Putovanje u zadnji čas
Po dobrom, starom običaju, koncem kolovoza se na kratko od domaćina preobražavamo u turiste modernog kova. Odluka o putovanju se donosi zadnji čas, prema mogućnostima organizacije posla i slobodnog vremena. Odluka o ciljevima putovanja se također donosi dan prije polaska. Odluka je pala u ponedjeljak 26. 8. da idemo sutradan automobilom u Emiliju – Romagnu.
Prvo odredište je Ferrara, udaljena nekih 5 sati vožnje s Krka.
Kako kaže Wikipedia : „Emilia-Romagna je administrativna regija u Sjevernoj Italiji koju čine dvije povijesne regije – Emilia i Romagna. Granice regije određuje Jadransko more na istoku, rijeka Po na sjeveru i planinski lanac Apenini na jugu.“ Regija ima oko 4,5 milijuna stanovnika, glavni grad je Bologna s 400.000 stanovnika i 100.000 studenata na najstarijem sveučilištu u Europi (osnovano 1088. godine).
Poznatiji gradovi pored Bologne su Ferrara, Modena, Piacenza, Parma, Ravenna, Rimini…
Prva asocijacija na ovu regiju je da je – moćna !
Od poljoprivrednih proizvoda svjetski poznati su Aceto balsamico di Modena, Parmigiano Reggiano, Prosciutto di Parma …U auto-moto industriji Ferrari, Maserati, Lamborghini, Dallara, Pagani automobili, Tazzari Ev, Ducati…
U muzici Giuseppe Verdi, Arturo Toscanini, Luciano Pavarotti, Lucio Dalla, Gianni Morandi, Raffaella Cara, Zucchero, i mnogi drugi brendiraju regiju kao mjesto lijepe umjetnosti.
Čak i jedna narodna pjesma dosegla je također svjetsku slavu. Pjesma berača riže iz padske nizine “Alla mattina appena alzata” koja je nastala u 19. stoljeću postala je svjetski popularna transformacijom u pjesmu partizanskog pokreta otpora „Bella ciao“. Ona je i danas najizvođenija pjesma uličnih svirača na trgu „Palazzo del Podesta“, ispred gradske uprave.
Ferrara
Ulazak u predgrađe Ferrare podsjeća na scene iz američkih filmova. Kvartovi nastanjeni imigrantima predstavljaju prvu, najnižu stepenicu društvenog uspona. Česte policijske i vojne ophodnje sugeriraju da se društvo nalazi u dubokoj transformaciji. Europa općenito odumire, one koji nestaju nadomještaju novi narodi. Istom smo prizoru svjedočili i u drugim gradovima u Italiji. Sad je taj milenijski prijelaz najočitiji i najbolniji. Kroz dugu budućnost stvorit će se nova civilizacija na „razvalinama“ postojeće. Ali to je jedna druga tema.
U centru Ferrare otkriva se jedan potpuno drukčiji svijet. Predivan, renesansni grad s brojnim znamenitostima. Kuće velikaša, da bi se sačuvale od propadanja pretvaraju se u male, boutique hotele, restorane, trgovine modne odjeće ili im se daje društveni sadržaj. Mi smo odsjeli u Princess Art hotelu do same pješačke zone povijesne jezgre grada https://www.tripadvisor.com/LocationPhotoDirectLink-g194760-d9784300-i490254993-Princess_Art_Hotel-Ferrara_Province_of_Ferrara_Emilia_Romagna.html .
Cijena dvokrevetne sobe s doručkom 64 eura / noć. Pozicija hotela je idealna za istraživanje okruženja.
Kako kaže wish https://www.wish.hr/ferara-grad-najljepsih-palaca/ : Grad je to iznimne bajkovite ljepote i velikog broja iznimno lijepih povijesnih građevina. Ferrara je poznata po velikom broju crkvi, samostana, palača, muzeja i umjetničkih galerija, tvrđavi te sveučilištu osnovanom davne 1391.g. znamenitosti, a glavnina dijela u gradu Ferrara datira iz 14. i 15. Stoljeća.
Istraživanje u kasnim večernjim satima fokusiramo na restoran. Umorni s puta intuitivno zastajemo pred restoranom „Il Ciclone“ https://www.tripadvisor.it/Restaurant_Review-g194760-d2098285-Reviews-Il_Ciclone-Ferrara_Province_of_Ferrara_Emilia_Romagna.html#/media/2098285/713317025:p/?albumid=101&type=0&category=101
U taj smo restoran navratili i drugi dan. Tako smo stupil u razgovor s našom konobaricom koja nam je otkrila da je iz Moldavije. Rekla je da se dobro snašla u Ferrari, već je tu par godina. Odlično govori talijanski, ljetuje s prijateljima u Hrvatskoj i upravo se sprema u Istru gdje su unajmili vilu s bazenom blizu Pule.
U Ferrari smo, po preporuci naše prijateljice Slavice, posjetili jedinstveni dvorac – Castello Estense. Uz taj dvorac vezene su priče o Lucrezia Borgia i njenog trećeg muža Alfonso I d Este. Puno je intrigantnih priča vezano uz sudbonosnu Lucreziju, nezakonitu kćer pape Aleksandra VI.
Uz dvorac Estense vezan je i naš otok Krk. Naime tamo se oženio Stjepan Frankopan, loze knezova krčkih za kneginju Isottu, kćer kneza Ferrare Niccoloa III d Este, te ju odveo u svoj Senj. Ovog puta imali smo samo kratko upoznavanje s ovim impozantnim zdanjem, neko sljedeće putovanje bit će posvećeno istraživanju srednjovjekovnih veza poznate krčke i hrvatske plemićke obitelji s talijanskim plemenitašima.
Na glavnom gradskom trgu smo nakon večere prisustvovali neočekivanom spektaklu. Il palio di Ferrara održava se od 1279 godine i najstarije je natjecanje kvartova u Italiji. 8 kvartova se svake godine takmiči u utrci konja koja je popraćena slavljem uz drevne običaje. Mi smo imali priliku prisustvovati treningu zastavničara koji uz srednjovjekovnu glazbenu potporu bubnjeva i truba izvode nevjerojatne koreografije i akrobacije sa zastavama.
Vidi se i osjeti ponos ljudi koji poštuju tradiciju i oživljavaju kulise srednjovjekovnog grada. Tu smo kušali i izvanrednu „Grappu“ od domaćih sorti grožđa. Ne radi se od već iskorištenih dropa već se grožđe bere i obrađuje samo za ovu rakiju. Prezentacija, degustacija, boca… sve je vrhunsko uz upozorenje voditelja lokala da njihove rakije koštaju 8 eura. Cijena je to posebne selekcije odabranih destilata. Na ovaj način prezentirano i ponuđeno, nije teško prihvatiti, probati i platiti.
Drugu noć u Ferrari smo proveli u kući „Studio 27“. Radi se o sobama s kupaonom u kući koja se nalazi nekih 80 metara od našeg hotela. Kad nema mjesta u hotelu, može se rezervirati komforna soba a doručak koji je uključen u cijenu poslužuje se u hotelu. Ovo je neka vrsta „difuznog“ hotela koja ovdje dobro funkcionira. Cijena je ista, 64 eura za dvokrevetnu sobu s doručkom.
Ferrara je inače grad bicikala. Zaista svi koriste ovo jednostavno i ekonomično prijevozno sredstvo. Kako mladi tako i stariji, domaći i došljaci, imigranti… Bicikli su komforni, gradski…sve podsjeća pomalo na prizore iz nizozemskih gradova.
Bologna
Iz Ferrare idemo prema Modeni i Bologni. Prva „stanica“, Bologna, glavni grad regije. Bologna sa svojih 400.000 stanovnika i 100.000 studenata vrlo je živahan, vibrantan grad. https://www.bolognawelcome.com/en Puno je „turističkiji“ od Ferrare. Najprije smo se odlučili prošetati gradom, parkirali smo u garaži u centru. Garaža je nekadašnji servis automobila, prilagođen novim potrebama. Pješačimo prema centru a „orijentir“ nam je srednjovjekovni „neboder“ visok gotovo 100 metara.
Asinelli, viši toranj i Garisende, dvostruko niži toranj, oba izgrađena početkom 12. stoljeća, simboli su grada. Garisende se nagnuo i više od poznatog tornja u Pisi pa je trenutno u fazi spašavanja metodom stabilizacije temelja. Taj će pothvat trajati 10 godina i koštat će (za sada) 4,3 milijuna eura. Nitko ne zna pravu namjenu tih tornjeva iako se pretpostavlja da su služili kao osmatračnice i komunikacijske točke. Navodno ih je u ona davna vremena bilo čak preko stotinu.
Bolognu mnogi smatraju drugim najzanimljivijim gradom u Italiji, nakon Venecije. Zbog svoje osebujne, dobro očuvane srednjovjekovne arhitekture i povijesnog značaja, Bologna je zaista grad vrijedan pažnje. Za početak smo se htjeli popeti na gradski, toranj sa satnim mehanizmom koji se nalazi u sklopu gradske vijećnice. Uputili smo se prema oznakama do drugog kata vijećnice da bi nas vratili u ured turističke zajednice gdje se kupuju karte. I to smo odradili bez pogovora jer smo očekivali, opravdano, veličanstven prozor s visine. Tako je i bilo. Dobro restaurirani toranj sa satnim mehanizmom zaista je točka od interesa koju ne treba propustiti. Taj pogled i doživljaj vrijedni su svakog centa. Cijena je 10 eura.
Bologna je i grad „lukova“, pasaža, fenomena koji krasi i ostale povijesne gradove poput Ferrare, Modene… naime u srednjem vijeku, u renesansno doba, ako ste gradili kuću, zgradu u ulici i prizemlje „pustili slobodno“ u širini jednog lokala tako da to ostaje javna površina, neka vrsta natkrivene šetnice imali ste pravo na odbitak od poreza. Ti nadsvođeni prolazi pružaju sjajnu zaštitu od kiše i sunca a u Bologni se protežu u dužini od čak 64 kilometra. Posebno graciozno izvedeni, ukrašeni, predstavljaju jedinstven primjer privatne investicije za javno korištenje. Zato su pod zaštitom UNESCO-a. https://www.bolognawelcome.com/en/places/towers-historic-buildings/torre-accursi-o-dellorologio-2
U šetnji gradom „naletjeli“ smo na sveučilišnu galeriju i brunch bar u prizemlju gdje vrijedi predahnuti, popiti kavu. Na ručak smo „uletjeli“ zadnji čas. Restorani rade dvokratno i većina ih ima popodnevnu pauzu koja počinje u 14:00. Naravno, probali smo pravu „pastu bolognese“, juneći ragu s rezancima. Priča ide tako da su američki vojnici u 2. Svj. ratu bili oduševljeni ovim jelom i počeli ga tražiti po povratku kući. Praktični Amerikanci su umjesto rezanaca uz ragu sljubili špagete. Ali u Bologni i dalje služe originalno jelo u bijeloj i crvenoj varijanti. I bilo je dobro.
B&B San Luca u stambenoj zgradi
Vrijeme je za prijavu boravka u našem B&B San Luca. Ovo je zanimljiv smještaj u stambenoj zgradi. Radi se o preuređenom stanu u prizemlju tako da se nude dvije sobe s kupaonicom, zajednička kuhinja / dnevni boravak. U hladnjaku na svakoj polici s nazivom sobe pripremljene su namirnice za doručak. Također su označeni i stolovi koji su opremljeni za doručak. U istom se prostoru nalazi i mala kuhinja, aparat za kavu, perilica rublja.
Radi se zapravo o usluzi sobe sa samoposlužnim doručkom. Smještaj je organiziran tako da vas dočeka domaćin, pruži vam sve informacije, stalno vam je dostupan putem telefona. Smještaj ima i svoje parkirališno mjesto u zatvorenoj okućnici zgrade. U blizini zgrade je i autobusna stanica s koje prometuje linija br 13 za centar grada. To se pokazalo vrlo praktičnim za večernji izlazak.
Večernja šetnja gradom, i lagana večera u jednoj od mnogih prosciutterii „La prosciutteria aziende Renascimentho“ iz Firenze. Odličan pristup, dobra vrijednost za novac, jednostavna usluga. Cijene obroka su vrlo pristojne kao i cijene pića. Gotovo da ne osjećamo razliku u odnosu na Hrvatsku. Dapače. Nerijetko smo bili iznenađeni povoljnijim cijenama za istu ili bolju ponudu.
Nakon večere tražimo neki zabavni sadržaj pa smo „nabasali“ na „jazz ulicu“. U toj ulici dva ugostiteljska objekta imaju programe gostovanja poznatih jazz glazbenika. Mi smo „uhvatili“ dio atmosfere uličnog nastupa izvrsnih glazbenika. Koncerti se sufinanciraju kroz konzumaciju. Po računu se plaća dodatnih 10 eura za muziku. Bologna inače ima fenomenalnu jazz scenu https://www.bolognajazzfestival.com/ .
Povratak u naš „B&B San Luca“ bio je jednostavan. Mogli smo si priuštiti i čašu vina, vratili smo se istom autobusnom linijom br 13.
Odlazak iz Bologne uz „samoodjavljivanje“ u dogovoru s našim domaćinima prošlo je po planu. Disciplinirani smo gosti i smještaj napuštamo točno u 10:00.
Modena – aceto balsamico
Prema Modeni idemo preko malog gradića Spilamberto u kojemu se nalazi „Museum of traditional balsamic vineger of Modena“, odnosno muzej tradicionalnog balzamičnog octa iz Modene. Tu doznajemo puno zanimljivosti vezanih uz ovaj vrhunski gurmanski specijalitet.
Balsamico je ime dobio po kurativnim, balzamičnim svojstvima a proizvodi se još od antičkih vremena. Ono što je karakteristično za balzamični ocat je to da se dobiva od još ne korištenih bobica grožđa triju lokalnih sorata. Bobe se gnječe i onda se mošt kuha cijelu noć na temperaturi oko 90 stupnjeva Celzijevih. Ovaj dio posla obavljaju žene. Tu se traži ženska pedantnost i preciznost. Mošt se neprestano čisti od taloga koji ispliva na površinu.
Nakon kuhanja i hlađenja, mošt se pretače u prvu, najveću bačvicu. Bačve se izrađuju od triju vrsta drva, u svakoj fazi odležavanja koristi se bačva s različitom strukturom drva. Bačve imaju otvor na vrhu kroz koji hlapi tekućina. Jednom godišnje se sadržaj pretače iz jedne bačve u drugu, obično ih ima između 5 i 7 u nizu i svaka je manja od prethodne.
Ovaj se postupak ponavlja najmanje 12 a najviše 24 godina. Tada se dobiva mlađi ili stariji balzamični ocat iz Modene koji ima vrlo karakterističan okus. Taj okus traje vrlo dugo u ustima. Mlađi je reskiji a stariji slađi po okusu. Ovaj sastojak je „točka na i“ mnogih delicija visoke gastronomije i izuzetno je na cijeni. U muzeju se proizvodi ocat članova društva štovatelja tradicije među kojima su mnogi ugledni ljudi iz modenske regije.
Biti član društva i proizvoditi svoj aceto balsamico izuzetna je čast. Jednom godišnje se organizira i ocjenska smotra balsamica a dobiti najbolju ocjenu ravno je osvajanju svjetskog prvenstva u formuli 1. Nije čudno da je i Scuderia Ferrari jedan od članova ovog društva.
Modena
Poučeni pričom o balzamičnom octu nastavljamo putovanje prema Modeni. Dolazimo do samog središta grada. Tu smo pronašli veliku parkirnu garažu ispod starog hipodroma i arheološkog parka Novi Ark. Impozantna Duždeva palača, Gradska vijećnica na Piazza Grande, kao i mnoge druge znamenitosti pod zaštitom su UNESCO-a. https://emiliaromagnaturismo.it/en/towns/modena Modena je u novije doba poznata po velikanu automobilske industrije Enzo Ferrari https://www.ferrari.com/en-EN/museums/enzo-ferrari-modena i jednim od najpoznatijih tenora na prijelazu 20. i 21. stoljeća Luciano Pavarotti https://www.casamuseolucianopavarotti.it/en/ . Kratki razgled grada, pa do hotela da se prijavimo. Izabrali smo hotel negdje na pola puta između Modene i Marinella https://emiliaromagnaturismo.it/en/towns/maranello .
Našli smo hotel s 4 zvjezdice, s povoljnom cijenom https://www.hotelarthur.it/ . Općenito, cijene su nam se kretale od 32 do 60 eura po osobi za noćenje s doručkom. Modena nas u večernjim satima baš i nije posebno šarmirala. Osim sladoleda , koji je svugdje dobar i bolji. Nema loše i nema malo. I večera je bila dobra. Dobra je stvar mogućnost izbora i kombiniranja predjela, prvog jela i glavnog jela. U večernjim satima dovoljan je i samo jedan slijed. Porcije su dobre.
Jutarnja šetnja i početak dana uz Aperol – spritz Cocktail otvorili su novu perspektivu. Šetnja zelenom tržnicom u Modeni sjajan je doživljaj. Voće koje se nudi je iznimno dobro. Cijene su „naše“ , možda i malo bolje. Kilo velikih, mesnatih dobrih šljiva 3,5 eura. Orade iz uzgoja, iz Grčke, 18 eura za kilo „divlja“ orada 40 eura kilo. Slično je i s brancinom. Na lijepoj i zanimljivoj tržnici može se i marendati, ručati čak.
Mi smo ipak odlučili posjetiti restoran s preporukom „Ristorante da Danilo“. Preporuka je bila dobra. Ravioli punjeni mesom u umaku od parmezana, bogata porcija 12,50 eura. To bi bio neki pandan našim šurlicama s umakom čija se cijena kreće oko 15 eura.
Maranello Ferrari
Okrijepljeni ručkom, samopočašćeni izvrsnim sladoledom krećemo prema Maranellu gdje nam u 16:00 počinje vođena tura tvornicom Ferrari vozila. Vožnja gradskim autobusom kroz dvorišta tvornice i nije baš ispunila naša očekivanja. To nije za preporuku. Puno bolji izbor je vožnja i razgled trkališta u Imoli. To nam jednostavno „nije stalo“ u raspored zbog Velike nagrade San Marina koja se upravo vozila u Imoli. No nakon „uvertire“ i dosta zanimljivih informacija naše vodičkinje, nakon ove ture, ulazimo u muzej jer smo već ranije kupili ulaznice za subotu popodne.
Muzej je vrijedan pažnje. Zaista sve što je napravio Ferrari kroz svoj razvoj od kasnih četrdesetih godina prošlog stoljeća do današnjih dana, sve možete vidjeti u ovom muzeju. Priča o Ferrariju je ujedno i priča o njegovom utemeljitelju Enzu Ferrariju, rođenom u Modeni. Od samog početka sjedište njegove manufakture je bilo najprije u Modeni, zatim u Maranellu i nikad to nije htio promijeniti.
Za simbol svojih automobila uzeo je propetog konjića na nagovor majke ratnog zrakoplovnog heroja iz prvog svjetskog rata Francesco Baracca koji je taj znak imao na svom zrakoplovu. „Uzmi taj znak, donijet će ti sreću“, rekla je gospođa Baracca Enzu, on je to prihvatio i nije pogriješio.
Neke izjave Enza Ferrarija postale su legendarne poput one : „Koji je najbolji Ferrari ? Onaj idući“ili , „Tvornice čine ljudi, tehnička oprema, zidovi. Ferrari čine prije svega ljudi“.
Danas se još uvijek Ferrari vozila izrađuju ručno, rok isporuke je godinu dana, a godišnje 5.000 djelatnika proizvede oko 30.000 vozila. Najveće tržište za Ferrari su USA ali ovaj prestižni automobil prodaje se na svim kontinentima a kupci novih automobila moraju imati dobar CV i naravno izdašna financijska sredstva. Najniža cijena novog automobila počinje s 230.00 eura i penje se do 700.000 eura. Što su stariji to se više cijene. Osobito neki modeli. 2023. na aukciji je za 48.2 milijuna eura prodan Ferrari 330 LM/250 GTO by Scaglietti iz 1962. koji je nastupao na utrci 24 sata Le Mansa i koji ima vrlo respektabilnu povijest.
Enzo Ferrari je živio svoj san. Htio se utrkivati, započeo je s motociklima, nastavio s automobilima koje je sam konstruirao. Da bi mogao financirati utrke ponudio je tržištu „civilizirane“ trkaće automobile. I tu je nastala legenda o Ferrariju. Scuderia Ferrari je od početka u Formuli 1 s dobrim i lošim razdobljima. Svakako najblistavije razdoblje Ferrarija obilježeno je vozačima koji su svojom karizmom ušli u vječnost. To su Ayrton Senna https://www.formula1.com/en/information/drivers-hall-of-fame-ayrton-senna.FLD7ZtO0nUn7JzLEn5rOJ i Michael Schumacher https://www.formula1.com/en/information/drivers-hall-of-fame-michael-schumacher.7KdX5nJlTG55vR5JQSbZ21 .
Nakon obilaska muzeja koji nam je otvorio jednu novi dimenziju priče o Ferrariju, o Enzu, o Schumacheru o Senni i mnogim drugim slavnim ljudima vezanima uz ovaj legendarni automobil, shvaćamo pravu vrijednost propetog konjića.
Subota – dan za feštu
Subota je na večer, sve se prazni, ostajemo posljednji posjetitelji. U obližnjoj kuglani čuje se muzika. Dolazimo na tonsku probu nekog rock banda. Dovoljno za laganu večeru.
Na povratku u hotel, odlučili smo prošetati do centra sela. Tamo nas je dočekalo iznenađenje. Trodnevna fešta zaštitnice župe, Madonna della Cintura doživljavala je svoju kulminaciju u subotnju večer. Dobro organizirana zajednica pripremila je jelo i piće za sve svoje članove uz nastup muzičkog sastava iz susjednog mjesta. Veterani glazbe, djeca koja trče oko stolova, susjedi, prijatelji, cijele obitelji za stolom, humanitarna lutrija i veliki broj angažiranih župljana stvaraju posebnu atmosferu. Pridružili smo se na piću i uživali u toploj ljetnoj noći na seoskoj fešti. Bolji kraj putovanja u Emiliju – Romagnu nismo mogli poželjeti.
Doviđenja Emilija – Romagna
Nedjelja je dan za odlazak iz Emilie – Romagne ali i u poznati outlet village Noventa di Piave kraj Venecije. Veliki izbor poznatih brendova visoke mode privlači kupce u svako doba. Nama je trebala mala stanka, okrjepa, šetnja, dobar sladoled i sve smo tu našli. Osim nekog zanimljivog odjevnog predmeta. Ali to je sasvim sporedna stvar.
Na kraju osvježeni novim doživljajima vraćamo se na Krk. Čini nam se da i nismo išli daleko. Vremenski je Ferrara udaljena od Krka isto koliko i Split, Venecija nam je bliža od Zadra, Trst od Zagreba. Zaključujemo da se Italija u zadnjih desetak godina znatno popravila u kvaliteti smještaja, hrana u restoranima je vrlo pristupačna, dobra, kao i usluga. Sladoled je mitska stvar u Italiji, kao i kava, slatki i slani zagrisci…
Nekada smo išli u Italiju da bismo tamo kupili nešto čega nema kod nas. Sad putujemo kao turisti istraživači i uživamo u bogatstvu kulturnih znamenitosti, povijesnih gradova, autentičnih običaja i dobre gastronomije.
Svijet se mijenja ali mijenjamo se i mi. Svako putovanje je mala akademija turizma, tu si ne možemo pomoći. Jednostavno ti neke stvari kao „turističkom biću“ „uđu pod kožu“. Možeš osjetiti eko sustav zajednice u kojoj boraviš, zamijetiti važno i ono sporedno; razlučiti stvaran život od predstava za turiste… Da. Emilia – Romagna je mjesto na koje se treba vraćati. Nadam se da će to biti uskoro. 😊
www.nedopinezic.com
