SHORT TIME RENTAL – SMJEŠTAJ KOD DOMAĆINA U ŠPANJOLSKOJ I BERLINU

Okrugli stol EHHAe

Tematsko okupljanje EHHAe (Europian holiday home association) na ITBu u Berlinu, i ove je godine u prvi plan stavilo probleme vezane uz regulaciju djelatnosti. EHHA je osnovana 2013. godine sa ciljem okupljanja vlasnika nekretnina, upravitelja nekretninama i OTA platformi, glavnih dionika STR poslovanja. Članstvo EHHAe čini 10 značajnih OTA platformi od kojih je najpoznatiji Airbnb, 16  udruženja STRa iz Njemačke, USA, Francuske, Italije, Švicarske, Irske,Španjolske, Danske,Škotske, Nizozemske, Velike Britanije, Portugala i Hrvatske. Pridruženi članovi su i Maxxton- IT tvrtka za upravljanje poslovnim subjektima  i Supercontrol – Booking & Managemet system. EHHA djeluje kroz tri centra, u Copenhagenu, Londonu i Brusselesu. Kako stvari stoje, uskoro bi se mogao otvoriti i ured u USA. Naime upravo u USA gdje su OTA platforme dobile najveći zamah i gdje je stvorena „ekonomija dijeljenja“, sada se pokušavaju ograničiti ili onemogućiti takvi poslovi.

U zemljama Europske unije u funkciji je 20 milijuna postelja u domaćinstvima, što je gotovo dvostruko više nego u hotelima. Vrijednost nekretnina u kojima se pružaju usluge smještaja procjenjuje se na 600 milijardi eura. Godišnje STR (Short time rental) ostvaruje 45 milijuna dolazaka i generira 80 milijardi eura prihoda. Od ukupno troška na putovanju samo 25% otpada na smještaj, a čak 75% dohotka dijele avioprijevoznici, koncesionari autocesta, punionice goriva, operateri mobilne telefonije, trgovine, ugostiteljstvo, muzeji, pružatelji izletničkih usluga i mnogi drugi.

Borba između velikih i malih

Poput nekog „copy – paste“ scenarija, pripadnici političkih elita sve se više izlažu kao predstavnici krupnog kapitala, moćnih tvrtki koje, čini se, još uvijek kreiraju politiku i političare. Tako se gradske uprave velikih gradova zalažu za ograničenje poslovanja OTA platformi i usvajanje restrikcija za STR.  Pokušava se ograničiti broj dana iznajmljivanja smještaja (90, 60…), zabraniti iznajmljivanje u pojedinim kvartovima i slično. Sve se to događa u okolnostima u kojima turistički divovi poput Airbnb i booking.com bilježe velike stope rasta posredovanja između domaćina i gosta. Samo booking.com dnevno ostvaruje 1,5 milijuna noćenja u stanovima i kućama diljem svijeta. Mlađe generacije putnika traže STR smještaj i to je nešto što se niti jednim zakonom ne može spriječiti. Vlasnici hotelskih lanaca morati će postupno mijenjati svoje poslovne modele jer ih politika ne može zaštititi od budućnosti.

Španjolske nevolje

Španjolska, jedna od najjačih turističkih zemalja u svijetu i sinonim za turizam, sve više ulazi u probleme. Sada već dugotrajna kriza u „najturističkijoj“ pokrajini Cataluna nema kraja, dapače, uhićenjem političkih čelnika, još dublje tone u neizvjesnost. Jedan od pokretača krize bila je činjenica da se u Cataluni ostvaruju veliki dohoci od turizma i drugih djelatnosti ali da sama pokrajina ima pre malo koristi od toga. Tražila se veća decentralizacija ,prije svega novca, a onda i ovlasti za upravljanje prostorom. To je trasiralo put prema neovisnosti. Scenarij već viđen i doživljen i u Hrvatskoj. No, ono što Catalonci ne znaju, a mi znamo, je to da se slični problemi i dalje javljaju . Čak i onda kada se izbori neovisnost, jer dečki iz „Krupnog kapitala d.o.o.“ i dalje kreiraju politiku i političare … kad smo već kod Catalune, valja spomenuti Barcelonu, službeno 7. grad na svijetu po osjećaju „overtourisma“. Barcelona ima 300 hotela a cijela Hrvatska 600. Što se stanova tiče u ponudi je 1,4% od ukupnog stambenog fonda. No na okruglom je stolu naglašeno da još uvijek ima kvartova u Barceloni gdje uopće nema turista bilo kroz smještaj ili ponudu sadržaja. Problemi se javljaju na „neuralgičnim točkama“, poznatim mjestima na kojima se sve koncentrira – i smještaj i restorani i trgovine… Očito je u pitanju problem sa (ne) upravljanjem razvojem grada.

Inače od 17 pokrajina u Španjolskoj do sada je jedino Galicia uspjela zakonski regulirati STR, ili smještaj u domaćinstvu. To je učinjeno tek prošle godine. Do tada uopće nije bilo moguće poslovati sa smještajem u domaćinstvu. Zakon je rezultat suradnje zakonodavne vlasti i turističkih organizacija. Sada konačno imaju legalan smještaj i statistiku, pokazatelje turističkog prometa. Doduše tek u veličini od 5.500 legalnih objekata ali trude se kroz road show animaciju približiti ljudima mogućnost legalnog poslovanja i podignuti tu brojku.

Kaos zakonske regulative

Što se propisa na razini države tiče, oni ne postoje, nadležnost se spušta na razinu pokrajina, pokrajine pak daju ovlasti svojim gradovima a ovi opet svaki na svoj način tumače zakonske okvire. Trenutačno u Španjolskoj vlada kaos sa zakonskom regulativom. Općenito svako planiranje poslovanja je gotovo nemoguće, jer se ne znaju pravila a stalno se dodaju novi regulatorni propisi. Zbog svega toga je Novasol prisutan u Španjolskoj tek nekoliko godina i to sa samo 3.000 objekta u ponudi. Ista agencija u Hrvatskoj raspolaže sa 12 000 objekata.

Na području cijele Kraljevine Španjolske, na neki način, legalno je u ponudi 125 000 objekata a iznajmljuje se preko milijun objekata. Legalno posluje tek 10% kapaciteta.

Slučaj Berlin

Berlin se često spominje kao grad sa najrestriktivnijim pristupom STRu. Tamo su do nedavno bili u funkciji „špijuni“, koji su kontrolirali ulaze u stambene zgrade. Ta „tajna policija“ je u dosluhu za nezadovoljnim građanima špijunirala svoje sugrađane i vrebala turiste koji bi boravili u stanovima. Bio je to rezultat zabrane legalnog iznajmljivanja stanova. U vrijeme te zabrane, koja je opravdavana pomanjkanjem stambenog fonda za rezidente, na tržište nekretnina se je vratilo tek 1% od ukupnog stambenog fonda. Tek je tada ustanovljeno da su građani vlasnici samo 14% stambenog fonda u Berlinu. Sve ostalo je u vlasništvu tvrtki. Dogodile su se velike investicije u stanogradnji ali su stanovi dugo bili prazni. Da li je to bilo iz razloga umjetnog podizanja cijena, zbog pranja novca ili nečeg trećeg, još nije poznato. No gradske su vlasti donijele odluku da stan ne smije biti prazan duže od 6 mjeseci a naknadno je taj period smanjen na 3 mjeseca. Ono što se sada osjeća kao problem je to da više gotovo da i nema „starosjedioca“ koji bi primao goste. Izgubio se je duh Berlina. Pojedine političke struje žele vratiti takav model. U tome prednjači stranka FPD.

Lijepa naša Hrvatska

Kada usporedimo sve ovo sa stanjem u Hrvatskoj, trebali bismo biti zadovoljni. Mi imamo dobra zakonska rješenja, imamo i statistiku i registrirani promet , i plaćenu boravišnu pristojbu i plaćen porez na dohodak…Ograničenja koja postavlja naš Zakon o ugostiteljstvu za pružatelje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, u dobrim su okvirima. Ako bi nešto bilo dobro „preslikati“ od drugih, to je ova odredba iz Berlina da stan ne može biti prazan više od 6(3) mjeseca. Kada bi se tako nešto primijenilo , osobito na našu obalu, zauzdale bi se velike investicije u stanogradnju. Mi imamo također slučaj da će nam omjer vlasništva stanova sve više ići u korist investitora. Domicilno stanovništvo je pritisnuto sa svih strana izgradnjom stambenih zgrada koje grade uspješni poduzetnici iz cijele Hrvatske i okolnih zemalja. To je prava „apartmanizacija“. Ti su stanovi u funkciji maksimalno 60 dana u godini a „jedu“ prostor. U apartmanskim objektima nitko ne živi, goste čeka „ključ ispod otirača“. Naravno i tu svoje prste imaju dečki iz „Krupnog i krupnijeg kapitala d.o.o.“, koji „probijaju led“. Onda za njima idu svi ostali. Međutim etikete „apartmanizacija“, „overtourism“, „turizmofobija“, lijepe se samo domicilnom stanovništvu. Na njima se želi zaustaviti rast.

Tako smo od dobrih stvari došli do onih manje dobrih. O kojima nitko ne brine. A trebali bi. Jer ako se dogodi da lokalnoj zajednici ne ostane nikakva korist od turizma, samo „štrace i škovace“, onda bi se mogla pojaviti i stvarna „turizmofobija“. Između Španjolskog kaosa u segmentu obiteljskog smještaja i Turskog nastojanja da osposobe smještaj kod domaćina, mi u Hrvatskoj imamo ogromnu prednost.

Jesmo li svjesni što imamo ?

nedopinezic.com

BOOKING.COM I AIRBNB SLOŽNI : SMJEŠTAJ KOD DOMAĆINA JE SVJETSKI HIT !

RAZMIŠLJAJ GLOBALNO – DJELUJ LOKALNO

Ova me misao prati kroz cijeli život. Oduvijek sam želio znati „što se iza brda valja“. Nekada svijet i nije bio baš dostupan, informacije su prolazile kroz stroge filtere a domaći „proroci“ su širili vijesti koje su odgovarale tadašnjem vrhovnom staležu u jednom drukčijem  društvenom uređenju.  Čudili smo se svijetu izvan državnih granica i divili pričama gostiju, prijatelja koji su dolazili iz tog „vanjskog svijeta“. Danas živimo u demokratskom, otvorenom društvu, informacije su nam često „na dohvatu ruke“. Osobno pak preferiram informacije „iz prve ruke“, pa ću i ovom prilikom prenijeti vijesti koje možda još nisu „procirkulirale“ informativnom mrežom hrvatskog medijskog prostora.

TURISTIČKI DIVOVI, PREDVODNICI NOVOG DOBA

Airbnb

Airbnb je osnovan prije 10 godina. Osnovali su ga 2008. Brian Chesky, Joe Gebbia i Nathan Blecharczyk. 2011 je Airbnb po prvi puta izašao na svjetsko tržište sa svojom platformom. Od tada do danas smjestili su 300 milijuna putnika a danas raspolažu sa 4,5 milijuna smještajnih objekata u 191 zemlji svijeta. Airbnb je prisutan u 400 gradova u svijetu. 2017. godine njihov je ukupni promet iznosio 2,6 milijardi USD, operativna dobit 450 milijuna USD, neto dobit 93 milijuna USD. Vrijednost kompanije je procijenjena na 30 milijardi USD. Imaju relativno malo zaposlenih, oko 3.000. Do sada su ostvarili 142 milijuna dolazak u Europu i generirali promet 17 milijardi USD . No prije 10 godina, po riječima Nathana Blecharczyka, gotovo nitko nije vjerovao da će ono što su pokrenuli doći do ovakvog rezultata. „Zar mislite da će ljudi boraviti u tuđim domovima ?“, bilo je jedno od češćih pitanja.

Slušajući izlaganje ovog mladog inženjera rođenog 1983. godine, osjetio sam jednu posebnu pozitivnu energiju koja ide iznad svih postojećih stereotipova, predrasuda i barijera. Nathan Blecharczyk je u dobi od 12 godina počeo programirati, sa 14 godina zarađivati od tog posla. Završio je visoko školovanje na prestižnom Harvard univerzitetu koje je sam platio iz prihoda svojih poduzetničkih aktivnosti tijekom cijelog perioda studiranja. 2005. se kao inženjer zapošljava u OPNET Tehnologiesu, nastavlja karijeru kao glavni inženjer razvoja Batiqua i konačno 2008. sa partnerima osniva danas planetarno popularni Airbnb u kojem je zadužen za razvoj.

Vizija, strategija, akcija

Big data digitalna tehnologija uz sve razvijeniju umjetnu inteligenciju, omogućavaju Airbnbiu, kao i drugim divovima digitalnog doba, da prikupe i analiziraju ogromnu količinu podataka iz svog poslovnog okruženja. Ta se obrada podataka  odvija u nevjerovatno kratkom vremenu nakon čega slijede novi modeli ponude koji se testiraju u realnom okruženju. Sav taj proces omogućio je Airbnbu uvid u najveće vrijednosti suvremene turističke ponude i potražnje.

Jednostavnim rječnikom rečeno, Airbnb je pitao domaćine kakav bi trebao biti njihov idealan gost a goste su pitali kakav bi trebao biti njihov idealan domaćin. Iz toga su izašle dvije „persone“, Superhost i Bestgest.

Klub kvalitete „Superhost“

Pored svih sadašnjih pogodnosti koje uživaju domaćini sa titulom „Superhost“ , upravo narednih dana biti će im ponuđene nove pogodnosti poput nagrade u obliku vouchera sa određenim iznosom za putovanje ili besplatno fotografiranje njihovog smještajnog objekta, posebno povoljne cijene za nabavu „pametnih“ kućanskih aparata, asistencija kod plaćanja davanja, poticajni bonus za privlačenje novih gostiju.

Do ljeta će se nadodati mogućnost pristupa Airbnbovim marketinškim partnerima, mogućnost učenja „na daljinu“ – besplatni webinari za poboljšanje poslovanja, nakon toga slijedi ponuda raznih sadržaja sa popustima za goste, mogućnost testiranja alata za bolje izlistavanje ponude i još druge pogodnosti koje će uživati domaćini iz „kluba kvalitete“ „Superhost“.

Specijalizacija ponude

Ogromna količina ponuđenih smještajnih mogućnosti koja danas stoji na raspolaganju gostu, postaje sve veća zapreka brzom i učinkovitom odabiru smještaja koji zadovoljava osnovne navike i potrebe gosta. Iz tog razloga Airbnb pokreće novu ponudu osnovnih „brendova“ i „podbrendova“. Time žele olakšati pretraživanje idealnog smještaja.

Ponuda počinje sa kategorijom „Shared room“ što je u osnovi najam kauča u kući. Nakon toga slijedi ponuda „Private room“ (klasična dvokrevetna soba), pa „Entire home“ (stambena kuća), „Vacation home“ (vikendica), „Bed & breakfast“ (noćenje sa doručkom), „Boutique“ (profesionalno organizirana usluga, poput malih obiteljskih hotela, hostela i slično ) i „Unique“ (neuobičajeni smještaj poput kućice na stablu, kamp kućice na plaži i sl.).

Nakon ovih osnovnih „brendova“, slijede i „podbrendovi“, „uža specijalizacija“. Takvu ponudu mogu nuditi domaćini iz „kluba kvalitete“ „Superhost“. Osnovne „potkategorije“ ili“podbrendovi“ su „Dinner party“, „Family“, „Honeymoon“, „Wedding“, „Group getaway“, „One-of-a-kind“, „Social stays“, „Work“ i „Accessible“.

Airbnbplus i Beautiful Homes

No ni to nije sve, jer se pokreće i posebna ponuda pod nazivom „Airbnbplus“. Tu će ponudu nuditi domaćini sa prosječnom ocjenom 4,8 (od 5), sa 95%tnim prihvaćanjem cijena sa 0% otkaza. Ti domaćini se osobno brinu o svojim gostima, potrudili su se oko posebnog dizajna svojeg smještaja, imaju posebno uređen i usklađen interijer. Ovi objekti se prezentiraju kao „Beautiful Homes“. Gosti ovog smještaja mogu naručiti i dobiti usluge poput prijevoza, nabave namirnica i slično u domaćinstvu. Najbolji domaćini će imati i posebnu logističku potporu Airnbnbia pod nazivom „premium suport“. Sve navedeno testirati će se i u Hrvatskoj. Uspio sam zapaziti da je na popisu destinacija Split.

Bookingcom

Bookingcom je osnovan sada već davne 1997. godine u Amsterdamu. 2002. Bookingcom je imao samo 7 zaposlenika. Među njima je bila i Gillian Tans koja danas predsjeda tvrtkom. 2005. Bookingcom se priključuje grupaciji Priceline kao najmanja tvrtka grupacije. 2018. godine cijela grupacija mijenja ime u Booking holdings. Planetarno popularni brend nametnuo se samom Pricelinecomu, Kayaku, Agodacomu, Rentalcarscomu, Opentableu.

Sam bookingcom danas raspolaže sa više od 1,5 milijuna smještajnih objekata u 225 zemalja svijeta, zapošljava 17.000 ljudi u 198 ureda diljem svijeta. Ponuda putem bookingcoma se prevodi na 43 svjetska jezika a svakoga se dana putem ove platforme ostvari 1,5 milijuna noćenja. Booking ima 17.500 distribucijskih partnera a od osnutka do danas ostvario je jednu milijardu noćenja. Cijela grupacija je  2016. godine imala ukupan prihod od 10,743 milijardi USD. Operativna dobit je iznosila 2,906 milijardi USD a neto dobit 2,134 milijardi USD.2016. godine grupa je ostvarila 556,6 milijuna noćenja, 66,6 milijuna iznajmljenih auto dana, 7,3 milijuna prodanih avio karata.

Promjena kursa bookingcoma

Bookingcom je započeo svoju poslovnu karijeru kao platforma za ponudu smještaja u hotelima. Uspjeh Airbnba koji je započeo na način da nudio samo smještaj u privatnim kućama i stanovima, utjecao je na postupnu „promjenu kursa“ bookingcoma. Danas imaju svaki treći zahtjev baš za smještajem u privatnim kućama i stanovima. Time se booking približava sve više poslovnom modelu Airbnba. Booking ubrzano traži nove mogućnosti „podilaženja“ suvremenim putnicima. 2.000 zaposlenika bookingcoma radi na razvoju novih proizvoda. Svaki novi prijedlog se razrađuje u dvije varijante i svaka se varijanta testira u realnom okruženju na odabranom uzorku korisnika.

Zaposlenici su podijeljeni u male timove koji svakoga jutra održavaju sastanak na temu zapažanja o mogućim poboljšanjima sustava. Svaki se prijedlog razmatra i svaki inženjer razvoja ima pristup glavnoj direktorici kompanije. Gillian Tans je prošla sva radna mjesta u kompaniji od onog najosnovnijeg do sadašnje pozicije glavne direktorice.

Neki od glavnih pravaca strategije razvoja kompanije su umjetna inteligencija, big data sustavi i personalizacija ponude. Svaka osoba određenu ponudu vidi na drugačiji način, ovisno o osobnih preferencijama, stavovima, mišljenjima, karakteru putovanja, potrebama na tom putovanju. Pretraga smještaja će se dalje razvijati upravo na takav način, iz perspektive personalizirane pretrage.

Bookingcom u Hrvatskoj

Nije prošlo više od 6 godina od kada smo nagovarali Expediu da ponudi putem svoje platforme obiteljski smještaj u Hrvatskoj. Bilo je to na jednoj velikoj svjetskoj turističkoj burzi. Tada su nas glatko odbili sa obrazloženjem da oni posreduju samo prema hotelskim kućama. Niti godinu kasnije donošenjem strateške, sada već povijesne odluke, bookingcom u Hrvatskoj kreće snažno prema obiteljskom smještaju. Danas raspolažu sa ponudom u više od 86.000 objekata. Samo 2017. godine u ponudi je   više od 25.000 novih apartmana i više od 5.000 kuća za odmor te 49 hotela. Upravo smještaj kod domaćina, kako ga bookingcom zove, je najveći hit.

Kako stoji Hrvatska na bookingcom platformi ?

Trendovi su slijedeći : Vikend putovanja su u porastu, čak 47% putnika ove grupacije tvrdi da će ove godine putovati više nego prošle. 43% putnika zamijeniti će daleka odredišta putovanjima bliže kući. 45% putnika sastavlja listu odredišta koje žele posjetiti a čak 34% putnika žele ponovo posjetiti odredište koje su posjetili u djetinjstvu. Fanovi filmske industrije žele posjetiti destinacije – scenografije poznatih filmskih serija , njih čak 36%. Aktivni odmor i brigu za svoje zdravlje preferira čak 56% putnika.

Kako stoji hrvatski obiteljski smještaj na bookingcom platformi ?

Putovanja u manjim grupama povećati će se za 25% a čak 64% putnika želi isprobati lokalne specijalitete i običaje, te cijeni interakciju sa domaćinom. Među top 20 gradova u svijetu sa najvećim brojem priznanja za recenzije gostiju nalaze se čak 4 hrvatska : na 2. mjestu Split, na 9. mjestu Zadar, na 10. mjestu Dubrovnik i na 19. mjestu Zagreb.

Što gosti traže ? Traže smještaj u određenom mjestu. Biraju poredak prema : cijeni, recenziji, udaljenosti od centra. Uključeni filteri pretrage su : cijena, broj zvjezdica, WIFI, besplatan parking. Korisnik platforme prosječno gleda rezultate pretrage 1 minutu. Na stranici objekta prosječno se zadržava 2 minute. Čak 9 od 10 putnika brže će rezervirati ako su na stranici prikazane relevantne, jasne fotografije visoke rezolucije. Najveću pažnju kod pretrage putnik posvećuje donjoj trećini ekrana. Zaključke po iznijetim informacijama možete donijeti sami.

Hrvatski smještaj kod domaćina najbolji na svijetu !

Za kraj informacija da je najviša prosječna ocjena recenzije u zemlji, među top 30  zemalja (prema ukupnom broju dodijeljenih priznanja) – upravo u Hrvatskoj. Prosječna ocjena hrvatskih domaćina je 9.0 !

Možeš „ubiti glasnika“ ali ne i vijest

Ova stara izreka ima novo značenje u kontekstu pokušaja omalovažavanja kvalitete hrvatskog obiteljskog smještaja – smještaja kod domaćina. Bez obzira što (ne)činili zastupnici interesa nekretninskih lobija sa velikim kapitalom, putovanja i potražnja za smještajem razvijati će se prema trendovima koje prate turistički divovi. Među njima su Airbnb i bookingcom trenutno najveći i najznačajniji. Oni „vode igru“. Međutim ako se igrači i promijene, igru sigurno neće mijenjati oni koji u njoj sudjeluju a osobito ne hrvatski „igrači“.

Vrijeme režimskih „proroka“ je prošlo a tradicionalna ekonomija također postaje stvar prošlosti. Prema predviđanjima stručnjaka 2025 godine ( za samo 7 godina), nova , „sharing economy“, dostići će volumen prometa stare, tradicionalne ekonomije. Slično promjenama u turizmu, događaju se i promjene u sektoru energetike (obnovljivi izvori energije), transporta (superbrzi vlakovi, e automobili bez vozača i sl.) i u drugim sektorima.

Nadam se da ,do skorog vremena potpune promjene ekonomskog modela, političke elite na vlasti u Hrvatskoj neće učiniti krive poteze kojima bi nas još više udaljili od priključka na svjetske trendove.

Možda bi najviše napravili kada ne bi ništa napravili.

nedopinezic.com

 

GLOBALNA TURISTIČKA KRETANJA U 2017., PREDVIĐANJA ZA 2018

IPK Travel monitor tradicionalno na ITBu  predstavlja sasvim „svježe“ rezultate istraživanja koja se provode u kontinuitetu od1969. godine.

Istraživanje se provodi u 60 zemalja svijeta i uključuju 500 000 ispitanika. Upitnici se ispunjavaju na 50 svjetskih jezika.  Pitanja se odnose na putovanja koja uključuju najmanje jedno noćenje. Pokrivenost po glavnim geo zonama iznosi : Europa 95%, USA 90%, Azija 88%.

Svjetska putovanja u 2017.

Kupovna moć svjetskih putnika porasla je u 2017. godini za 4%, putovalo je ukupno 1,1 milijarda ljudi (+6,5% u odnosu na 2016.)., što iznosi 81 milijun više putnika. U 2017. je ostvareno 9 milijardi noćenja više nego u 2016. (+8%). Prosjek noćenja po putovanju je 7,8. Prosječna potrošnja po putovanju iznosila je 1.213 eura. U strukturi globalnog BDPa putovanja zauzimaju 5%.

Ukupno je turistički promet rastao za 6,5%. U Aziji je povećanje prometa iznosilo 5%, u Europi 8% dok je turizam USA bio „u mirovanju“ , bez rasta ili pada.

Prema razlozima putovanja najveći rast bilježi „sunce i more“ (+15%) , što je i prvi motiv putovanja, slijede gradovi sa povećanjem od 14% i selo sa +4% dok su turna putovanjau padu -5%. Iz Europe je u svijet bilo 7% više odlazaka a u Europu je došlo 8% više turista. Europa kao geo zona i dalje je najjača emitivna destinacija. Po zemljama najveća emitivna destinacija je Kina, slijede USA, Njemačka, Velika Britanija, Francuska, Kanada, Nizozemska, Italija, Švicarska, Rusija.

Top odredišta

Europa je prvo top odredište u svijetu sa rastom od 8% dolazaka, slijedi Azija sa rastom od 6%. Po zemljama prva destinacija je Španjolska, slijedi USA, Njemačka, Francuska, Italija, Kina, Velika Britanija, Meksiko, Austrija, Kanada.

Zadovoljstvo putnika

Prosječna ocjena ukupnog zadovoljstva putnika je 2,7 (na skali gdje je 1 najbolje a 5 najlošije) , dobro ali ne savršeno. Najbolje su ocjenjeni pejzaži, priroda (2,5) i razgledavanje znamenitosti  te ponuda sadržaja kulture (2,7).  Generalno su lošijim ocjenama ocjenjene paže (3,2), wellness (3,4), ljetni sportski sadržaji (3,5), zimski sportski sadržaji (3,9). Ukupno zadovoljstvo smještajem ocjenjeno je ocjenom 2,6, usluga također sa 2,6, dok je kuhinja i gastronomija dobila ocjenu 2,8. Po prvi puta se ispitivalo stanje „overtourisma“. 37% ispitanika je dalo mišljenje da ta pojava jest problem dok 63%  ispitanika ne osjeća probleme „overtourisma“. Na pitanje da li ima previše turista u destinaciji 24% ispitanika je odgovorilo pozitivno a 76% negativno. Ukupni utjecaj „overtourisma“ na planiranje putovanja prema ovome istraživanju iznosi 9%. Najviše problema po tom pitanju ima Azija.Veliki gradovi su također više pogođeni ovim problemom. Najveći problem „overtourisma“ osjeća  Mexico city, slijedi Šangaj,Venecija,Amsterdam, Firenca, Barcelona. Ovaj se problem osjeća samo u nekim destinacijama. Mnogi problemi vezani uz pojam „overtourisma“ mogu se riješiti boljim upravljanjem destinacijom. Taj problem prije svih osjećaju lokalni stanovnici.

Što se tiče utjecaja terora na putovanja, 37% ispitanika je izjavilo da se boje terora,dok se 63%  putnika ne boji. 24% ispitanika će za putovanje birati samo sigurne destinacije. Najsigurnija zemlja u percepciji putnika je Švicarska, slijedi ju Kanada, zatim Austrija , Finska, Norveška, Danska Austrija, Švedska,Portugal, Nizozemska. Malo manje su sigurne Grčka, Kina,Italija,Belgija, Tajland,Dubai,Indija,Španjolska, Njemačka. Srednje sigurne zemlje su Južna Afrika, Velika Britanija,Meksiko,Rusija.. Nesigurne zemlje su Francuska, Saudijska Arabija, USA, Maroko,Jordan. Vrlo nesigurnima se smatraju Tunis, Egipat, Izrael i Turska.… Loša vijest je da Hrvatske nema na popisu sigurnih zemalja. Dobra vijest je da je nema ni među nesigurnima. Među najnesigurnije zemlje prema ocjeni ispitanika su  Tunis, Egipat, Izrael, Turska … Poboljšanje imagea sigurnosti u odnosu na 2016. Bilježe Španjolska, USA, Njemačka, Velika Britanija , Francuska… Od ostalih rizika na putovanju čak 5% otpada na traume izazvane raznim oblicima kriminala, 4% su posljedice zdravstvenih problema. Na poslovnim putovanjima su traume izazvane raznim oblicima kriminala dosegle visoki postotak od 13%. Kao najsigurnije regije za putovanja rangirani su na prvome mjestu  Karibi,slijede  Sjeverna Amerika, Azija, Europa, Centralna Amerika, Srednji istok i na kraju Afrika.

Predviđanja turističkog rasta u 2018.

Turistički promet Europe bi trebao rasti po stopi od 4%, u Aziji 6%, Sjevernoj Americi 4% , Južnoj Americi 7%. Na globalnoj razini predviđa se rast turističkog prometa od 5%.

Link na detaljno izvješće sa kratkim komentarom objaviti ćemo čim bude dostupan.

nedopinezic.com

ITB 2018 – TELEGRAFSKI IZ BERLINA

ITB U BROJKAMA

10.000 izlagača iz 180 zemalja svijeta, sa 5 kontinenata. 109.000 registriranih poslovnih posjetitelja- kupaca. 150.000 posjetitelja ukupno. 28.000 sudionika kongresa, 1.000 akreditiranih novinara. Na kongresu sudjeluje 430 govornika. 50% njih pripada top managementu, 50 % govornika dolazi izvan Njemačke.

Ovogodišnji glavni partner ITBa je Meckemburg – Vorpommern, njemačka regija čije ćemo se ime vrlo brzo naučiti izgovarati. Što zbog sve većeg broja naših ugostiteljskih djelatnika koji ovdje zarađuju za kruh, što zbog činjenice da nam je ova regija najveći konkurent u pridobivanju turista sa sjevera Njemačke.

Partner ITB kongresa je veličanstvena Zambija, možda najpoznatija po Vikorijinim vodopadima ali zemlja čije ostale ljepote otkriva sve više turisti sa svih strana svijeta.

Turizam je potpuno izašao iz nekog dosadašnjeg, uobičajenog klišea. Gotovo da nema zemlje na svijetu koja ne želi privući turiste. Više nema regija i gradova u Njemačkoj koji se ne deklariraju kao turističke destinacije. Sve je turizam, turizam je svugdje.

KINA

Kina je posebna priča. Kada doživite prezentaciju jedne kineske OTA platforme za koju nikada niste čuli a koja :

zapošljava 33.000 ljudi, ima 8.000 inžinjera (4 puta više od booking.coma), ima 300 milijuna korisnika, posjeduje najmoderniju digitalnu tehnologiju, surađuje sa svim bankama u Kini, ima mrežu od 6.500 predstavništava po cijeloj Kini, koja je 20 najskupljih paket aranžmana u vrijednosti od 200.000 dolara prodala za 17 sekundi…ostanete bez riječi.

O globalnim kretanjima turizma u 2017. godini pisati ću drugom prilikom, sada tek podatak da je u prvom istraživanju o „overturizmu“ na prvo mjesto „iskočio“ Mexico city a da Barcelona nije ni među 10 najproblematičnijih…

TURSKA I OBITELJSKI SMJEŠTAJ

Turska se okreće prema razvoju obiteljskih mikro poduzetnika u turizmu i na prvo mjesto stavlja svoju (pre)bogatu kulturnu baštinu. Po tome su, prema vlastitom priznanju, bili poznati prije 40 godina. Onda je razvoj turizma krenuo u nekom drugom smjeru.

Ako mislite da „Turci fantaziraju“ , pričekajte još par redaka, pa će vam biti jasno što se događa. Booking.com pojačava segment obiteljskog smještaja. Trenutno se svaki treći upit u svijetu odnosi na tu kategoriju smještaja. Booking je svoju priču započeo sa hotelskim smještajem da bi postupno uzimao sve više obiteljskog. Airbnb koji je startao prije točno 10 godina, svoj je poslovni model bazirao samo na obiteljskom smještaju. Od tada do danas su „smjestili“ 400 milijuna putnika i sada raspolažu sa kapacitetom od 4,5 milijuna smještajnih objekata. Njihova nova strategija je priča za sebe. To ću posebno obraditi na nekom od narednih predavanja kada se vidimo. Sada ću reći samo : klubovi kvalitete, segmentacija, specijalizacija.

 NOVI LUKSUZ, SKRIVENI LUKSUZ

Luksuzni segment je potpuno promijenio svoj „izlog“. „Zlatne kade“, „kristalni lusteri“, ukočeni batleri više nisu sinonim za luksuz. To se sada zove raskoš. Luksuz je promijenio „agregatno stanje“ u nematerijalne vrijednosti. Novi slogan luksuza glasi „Luksuz je sve ono što novac ne može kupiti“. O ovoj temi ćemo raspravljati slijedećih tjedana na blogu nedopinezic.com.

ŠPANJOLSKA I TURIZMOFOBIJA

Španjolska sve više ide prema problematičnom stanju. Po pitanju turizma nastaje kaotična atmosfera. Javlja se „turizmofobija“. Društvo se polarizira oko pitanja regulacije obiteljskog smještaja. Kraljevina, 17 regija , desetak velikih gradova, svi imaju samo dio regulacije. Nastala je potpuna regulatorna anarhija. Rezultat: prema procjeni španjolskih kolege, legalno je na tržištu oko 125.000 smještajnih objekata a nelegalno čak milijun smještajnih objekata u privatnim kućama i stanovima. Više o ovome kroz inicijativu EHHAe u idućim nastavcima bloga nedopinezic.com.

MUSLIMTRAVEL MARKET

Muslimansko tržište je, kao i kinesko, za nas veća nepoznanica nego što mislimo. U muslimanskoj popupaciji koja čini 35% čovječanstva čak je 60% stanovništva do 30 godina starosti. 2016. godine muslimani  su ostvarili 121 milijun putovanja. Predviđanja govore da će ih 2020. biti 158 milijuna. Specijalisti za „Muslimtravel market“ daju korisne savjete tvrtkama, osobito hotelijerima, koji se okreću ovom tržištu. Potencijal je velik, zahtjevi specifični, među najvažnijima je osiguranje visokog stupnja privatnosti za obitelji na putovanju, na primjer. Naravno halal hrana je osnovni uvjet.

BEACH INSPECTOR I BIG DATA

Ako niste znali, među brojnim platformama koje se konstantno razvijaju, veliki je interes korisnika pobudila jedna koja se zove „Beach-Inspector“. Njihovi su ljudi do sada ispitali i ocijenili 1.595 najposjećenijih plaža po cijelome svijetu. I dalje se šire, prikupljaju podatke „na licu mjesta“, daju preporuke, ocjene savjete… U Hrvatskoj su do sada obradili 41 plažu u 11 destinacija. Neke se preporučaju za relaksaciju, neke za obitelji, neke za  jedno i drugo…Ocjenjuju se kvaliteta ponude ležaljki, sadržaja za obitelji, sportova na vodi, sportova na kopnu, daju se i druge korisne informacije kao i foto + video materijal.

Čini mi se da o našoj ponudi više znaju drugi nego mi sami. Danas se sve „vrti“ oko „big data“sustava. Velike baze podataka omogućavaju brze preglede  po svim mogućim parametrima. To je daleko više od naših šturih i nepreciznih statističkih izvješća.

ITB je u subotu i nedjelju otvoren za publiku, poslovi su zaključeni, znanje je izneseno. Imamo materijala za raspravu slijedećih godinu dana do novog ITBa.

Iz Berlina za nedopinezic.com

Nedo Pinezić

ITB 2018- Kuda ide turizam ?

Ništa nije slučajno

Na putu na najveću svjetsku turističku burzu i najveći svjetski turistički kongres, sudbina je htjela da sjednem kraj putnika koji leti iz Hrvatske u Njemačku zbog drugog razloga. Čovjek ide na posao. Već godinama živi na sjeveru SR Njemačke, daleko od Kvarnera. Radi kao konobar u jednom gradiću sa 100 000 stanovnika u jednom prosječnom restoranu. Nije mogao, kaže, živjeti od sezone do sezone, školovati dvoje djece i zajedno sa skromnim primanjima svoje supruge održavati domaćinstvo. „Sigurno Vas zanima plaća ?“ Reče čovjek i odmah daje odgovor – 2.000,00 eura mjesečno + stan i hrana. Radi se svakoga dana dvokratno, za ručak i za večeru. On ima slobodno tek popodne nedjeljom. Odgovara mu da radi više jer živi odvojeno od obitelji. Kada radi, dan prođe u čas, kaže. Kako i ne bi kada tri konobara opslužuju 150 sjedećih mjesta u restoranu a ljeti i više sa terasom. U restoranu ukupno radi 7 ljudi. Sezona traje cijelu godinu. Posao malo opadne u siječnju i veljači, ostalih 10 mjeseci se radi gotovo nepromijenjenim ritmom. Dolazi im mnogo Skandinavaca vikendom kao i domaći Nijemci. Ljudi uglavnom šetaju, razgledavaju dvorce, Skandinavci se časte ićem i pićem koje je mnogo jeftinije nego u njihovim zemljama. Pokrajina u kojoj radi ovaj čovjek zove se Mecklemburg-Vorpomern.

Mecklemburg-Vorpomern, zemlja partner ITBa 2018.

Ova najsjeverno-istočnija njemačka pokrajina broji 1,6 milijuna stanovnika, graniči na istoku sa Poljskom na jugu sa Brandeburgom kojemu pripada i Berlin. Pokrajina ima 3 nacionalna parka,2.000 dvoraca i utvrda, 2.000 otoka, 2.000 kilometara pješčane obale, 26 000 vodotoka i vodenih putova.  Imaju Ministarstvo gospodarstva,zaposlenja i zdravlja na čelu kojega je gosp. Harry Glawe koji se pozvavši sudionike kongresa u svoju zemlju, ponudio i kao vodič. Turizam je iznimno važan za Mecklemburg-Vorpomern. Do sada se u infrastrukturu koju turizam treba uložilo 6 milijardi eura. 2016. godine ova je savezna pokrajina ostvarila 30,3 milijuna turističkih noćenja, odnosno 19 noćenja po stanovniku, što je slučaj i u Hrvatskoj. U ovoj pokrajini živi samo 2% od ukupnog stanovništva SR Njemačke a njihov doprinos turističkom prometu savezne države iznosi 7%. Tu sam ih čekao ! Otok Krk isto doprinosi sa 7% turističkom prometu Republike Hrvatske, ali ima samo 0,4% stanovnika cijele zemlje.

Ključna pitanja ITB kongresa

Prof.dr. Ronald Conrady, Znanstveni direktor ITBa sa Univerziteta primijenjene znanosti u Wormsuu svom je uvodnom izlaganju predstavio ključna pitanja kojima se bavi ovogodišnji kongres:

  1. Digitalizacija sa fokusom na umjetnu inteligenciju, okrenutost prema korisniku, individualni pristup, personalizaciju ponude.
  2. Transport budućnosti u očekivanju treće transportne revolucije. Postojeći sustav transporta je neodrživ u okružju ostalih promjena. Korištenje obnovljivih izvorna energije, vozila bez vozača, supersoničnih zrakoplova, bespilotnih letjelica, super brzih vlakova… to su projekti na kojima se intenzivno radi. Hoće li 2030. Biti godina preokreta u transportu ?
  3. Fenomen „overturizma“. Eksponencijalni rast turizma dovodi do neželjenih posljedica. Gdje su granice turističkog rasta ? Kako efikasno upravljati destinacijom u ciju izbjegavanja „overturizma“ ?

 

O ovim i drugim zanimljivim temama čitajte u idućim nastavcima.

nedopinezic.com

Porez na nekretnine i Zakon o lokalnim porezima

1.prosinca 2016. godine Hrvatski sabor je donio Zakon o lokalnim porezima. Zakon je potpisao Božo Petrov, tadašnji Predsjednik Hrvatskog sabora. 6. Prosinca 2016. godine Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović je na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske donijela Odluku o proglašenju zakona o lokalnim porezima.

Koliko imamo korisnika lokalnih poreza i državnog proračuna ?

U Republici Hrvatskoj imamo 555 jedinica lokalne samouprave i to 429 općina i 126 gradova te 21 jedinica područne (regionalne) samouprave (županije). Prije 1992. godine postojale su samo 102 općine  Prema podacima Instituta za javne financije, 2009. godine je u jedinicama lokalne samouprave i njihovim komunalnim društvima bilo  66.000 zaposlenika. Prema podacima Ministarstva uprave od lipnja 2017., u državnom i javnom sektoru u Hrvatskoj bilo je 232 240 službenika i namještenika koju plaću dobivaju iz državnog proračuna. Kada se zbroje ova dva podatka, dolazimo do brojke od  298.240 zaposlenika koji plaću „dobivaju od poreza“. Naravno da ova brojka nije konačna jer ovdje još treba dodati razne agencije, državne tvrtke i slično, koje povremeno koriste ili sredstva državnog proračuna ili pak državna jamstva koja se u konačnici pretvaraju u sredstva iz državnog proračuna, odnosno „novac poreznih obveznika“.

Veliki broj gradova i općina nemaju kapacitete za razvoj bez državne pomoći

Prema podacima iz 2009. godine čak 50% gradova nije bilo u stanju financirati rad osnovnih škola, vrtića, domova zdravlja,javnih vatrogasnih postrojbi, da se ne govori o kazalištima i drugim potrebama u kulturi i sportu. Još 2003. godine je Hrvatski pravni centar uz pomoć SADa izradio opsežnu studiju „Decentralizacija javne uprave“.  Iz te je studije proizašao zaključak da čak 35% gradova i općina  nisu u mogućnosti funkcionirati bez državne pomoći. Također većina županija je nesolventna.

Umjesto reforme javnog sektora – novi porezi

Bez obzira što su sve studije pokazale da je ovako glomazan javni sektor neodrživ, neučinkovit, preveliki teret za gospodarstvo i građane, do današnjeg dana on nije smanjen, dapače. Svaka nova garnitura vlasti dodatno „uhljebljuje“ svoju stranačku vojsku na svim razinama. Danas možemo govoriti da oko 10% ukupnog stanovništva plaću prima iz proračuna. Državna vlast uporno održava postojeće stanje na način da osim što pokreće nova zaduženja, uvodi i nove poreze ili podiže stope postojećima. To je i bit svake porezne reforme. Sjetimo se samo udara na turizam i podizanja stope PDVa na hranu i piće sa 10 na 13 pa na 25%. Održavanju postojećeg stanja služe i porezi jedinica područne i lokalne samouprave. Županije „žive“ od poreza na nasljedstva i darove, poreza na cestovna motorna vozila, poreza na plovila i poreze na automate za zabavne igre.  Jedinice lokalne samouprave koriste slijedeće poreze . prirez porezu na dohodak, porez na potrošnju, porez na kuće za odmor, porez na korištenje javnih površina a predviđa se i uvođenje poreza na nekretnine.

Porez na nekretnine

Odluku o uvođenju Poreza na nekretnine (članak 42, stavak 5), jedinice lokalne samouprave trebale su prema Zakonu o lokalnim porezima donijeti do 30. studenog 2017. Odlukom Vlade Republike Hrvatske, ova je obaveza odgođena u primjeni. Ovaj je porez osmišljen na način da „decentralizira“ oporezivanje nepokretne imovine građana na mjestu gdje te nekretnine postoje. Pored plaćanja poreza na kuće za odmor, samostalni ili nesamostalni posjednici trebali bi plaćati i porez na stambeni prostor, poslovni prostor, garažni prostor i druge pomoćne prostore i ostale prostore bez namjene, građevinsko zemljište koje se koristi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište ako se nalazi unutar građevinskog područja, bazene, saune, sportske terene i slično. Za sve navedeno jedinice lokalne samouprave trebale bi utvrditi registar i odrediti koeficijente.

Nekretnina koja plaća dodatni porez platiti će još veći porez na nekretninu

Porez na kuće za odmor plaća se od 5 do 15 kuna po metru kvadratnom. Pored toga na nekretnine bi se primjenjivali obračuni na ukupnu neto površinu te na stvarnu površinu zemljišta i to množenjem slijedećih faktora : vrijednosti boda+ koeficijenta zone +koeficijenta namjene+koeficijenta stanja+koeficijenta dobi. Zakon kaže da se za stambeni prostor koji ne služi za stalno stanovanje 8to bi bili „vikend“ objekti koji se već oporezuju posebnim porezom na vikendice), te stambeni prostor koji služi građanima za iznajmljivanje stanova, soba i postelja putnicima i turistima na temelju odobrenja nadležnog tijela koeficijent namjene uvećava za korektivni koeficijent namjene koji predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave utvrđuje svojom odlukom, pod uvjetom da ne bude manji od 1 niti veći od 6. Isto tako za poslovni prostor koji služi za proizvodne djelatnosti kao i za hotele, apartmanska naselja i kampove taj koeficijent ne može biti manji od 1 niti veći od 5. Koeficijent namjene se dodatno uvećava ako ako se djelatnost obavlja u nepokretnom kulturnom dobru ili na području kulturnopovijesne cjeline na nači da ne može biti manji od 1 niti veći od 12. Dakle svaka nekretnina koja je u nekoj funkciji iz koje proizlazi obaveza plaćanja poreza npr. Na dohodak, biti će dodatno opterećena većom stopom poreza na nekretnine. Jednako tako nekretnina koja je u funkciji kroz koju plaća porez i kroz koju je u nju uloženo u adaptaciju a nalazi se u zaštićenim starim gradskim jezgrama npr. biti će dodatno opterećena još većom stopom poreza na nekretnine.

Dodatni sadržaji za turiste na meti poreza na nekretnine

Država je najprije poticala investicije u dodatne sadržaje, dijeljena su čak i nepovratna sredstva za bazene, sada se uvodi porez na bazene, dječja igrališta, garaže za automobile gostiju, badminton igrališta, jog za boće i slično.  Na sve to je već plaćen porez u procesu granje, nabave opreme i to ne mali, doduše jednokratni porez. Kod stjecanja nekretnina također se plaća porez kao i na kuću za odmor. Na sve to bi se trebalo godišnje plaćati novi porez na nekretnine. Komunalna naknada kod gradnje, plus komunalna naknada godišnje koji su se plaćali unatoč činjenici da se dodatno plaća svaki priključak na komunalnu infrastrukturu zatim izgradnja te infrastrukture od mjesta x do kućnog praga se ne računaju. Ne računaju se niti skupi telefonski priključci kao ni visoka cijena komunalnih usluga koja također ima u sebi komponentu poreza. Kada se pribroje porez na dohodak iz plaće ali i iz djelatnosti, pa porez na cestovna motorna vozila, porez na plovila, porez na nasljedstva i darove, pa famozni PDV po stopi od 25% za svaku kupovinu proizvoda i usluga… zaista ispada da se kažnjava svako ulaganje, svaka djelatnost koja bi po logici stvari trebala biti stimulirana.

Hrvatski vjerovnici brinu za povrat novca

Hrvatska je prezadužena zemlja a MMF i ostali vjerovnici se boje da će Hrvatska doći u situaciju kada neće moći vraćati zajmove. I EU se brine kako će dugoročno osigurati financiranje svog proračuna. Obzirom da središnje vlasti ne provode racionalizaciju javne potrošnje, ne poduzimaju aktivnosti za povećanje udjela produktivnih i smanjenje neproduktivnih radnih mjesta, vjerovnici predlažu nove izvore poreznog financiranja. To je ujedno i dobro opravdanje svim dosadašnjim vladama da poduzmu aktivnosti koje jačaju „harač“ (fiskalizacija, mijenjanje stopa poreza na dobit, PDV na turizam, trošarine itd). Niti jedna od takvih mjera nije bila popraćena „stezanjem kaiša“ u vlastitim redovima. Zato opasnost od uvođenja poreza na nekretnine stalno visi nad glavom.

Ovrhe, siromaštvo i napuštanje Hrvatske

Prema podacima Eurostata iz 2017. Godine, čak 28,5 % hrvatskih građana živi u riziku od siromaštva i socijalne isključivosti, a po pokazateljima životnog standarda hrvatski su građani gotovo na dnu svih članica EUa. Prema ovim podacima čak milijun i 180 tisuća hrvatskih građana je egzistencijalno ugroženo. Kriteriji Eurostata se baziraju na mjesečnim primanjima samca od 2.145,00 kuna a za dvočlanu obitelj 3.537,00 kuna te za obitelj s dvije odrasle osobe i djecom ispod 14 godina starosti 4.457,00 kuna. Prema tim kriterijima čak 19,5 % kućanstava u Hrvatskoj ostvaruje primanja ispod ovih granica. Prema podacima FINAe, krajem 2017. u financijskoj blokadi je bilo 319 800 građana. Prema podacima DZSa prosječna neto plaća u javnoj upravi bila je 6.960,00 kuna. Razlika je očita. Prijedlogom Zakona o nekretninama za svaku nekretninu za koju vlasnik ne dostavi tražene podatke jedinica lokalne samouprave propisati će najviše stope poreza. Također zakon predviđa da svi članovi kućanstva solidarno jamče za naplatu poreza poreznom obvezniku. Porezni obveznik postaje nekretnina koja podliježe postupku ovrhe a ovrhu provodi Porezna uprava. Jedni od najsiromašnijih građana u zemljama Europske unije koji su već pod teretom blokada i velikih poreznih opterećenja, dodatno bi mogli biti podvrgnuti opasnosti od gubitka osobne imovine ako neće biti u mogućnosti plaćati porez na nekretnine. Mnogi će pod ovakvom prijetnjom prodati svoje nekretnine po netržišnim cijenama pa će nekretninskim špekulantima ovakva situacija donijeti veliki profit. Oni snalažljiviji neće obavljati djelatnost na legalan način niti će legalizirati  sve građevine. Ipak scenarij provođenja ovakvog Zakona o porezu na nekretnine predviđa rasprodaju imovine i povećano iseljavanje iz Hrvatske. Kome je to u interesu ?

nedopinezic.com

„Hotel“ destinacija

Turističko odredište – destinacija danas, funkcionira po principu uglednog hotela, nekada.

Hotel

Roman „Hotel“ Arthura Haileya, jedno je od najboljih štiva koje opisuje život, „živo biće“ jednog uglednog hotela koji se je nekada dičio besprijekornom uslugom u svim segmentima. To su bila vremena kada je boravak u takvom hotelu predstavljao poseban doživljaj. Svaki je hotel u 19. i 20. stoljeću imao svoju klijentelu, svoje goste. Boravak u statusnom hotelu nije bio moguć, nije bio dostupan svakome. Hotelsko je pak osoblje  imalo misiju ugoditi svakome gostu, izgladiti svaku nesuglasicu, obraniti hotel i njegove goste od svake neugodnosti. Hotel je u svakome trenutku trebao izgledati uredno, sređeno, do posljednjeg detalja. Sve usluge u hotelu morale su biti na istoj razini izvrsnosti. Ukratko, osoblje hotela činilo je dio posebnog doživljaja. Ako niste još pročitali ovu knjigu, toplo ju preporučam.

Destinacija

Turističko odredište, destinacija, bilo je i ostalo je mjesto posebne vrijednosti. Ta je vrijednost zasnovana na klimatskim blagodatima, prirodnim ljepotama, povijesnim, kulturnim atrakcijama, urbanim životnim ritmovima ili opuštajućim ruralnim „slow motionom“… Razvojem turizma razvijale su se i destinacije. Usluge koje su se nekada mogle naći samo u hotelu ili u hotelskom kvartu, danas se nude na svakom koraku. Restorani, barovi, kafići (kavane), slastičarne, frizerski i saloni za masažu, pedikura, manikura … davno su „izašli“ iz hotela i zauzeli trgove i ulice turističkog mjesta. Destinacije 21. stoljeća sve više kopiraju jedna drugu pa se dostupnost šarolikih sadržaja više ne ograničava samo na najpoznatija odredišta.

Promjena uloga

Navike turista se mijenjaju. Sve se kraće zadržavaju na jednome mjestu. Mobilnost suvremenog putnika je danas njegov zaštitni znak. Upoznati svijet, posjetiti sve kontinente, osjetiti ritam života domicilnog stanovništva, „stopiti“ se sa lokalnim životnim stilom, kušati autentičnu hranu, hodati ulicama, biciklirati putovima kroz prirodu, veslati jezerima, jedriti morima… nove putnike sve teže „drži mjesto“. Kada putuju  , suvremeni se turisti žele što kraće zadržati u smještaju, veći dio dana provode u istraživanju destinacije. Destinacija je postala „hotel“.

Organizacija upravljanja destinacijom

Ako je destinacija „hotel“ onda se i funkcioniranje destinacije prilagođava hotelskom modelu. Tako su „hotelske sobe“ raspršene po cijeloj destinaciji uzduž ulica koje su zamijenile hotelske hodnike. Trgovi su novi lobbyi, nova predvorja, turistička zajednica je recepcija, komunalno društvo tehnička služba „hotela“, restorani i barovi  raspoređeni su na svim krajevima „hotela“ destinacija. Razne uslužne djelatnosti, kupališta, plaže … sve funkcionira u okviru ovog „hotela“. Na čelu ovako složenog sustava stoji najiskusniji i najsposobniji hotelijer, direktor hotela, gradonačelnik / načelnik. Njemu su podređeni svi članovi „upravljačkog kolegija“- „hotelski detektiv“ (načelnik policije), „šef tehničke službe“ (direktor komunalnog društva), „šef hrane , pića i usluga u turizmu“ (pročelnik upravnog odjela za turizam), „šef sporta i rekreacije“ (direktor komunalnog društva za upravljanje plažama i sportskim objektima), „šef recepcije“ (direktor turističkog ureda TZa), „šef zabave“ (ravnatelj centra za kulturu), „šefovi domaćinstva“ (domaćini obiteljskog smještaja, agencije za upravljanje nekretninama, vlasnici smještajnih objekata)… „Direktorov“ dan započinje obilaskom svih „hotelskih“ sektora i kratkim razgovorom sa šefovima. Ponedjeljkom održavaju kolegij gdje se razmatraju najave predstojećih događanja u destinaciji i provjeravaju sve zadaće i procedure u vezi s time. Zaista je jednostavno razumjeti suvremene potrebe u upravljanju destinacijom kada se usporede sa funkcioniranjem jednog uglednog hotela.

Može li se destinacijom u Hrvatskoj efikasno upravljati ?

Zamislite situaciju u hotelu kada šef tehničke službe ne izvršava naloge šefa recepcije o otklanjanju kvarova, ili da recimo šef hrane, pića i usluga u turizmu nema mogućnosti organizirati gastronomiju prema zahtjevima gostiju. Kakav bi to direktor hotela bio kada na učestale pritužbe gostiju o pokvarenim tuševima na bazenu, prljavim ležaljkama na plaži i raščerupanim biljkama ne bi mogao ništa poduzeti jer šef tehničke službe i hortikulture „nije nadležan“, „nema ljudi ni sredstava“, „ne stigne“ to popraviti ? Ili da hotelski detektiv ne može spriječiti buku alkoholiziranih gostiju u sitnim satima ? Ili recimo da šef zabave organizira kazališnu predstavu uz bazen dok se na terasi odvija koncert zabavne glazbe ? Hotel ne može funkcionirati na način da „ne zna lijeva što radi desna“. Direktor hotela ne može pobjeći od  problema, od njega se očekuje da riješi svaki problem u hotelu. Zato je direktor hotela glavni. Njega svi slušaju. On je svima nadležan, svima potpisuje plaću. On zapošljava i otpušta ljude. On je najodgovornija osoba u hotelu. Nije svaki smještaj hotel, niti je svaki hotel ugledan. Nije ni svako mjesto, selo, grad, turistička destinacija. Može biti turističko mjesto, turistički grad ali ne i ugledna turistička destinacija. Ako nema čvrstu i efikasnu upravu.

Kako postići efikasnost u upravljanju destinacijom ?

Kada se odlučite preuzeti hotel, morate znati kako on mora funkcionirati da bi bio uspješan. Naravno i „uprava poduzeća“, državna vlast, mora biti svjesna ograničenja u efikasnom upravljanju  turističkim destinacijama. Ako želite efikasnost onda morate „spustiti“ odgovornost i nadležnost na razinu kolektiva. Hotelom se ne može efikasno upravljati „na daljinu“, destinacijom se ne može učinkovito upravljati bez decentralizacije. „Direktor“ „hotela Destinacija“ mora imati na raspolaganju ovlasti upravljanja službama od vitalnog značaja za funkcioniranje destinacije i dovoljno novaca za plaćanje troškova. Decentralizacija poreznih prihoda (npr. PDVa, trošarina) i prihoda od boravišne pristojbe i turističke članarine pomogla bi sigurno boljem upravljanju svim sektorima „hotela“.

Svi mi živimo u „hotelu“

Stanovnici destinacije su dobro istrenirani djelatnici „hotela“ koji u periodu manje popunjenosti pohađaju razne specijalističke tečajeve radi usavršavanja svojih vještina i stjecanja novih znanja. Uprava „hotela“ nas stimulira raznim beneficijama da podignemo razinu svoje usluge, da ponudimo nešto novo, inovativno. Dapače, upoznajemo se sa strukturom svojih gostiju, sa njihovim navikama i potrebama. U tome nam pomaže „recepcija“ pa spremni dočekujemo goste koji su ugodno iznenađeni našim pristupom. Lijepo je živjeti u „hotelu“. Lijepo se je družiti sa ljudima iz cijeloga svijeta. Na taj način i mi doživljavamo nešto novo, obogaćujemo svoj život novim saznanjima, razmjenama iskustva, novim poznanstvima i prijateljstvima. Zahvaljujući efikasnoj upravi, naš „hotel“,iako mali, pruža životni komfor poput velikih kuća. Ništa nam ne fali. Imamo zavidan životni standard. Sretni smo što je „hotel“ odabrao nas za svoje suradnike i što gosti cijene naš hotel. To nas svih čini sretnima. U „hotelu“ smo svi kao jedna obitelj.

Hotel 2

Arthur Hailey na žalost više nije među nama. Netko drugi će morati napisati nastavak romana „Hotel 2“. Možda će se radnja tog romana odvijati u jednoj nastajućoj turističkoj destinaciji koja se postupno od svratišta transformira u ugledni hotel. Dapače, kratke priče na tu temu već se pišu. Za ozbiljan roman potrebni su karakterni likovi i početak koji vodi do nekog suvislog kraja. Za sada je teško pronaći inspirativno okruženje ali možda nekoga inspirira Haileyev roman, možda to bude neko malo do jučer nepoznato mjesto koje će zasjati novim sjajem. Tko zna ?

nedopinezic.com

Turizam i upravljanje nekretninama

Turistička kretanja su refleks, odraz stanja društva u prostoru i vremenu

Uobičajeno je da se u Hrvatskoj više raspravlja o posljedicama nego o uzrocima nekog novog stanja. Takav se pristup primjenjuje na sva važna društvena pitanja pa tako i na turizam. Zaokupljeni posljedicama koje nas neposredno pogađaju, pokušavamo „kupiti još malo vremena“ za zadržavanje dosadašnjeg stanja. Ako za usporedbu uzmemo borbu protiv poplava, takvi napori zadržavanja dosadašnjeg stanja mogli bi se usporediti s gradnjom „zečjih nasipa“ koji mogu tu i tamo skrenuti tok bujice ali ne mogu zaustaviti potop.

Slično se događa i s razvojem turizma u Hrvatskoj. Brojne strategije razvoja na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini pokrenute su upravo s pozicije suočavanja s posljedicama koje su oblikovale sadašnje stanje hrvatskog turizma. Glavni tokovi razvoja se događaju van strateških smjernica pa se turistička logistika nikako ne uspijeva prilagoditi novom stanju. Jedan od segmenata takvog, neplaniranog razvoja je i pojava novog oblika turističke usluge „Property and tourism management“. O čemu se zapravo radi?

Ulaganjem u nekretnine u turistički zanimljiva područja stvara se mirovinski fond

Ova nova usluga nastala je spajanjem nekoliko dosadašnjih usluga – usluge posredovanja u prometu nekretninama, usluge održavanja nekretnina i usluge turističkog posredovanja. Ulaganja u nekretnine na turistički zanimljivim područjima postala su sve popularniji oblik „formiranja vlastitog mirovinskog fonda“. Dok smo poslovno aktivni, u dobroj kondiciji i zdravi, razmišljamo o danima kada više nećemo biti „mladi lavovi“, kada nas naši poslodavci više neće trebati i kada će cjeloživotno ulaganje u mirovinski i zdravstveni fond neka buduća vlada u nekoj novoj ekonomskoj krizi dovesti u pitanje. Kroz pamtljivu povijest na ovim prostorima dokazano je da jedino što ima upotrebnu vrijednost za rješavanje egzistencijalnih pitanja su nekretnine.

Europljani stare i ulažu u nekretnine u Hrvatskoj

Ovakvo razmišljanje nije više samo hrvatska specifičnost, dapače, sve više građana Europske unije ulaže u nekretnine u europskom dijelu Mediterana, osobito u Španjolskoj, Italiji, Grčkoj a posljednjih desetak godina Hrvatska je pravi hit „nekretninskog mirovinskog fonda“. Europa je najbrže stareća regija u svijetu. Procjene govore da bi do 2050. godine Njemačka s 82 mogla pasti na 74,7 milijuna stanovnika prosječne starosti od 50 godina. Sličan se trend predviđa za skandinavske zemlje, Poljsku, Španjolsku, Austriju, Nizozemsku. Procjene dalje govore da će sadašnja starosna ovisnost s 27,5 doći 2050. godine na 49,5 kada će biti samo dvoje radno sposobnih ljudi na svakog umirovljenika. U takvom scenariju mirovinski fondovi postaju neodrživi, neminovan je pad standarda. Živjeti umirovljeničke dane u takvoj situaciji u nekoj zemlji središnje ili sjeverne Europe postat će sve skuplje i teško podnošljivo. Ako pak imate nekretninu u nekom turistički atraktivnom području europskog Mediterana, to vam može učiniti život ugodnijim Pored manjih troškova grijanja, zdravstvenih usluga, usluga ispomoći u kućanstvu i slično, turizam vam može donijeti i dodatne prihode s kojima možete popraviti svoj socijalni status. Ako pak dođe do takve potrebe, svoju nekretninu zbog svega navedenog možete uvijek prodati.

Stariji vlasnici nekretnina trebaju pomoć u održavanju i asistenciju u turizmu

Već sada u mnogim mjestima na hrvatskim otocima ali i u priobalju, gradovima, ruralnom području koje je turistički zanimljivo, živi srazmjerno više starijih ljudi kojima je potrebna asistencija u održavanju kuće i okućnice, pospremanju soba, ispunjavanju administrativnih obaveza. Istu uslugu trebaju i vlasnici nekretnina koji ne žive u mjestu gdje posjeduju nekretnine. Tu su potrebu prepoznali poduzetnici koji nude objedinjenu uslugu posredovanja u prometu nekretnina, održavanje nekretnina i posredovanja u turizmu. Potražnja za ovim uslugama raste iz dana u dan bez obzira na to što postoji i mogućnost zapošljavanja kućne ispomoći od strane građana fizičkih osoba.

Turistička industrija prati trendove

Omogućavanjem etažiranja smještajnih jedinica u sklopu hotela otvoren je put za transformaciju hotelskih kuća u Condominium objekte. Popularno zvani „Condo“ objekti su turističko – stambeni objekti koji imaju recepciju i sve ostale hotelske usluge za stanove – apartmane individualnih vlasnika. Vlasnici plaćaju „stanarinu“ odnosno uslugu i zajedničku infrastrukturu poput grijanja-hlađenja, zajedničkih prostorija i slično. Svaki vlasnik u potpunosti slobodno raspolaže sa svojim stanom kojega može iznajmiti, prodati, založiti.

Crna Gora, često spominjana po dinamičnom razvoju turističke industrije, ozakonila je već vrstu ugostiteljskih objekata „Condo hotel“. Još jedan smjerokaz kretanja turističke industrije je i vrsta objekata „Wild beauty resort“, također u Crnoj Gori. Specifičnost ovog resorta koji može imati od 50 do 250 smještajnih jedinca „hotelskog standarda kategorije od tri do pet zvjezdica“, je da može biti „izgrađen neposredno izvan granica zaštićenih zona ili relativno netaknutih prirodnih lokacija“…drugim riječima prostorni plan će se prilagoditi investitorima u nekretnine. Ovakva rješenja za prodaju zemljišta rezultat su povećane potražnje za ulaganje u nekretnine s već navedenim motivima.

Još jedna propuštena prilika?

Razmišljajući logikom predaka i baštineći njihovu ostavštinu, mogli bismo osigurati egzistenciju mladima usmjeravajući ih u zanimanja koja podupiru upravljanje nekretninama i turističko posredovanje na novim osnovama. Pri tome prioritetno treba uzeti u obzir domicilno stanovništvo i pružiti mu potporu u održavanju i korištenju privatne imovine da bi se, između ostaloga, mladi koji su otišli u svijet, imali jednoga dana kamo vratiti. Naravno da, zbog razloga navedenog u uvodu, naša akademska zajednica, pa ni turističke vlasti još uvijek nisu uvidjeli potrebu za usmjeravanjem i educiranjem mladih ljudi prema specifičnim poduzetničkim vještinama koje će s vremenom biti sve više na cijeni. Vjerojatno će i u ovome segmentu svoju egzistenciju pronaći imigranti iz drugih zemalja dok će naši mladi i dalje svakodnevnim autobusnim linijama napuštati Hrvatsku.

Uspješne destinacije – Saalbach-Hinterglem

Skijaši su elita ?

Moram priznati da sam malo oklijevao oko pisanja ovog osvrta o Saalbachu. U medijima se naime baš (opet) bila pokrenula kampanja kako i ove godine oko 200.000 Hrvata ide na skijanje i to u inozemstvo. Po jednima je to pokazatelj da nam je još uvijek previše dobro, po drugima da Hrvatska nema samo 100 imućnih obitelji već mnogo, mnogo više. Na koncu sam odlučio priznati: i ja sam sa svojom obitelji dio te „elite“.

Išli smo u inozemstvo na skijanje iz jednostavnog razloga što, osim događanja „Snježne kraljice“, u Hrvatskoj nigdje ništa ne funkcionira kao skijalište. I tako smo umjesto nezanimljivih statističkih udjela od 1.400.000 Hrvata koji su kao turisti proveli ljetovanje na hrvatskom moru, postali dio mnogo zanimljivije mase od 200 000 Hrvata koji su se odlučili za zimovanje u Austriji.

Populacijska politika na krilima turizma

Saalbach – Hinterglemm je gradić u okrugu Zell am See, regiji Pinzgauer u Saveznoj pokrajini Salzburg, njenom zapadnom dijelu, tik „pred vratima Tirola“. Salbaška dolina prostire se u smjeru istok – zapad i dobro je zaštićena od južnih vjetrova što pogoduje dobrim uvjetima za dugu sezonu skijanja. Dolina je obrubljena Kitzbilškim Alpama s najvišim vrhom Hockhkogel – 2.249 m/nm. Saalbach se prvi puta kao naselje spominje 1222. godine a 1489. dobiva povelju sajamskog grada. Siromašan alpski poljoprivredni gradić imao je početkom 20. stoljeća nešto manje od 1.000 stanovnika. Prosperitet počinje dolaskom prvih turista, 1945. godine. Pedesete i šezdesete godine prošlog stoljeća obilježene su razvojem skijaškog sporta i zimskog turizma u Alpama koji dodatnu akceleraciju dobiva u sedamdesetim i osamdesetim godinam razvojem suvremene tehnologije za transport skijaša, uređenje staza, skijaške opreme i obuće… 1987. godine Saalbach se udružuje s Hinterglemmom u jedinstvenu općinu a za Svjetski skijaški kup 1991. objedinjen je skijaški resort Saalbach-Hinterglemm s Leonbergom. Danas sustav ima 200 kilometara uređenih skijaških staza opremljenih s 55 vučnica i 470 snježnih topova. Broj stanovnika dostigao je brojku od 2.871, od čega su njih 86% Rimokatolici, 5,5 %  Pravoslavci, 2,6% Evangelisti, 1% Muslimani, 1% otpada na sve ostale vjeroispovijesti a 3,3 % se izjašnjavaju kao ateisti.

Početak nam je isti …

U osnovi se razvojna priča u svojim počecima ne razlikuje bitno od sličnih priča u malim obalnim i otočnim sredinama u Hrvatskoj. Do onog trenutka kada je kod nas nositelj ponude postala Država (bivša), a u Austriji se je nastavilo razvijati privatno poduzetništvo vođeno jasnom vizijom nacionalnih i lokalnih vlasti. Smjestili smo se u pansionu Patis, tek stotinjak metara udaljenom od polazne stanice žičare. Pansion je izgrađen 1973. godine i do danas je ostao – isti. Isti namještaj od masivnog drva, gizane tuš kade, wc školjke opemljene „crnim daskama“… kao da je vrijeme stalo. Sve tada napravljeno i danas izgleda kao da je novo. Namještaj je izuzetno kvalitetan, sve je besprijekorno čisto. Polupansion u dvokrevetnoj sobi košta 42 eura po osobi u ovoj, našoj, nižoj sezoni. U obližnjem hotelu sa 4 **** polupansion košta 150 eura po osobi i danu. Naravno da je taj hotel neusporedivo luksuzniji od našeg skromnog pansiona. Ali mi smo došli skijati, baš kao i Rumunji, Poljaci, Mađari i mladi Austrijanci smješteni u istom pansionu, i sve što nam treba je čist i uredan smještaj s korektnim doručkom i večerom. To smo i dobili.

Statistika

Kada naši stručnjaci izrađuju algebre prosječne potrošnje turista po danu onda veći dio te formule počiva na smještaju. Tako turisti u Dubrovniku prosječno potroše više nego u Lovranu zbog više cijene smještaja. Van smještajni dio potrošnje zapravo počiva na procjeni ili na iskazu samih turista. Teško da se može osim osnovnih životnih potreba, poput kreveta i obroka, u formulu ubaciti još neki unaprijed prodani sadržaj. Na skijanju se uz smještaj nadodaje i karta za žičaru koja za 7 dana košta odraslu osobu 220 eura. S tom kartom možete koristiti i besplatan prijevoz skijaškim autobusima koji redovito povezuju smještaj s polaznim stanicama žičara. Dakle 7 polupansiona + sedmodnevna ski karta po osobi dođe 514 eura. Ako se tome doda još 15 eura po osobi za jedan obrok dnevno i još toliko za pokoje piće, na navedenu sumu treba dodati još 210 eura što već zajedno čini 724 eura po osobi za 7 dana. Ali obzirom da smo mi Hrvati i da ili idemo na odmor „kako treba“, ili ostajemo doma, sedmodnevni prosječni skijaški odmor možemo slobodno računati na bazi 1.000 eura troška po osobi, računajući i trošak puta. Dakle bilo bi to, prema navedenoj statističkoj algebri, 142 eura potrošnje po turistu dnevno. Pod uvjetom da ne pokleknete pred ponudom nekog od mnogobrojnih dućana i butika. Zamislite da se kod nas u pretplati može kupiti npr. sedmodnevna  karta za vožnju udobnim brodovima i autobusima od otoka do otoka a da su te veze ljeti češće i brže… Možda bi i naša prosječna potrošnja po gostu odskočila od elementarnog minimuma…

Turizam doživljaja

Austrijanci su dakle već odavno shvatili da se turizam ne svodi samo na krevet i tanjur. Smještajna ponuda je šarolika, pristupačna svačijim zahtjevima uz čvrsto pravilo vrijednosti za novac. U Austriji se uvijek dobije točno ono što se plati. Vrlo je jasno zašto je nešto skuplje ili jeftinije. Tu zabune nema. Sadržaja ima u svim godišnjim dobima zaista mnogo. Uz navedene skijaške kapacitete, gotovo svaki hotel ima i svoj wellness centar, postoji i gradski bazen, posebna skijališta za djecu, snowboard parkovi… U proljeće se mijenja sadržaj na istom prostoru pa do biciklističkih i pješačkih staza, visećih mostova i adrenalinskih parkova žičare prevoze bicikliste, šetače i avanturiste. Po  alpskim visovima raspoređena su planinska skloništa – bajte, zapravo potpuno opremljeni ugostiteljski objekti uređeni u tradicionalnom alpskom stilu. Svaka bajta zanimljiva je na svoj način, a nama je najzanimljivija bila bajta-muzej na 2000 metara nadmorske visine. U ovu je kameno-drveno zdanje smještena stara mini elektrana, kovačnica, mini muzej nužnika… Zamislite, u muškom wc-u iza prozirnog stakla pisoara nalazi se izlog s muzejskim primjercima urinarnika… Originalniju ideju teško je i zamisliti. U pojedinim bajtama nastupaju zvijezde „Alpskih narodnjaka“ – Oberkreinera, negdje pak nastupaju njihove prsate folk-pop zvijezde u usponu ali ima i originalnih performansi na alpskom rogu, dijatonskoj harmonici i slično.

Volimo biti “veći katolici od Pape”

Da Hrvati često ne prezaju biti „veći katolici od Pape“ najslikovije smo se uvjerili kroz način organizacije pušenja u lokalima. Znamo kako je tekla akcija u Hrvatskoj. U Austriji su odlučili da nema pušenja gdje i kad se jede. Tako u istom lokalu ne smijete pušiti npr. do 16 sati (na stazi) ili do 21 sat (u mjestu) do kada radi kuhinja. U 16 h, odnosno u 21h se iznose pepeljare na stolove, kuhinja se gasi i pušenje je dozvoljeno. Gotovo svaki ugostiteljski objekt nekoliko puta dnevno mijenja svoju ponudu. Do podne doručci, od podne do 16 h ručkovi, od 16 do 18 h zabava nakon skijanja i prije večere, od 18 do 21h večere, od 21h disko… Apres ski ili Apres swimm? Apres ski (franc. „nakon skijanja“), originalan je način zabave u vremenu od zatvaranja žičara (16 h) do početka večere (cca 19 h). Mnogobrojnim skijašima nudi se vesela atmosfera podgrijana živim muzičkim ritmovima i domaćim alkoholnim pićima na stazi, u ugostiteljskim objektima, na šankovima uz hotele… U kratkom vremenu i eksploziji dobrog raspoloženja nakon skijanja ostvaruje se dodatna potrošnja „po glavi turista“. Nadamo se da će i na hrvatskom Jadranu nakon skromnih pokušaja zaživjeti „Apres swimm“ poslije cijelodnevnog kupanja u vremenu od 16 do 19 sati.

Sportski događaji u funkciji promocije turizma

Već je opće poznata stvar da je alpsko skijanje više od nacionalnog austrijskog sporta. Austrijanci puno ulažu u sportaše ali još više ulažu u natjecanja koja se u svjetskom skijaškom kupu povremeno sele po skijaškim resortima u cilju promocije alpskog zimskog turizma. Stalni medijski fokus na natjecanja u jeku skijaške sezone znatno doprinosi medijskoj promociji austrijskog zimskog turizma. Iznimno dobro usklađeni sportski događaji sukladni sezonskoj turističkoj ponudi, austrijski su marketinški patent. Nakon skijaške sezone na red dolazi brdsko-biciklistička u kojoj se također događaju brojna sportska događanja vezana uz brdski biciklizam. Sportska natjecanja međutim dolaze na red tek nakon pune funkcije turističke infrastrukture tematski vezane uz ta natjecanja. Ovdje, na žalost, nemožemo povući usporedbu s hrvatskim turizmom. Kod nas se uglavnom produciraju skupa sportska događanja koja nemaju svoj nastavak kroz komercijalne turističke aranžmane. Hrvatski sportaši svjetskog kalibra nemaju mogućnosti promovirati turističke sadržaje sukladne sportu kojim se bave.

Reformom školstva do produljenja turističke sezone

Nedavni prijedlog za uvođenjem još jednog neradnog dana u sklopu Novogodišnjeg praznika koji bi imao za cilj ostvarenje većeg broja noćenja hrvatskih državljana u aranžmanima dočeka Nove Godine možda djeluje simpatično. Ipak austrijski primjer pokazuje promišljeniji način poticanja vansezonskog turističkog prometa na način dobitka za svih. Pomno formirane sezone imaju cilj privlačenja pojedinih ciljnih skupina turista. Tako su zimski školski praznici podijeljeni u tri dijela – Božić, Nova Godina do Tri Kralja i karnevalski tjedan u veljači. U tim terminima cijene su više (druga polovica prosinca do 6. siječnja, tri tjedna veljače). Od 6. siječnja pa do konca mjeseca cijene su niže i prilagođene turistima „Nove Europe“ ali i organiziranim dolascima učenika austrijskih i njemačkih osnovnih i srednjih škola. Naime, u programu obrazovanje rezerviran je tjedan dana školskog programa „u prirodi“ u kojem svaki učenik osnovne i srednje škole zimi uči skijati u austrijskim Alpama ili početkom ljeta plivati u jezerima južnih pokrajina ili planinariti u Alpama. Ovaj se sedmodnevni program proteže kroz cjelokupno školovanje austrijskih i njemačkih škola pa tako ovih dana skijališta vrve djecom i omladinom svih uzrasta koja stječu nove, korisne vještine, a austrijski turizam dodatni poticaj u „nižim sezonama“. Naravno da su cijene ovih aranžmana povoljnije od klasičnih komercijalnih ali volumen prometa je značajan. Kada bi se kojim slučajem hrvatski školski sustav na sličan način usklađivo s potrebama hrvatskog turizma, vjerovatno bi i hrvatski učenici dobili priliku naučiti skijati na Petehovcu, Platku, Sljemenu ili mogućim novim malim skijalištima tijekom zime, nakon praznika ali i plivati na Jadranu početkom lipnja prije ljetnih ferija. Tada ne bi bilo potrebe za uvođenjem dodatnih neradnih dana u cilju povećanja turističkog prometa u „niskim sezonama“ u planinama i na moru.

Austrijsko gospodarstvo počiva na malim i srednjim poduzetnicima

Pa tako i turizam uz poljoprivredu „drže“ obiteljski hoteli, pansioni, seljačka domaćinstva ili pak obiteljski smještaj u apartmanima i kućama za odmor kao dodatna djelatnost uz redovan posao. U ugostiteljstvu rade cijele obitelji od djedova i baka do unuka, braće i sestara. Porez na dohodak se plaća paušalno a PDV je 10 % za sve vrste ugostiteljskih usluga. Na taj način poslovanje je maksimalno pojednostavljeno a u 15 godina povremenih boravak u Austriji NIKADA nigdje nisam sreo nikakvu inspekcijsku kontrolu koja bi djelovala pred gostima na način kako je to uobičajeno kod nas. Zato nema napetosti ni nervoze. Posao predstavlja dugoročnu egzistenciju za stanovništvo, edukacijom i tehnologijom te učinkovitim sustavom upravljanja kvalitetom postiže se visoka razina usluge. Gost je najvažniji u svakom smislu, on je i glavni „inspektor“ čije primjedbe danas u eri internteta mogu djelovati pogubno. Na koncu, bili smo zadovoljni svojim aktivnim odmorom u planinama koji za nas s 0 metara morske razine poticajno djeluje na obnovu crvenih krvnih zrnaca. I to bi trebao biti dio priče o poticanju vansezonskog turizma u planinama u koju bi se pored školstva moglo uključiti i zdravstvo. No o takvim njemačkim iskustvima pisati ćemo jednom drugom prilikom.

https://www.saalbach.com/en/winter

Saalbach - Hinterglemm

Slobodna država Bavarska

Postanak

Slobodna država Bavarska (Freistaat  Bayern)- turistička velesila

Bavarska je najveća savezna država (Bundesland) Njemačke. Povijest nastanka ove države, prema poznatim podacima, govori da je  još u vrijeme cara Augusta područje južno od Dunava bilo nastanjeno  Keltima. Raspadom Rimskog carstva na tom se prostoru formira plemenska  zajednica Bavaraca (Bajuvari). Stanovništvo je nastalo spajanjem Kelta, Germana koji su tada prodrli na to područje i Rimljana koji su ostali nakon raspada carstva. Od 555 godine postoji zapis o plemenskom, uglavnom samostalnom, vojvodstvu. Od 1180. pa sve do konca Prvog svjetskog rata, 1918., ovim je područjem u obliku teritorijalno organiziranog vojvodstva upravljala obitelj Wittelsbach. 1918. pod udarom općih nemira u Njemačkoj, dolazi do sloma monarhije Wittelsbach, Falačko Porajnje izlazi iz sastava Bavarske te nastaje savezna država Bavarska u istom teritorijalnom obliku kao i danas. Nasljednici kraljevske krune i danas žive u Münchenu ali bez posebnog statusa i bez naslijeđene imovine.

 

Državni i lokalni ustroj vlasti

Izvršnu vlast Bavarske čini Bavarska državna vlada na čelu koje je ministar-predsjednik. Lokalna uprava i samouprava podijeljeni su na 7 upravnih područja (Regierungsbezirk), (županije) koji su opet podijeljeni na  71 zemaljski okrug (Landkreis), (kotari),odnosno 25 gradova s upravnom samostalnošću i 2031 općinom i gradom. Upravna područja (županije) su slijedeće: Gornja Bavarska, Donja Bavarska, Gornja Falačka, Gornja Franačka, Središnja Franačka, Donja Franačka i Švabska.

 

Bavarska u brojkama

Bavarska se proteže na ukupno 70.550 km2 i broji 12.549.000 stanovnika. Stanovništvo billježi lagani rast ali ne kao rezultat prirodnog prirasta već pod utjecajem imigracije. Prema dobi, do 14 godina starosti ima 13,5% od 15 do 65 godina 66,8% i iznad 65 godina 19,7% stanovništva. Zaposleno je ukupno 6.606.000, odnosno 52,3% stanovništva. Samozaposlenih ima čak 11,6%. Prema podacima za 2013. godinu postotak nezaposlenih je bio 3,8%. Nezaposlenih mlađih od 25 godina je bilo 3,2% a nezaposlenih stranaca 8,8%. U odnosu na 2005. godinu Bavarska bilježi rast bruto domaćeg proizvoda za 17,2%, po stanovniku za 14,5%, po zaposlenoj osobi za 6,2%. Ukupni bruto nacionalni proizvod godišnje iznosi (2013.) 488 milijardi Eura. Po stanovniku je to 38.429 Eura, po zaposlenoj osobi, 69.530 Eura (2013.). Grupa usluga u koje spada i turizam (trgovina, transport, hoteli,komunikacije) sudjeluju u BDP-u s 17,7%, obrtništvo (manufaktura) s visokih 33,4%, poljoprivreda i šumarstvo s 0,8% javna administracija, školstvo, zdravstvo i ostalo s 20%, financije, osiguravatelji, nekretninski posao i korporacije s 28,1%. 94,4% tvrtki spadaju u male i srednje poduzetnike. Turizam je u 2013. godini ostvario 31.614.000 dolazaka od toga inozemni čine 24% i 84 161 000 noćenja od čega 18,9% inozemnih. U 2013. godini novootvorenih poduzetničkih tvrtki je bilo 102 591 dok ih se zatvorilo 83 799. Insolventnih tvrtki je bilo 3 018. U istoj je godini prijavljeno 14 829 novih patenata. Na istraživanje i razvoj se potrošilo 3,23 % BDP-a. Izvoz je 2013. Iznosio 167. 488 000 Eura a uvoz 145.905 000 Eura. Najveći udio u izvozi čini finalni proizvodi i to vozila, elektro oprema, strojevi, kemijski proizvodi, čelik i ostala metalna i nemetalna konfekcija. Najviše se robe izvozi u USA, Kinu,Austriju,Francusku, Veliku Britaniju, Italiju, Belgiju. Prosječna godišnja plaća iznosi 48.174 Eura, prosječna mjesečna plaća 3.598 Eura. U 2013. Studiralo  je ukupno 356 000 studenata a strukovne je škole pohađalo 247 000 učenika. Od struka najzastupljenija su zanimanja u trgovini i industriji, slijede, majstorska zanimanja, zatim slobodne profesije, poljoprivreda i na koncu javni sektor. Najviše se studira pravo, ekonomija, društvene znanosti, slijede jezici, kultura, zatim inženjerstvo, (strojarstvo), matematika i prirodne znanosti, pa medicina i veterina. U Bavarskoj studira 37 000 stranih studenata. Što se udjela u vrstama korištene energije tiče, ugljen čini samo 2,8%, nafta 37,3%,plin 19,6%, obnovljivi izvori energije 15,5% (hidroelektrane 2,2%, biogorivo i biomasa 3,3%, kruta biomasa 5,5%, otpad (smeće) 0,5%, ostalo (vjetroelektrane, solari …) 4,1%.

Nuklearna energija sudjeluje s 22,8% ali samo do 2020. godine kada će ju zamijeniti energija vjetra koja će se transportirati dalekovodima sa sjevera Njemačke. 1,9% čine kogeneracijska postrojenja (mješoviti pogoni). Od ukupno 9.240 600 vozila plin kao gorivo koristi njih 68.600, električnu energiju 2.400 vozila a hibridni pogon 13.900 vozila.

Bavarska zauzima 19,8% površine Njemačke, ima 15,6% stanovništva, 17,1% stranaca, 17,8% udjela u njemačkom BDP-u, 15,3% izvoza, zapošljava 16,8% ukupno zaposlenih, i participira s 20,4% u ukupnom broju ostvarenih turističkih noćenja u Njemačkoj. Bavarska je također poznata po domicilnom mikropoduzetništvu u turizmu. Prema dostupnim podacima u turizmu djeluje više od 13.400 mikropoduzetnika koji imaju 9 i više ležajeva s ukupnim kapacitetom od 548.000 ležajeva.

 

Turizam – usporedba Bavarska – Hrvatska

Njemačka je na prvome mjestu kao kulturno odredište u Europi. Godišnje ostvaruje oko 420 000 000 noćenja i oko 125 milijardi Eura prihoda od turizma. Sama Bavarska ostvaruje više od 25 milijardi Eura prihoda od turizma. Ako uspoređujemo Hrvatsku i Bavarsku, Hrvatska ima 3 puta manje stanovnika ali je površinom veća ako se računa i more za 17.523 km2, odnosno manja za 13.956 km2, ako se računa samo kopno. U 2013. godini ostvarila je 64,8 milijuna noćenja (19.361.000 manje od Bavarske), 12,5 milijuna dolazaka (19.114.000 manje od Bavarske) i oko 7 milijardi Eura prihoda (3,5 puta manje od Bavarske). 76% bavarskih dolazaka čine domaći gosti (Nijemci) kao i 81% noćenja. U Hrvatskoj su Nijemci zastupljeni s 17,6 % dolazaka i 24,2 % noćenja. Ako računamo ostvarenje noćenja po stanovniku ono u Bavarskoj iznosi 6,7 noćenja po stanovniku dok u Hrvatskoj imamo 15 noćenja po stanovniku. Dolazaka Bavarska broji 2,5 po stanovniku a Hrvatska 4,7 dolazaka po stanovniku. Bavarci po stanovniku ostvaruju prihod od 1.992 Eura a Hrvati 1.635 Eura. Na izgled se Hrvatska po uspješnosti turističkog sektora može svrstati uz Bavarsku. Kada se detaljnije fokusira način funkcioniranja turizma kao krovne djelatnosti, dojam je potpuno drukčiji. Važni parametri uspješnosti turizma su udio domaćeg proizvoda u turističkoj potrošnji kao i omjer ostatka prihoda u lokalnoj zajednici.

 

Primjer 1. – „Oktoberfest“

Svjetski najpoznatiji festival koji se održava već 181 godinu, „Oktoberfest“, godišnje posjećuje oko 6 milijuna posjetitelja koji popiju više od 6 milijuna litara piva u 16 dana. Litra piva košta 10 Eura pa se samo s tog naslova godišnje uprihoduje 60 milijuna Eura. Svoje pivo na Oktoberfestu smije prodavati samo 6 pivovara koje svoje pogone imaju u Munchenu: Augustiner, Hacker Pschorr,Hofbrau, Lowenbrau,Paulaner,Spaten. Ove pivovare imaju tu privilegiju jer zapošljavaju ljude u Munchenu, plaćaju veće takse gradu jer imaju pogone u gradu pa im je i sama proizvodnja opterećena većim troškovima. Pored toga već se 400 godina drže zakona o čistoći piva (Reiheitsgebot), po kojemu je zabranjeno dodavanje bilo kakvih umjetnih sastojaka, kemijskih spojeva ili konzervansa. Kada se navedenom prometu od piva pridoda još i hrana (više od 200 000 pari kobasica, 500 000 pilića, 50 000 kg ribe, 100 pečenih volova) a sve je domaći proizvod, onda se može uočiti prednost bavarskog turističkog modela koji ostvaruje veliki prihod lokalnoj zajednici.

Naravno tu su i ostali sadržaji potrošnje poput smještaja, javnog prijevoza, zabavnih sadržaja u velikom zabavnom parku u sklopu Oktoberfesta. Festival se svako jutro otvara u 9 sati, zadnje piće se može naručiti u 21 sat a zatvara se u 23 sata. Nakon toga veliki broj posjetitelja (nekoliko stotina tisuća) svakoga dana napuni sve noćne lokale u gradu.  Uz sve to zabavni program se bazira na tradiciji, u prvome su planu bavarske nošnje , bavarska muzika i sve to prihvaćaju i cijene brojni posjetitelji iz cijeloga svijeta.

Usporedbe radi, najveće festivale u Hrvatskoj organiziraju stranci koji naplaćuju ulaznice, prodaju svoje piće, angažiraju strane muzičare, posjetitelje prevoze strane aviokompanije kojima Hrvatska plaća dio troškova, još plaćamo i troškove marketinga, dajemo besplatno na korištenje javnu infrastrukturu… ostatak prihoda za lokalnu zajednicu svodi se na noćenja, taksi prijevoz, javni prijevoz…

 

Primjer 2. – Pasionske igre Oberammergau (Passionsspiele)

Oberammergao je jedno od 6 mjesta koje čine turistički klaster  „Ammergauer Alpen“. Klaster ima ukupno 12 000 stanovnika, ostvaruju godišnje 2,2 milijuna dolazaka i 800 000 noćenja. Zapošljavaju 3.000 ljudi u turizmu i godišnje ostvaruju 140 milijuna Eura prihoda. 50% smještaja čini smještaj u domaćinstvu – obiteljski smještaj. Sam Oberammergao broji 5.000 stanovnika.

Svakih deset godina još od davne 1634. godine u Oberammergau u Bavarskim Alpama se održavaju Pasionske igre. Nastale su zavjetom lokalne zajednice nakon pomora od kuge kada je bolest nestala po zagovoru. U predstavi o muci Isusa Krista sudjeluje 2.500 stanovnika. Sami šiju kostime, režiraju predstavu, glume. Predstava koja traje 5 sati održava se svakoga dana osim subote i nedjelje od svibnja do listopada. Potražnja za ulaznicama nadmašuje mogućnosti prihvata posjetitelja kojih je 2010. bilo 500.000. Ulaznice koštaju od 50 do 140 Eura za jednu predstavu a zajednica od ove manifestacije uprihoduje između 30 i 40 milijuna Eura. U intervalu između godina kada se održavaju Pasionske igre, u teatru koji prima 4.500 posjetitelja održavaju se različite druge priredbe a od razgleda teatra zajednica godišnje uprihoduje daljnjih 30.000 Eura. Svime upravlja općina, prihod se oporezuje i  koristi zajednici. U programu mogu sudjelovati samo autohtoni stanovnici ili došljaci koji žive najmanje već 20 godina u mjestu. Svi stanovnici koji sudjeluju u programu ujedno imaju i turističko-ugostiteljske kapacitete, bave se i poljoprivredom, za sudjelovanje dobiju honorar od prosječnih 3.000 Eura. Više od honorara sudjelovanje koje je moguće svakih 10 godina predstavlja čast i jača osjećaj pripadnosti zajednici.

Ovdje je nastao pojam turističkog „paket aranžmana“ (Pauschalreisen). Još prije više od stotinu godina određeno je da se veći dio ulaznica za Pasionske igre može prodavati samo uz smještaj jer ljudi koji izdaleka dolaze u mjesto zbog predstave ne smiju ostati bez ulaznica. Tako se i danas paket aranžmani prodaju već tri godine unaprijed. Iduće će godine turistička zajednica objaviti cijene ulaznica  svim zainteresiranim agencijama koje će onda kombinirati smještaj, ulaznicu i druge usluge u jedinstveni paket aranžman.

Usporedbe radi, na navedenim domaćim „openair festivalima“ nema uvjeta prodaje ulaznica uz smještaj. Kako se radi o mladoj publici, za očekivati je da će mladi ljudi sve više tražiti neformalni smještaj osobito putem platformi „airbnb“, „rent a sofa“, „couch surfing“ i slično.

 

Primjer 3. Ettal – Benediktinski samostan – centar prerade poljoprivrednih proizvoda

Ettal je gradić u okrugu (kotaru) Garmisch-Partenkirchen, na 877 m nadmorske visine, broji 812 stanovnika i poznat je po Benediktinskom samostanu. Benediktinci su se zavjetovali na molitvu i rad. Još 1609. Počeli su s proizvodnjom piva. Kroz tu su proizvodnju zapošljavali lokalno stanovništvo, otkupljivali sirovine, razvijali ugostiteljstvo zasnovano na hodočašćima. Narodnim prevratima 1918. pivovara je oduzeta Benediktincima i privatizirana. Posao je krenuo nizbrdo. Uskoro je pivovara ponovno prodana a novi ju je vlasnik darovao Benediktincima i mikroekonomija je ponovno oživjela mali Ettal.  Mala pivovara distribuira svoje proizvode kroz mrežu malih trgovina i u ugostiteljske objekte, dio proizvoda se prodaje i u samostanskoj trgovini a tek mali dio završava u supermarketima. Vrijedni Benediktinci su i članovi poljoprivredne zadruge koja okuplja 37 domaćinstava. Ukupno imaju 800 do 1000 goveda s time da pojedina domaćinstva imaju samo 4 a neka i više od 50 grla stoke. Samostan ima u vlastitoj staji 80 grla.  90% zadrugara se bave proizvodnjom mlijeka kao dopunskim zanimanjem. Većina se bavi i turizmom. Svi zajedno su vlasnici mljekare i kušaonice u samostanu. Dnevno prerađuju 4.000 litara mlijeka. Proizvode sir, vrhnje, jogurt, maslac, konzumno mlijeko. Svakoga dana u 11 sati imaju organizirano vođenje pogonom uz degustaciju.U samoj kušaoni se prodaje 50% proizvodnje a ostatak kroz mrežu malih trgovina i ugostiteljskih objekata. Godišnje prerade 1,4 milijuna litara mlijeka autohtonog goveda čime postižu bolju robnu marku svojih proizvoda i potiču bioraznolikost. Zapošljavaju lokalno stanovništvo a žene mogu raditi samo pola radnog vremena. Državni poticaj su dobili jednokratno u vidu 25% subvencije za izgradnju mljekare s kušaonom. Razlika u cijeni koju postižu na ovaj način iznosi oko 35 – 42 Eurocenta po litri mlijeka. Daljnja korist je plaća zaposlenih koja ostaje u mjestu i iznosi godišnje oko 500 000 Eura. Kroz samostansku kušaonicu godišnje prođe 60.000  posjetitelja a zadruga ostvaruje godišnji prihod od 1,5 milijuna Eura.

 

Bavarski dvorci – priča za sebe

Samo tri bavarska dvorca godišnje posjeti 2,5 milijuna posjetitelja koji prosječno na ulaznicu i suvenir, piće potroše 15 Eura. Vlasnik  zemljišta i građevina je Bavarsko ministarstvo financija a njima upravlja poseban odjel Ministarstva kulture. Dvorci se uzimaju kao neprofitne atrakcije od velike važnosti za popularnost destinacije i privlačenje dolazaka. Kulturni turizam na poseban način, koji zaslužuje i poseban osvrt nekom drugom prilikom.

 

Bavarci su nam najčešći gosti

Prema statističkim podacima od svih njemačkih turista u Hrvatsku najviše dolaze Bavarci. Moglo bi se reći da smo jedni drugima najveća konkurencija. Mi u Hrvatsku nastojimo privući  iste njemačke goste koji rado dolaze i u Bavarsku. U sve žešćoj tržišnoj utakmici možemo biti uspješni ako osluškujemo potrebe i navike gostiju. Tradicija, kultura, autohtonost, domaći proizvodi, urednost, dobra infrastruktura i organizacija… Sve se može vidjeti i naučiti kod naših najvećih konkurenata i od naših najvjernijih gostiju. Zato preporučujemo svima koji se smatraju ozbiljnim poduzetnicima u turizmu da svakako posjete Bavarsku u ulozi gosta. Bez putovanja nema novih saznanja niti napredovanja u turističkom poslovanju.