeci, otoku Krku, gdje svatko iz BiH ima nekog svog. Nakon plaćanja ulaznice, nastavljamo s vozilom do parkirališta i onda laganom šetnjom do vidikovaca s kojih se može najbolje doživjeti sva raskoš slapa Štrbački buk. Ono što slijedi teško je opisati riječima. To treba doživjeti. https://npuna.com/strbacki-buk/

Desant na Jajce

Tako se zove poznati ljetni muzički festival koji se svake godine održava ispod znamenitog vodopada. https://stav.ba/vijest/velike-face-muzicke-industrije-u-desantu-na-jajce/18985 Na parkiralištu smo kupili par suvenira i tako došli do sitnih novaca za plaćanje parkinga. Do vodopada smo došli nakon što smo platili ulaznicu. Ulaznice se plaćaju u KM, ne mogu se platiti karticom a li ljubazni naplatničari prihvaćaju i euro. Kurs je jednostavan: 1 euro = 2 KM. Ulaznica baš i nije jeftina ali doživljaj velikog slapa iz neposredne blizine je fantastičan. Osim toga vidljivo je da im svaka KM, svaki euro i te kako dobro dođu. https://www.agencija-jajce.ba/vodopad-u-jajcu/

Nakon Jajca valja put Travnika. Druga putna kava „pala je“ u Donjem Vakufu u kavani na katu gdje su domaći kolači fantastični. E, gdje je, to ćete istražiti sami. Centar.

Travnička kronika

Travnik je jedan sasvim poseban grad. Po mnogo čemu. Neumorna ambasadorica Travnika, Amra Livnjak, uputila nas je na obiteljski hotel https://hotelvezir.ba/en/home/ . Kad smo došli pred hotel, „brdo“ policije u uniformama, u civilu, zaista nismo očekivali takav doček. Ipak to nije bilo zbog nas već zbog najčuvenijeg iftara u cijeloj regiji. Po pristiglim vozilima, zaključili smo da se ovdje okuplja vrh vrhova društvenog, vjerskog i političkog svijeta. Ljubazni domaćini su nam osigurali parkirno mjesto a mi smo krenuli u šetnju gradom sa Suadom Bahtijarevićem, jednim od najpoznatijih vodiča u BiH. Gospodin Suad je specijalist ne samo za BiH već i za Tunis, Maroko i ostale mediteranske afričke zemlje. Travnik je grad kojega valja pomno istražiti. Mi smo, zahvaljujući Amri, na vrijeme rezervirali stol u jednoj od najpoznatijih ćevabdžinica u B i H „Hari“. „Timing“ je bio savršen, 17:45, taman malo prije dolaska brojnih obitelji nakon pucnja ramadanskog topa negdje oko 18:00. Usluga savršena, ćevapi savršeni. Užitak je promatrati brojno osoblje kako „zuje“ poput marljivih pčelica i iznimno brzo i efikasno poslužuju goste u svakom od brojnih prostora lokala. Na velikom roštilju koji se loži ugljenom smještenom u središtu lokala u isto vrijeme rade četiri roštilj – majstorice. Njihova vještina i brzina termičke obrade mesa je zadivljujuća.

Dobro okrijepljeni idemo dalje u šetnju užim središtem grada predvođeni našim vodičem Suadom. Šarena džamija, Plava voda, Elči Ibrahim – pašina medresa, rodna kuća Ive Andrića… Poznate osobe porijeklom iz Travnika poput „trenera svih trenera“, pokojnog Ćire Blaževića, Nikše Bratoša i mnogih drugih. Samostan Guča Gora, planinski centar Vlašić… i još mnogo toga nas čeka za otkrivanje kod budućih dolazaka. Dobra priprema za razumijevanje Travnika čitanje je Andrićevih djela, osobito Travničke kronike. https://travnik.ba/sta-vidjeti-u-travniku/

Put u središte zemlje

Visoko je danas najpoznatije po „Bosanskoj dolini piramida“. Što god tko mislio o tome, vrijedi „zaroniti“ u podzemne tunele u pratnji vodiča. Danas je ovaj impozantni geološki park uređen i organiziran na dobroj razini usluge. Vođenje je profesionalno i stručno. Šetnja podzemljem traje nekih 40 minuta. Što je manja grupa i što se manje komentira, to ostaje više prostora za meditaciju i razmišljanje. Možda ipak ne znamo sve o dalekoj prošlosti ? Kad se uzmu u obzir svi najvažniji elementi za život u ta davna vremena, sigurno je središnja Bosna bila pogodna za razvoj jedne civilizacije koja ima dodirnih točaka s onom vučedolskom. https://bosanskepiramide.ba/

Vareš

Iz Visokog do Vareša stižemo za nekih sat vremena. https://www.dw.com/hr/ako-je-ne%C5%A1to-u-bosni-bosna-to-je-vare%C5%A1/a-58838424 Vareš je srce Bosne. Smještamo se u hostel Mlin, https://mlinvares.ba/ kod Daria Dodika. Tu nas čeka i profesor Admir Čizma, licencirani turistički i planinarski vodič s nizom certifikata. Ali i više od toga, Admir je prava enciklopedija znanja. Kao profesor geografije on poznaje apsolutne sve što se tiče širokog spektra teritorijalnih specifičnosti svojega kraja. On je nasljednik utemeljitelja poratne turističke priče na prostoru općine Vareš, jednog i jedinog Boška Andrića. Rijetki su ljudi poput Boška koji tako gore za afirmaciju svog kraja u izrazito nepovoljnim okolnostima. Za usporedbu, grad Bakar s koksarom i terminalom za ugljen u luci i rafinerijom u zaleđu „mila je majka“ situaciji u kojoj se nakon rata našao Vareš. Hrpa uništene industrije, napuštenih rudnika, zapuštene infrastrukture… Ne znaš od kuda bi počeo. Boško je strpljivo i uporno sa svojom ekipom obnavljao razbijenu sliku nekad sjajnog Vareša i predivnog prirodnog okruženja. Teške rane se dugo liječe i proći će još mnogo vremena da zacijele ali oporavak je zamjetan.

Bobovac – simbol Bosanskog kraljevstva

S Admirom smo krenuli put Bobovca, kraljevskog grada. https://visitvares.com/bobovac/ . Bobovac je srednjovjekovna prijestolnica bosanskih vladara, njihova najznačajnija obrambena utvrda. Smješten na strmom brdu, s dviju strana opasan kanjonima kroz koje teku rijeke, s treće strane zaklonjen u šumovitom planinskom masivu, bio je dobro branjiv. On je otkriven javnosti 1891. a prva ozbiljnija arheološka istraživanja krenula su 1959. Posla ima i danas, ovisno o raspoloživim sredstvima i uloženim naporima. Razgled sa stručnim vodičem daje dobar uvid u povijesni razvoj zbivanja na ovom lokalitet od 1350. pa do njegovog konačnog pada u osmanlijske ruke 1463. godine. Bio je to vrhunac samostalnosti Bosne. Bosansko je kraljevstvo nastalo iz Bosanske Banovine (1154. – 1377.). Kraljevinom je vladala loza Kotromanovića, najpoznatiji su Tvrtko I, Tvrtko II, Stjepan Tomaš ali i dvije kraljice Jelena Gruba i Katarina Kosača. Katarinu i danas narod najviše štuje, osobito u administrativnom sjedištu kraljevstva, Kraljevoj Sutjesci.

Majstori kovači

Vareš i cijeli kraj a nekad i Bosansko kraljevstvo, žive i živjeli su od moćnog rudnog bogatstva. Nema čega nema pod zemljom. Ugljena, željeza, olova, plemenitih metala, osobito srebra… Još od prapovijesnih se vremena tu vazda nešto talilo i kovalo. Rat je ugasio posljednje industrijske visoke peći. Danas spomen na taj povijesni kontinuitet čuvaju majdani u Oćeviji. https://visitvares.com/sta-posjetiti/kovacnice-u-oceviji/ Posljednje kovačnice koje koriste rotore pogonjene vodom za pokretanje teških maljeva. Tu smo imali priliku vidjeti kako se to radi već stoljećima a bome i kupiti nešto od rukom iskovanog alata. Druženje s kovačima završili smo za zajedničkim stolom uz blagovanje finog jela spravljenog ispod peke. Majstori kovači su ujedno i najbolji majstori pekači. Zato se to svake godine održava tradicionalna pekijada. https://www.vijesti.ba/clanak/608730/medjunarodna-pekijada-kod-varesa-takmicenje-u-pripremi-najukusnijeg-jela-ispod-saca . Siti i napiti vratili smo se u naš hostel Mlin u Varešu i zaspali „ko male bebe“.

Kraljeva Sutjeska

Nedjeljno jutro sviće s gustom snježnom zavjesom. Snijeg toliko uporno pada da se polako taloži i zadržava na cesti. Nakon finog doručka krećemo na put prema Kraljevoj Sutjesci, oprezni, laganim tempom. https://kraljeva-sutjeska.com/   Odlučili smo se za okolni put autoputom do Kaknja pa prema Kraljevoj Sutjesci. Danas je Cvjetnica pa smo se mailom najavili gvardijanu samostana Fra Bono, jer bismo nakon mise voljeli razgledati i muzejsku zbirku. Crkva je dupkom puna pa imamo osjećaj da su svi koji slave Cvjetnicu iz ovog kraja tu. Danas je hrvatski dio stanovništva sveden na nešto preko 700 ljudi. Do zadnjeg, nesretnog rata ovdje je živjelo 12.000 Hrvata. To je prava slika onoga što se događa u većoj ili manjoj vjeri svom stanovništvu na Zapadnom Balkanu. Snažna depopulacija. Hrvati odlaze brže i lakše u EU zemlje zbog hrvatske putovnice. Nakon svečanog misnog slavlja – iznenađenje. Fra Bono prilazi propovjedaonici i posebno pozdravlja našu malu grupu od 9 ljudi s otoka Krka. Kakva čast !  Kao da nas ima “tri autobusa”. I to nije sve. Primljeni smo kao posebni gosti, za nas se pripremio ručak, počašćeni smo manirom najboljih domaćini. Uz ugodnu ćakulu i obilazak samostana i muzejske zbirke, teškom mukom smo se rastali od naših divnih domaćina. Prekoračili smo u znatnoj mjeri predviđeno vrijeme za povratak ali nije nam žao. Kraljeva Sutjeska, fra Bono HVALA ! Vratit ćemo se sigurno. https://www.bosnasrebrena.ba/kraljeva-sutjeska-samostan-i-zupa-sv-ivana-krstitelja

Banja Luka u prolazu

Kako smo već u priličnom kašnjenju, nismo više imali vremena za razgled Banja Luke https://www.tourismbih.com/bs/location/banja-luci/   već smo uz kratku pauzu u Doboju i uz pomoć prijatelja Vladislava Jakovljevića , „naciljali“ „Butik mesa Ivančević“ u Banja Luci. Bilo je to već vrijeme večere, u 17 sati i naravno svi smo poželjeli probati poznati banjalučki ćevap. „Mesne pločice“ sastavljene od 4 ćevapa u ukusnoj lepinji, uz malo luka…za prste polizat. Nakon okrijepe krećemo prema Gradiški i uz kraće zadržavanje na graničnom prijelazu dolazimo na autoput prema Zagrebu. Kasni dolazak na Krk nije nam pokvario raspoloženje iako je dan dolaska, ponedjeljak, već radni.

Ostalo je još mnogo, mnogo toga za vidjeti, posjetiti, razgledati, kušati…nekom drugom prilikom. Ovako, za tri i pol dana, bilo je  to  prilično dinamično i sadržajno putovanje. Preporučio bih ga svakome za prvo upoznavanje sa središnjom Bosnom. Ovo je bilo planirano putovanje nakon sličnog kada smo upoznavali Hercegovinu. https://nedopinezic.com/2022/11/07/upoznavanje-hercegovine-u-tri-dana/ Sad imamo bolji dojam cijele zemlje. I naravno još veću želju za nove istraživačke pothvate u susjednoj nam, dragoj Bosni i Hercegovini.

www.nedopinezic.com

ITB BERLIN – OMAN ZEMLJA PARTNER

„OMANSKI POUČAK“

Oman je bila zemlja partner ovogodišnjeg izdanja ITBa u Berlinu. Prema Wikipediji Oman je: https://hr.wikipedia.org/wiki/Oman . Naše ministarstvo vanjskih poslova objavljuje informacije za putovanje u Oman na svojim službenim stranicama: https://mvep.gov.hr/informacije-za-gradjane-244593/konzularne-informacije-22730/preporuke-za-putovanja-22854/upozorenja/245044?country=101

U Omanu kao i u ostalim zemljama arapskog poluotoka, događa se vrlo intenzivna gospodarska tranzicija kojoj je u prvom planu turizam.  Već dobro poznate investicije u UAE, u Dubaiju, proslavile su ovu novu turističku destinaciju diljem svijeta.

Ogroman novac koji dolazi iz eksploatacije naftnih nalazišta već se godinama investira u izgradnju novih, pametnih građevina i gradova. Hotelski smještaj je upravo u ovoj regiji dobio novu dimenziju do razine sedam zvjezdica. Svaka građevina je turistička atrakcija pa se u pretežito pustinjskom okruženju stvaraju nove oaze života u visokom stilu.

Oman vodi posebnu brigu o očuvanju načela održivosti pa još uvijek odolijeva pritisku investitora za gradnju rezidencijalnih objekata i hotelskih kapaciteta na obalnoj crti. Obala je proglašena općim, javnim dobrom kojemu imaju slobodan pristup svi. Zbog toga je zabranjena gradnja na obali.

S duge strane, Oman gradi u suradnji s investitorima visoko kvalitetne smještajne kapacitete u ruralnom području. Svaki izgrađeni objekt mora poštivati tradiciju tako da danas Oman ima dobar balans između suvremenog i tradicionalnog. Svoju kulturu i tradiciju posebno štuju i čuvaju jer su svjesni da je upravo to jedan od najvećih aduta privlačnosti destinacije. https://www.tripadvisor.in/Attractions-g294006-Activities-Oman.html 

Sporiji i stabilniji razvoj turizma

Razvoj turizma ide sporijim ali uravnoteženim tempom jer se svaki zahvat, svaka investicija propituje u kontekstu čuvanja autentičnosti i donošenja koristi lokalnoj zajednici. Svi novosagrađeni objekti imaju zadovoljavaju visoke kriterije ekoloških normi.

Iako je po svom ustroju Oman sultanat i vlast je centralizirana ipak se razvijaju i civilne inicijative poput posebnih programa planinarenja za žene, zatim boravak u ruralnoj zajednici uz druženje s lokalnim stanovništvom, mladi ljudi se osposobljavaju za razne poslove u turizmu kako u hotelima tako i izvan njih.

Emocije su glavni pokretač turističkih putovanja

Ono na što se u Omanu stavlja naglasak to je emocija koju mogu dati samo ljudi i to lokalni ljudi pa se i u najboljim hotelima pazi na prisutnost i zadovoljstvo domaćih kadrova.

Nezamjenjivost realnog iskustva u usporedbi s virtualnim – ovo je jedna od pouka koje su u Omanu izvukli iz vremena kada je vladala pandemija Covida 19. Zato se čuva autentičnost i brine o uključenosti lokalne zajednice u doživljajni turizam.

www.nedopinezic.com