MARKETING TURIZMA U POSTPANDEMIJSKOJ ERI

Wave 4 Tourism, studentska konferencija u Opatiji

Prošlog vikenda se na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu održala prva studentska konferencija. Konferenciju su organizirale studentice i studenti: Laura Valent Paić, Helena Rogulj, Nika Kurti, Paola Grbeša, Jure Bulović, Marko Blažić, Ivana Lasić, Iva Breulj, Filip Komšić, Štefanija Jelačić i Katarina Bosanac. Uz mentorstvo Prof. dr. sc. Daniela Gračan, Prof. dr. sc. Romina Alkier, Mag. oec. Ivan Butković, Mag. oec. Romina Agbaba, Mag. oec. Tatjana Špoljarić i predavačice Ive Barić, konferencija je trajala 4 dana, imala je 4 sesije i 16 govornika.
Bio sam počašćen pozivom studenata da održim predavanje u sklopu sesije o marketingu. Uz izvrsno moderiranje PR i event managerice Maje Lene Lopatny iz Aminessa, imali smo prilike razmijeniti informacije i iskustva između sjajnih predavača.

VRIJEME ZA REDEFINIRANJE POSLOVANJA

Marketing u punom značenju podrazumijeva potpunu predanost ostvarenju neke ideje. Ideja je zapravo uzvišeni cilj. Taj cilj mora biti usklađen s prilikama u kojima živimo. Marketinškim aktivnostima želimo pridonijeti rješavanju globalnih problema tako da djelujemo lokalno. Pandemija Covid 19 samo je ubrzala trendove druge dekade 21. stoljeća. Problemi su očitiji kao i volja za rješenjem.

KLIMATSKI EKSTREMI I PANDEMIJA

Turističko poslovanje iznimno je osjetljivo na klimatske ekstremne pojave i na pandemiju. Navike turističkih putnika se mijenjaju kao i način putovanja, odabir vrste smještaja. Nepoznata turistička odredišta postaju privlačna. Ekološka svijest putnika jača, mijenja se odnos prema životinjskom I biljnom svijetu, prema hrani. Uključenost u lokalnu zajednicu na turističkom putovanju postaje važna.
Doživljajni turizam je dobio novo značenje. Sve je doživljaj, sve je u skladu s trendovima. Način putovanja, smještaj sadržaji na turističkom odredištu, sva tri elementa čine doživljajni paket turističkog putovanja, sve je prožeto snažno izraženom ekološkom sviješću. Ekološka svijest danas podrazumijeva puno širi okvir: održivost, brigu za okoliš, brigu za lokalnu zajednicu, podršku lokalnoj ekonomiji.

PUTUJEMO RADI SEBE I SVOJIH NAJBLIŽIH

Danas, kao turistički putnici, želimo izaći “iz zatočeništva”, osjetiti slobodu, slobodno disati, uživati u malim stvarima. Želimo se više družiti sa svojim bliskim prijateljima, putovati zajedno sa svojom obitelji, želimo se kvalitetno odmoriti, imati svoj komoditet ali opet i biti aktivni, angažirani na putovanju. Svojim putovanjem želimo dati doprinos lokalnoj zajednici, želimo komunicirati s lokalnom zajednicom, naučiti nešto novo, bolje upoznati sebe iz nutra, svoje istinsko ja. Na putovanju se želimo slobodno kretati I osjećati se sigurno.

PUTOVANJA SU INDIVIDUALNA, SLOBODNO KREIRANA

O putovanjima se odlučuje u posljednji čas, ovisno o uvjetima za putovanje. Planovi o putovanju se razrađuju u krugu obitelji I prijatelja. Putuje se najviše automobilom, događa se I veliki povratak putovanja vlakom (www.regiojet.com ), popularni su mini i mikro kruzeri, najam malih plovila, kuća za odmor, mobilnih kućica u kampovima, kućica na stablu…Hrvatska je profitirala od putnika koji su do sada putovali na udaljenije destinacije.

ZA SMJEŠTAJ SE BIRA ONAJ S VEĆOM PRIVATNOŠĆU – PRIVATNI SMJEŠTAJ JE IN

Traže se dodir, kontakt s prirodom, zona privatnosti, komfor boravka, zabavni sadržaji u samom smještaju, dobra geo lokacija za izlete, mirno okruženje, dobra gastronomska ponuda. Ljubaznost i uslužnost domaćina jesu na cijeni kao i visoka razina higijene i mogućnost kontrole kontakata s većim brojem ljudi.

Ugošćavanje manirom najboljeg prijatelja ona je razina usluge koju gosti očekuju u malim, obiteljskim boutique hotelima, hotelima s pet zvjezdica i luksuznim vilama, dobrim restoranima. Osobni kontakt s gostima I dalje je vrlo važan, iako se odvijao putem platformi za razgovor. Cijeni se osobna asistencija I pomoć pri istraživanju turističkog odredišta.
Turistički putnici su u potrazi za jedinstvenim doživljajem. Svatko želi biti poseban gost.

Vrijeme univerzalnih paketa polako prolazi, svaki putnik traži osjećaj posvećenosti, jedinstvenog iskustva. Turistički putnici su u potrazi za “svojim” otokom, “svojom” uvalom, “svojim” selom, “svojim” imanjem, “svojim” domaćinima… nečim što je u trenutku odmora “samo moje”. Zato se cijeni izdvojeno vrijeme posvećeno gostu, osobito u poučavanju nekim vještinama, upoznavanju s “malim tajnama” turističkog odredišta; osobito se cijeni vrijeme posvećeno zabavi djece, obiteljskim doživljajima.

FUNKCIONALNI MARKETING TURISTIČKOG PROIZVODA I DIGITALNI MARKETING

Marketing obuhvaća i koristi sva prethodna saznanja kako bi oblikovao ponudu, upravljao njome promovirao je i prodavao. Funkcionalni marketing turističkog proizvoda je „klasičan“ marketing koji koristi metodologiju istraživanja želja kupaca, kreiranja proizvoda i upravljanja procesima funkcioniranja proizvoda i promocije i prodaje proizvoda. Proizvodom se mora upravljati tako da ga se stalno unapređuje pa u funkcionalnom marketingu moramo imati „upravljački mehanizam“ proizvoda.
Digitalni marketing koristi digitalne alate za promociju i prodaju turističkog proizvoda po „AIDA“ metodologiji : (attract, interest, desire, action), privući pozornost, pobuditi interes, pojačati želju, dovesti do akcije – kupovine.

MARKETING TURIZMA U POST COVID ERI

Marketing turizma u post Covid eri mora uzeti u obzir sve promjene kod turističkih putovanja, promjene kod očekivanja putnika. Marketing mora biti snažno angažiran u ostvarenju održivosti turističkog proizvoda i mora poštivati „eko očekivanja“. Važna zadaća marketinga je i praćenje tehnoloških promjena kod prometnih sredstava. Uvažavanje svih dionika turističkog odredišta iz javnog, privatnog i nevladinog sektora bitan je elemenat uspješnosti marketinga. U prvi plan suvremeni marketing ističe jedinstvenost doživljaja turističkog odredišta. Tu dolazimo do izvorne kulturne baštine turističkog odredišta, do tradicijskih vrijednosti čijim se isticanjem pojačava jedinstveni doživljaj i podiže vrijednost turističkog odredišta.
Nedopinezic.com

„Ples s virusom“ se nastavlja

Novi parametri za ocijenu covid rizičnosti regija ?

Stanje u bolnicama novi ulazni podatak za procjenu

Od početka pandemije Robert Koch institut je postavio kriterije praćenja rizičnosti pojedine regije. Temeljem tih parametara njemačke su vlasti davale preporuke svojim građanima i donosile restriktivne mjere. Najvažniji kriterij je bio do sada sedmodnevna incidencija. To je broj novooboljelih u tjedan dana na 100 000 stanovnika.

U međuvremenu su se polazne osnove za promatranje rizičnosti pojedine regije promijenile. U godinu i pol dana postignuta je određena prokuženost stanovništva, što kroz prebolijevanje covida što kroz cijepljenje. Cijepljena je gotovo u potpunosti najrizičnija skupina stanovništva – starije osobe i kronični bolesnici.

Manje hospitalizacija

Sada u populaciji inficiranih prevladavaju mlađi stanovnici koji generalno imaju bolji imunološki sustav i blaže simptome bolesti. Posljedično imamo manji broj hospitaliziranih, teško bolesnih koji trebaju potporu disanja i konačno manje umrlih.
To su ujedno i glavni razlozi popuštanja restrikcija u Velikoj Britaniji unatoč znatnom rastu inficiranih građana. Predviđa se da bi broj novozaraženih  dnevno mogao premašiti 100 000 ali broj hospitaliziranih bi trebao biti srazmjerno drastično manji nego u dosadašnjim „valovima“ infekcije.

Na sličan način novo stanje promatraju i stručnjaci njemačkog instituta „Robert Koch“ koji smatraju da se uz incidenciju trebaju razmatrati i kriteriji „popunjenosti“ bolničkih kreveta odnosno stupanj opterećenosti zdravstvenog sustava. Počinju se prikupljati podaci o postotku covid pozitivnih pacijenata na „normalnim“ odjelima, intenzitet simptoma i stanje procijepljenosti. Još uvijek je značajan i tako zvani R faktor, odnosno broj osoba koje zarazi jedna inficirana osoba.
Svi ovi parametri vrijede za njemačke regije ali bilo bi dobro da se uvedu i pri razmatranju stanja u ostalim europskim regijama.

Rizik osjećaja “lažne sigurnosti”

Glavni rizik ovakvog „labavijeg“ ocjenjivanja „Covid stanja“ po regijama je osjećaj lažne sigurnosti u situaciji s još uvijek niskom procijepljenošću populacije i post Covid sindromima poznatijim kao „Long Covid“ koji se javljaju i kod mlađe populacije koja je preboljela infekciju.

U svakom slučaju novi način ocjenjivanja Covid situacije po regijama dobro je došao i u Hrvatskoj ako će se i dalje primjenjivati ograničene, učinkovite protuepidemijske mjere. To bi bio način „suživota“ s Covidom gdje bi bile moguće i gospodarske aktivnosti, doduše manjeg volumena ali bez prekida.

Kritičan početak nove školske godine

Još bi jedna mjera svim zemljama pomogla da se lakše „krene“ u rizičnu jesen. Prvih mjesec dana nastave nakon ljetnih školskih praznika bi u svim školama trebali biti „online“. Kroz tih 30 dana bi se isfiltrirao broj novozaraženih nakon masovnih turističkih putovanja i znatno bi se smanjio rizik od progresivnog širenja zaraze u općoj populaciji.

Put do prestanka pandemije je dug. Na proteklom iskustvu učimo korake za novo razdoblje. Ako smo u stanju na primjerima drugih ali i na vlastitim primjerima od prije godinu dana izvući pouke i promijeniti ponašanje, možemo se nadati boljoj jeseni i zimi. Turistička putovanja su iznimno nužna za bolju raspodjelu prihoda između sjevera i juga, urbanih i ruralnih područja ali upravo su ova putovanja najveći prijenosnici zaraze iz jedne regije u drugu. „Ples s virusom“ se nastavlja.
Nedo Pinezić

Sezona bez Corone i Corona sezona

TRAJANJE TURISTIČKE SEZONE U STRAHU OD CORONE
Glavna turistička sezona, bolje rečeno glavna sezona godišnjih odmora počela je s prvim danima srpnja. To se razdoblje poklapa sa ljetnim školskim ferijama u većini europskih zemalja.

Ljudi su željni putovanja

Ljudi željni putovanja nakon više od godinu dana kontinuiranog ritma zatvaranja i otvaranja, pooštravanja i ublažavanja zaštitnih mjera protiv Corona epidemije, pohrlili su na glavni obiteljski odmor. Povoljna epidemijska situacija u većini EU zemalja omogućila je migraciju sa sjevera prema jugu Europe. Svaka zemlje se nastoji što bolje organizirati za prihvat stranih turista pa je tako i Hrvatska pojednostavila protokol ulaska onih turista koji ispunjavaju uvjet za posjedovanje tako zvane „covid putovnice“. Sve izgleda dobro, turizam se vraća, vraća se i nada u „staro normalno“.

„Ali“ faktor

Ali, uvijek postoji neko „ali“. Situacija s pandemijom je takva da se u različitim dijelovima svijeta pojedine zemlje ne uspijevaju organizirati za borbu protiv ove bolesti. Ne poštuju se mjere zaštite, ili ih uopće nema, nema ni cjepiva. To dovodi do slobodne cirkulacije virusa u populaciji , mutacije kojom virus postaje brži u širenju ali i otporniji na neke vrste cjepiva. Na veliki broj oboljelih dolazi i veliki postotak hospitaliziranih a zbog kraha zdravstvenog sustava i veliki broj umrlih. Putnici iz tih zemalja prenose virus u druge zemlje. Trenutno se takva situacija dogodila kod prijenosa tako zvanog „delta soja“ iz Indije u Veliku Britaniju a putem turista iz Velike Britanije i u Portugal. U Rusiji također prevladava ovaj soj virusa koji slabo prokuženu populaciju zaražava u gusto naseljenim gradovima brzim tempom.

Sezona bez Corone i sezona Corone

S obzirom na to da prokuženost populacije treba dostizati najmanje 80% a da je postotak cijepljenih i onih koji su preboljeli Coronu u svim zemljama ispod 50 %, takva situacija pogoduje sezonskom jačanju epidemije.
Masovna turistička putovanja su neizbježan put prijenosa virusa a početak školske godine idealna kombinacija za rasprostranjivanje zaraze u populaciji. Problem je tim složeniji što mladi ljudi i djeca gotovo ne osjećaju simptome (imaju jak, zdrav imunološki sustav) pa se bez upornog testiranja ne može širenje zaraze staviti pod kontrolu.
Mladi ljudi željni druženja i zabave najzadnji dolaze na red za cijepljenje pa je i to još jedna otegotna okolnost. Niska incidencija i povoljna epidemijska situacija ostavlja dojam povratka „na staro“ pa se dojučerašnja jagma za ciepivom pretvara u otpor prema cijepljenju.

Ahilova peta zapadne demokracije

U svemu tome svi su krivi i nitko nije kriv što postoji realna opasnost od povećanja broja zaraženih, povećanja incidencije i svrstavanja neke regije u covid 19 rizično područje. Rekao bih da je takav scenarij zapravo neizbježan. Mi u Europi nemamo efikasan nedemokratski državni aparat poput Kine koji je epidemiju stavio pod kontrolu i prije puštanja u promet cjepiva. Život se u Kini odvija normalno već gotovo godinu dana uz pridržavanje strogih mjera zaštite. Kineska ekonomija se vrlo brzo oporavila pa tako i njihov unutarnji, domaći turizam. Slabost zapadnog, demokratskog , cijelom svijetu poželjnog društvenog uređenja, je upravo efikasnost u upravljanju velikim krizama. Razlozi su prekompleksni za ovaj kratak tekst ali ova tema je zanimljiva i za usporedbe drugih područja društveno ekonomskog života zapada i dalekog istoka.
Bilo kako bilo, ova će nas nedaća, na žalost, pratiti duže nego što smo mislili. Živjet ćemo s time, prilagodit ćemo se tome. Sve dok ne postignemo potrebnu prokuženost. Nadamo se uz što manje ljudskih žrtava kako od uzročno-posljedično vezanih bolesti tako i od dugotrajne ekonomske krize.
Nedopinezic.com

Njemačka ovih dana odlučuje o produljenju zatvaranja do konca ožujka

 

Nijemci su umorni od zatvaranja

Kako prenosi Die Welt u Njemačkoj opada podrška građana protuepidemijskim mjerama vlasti. Potpuno očekivano, iscrpljujuće, dugotrajno zatvaranje stvara nezadovoljstvo bez obzira na svijest o opasnosti. Nakon podrške mjerama od 73% u rujnu, 69% u studenom, sada je ta podrška koncem veljače pala na 63% . Nijemci su disciplinirani pa njih čak 95% ispitanih potvrđuje pridržavanje mjera. Izuzetak su mladi od 18 do 25 godina gdje svaki osmi ispitanik potvrđuje da se ne pridržava mjera.

Trgovci gube strpljenje

Postojeće mjere su na snazi do 7. ožujka a u srijedu 3. ožujka će se kancelarka Angela Merkel sastati video konferencijom s pokrajinskim premijerima radi odluke o daljnjem zatvaranju ili postupnom popuštanju.
Političari su se našli i teškoj dilemi. S jedne strane su sve glasniji zahtjevi za otvaranje a s druge strane vlada strah od trećeg vala.
Sadašnje stanje je takvo da su u većini pokrajina otvorene samo trgovine za osnovne namirnice (supermarketi, benzinske stanice, drogerije, apoteke…). Od danas mogu ponovo radit i frizeri. U većini saveznih država se nastava odvija u školama ali s proređenim razredima i mogućnošću da roditelji zadrže djecu kod kuće ako to žele. I dalje su zabranjena okupljanja i u privatnim stanovima. Moguć je susret s najviše jednom osobom koja nije član domaćinstva.
Prema provedenoj anketi Udruženja trgovaca Njemačke, čak četvrtina trgovaca odjećom planira sudskim putem iznuditi dozvolu za rad.

Medicinska struka poziva na produljenje zatvaranja

Ministar zdravlja Jens Spahn upozorava na potrebu najvećeg mogućeg opreza. Udruženje medicinskog osoblja intenzivne njege zahtjeva produženje strogih mjera do kraja ožujka.
Brojke im daju za pravo. Posljednjih dana dnevni broj novih zaraza dostiže brojku od osam tisuća.
Udruženje medicinskog osoblja intenzivne njege traži da se lockdown produži do kraja ožujka. Posljednjih dana u Njemačkoj ponovo raste broj novih zaraza – oko osam tisuća dnevno, u tjednom prosjeku.
Prema mišljenju Christiana Drostena, vodećeg savjetnika njemačkih vlasti među virolozima, to je početak novog, trećeg vala epidemije u Njemačkoj.

Dobra je vijest da opada broj zaraza kod ljudi starijih od 80 godina, pogotovo u domovima za starije kao i broj smrtnih slučajeva. To su pojave koje su posljedica procijepljenosti najranjivije skupine stanovništva.

Masovnije cijepljenje stanovništva bit će moguće tek u travnju i plan je da se do ljeta cijepe svi koji to žele. Već kroz koji dan trebali bi biti masovno dostupni brzi testovi na korona virus. Iako ovi testovi nisu toliko pouzdani kao PCR testovi, njihova masovna primjena znatno pomaže u ranom otkrivanju zaraženih.

Inače 69% Nijemaca je izrazilo želju za cijepljenjem.

N.P. (dw,welt, faz, dpa, divi)

Oštrije protuepidemijske mjere u Njemačkoj i dalje na snazi ?

Razvidno produljenje “zatvaranja” u Njemačkoj do 01.03.

Oštrije protuepidemijske mjere u Njemačkoj i dalje na snazi ?

Sadašnje „zaključavanje“ prestaje prema panu u nedjelju. Kako će se stvari dalje odvijati, savezna i državna vlada žele razgovarati sutra, u srijedu,10.02. od 14 sati na zajedničkoj konferenciji putem video veze. Razgovori će biti teški: s jedne strane, znanstvenici i liječnici više puta ističu izuzetno visok rizik od mutacija koronavirusa. S druge strane, stopa zaraze u Njemačkoj primjetno se smanjuje već dva tjedna, tako da se zemaljske, pokrajinske vlade sve više zalažu za ublažavanje zaključavanja.

Savezna i državna vlada uglavnom se slažu da će se zaključavanje produljiti do početka ožujka. Prvi nacrt rezolucije jasno govori: do tada se u trenutnoj situaciji ništa ne bi trebalo promijeniti. Čak se ni osnovnim školama ni vrtićima ne bi smjelo dozvoliti da se u međuvremenu postupno otvore, kao što savezne države žele.

Saveznoj vladi je također jasno da će uskoro trebati ublažiti mjere ako broj zaraza nastavi padati kao i prije. Prema informacijama Business Insidera, savezna i državna vlada se trenutno neslužbeno savjetuju iza kulisa o postupnom otvaranju države od 1. ožujka.

Plan u tri koraka osnova je uvodne rasprave na summitu Corone sutra, u srijedu
Sukladno tome, koraci otvaranja uglavnom se temelje na vrijednostima incidencije 35, 20 i 10. Uz to, treba uzeti u obzir takozvane dinamičke čimbenike, poput R-vrijednosti (pokazuje koliko jedna osoba prenosi zarazu drugim osobama i taj broj mora biti ispod 1), kapaciteti kreveta za intenzivnu njegu i, u budućnosti, stopa cijepljenja. A vrijeme također igra ulogu.

Sukladno tome, restorani bi se mogli otvoriti ispod incidencije od 35 (i uzimajući u obzir druge čimbenike), ali postojale bi stroge smjernice za broj gostiju i radno vrijeme. Hoteli bi se trebali ponovno otvoriti za turiste samo ako je incidencija manja od 20 i drugi faktori, ali zasad ne bi trebali nuditi bilo kakvu ponudu za fitness ili wellness. Trgovine će se vjerojatno otvoriti kod incidencije od 35, ali ovdje bi prema mjerama u trgovini mogao boraviti 1 kupac na 20 četvornih metara. U potpunosti bi se trgovine trebale otvoriti tek kada je incidencija manja od 10.

Prema odluci savezne vlade i vlada država (saveznih pokrajina) na posljednjoj konferenciji, takozvana skupina od četvero članova s predstavnicima kancelarke, Berlina, Bavarske i vicekancelara Olafa Scholza (SPD) trebala je dogovoriti odgovarajuću strategiju otvaranja. Ali očito se to nije dogodilo. Prema izvješćima, ova skupina se bavila samo perspektivama otvaranja škola, vrtića i frizera.

Trenutno je još uvijek upitno hoće li se o tom dokumentu raspravljati sutra na summitu ili će sljedećih dana biti održano još jedno glasovanje čelnika senata i predsjednika saveznih vlada u cijeloj zemlji.
Pratimo i dalje stanje u Njemačkoj koja nam je najvažnija emitivna turistička zemlja.
Nedopinezic.com

Turistički sektor prosvjeduje

Mikro, mali i srednji poduzetnici čine 80% turističke  operative

Mikro, mali i srednji poduzetnici Covid 19 krizom pogođenih djelatnosti okupili su se u Udruzi Glas poduzetnika. Udruga je nastala spontano prije nešto više od godinu dana, kada se je početkom krize vidjelo da vlast i s njom povezana strukovna udruženja ne razmišljaju o otpisu fiskalnih opterećenja.
Ono što se tada predlagalo to su odgode obaveza i potpore za očuvanje radnih mjesta. Te potpore su zapravo zamjena za naknade za nezaposlene koje bi došle na naplatu kod masovnih prekida radnog odnosa.

Pod pritiskom naglo rastuće Udruge Glas poduzetnika ipak se uvažavaju zahtjevi za smanjenjem fiskalnih davanja. Parafiskalna davanja nisu stavljena pod „škare“ zakona, već je prepušteno da o njihovoj visini odlučuju korisnici naknada.

500 parafiskalnih nameta

Osim što je propustila ozbiljno se pozabaviti s čak 500 raznih parafiskalnih nameta koji godišnje iz džepova poduzetnika izvuku oko 5,5 milijardi kuna i još iz kućnog proračuna građana daljnjih 3,5 milijardi kuna (https://www.index.hr/vijesti/clanak/pogledajte-popis-uhljebarina-koje-moramo-placati-vise-ih-je-od-500/2172840.aspx), vlada se nije „štela mešati“ u odnose poduzetnika i leasing kuća i poslovnih banaka.
Iscrpljeni realni sektor uspio je doći „do zraka“ u kratkoj ali spasonosnoj ljetnoj turističkoj sezoni nadajući se da će neriješene teme ipak doći na dnevni red vlasti do konca 2020. godine. To se nije dogodilo.

Kavu za van mogu prodavati svi osim kafića

Sad već ozbiljno ugrožena egzistencija mikro, malih i srednjih poduzetnika u sektoru turizma i prijevoza inicirala je daljnje pritiske prema resornim ministarstvima. Rezultat su bili razgovori „radi razgovora“ nakon kojih je stanje ostalo isto. Vrhunac ne činjenja, ne djelovanja je sljedeći primjer.
Kavu za van mogu prodavati kiosci za novine, pekarnice i mesnice, mogu i restorani ali ne mogu oni koji prvenstveno od toga žive – kafići. Koliko god ovakvo stanje izgledalo apsurdno, ono nije nimalo potaknulo ljude u resornom ministarstvu da promijene pravilnike. Nije pomoglo ni detaljno, stručno javno savjetovanje bivšeg načelnika sektora za razvrstavanje i kategorizaciju ugostiteljskih objekata pri istom ministarstvu, Mr. sc. Davora Njirića, vlasnik konzultantske tvrtke HotMar iz Dubrovnika (https://zadarski.slobodnadalmacija.hr/zadar/4-kantuna/gospodo-brnjac-evo-kako-jednim-potezom-mozete-rijesiti-problem-prodaje-coffee-to-go-1073200?fbclid=IwAR3GRbEzB8ICU-tWL1nbITv-udRiew28T4TWFOCfTBwG0emGZiWki5T6CQ0).

Prijedlozi poduzetnika se niti ne razmatraju

Nisu urodili plodom ni apeli da se PDV na ugostiteljske usluge pića smanji kao što je smanjen PDV na hranu. Ni ovdje nije pomoglo stručno dokazivanje kako su zemlje EU smanjile PDV u turizmu i ispod 10% do oporavka sektora.
U moru neuslišanih prijedloga struke kroz UGP bio je i onaj o uvođenju vouchera za sezonske radnike po uzoru na iste takve za poljoprivredne sezonske poslove. Time bi se znatno pojednostavio proces sezonskog angažiranja radnika uz plaćanje obaveza. Konačno ni prijedlog o smanjenju davanja sukladno smanjenju prihoda za obiteljske mikropoduzetnike u turizmu nije prihvaćen. Porez na dohodak je u 2020. smanjen tek za 25% unatoč prosječnom padu fizičkog prometa od 40% i financijskog od 50%.
Najviše nezadovoljstvo producira odnos odgovornih ljudi u vlasti koji se prema mikro, malim i srednjim poduzetnicima obraćaju „s visoka“. Dok pred korporacijama „podvijaju repove“ nad malim ljudima iskazuju svoju nadmoćnost. Nema dijaloga, nema uvažavanja, nema djelovanja na područjima gdje je to moguće. U djelu javnosti se takav odnos pripisuje postavljanju nekompetentnih ljudi na odgovorne pozicije po modelu „uhljebljivanja“. I tu dolazi do neminovnog sraza.

Biti mikro, mali i srednji poduzetnik u Hrvatskoj znači biti stalno angažiran, maksimalno učinkovit i racionalan, odlučan i radišan, komunikativan u svim uvjetima i spreman na pregovore uvijek i sa svima. To su upravo obrnute karakteristike od predstavnika vlasti koji bi trebali brinuti o poduzetništvu. Jednostavno razlike su svakim danom sve veće, postaju nepomirljive.
„Vrč ide na vodu dok se ne razbije“ kaže stara izreka. Pred vlastima su dvije opcije : ili da sve mikro, male i srednje poduzetnike adekvatno „uhljebe“ ili da im pomognu da prežive i dalje normalno žive na korist svojih obitelji i cijele zajednice.

nedopinezic.com

Sezona 2021. još uvijek neizvjesna ?

 

Zašto se anticovid mjere ne smiju naglo i prerano popuštati ?

Ovih dana s nevjericom pratimo još veće mjere zatvaranja, još stroži „lockdown“ u Njemačkoj. Zemlja koja je slovila kao jedna od najbolje organiziranih u borbi protiv covid 19 virusa, i dalje bilježi visoke brojke dnevno novozaraženih. Slično se događa i u Velikoj Britaniji iz koje je promet putnika prema ostatku svijeta pod velikim embargom. U čemu je problem ?

Mutant B.1.1.7

Njemački virolog dr. Christian Drosten za „Spiegel“ objašnjava o čemu se radi. Najnovija istraživanja s Oxforda pokazuju da je mutacija covid 19 virusa pod oznakom B.1.1.7 i do 35% zaraznija od izvornog virusa. Takva zaraznost brzo dovodi do eksponencijalnog rasta širenja zaraze. Takav eksponencijalni rast je opasniji nego da je virus smrtonosniji. Zašto ? ako bi došlo do naglo širenja zaraze uz pomoć ovog mutanta, u vrlo kratkom roku dosegli bismo brojku od 100.000 novih infekcija dnevno. Iako bi inficirane bile u glavnom mlađe osobe s blažim simptomima bolesti, na veliki broj zaraženih dolazi i veliki broj hospitaliziranih te se zdravstveni sustav dovodi u situaciju preopterećenosti.“

Dr. Drosten smatra da opasnost naglog širenja mutiranog virusa postoji ako se prebrzo i preradikalno popusti sa anticovid mjerama. Posebno opasnim periodom smatra vrijeme pred ljetne praznike kada će se zbog procijepljenosti rizičnih skupina tražiti ukidanje strogih mjera i pokretanje velikog vala putovanja. Ako do onda neće biti procijepljeni mladi tada upravo ta populacija može biti na udaru virusa.

Za izbjegavanje navedenog scenarija prema riječima dr Drostena, potrebno je produžiti trajanje strogih mjera, intenzivirati dinamiku cijepljenja kako bi brojke dnevno novozaraženih drastično pale a famozni R pao ispod 1. Za sprečavanje širenja infekcije potrebno je brojke smanjiti do razine na kojoj je moguća potpuna kontrola.

Nešto slično je napravila Kina koja također bilježi nova žarišta zaraze ali zbog učinkovitog sustava nadzora uspijeva promptno izolirati područja i pojedince nositelje zaraze.

Rigorozno zatvaranje, kontrola, parcijalna izolacija

Možda zvuči apsurdno, ali baš takva strategija potpunog zatvaranja, kontrole i parcijalne izolacije i zatvaranja omogućava Kini održavanje znatno više razine gospodarskih aktivnosti od ostatka svijeta.
To je za sada jedini recept koji bi i u Europi omogućio veće turističke migracije u sezoni godišnjih odmora. Nešto slično smo imali prošle godine pred glavnu turističku sezonu ali samo u prvome dijelu strategije. Kontrola i parcijalno zatvaranje su izostali.

Obeštećenja zatvorenih

Naravno da onim djelatnostima kojima je zbog takvog pristupa onemogućeno poslovanje, snažna, pravedna i pametna država treba pokriti sve realne troškove i omogućiti preživljavanje. Takav „pojas za spašavanje“ već koriste Njemačka i druge visoko razvijene zemlje. EU novac za tu svrhu postoji, pitanje je kako se usmjerava i kojim tempom.

Učinkovita pomoć

Kod spašavanja života postoji pravilo hitnoće intervencije, kratkog vremenskog okvira u kojemu unesrećenom treba pružiti prvu pomoć do konačnog kliničkog zbrinjavanja. Vrijeme od štetnog događaja do prve pomoći broji se u minutama, do 15 minuta. Sve zajedno ne smije trajati duže od sat vremena. To zovemo „zlatnim satom“.

U slučaju kolektivnih katastrofa „zlatni sat“ traje duže, to može biti „zlatni tjedan“ ali ne može trajati mjesecima. Dobar primjer su mjere vlade za spašavanje radnih mjesta. To je bila „prva pomoć“ prema pravilima „zlatnog sata“.

Međutim poduzetnici nisu doživjeli takvu pomoć kao ni stanovništvo Banije / Banovine. Pitanje je koliko će mikro, malih i srednjih poduzeća preživjeti u Hrvatskoj u ugroženim djelatnostima dok „zlatna pomoć“ stigne do njih. Koliko će stanovništva ostati na Baniji / Banovini dok se uspostavi uredan sustav zbrinjavanja i potpunog reprojektiranja cijelog područja, neki novi „Marshallov plan“ .

Što ako ?

Što ako Hrvatska zbog pretromog i neučinkovitog sustava pomoći covid 19 ugroženom gospodarstvu i pritiska nagomilanog nezadovoljstva prerano krene s popuštanjem mjera ? I ako uvezemo mutirani virus ? I krene eksponencijalni rast zaraze beš pred glavnu turističku sezonu ? … Bojim se postaviti sljedeće pitanje.

Nedopinezic.com

Krčka ekipa „Krkani“ pokazala primjerom kako se može učinkovito pomoći Baniji

 

Spontana reakcija poduzetnih Krčana urodila je efikasnom pomoći

Mladi krčki poduzetnici Daniel Jurešić i Vedran Kirinčić već su na prve vijesti o razornom potresu u Sisačko-moslavačkoj županiji stupili u kontakt s prijateljima iz tog kraja. Najpoduzetnija „veza“ bila je gospođa Maja Ostojić, profesorica, učiteljica iz Petrinje koja dobro poznaje svoj kraj i ljude. Vedran i Daniel su se uputili s prvom turom humanitarne pomoći u Petrinju i uz Majinu organizaciju obišli domaćinstva kojima je potrebna pomoć u sanaciji stambenih objekata. Radi se o objektima s „zelenom naljepnicom“ sigurnima za boravak ali kojima su redom stradali krovovi i dimnjaci.
Po povratku na Krk Vedran i Daniel su u nekoliko dana otvorili račune u „Trgovini Krk“ i „Pinelu“ gdje su nabavili sav potreban materijal za obnovu „snimljenih“ kuća. Stanovnici otoka Krkana Krku i u svijetu kao i prijatelji iz susjednih zemalja su svojim donacijama pokrili troškove otvorenih računa a svoje „ruke“ je ponudilo 26 otočana. To su mahom mikropoduzetnici, obrtnici u graditeljstvu, ugostiteljstvu, turizmu ali i djelatnici kod poduzetnika: Vedran Kirinčić, Daniel Jurešić pa uz njih još jedan Vedran, Valerij, Tony, Smiljan, Sandi, Robert, Omer, Mersud, Marin, Marjeto, Ivo, Ingo, Filip, Emil, Edin, Dino, Dean, Danijel, Damir, Benjamin, Adrian, Mihael, Nedo.

Značajnu logističku potporu dale su tvrtke „Auto Brozić“ iz Svetog Vida Miholjice kao i komunalna tvrtka „Ponikve“.Volonteri su sami organizirali prijevoz i smještaj o svom trošku.

Rezultat ove akcije je dobar primjer iz prakse kako se može efikasno, brzo, transparentno i ekonomično pružiti konkretnu pomoć konkretnim ljudima.
U tri dana boravka, od 4. do 6.01., u Petrinji i okolnim selima, četiri ekipe i logistika sanirale su ukupno 17 dimnjaka i krovova. Ukupan trošak izvedenih radova iznosio je 35.000 kuna. Sve što je napravljeno „preživjelo“ je novi potres jačine 5 stupnjeva.

Krčki poučak

„Krkani“ su pokazali primjerom kako se može organizirano i učinkovito pristupiti pomoći potresom stradalom području:
1. treba stupiti u kontakt s ljudima koji će organizirati prihvat pomoći na terenu
2. izvršiti izviđanje objekata za sanaciju
3. organizirati svu potrebnu logistiku za pothvat
4. prikupiti financijska sredstva za nužne troškove
5. organizirati timove volontera predvođene stručnim ljudima
6. poštivati sve mjere opreza pri radovima, čuvati sebe i druge od zaraze Covidom 19
7. voditi se transparentnošću svih troškova kako prema donatorima tako i prema javnosti

Najnužnija pomoć

Ako je 26 ljudi, odnosno 4 tima + logistika, u tri dana obnovilo 17 krovova i dimnjaka, onda bi tim tempom isti broj ljudi u 30 dana mogao obnoviti 170 krovova i dimnjaka. Veći broj timova bi, naravno u kraćem vremenu obavio i više posla.

Istim načinom organizacije uz pridružene majstore električare, vodoinstalatere i tesare, stolare, mogla bi se dnevno izgraditi po jednom timu jedna drvena kućica za privremeni smještaj sa svom potrebnom instalacijom. Kada bi krčka četiri tima narasla na hrvatskih četrdeset timova, dnevno bi se na terenu podizalo 40 privremenih domova a u deset dana čak 400 takvih objekata.

To je ono što je NAJNUŽNIJE . Stanovnici na potresnom području su pod izrazitim psihološkim šokom zbog stalnog podrhtavanja tla pa se i mnogi kojima su kuće „zelene“ ne usude noćiti u svojim domovima. Zbog toga je potreban broj nužnog smještaja na terenu iznimno velik.

Sljedeće što će biti potrebno osigurati to su električne grijalice za sve objekte koji imaju osiguran priključak na elektro mrežu. Ovakav način grijanja je najjednostavniji i najsigurniji. Osim toga za očekivati je da će država putem HEPa ugroženim domaćinstvima donirati električnu energiju.

Temeljita obnova dolazi kasnije

Za pristup temeljitoj obnovi trebaju se ispuniti nužni uvjeti :
– raščišćavanje terena i uklanjanje svih građevina koje se ne mogu obnavljati
– osposobljavanje infrastrukture (ceste, voda, struja, kanalizacija, nasipi, mostovi…)
– projektiranje novih tipova objekata (stari i novoizgrađeni objekti ne zadovoljavaju potrebne kriterije)
– postavljanje učinkovitog nadzora izvođenja radova po projektima
– uspostava vaučerskog financiranja obnove putem zaklada i fondova s uključivanjem što većeg broja obrtnika i poduzetnika s pogođenog područja
– transparentno vođenje obnove
– dobri vremenski uvjeti

Utrka s vremenom

Za sve to potrebno je (pre)više vremena kojega ovoga trenutka stanovnici ugroženog područja nemaju. Svaki dan kašnjenja pomoći snažnije će utjecati na trajno iseljavanje mladih, radno sposobnih ljudi pa  obnova možda neće imati potreban učinak.

Na kraju još samo zapažanje o izrazito lošoj konstrukcijskoj gradnji objekata, osobito krovišta i dimnjaka (temelji su posebna priča). Kao da je vrijeme stalo i zapelo stoljećima u natrag. Ta ogromna razlika u uvjetima života dolazi do punog izražaja povratkom doma. Ne mogu shvatiti da na pola sata vožnje od Zagreba, „Snježne kraljice“ i svih svjetskih čuda, ljudi još uvijek žive u 19. stoljeću.
nedopinezic.com

Letva i turizam

Povod ovom članku je jedna obična, potkonstrukcijska jelova letva. Njene dimenzije su 30x50x300. Proizvedena je u Njemačkoj a kupljena u Hrvatskoj. Ona simbolizira nemoć hrvatske ekonomije. Na primjeru ove letve može se dobro objasniti zašto turizam nije problem hrvatske ekonomije već njena velika prilika.

Hrvatski turizam je izvozno orijentirana usluga između 80 i 90%. Ove „Covid sezone“, 80% fizičkog prometa ostvarili su stranci a 20% domaći turisti. Tih 80% je svoje usluge plaćalo u stranoj valuti i to je izvoz. Ako smo ostvarili 50% prošlogodišnjeg fizičkog prometa i 40% prošlogodišnjeg financijskog prometa to je onda negdje na razini 3,7 – 4 milijardi eura. Prema podacima Hrvatske narodne banke za 9 mjeseci prošle godine taj je izvoz iznosio 9,447 milijardi eura.

Znači ja sam, na primjer, izvezao svojih usluga za 80% ukupnog prihoda ove godine. I od tog sam prihoda izdvojio jedan dio za nužne investicije. Kuća je „rupa bez dna“ i stalno zahtjeva popravke, ulaganja.
I tako ja moram kupiti potkonstrukcijsku drvenu letvu dimenzija 30x50x300. Majstor je tu, letva fali, nema čekanja. Odem u specijaliziranu trgovinu i nađem letvu koja mi odgovara. Super. Cijena ? 20,00 kn. Ha, nije ni malo ali kad ti treba, nemaš izbora. Još mislim, pa dobro, pomažem hrvatsku drvnu industriju, pilanu, prijevoznika, neka. Novac kojim sam platio  80% je prihod iz izvoza. 80% letve plaćam novcem zarađenim “izvan zemlje”. Sjajno. Ali. Letva nije hrvatski proizvod. Ona je uvezena iz Njemačke. Putovala je do mjesta prodaje stotine kilometara. U tih 20,00 kuna sadržano je 80% troškova otkupa drva, prerade, transporta i to sve izvan Hrvatske. Znači „vratio“ sam novac kojega sam zaradio na vanjskom tržištu. Preostalih 20% je trgovačka marža stranog trgovačkog lanca u Hrvatskoj. Dio te marže ostaje u Hrvatskoj a dio odlazi u „majku tvrtku“, u inozemstvo. Znači ono što sam „izvezao“ kroz turističku uslugu opet sam „vratio“ u inozemstvo putem uvoza letve. Na to sam još dodao nešto novaca iz tuzemnog prihoda. Vanjskotrgovinska bilanca letva – turizam, Njemačka – Hrvatska je 1:0 za Njemačku, za letvu. Za letvu mi trebaju vijci, zaštitni premaz, kist. I to je iz uvoza. Sada je bilanca već 2:0 za strance među kojima ima Kineza i Slovenaca.

Kažu hrvatski ekonomski stručnjaci da  smo previše ovisni o turizmu i da je to naš najveći problem. Kao što se vidi iz navedenog primjera, turizam je velikim djelom izvozno orijentiran a prihod od turizma se troši na sve moguće načine koje možete zamisliti. Tim izvoznim novcima kupujemo čak i letve. Da je letva bila hrvatski proizvod, mogli bismo glatko upisati izvoz hrvatske letve, barem u 80% njene dužine i cijene. Znači od 300 centimetara domaće letve, ja bih svojim prihodom ostvarenim na izvozu usluge posredno izvezao 240 centimetara letve. To bi bilo plaćeno izvoznim novcem kao da ju je osobno kupio neki stranac. Na sličan način se može izvesti i hrvatski krumpir na tanjuru obroka kojega plaća strani turist.
E sad, kada se uzmu one 3 – 4 milijarde eura od ove mršave turističke sezone ili 10 milijardi eura prosječno dobre turističke godine, koliko se, za taj novac može izvesti hrvatskih letvi, hrvatskog krumpira, hrvatskog vina, ali i cementa, pijeska, kanalica i opeka, tlakavaca i metalnih ograda, i svega i svačega.

Ali, problem je u tome što hrvatska ekonomija ne prepoznaje tu priliku pa oni koji drže sve konce u svojim rukama, a konci završavaju u Ministarstvu gospodarstva, vuku loše poteze. Upravo to ministarstvo zajedno s Hrvatskom gospodarskom komorom i Hrvatskom bankom za obnovu i razvoj treba razvijati mjere kojima se smanjuje ovisnost o uvozu i stimulira plasman domaćih proizvoda. Da, svima njima su „puna usta“ izjava u tom stilu, ali konkretnih učinaka nema. Ako ne znaju što i kako trebaju djelovati, dovoljno je da „skoče“ do susjedne Slovenije ili „korak dalje“ do Austrije. Tamo mogu, osobito u Austriji, puno naučiti o posrednom izvozu kroz turizam.
Austrijanci drže da je čak 70% prihoda od turizma ona dodana vrijednost prodaje domaćih proizvoda za turizam. Osnovni turistički prihod od turizma Austrije je negdje duplo veći od hrvatskog. Oni ne samo da ne uvoze potkonstrukcijske drvene letve iz Njemačke već ugrađuju konstrukcijske elemente, namještaj, podne obloge, wellness opremu…od austrijskog drva prerađenog u austrijskoj drvnoj industriji u svoje objekte. „Drvo je naša sirovina“, rekli su nam jednom prilikom, zato mi uzgajamo, koristimo drvo, unapređujemo proizvodnu tehnologiju, školujemo ljude da primjenjuju taj materijal što je više moguće.

Letva je mjera uspješnosti hrvatske ekonomije. Trebala bi visjeti iznad učenih glava. Možda im padne na pamet.
nedopinezic.com

Interview sa Rankom Stojancem za N1

Hrvatski je turizam nekako izgurao ovo ljeto, no sada su došli doista teški dani. Ugostiteljima se, eto, spremile radikalne mjere. Koliko su oni u ovom trenutku žilavi?

Ugostiteljski objekti su stalno “na meti” prozivki kao glavni krivci širenja zaraze. To, naravno, nije točno kao što nije ispravno generaliziranje ugostiteljstva. Postoje različite vrste ugostiteljskih objekata i rizici su različiti. No ono što je za sve djelatnosti zajedničko je to da nitko ne može preživjeti prisilno ograničenje poslovanja ili potpunu zabranu poslovanja bez potpore u vidu izgubljenog prometa. Već i u normalnim okolnostima turistički poduzetnici, osobito mikro i mali, imaju izrazito nepovoljne uvjete poslovanja. Osim što su opterećeni s nizom fiskalnih i parafiskalnih davanja, stalno su pod pritiskom raznih inspekcija, teško dolaze do povoljnih kredita a domaći tržišni potencijal je skroman kako u volumenu tako i po kupovnoj moći. Sada je jedino ispravno nadoknaditi promet onim poduzetnicima kojima se zabrani rad i to s iznosima 70 do 80% prometa na razini istog perioda prošle godine. Ograničenje mogućnosti poslovanja bez naknade nije prihvatljivo.

Ključ u bravu mnogih objekata lančano bi se odrazio i na turizam u cjelini, pretpostavljam?

Ako se ne bi brinulo o očuvanju mikro i malih poduzetnika u turizmu na način kako se brine o očuvanju radnih mjesta, došlo bi do zatvaranja tisuća djelatnosti koje su neizostavan dio turističke ponude. Turističke agencije, vodiči, iznajmljivači vozila i plovila, prijevoznici u slobodnom prijevozu kopnom i morem, ugostiteljski objekti, mali trgovci… i desetine drugih povezanih djelatnosti nestali bi sa scene. Došli bismo u situaciju sličnu onoj kako izgledaju naša jadranska turistička mjesta u zimskom periodu. To nije lijepa slika turističkog odredišta. Posljedice bi bile još veći i strmoglaviji demografski pad. Hrvatski turizam ne bi bio održiv ni privlačan.

Kako ocjenjujete pristup da je bolje sada primijeniti radikalne mjere, da bi za Božić bili relaksiraniji?

Bojim se da smo s mjerama za “spašavanje Božića” već zakasnili. Ako se osvrnemo na stanje u proljeće ove godine zbog kojega smo pribjegli potpunom zatvaranju na 40 dana, onda je jasno da u istom vremenskom razdoblju s ovakvim početnim stanjem ne možemo doći do zadovoljavajućih brojki. Možda možemo zaustaviti rast broja zaraženih, ali ne možemo postići stanje pogodno za masovnija turistička kretanja u vrijeme Božića. Zemlje koje su imale taj cilj s mjerama su počele još prije tri tjedna. Očito kasnimo, ali došli smo u situaciju u kojoj su stroge mjere nužne ne zbog Božića već zbog sprečavanja kolapsa zdravstvenog sustava i svih teških posljedica takvog razvoja stanja.

Skijaškim regijama u EU sprema se katastrofa, milijarde eura gubitaka, stotine tisuće radnih mjesta bit će izgubljeno ako skijališta budu zatvorena. Kako će se skijaška sezona u Italiji, Austriji odraziti na Hrvatsku?

U normalnim okolnostima sada bi već zavladala “skijaška groznica”, počelo bi otvaranje sezone na glečerima i ubrzana kupovina aranžmana za doček Nove Godine na skijalištima Slovenije, Austrije, Italije, Francuske i drugih zemalja. Pratimo razvoj epidemijske situacije na skijališnim odredištima i stanje je još uvijek daleko od dobroga. Imajući u vidu da glavna turistička ski sezona ima dva djela – Božić do Tri kralja i zadnji tjedan siječnja do konca veljače, još uvijek ima nade za “drugu špicu”. Međutim jasno je da potražnja za ski aranžmanima i u povoljnim epidemiološkim uvjetima neće biti na razini 2019. Tome doprinosi i “slučaj Ischgl” koji je bacio tamnu sjenu na skijaška okupljanja. Upravo s tog skijališta je krenuo masovni razvoj epidemije po cijeloj Europi. Ono što je nama u fokusu interesa to su mjere koje svaka skijaška regija poduzima u cilju spašavanja sezone. S velikim zanimanjem pratimo učinke mjera i realizaciju sezone. To će biti i nama pouka kako i kada započeti s pripremama naše glavne sezone.

Cjepivo je, naravno, ključ svega. Je li vijest o pronalasku cjepiva potaknula investiranje u pripremu iduće sezone, ili su svi još „ukočeni” od straha?

Dobre vijesti o efikasnosti i dostupnosti cjepiva vraćaju umjereni optimizam. To je nešto kao “svjetlo na kraju tunela” ali tunel je dug. Prema procjenama stručnjaka željeni efekti cjepiva neće biti vidljivi prije konca iduće godine. Međutim cjepivo bi moglo oporaviti zračni promet i kružna putovanja brodom i autobusom, Postoji mogućnost da će svi putnici na takvim putovanjima morati imati potvrdu o cijepljenju ili preboljenoj bolesti. To bi pomoglo i velikim hotelskim sustavima koji ovise o dolascima avio gostiju i autobusnih grupa u pred i posezoni. Naravno sve će ovisiti o vremenu potrebnom za distribuciju cjepiva i procjepljivanja najprije ciljanih skupina stanovništva a onda i šire populacije. Svi se nadamo istoj ili boljoj idućoj sezoni od one prošle a postupnu normalizaciju očekujemo tek 2022. godine.

Kako bi moglo izgledati ljeto 2021. ako se , primjerice, ništa ne promijeni u kontekstu virusa u odnosu na danas?

Prema sezoni 2021. idemo s vrlo loše početne pozicije. Ušli smo u dugo razdoblje jeseni i zime s nepovoljnom epidemijskom slikom. Uz to, sadašnje mjere nam ne daju željene rezultate a potpuno zatvaranje ne dolazi u obzir. Prošlogodišnju glavnu turističku sezonu smo dočekali s povoljnom epidemiološkom situacijom koja je bila rezultat potpunog 40 dnevnog zatvaranja kojega iduće godine ne smije biti. U tom kontekstu čeka nas neizvjesna sezona 2021. Dug je i težak put pred nama.

Može li, s druge strane, „ozdravljenje” stanovništva i otvaranje granica možda onda izazvati turističku eksploziju?

Postoji i takvo razmišljanje o “puštanju zatočenika”. Naime ljudi su stvarno željni slobode a turizam je sloboda. U nekom dijelu će se i dogoditi pojačani val putovanja kada budu uvjeti povoljniji. Do efekta eksplozije neće doći zbog više razloga. Jedan je ekonomska kriza koja neminovno slijedi kao posljedica pandemije. Drugi faktor je (ponovo) borba svake zemlje da zadrži dio prometa u svojim granicama. Treći je neizvjesnost. Pandemijom Covida 19 prekinuti su dosadašnji obrasci rasta i razvoja . Svijet se duboko mijenja. Neki poslovi nestaju, neki novi se rađaju. To su veliki lomovi u kojima ona “generacija u najboljim godinama” pomalo “gubi tlo pod nogama”. Trebat će nam nekoliko godina da se priviknemo na trajno “novo normalno” stanje ekonomije.

Tko će bolje proći nakon ove krize, obiteljski smještaj ili ipak hotelski turizam? Mogu li se pomiriti interesi ovih dvaju posve različitih modela?

Veliki hotelski sustavi su u ozbiljnoj krizi diljem svijeta. U USA se veliki hoteli kao i veliki shopping mallovi već pretvaraju u stambene četvrti. Dio je to ekonomske tranzicije koju je pandemija samo ubrzala. Mali, boutique hoteli i dalje stoje dobro kao i tematski hoteli poput “family hotela”, zatim hibridni hoteli koji su kombinacija hostela, hotela i apartmana…Potražnja se mijenja jer se mijenja i publika. Trenutačno je zbog pandemije puno veća potražnja za smještajem koji nudi visoku razinu privatnosti i tu je obiteljski smještaj pored kampova u značajnoj prednosti. Potražnja je ta koja diktira razvoj ponude a ne obratno. Mi smo kao zemlja premali da bismo nametali “modu” na svjetskoj razini. U budućnosti će “eco friendly” biti sve više poželjan pridjev za sve vrste proizvoda i usluga. Poštivanje okoliša, prirode, korištenje obnovljivih izvora energije, elektro prijevoza je “in”. Tražiti će se više privatnosti u smještajnim objektima, više individualnog pristupa, više domaćinskog odnosa. Ona ponuda koja bude pratila te trendove bit će uspješnija.

Hoće li, naposljetku, ova pandemija donijeti i nešto dobro našem turizmu, možda neku promjenu uopće u filozofiji, pristupu?

Bilo bi dobro da učimo “u hodu”. Od sezone iza nas već možemo izvući pouke. Vidimo što nam znače tradicionalna, vjerna tržišta i koliki je potencijal domaćeg tržišta. Trenutna situacija nas usmjerava na revitalizaciju domaćeg turizma, na primjer. Također možemo izvući zaključak da je struktura smještaja uz dobru cestovnu povezanost sa zemljama u okruženju naša najveća prednost. Vjerni gosti uz dobre domaćine čine naš turizam izuzetno otpornim na krize poput ove. Meni je, recimo, najzanimljiviji fenomen željeznice koja je ove sezone dovela najveći broj čeških turista. Češki željeznički operater RegioJet je doveo u Hrvatsku 30.000 turista bez potpore kroz “udruženo oglašavanje”, na sveopće iznenađenje našeg turističkog sustava. Znamo kako se željeznički promet razvija u Europskoj uniji i što željeznica predstavlja u tranziciji s ugljičnih goriva na goriva s 0% emisija CO2. Slično se događa s osobnim automobilima. Udio električnih i hibridnih automobila u najmasovnijem prometu u razvijenim zemljama EU-a značajno raste iz godine u godinu. Suprotno tome zrakoplovi su proglašeni najopasnijim distributerima CO2 i želi se ograničiti njihov promet u kontinentalnom prijevozu. Autobusi i brodovi kao tranzicijsko gorivo sve više koriste ukapljeni plin… Sve ove pojave pandemija ubrzava. Neki znanstvenici smatraju da je pojava ove a moguće i novih pandemija virusa vezana uz čovjekov nemilosrdan odnos prema eko sustavu. Virusi nam dolaze od divljih životinja čija smo staništa uništili i koje nekontrolirano ubijamo i koristimo za prehranu. S druge strane bogati dio stanovništva baca hranu dostatnu za prehranu onih siromašnih koji intervencijama u prirodi dolaze do hrane ali i donose nove bolesti čovječanstvu. Zašto je to važno za turizam ? Zato što se mijenja svijest o utjecaju čovjeka na okoliš kako u svakodnevnom životu tako i na putovanju. Turistička putovanja moraju biti u funkciji neškodljivosti za okoliš, eko sustav, lokalnu kulturu. Moraju doprinijeti boljem životu lokalnog stanovništva. Pandemija je neke procese ubrzala a donijela je i neke nove obrasce ponašanja. Na nama je da ih shvatimo i prihvatimo.

http://hr.n1info.com/Biznis/a580376/Nedo-Pinezic-za-N1-Zakasnilo-se-sa-spasavanjem-Bozica.html