Interview sa Rankom Stojancem za N1

Hrvatski je turizam nekako izgurao ovo ljeto, no sada su došli doista teški dani. Ugostiteljima se, eto, spremile radikalne mjere. Koliko su oni u ovom trenutku žilavi?

Ugostiteljski objekti su stalno “na meti” prozivki kao glavni krivci širenja zaraze. To, naravno, nije točno kao što nije ispravno generaliziranje ugostiteljstva. Postoje različite vrste ugostiteljskih objekata i rizici su različiti. No ono što je za sve djelatnosti zajedničko je to da nitko ne može preživjeti prisilno ograničenje poslovanja ili potpunu zabranu poslovanja bez potpore u vidu izgubljenog prometa. Već i u normalnim okolnostima turistički poduzetnici, osobito mikro i mali, imaju izrazito nepovoljne uvjete poslovanja. Osim što su opterećeni s nizom fiskalnih i parafiskalnih davanja, stalno su pod pritiskom raznih inspekcija, teško dolaze do povoljnih kredita a domaći tržišni potencijal je skroman kako u volumenu tako i po kupovnoj moći. Sada je jedino ispravno nadoknaditi promet onim poduzetnicima kojima se zabrani rad i to s iznosima 70 do 80% prometa na razini istog perioda prošle godine. Ograničenje mogućnosti poslovanja bez naknade nije prihvatljivo.

Ključ u bravu mnogih objekata lančano bi se odrazio i na turizam u cjelini, pretpostavljam?

Ako se ne bi brinulo o očuvanju mikro i malih poduzetnika u turizmu na način kako se brine o očuvanju radnih mjesta, došlo bi do zatvaranja tisuća djelatnosti koje su neizostavan dio turističke ponude. Turističke agencije, vodiči, iznajmljivači vozila i plovila, prijevoznici u slobodnom prijevozu kopnom i morem, ugostiteljski objekti, mali trgovci… i desetine drugih povezanih djelatnosti nestali bi sa scene. Došli bismo u situaciju sličnu onoj kako izgledaju naša jadranska turistička mjesta u zimskom periodu. To nije lijepa slika turističkog odredišta. Posljedice bi bile još veći i strmoglaviji demografski pad. Hrvatski turizam ne bi bio održiv ni privlačan.

Kako ocjenjujete pristup da je bolje sada primijeniti radikalne mjere, da bi za Božić bili relaksiraniji?

Bojim se da smo s mjerama za “spašavanje Božića” već zakasnili. Ako se osvrnemo na stanje u proljeće ove godine zbog kojega smo pribjegli potpunom zatvaranju na 40 dana, onda je jasno da u istom vremenskom razdoblju s ovakvim početnim stanjem ne možemo doći do zadovoljavajućih brojki. Možda možemo zaustaviti rast broja zaraženih, ali ne možemo postići stanje pogodno za masovnija turistička kretanja u vrijeme Božića. Zemlje koje su imale taj cilj s mjerama su počele još prije tri tjedna. Očito kasnimo, ali došli smo u situaciju u kojoj su stroge mjere nužne ne zbog Božića već zbog sprečavanja kolapsa zdravstvenog sustava i svih teških posljedica takvog razvoja stanja.

Skijaškim regijama u EU sprema se katastrofa, milijarde eura gubitaka, stotine tisuće radnih mjesta bit će izgubljeno ako skijališta budu zatvorena. Kako će se skijaška sezona u Italiji, Austriji odraziti na Hrvatsku?

U normalnim okolnostima sada bi već zavladala “skijaška groznica”, počelo bi otvaranje sezone na glečerima i ubrzana kupovina aranžmana za doček Nove Godine na skijalištima Slovenije, Austrije, Italije, Francuske i drugih zemalja. Pratimo razvoj epidemijske situacije na skijališnim odredištima i stanje je još uvijek daleko od dobroga. Imajući u vidu da glavna turistička ski sezona ima dva djela – Božić do Tri kralja i zadnji tjedan siječnja do konca veljače, još uvijek ima nade za “drugu špicu”. Međutim jasno je da potražnja za ski aranžmanima i u povoljnim epidemiološkim uvjetima neće biti na razini 2019. Tome doprinosi i “slučaj Ischgl” koji je bacio tamnu sjenu na skijaška okupljanja. Upravo s tog skijališta je krenuo masovni razvoj epidemije po cijeloj Europi. Ono što je nama u fokusu interesa to su mjere koje svaka skijaška regija poduzima u cilju spašavanja sezone. S velikim zanimanjem pratimo učinke mjera i realizaciju sezone. To će biti i nama pouka kako i kada započeti s pripremama naše glavne sezone.

Cjepivo je, naravno, ključ svega. Je li vijest o pronalasku cjepiva potaknula investiranje u pripremu iduće sezone, ili su svi još „ukočeni” od straha?

Dobre vijesti o efikasnosti i dostupnosti cjepiva vraćaju umjereni optimizam. To je nešto kao “svjetlo na kraju tunela” ali tunel je dug. Prema procjenama stručnjaka željeni efekti cjepiva neće biti vidljivi prije konca iduće godine. Međutim cjepivo bi moglo oporaviti zračni promet i kružna putovanja brodom i autobusom, Postoji mogućnost da će svi putnici na takvim putovanjima morati imati potvrdu o cijepljenju ili preboljenoj bolesti. To bi pomoglo i velikim hotelskim sustavima koji ovise o dolascima avio gostiju i autobusnih grupa u pred i posezoni. Naravno sve će ovisiti o vremenu potrebnom za distribuciju cjepiva i procjepljivanja najprije ciljanih skupina stanovništva a onda i šire populacije. Svi se nadamo istoj ili boljoj idućoj sezoni od one prošle a postupnu normalizaciju očekujemo tek 2022. godine.

Kako bi moglo izgledati ljeto 2021. ako se , primjerice, ništa ne promijeni u kontekstu virusa u odnosu na danas?

Prema sezoni 2021. idemo s vrlo loše početne pozicije. Ušli smo u dugo razdoblje jeseni i zime s nepovoljnom epidemijskom slikom. Uz to, sadašnje mjere nam ne daju željene rezultate a potpuno zatvaranje ne dolazi u obzir. Prošlogodišnju glavnu turističku sezonu smo dočekali s povoljnom epidemiološkom situacijom koja je bila rezultat potpunog 40 dnevnog zatvaranja kojega iduće godine ne smije biti. U tom kontekstu čeka nas neizvjesna sezona 2021. Dug je i težak put pred nama.

Može li, s druge strane, „ozdravljenje” stanovništva i otvaranje granica možda onda izazvati turističku eksploziju?

Postoji i takvo razmišljanje o “puštanju zatočenika”. Naime ljudi su stvarno željni slobode a turizam je sloboda. U nekom dijelu će se i dogoditi pojačani val putovanja kada budu uvjeti povoljniji. Do efekta eksplozije neće doći zbog više razloga. Jedan je ekonomska kriza koja neminovno slijedi kao posljedica pandemije. Drugi faktor je (ponovo) borba svake zemlje da zadrži dio prometa u svojim granicama. Treći je neizvjesnost. Pandemijom Covida 19 prekinuti su dosadašnji obrasci rasta i razvoja . Svijet se duboko mijenja. Neki poslovi nestaju, neki novi se rađaju. To su veliki lomovi u kojima ona “generacija u najboljim godinama” pomalo “gubi tlo pod nogama”. Trebat će nam nekoliko godina da se priviknemo na trajno “novo normalno” stanje ekonomije.

Tko će bolje proći nakon ove krize, obiteljski smještaj ili ipak hotelski turizam? Mogu li se pomiriti interesi ovih dvaju posve različitih modela?

Veliki hotelski sustavi su u ozbiljnoj krizi diljem svijeta. U USA se veliki hoteli kao i veliki shopping mallovi već pretvaraju u stambene četvrti. Dio je to ekonomske tranzicije koju je pandemija samo ubrzala. Mali, boutique hoteli i dalje stoje dobro kao i tematski hoteli poput “family hotela”, zatim hibridni hoteli koji su kombinacija hostela, hotela i apartmana…Potražnja se mijenja jer se mijenja i publika. Trenutačno je zbog pandemije puno veća potražnja za smještajem koji nudi visoku razinu privatnosti i tu je obiteljski smještaj pored kampova u značajnoj prednosti. Potražnja je ta koja diktira razvoj ponude a ne obratno. Mi smo kao zemlja premali da bismo nametali “modu” na svjetskoj razini. U budućnosti će “eco friendly” biti sve više poželjan pridjev za sve vrste proizvoda i usluga. Poštivanje okoliša, prirode, korištenje obnovljivih izvora energije, elektro prijevoza je “in”. Tražiti će se više privatnosti u smještajnim objektima, više individualnog pristupa, više domaćinskog odnosa. Ona ponuda koja bude pratila te trendove bit će uspješnija.

Hoće li, naposljetku, ova pandemija donijeti i nešto dobro našem turizmu, možda neku promjenu uopće u filozofiji, pristupu?

Bilo bi dobro da učimo “u hodu”. Od sezone iza nas već možemo izvući pouke. Vidimo što nam znače tradicionalna, vjerna tržišta i koliki je potencijal domaćeg tržišta. Trenutna situacija nas usmjerava na revitalizaciju domaćeg turizma, na primjer. Također možemo izvući zaključak da je struktura smještaja uz dobru cestovnu povezanost sa zemljama u okruženju naša najveća prednost. Vjerni gosti uz dobre domaćine čine naš turizam izuzetno otpornim na krize poput ove. Meni je, recimo, najzanimljiviji fenomen željeznice koja je ove sezone dovela najveći broj čeških turista. Češki željeznički operater RegioJet je doveo u Hrvatsku 30.000 turista bez potpore kroz “udruženo oglašavanje”, na sveopće iznenađenje našeg turističkog sustava. Znamo kako se željeznički promet razvija u Europskoj uniji i što željeznica predstavlja u tranziciji s ugljičnih goriva na goriva s 0% emisija CO2. Slično se događa s osobnim automobilima. Udio električnih i hibridnih automobila u najmasovnijem prometu u razvijenim zemljama EU-a značajno raste iz godine u godinu. Suprotno tome zrakoplovi su proglašeni najopasnijim distributerima CO2 i želi se ograničiti njihov promet u kontinentalnom prijevozu. Autobusi i brodovi kao tranzicijsko gorivo sve više koriste ukapljeni plin… Sve ove pojave pandemija ubrzava. Neki znanstvenici smatraju da je pojava ove a moguće i novih pandemija virusa vezana uz čovjekov nemilosrdan odnos prema eko sustavu. Virusi nam dolaze od divljih životinja čija smo staništa uništili i koje nekontrolirano ubijamo i koristimo za prehranu. S druge strane bogati dio stanovništva baca hranu dostatnu za prehranu onih siromašnih koji intervencijama u prirodi dolaze do hrane ali i donose nove bolesti čovječanstvu. Zašto je to važno za turizam ? Zato što se mijenja svijest o utjecaju čovjeka na okoliš kako u svakodnevnom životu tako i na putovanju. Turistička putovanja moraju biti u funkciji neškodljivosti za okoliš, eko sustav, lokalnu kulturu. Moraju doprinijeti boljem životu lokalnog stanovništva. Pandemija je neke procese ubrzala a donijela je i neke nove obrasce ponašanja. Na nama je da ih shvatimo i prihvatimo.

http://hr.n1info.com/Biznis/a580376/Nedo-Pinezic-za-N1-Zakasnilo-se-sa-spasavanjem-Bozica.html

Turizam i drugi val pandemije Covida 19

Drugi val sve više sliči na početak pandemije u ožujku ove godine. Situacija je bolja sa strane boljeg razumijevanja virusa, tijeka epidemije, načina liječenja, efikasnosti protupidemijskih mjera. Lošije je to što smo tek ušli u duže razdoblje pogodnosti za širenje virusa – kasnu jesen, zimu i rano proljeće. Pred nama je teških 6 mjeseci.
Cjepivo koje će usporiti, umanjiti a onda, nadamo se i prekinuti pandemiju, trebalo bi ići u distribuciju početkom iduće godine. To je relativno brzo ali za procjepljivanje željenog postotka populacije proći će mjeseci. Stručnjaci se u glavnom slažu da učinci cjepiva neće biti na željenoj razini sve do kraja ljeta iduće godine.

Što to znači ? To znači da ćemo za ostvarenje turističkog prometa i dalje morati primjenjivati mjere koje smo i do sada koristili. To su u prvome redu mjere koje dovode do smanjenja broja zaraženih do one poznate granice od maksimalno 24 novooboljelih na 100.000 stanovnika u 14 dana i postotak pozitivnih testova od ukupno provedenih testova manji od 3%. https://dantes.com.hr/za-one-koji-zele-znati-vise-covid-19-regionalno-mapiranje/ . Uz to na snazi cijelo vrijeme ostaju mjere nošenja zaštitne maske na svim mjestima gdje je nemoguće ostvariti propisanu socijalnu distancu. Propisani razmaci među ljudima na otvorenom i zatvorenom također će vrijediti još neko vrijeme kao i zabrana masovnih okupljanja, osobito onih vezanih uz konzumaciju alkohola.

Težak je to zadatak jer čovjek je socijalno biće i svaka izolacija nam pada izrazito teško. Što vrijeme duže prolazi u ozračju ograničenja, nezadovoljstvo ljudi je sve veće. S jedne strane čuvamo život najslabijima među nama, čuvamo zdravstveni sustav od raspada a s druge strane ugrožavamo mentalno zdravlje stanovništva ali i ekonomiju. Već se osjećaju posljedice pada gospodarskih aktivnosti. Ljudi ostaju bez posla, bez prihoda. Pri tome je društvo osjetljivije prema uposlenicima, osobito onima u velikim sustavima dok najviše stradaju mikro i mali poduzetnici. Ni turizam nije iznimka. Koliko se obrta, tvrtki ugasilo, koliko je ljudi ostalo bez egzistencije, neće se ni znati do nove sveobuhvatne statističke obrade.

Svega toga smo svjesni mi ali i u drugim državama je situacija slična. Razlika je u ekonomskoj moći pojedine države da obešteti one koji ostaju bez mogućnosti poslovanja. Tu vidimo slabu točku Hrvatske države. Zato se i ne provode mjere potpunog zatvaranja neke djelatnosti, već se ograničava mogućnost poslovanja, vremenski i volumenom. Kada bi se odlukom Vlade neke djelatnosti zatvorile, trebale bi biti obeštećene sa 70 do 80% prihoda u odnosu na isto vremensko razdoblje prošle godine.
U svemu tome treba živjeti i preživjeti. Što se turističkih putovanja tiče, ona su s gledišta hrvatskog putnika bitno ograničena. Osim kratkih izleta u Italiju i BiH, za putovanja u ostale susjedne zemlje potrebne su potvrde o PCR negativnom testu ili treba „odraditi“ propisanu karantenu a za putovanje u Mađarsku možda ni to neće biti dovoljno. Ažurne informacije možete pronaći na linkovima ove stranice : https://dantes.com.hr/korisne-covid-19-informacije-za-putnike-iz-hrvatske-i-u-hrvatsku/ .

Iz svega je vidljivo da „neizlječivi“ putnici utjehu mogu naći u putovanjima u granicama Hrvatske. Sada je, zapravo, najbolji trenutak za poticanje domaćih putovanja. Očekujemo iz dana u dan sve više objava, poziva, promotivnih poruka hrvatskih turističkih odredišta, pružatelja turističkih usluga, nacionalnih parkova, biciklističkih i pješačkih destinacija, skijališta i sanjkališta upućenih domaćim putnicima.

Približavamo se školskim praznicima kada se tradicionalno poduzimaju putovanja osobito na područja pod snijegom. Prilika je to za domaća skijališta : https://www.sljeme.hr/skijaliste/9 , https://platak.hr/ , sanjkališta http://www.tz-ravnagora.hr/product/2293/sanjkaliste-i-tubing-staza-gina ali i zabavne parkove https://www.glavanipark.com/ , https://www.istra.hr/hr/dozivljaji/sunce-i-more/zabava-tematski-parkovi/sanc-michael-medieval-theme-park da u skladu s važećim protuepidemijskim mjerama privuku domaće turiste. Naravno i hrvatska obala i otoci imaju svoju čar u zimskim mjesecima, osobito za šetnje, vožnje biciklom koje su u zimskim mjesecima na ovom području jedino i moguće u neekstremnim uvjetima:https://www.visitopatija.com/advent-u-opatiji .
Zemlje koje ozbiljno računaju na zimsku sezonu već su prije tri tjedna poduzele drastičnije protuepidemijske mjere u cilju omogućavanja putovanja barem za domaće turiste u vrijeme Božića i Nove Godine. Hrvatska je do sada oklijevala, nije jasno iskomuniciran cilj koji opravdava takva sredstva. Možda će se ipak morati pribjeći drastičnijim mjerama.

Domaći turizam će biti glavna „uzdanica“ hrvatskog turizma u narednim mjesecima, do kasnog proljeća. Zato se upravo tom prometu, koji je i u ljetnoj sezoni bio značajan i vrlo važan, treba posvetiti posebna pozornost. Tim više treba imati u vidu ovu činjenicu ako znamo da smo se za pripremu stranih dolazaka ove godine pred glavnu turističku sezonu potpuno zatvorili na 40 dana. Time smo ostvarili odlične uvjete za preporuku stranih vlada za putovanje u Hrvatsku. Iduće godine, prema općem suglasju, potpunog zatvaranja neće biti. Imajući u vidu teško savladavanje visokih brojeva novozaraženih sa sada važećim mjerama, iduća glavna turistička sezona je sve samo ne izvjesna.

Prateći postupanja susjednih zemalja koje imaju velika očekivanja od zimske turističke sezone, možemo vidjeti koje su mjere više a koje manje učinkovite u stvaranju pretpostavki za turistički promet. Učimo od drugih u promijenjenoj ulozi. Pred ljeto smo mi bili u poziciji u kojoj su sada zemlje i regije s jako razvijenim alpskih, skijaškim turizmom. Kako će postupati prema stranim putnicima ? Kako će kontrolirati epidemiološku situaciju ? Na koji način će biti moguće poslovati ? To su pitanja čije odgovore očekuju agencije i individualci orijentirani na ski sezonu. Ti odgovori su zanimljivi i svoj ostaloj turističkoj populaciji. Pratimo i mi.

dantes.com.hr

Turistička sezona 2020. između očekivanja i ostvarenja

 

Sezona 2020. je, prema najavama do konca 2019. i u prva dva mjeseca 2020. trebala biti najbolja do sada. Zapravo već je iznimno uspješna 2019., s kontinuitetom rasta dolazaka i noćenja, isprovocirala turizmofobe u svim strukturama društva koji su postajali svi glasniji u traženju ograničenja turističkog prometa.

Ta su se ograničenja najprije htjela nametnuti mikropoduzetnicima, smještaju u domaćinstvu kroz povećanje fiskalnih davanja, pokušaje zabrane kategoriziranja (ozakonjenja) postojećih smještajnih kapaciteta u Dubrovniku. Istaknuti članovi akademske zajednice spočitavali su hrvatskoj ekonomiji (pre)razvijen turizam u odnosu na druge gospodarske aktivnosti. Slijedili su zahtjevi za smanjenjem broja uplovljavanja kruzera a istovremeno su se podizali fiskalni i parafiskalni nameti na turističko poslovanje.

Općenito je turističko poslovanje, kao jedno od najprihodovnijih gospodarskih aktivnosti, posljednjih godina opterećeno visokim fiskalnim i parafiskalnim davanjima. Sve razine vlasti od lokalnih preko regionalnih do središnje, računale su s istim ili nešto većim prihodom u 2020. u odnosu na 2019. Zato je potpuni izostanak turističkog promet u proljetnoj sezoni bio pravi šok za cijelu zemlju. Pozitivna posljedica tog šoka je bila ta da su se mjere zatvaranja lako provele. Svima je bilo jasno da  samo drastično smanjenje broja inficiranih osoba može dati nadu za kakav – takav turistički promet u ljetnoj sezoni. Na kraju, uz sve nedaće, popuštanja discipline u nekim hrvatskim krajevima, ne selektivnog praćenja epidemijske situacije po regijama od strane važnih emitivnih tržišta, možemo biti zadovoljni s 50% ostvarenja u odnosu na 2019.

To možemo prije svega zahvaliti tradicionalno najznačajnijem emitivnom tržištu – Njemačkoj. SR Njemačka je pratila razvoj epidemiološke situacije u Hrvatskoj po regijama pa su njemački turisti mogli putovati u one regije koje su imale povoljnu situaciju sve do sredine rujna.  Kvarner i Istra su se tijekom cijelog ljeta dobro nosile s epidemijom a veći dio ljeta je bilo moguće putovati i u ostale jadranske regije. Slično Njemačkoj reagirale su Češka i Poljska. Uz ove zemlje najveći turistički promet ostvarili su strani turisti iz Italije, Slovenije,  Austrije i Mađarska. Ove zemlje  su, uz Nizozemsku, ipak zaustavile promet prema Hrvatskoj u samoj špici ljetne sezone. Najznačajniji turistički promet su pored Nijemaca ostvarili naši domaći turisti i susjedni Slovenci.

Državna potpora turizmu i ostalim ranjivim djelatnostima

Turizam koristi mjeru državne potpore koja se daje za promet koji je najmanje 40% manji od lanjskog po mjesecima u vidu minimalne plaće za radnike u iznosu od 2.000 do 4.000,00 kuna (oko 530 eura). Ova mjera je osigurana do konca ove godine. Ta mjera je namijenjena očuvanju radnih mjesta. Sve dok se koriste ta sredstva poslodavcima nije dozvoljeno otpuštanje radnika. Smanjena su neka parafiskalna davanja poput turističke članarine . Komunalna davanja u vrijeme „lockdowna“ su djelomično otpisana i do kraja godine smanjena. Djelomično su omogućeni povoljni krediti za likvidnost preko Hrvatske banke za obnovu i razvoj. To je u glavnom sve za sada. Velika su očekivanja od EU sredstava za oporavak turizma.  Hrvatska je upravo dobila prvu tranšu pomoći za očuvanje radnih mjesta iz SURE EU programa u iznosu od 510 milijuna eura. Za tu je namjenu Hrvatskoj odobreno ukupno 1,02 milijarde eura. Radi se o novcu kojime se financira skraćeno radno vrijeme, minimalna plaća u ugroženim djelatnostima i slično.

Hotelijeri imaju najveći pad prometa i prihoda

Hotelijeri su zabilježili najveći pad fizičkog prometa i prihoda. U hotelima je, prema informacijama HUTa, u osam mjeseci prosječno ostvareno oko 30,4 posto lanjskih noćenja. Financijski pokazatelji će biti za 10 do 15 postotnih poena niži od ostvarenja fizičkog prometa. Trenutačno su očekivanja hotelijera koncentrirana na mjere potpore Vlade RH za očuvanje radnih mjesta i očuvanje likvidnosti. Očekuje se nastavak negativnog trenda do glavne sezone 2021. kada se moraju ostvariti rezultati na razini 2020. ili bolji. Sve ispod toga značilo bi neizvjesnu budućnost hotelijera.

Kampovi stoje nešto bolje kao i smještaj kod domaćina.

Pomalo postaje jasno da se bez discipline u poštivanju protuepidemijskih mjera neće moći poslovati u ranjivim djelatnostima, a turizam i slobodno vrijeme su tu uz transport putnika najugroženiji.

Ono što je pozitivno, to su iskustva iz ovogodišnje glavne ljetne sezone kada su povoljni epidemijski uvjeti omogućili turistička putovanja osobnim prijevozom. Hrvatski turizam računa na takvu mogućnost i u narednoj sezoni 2021.

Efekti cjepiva se očekuju tek za godinu dana i glavnu sezonu 2022. godine.

Nedopinezic.com

 

Na marginama konferencije Može li hrvatski turizam 365

 

https://www.turizam365.com/

Post Covid izazovi i razvoj

Ovo je bio naslov panel rasprave.  Možda je prerano razgovarati o razvoju.
Izazove bih u svakom slučaju stavio daleko ispred razvoja iz jednostavnog razloga što još nemamo “svjetlo na kraju tunela”. Trenutačno Europom hara drugi val pandemije Covid 19. U svijetu nije ništa bolja situacija.

Za sada se čini da nam slijedi ponavljanje scenarija ove godine u idućoj. Nadamo se da neće biti velikog zatvaranja ali sve druge mjere će i dalje biti na snazi.

Bez predsezone i posezone

Ovogodišnje predsezone nije ni bilo a posezona je naprasno prekinuta znamo iz kojih razloga. Funkcionirali smo negdje od početka srpnja do kraja prvog tjedna kolovoza relativno dobro a onda, kao u sportu kada se veselimo prije kraja utakmice, situacija je počela izmicati kontroli. Izgubili smo sigurnih milijardu i pol eura prihoda samo zbog toga.

Oporavak i razvoj još nisu na vidiku

Organiziranih, grupnih putovanja i dalje nema, bilo cestom, zrakom ili morem. Kongresni turizam je u zastoju. Pod znakom pitanja su Advent i Nova Godina kao i karneval.

O razvoju možemo razmišljati tek kada zaokružimo jednogodišnji ciklus poslovanja i zbrojimo sve učinke po kvartalima. Ako tada dođe do smirivanja pandemije i njenog prestanka iz bilo kojeg razloga, možemo, poučeni dotadašnjim iskustvom planirati daljnji razvoj. Sigurno će se neki sada naglašeni trendovi zadržati i u buduće ali zaista još uvijek imamo cijeli set otvorenih pitanja, osobito onih vezanih za van europska tržišta.

Zaista se ne bih usudio prognozirati smjer niti tempo razvoja. Trenutačno smo sretni što smo preživjeli, što smo zdravi, što nismo ovršeni, što ćemo nekako, na “iglene uši” uspjeti platiti obaveze i podmiriti troškove tekućeg održavanja.

Ostanimo odgovorni i postanimo učinkoviti

Borimo se cijelo vrijeme svim snagama prvo da nas se prati regionalno, što se stanja rizika od Covida tiče i s druge strane da se zaista svi dionici jedne regije ponašaju odgovorno kako bismo održali povoljnu epidemiološku sliku. To je osnovni preduvjet za bilo kakvo turističko kretanje. Bez toga nema turizma u ovim okolnostima.
Treća stvar za koju se zalažemo to je da naše turističke vlasti pokrenu domaće tržište koristeći “pokvareni alat” crokartice kao modificirano sredstvo za ostvarivanje popusta u javnom servisu. Tu prije svega mislimo na autoceste, trajekte, zrakoplovne linije, autobusne linije, vlakove… svu onu prometnu infrastrukturu kojom upravlja država. Cijena transporta unutar Hrvatske je previsoka za prosječnog putnika. Ona iznosi i više od jedne trećine troškova turističkog putovanja.

To je jedan ključ za pokretanje domaćeg tržišta . Drugi ključ je raspored školskih praznika. Treći je dodatak na dohodak naših građana sa svrhom trošenja na turističke sadržaje. Taj dodatak ne može biti prebačen isključivo na teret poslodavca. U našem fiskalnom i parafiskalnom bazenu ima prostora za zagrabiti u dodatne olakšice za turistička putovanja.

Razvoj upravljačkog mehanizma

U konačnici ako govorimo o nekom razvoju, potreban nam je , prije svega, razvoj novih turističkih proizvoda, novih sezona i efikasno upravljanje tim novim proizvodima. Trenutno nemamo efikasnog upravljačkog mehanizma nigdje pa ni ondje gdje se donekle razvilo nove turističke proizvode poput cikloturizma. Svi pružatelji usluga noćenja i hrane zainteresirani su za ovo pitanje. To je ključno pitanje nekog budućeg razvoja hrvatskog turizma. Destinacijski proizvodi po godišnjim dobima, ciljnim skupinama, geo tržištima…

Nedopinezic.com

Napad na turističku operativu

Novinar koji je napravio „medvjeđu uslugu“ turističkoj zajednici

Slučajno ili ne ovih dana je osvanuo tekst u jednim dnevnim novinama koji započinje citiranjem pritužbe jednog direktora jedne lokalne turističke zajednice na napade „iznajmljivača“. Pritužba je opravdana jer za zaduženje davanja kroz e visitor nije kriva lokalna turistička zajednica već Glavni ured HTZa koji upravlja e visitor sustavom. Dapače, GU HTZa nije konzultirao „teren“ po ovome pitanju već „pustio lošu vijest“ i prepustio one koji su dnevno u neposrednom kontaktu s gostima i „iznajmljivačima“ da „vade kestenje iz vatre“. No to je samo kratki uvod u brzu ekspertizu novinara kojom dokazuje da upravo on sam malo toga razumije.

Ispalo je da sav tekst u nastavku u kojemu se zaista vrlo površno analizira troškovnu i prihodovnu stranu organiziranja i iznajmljivanja smještaja turistima pripada izjavi direktora turističke zajednice.
Ispada da se direktor turističke zajednice bavi usporedbom „krušaka i jabuka“, odnosno dohotka od nesamostalnog rada i od imovine i imovinskih prava. Kao da se bavi financijskom ekspertizom ulaganja u nekretnine i izračuna povrata investicije uz prateću amortizaciju, fiksne i varijabilne troškove. Do duše cijenu kapitala se ne spominje ali se u pomoć doziva Velibor Mačkić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

I tako je još jednom „put do pakla popločen dobrim namjerama“. U namjeri da obrani ljude „s prve crte“ turizma, ljude koji rade u lokalnim turističkim zajednicama i (osim izuzetaka ne vrijednih komentara), definitivno „izvlače deblji kraj“ svih nedaća neučinkovitog sustava Hrvatske turističke zajednice u ovoj „Covid 19 godini“, novinar je drugome „stavio u usta“ svoje misli ili dostavljeni mu tekst.

Turističke zajednice općina i gradova su temeljne turističke zajednice, nasljednice nekadašnjih „Društava za poljepšanje mjesta“ i „Turističkih društava“. Ove organizacije imaju stoljetnu tradiciju aktivne uloge u razvoju turističkih mjesta i njihov značaj je bio i ostao velik. Na žalost, s vremenom se sve više birokratiziraju a sve im manje prostora ostaje za razvoj ponude.

Što se turističke pristojbe tiče, ona bi treba biti isključivo namijenjena poboljšanju uvjeta boravka turista u mjestu boravka što znači da bi se baš na razini općina i gradova trebala određivati visina, popusti kao i namjena trošenja iste i to u cijelosti.

Upravo aktualna događanja zadnjih godinu dana dokazuju da je turistička operativa „daleko od srca“ jer je i „daleko od očiju“ nadograđene, više strukture sustava turističke zajednice. Ljudi „na terenu“ dijele sa svima nama dobro i loše. Zato ovakav pokušaj zavade nema smisla. Lamentacije sličnog sadržaja ipak su primjerenije salonskim krugovima.

KRAJ SEZONE ?

KRAJ SEZONE  U SAMOJ ŠPICI ?
Nizozemska, čiji su gosti uz Slovence najznačajniji kamping gosti ali i česti u obiteljskom smještaju, od jučer ne preporučuje putovanje svojim građanima u Hrvatsku. Ako ipak otputuju, nakon povratka iz Hrvatske čeka ih četrnaestodnevna karantena.
Istu preporuku je donijela i Litva. I jedna i druga zemlja tom preporukom obvezuju i hrvatske državljane na dvotjednu karantenu u slučaju ulaska u zemlju.
Austrijski kancelar Kurz je svojim građanima preporučio da ne putuju u zemlje Zapadnog Balkana. Ako ipak otputuju čeka ih dvotjedna karantena ili podvrgavanje testu. U slučaju kršenja ove obaveze slijede visoke kazne.
Slovenska Vlada za sada Hrvatsku svrstava u žutu zonu, što je jedan stupanj blaža klasifikacija. Slovenski državljani koji ulaze u Sloveniju iz Hrvatske dužni su predočiti dokaz o boravku u Hrvatskoj. Time se kontrolira moguće skrivanje informacije o putovanju u zemlje na istočnoj granici Hrvatske.

ZAPADNI BALKAN

U zemlje Zapadnog Balkana spadaju ex Ju zemlje bez Slovenije s Albanijom. Tu se nalazi i Hrvatska i to je uobičajeni naziv šire regije koji se rabi u institucijama Europske unije. Pokretanje posebnog režima putovanja prema zemljama Zapadnog Balkana od strane Austrije pokrenulo je lavinu sličnih reakcija i u drugim EU zemljama. Hrvatska se tu našla žrtvom nepovoljnih okolnosti iako bilježi daleko manji broj zaraženih od svojih istočnih susjeda.

SLABA I ZAKAŠNJELA REAKCIJA

Hrvatske su vlasti na ove okolonosti kasno i slabo reagirale. „Zatvaranje“ granice prema Srbiji i BiH dogodilo se prekasno a diplomatske aktivnosti kojima bi se ukazalo da Hrvatska ne pripada u isti „epidemiološki koš“ s ostalim zemljama Zapadnog Balkana bile su gotovo nezamijećene. Osim predsjednika Zorana Milanovića koji je za svog posjeta Austriji otvoreno pozvao Austrijance u sigurnu Hrvatsku drugih jačih odjeka nije bilo. Sigurno su svoj danak uzeli i parlamentarni izbori koji su se po ovome pitanju odigrali u najnezgodnijem mogućem trenutku.

VELIKI RAT ZA SVAKOGA GOSTA

Veliki rat u kojemu važnu ulogu igraju touroperatori sa zakupljenim kapacitetima u zemljama masovnog turizma, poput španjolske, Grčke, Turske, zatim ugostitelji, hotelijeri emitivnih zemalja pa i same izvršne vlasti tih zemalja u punom je jeku. Hrvatska je „trn u oku“ zbog svoje visoke privlačnosti i dobre pristupačnosti individualnim gostima. S takvim turističkim tokovima organizatori paket aranžmana i domaći ugostitelji i hotelijeri gube posao. Od tuda i organizirane „medijske hajke“ prema našoj zemlji. U poziciji smo da se branimo ali to radimo dosta nevješto. Nismo ni blizu snažnoj reakciji jednog Cipra. Po običaju stvari se događaju same od sebe pa se nalazimo zatečeni.
Baš sada kada nam je dobro krenulo, u špici sezone, stvari bi se mogle preko noći pretvoriti u veliki pad turističkih dolazaka stranih gostiju. Mogao bi nam se dogoditi kraj sezone u njenoj špici. Vremena nema na pretek a izvršna vlast još nije ni ustrojena, osobito resor turizma. Kao da je netko očekivao taj slabi trenutak za veliku akciju.
Mnogo smo toga propustili napraviti i čini se da nam turizam ipak nije toliko važan koliko se o njemu govori. Ili je vijest o 20 milijardi eura koje ćemo „dobiti“ od Eua rješenje za sve naše probleme ?
Nedopinezic.com

SHORT TIME RENTAL – SMJEŠTAJ KOD DOMAĆINA U ŠPANJOLSKOJ I BERLINU

Okrugli stol EHHAe

Tematsko okupljanje EHHAe (Europian holiday home association) na ITBu u Berlinu, i ove je godine u prvi plan stavilo probleme vezane uz regulaciju djelatnosti. EHHA je osnovana 2013. godine sa ciljem okupljanja vlasnika nekretnina, upravitelja nekretninama i OTA platformi, glavnih dionika STR poslovanja. Članstvo EHHAe čini 10 značajnih OTA platformi od kojih je najpoznatiji Airbnb, 16  udruženja STRa iz Njemačke, USA, Francuske, Italije, Švicarske, Irske,Španjolske, Danske,Škotske, Nizozemske, Velike Britanije, Portugala i Hrvatske. Pridruženi članovi su i Maxxton- IT tvrtka za upravljanje poslovnim subjektima  i Supercontrol – Booking & Managemet system. EHHA djeluje kroz tri centra, u Copenhagenu, Londonu i Brusselesu. Kako stvari stoje, uskoro bi se mogao otvoriti i ured u USA. Naime upravo u USA gdje su OTA platforme dobile najveći zamah i gdje je stvorena „ekonomija dijeljenja“, sada se pokušavaju ograničiti ili onemogućiti takvi poslovi.

U zemljama Europske unije u funkciji je 20 milijuna postelja u domaćinstvima, što je gotovo dvostruko više nego u hotelima. Vrijednost nekretnina u kojima se pružaju usluge smještaja procjenjuje se na 600 milijardi eura. Godišnje STR (Short time rental) ostvaruje 45 milijuna dolazaka i generira 80 milijardi eura prihoda. Od ukupno troška na putovanju samo 25% otpada na smještaj, a čak 75% dohotka dijele avioprijevoznici, koncesionari autocesta, punionice goriva, operateri mobilne telefonije, trgovine, ugostiteljstvo, muzeji, pružatelji izletničkih usluga i mnogi drugi.

Borba između velikih i malih

Poput nekog „copy – paste“ scenarija, pripadnici političkih elita sve se više izlažu kao predstavnici krupnog kapitala, moćnih tvrtki koje, čini se, još uvijek kreiraju politiku i političare. Tako se gradske uprave velikih gradova zalažu za ograničenje poslovanja OTA platformi i usvajanje restrikcija za STR.  Pokušava se ograničiti broj dana iznajmljivanja smještaja (90, 60…), zabraniti iznajmljivanje u pojedinim kvartovima i slično. Sve se to događa u okolnostima u kojima turistički divovi poput Airbnb i booking.com bilježe velike stope rasta posredovanja između domaćina i gosta. Samo booking.com dnevno ostvaruje 1,5 milijuna noćenja u stanovima i kućama diljem svijeta. Mlađe generacije putnika traže STR smještaj i to je nešto što se niti jednim zakonom ne može spriječiti. Vlasnici hotelskih lanaca morati će postupno mijenjati svoje poslovne modele jer ih politika ne može zaštititi od budućnosti.

Španjolske nevolje

Španjolska, jedna od najjačih turističkih zemalja u svijetu i sinonim za turizam, sve više ulazi u probleme. Sada već dugotrajna kriza u „najturističkijoj“ pokrajini Cataluna nema kraja, dapače, uhićenjem političkih čelnika, još dublje tone u neizvjesnost. Jedan od pokretača krize bila je činjenica da se u Cataluni ostvaruju veliki dohoci od turizma i drugih djelatnosti ali da sama pokrajina ima pre malo koristi od toga. Tražila se veća decentralizacija ,prije svega novca, a onda i ovlasti za upravljanje prostorom. To je trasiralo put prema neovisnosti. Scenarij već viđen i doživljen i u Hrvatskoj. No, ono što Catalonci ne znaju, a mi znamo, je to da se slični problemi i dalje javljaju . Čak i onda kada se izbori neovisnost, jer dečki iz „Krupnog kapitala d.o.o.“ i dalje kreiraju politiku i političare … kad smo već kod Catalune, valja spomenuti Barcelonu, službeno 7. grad na svijetu po osjećaju „overtourisma“. Barcelona ima 300 hotela a cijela Hrvatska 600. Što se stanova tiče u ponudi je 1,4% od ukupnog stambenog fonda. No na okruglom je stolu naglašeno da još uvijek ima kvartova u Barceloni gdje uopće nema turista bilo kroz smještaj ili ponudu sadržaja. Problemi se javljaju na „neuralgičnim točkama“, poznatim mjestima na kojima se sve koncentrira – i smještaj i restorani i trgovine… Očito je u pitanju problem sa (ne) upravljanjem razvojem grada.

Inače od 17 pokrajina u Španjolskoj do sada je jedino Galicia uspjela zakonski regulirati STR, ili smještaj u domaćinstvu. To je učinjeno tek prošle godine. Do tada uopće nije bilo moguće poslovati sa smještajem u domaćinstvu. Zakon je rezultat suradnje zakonodavne vlasti i turističkih organizacija. Sada konačno imaju legalan smještaj i statistiku, pokazatelje turističkog prometa. Doduše tek u veličini od 5.500 legalnih objekata ali trude se kroz road show animaciju približiti ljudima mogućnost legalnog poslovanja i podignuti tu brojku.

Kaos zakonske regulative

Što se propisa na razini države tiče, oni ne postoje, nadležnost se spušta na razinu pokrajina, pokrajine pak daju ovlasti svojim gradovima a ovi opet svaki na svoj način tumače zakonske okvire. Trenutačno u Španjolskoj vlada kaos sa zakonskom regulativom. Općenito svako planiranje poslovanja je gotovo nemoguće, jer se ne znaju pravila a stalno se dodaju novi regulatorni propisi. Zbog svega toga je Novasol prisutan u Španjolskoj tek nekoliko godina i to sa samo 3.000 objekta u ponudi. Ista agencija u Hrvatskoj raspolaže sa 12 000 objekata.

Na području cijele Kraljevine Španjolske, na neki način, legalno je u ponudi 125 000 objekata a iznajmljuje se preko milijun objekata. Legalno posluje tek 10% kapaciteta.

Slučaj Berlin

Berlin se često spominje kao grad sa najrestriktivnijim pristupom STRu. Tamo su do nedavno bili u funkciji „špijuni“, koji su kontrolirali ulaze u stambene zgrade. Ta „tajna policija“ je u dosluhu za nezadovoljnim građanima špijunirala svoje sugrađane i vrebala turiste koji bi boravili u stanovima. Bio je to rezultat zabrane legalnog iznajmljivanja stanova. U vrijeme te zabrane, koja je opravdavana pomanjkanjem stambenog fonda za rezidente, na tržište nekretnina se je vratilo tek 1% od ukupnog stambenog fonda. Tek je tada ustanovljeno da su građani vlasnici samo 14% stambenog fonda u Berlinu. Sve ostalo je u vlasništvu tvrtki. Dogodile su se velike investicije u stanogradnji ali su stanovi dugo bili prazni. Da li je to bilo iz razloga umjetnog podizanja cijena, zbog pranja novca ili nečeg trećeg, još nije poznato. No gradske su vlasti donijele odluku da stan ne smije biti prazan duže od 6 mjeseci a naknadno je taj period smanjen na 3 mjeseca. Ono što se sada osjeća kao problem je to da više gotovo da i nema „starosjedioca“ koji bi primao goste. Izgubio se je duh Berlina. Pojedine političke struje žele vratiti takav model. U tome prednjači stranka FPD.

Lijepa naša Hrvatska

Kada usporedimo sve ovo sa stanjem u Hrvatskoj, trebali bismo biti zadovoljni. Mi imamo dobra zakonska rješenja, imamo i statistiku i registrirani promet , i plaćenu boravišnu pristojbu i plaćen porez na dohodak…Ograničenja koja postavlja naš Zakon o ugostiteljstvu za pružatelje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, u dobrim su okvirima. Ako bi nešto bilo dobro „preslikati“ od drugih, to je ova odredba iz Berlina da stan ne može biti prazan više od 6(3) mjeseca. Kada bi se tako nešto primijenilo , osobito na našu obalu, zauzdale bi se velike investicije u stanogradnju. Mi imamo također slučaj da će nam omjer vlasništva stanova sve više ići u korist investitora. Domicilno stanovništvo je pritisnuto sa svih strana izgradnjom stambenih zgrada koje grade uspješni poduzetnici iz cijele Hrvatske i okolnih zemalja. To je prava „apartmanizacija“. Ti su stanovi u funkciji maksimalno 60 dana u godini a „jedu“ prostor. U apartmanskim objektima nitko ne živi, goste čeka „ključ ispod otirača“. Naravno i tu svoje prste imaju dečki iz „Krupnog i krupnijeg kapitala d.o.o.“, koji „probijaju led“. Onda za njima idu svi ostali. Međutim etikete „apartmanizacija“, „overtourism“, „turizmofobija“, lijepe se samo domicilnom stanovništvu. Na njima se želi zaustaviti rast.

Tako smo od dobrih stvari došli do onih manje dobrih. O kojima nitko ne brine. A trebali bi. Jer ako se dogodi da lokalnoj zajednici ne ostane nikakva korist od turizma, samo „štrace i škovace“, onda bi se mogla pojaviti i stvarna „turizmofobija“. Između Španjolskog kaosa u segmentu obiteljskog smještaja i Turskog nastojanja da osposobe smještaj kod domaćina, mi u Hrvatskoj imamo ogromnu prednost.

Jesmo li svjesni što imamo ?

nedopinezic.com

BOOKING.COM I AIRBNB SLOŽNI : SMJEŠTAJ KOD DOMAĆINA JE SVJETSKI HIT !

RAZMIŠLJAJ GLOBALNO – DJELUJ LOKALNO

Ova me misao prati kroz cijeli život. Oduvijek sam želio znati „što se iza brda valja“. Nekada svijet i nije bio baš dostupan, informacije su prolazile kroz stroge filtere a domaći „proroci“ su širili vijesti koje su odgovarale tadašnjem vrhovnom staležu u jednom drukčijem  društvenom uređenju.  Čudili smo se svijetu izvan državnih granica i divili pričama gostiju, prijatelja koji su dolazili iz tog „vanjskog svijeta“. Danas živimo u demokratskom, otvorenom društvu, informacije su nam često „na dohvatu ruke“. Osobno pak preferiram informacije „iz prve ruke“, pa ću i ovom prilikom prenijeti vijesti koje možda još nisu „procirkulirale“ informativnom mrežom hrvatskog medijskog prostora.

TURISTIČKI DIVOVI, PREDVODNICI NOVOG DOBA

Airbnb

Airbnb je osnovan prije 10 godina. Osnovali su ga 2008. Brian Chesky, Joe Gebbia i Nathan Blecharczyk. 2011 je Airbnb po prvi puta izašao na svjetsko tržište sa svojom platformom. Od tada do danas smjestili su 300 milijuna putnika a danas raspolažu sa 4,5 milijuna smještajnih objekata u 191 zemlji svijeta. Airbnb je prisutan u 400 gradova u svijetu. 2017. godine njihov je ukupni promet iznosio 2,6 milijardi USD, operativna dobit 450 milijuna USD, neto dobit 93 milijuna USD. Vrijednost kompanije je procijenjena na 30 milijardi USD. Imaju relativno malo zaposlenih, oko 3.000. Do sada su ostvarili 142 milijuna dolazak u Europu i generirali promet 17 milijardi USD . No prije 10 godina, po riječima Nathana Blecharczyka, gotovo nitko nije vjerovao da će ono što su pokrenuli doći do ovakvog rezultata. „Zar mislite da će ljudi boraviti u tuđim domovima ?“, bilo je jedno od češćih pitanja.

Slušajući izlaganje ovog mladog inženjera rođenog 1983. godine, osjetio sam jednu posebnu pozitivnu energiju koja ide iznad svih postojećih stereotipova, predrasuda i barijera. Nathan Blecharczyk je u dobi od 12 godina počeo programirati, sa 14 godina zarađivati od tog posla. Završio je visoko školovanje na prestižnom Harvard univerzitetu koje je sam platio iz prihoda svojih poduzetničkih aktivnosti tijekom cijelog perioda studiranja. 2005. se kao inženjer zapošljava u OPNET Tehnologiesu, nastavlja karijeru kao glavni inženjer razvoja Batiqua i konačno 2008. sa partnerima osniva danas planetarno popularni Airbnb u kojem je zadužen za razvoj.

Vizija, strategija, akcija

Big data digitalna tehnologija uz sve razvijeniju umjetnu inteligenciju, omogućavaju Airbnbiu, kao i drugim divovima digitalnog doba, da prikupe i analiziraju ogromnu količinu podataka iz svog poslovnog okruženja. Ta se obrada podataka  odvija u nevjerovatno kratkom vremenu nakon čega slijede novi modeli ponude koji se testiraju u realnom okruženju. Sav taj proces omogućio je Airbnbu uvid u najveće vrijednosti suvremene turističke ponude i potražnje.

Jednostavnim rječnikom rečeno, Airbnb je pitao domaćine kakav bi trebao biti njihov idealan gost a goste su pitali kakav bi trebao biti njihov idealan domaćin. Iz toga su izašle dvije „persone“, Superhost i Bestgest.

Klub kvalitete „Superhost“

Pored svih sadašnjih pogodnosti koje uživaju domaćini sa titulom „Superhost“ , upravo narednih dana biti će im ponuđene nove pogodnosti poput nagrade u obliku vouchera sa određenim iznosom za putovanje ili besplatno fotografiranje njihovog smještajnog objekta, posebno povoljne cijene za nabavu „pametnih“ kućanskih aparata, asistencija kod plaćanja davanja, poticajni bonus za privlačenje novih gostiju.

Do ljeta će se nadodati mogućnost pristupa Airbnbovim marketinškim partnerima, mogućnost učenja „na daljinu“ – besplatni webinari za poboljšanje poslovanja, nakon toga slijedi ponuda raznih sadržaja sa popustima za goste, mogućnost testiranja alata za bolje izlistavanje ponude i još druge pogodnosti koje će uživati domaćini iz „kluba kvalitete“ „Superhost“.

Specijalizacija ponude

Ogromna količina ponuđenih smještajnih mogućnosti koja danas stoji na raspolaganju gostu, postaje sve veća zapreka brzom i učinkovitom odabiru smještaja koji zadovoljava osnovne navike i potrebe gosta. Iz tog razloga Airbnb pokreće novu ponudu osnovnih „brendova“ i „podbrendova“. Time žele olakšati pretraživanje idealnog smještaja.

Ponuda počinje sa kategorijom „Shared room“ što je u osnovi najam kauča u kući. Nakon toga slijedi ponuda „Private room“ (klasična dvokrevetna soba), pa „Entire home“ (stambena kuća), „Vacation home“ (vikendica), „Bed & breakfast“ (noćenje sa doručkom), „Boutique“ (profesionalno organizirana usluga, poput malih obiteljskih hotela, hostela i slično ) i „Unique“ (neuobičajeni smještaj poput kućice na stablu, kamp kućice na plaži i sl.).

Nakon ovih osnovnih „brendova“, slijede i „podbrendovi“, „uža specijalizacija“. Takvu ponudu mogu nuditi domaćini iz „kluba kvalitete“ „Superhost“. Osnovne „potkategorije“ ili“podbrendovi“ su „Dinner party“, „Family“, „Honeymoon“, „Wedding“, „Group getaway“, „One-of-a-kind“, „Social stays“, „Work“ i „Accessible“.

Airbnbplus i Beautiful Homes

No ni to nije sve, jer se pokreće i posebna ponuda pod nazivom „Airbnbplus“. Tu će ponudu nuditi domaćini sa prosječnom ocjenom 4,8 (od 5), sa 95%tnim prihvaćanjem cijena sa 0% otkaza. Ti domaćini se osobno brinu o svojim gostima, potrudili su se oko posebnog dizajna svojeg smještaja, imaju posebno uređen i usklađen interijer. Ovi objekti se prezentiraju kao „Beautiful Homes“. Gosti ovog smještaja mogu naručiti i dobiti usluge poput prijevoza, nabave namirnica i slično u domaćinstvu. Najbolji domaćini će imati i posebnu logističku potporu Airnbnbia pod nazivom „premium suport“. Sve navedeno testirati će se i u Hrvatskoj. Uspio sam zapaziti da je na popisu destinacija Split.

Bookingcom

Bookingcom je osnovan sada već davne 1997. godine u Amsterdamu. 2002. Bookingcom je imao samo 7 zaposlenika. Među njima je bila i Gillian Tans koja danas predsjeda tvrtkom. 2005. Bookingcom se priključuje grupaciji Priceline kao najmanja tvrtka grupacije. 2018. godine cijela grupacija mijenja ime u Booking holdings. Planetarno popularni brend nametnuo se samom Pricelinecomu, Kayaku, Agodacomu, Rentalcarscomu, Opentableu.

Sam bookingcom danas raspolaže sa više od 1,5 milijuna smještajnih objekata u 225 zemalja svijeta, zapošljava 17.000 ljudi u 198 ureda diljem svijeta. Ponuda putem bookingcoma se prevodi na 43 svjetska jezika a svakoga se dana putem ove platforme ostvari 1,5 milijuna noćenja. Booking ima 17.500 distribucijskih partnera a od osnutka do danas ostvario je jednu milijardu noćenja. Cijela grupacija je  2016. godine imala ukupan prihod od 10,743 milijardi USD. Operativna dobit je iznosila 2,906 milijardi USD a neto dobit 2,134 milijardi USD.2016. godine grupa je ostvarila 556,6 milijuna noćenja, 66,6 milijuna iznajmljenih auto dana, 7,3 milijuna prodanih avio karata.

Promjena kursa bookingcoma

Bookingcom je započeo svoju poslovnu karijeru kao platforma za ponudu smještaja u hotelima. Uspjeh Airbnba koji je započeo na način da nudio samo smještaj u privatnim kućama i stanovima, utjecao je na postupnu „promjenu kursa“ bookingcoma. Danas imaju svaki treći zahtjev baš za smještajem u privatnim kućama i stanovima. Time se booking približava sve više poslovnom modelu Airbnba. Booking ubrzano traži nove mogućnosti „podilaženja“ suvremenim putnicima. 2.000 zaposlenika bookingcoma radi na razvoju novih proizvoda. Svaki novi prijedlog se razrađuje u dvije varijante i svaka se varijanta testira u realnom okruženju na odabranom uzorku korisnika.

Zaposlenici su podijeljeni u male timove koji svakoga jutra održavaju sastanak na temu zapažanja o mogućim poboljšanjima sustava. Svaki se prijedlog razmatra i svaki inženjer razvoja ima pristup glavnoj direktorici kompanije. Gillian Tans je prošla sva radna mjesta u kompaniji od onog najosnovnijeg do sadašnje pozicije glavne direktorice.

Neki od glavnih pravaca strategije razvoja kompanije su umjetna inteligencija, big data sustavi i personalizacija ponude. Svaka osoba određenu ponudu vidi na drugačiji način, ovisno o osobnih preferencijama, stavovima, mišljenjima, karakteru putovanja, potrebama na tom putovanju. Pretraga smještaja će se dalje razvijati upravo na takav način, iz perspektive personalizirane pretrage.

Bookingcom u Hrvatskoj

Nije prošlo više od 6 godina od kada smo nagovarali Expediu da ponudi putem svoje platforme obiteljski smještaj u Hrvatskoj. Bilo je to na jednoj velikoj svjetskoj turističkoj burzi. Tada su nas glatko odbili sa obrazloženjem da oni posreduju samo prema hotelskim kućama. Niti godinu kasnije donošenjem strateške, sada već povijesne odluke, bookingcom u Hrvatskoj kreće snažno prema obiteljskom smještaju. Danas raspolažu sa ponudom u više od 86.000 objekata. Samo 2017. godine u ponudi je   više od 25.000 novih apartmana i više od 5.000 kuća za odmor te 49 hotela. Upravo smještaj kod domaćina, kako ga bookingcom zove, je najveći hit.

Kako stoji Hrvatska na bookingcom platformi ?

Trendovi su slijedeći : Vikend putovanja su u porastu, čak 47% putnika ove grupacije tvrdi da će ove godine putovati više nego prošle. 43% putnika zamijeniti će daleka odredišta putovanjima bliže kući. 45% putnika sastavlja listu odredišta koje žele posjetiti a čak 34% putnika žele ponovo posjetiti odredište koje su posjetili u djetinjstvu. Fanovi filmske industrije žele posjetiti destinacije – scenografije poznatih filmskih serija , njih čak 36%. Aktivni odmor i brigu za svoje zdravlje preferira čak 56% putnika.

Kako stoji hrvatski obiteljski smještaj na bookingcom platformi ?

Putovanja u manjim grupama povećati će se za 25% a čak 64% putnika želi isprobati lokalne specijalitete i običaje, te cijeni interakciju sa domaćinom. Među top 20 gradova u svijetu sa najvećim brojem priznanja za recenzije gostiju nalaze se čak 4 hrvatska : na 2. mjestu Split, na 9. mjestu Zadar, na 10. mjestu Dubrovnik i na 19. mjestu Zagreb.

Što gosti traže ? Traže smještaj u određenom mjestu. Biraju poredak prema : cijeni, recenziji, udaljenosti od centra. Uključeni filteri pretrage su : cijena, broj zvjezdica, WIFI, besplatan parking. Korisnik platforme prosječno gleda rezultate pretrage 1 minutu. Na stranici objekta prosječno se zadržava 2 minute. Čak 9 od 10 putnika brže će rezervirati ako su na stranici prikazane relevantne, jasne fotografije visoke rezolucije. Najveću pažnju kod pretrage putnik posvećuje donjoj trećini ekrana. Zaključke po iznijetim informacijama možete donijeti sami.

Hrvatski smještaj kod domaćina najbolji na svijetu !

Za kraj informacija da je najviša prosječna ocjena recenzije u zemlji, među top 30  zemalja (prema ukupnom broju dodijeljenih priznanja) – upravo u Hrvatskoj. Prosječna ocjena hrvatskih domaćina je 9.0 !

Možeš „ubiti glasnika“ ali ne i vijest

Ova stara izreka ima novo značenje u kontekstu pokušaja omalovažavanja kvalitete hrvatskog obiteljskog smještaja – smještaja kod domaćina. Bez obzira što (ne)činili zastupnici interesa nekretninskih lobija sa velikim kapitalom, putovanja i potražnja za smještajem razvijati će se prema trendovima koje prate turistički divovi. Među njima su Airbnb i bookingcom trenutno najveći i najznačajniji. Oni „vode igru“. Međutim ako se igrači i promijene, igru sigurno neće mijenjati oni koji u njoj sudjeluju a osobito ne hrvatski „igrači“.

Vrijeme režimskih „proroka“ je prošlo a tradicionalna ekonomija također postaje stvar prošlosti. Prema predviđanjima stručnjaka 2025 godine ( za samo 7 godina), nova , „sharing economy“, dostići će volumen prometa stare, tradicionalne ekonomije. Slično promjenama u turizmu, događaju se i promjene u sektoru energetike (obnovljivi izvori energije), transporta (superbrzi vlakovi, e automobili bez vozača i sl.) i u drugim sektorima.

Nadam se da ,do skorog vremena potpune promjene ekonomskog modela, političke elite na vlasti u Hrvatskoj neće učiniti krive poteze kojima bi nas još više udaljili od priključka na svjetske trendove.

Možda bi najviše napravili kada ne bi ništa napravili.

nedopinezic.com

 

Priznajem, motivirao me Šprajc : Snijeg – problem ili prilika ?

 200 000 Hrvata skija u inozemstvu
Moram priznati da sam malo oklijevao oko pisanja ovog osvrta. U medijima se i ove godine “proziva” oko 200.000 Hrvata koji idu na skijanje i to u inozemstvo. Po jednima je to pokazatelj da nam je još uvijek previše dobro, po drugima da Hrvatska nema samo 100 imućnih obitelji već mnogo, mnogo više. Na koncu sam odlučio priznati: i ja sam taj koji sa svojom obitelji, kao dio te  „elite“ ide na skijanje u inozemstvo. I tako smo umjesto nezanimljivih statističkih udjela od 1.400.000 Hrvata koji su kao turisti proveli ljetovanje na hrvatskom moru, postali dio mnogo zanimljivije mase od 200 000 Hrvata koji su se odlučili za zimovanje u Austriji.
Saaalbach – Hinterglemm, skoro izumrlo područje
Saalbach – Hinterglemm je gradić u okrugu Zell am See, regiji Pinzgauer u Saveznoj pokrajini Salzburg, njenom zapadnom dijelu, tik „pred vratima Tirola“. Salbaška dolina prostire se u smjeru istok – zapad i dobro je zaštićena od južnih vjetrova što pogoduje dobrim uvjetima za dugu sezonu skijanja. Dolina je obrubljena Kitzbilškim Alpama s najvišim vrhom Hockhkogel – 2.249 m/nm. Saalbach se prvi puta kao naselje spominje 1222. godine a 1489. dobiva povelju sajamskog grada. Siromašan alpski poljoprivredni gradić imao je početkom 20. stoljeća nešto manje od 1.000 stanovnika.
40 godina upornosti na putu ka preporodu
Prosperitet počinje dolaskom prvih turista, 1945. godine. Pedesete i šezdesete godine prošlog stoljeća obilježene su razvojem skijaškog sporta i zimskog turizma u Alpama koji dodatnu akceleraciju dobiva u sedamdesetim i osamdesetim godinam razvojem suvremene tehnologije za transport skijaša, uređenje staza, skijaške opreme i obuće…
1987. godine Saalbach se udružuje s Hinterglemmom u jedinstvenu općinu a za Svjetski skijaški kup 1991. objedinjen je skijaški resort Saalbach-Hinterglemm s Leonbergom.
Jedno od najpoznatijih skijališta u Austriji
Danas sustav ima 200 kilometara uređenih skijaških staza opremljenih s 55 vučnica i 470 snježnih topova. Broj stanovnika dostigao je brojku od 2.871, od čega su njih 86% Rimokatolici, 5,5 %  Pravoslavci, 2,6% Evangelisti, 1% Muslimani, 1% otpada na sve ostale vjeroispovijesti a 3,3 % se izjašnjavaju kao ateisti.
U osnovi se razvojna priča u svojim počecima ne razlikuje bitno od sličnih priča u malim obalnim i otočnim sredinama u Hrvatskoj. Do onog trenutka kada je kod nas nositelj ponude postala Država (bivša), a u Austriji se je nastavilo razvijati privatno poduzetništvo vođeno jasnom vizijom nacionalnih i lokalnih vlasti.
Obiteljski smještaj
Smjestili smo se u pansionu Patis, tek stotinjak metara udaljenom od polazne stanice žičare. Pansion je izgrađen 1973. godine i do danas je ostao – isti. Isti namještaj od masivnog drva, gizane tuš kade, wc školjke opemljene „crnim daskama“… kao da je vrijeme stalo. Sve tada napravljeno i danas izgleda kao da je novo. Namještaj je izuzetno kvalitetan, sve je besprijekorno čisto. Polupansion u dvokrevetnoj sobi košta 42 eura po osobi u ovoj, našoj, nižoj sezoni. U obližnjem hotelu sa 4 **** polupansion košta 150 eura po osobi i danu. Naravno da je taj hotel neusporedivo luksuzniji od našeg skromnog pansiona. Ali mi smo došli skijati, baš kao i Rumunji, Poljaci, Mađari i mladi Austrijanci smješteni u istom pansionu, i sve što nam treba je čist i uredan smještaj s korektnim doručkom i večerom. To smo i dobili.
Statistička i stvarna potrošnja
Kada naši stručnjaci izrađuju algebre prosječne potrošnje turista po danu onda veći dio te formule počiva na smještaju. Tako turisti u Dubrovniku prosječno potroše više nego u Lovranu zbog više cijene smještaja. Van smještajni dio potrošnje zapravo počiva na procjeni ili na iskazu samih turista. Teško da se može osim osnovnih životnih potreba, poput kreveta i obroka, u formulu ubaciti još neki unaprijed prodani sadržaj. Na skijanju se uz smještaj nadodaje i karta za žičaru koja za 7 dana košta odraslu osobu 220 eura. S tom kartom možete koristiti i besplatan prijevoz skijaškim autobusima koji redovito povezuju smještaj s polaznim stanicama žičara. Dakle 7 polupansiona + sedmodnevna ski karta po osobi dođe 514 eura. Ako se tome doda još 15 eura po osobi za jedan obrok dnevno i još toliko za pokoje piće, na navedenu sumu treba dodati još 210 eura što već zajedno čini 724 eura po osobi za 7 dana. Ali obzirom da smo mi Hrvati i da ili idemo na odmor „kako treba“, ili ostajemo doma, sedmodnevni prosječni skijaški odmor možemo slobodno računati na bazi 1.000 eura troška po osobi, računajući i trošak puta. Dakle bilo bi to, prema navedenoj statističkoj algebri, 142 eura potrošnje po turistu dnevno. Pod uvjetom da ne pokleknete pred ponudom nekog od mnogobrojnih dućana i butika.
Zamislite nezamislivo
Zamislite da se kod nas u pretplati može kupiti npr. sedmodnevna  karta za vožnju udobnim brodovima i autobusima od otoka do otoka a da su te veze ljeti češće i brže… Možda bi i naša prosječna potrošnja po gostu odskočila od elementarnog minimuma…
Turizam doživljaja
Austrijanci su dakle već odavno shvatili da se turizam ne svodi samo na krevet i tanjur. Smještajna ponuda je šarolika, pristupačna svačijim zahtjevima uz čvrsto pravilo vrijednosti za novac. U Austriji se uvijek dobije točno ono što se plati. Vrlo je jasno zašto je nešto skuplje ili jeftinije. Tu zabune nema. Sadržaja ima u svim godišnjim dobima zaista mnogo. Uz navedene skijaške kapacitete, gotovo svaki hotel ima i svoj wellness centar, postoji i gradski bazen, posebna skijališta za djecu, snowboard parkovi…
U proljeće se mijenja sadržaj na istom prostoru pa do biciklističkih i pješačkih staza, visećih mostova i adrenalinskih parkova žičare prevoze bicikliste, šetače i avanturiste.
Bajte – spoj tradicije i besprijekorne usluge
Po  alpskim visovima raspoređena su planinska skloništa – bajte, zapravo potpuno opremljeni ugostiteljski objekti uređeni u tradicionalnom alpskom stilu. Svaka bajta zanimljiva je na svoj način, a nama je najzanimljivija bila bajta-muzej na 2000 metara nadmorske visine. U ovu je kameno-drveno zdanje smještena stara mini elektrana, kovačnica, mini muzej nužnika… Zamislite, u muškom wc-u iza prozirnog stakla pisoara nalazi se izlog s muzejskim primjercima urinarnika… Originalniju ideju teško je i zamisliti.
Dnevni životni ritam ugostiteljskih objekata
U pojedinim bajtama nastupaju zvijezde „Alpskih narodnjaka“ – Oberkreinera, negdje pak nastupaju njihove prsate folk-pop zvijezde u usponu ali ima i originalnih performansa na alpskom rogu, dijatonskoj harmonici i slično.
Da Hrvati često ne prezaju biti „veći katolici od Pape“ najslikovije smo se uvjerili kroz način organizacije pušenja u lokalima. Znamo kako je tekla akcija u Hrvatskoj. U Austriji su odlučili da nema pušenja gdje i kad se jede. Tako u istom lokalu ne smijete pušiti npr. do 16 sati (na stazi) ili do 21 sat (u mjestu) do kada radi kuhinja. U 16 h, odnosno u 21h se iznose pepeljare na stolove, kuhinja se gasi i pušenje je dozvoljeno. Gotovo svaki ugostiteljski objekt nekoliko puta dnevno mijenja svoju ponudu. Do podne doručci, od podne do 16 h ručkovi, od 16 do 18 h zabava nakon skijanja i prije večere, od 18 do 21h večere, od 21h disko…
Apres ski ili Apres swimm?
Apres ski (franc. „nakon skijanja“), originalan je način zabave u vremenu od zatvaranja žičara (16 h) do početka večere (cca 19 h). Mnogobrojnim skijašima nudi se vesela atmosfera podgrijana živim muzičkim ritmovima i domaćim alkoholnim pićima na stazi, u ugostiteljskim objektima, na šankovima uz hotele… U kratkom vremenu i eksploziji dobrog raspoloženja nakon skijanja ostvaruje se dodatna potrošnja „po glavi turista“.
Nadamo se da će i na hrvatskom Jadranu nakon skromnih pokušaja zaživjeti „Apres swimm“ poslije cijelodnevnog kupanja u vremenu od 16 do 19 sati.
Sportski događaji u funkciji promocije turizma
Već je opće poznata stvar da je alpsko skijanje više od nacionalnog austrijskog sporta. Austrijanci puno ulažu u sportaše ali još više ulažu u natjecanja koja se u svjetskom skijaškom kupu povremeno sele po skijaškim resortima u cilju promocije alpskog zimskog turizma. Stalni medijski fokus na natjecanja u jeku skijaške sezone znatno doprinosi medijskoj promociji austrijskog zimskog turizma. Iznimno dobro usklađeni sportski događaji sukladni sezonskoj turističkoj ponudi, austrijski su marketinški patent. Nakon skijaške sezone na red dolazi brdsko-biciklistička u kojoj se također događaju brojna sportska događanja vezana uz brdski biciklizam. Sportska natjecanja međutim dolaze na red tek nakon pune funkcije turističke infrastrukture tematski vezane uz ta natjecanja. Ovdje, na žalost, nemožemo povući usporedbu s hrvatskim turizmom. Kod nas se uglavnom produciraju skupa sportska događanja koja nemaju svoj nastavak kroz komercijalne turističke aranžmane. Hrvatski sportaši svjetskog kalibra nemaju mogućnosti promovirati turističke sadržaje sukladne sportu kojim se bave.
Reformom školstva do produljenja turističke sezone
Nedavni prijedlog za uvođenjem još jednog neradnog dana u sklopu Novogodišnjeg praznika koji bi imao za cilj ostvarenje većeg broja noćenja hrvatskih državljana u aranžmanima dočeka Nove Godine možda djeluje simpatično. Ipak austrijski primjer pokazuje promišljeniji način poticanja vansezonskog turističkog prometa na način dobitka za svih. Pomno formirane sezone imaju cilj privlačenja pojedinih ciljnih skupina turista. Tako su zimski školski praznici podijeljeni u tri dijela – Božić, Nova Godina do Tri Kralja i karnevalski tjedan u veljači. U tim terminima cijene su više (druga polovica prosinca do 6. siječnja, tri tjedna veljače). Od 6. siječnja pa do konca mjeseca cijene su niže i prilagođene turistima „Nove Europe“ ali i organiziranim dolascima učenika austrijskih i njemačkih osnovnih i srednjih škola. Naime, u programu obrazovanje rezerviran je tjedan dana školskog programa „u prirodi“ u kojem svaki učenik osnovne i srednje škole zimi uči skijati u austrijskim Alpama ili početkom ljeta plivati u jezerima južnih pokrajina ili planinariti u Alpama. Ovaj se sedmodnevni program proteže kroz cjelokupno školovanje austrijskih i njemačkih škola pa tako ovih dana skijališta vrve djecom i omladinom svih uzrasta koja stječu nove, korisne vještine, a austrijski turizam dodatni poticaj u „nižim sezonama“. Naravno da su cijene ovih aranžmana povoljnije od klasičnih komercijalnih ali volumen prometa je značajan. Kada bi se kojim slučajem hrvatski školski sustav na sličan način usklađivo s potrebama hrvatskog turizma, vjerovatno bi i hrvatski učenici dobili priliku naučiti skijati na Petehovcu, Platku, Sljemenu ili mogućim novim malim skijalištima tijekom zime, nakon praznika ali i plivati na Jadranu početkom lipnja prije ljetnih ferija. Tada ne bi bilo potrebe za uvođenjem dodatnih neradnih dana u cilju povećanja turističkog prometa u „niskim sezonama“ u planinama i na moru.
Austrijsko gospodarstvo počiva na mikro i malim  poduzetnicima
Pa tako i turizam uz poljoprivredu „drže“ obiteljski hoteli, pansioni, seljačka domaćinstva ili pak obiteljski smještaj u apartmanima i kućama za odmor kao dodatna djelatnost uz redovan posao. U ugostiteljstvu rade cijele obitelji od djedova i baka do unuka, braće i sestara. Porez na dohodak se plaća paušalno a PDV je 10 % za sve vrste ugostiteljskih usluga. Na taj način poslovanje je maksimalno pojednostavljeno a u 15 godina povremenih boravaka u Austriji NIKADA nigdje nisam sreo nikakvu inspekcijsku kontrolu koja bi djelovala pred gostima na način kako je to uobičajeno kod nas. Zato nema napetosti ni nervoze. Posao predstavlja dugoročnu egzistenciju za stanovništvo, edukacijom i tehnologijom te učinkovitim sustavom upravljanja kvalitetom postiže se visoka razina usluge. Gost je najvažniji u svakom smislu, on je i glavni „inspektor“ čije primjedbe danas u eri digitalne tehnologije mogu djelovati pogubno. Na koncu, bili smo zadovoljni svojim aktivnim odmorom u planinama koji za nas s 0 metara morske razine poticajno djeluje na obnovu crvenih krvnih zrnaca. I to bi trebao biti dio priče o poticanju vansezonskog turizma u planinama u koju bi se pored školstva moglo uključiti i zdravstvo. No o takvim njemačkim iskustvima  jednom drugom prilikom.
nedopinezic.com

“TREĆI ELEMENT” I TURIZAM

TRENUTAK STRMOTE

Trenutak kada je Marin Strmota, državni tajnik za demografiju u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, javno i vrlo emotivno pred medijima dao ostavku na svoju dužnost, „svjetla pozornice“ obasjala su pitanje svih pitanja opstojnosti hrvatskog naroda i Hrvatske kao države.

Pozornost nije trajala dugo jer već u idućem činu vladin izvanredni povjerenik za Agrokor , Ante Ramljak , podnosi neopozivu  ostavku. Dva slična, (ne)očekivana čina iz različitih pobuda i sa različite pozicije stečenih materijalnih dobitaka u kratkom razdoblju obnašanja povjerenih im dužnosti.

Ovaj drugi slučaj ćemo za sada ostaviti po strani, on je dio dugotrajne agonije propadanja pogrešnog ekonomskog modela suverene Hrvatske. Prvi slučaj zaslužuje pozornost sa aspekta rastućeg turističkog prometa u Hrvatskoj.

DEFINICIJA DRŽAVE

Prema međunarodnom pravu, država kao pravna osoba mora imati minimalno slijedeće osobine: 1. Definirani teritorij, 2. Vlast, 3. Stalno stanovništvo 4. Sposobnost stvaranja odnosa sa drugim državama. Stalno stanovništvo, prema ovom redoslijedu predstavlja „treći element državnosti“. Naravno stalno stanovništvo bi moglo biti i na prvome mjestu ali „Treći element“ zvuči uvjerljivo poput naslova filmske uspješnice Luca Bessona „Peti element“. Govorimo o stalnom stanovništvu bez kojega se ne može formirati država ali ni općina, grad, županija. „Treći element“ bi trebao biti prva stavka svih politika na svim razinama jedne države. I tu dolazimo do demografije i slavnog tragičara sa početka ove priče, dr. Strmote.

DEMOGRAFIJA

Demografija je po definicija znanost o stanovništvu. Ta se znanost bavi istraživanjem i proučavanjem zakonitosti u kretanju stanovništva, utvrđuje međusobne odnose kretanja stanovništva s drugim pojavama u gospodarstvu i društvu uopće. Jedno od takvih kretanja koje prati demografija je i depopulacija. Depopulacija je pojava smanjenja broja stanovnika neke regije, zemlje, prouzročena iseljavanjem i malim prirastom stanovništva, malim brojem rođenih u odnosu na gubitak stanovništva, odnosno umrle. Kada se ti omjeri gubitka stanovništva i prirasta, odnosno imigracije poremete u korist stalnog povećanja stopa gubitka stanovništva, tada dolazimo do izrazite depopulacije odnosno novog pojma – izumiranja. Dr. Strmota je u svojem posljednjem javnom obraćanju sa funkcije državnog tajnika konstatirao upravo to – „Hrvatska izumire“.

IZUMIRANJE DRŽAVE I TURIZAM

Sada se već pitate, dragi čitatelji, kakve sve ovo ima veze sa turizmom ? Do sada smo mogli shvatiti da će nastavak trenda izumiranja prouzročiti negativni omjer radno sposobnog stanovništva u odnosu na radno nesposobne pa će i društveni fondovi solidarnosti biti ugroženi. Prije svega zdravstveni i mirovinski fond. To se već događa. Pored toga stanovništvo će naglo stariti i sve će više starijih ljudi biti bez skrbi svojih ukućana. Ono što se već također u nekim krajevima događa je potpuno nestajanje „trećeg elementa“. Kroz neko vrijeme zbog toga će neke općine ostati najprije bez radno sposobnog stanovništva a onda i bez stanovnika uopće. Čelništvo takvih općina baviti će se uskoro isključivo komunalnom djelatnošću  upravljanja grobljima i posmrtnim zbrinjavanjem svojih stanovnika. Takva mjesta postati će neatraktivna za povremene stanovnike, vikendaše ali i za suvremene turiste. Istraživanja o zadovoljstvu gostiju jedne od najvećih svjetskih online platformi booking.coma pokazala su da je „treći element“ jedan od osnovnih elemenata doživljaja destinacije. Više nisu važne samo prirodne i kulturne atrakcije u kombinaciji sa smještajem i organiziranim boravkom. Suvremeni turist- istraživač želi se u potpunosti stopiti sa lokalnom kulturom života. Pri tome izrazito računa na domaćine i dobro domaćinstvo kroz koje se upoznaje sa „life stilom“ lokalne zajednice.

REZULTATI ISTRAŽIVANJA

U 2016. godini apartmani, kuće za odmor i vile nalazile su se na vrhu liste objekata sa savršenih 10 bodova. Ti su objekti zauzeli čak 70% ukupnog smještaja koji je ocijenjen ovom visokom ocjenom zadovoljstva gostiju. Gosti su u istom istraživanju izjavili (njih 70%) da se na odmoru najbolje provedu kada se osjećaju kao doma a čak 59% ispitanika je izjavilo da vole osjetiti osobnu povezanost s domaćinom. Na ovome principu i planetarno popularni Airbnb temelji uspjeh svojeg poslovanja. Već u uvodu sa njihove web stranice može se pročitati : „Otkrijte čitave domove i privatne sobe idealne za svako putovanje. Domaćini s 5 zvjezdica. Svježe je ispeglana posteljina i preporuka za najbolji brunch u gradu samo su dio gostoprimstva koje će vam pružiti naši lokalni domaćini…“

HRVATSKI DOMAĆINI MEĐU NAJBOLJIMA NA SVIJETU

Zaista,što god mislili o tome, činjenica je da su hrvatski domaćini već nekoliko godina svrstani među najbolje na svijetu: 2015 imali smo 3 od deset najboljih domaćinstava na svijetu u akciji booking.coma. Iste smo godine u istoj akciji imali 9.310 domaćinstava sa prosječnom ocjenom 8,9 a 2016. čak 12.219 domaćinstava sa prosječnom ocjenom 8,9 od maksimalnih 10. 2017. smo osvojili priznanja za najbolju kuću za odmor u Europi u 4 od 8 kategorija. E sad, „turistički industrijalci“ misle da je sve to nevažno, jer njima je najvažnije zauzeti najatraktivnije pozicije u prirodi za izgradnju smještajnih objekata.  To može biti neka prirodna uvala, plato iznad velikog slapa na Plitvičkim jezerima ili Srđ sa pogledom na Dubrovnik ili neka druga lokacija. Važno je da je to jedinstveno mjesto koje će barem na kratko privući putnika iz bilo kojeg dijela svijeta. Kontakta sa lokalcima ne treba niti biti, u ove će objekte dolaziti ljudi sa isprogramiranim vremenom. Nužni hotelski servis će obavljati „beskontaktno“ osoblje iz bilo koje zemlje, kulture, govornog područja. Usluga će biti standardizirana, bogata sadržajima a gosti će organizirano obilaziti znamenitosti, igrati golf, praćkati se u bazenu sa pogledom na gradske bedeme. Dio takvog turizma već funkcionira na turama koje prolaze kroz Hrvatsku. Gosti dolaze u hotel na večer, večeraju, prespavaju, rano doručkuju i odlaze u razgled neke atrakcije. To je model kojega su prve uvele megakompanije za kružna brodska putovanja a preslikala su se i na resorte.

UBILI SU MI GUŠT

Kaže jedan moj prijatelj i poznati mladi hotelijer sa Krka. Razlog ? Bio je na skijanju u Austriji, boravio je u hotelu u kojemu i inače boravi i koji je nosio oznaku 5s zvjezdica (superior). Ove godine iznenađenje ! Hotel nosi oznaku kvalitete 4 zvjezdice, osoblje ne govori njemački niti engleski jezik već ruski, ukrajinski, moldavski… Osim problema u sporazumijevanju ukupna atmosfera više nije onakva na kakvu su navikli gosti koji su rado komunicirali sa domaćim osobljem. To je jednostavno bio dio doživljaja destinacije. Zbog izostanka takvog doživljaja hotelu su zaredale loše recenzije, i posljedično mu je snižena kategorija. Gosti koji su doživjeli ovakvu promjenu više se neće vratiti u taj hotel niti će ga preporučiti svojim prijateljima. U novoj definiciji luksuza nema mjesta za ovakav pristup usluzi. O tome se već nekoliko godina upozorava na ITBu u Berlinu.

MOŽE LI HRVATSKI TURIZAM SAČUVATI KVALITETU ?

Sjećam se osamdesetih godina prošlog stoljeća kada bi gosti na dolasku i odlasku u hotel u kojem sam radio pozdravljali svakog zaposlenika.  Veselju pri ponovnom susretu nije bilo kraja a padale su često i suze na rastanku. Čak i gosti koji su dolazili prvi puta srdačno su se opraštali od svojih domaćina, zaposlenika hotela. Bili su to mahom domaći, školovani ljudi, uvijek spremni na razgovor i na usluzi gostu pri svakom njegovom pitanju : Gdje se dobro jede ? Gdje se može kupiti dobra domaća rakija ? Koju nam plažu preporučate ? U hotelu ste mogli dobiti vrhunski spremljenu hranu danju i noću, konobari su imali manire butlera a barmen je bio pravi psiholog, ponekad i osobni ispovjednik gosta. Hoteli su bili skromniji, ne mogu se usporediti sa današnjim peterozvjezdanim ljepotanima ali je duh domaćinstva bio neusporedivo bolji. Ljudi koji su radili u tim hotelima imali su stalan posao, slobodne dane u zamjenu za prekovremene sate, prodavali su svoje poljoprivredne proizvode hotelu, hotelska „recepcija kućne radinosti „ punila im je sobe i apartmane. Plaće su bile kao i danas ispod prosjeka ali sa dodatnim prihodima, slobodnim danima i stalnim edukacijama tijekom zimskih mjeseci, ljudi su bili zadovoljni. Ako je djelatnik zadovoljan, sretan, onda će i gost osjetiti toplu atmosferu. Danas, na žalost imamo sjajne zgrade ali sretnih i zadovoljnih stalnih stanovnika koji rade u turizmu sve manje. Najviše se taj nedostatak osjeća upravo u smještajnim kapacitetima najviše kategorije sa najvišim cjenama.

Ako mislite da sam emotivan i sentimentalan, moram vas razočarati. Svoje teze sam potvrdio kod jednog od najvećih svjetskih marketinških stručnjaka Petera Fiska. Njegovu knjigu „Marketinški genij“ već deset godina konzultiram, držim je poput Biblije na noćnom ormariću. Neću pisati tko je Peter Fisk i što je sve i gdje radio, to možete „proguglati“. Između ostaloga on u svojoj knjizi (prije 10 godina) piše: „Uposlenici žele više od pukog posla koji im donosi plaću. Nekad su pristajali na obavljanje težačkog posla u sterilnom ambijentu u kojemu se njihova uloga s vremenom nije mijenjala i sve dok ih se plaćalo nisu marili za organizaciju u širem smislu ili za njezine kupce i dioničare. Oni sad očekuju ulogu koja donosi veći osjećaj ispunjenosti, bolji ambijent i druge pogodnosti osim plaćanja, očekuju da uče i napreduju, gorljivo brinu za svoje kupce; žele izvršiti utjecaj na svoju organizaciju i biti ponosni na to „ . Impozantan je primjer postupanja prema djelatnicima poznatog svjetskog lanca „Starbucks coffee“: „Svaki uposlenik koji radi više od dvadeset sati tjedno,a to je najčešći slučaj, dobija dioničarski udio u poslu, pa se uposlenici tako još više osjećaju dijelom Starbucksove misije i sudionikom njegova uspjeha. Uistinu, kako je rastao, Starbucks je od mnogih svojih uposlenika stvorio milijunaše“

Evo zašto je i mene dirnula suza u oku državnog tajnika Strmote. On zna, ja razumijem, problem nestanka „trećeg elementa“. Oni koji mogu nešto napraviti po tom pitanju trebali bi se , poput nas u turizmu „staviti u cipele persone“ na koju se odnose naši potezi.

nedopinezic.com