PAUŠALNI POREZ NA DOHODAK

ZA IZNAJMLJIVAČE STANOVA, SOBA I POSTELJA PUTNICIMA I TURISTIMA I ORGANIZATORE KAMPOVA I /ILI KAMP ODMORIŠTA TE SMJEŠTAJNIH JEDINICA U OBJEKTIMA ZA ROBINZONSKI SMJEŠTAJ

Već znamo da odluku o visini paušalnog poreza na dohodak donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave. Znamo da je propisani raspon ovog poreza od 150,00 do 1.500,00 kn po krevetu odnosno smještajnoj jedinici u kampu.

Znamo također da se ovome porezu pribraja i prirez porezu na dohodak u onim JLS gdje takav prirez postoji.

Godišnji se paušalni porez plaća na rate, tromjesečno.

Porezno se rješenje izdaje sa 1.1. tekuće godine za istu godinu.

Ako se odjavi smještaj u tijeku godine, izdaje se novo rješenje za tromjesječja u kojima je rješenje još bilo na snazi.

O ostalim odredbama drugom prilikom.

KLJUČNO PITANJE

Da li moram platiti prvu ratu paušalnog poreza na dohodak koja mi po rješenju Porezne uprave dospijeva 31. 3. ?

Moja preporuka je da se ne plaća. Hrvatska se nalazi u izvanrednim okolnostima, kao i cijeli svijet zbog pandemije zarazne bolesti covid 19. Iz tog razloga Vlada Republike Hrvatske već je donijela niz mjera za spašavanje radnih mjesta i osiguranje likvidnosti realnog sektora. Jedna od tih mjera se odnosi i na odgodu plaćanja poreza na dohodak i poreza na dobit. Obzirom da je mehanizam donošenja odluka za kategoriju paušalnog poreza na dohodak od iznajmljivanja i organiziranja smještaja turistima složeniji i uključuje predstavnička tijela JLS, Vladu RH, Poreznu upravu, jasne odluke još nema. Međutim PREPORUČAM, što ću i osbno učiniti, da se rata paušalnog poreza na dohodak koja dospijeva 31.3. o.g. NE PLATI.

OBUSTAVLJANJE OVRHA

U istom paketu mjera Vlada RH je donijela odluku i o obustavljanju OVRHA u slijedeća 3+3 mjeseca. Tom se mjerom prevenira moguće aktiviranje mehanizma ovrhe za ne plaćene rate fiskalnih obveza. Dakle ne trebate se bojati posljedica ako ne platite ovu ratu paušalnog poreza na dohodak.

DALJNJE MJERE

Sukladno razvoju situacije, pored provođenja dosadašnjih mjera Vlade RH, donositi će se i nove mjere. Jedna od njih bi mogla biti, u suradnji sa jedinicama lokalne samouprave, donošenje odluke o djelomičnom ili potpunom oslobađanju od obaveze plaćanja paušalnog poreza na dohodak za „iznajmljivače“. Odluka će ovisiti o tome da li će biti moguće poslovati barem u dijelu turističke sezone ili ne. Pratite informacije.

nedopinezic.com

POSTUPANJE DOMAĆINA I GOSTA U SITUACIJI PANDEMIJE KORONAVIRUSA

KORONAVIRUS  I ODGOVORNOST

Prof. Dr. Hans-Josef Vogel, pravnik iz ureda BEITEN BURKHARDT na virtualnoj ITB konferenciji objasnio je koje sve odgovornosti vezane uz koronavirus stoje na putu organiziranog turističkog putovanja.

Prema njemačkim pravnim normama putnik ima pravo na povrat novca ako je u tijeku putovanja došlo do situacije koja protivno njegovoj volji onemogućuje da dođe do hotela. To se upravo događa proglašavanjem cijelih regija, čak i država karantenom. Putnik traži povrat novca od agencije, agencija će tražiti povrat od hotela. Međutim nisu u svim EU državama na jedanak način regulirana prava putnika. To stvara dodatne probleme u realizaciji putovanja. Različite su vanredne situacije do kojih je došlo  u tijeku rezervacije a prije samog polaska na put. Nekima se, pak događa promjena situacijie za vrijeme trajanja putovanja.

SITUACIJA U HOTELU

Dodatna pitanja se postavljaju u slučaju kada gost uđe u hotel ali zbog bolesti nekog drugog gosta ili člana osoblja hotela bude prisiljen produžiti boravak u karanteni. Pitanje je tko tada snosi trošak produženog boravka i povratka ? Naravno tu su i troškovi refundacije izgubljenih radnih dana.

Sa druge pak strane imamo osoblje hotela kojemu također može biti zdravlje ugroženo od nekog gosta sa inkubiranim virusom.

ODNOS DOMAĆINA I GOSTA KOD EPIDEMIJE

Veliki su rizici organiziranih putovanja u ovim okolnostima kada se stanje mijenja iz dana u dan. Međutim i individualna putovanja su rizična. To potvrđuje i najnoviji slučaj na Cresu.

Ondje je u jednoj obiteljskoj kući, u nekmomercijalnom obiteljskom smještaju,boravio talijanski turist za kojega se po povratku u Italiju utvrdilo da je zaražen koronavirusom.  Na žalost razmjena podataka među službama  dviju držva ovdje je zakazala.  Na sreću turist je tu informaciju javio svojim domaćinima, prijateljima s kojima se družio. Zbog toga su dvije obitelji u tom mjest na Cresu u izolaciji. Uzeti su im brisevi i dati na analizu. I ovdje bi se moglo dogoditi da cijelo mjesto bude u karanteni. Kako su mogli znati da li je talijanski turist zaražen ? Hoće li turisti morati pri dolasku dokazivati da su negativni na koronavirus ? Kako se ponašati ako gost to odbije ? Kako zaštititi sebe i obitelj od zaraze ? Kako komunicirati sa gostima ? Kako pospremati, čistiti smještaj ? To su sve otvorena pitanja koja „lebde u zraku“. Ista pitanja postavljaju i ugostitelji. Kako se postaviti kod dolaska gosta u lokal ? Da li smanjiti broj sjedećih mjesta, stolove postaviti na većoj udaljenosti ? Kako zaštititi kontaktno osoblje ?

I sada postoji promet putnika, do duše u malom opsegu, ali mi ne znamo povijest kretanja tih putnika u protekla tri, četiri mjeseca. Sada zaista svatko može biti prijenosnik koronavirusa.

KOMUNIKACIJA DO SVAKOG IZNAJMLJIVAČA

Ovoga trenutka imamo perviše otvorenih pitanja bez odgovora. Turističke vlasti moraju preuzeti svoj dio odgovornosti komuniciranja sa svakim pojedinim pružateljem usluga u turizmu. Što se smještajnog dijela tiče, mogli bi koristiti još neiskorištenu mogućnost komuniciranja putem platforme „e visitor“. Na isti način kao što šalju zaduženja za turističku pristojbu, mogu slati i informacije i naputke vezane uz epidemiju koronavirusa na dnevnoj bazi.

Nedopinezic.com

ITB BERLIN 2020, VIRTUALNA KONFERENCIJA

IZBIJANJE KORONA VIRUSA: UČINCI NA GLOBALNI TURIZAM I USPJEŠNE MJERE OPORAVKA I OTPORNOSTI

Dr.Eran Ketter, stručnjak za sigurnost u turizmu, upravljanje kriznim situacijama, istraživač slučajeva kriznih situacija i savjetnik Ministarstav turizma Izraela:

Turistička putovanja u opadanju na globalnom planu

Sasvim je jasno da već sada pandemija korona virusa donosi velike štete turističkim putovanjima. Pogođeni su gotovo svi oblici putovanja a najviše su pogođeni zračni prijevoznici i kompanije za krstarenja brodovima. Zrakoplovne kompanije su posebno teško pogođene jer su odtale bez „protoka novca“ od dana rezervacije do realizacije leta. Upravo ta novčana masa im omogućava da prežive sa niskim tarifama. Pored toga gradski hoteli u poznatim turističkim odredištima u zemljama sa rastućim brojem potvrđenih slučajeva zaraze korona virusom, iskazuju manju popunjenost za 20, 40 i više postotaka.

Značajna tržišta jako pogođena epidemijom

Kina je najveće emitivno tržište i treće receptivno tržište u svijetu. Južna Koreja spada među deset najznačanijih emitivnih tržišta a Italija je treće receptivno turističko tržište u Europi za prekomorske putnike. Italija je također i važno emitivno tržište. Razvoj događaja samo u ovim zemljama teško pogađa globalnu industriju putovanja. Iz dana u dan se javljaju novopogođene zemlje i regije gdje se također usporava putnički promet u oba smjera.

Točka prijeloma

Prema mišljenju stručnjaka točka prijeloma kada će početi oporavak tržišta putovanja biti će ljetni mjeseci. Ne zbog razloga da će virus nestati, to se nitko ne usudi reći, već zbog promjene stanja u ponašanju ljudi. Do tada će vanredna situacija postati redovnom, usvojiti će se određeni načini ponašanja a ljeto donosi optimizam i volju za izlazak iz dnevne rutine i izolacije. Ljudi se žele vratiti svojem životnom stilu pa će se i putovanja početi oporavljati.

Vrijeme oporavka turističkih odredišta

Dr. Eran Ketter prognozira da će se malo pogođene zemlje oporavljati relativno brzo, u roku od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci od „točke prijeloma“. Teže pogođene zemlje će se oporavljati godinu dana. Kada se usporedi, ne baš slična ali poučna situacija, koju je prošao Egipat, oporavak je trajao duže i još traje. Egipat je prije „Egipatskog proljeća“ godišnje ugošćavao 40 milijuna putnika. Eskalacijom nemira, nasilja, osobito nad turistima, prevrata na vlasti, taj je broj dolazaka pao na 5 milijuna. Strategijom oporavka uspijeli su u nekoliko godina broj dolazaka podignuti na 12 milijuna. (I mi u Hrvatskoj znamo što donose ratni sukobi i koliko vremena treba za oporavak turističkog prometa). Na svu sreću situacija sa koronom nije jednaka situaciji sa nasiljem, ratom i dugotrajnom nestabilnosti. Međutim neke mjere  za prevladavanje krize i što brži oporavak preporučaju se i u ovome slučaju.

Način upravljanja krizom i mjere

Kada se dogodi krizno stanje poput aktualnog, tradicionalni način upravljanja ne pomaže. U kriznim situacijama potrebna je stalna interakcija sa dionicima u turizmu, dnevno praćenje stanja i donošenje mjera koje mogu ublažiti posljedice. Prva mjera koju treba poduzeti je okretanje domaćem tržištu i snažna potpora turističkom kretanju u domaćem turizmu. (Ovdje moram primjetiti da je mjera „Tjedan turizma vrijedan“, koja je pokrenuta prije ove krize ne vezano za sadašnju situaciju, zapravo „pun pogodak“ upravljačkog tijela turističke Hrvatske). Dakle prva se mjera odnosi na putnike, prijevoznike, infrastrukturu prometa. Druga mjera se treba odnositi na domaćine, ugostitelje (hospitality sector). Njima treba olakšati troškovnu stranu podnošenja tereta krize. To se u prvome redu odnosi na privremene porezne, fiskalne i parafiskalne olakšice i marketinške subvencije.

Marketinške mjere

Obzirom da je turistički proizvod leisure ( opuštnje u slobodno vrijeme, odmor, sunce-more), najugroženiji sa pojavom pandemije, nužno je u prvome planu istaknuti poruke o normalizaciji stanja. Tome znatno doprinose živi prijenosi atmosfere svakidašnjeg živote putem društvenih mreža. Ako se šalju poruke o normalnoj cirkulaciji ljudi u prostoru bez nošenja zaštitnih maski, ako se vidi iz svega da smo u fazi „business as usual“, to će imati pozitivan učinak na stvaranje imagea o odredištu. Društvene mreže su vrlo važan kanal . Najvažniji. Također manji broj posjetitelja na odredištu koje je doživljeno kao prenapučeno prošle godine može biti dobra osnova za kreiranje poruke o prilici za posjetu bez nesnosne gužve. Također se preporuča održavanje stalnih B2B kontakata putem videokonferencija, webinara sa poslovnim partnerima. Ovim putem ih trebamo izravno obavještavati o pravom stanju u odredištu. I ono što je neizbježno to su posebno kreirani paketi za ciljane tržišne grupe sa atraktivnim cijenama.

Što mogu učiniti vlasnici smještaja ?

Garancija povrata novca je teško podnošljiva mjera za male poduzetnike. Međutim mogućnost „rebookinga“ (prebacivanja rezervacija bez dodatnih troškova), veća fleksibilnost u smislu otkaznih rokova, mogu pomoći da se rezervacije ne otkazuju masovno.

Strateška pauza

Silom prilika  dobili smo „stratešku pauzu“ , vrijeme kada moramo razmisliti kako dalje osmisliti našu turističku ponudu (odnosi se na sva turistička odredišta). Kako se pripremiti za „day after“ kampanju ? Moramo dobro razmisliti o novoj strategija za „post corona eru“. Trebamo osvježiti, mijenjati turistički proizvod. Pokrenuti nove proizvode. Pri tome treba uzeti u obzir sve što smo naučili u ovoj krizi i sve nove trendove koji utječu na turistička putovanja. Dobro promišljanje i temeljita analiza stanja  su prvi koraci koje svako ozbiljno turističko odredište, svaka ozbilja turistička zemlja mora učiniti upravo sada.

Nedopinezic.com

 

 

VIDLJIVE POSLJEDICE ŠIRENJA EPIDEMIJE KORANA VIRUSA

Još uvijek pod dojmom otkazivanja najveće turističke burze – ITB Berlin, nastojimo sagledati nastalo stanje. ITB se otkazuje prvi puta u svojoj 45 godišnjoj tradiciji. Isto se dogodilo i sa Salonom automobila u Genevi. I ta najznačajnija priredba automobilske industrije otkazana je prvi puta u svom 79 godišnjem postojanju.

Ne ulazeći u medicinski dio fenomena korona virusa, ono što vidimo je veliki oprez i velika razina sigurnosti koji se uvode zbog bojazni od širenja epidemije. ITB je otkazan jer uprava burze nije mogla garantirati lokalnim vlastima da će u potpunosti kontrolirati sve posjetitelje i izolirati sve zaražene.

Preporuke zdravstvenih vlasti idu u smjeru izbjegavanja masovnijih okupljanja. Odgađaju se sve manifestacije koje privlače veći broj sudionika. Države uvode epidemiološku kontrolu putnika na granici. Uspostavljaju se karantene i izolirani odjeli u bolnicama. Izolacija se uspostavlja i u zatvorenim prostorima u kojima ima oboljelih.

Što to praktično znači za turizam ?

Problemi na velikim brodovima i u velikim hotelima

Primjer velikih kruzera na kojima su bile zaražene osobe pa su zbog toga svi putnici morali ostati 15 dana na brodu bez mogućnosti izlaska na kopno, govori o nepovoljnoj situaciji organiziranog putovanja u velikim grupama.

Slična situacija se dogodila i u velikom hotelu na Tenerifama gdje su stotine turista zadržane u izoilaciji u hotelu nakon dijagnosticiranja korona virusa kod jednog hospitaliziranog turista.

I jedna i druga situacija su vrlo neugodne i sigurno imaju utjecaj kod rezervacije putovanja.

Kontrola na granici

Države EUa i drugih zemalja koordinirano uspostavljaju epidemiološku kontrolu ulaznih putnika na državnim granicam, u zračnim lukama, lukama na moru i kopnenim vodama, na kopnenim granicama. Putnici koji dolaze iz regija i gradova sa identificiranim slučajevima zaraženih od korona virusa, dužni su se javiti dežurnom epidemiologu u mjestu u koje putuju radi daljnje obrade i promatranja. To znači da na ulazu u Hrvatsku, npr, putnik iz Lombardije ima poseban tretman i može završiti u karanteni. Ali isto tako i austrijski putnik kada se vraća u svoju zemlju a boravio je u nekom od hrvatskih gradova sa potvrđenim nalazima zaraženih sa korona virusom, može proći istu proceduru u svojoj zemlji. To zapravo nitko ne želi.

MAIS segment prvi na udaru

Grupna studijska putovanja, kongresi, manifestacije, prvi su oblici turističkih putovanja koji su doživjeli strmoglavi pad prometa. Slijedeći pad očekuje kružna brodska putovanja ali i avioprijevoz, autobusni prijevoz, zbog svega naprijed navedenog.

Trenutne posljedice na hrvatski turizam

Cijela predsezona koja je već u tijeku i završava u lipnju, biti će sigurno mnogo lošija od očekivanja. Strah od nepoznatog, dokle god se ne pojavi dostupno, učinkovito, verificirano cjepivo, kočiti će putovanja. Dodatni učinak imaju i posljedice zaraze na osobe zrelije dobi koje su i glavni putnici na aranžmanima predsezone, van termina školskih ferija. Za sada, glavna turistička sezona nije dovedena u pitanje ali rezervacije su stale. Očekuje se da će se pojačati potražnja od trenutka kada bude broj oboljelih u padu i cijepivo dostupno.

Posljedice na ukupno gospodarstvo

Da se ne bismo zavaravali, neće samo turizam trpjeti posljedice epidemije korona virusa. Gotovo svi sektori će imati problema, neki prije, neki kasnije. Ne treba smetnuti s uma da se u Kini, koja je najteže pogođena epidemijom, proizvodi 25% svjetskih potrošnih dobara. Također, pad gospodarskih aktivnosti u jednome sektoru prelijeva se zbog slabljenja kupovne moći u drugi sektor.

“Karte se na novo miješaju”

Čini mi se da će ova situacija ostaviti dublji trag u globalnoj ekonomiji. Jedna od otkrivenih opasnosti je velika međuzavisnost globalizirane proizvodnje. S toga će, vjerujem, neke zemlje težiti osigurati samodostatnost u proizvodnji određenih dobara od vitalnog značaja nacionalne, lokalne ekonomije u slijedećem rezdoblju. Jer da se u potpunosti suspendira promet robama, Hrvatska bi, na primjer imala velikih problema sa opskrbom potrebnim dobrima.Tako se otvaraju brojna pitanja koja traže odgovorno sagledavanje posljedica ove krize.
Korona virus je, čini mi se, na novo “zamiješao karte” globalne ekonomije.
nedopinezic.com

POMOĆNI KREVETI I PAUŠALNE PRISTOJBE U SMJEŠTAJU U DOMAĆINSTVU I NA OPGeu

IZMJENAMA ZAKONA O TURISTIČKOJ PRISTOJBI OTVORENA BROJNA PITANJA

Već sam pisao o tome kako je na nezakonit način provedeno savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o Zakonu o turističkoj pristojbi. Naime tekst prijedloga Zakona na savjetovanju nije sadržavao odredbu po kojoj se i na pomoćne krevete plaća paušalna  turistička pristojba za smještaj u domaćinstvu i na OPGu. Time je onemogućeno davanje primjedbi na takav prijedlog. Rezultat je usvajanje Zakona na način koji stvara brojne probleme u primjeni i otvara nedoumice.

POMOĆNI KREVET NIJE STALAN KREVET

Pravilnikom je propisano da se pomoćni krevet (sklopivi) namješta na zahtjev gosta (trosjed, dvosjed, fotelja i sl.) uz njega se ne moraju nalaziti propisani elementi: noćni ormarić ili polica, noćna svjetiljka, tepih uz krevet i mogućnost gašenja i paljenja glavnog svijetla iz kreveta . Očito je dakle da pomoćni krevet nije u upotrebi osim na zahtjev gosta, da ne zadovoljava uvjete osnovnog kreveta.

Također starim pravilnikom je bilo navedeno da se pomoćni krevet ne izražava u ukupnom kapacitetu smještaja. Novim  pravilnikom je navedeno: „Pomoćni krevet ne izražava se u kapacitetu objekta, ali se navodi u izreci rješenja.« Drugim rječima kada je u pitanju plaćanje turističke pristojbe onda smještaj ima kapacitet koji uključuje pomoćne krevete a kada se taj isti smještaj nudi na tržištu tada se pomoćni kreveti ne smiju izražavati  (nuditi) u kapacitetu objekta.

POMOĆNI KREVETI „NI NA NEBU NI NA ZEMLJI“

S obzirom da vlasnici smještaja u domaćinstvu i na OPGu posjeduju različita rješenja o odobrenju za pružanje usluge sa iskazanim pomoćnim krevetima u izrijeci rješenja i u opisnom dijelu, u primjeni odredbe o paušalnom plaćanju pristojbe dolazi do konfuzije. Pravno je neutemeljeno teretiti sa pristojbom krevete koji nisu navedeni u izrijeci rješenja pa se od vlasnika smještajnog objekta traži da podnese zahtjev za izmjenu rješenja. Bilo je pokušaja i brisanja kapaciteta iz E visitora sa zahtjevom za novi upis. To bi bilo moguće kada bi se postojeća rješenja mogla poništiti bez volje posjednika rješenja. No to nije moguće.

RJEŠENJA O ODOBRNJU ZA PRUŽANJE USLUGA

Rješenje o ispunjavanju uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga na domaćinstvu i OPGu upravno je pravni akt izdan na temelju zakonskih i podzakonskih odredbi koje su bile na snazi u trenutku izdavanja rješenja. To znači da se nove zakonske odredbe  ne mogu primjenjivati retrogradno na važeća rješenja o odobrenju za pružanje usluga. To se odnosi na sve djelatnosti. Prestanak važenja rješenja propisan je Zakonom. U ovome slučaju prestanak rješenja je moguć:

  1. u slučaju smrti iznajmljivača 2. u slučaju odjave pružanja ugostiteljskih usluga danom navedenim u odjavi ili danom podnošenja odjave nadležnom upravnom tijelu, ako je iznajmljivač u odjavi utvrdio datum unatrag 3. ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanog člankom 34. stavkom 2.  Zakona.

DA LI MOŽEMO NUDITI POMOĆNI KREVET I NE PLATITI PAUŠALNU PRISTOJBU I ČLANARINU ?

To znači da posjednik rješenja svojevoljno mora podnijeti zahtjev za izmjenu rješenja sa promjenom statusa pomoćnih kreveta. Međutim pravo je pitanje što sa krevetima koji su unijeti u opisni dio rješenja ? Oni su stvarno navedeni kao mogućnost, a znamo da se pomoćni krevet namješta na zahtjev gosta. S druge strane ako nisu navedeni u izrijeci rješenja ti kreveti ne mogu biti uvedeni niti u e visitor a onda niti terećeni za paušalne pristojbe.

Također, bez obzira da li su pomoćni kreveti navedeni u izrijeci rješenja, u opisu ili nisu uopće navedeni, njih mogu koristiti djeca do 12 godina bez plaćanja pristojbe. A onda nema ni članarine. Postavlja se pitanje što je sa korištenjem istih kreveta od strane djece u dobi od 12 do 18 godina koja inače po Zakonu o turističkoj pristojbi plaćaju 50% manji iznos pristojbe ?

ČLANARINA NA POMOĆNI KREVET

Zakonom o turističkoj članarini propisano je da se ista u paušalnom obliku plaća i na pomoćni krevet ali u iznosu za 50% manjem od članarine kojom se tereti stalni krevet. Tu je došlo do odstupanja u odnosu na turističku pristojbu koja je za sve krevete ista. Imamo različita mjerila za iste, pomoćne krevete kada su u pitanju turistička pristojba i turistička članarina. Od svih obveznika koji plaćaju članarinu turističkoj zajednici jedino domaćinstva i OPGi plaćaju istu u paušalnom iznosu po postelji, stalnoj i pomoćnoj. Sve druge vrste smještaja i sve druge djelatnosti plaćaju kao i do sada u postotnom iznosu na ukupan prihod. Tako je ovim dvjema kategorijama u prosjeku članarina poskupjela za gotovo četiri puta. Međutim članska prava su ostala ista. Članstvo u skupštini turističke zajednice određuje se prema pojedinačnom najvećem iznosu uplaćene članarine i 25% turističke pristojbe.

ČLANSTVO U TURISTIČKOJ ZAJEDNICI

Članstvo se regulira Statutom na temelju Zakonom propisanih omjera zastupljenosti članova. Broj predstavnika članova skupštine  utvrđen je razmjerno visini udjela pojedinog člana u prihodu Zajednice, ali jedan član ima maksimalno 40% predstavnika u skupštini.
Kao udio u prihodu Zajednice  računaju se članarina i 25% boravišne pristojbe koje je taj član uplatio Zajednici u godini koja prethodi godini u kojoj se provode izbori za skupštinu Zajednice, pa se sukladno tome broj predstavnika članova skupštine Zajednice određuje na slijedeći način:

–    članovi koji ostvaruju od 2% do 6% udjela u prihodu Zajednice ostvaruju pravo na jednog predstavnika u Skupštini
–    članovi koji ostvaruju od 6-10% udjela u prihodu imaju pravo na dva predstavnika, a na svakih daljnjih započetih 4% udjela u prihodu Zajednice ostvaruju pravo na još jednog predstavnika u Skupštini
–    članovi koji pojedinačno sudjeluju u ukupnom prihodu Zajednice sa manje od 2% grupiraju se u slijedeće skupine od kojih svaka ima pravo na broj predstavnika koji odgovaraju udjelu pojedine skupine u ukupnom prihodu Zajednice i to:
– članovi koji ostvaruju prihod obavljanjem ugostiteljskih djelatnosti,
– privatni iznajmljivači i
– članovi koji ostvaruju prihod obavljanjem ostalih djelatnosti (turističke   agencije, prijevoz, brodski prijevoz i izletnički turizam, trgovina, usluge, proizvodnja hrane,…)

Prema ovakvoj podjeli „privatni iznajmljivači“ bi trebali zbrojiti sve svoje članarine i jednu četvrtinu ukupno uplaćene uplaćene turističke pristojbe i staviti taj iznos u postotni udio ukupnog prihoda turističke zajednice općine ili grada. Međutim  „iznajmljivači“  su stavljeni u grupu sa turističkim agencijama, prijevozom, brodskim prijevozom i izletničkim turizmom, trgovinom, uslugama, proizvodnjom hrane …jer pojedinačno sudjeluju u ukupnom prihodu Zajednice do 2%. Skupine iz ove grupe predstavljaju članovi s najvećim udjelom unutar skupine.
Ako tijekom mandata dođe do promjene udjela u prihodima za više od 10%, broj predstavnika članova skupštine iznova će se utvrditi  a promjenu utvrđuje skupština Zajednice istodobno s donošenjem godišnjega financijskog izvješća.

IZDVAJANJE IZ SKUPINE I ZBRAJANJE SVIH PRISTOJBI

Ono što za što bi se trebale zalagati udruge „iznajmljivača“ je izdvajanje iz skupine „ostali“ i zbrajanje  članarina i 25% turističke pristojbe svih „iznajmljivača“. Tada bi se dobio realan odnos članstva „iznajmljivača“ u odnosu na ostale. Zapravo je nelogično da najbrojnije članstvo koje izdvaja ne mali iznos pristojbi za Zajednicu, u tijelima Zajednice participira tek simbolično. Na primjer 5.000 kreveta u domaćinstvu sa doprinosom turističke pristojbe (25%) za Zajednicu izdvaja 435.000 kn i 225.000 kn članarine, ako računamo samo osnovne krevete. Sa pomoćnim krevetima taj je doprinos mnogo veći. Ali već sa 660.000 kn doprinosa Zajednici članstvo u istoj bi trebalo biti zastupljeno sa više od simboličnih 1%.

OBAVEZE I PRAVA

Drastičnim povećanjem obaveza vlasnika smještaja u domaćinstvu i na OPGu dolazi i do potrebe revizije prava istih kao članova turističke zajednice. To je ujedno i obaveza svih predstavnika gruapcije koja čini 50% hrvatskog turizma – da se bore i izbore za pravedniji status.

Nedopinezic.com

 

PAMETNO PLANIRANJE I “KATEGORIZACIJA”

 

Ministarstvo turizma priprema jos jedan zakonski paradoks: zele zaustaviti legalizaciju turistickog prometa, odnosno omoguciti zaustavljanje “kategorizacije”. Razlog je , navodno, opterećenje infrastrukture u pojedinim turističkim odredištima i odlazak stanovnika zbog turizma.

UKINULI SMO ODREDBE PLANIRANJA IZ BIVŠE DRŽAVE I POSIJALI NERED

Ako zelimo biti posteni i objektivni onda moramo sagledati ono o cemu raspravljamo sa vise strana. Osnova pametnog planiranja je (trebala biti) vezana uz stalno stanovnistvo u turistickom mjestu. Da je to tako bilo onda bi prostorno planiranje i dozvola gradnje bili vezani uz prebivaliste investitora. Isto se odnosi na kupoprodaju stanova/nekretnina gdje bi kupci bez prebivalista (a svatko moze prijaviti svoje prebivaliste u mjestu vlasnistva stana)placali znatno visi porez na kupoprodaju od kupaca sa prebivalistem (svicarski model). Također gradnja kuca za slobodno vrijeme (vikendica) bila bi ogranicena prostorno, etazno, volumenski, dizajnom (kao sto je to bilo u bivsoj drzavi).

LJUDI IDU ZA POSLOM

U planiranju razvoja i stanogradnje (valjda) treba uzeti u obzir i mogucnosti zaposlenja stanara u realnom sektoru (osim ako nece svi biti zaposleni u javnom sektoru koji moze bujati u nedogled). Ako pak svega toga nema onda imamo sto ? Kaoticnu situaciju u prostornom planiranju, trgovini nekretninama pa konacno i u neuskladjenosti javne infrastrukture sa odobrenim, planiranim i izgradjenim stambenim kapacitetima.

GDJE SU NESTALA RADNA MJESTA ?

U periodu od desetljeća i pol u Hrvatskoj je “nestalo” svako 7. radno mjesto. U tom smo periodu izgubili 144.000 aktivnih stanovnika. Samo u Dalmaciji je “ugašeno” 60.000 radnih mjesta. Kada govorimo o radnom mjestu mislimo na zaposlenje “na neodređeno”. Bez takvog statusa mlad čovjek je kreditno nesposoban, ne može plaćati stanarinu, ne može se stambeno zbrinuti. Može biti samo “sezonski stanovnik” turističkog mjesta zaposlen na sezonskim poslovima u turizmu sa boravkom u “hostelu za personal”. Sve druge mogućnosti su nestale u vihoru rata i poraća. Lista propalih tvrtki je impozantna a “nova industrija” nije zaživjela. Problem depopulacije je vezan uz mnoge druge okolnosti, turizam je najmanje “kriv”. Dapače, u jednom dijelu još uvijek daje svoj skroman pozitivan doprinos. Veže ljude za mjesto u kojemu mogu ostvariti prihod od turizma. Pitanje je do kada ?

“KATEGORIZACIJA” STANOVA JE ČIN LEGALIZACIJE POSTOJEĆEG PROMETA U TURISTIČKI ATRAKTIVNIM MJESTIMA

Kategorizacija ? Ona nije nikakvo stvarno sredstvo regulacije navedenih problema. Stanovi se grade i kupuju da bi u njima netko boravio. Privremeno, povremeno ili stalno. Ne grade se i ne kupuju da bi zjapili prazni. Ako su kategorizirani onda ce oni koji u njima borave biti evidentirani kao turisti a vlasnici ce placati turisticku pristojbu, porez na dohodak i turisticku clanarinu. Osim toga vlasnici će moći legalno surađivati sa turističkim agencijama, agencijama za čišćenje i održavanje, zapošljavati sezonsku ispomoć…Znači kreirati će legalna radna mjesta u potpornim djelatnostima. Takav, “kategorizirani”, smjestaj je takodjer dostupan nadzoru turisticke inspekcije, Gospodarskog inspektorata. Ako nece biti “kategorizirani” onda ce oni koji borave u tim stanovima biti u statusu vlasnika  i njihovih prijatelja, podstanara i njihovih prijatelja. Oni nece biti evidentirani kao turisti a vlasnici tih stanova nece placati pristojbu, porez, clanarinu niti ce u takvim stanovima biti moguc nadzor turisticke inspekcije. I svi ostali poslovi vezani za takve stanove neće biti “vidljivi” niti evidentirani.

Jedina korist od smanjenja broja kategoriziranih stanova biti ce za investitore kojima ce se “otvoriti” mogucnost izgradnje novih, boljih, ljepsih turistickih kapaciteta umjesto onih koji su “dekategorizirani”. “Na papiru” će nedostajati komercijalnih turističkih kapaciteta.

STALNI STANOVNICI NAPUŠTAJU POVIJESNE CENTRE VEĆ DESETLJEĆIMA

Broj stalnih stanara  u povijesnim centrima turistickih mjesta se nece povecati zbog  neadekvatnosti stanova za zivot po suvremenom standardu i zbog nestajanja radnih mjesta u blizini mjesta stanovanja. U povijesnom centru turistickog mjesta mogu zivjeti samo stanovnici koji su poslom vezani za istu zonu, osobito ako rade dvokratno, stariji ljudi koji nemaju mogucnost ili ne zele napustiti svoj dom. Svi ostali odlaze na periferiju gdje mogu ostvariti bolji standard stanovanja. Taj se trend dogadja u svim gradovima pa je zamjetan povecani broj stanovnika u perifernim naseljima  gradova poput Rijeke koji nisu niti priblizno “turisticki” kao Zadar, Split, Dubrovnik… Viskovo “na rubu Rijeke” je najveca i najmladja opcina u RH, Kostrena pored Rijeke takodjer raste. Povijesni gradici u centralnoj Istri su napusteni daleko prije pojave turizma u tim mjestima. I samu Veneziu, njen strogi centar,  napustilo je 40.000 stanovnika još pedesetih godina proslog stoljeca. Istovremeno su se  povecala naselja poput Mestre-Marghere gdje se preselila teretna luka i industrija… Cak 60% stanova u povijesnom centru Venezie je proglaseno neodgovarajucima za danasnji standard zivota. Dubrovačka povijesna jezgra također nije izuzeta od ove pojave.

POVRŠNOST STVARA NOVE PROBLEME

Da ne duljim, mjera “dekategorizacije” je “bacanje prasine u oci”. Tom se mjerom nece rjesiti ciljani problemi, dapace producirati ce se novi, jos veci. Pri tome ce se pokrenuti novi ciklus izgradnje, nova, krupna “betonizacija” obale, iseljavanje stanovnistva i (ras)prodaja hrvatske “nafte” (obale).

nedopinezic.com

BOŽIĆ U VENECIJI

Venezia, Serenissima, Mletačka republika… naziv je grada i regije koji ulijevaju poštovanje. Toliko je toga nataloženo kroz dugu i burnu povijest Venezie da je, zapravo, jako teško napisati nešto o njoj. Osobito nakon jednog kratkog i potpuno neformalnog posjeta. Zato ću, za uvod, citirati tekst sa stranica Hrvatske enciklopedije:

 „Venecija (talijanski Venezia [vene’cia], hrvatsko povijesno ime Mleci), grad i luka na jadranskoj obali, upravno središte istoimene pokrajine u regiji Veneto, sjeveroistočna Italija; 261 362 st. (2011). U starome gradu (Centro storico) živi 58 215 st., a u novijem dijelu Venecije na kopnu (Terraferma) 181 494 st. Venecija leži unutar prostrane istoimene lagune (58 660 ha). Venecijanska gradska aglomeracija obuhvaća stari otočni dio s Lidom i Mestre na sjeverozapadnoj kopnenoj obali lagune s velikim lučkim i industrijskim zonama u obližnjoj Margheri.

Gradska jezgra razvila se na maloj gusto zbijenoj otočnoj skupini; 118 otočića međusobno je odvojeno kanalima (glavne prometnice) i spojeno mostovima (oko 435). Zbog glinovita sastava otočića Venecija je izgrađena na temeljima od drvenih balvana koji su duboko (do 9 m) zabijeni u mekano tlo. Hidrotehničkim radovima, osobito skretanjem riječnih tokova (Brenta, Sile, Piave), laguna je sačuvana od zasipavanja.

SPAJANJE S KOPNOM, ŽELJEZNICA I TURIZAM

Do sredine XIX. st. Venecija je obuhvaćala samo otoke unutar lagune. Godine 1846. otočni je prostor spojen s kopnom 3601 m dugim nasipom, na kojem je osim željezničke pruge izgrađena i cesta. Na prirodnom pješčanom nasipu Lidu, koji zatvara lagunu prema otvorenomu moru, počela je potkraj XIX. st., u vezi s naglim razvojem turizma, izgradnja nove gradske četvrti; podizali su se hoteli, uređivale zelene površine te je Lido uskoro postao jedno od najpoznatijih europskih ljetovališta i morskih kupališta.

GOSPODARSTVO VENECIJE

Gospodarstvo Venecije na početku XX. st. nastojalo je ojačati izgradnjom nove luke (utemeljene 1917) i velikih industrijskih postrojenja na niskoj kopnenoj obali (Porto Marghera–Mestre). Uz lučkoindustrijski kompleks s kemijskom, rafinerijskom i metalurgijskom industrijom širi se kopneni dio venecijanske aglomeracije. U njem broj stanovnika raste za razliku od staroga otočnoga dijela, gdje je stanovništvo u stalnom opadanju (u razdoblju 1958–68. više od 40 000 st. napustilo je slikovitu gradsku jezgru u kojoj je oko 60% stanova neudobno za stanovanje). Godine 2002–07. stanovništvo Venecije smanjivalo se godišnje za 0,2%. – Venecija ide u red vodećih lučkih središta u zemlji; ukupni robni promet 2011. iznosio je 25,4 milijuna tona tereta i 2 milijuna putnika. Sa Srednjom Europom povezana je željezničkim prugama i cestama preko Padske nizine i istočnoalpskih prijevoja (Brenner i dr.). Znatan dio aktivnoga stanovništva bavi se lučkim djelatnostima, pretežno u Margheri, koja ima 8 puta veći kapacitet od luke u starome gradu. Jedna trećina aktivnoga stanovništva radi u turizmu (godišnje oko 2 milijuna turista).

VENECIJA TONE, STANOVNIŠTVO ISELJAVA

Otočna jezgra grada ugrožena je stalnim spuštanjem dna Jadranskoga mora u venecijanskoj regiji i pozitivnim pomicanjem morske razine. Prema nekim mjerenjima, u razdoblju od 5 godina Venecija tone 2,5 cm. Tonjenju su pridonijeli i zahvati u vezi s razvojem industrijske i lučke funkcije (posljednjih godina zatvoreni su svi bunari kojima se iskorištavala podzemna voda, što je imalo za posljedicu slijeganje tla; danas se voda za potrebe industrije doprema akveduktom od rijeke Sile do Marghere). Povremene poplave za plime, tj. visokih voda (katkad pojačane jugom koji nagomilava vodu u sjevernom Jadranu), sve su češće. U razdoblju 1867–1967., od 58 poplava 30 je bilo u posljednjem desetljeću. Nakon katastrofalne poplave u studenome 1966. pokušava se međunarodnim snagama (UNESCO) spasiti povijesno središte Venecije. U tijeku je ekološka sanacija lagune; oko 1970. obustavljena je daljnja izgradnja industrijskih zona na njezinu kopnenome priobalnome području. Godine 2003. pokrenut je projekt MOSE (Modulo Sperimentale Elettromeccanico) za obranu grada od plimnoga vala višeg od 110 cm. Njime se planira izgradnja 79 pontona koji bi ležali na dnu mora. Oni bi se u slučaju potrebe napunili zrakom te bi kao plutajući zid onemogućivali prodor plime u grad.

VELIKO BOGATSTVO KULTURNOPOVIJESNE I UMJETNIČKE OSTVŠTINE

– Prošlost Venecije odražava se u bogatstvu umjetničkih kulturnopovijesnih spomenika. Uz Canal Grande nižu se reprezentativne zgrade: Palazzo Vendramin Calergi (XVI. st.), Palazzo Pesaro (XVII–XVIII. st.), Ca’ d’Oro (XV. st.), Ca’ Foscari (XV. st.), Palazzo Dario (XV. st.), Fondaco dei Turchi (XIII. st.), Fondaco dei Tedeschi (predstavništvo njemačkih trgovaca iz XVI. st.), Palazzo dei Camerlenghi (nekadašnja uprava carina iz XVI. st.), Dogana da mar (morska carinarnica iz XVII. st.), crkva Santa Maria della Salute (kraj XVII. st.), Accademia di Belle Arti. Ističu se i mnogobrojni mostovi, među kojima osobito Ponte di Rialto (XVI. st.). U zapadnom dijelu nalaze se crkve Santa Maria Gloriosa dei Frari (XIII–XV. st.) i San Rocco (XV–XVIII. st.), a u sjeveroistočnom dijelu crkva Santi Giovanni e Paolo, građena XIII–XIV. st. Na Trgu sv. Marka (Piazza San Marco) nalaze se Procuratie Vecchie (XVI. st.), Procuratie Nuove (XVII. st.), crkva sv. Marka (Basilica di San Marco iz IX. st., obnovljena u XI. st.) i Campanile, zvonik visok 99 m (obnovljen u starom stilu 1912), na podnožju kojega su Loggeta (XVI. st.), Torre dell’Orologio (XV. st.) i dr. Uz crkvu sv. Marka duždeva je palača (Palazzo Ducale), građena od XIV. do XVI. st., koju most Ponte dei Sospiri spaja sa starim tamnicama i starom knjižnicom (Libreria Vecchia iz XV. st.). U tom starom kulturnom središtu nalaze se Museo del Risorgimento, Pinacoteca Querini Stampalia, Museo Correr te prirodoslovni, pomorski (u zgradi Arsenala) i drugi muzeji, fakultet ekonomskih znanosti i trgovine, različiti znanstveni instituti i dr. Venecija je poznata po međunarodnim priredbama modernoga slikarstva, glazbe i filmova te po mnogim drugim priredbama i izložbama nacionalnoga i međunarodnoga značaja, među kojima se osobito ističu likovni Bienale (od 1894) i filmski festival (osnovan 1932). Međunarodna zračna luka Marco Polo. Venecija je (s lagunom) od 1987. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine. „

*enciklopedija.hr

POVIJEST VENECIJE

Ako želite saznati više o povijesnom nastanku, dobu moći i pada Venecije, preporučam slijedeći link: https://leksikon.muzej-marindrzic.eu/venecija-mleci-mletacka-republika/ . Kratko rečeno, Venecija je nastala kao utočište izbjeglih stanovnika Rimskog carstva pred navalama barbara sa sjevera. Močvarno tlo lagune pružalo je odličan zaklon, neosvojivu tvrđavu, ljudima vičnima plovidbi kroz brojne kanale. Dobar geografski položaj sa plodnim zaleđem i otvorenim prometnim pravcima „na sve strane svijeta“, pogodovali su razvoju trgovine, pomorstva i nastavku egspanzionističke politike Rimskog Carstva prema Jadranu. Osvajanje prevlasti na moru sa dobro osiguranim rutama, vladavinom primorskim i otočnim zajednicama, osigurali su rast i razvoj Venecije do veličine svjetske sile. U jednom periodu je Venecija, u tadašnjem poznatom svijetu, predstavljala ono što danas predstavljaju USA a po rivalstvu na drugoj strani je Turska predstavljala neku vrstu današnje Kine. 13.5. 1797. osvajanjem Venecije od strane Napoleona, ukinuta je Republika Venecija. Nakon 1.000 godina postojanja nestala je jedna od najmoćnijih mediteranskih država.

MIRIS VENECIJE

Nakon Toscane, Lago di Garda, još smo jedan Božić odlučili dočekati u Italiji. Izbor je pao na okolicu Venecije, tek nešto više od dva sata udaljenu od Rijeke. Po dobrom, starom običaju odlučili smo iznajmiti kuću. Ovoga puta treba nam smještaj za devet osoba i tri psa. Šogorica Dolores je uspjela pronaći kuću na osami koja udovoljava svim našim željama u neposrednoj blizini grada Mogliano Veneto. Od kuće do željezničke stanice u M.V. vozimo se 10 minuta a onda vlakom do centra Venezie 20 minuta. To je najbolji način za obilazak Venezie. Stigli smo na imanje u mjestu Scorse. Stara kuća, obrasla u bršljan sa mahovinom na krovu na prvi pogled djeluje kao napuštena. Ipak dim iz improviziranog dimnjaka potvrđuje da smo na pravoj adresi. Dočekala nas je vlasnica Stefania i provela kroz naš novi privremeni dom. https://villa-quadrifoglio-it.book.direct/en-gb/rooms/villa-with-garden-viewVeć na ulazu poznati miris vlage. To je miris Venezie. Miris života u močvari. Staro gazdinstvo izgleda za naše, hrvatske pojmove dosta nedorečeno. Dapače, prema našim kriterijima kuća jedva da bi dobila rješenje o kategorizaciji. Zvjezdice bi svakako bile problem. Podovi, zidovi, strop bazično su održavani, električne instalacije su razvučene po gredama i zidovima iznad žbuke. Sanitarije i oprema imaju koju godinu, kuhinja također. Sve djeluje staro, međutim sve je čisto. Kupatila i sobe posebno. Posteljina je mirisna, kreveti dobni. Četiri sobe dijele dva kupatila sa wc-om, s time da jedna kada baš i nije pogodna za tuširanje. Kuća se grije plinskim centralnim grijanjem osim velikog dnevnog boravka u kojemu je manja peć na drva zadužena za održavanje topline. Na žalost internet je „pokvaren“ ali imamo stol za stolni tenis. Bilo kako bilo, kuća se promovira kao vila i ima svoju publiku čak i u ovim hladnim i vlažnim danima. Nakon dva dana kuća nam je nekako „sjela“ i proveli smo u njoj divne trenutke. Kako i ne bi kad se obitelj nađe na okupu . Djed, baka, dvije njihove kćeri sa obiteljima i kućnim ljubimcima. Pravi „family reunion“.

IZLET U CHIOGGIU

Znana i kao „Piccola Venezia“,  Chioggia je smještena na istoimenom otoku i drugom, Sottomarina. Do povjesne se jezgre stiže, kao i u Veneziu, nasipom i mostom. Već pri ulazu u grad vidljiva je njegova orjentacija prema pomorstvu i naročito ribarstvu. Kažu da u Chioggii ima više registriranih ribarskih brodova i brodica nego na cijelom hrvatskom Jadranu. Poznato je da su „Ćozoti“ doplovili i do Krka, baš kao ribari. Njihovi potomci i danas žive u gradu Krku. O Chioggii možete više saznati na ovom linku: http://www.tuttochioggia.it/storia.htm. Ono što je vidljivo u povijesnom centru Chioggie je trag postupnog propadanja. Tlo tone a more se diže pa su poplave sve učestalije. Na svakoj građevini vidljivi su tragovi mora i soli do visine od pola metra. Neke kuće su već dobro „nagrižene“ vlagom i napuštene, neke ponuđene na prodaju… Zanimljiva je šetnja Chioggiom i razgled povijesnih građevina, stotine brodica… „Mala Venecija“ bila bi još zanimljivija u nekom drugom dobu godine i ranije u jutro, kada je riblja tržnica (privremeno smještena u šatoru zbog renoviranja originalnog zdanja), živopisnija nego što smo je mi zatekli.

IZLET U VENECIJU

Za poludnevni izelet u Veneciju odabrali smo putovanje vlakom. Iz naše rustikalne kuće vozili smo se 10 minuta automobilom do parkirališta na željezničkoj stanici u Mogliano Veneto. Parkirna karta košta 6 eura za pola dana. Putna karta vlakom za dvadeset minutnu vožnju u jednom smjeru košta 2,70 eura po osobi i 1,90 eura za psa. Vožnja je ugodna. Venezia St. Lucia je centralni kolodvor Venecije. Sa 34 perona željezničke linije polaze svakih nekoliko minuta „na sve strane svijeta“. Kada se uzme u obzir autoput, glavna zračna luka „Marco Polo“, obližnja, manja Treviso, kao i vrlo prometna brodska luka, Venezia spada u red prometno najbolje povezanih gradova u Europi. S druge strane kretanje povijesnom jezgrom je otežano. Od željezničkog kolodvora i parkirališnog terminala do trga Sv. Marco vode uske vijugave uličice u kojima se jedva može mimoići dvoje ljudi. Šetnja traje oko pola sata. Alternativni način prijevoza je „vodeni autobus“, „vaporetto“. Linije su česte, može se kupiti i dnevna karta, odnosno karta koja vrijedi do 72 sata. Karta u jednom smjeru koja uključuje i jedan kofer košta po osobi 7,5 eura. Moguće je i kombinirati obilazak pješice i brodom. E sad, zaista se čudim suvremenim „pismoznancima“ koji zagovaraju smanjenje turističkih dolazaka zbog gužve. Koliko se moraju smanjiti dolasci da ne bi bilo gužve ? Već 100 ljudi na okupu stvara gužvu kao što isti takav broj ljudi na istim takvim ulicama stvara gužvu u povijesnoj jezgri Krka, Vrbnika, Šibenika,Rovinja, Dubrovnika… U Veneciji je problem veći jer je ispresjecana kanalima pa su svi pješaci prisiljeni ići istom rutom do nekog od brojnih mostova gdje se onda mogu birati drugi pravci. Međutim označena su samo dva pravca, dvije rute, one najkraće. Sigurno ima mogućnosti otkrivanja novih sadržaja i uspostavljanja novih ruta, kojima bi se promet glavnim pravcima disperzirao. No, već na prvi pogled vidljiv je nesrazmjer ogromnog priljeva novca u grad i mizernog ulaganja u održavanje grada. Komunalna infrastruktura djeluje prilično zapušteno. Zgrade propadaju na očigled a gdje je započeta restauracija, ona  traje, čini se, beskonačno. Taj dojam „jamljenja“ novca dobio je svoj „grand finale“ u pronevjeri i prijevari stoljeća zbog kojega su gradski oci pod istragom.

AFERA „MOJSIJE“

Od 2002. do 2015. grandiozno najavljivani projekt „spašavanja Venecije“ gomilao je milijune eura koji su završili na privatnim računima diljem svijeta. Umjesto spasonosnih brana za obranu Venecije od poplava „Mojsije“ je „potopio“ nadu za uspjeh tog projekta. Iza rešetaka se našlo više od 100 pojedinaca među kojima i regionalni ministri kao i gradonačelnik Venecije. Dio tog novca se slio i u Hrvatsku putem kupoprodaje nekretnina u sprezi sa jednom bankom. Korumpirana vlast nije brinula o sudbini Venecije već su pojedinci prisvojili novac za svoj osobni „spas“.

VENECIJA NE PROPADA ZBOG „OVERTOURISMA“

Bilo kako bilo za Veneciju je najmanji problem „overtourism“. Propadanje tla prouzročeno iscrpljivanjem podzemnih bunara pitke vode, rast razine mora u kombinaciji sa korumpiranom i neučinkovitom vlašću ubrzavaju propast grada na otoku. Turizam kakav god bio, uvijek će biti „overtourism“ iz perspektive nepodesnosti prostora za današnji standard života. Svako povećanje broja ljudi dodatno otežava život s jedne strane. S druge strane turistički promet je jedino što još održava na životu staru gradsku jezgru.

ULAZNICE – NOVI „MOJSIJE“ ?

Promatrajući sa strane sve te dobre i loše strane upravljanja Venecijom, ne mogu se oteti dojmu da i uvođenje ulaznica za ulazak u staru jezgru u konačnici može proizvesti novu aferu „pranja novca“. Veliki će se novac sliti izravno u gradsku kasu a gradska uprava će ponovo biti pod pritiskom interesnih skupina koje se žele dokopati svog plijena. Pri tome će želja za dolazak u najpoznatiji povijesni grad na svijetu i dalje rasti. Osobito sa rastućeg dalekoistočnog turističkog tržišta.

VENECIJA – NOVA „ATLANTIDA“ ?

Kada vidite kako se Venecija nosi sa učestalim poplavama nameće vam se zaključak da joj nema spasa. Već sada bih rekao da su lokali u prizemlju osuđeni na propast i da bi bilo najbolje podignuti razinu ulica na način da kat postane prizemlje. To će se, vjerovatno silom prilika, i dogoditi. Grad će tonuti, stanovnici odlaziti a turisti pratiti prognoze plime i oseke da posjete Veneciju „dok se još može“. No nije samo Venecija u opasnosti. Cijeli rubni obalni pojas, cijela laguna ima isti problem. Već sada je zabranjena izgradnja novih lučko – infrastrukturnih i industrijskih objekata na obalnoj crti. Težina građevina dodatno ubrzava propadanje tla.

GUŠTI SU GUŠTI

Došli smo u Veneciju, na trg Sv. Marka. Ne popiti kavu na terasi neke od kultnih kavana, isto je kao i „doći u Rim a ne vidjeti Papu“. Izabrali smo „Caffe Chioggia“, preko puta Duždeve palače, sa pogledom na Canal Grande. Espresso serviran  u prigodnim šalicama poslužuje „gospodin konobar“ uniformiran kao general na svečanom mimohodu. Taj trenutak otrgunt od svakodnevne „kofekcije“ košta 5 eura. I vrijedi svakog centa ! Isto se odnosi i na sladoled u obližnjoj „boutique sladoledarnici“. „Kugletina“ košta kao i Hrvatskoj na prestižnim lokacijama a okus je božanstven. Kao i svugdje u svijetu i u Veneciji možete jednu do druge naći ponudu koja odgovara vašim mogućnostima. „Brza“ hrana, „oštarije“, gourmet restorani, „privatni smještaj“ sa dvije zvjezdice, mali hoteli, peterozvjezdani hoteli…žive u suživotu jedni pored drugih privlačeći svoju publiku. Nitko ne može ostati gladan ni žedan ali ni bez nekog prigodnog suvenira, modnog detalja. U svakom slučaju Venecija „zove“ na povratak. Idući ćemo joj puta posvetit više vremena.

BOŽIĆNI UGOĐAJ

Mir, tišina, obiteljska okupljanja i druženja prevladavaju nad bučnim zabavama na otvorenom prostoru. Za neke nezanimljivo, dosadno ali za posvećenost istinskim vrijednostima, pravo okruženje. Božićna misa u mjesnoj crkvi iznimno posjećena, propovijed župnika prava Božićna, puna poruka mira, tolerancije, ljubavi, sebedarja. Atmosfera vesela, pjesmu predvode mladi. Nakon mise župnik se pridružuje puku, čestita Božić. Ubrzo ga srećemo u jednoj od najboljih mjesnih pasticceria. Nakon mise kava, panettone i druženje do ručka. Ručak blagdanski, obitelj okupljena oko stola. Unatoč neugodnom iznenađenju – pećnica u kvaru, ženski dio obitelji se snašao i priredio izvrsnu blagdansku gozbu. Nakon ručka neki na mali odmor, neki u šetnju s psima, a na večer zabava uz pjesmu i šalu. To je Božić.

VRIJEDNOST ZA NOVAC

Kada uspoređujemo cijenu najma kuće (250,00 eura /dan+ boravišna pristojba 1 euro po osobi na dan) sa nedostacima, mogli bismo dati nešto nepovoljniju ocjenu. Isto seodnosi na domaćinski odnos koji je daleko od poznate i priznate hrvatske gostoljubivosti. Konačno, hrvatski domaćini obiteljskog smještaja imaju veću prosječnu ocjenu gostiju na bookincomu od talijanskih. Međutim ocjenu popravlja naša privatnost, komoditet, dobra zabava, izvrsna infrastruktura okoline, bogatstvo sadržaja u neposrednoj blizini. Sve se broji. Konačna ocjena je pozitivna što se tiče vrijednosti za novac.

ŠEĆER NA KRAJU

Jedna od triju elementarnih potreba na putovanju je – kupovina. Ženama je jednako važna kao i prve dvije ali ni nama muškarcima kupovina nije mrska. Osobito ako se „počastimo“ nekim željenim odjevnim predmetom. Disagner Outlet Noventa di Piave kraj Venecijehttp://www.where-venice.com/noventa-di-piave-designer-outlet/  nezaobilazna je „stanica“ na putu prema Hrvatskoj. Dobro osmišljen, sa sadržajima za djecu, dobrim ugostiteljskim objektima i naravno ponudom kvalitetnih robnih marki, iznimno je dobro posjećen.Osobito u ovo doba godine kada počinju ozbiljna sniženja na već snižene cijene. Olakotna je okolnost što i psi mogu ići gotovo svuda sa svojim vlasnicima, dobro su došli i u restoranu. To čini Italiju jednom od poželjnijih „pet friendly“ odredišta.

Puni dojmova, pozitivnih emocija, u društvu neizostavnih kutija panettona i uz pokoji modni dodatak, vraćamo se kući uz obećanje Veneciji da ćemo se uskoro ponovno vidjeti. Možda već u vrijeme https://www.carnevale.venezia.it/.

Nedopinezic.com

 

 

ODRŽIVI RAZVOJ RURALNIH PODRUČJA I TURIZAM

 

Ruralno područje – Što je to ?

Iako nema jasne zemljopisne podjele područja niti definicije ruralnog stanovništva, univerzalna obilježja ruralnog područja (prema Ashley i Maxwell, 2001.)  su:

  • Prostor gdje ljudske naseobine i infrastruktura zaposjedaju manji dio krajolika;.
  • Prostor u kojemu prirodni okoliš obilježavaju livade, šume, planine ili pustinje;
  • Manja naselja (prosječno od 5-10.000 stanovnika);
  • Prostori u kojima većina ljudi radi na obiteljskim domaćinstvima;
  • Cijena zemljišta je relativno niža od urbanih područja;
  • Mjesta gdje gospodarske aktivnosti opterećuju povećani troškovi, prvenstveno uvjetovani udaljenošću od gradova i neadekvatnom infrastrukturom.

Republika Hrvatska je pretežito ruralno područje

Prema navedenim smjernicama koje opisuju ruralno područje, Hrvatska se svrstava u ruralne zemlje, u kojoj pola stanovništva živi u nekoliko većih gradova koji zauzimaju relativno malu površinu.  Ruralni prostor  definira Republiku Hrvatsku a to se vidi  iz sljedećih podataka:

  • 91,6% od ukupnog prostora RH nalazi se na ruralnom području,
  • 88,7% naselja nalazi se na ruralnom području,
  • 47,6% stanovnika RH živi na ruralnom području.

Urbano područje – što je to ?

Europske države definiraju urbanizirana područja na osnovi urbane uporabe zemljišta, ne dopuštajući nikakve prekide  više od 200 m udaljenosti od građevinedo građevine te rabe satelitsko snimanje radi određivanja granica urbanog područja. U slabije razvijenim zemljama, osim zahtjeva o uporabi zemljišta i gustoći stanovništva, ponekad se rabi zahtjev da se velika većina stanovništva, obično 75 %, ne bavi poljoprivredom i/ili ribarstvom.

Živimo na ruralnom području

Iako nas izgrađenost pojedinih atraktivnih zona, osobito uz more, može zavarati prikazom urbanizacije, činjenica je da i ta područja prema ostalim parametrima spadaju u ruralna područja. Život na ruralnom području nosi određene poteškoće:

Za gospodarstvenike  je to mjesto gdje gospodarske aktivnosti opterećuju povećani troškovi, prvenstveno uvjetovani udaljenošću od gradova (glavnih tržišta i izvora radne snage) i neadekvatnom infrastrukturom.(Prema Caroline Ashley i Simon Maxwell, 2001, „Rethinking Rural Development“)

Za stanovnike je to mjesto gdje se stalno pogoršavaju uvjeti za bavljenje poljoprivredom, gdje je niska razina kvalitete života. Ruralni prostor karakterizira prometna izoliranost i opće zanemarivanje područja u razvojnoj politici. (*Anketa Platforme za ruralni razvoj Jugoistočne Europe 2016.).

Rastući problemi ruralnih područja

Loša demografska slika i trendovi na ruralnom području dovode do:

  • Depopulacije prostora
  • Odlaska radno aktivnog reproduktivnog stanovništva
  • Naglaog starenja zajednice
  • Neodrživosti zdravstvenih i mirovinskih fondova
  • Pada školskog sustava
  • Pada komunalnog standarda
  • Pada prihoda od poreza na dohodak
  • Do nužnog naglog mehaničkog priliva radne snage sa drugih područja i iz drugih država što producira socio-kulturološki sukob…

Problema ima. Ima li rješenja ?

Iako smo mi u Hrvatskoj skloniji za svako rješenje pronaći problem, ipak za probleme postoje rješenja.Kod sagledavanja rješenja bitno je voditi računa o odgovornom i održivom razvoju.„Održivi razvoj je okvir za oblikovanje politika i strategija kontinuiranog gospodarskog i socijalnog napretka, bez štete za okoliš i prirodne izvore bitne za ljudske djelatnosti u budućnosti. On se oslanja na ambicioznu ideju prema kojoj razvoj ne smije ugrožavati budućnost dolazećih naraštaja trošenjem neobnovljivih izvora i dugoročnim devastiranjem i zagađivanjem okoliša. Osnovni je cilj osigurati održivo korištenje prirodnih izvora na nacionalnoj i međunarodnoj razini.”( *odraz.hr – Održivi razvoj zajednice)

Tradicijske djelatnosti + turizam u domaćinstvu

Pametno je učiti od boljih. Učimo od najboljih.Najviše su na održivom i odgovornom ruralnom razvoju napravile regije u Alpama. Zadržana je i unaprijeđena poljoprivrena proizvodnja (osobito proizvodnja mlijeka i mliječnih prerađevina, voćarstvo.)Unapređene su tradicionalne djelatnosti poput gospodarenja šumama i prerade drva. Stasala su nova tehnološka mikro i mala poduzeća.Turizam je postao platforma za opstanak malih ruralnih zajednica.

Rad u poduzeću+zadružna poljoprivreda+obiteljski turizam

Obitelji na ruralnom području ostvaruju svoje prihode kroz moguća tri izvora:

  • Rad u poduzeću
  • Poljoprivrednom na obiteljskom gospodarstvu
  • Turizmom u domaćinstvu

Takav model pomaže prevladavanju nedostataka života na ruralnom prostoru. Zbog većih prihoda obitelji i zajednice, više se ulaže u komunalnu infrastrukturu, prometnu povezanost. U tom smjeru idu i potpore državnih fondova i fondova EU. Urbani centri su dostupniji a život na ruralnom prostoru kvalitetniji.

Primjeri dobre prakse

Populacijskom politikom na krilima turizma:https://www.saalbach.com/home, siromašan alpski poljoprivredni gradić  koji je imao  početkom 20. stoljeća nešto manje od 1.000 stanovnika, danas ih ima oko 3.000. Sve zahvaljujući razvoju alpskog turizma.

Ettal – Benediktinski samostan – centar prerade poljoprivrednih proizvoda:https://www.bavaria.by/experiences/city-country-culture/churches-monasteries/ettal-monastery/

Ettal je gradić u okrugu (kotaru) Garmisch-Partenkirchen, na 877 m nadmorske visine, broji 812 stanovnika i poznat je po Benediktinskom samostanu.Vrijedni Benediktinci su i članovi poljoprivredne zadruge koja okuplja 37 domaćinstava.

Ukupno imaju 800 do 1000 goveda s time da pojedina domaćinstva imaju samo 4 a neka i više od 50 grla stoke.Samostan ima u vlastitoj staji 80 grla. 90% zadrugara se bave proizvodnjom mlijeka kao dopunskim zanimanjem. Većina se bavi i turizmom. Svi zajedno su vlasnici mljekare i kušaonice u samostanu.Dnevno prerađuju 4.000 litara mlijeka. Proizvode sir, vrhnje, jogurt, maslac, konzumno mlijeko. Svakoga dana u 11 sati imaju organizirano vođenje pogonom uz degustaciju.U samoj kušaoni se prodaje 50% proizvodnje a ostatak kroz mrežu malih trgovina i ugostiteljskih objekata. Godišnje prerade 1,4 milijuna litara mlijeka autohtonog goveda čime postižu bolju robnu marku svojih proizvoda i potiču bioraznolikost. Zapošljavaju lokalno stanovništvo a žene mogu raditi samo pola radnog vremena. Državni poticaj su dobili jednokratno u vidu 25% subvencije za izgradnju mljekare s kušaonom. Razlika u cijeni koju postižu na ovaj način iznosi oko 35 – 42 Eurocenta po litri mlijeka. Daljnja korist je plaća zaposlenih koja ostaje u mjestu i iznosi godišnje oko 500 000 Eura. Kroz samostansku kušaonicu godišnje prođe 60.000  posjetitelja a zadruga ostvaruje godišnji prihod od 1,5 milijuna Eura.

Steirisches Vulkanland: https://www.vulkanland.at/

Zamislite kontinentalnu regiju (turističku destinaciju) veličine 1.145 km2, koja ima 103.000 stanovnika, 79 općina i 4 subregije (kotara), u kojoj najveći grad ima 4.614 stanovnika.

U toj regiji nema firme s više od 300 zaposlenih, nema visokih planina pogodnih za zimski i ljetni turizam, ali nema ni velikih oranica jer je ispresijecana brežuljcima…

Ulaskom u Europsku uniju konkurentnost male poljoprivredne proizvodnje i sekundarnih vezanih djelatnosti naglo se pogoršala. Budućnost nije bila sjajna.

Spoj poljoprivrede, turizma i malog poduzetništva – Tako je krenuo preporod ekonomski najslabije austrijske regije – Donje Štajerske u kojoj se prosječna bruto plaća kreće između 1.820 i 1.890 Eura (Austrijski prosjek oko  2.500 Eura).

Slijedio je aktivan rad na EU fondovima ali i na povezivanju dionika poljoprivredne proizvodnje i prerade poljoprivrednih proizvoda. Tako se 70 farmi koje proizvode pšenicu udružilo zajedno s jednim mlinom i s pekarima u cilju da proizvode regionalno brašno iz kojega se proizvodi regionalni kruh kako bi se postigla bolja i garantirana otkupna cijena pšenice. Ostali poljoprivredni proizvođači se potiču na preradu ili na kooperaciju s lokalnim prerađivačima. Tako su nastali poznati proizvođači pršuta i sušenog svinjskog mesa „Vulcano“, zatim vinari (jedan od poznatijih je  Thaller), proizvođači rakija, likera i octa (Golles) i mnogi drugi. Prerada poljoprivrednih proizvoda se predstavlja kao „Kulinarik Produkte“, dakle visokovrijedni proizvodi za gastronomiju. Danas imaju 63 proizvođača pod brandom „“Steirisches Vulkanland“,zatim 52 obrtnika, 30 centara za obnavljanje životne energije…

 

Preporod dolazi nakon više od deset godina upornog provođenja strategije. Rezultat: Nezaposlenost je niska, oko 5%. Regija sada ima 3% više mladih do 19 godina od austrijskog prosjeka ali i  5% više stanovništva u dobi većoj od 65 godina.

Imaju i 17% više stanovništva s više članova obitelji, 82% više zaposlenih u primarnom sektoru od austrijskog prosjeka, 2% više u sekundarnom sektoru.8% gospodarstva se bavi turizmom i slobodnim vremenom, 54%obrtništvom , 25%, trgovinom, posredništvom, upravljanjem 8% informacijskim konzaltingom.  Od škola imaju 44 osnovne, 16 srednjih, 1 posebnu, 8 politehničkih, 2 više za proizvodna zanimanja, 1 višu za turizam 1 višu za odgajatelje(ice) vrtićke dobi.

Trentino Alto Adige: https://www.suedtirol.info/de

Glavni grad provincije Trento i cijele regije je Trentino a glavni grad Alto Adige je Bolzano.

Regija je poznati proizvođač vina, voća, (proizvode 10% ukupne svjetske proizvodnje jabuka), papir, razvijena je kemijska i metaloprerađivačka industrija te proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora, najviše putem hidroelektrana.

Najvažniji ekonomski i razvoj i oslonac regije leži u turizmu i kooperaciji između poljoprivrede, industrijPrema podacima iz 2008. regija broji 1.056.223 stanovnika

od čega približno pola živi u Alto Adige a pola u provinciji Trentino.

Oko 10% stanovništva čine naseljeni stranci, a svi ostali se izjašnjavaju kao Talijani s materinjim njemačkim ili talijanskim jezikom.

Te iste godine zabilježen je BDP od 37,2 milijarde eura odnosno 30.800 eura po stanovniku.

Regija je prema podacima iz 2001. raspolagala s ukupno 651.426 kreveta od čega 236.864 u hotelima. Veći dio kapaciteta otpada na obiteljski smještaj.

Krovni brand

Gospodarstvo se oslanja na mikro i male poduzetnike kako u poljoprivredi tako i u turizmu i ostalim popratnim djelatnostima. Najveći hotel ima 100 postelja

Stotine vlasnika manjih poljoprivrednih parcela udružuju se u poljoprivredne zadruge.

Sva ova izvrsnost obuhvaćena je krovnim brendom Sudtirol. Sustav brendiranja ima svoj početak u 2003. godini kada se shvatilo da različito brendiranje proizvoda i sadržaja u istoj provinciji zapravo svima šteti. Sinergija daje snagu a krovni brand sigurnost kod korisnika usluge ili kupca proizvoda.

Mali, obiteljski, „Vitalpina”hoteli

https://www.vitalpina.info/de/hotels-suedtirol/1-0.html

Vitalpina filozofija – Wir leben Berge

Unser Qualitätsversprechen

Die Vitalpina Hotels Südtirol vermitteln das vital-alpine Lebensgefühl Südtirol. Eine gemeinsame Philosophie und geprüfte Qualitätskriterien sichern den hohen Standard in den 31 familiengeführten Hotels.

To je upravo to. Fino upakirani autohtoni stil života. Stil vitalnosti. Mi živimo planine.

Ali … visoki kriteriji kvalitete

Što je sreća ?

Teško naći odgovor koji će svih zadovoljiti, ali …“Sreću ćeš naći ako voliš život, ne ako voliš novac”.Novac je nagrada , on dolazi na kraju iskrenog posla. Sretna je ona zemlja u kojoj žive sretni ljudi, ljudi koji vole život. Voljeti svoj kraj, svoj zavičaj, način života u tom kraju. Konačno, mi smo južnjaci, temperamentni, odani obitelji, društveni ljudi.

„Ljubav je na selu”

Druženje, njegovanje starih običaja, tradicija, nošnja, ples, folklor, tradicijska jela, uživanje u očuvanom prirodnom okolišu … autentični stil života naših djedova “upakiran” u suvremeni turistički proizvod to je  put do sreće za nas i za naše prijatelje, naše  goste.

Na selu, u ruralnoj prostoru, možemo imati kvalitetan život ako kombiniramo tradicijsku poljoprivredu domaćinstva i  smještaj u domaćinstvu a višak proizvoda prodajemo kroz turizam. Istovremeno možemo raditi drugi posao u nekoj tvrtci ili raditi od kuće putem internet veze. Pri tome je prihod kojega ostvarujemo kroz turizam ona dodana vrijednost koja nam omogućuje željeni standard življenja.

Naravno da javne vlasti trebaju razvijati infrastrukturu, prije svega komunikaciju, prometne veze, vrtiće, škole, zdravstvenu skrb, objekte društvenog okupljanja (sport, zabava, rekreacija).

Na razvijenom zapadu je  za mlade informatičare postalo moderno živjeti u ruralnom prostoru, ako ima dobru internet vezu, jer se između i nakon posla mogu rekreirati u prirodi. Do nekog najbližeg grada stižu kombiniranim prijevozom biciklom i vlakom. Čak je i planetarno popularni „Redbull“ za svoje sjedište izabrao slikovito alpsko mjesto „Fuschl am See“. Te „austrijske Fužine“ objedinjuju sve što je prethodno napisano o ovoj temi.

 

Nedopinezic.com

TURIZAM JE KLJUČNI POKRETAČ SVJETSKE EKONOMIJE

Putovanja „iz zemlje“ su u prošloj godini dosegnula brojku od 1,4 milijarde putnika što predstavlja povećanje od 5,5% u odnosu na 2017. godinu. Iz europskih zemalja je povećanje putovanja iznosilo 5%, kao i iz Sjeverne Amerike dok su odlazna putovanja iz zemalja Azije rasla za 7% a iz Latinske Amerike za 6%. Turizam ostvaruje 10% svjetskog BDPa.

Tako zvana „zlatna tržišta“ sa prosječnom potrošnjom po putovanju većom od 2.000 eura bila su Kuwait, Saudijska Arabija, Australija, Brazil i Kina. „Srebrna tržišta“ sa potrošnjom po putovanju između 1.500 i 2.000 eura bila su USA, India, Katar, Japan i Emirati.

U prošloj godini na prvome mjestu po povećanju dolazaka bila je Turska koja je zabiljažila novih 8,5 milijuna dolazaka, slijedi SAD sa povećanjem od 5,3 mil, zatim Egipat 3,4 mil, Francuska 3,2 mil, Grčka 2,9 mil, Italija 2,9 mil, Tajland 2,8 mil, Japan 2,6 mil, Vijetnam 2,6 mil te Njemačka  2,6 milijuna dolazaka.

Južna Amerika bilježi povećanje od 87%, Azijia i Pacific 84%, Sjeverna Amerika  48%, Europa  45%, Karibi i Cent. America  32% dolazaka.

SVRHA PUTOVANJA

72%  putovanja imaju za cilj odmor, 14% su poslovna putovanja,14% posjet rodbini i prijateljima. Putovanja u druge zemlje radi odmora su porasla za 60%, radi posjete rodbini i prijateljima 59% dok su poslovna putovanja u smislu sklapanja poslova u minusu za 4%.

U MICE segmentu putovanja su u porastu su za 42% . 46% odnosi se na konferencije i seminare, 16% na kongrese i konvencije,20% na poslovne sajmove te na nagradna, poticajna, promotivna putovanja (incentive) 18%.

Kod putovanja radi odmora prvi motiv je „sunce i more“ (29%), slijede kratkotrajni posjeti gradovima (29%), zatim turna putovanja (18%), putovanja na selo i u planine (8%), kružna putovanja brodovima (3%). Najveći porast razloga za odmor bilježe kratkotrajni posjeti gradovima, čak 222%!. Kružna putovanja brodovima su u porastu 78%, „sunce i more“ 76%, turna putovanja 27%, putovanja na selo i u planine 23%.

Za putovanja se najviše koriste zrakoplovi (65%) dok kopneni i prijevoz na vodi /moru sudjeluje sa 35%. Rast prometa bilježe zrakoplovi (+74%), brodovi (+72%), unajmljeni automobili (+70%), željeznica (+4%), dok prijevoz autobusom bilježi minus od 7%.

NOĆENJA

Prosječan broj noćenja na svjetskoj razini je 8.U Sjevernoj Americi iznosi 8,3, u Južnoj Americi 8,2, u Europi 8,2, a u Aziji 7 noćenja. Prosječan broj noćenja raste od 2015. godine kada je bio na brojci 7,4. Za smještaj se najviše koriste hoteli (60%), kod prijatelja boravi 15% putnika, a 25% putnika koristi ostale vrste komercijalnog smještaja. Noćenja u hotelima su se u godinu dana povećala za 59% ali samo u hotelima najviše i najniže kategorije. Kod prijatelja boravi 5% više putnika a  sve ostale vrste komercijalnog  smještaja bira  72% više putnika nego godinu dana ranije. Tako zvani „homesharing“ smještaj zauzima samo 6% tržišnog udjela.

Ovo su podaci koje prikuplja i obrađuje IPK institut a prezentirani su na ovogodišnjem ITB kongresu u Berlinu. IPK provodi istraživanja kontinuirano kroz cijelu godinu za iduću godinu. Istraživanje se provodi pomoću upitnika u 60 zemalja svjeta, na uzorku od     500 000 ispitanika, na 55 jezika. U Europi se ispitivanja provode u 33 zemlje sa pokrivenošću tržišta od 99%, u Amerikama u 13 zemalja sa pokrivenošću  90% tržišta, u Aziji i na Srednjem istoku u 17 zemalja sa pokrivenošću 88% tržišta.

VAŽNOST TURIZMA ZA EUROPSKU UNIJU

Turizam je važan za  EU-u zbog svojega gospodarskog potencijala i potencijala za zapošljavanje te zbog velikog utjecaja na društvo i okoliš.  Tijekom 2015.čak svako deseto poduzeće u europskom nefinancijskom poslovnom gospodarstvu pripadalo je turističkom sektoru. U tih je 2,4 milijuna poduzeća bilo zaposleno otprilike 12,7 milijuna osoba. Tvrtke u industrijama s djelatnostima povezanima s turizmom zapošljavale su 9,2 % od svih zaposlenih u cijelom nefinancijskom poslovnom gospodarstvu, a 21,5 % osoba bilo je zaposleno u sektoru usluga.

Svi ovi podaci od velike su nam važnosti kako bismo mogli pratiti svjetske trendove u turizmu te po onoj zlatnoj uzrečici – „razmišljati globalno a djelovati lokalno“.

ZEMLJE ZAPADNOG BALKANA POSTAJU SVE ZANIMLJIVIJA ODREDIŠTA

Europa je još uvijek želi ostati najposjećenije turističko odredište. Putovanja unutar Europe rastu kao i dolasci u Europu. Pored velikog priliva turista u „turističke meke“, simbole Europe poput Pariza, Londona, Rima, Venecije, Barcelone…sve su popularnija turna putovanja koja obuhvaćaju više zemalja. U Hrvatskoj su posljednjih godina turna putovanja doživjela veliki procvat. Amerikanci, Koreanci, Kinezi, Australci ali i Švicarci, Nijemci… žele na svom putovanju upoznati najinteresantnije prirodne i kulturne znamenitosti zemalja kroz koje prolaze. Na taj se način odvija vrlo intezivana i učinkovita promocija zemalja i odredišta. Svaki putnik kreira i objavljuje personalizirani sadržaj sa svojeg putovanja i dijeli ga putem društvenih mreža sa stotinama svojih prijatelja koji opet najzanimljivije objave dijele svojim prijateljima i tako dalje.

Hrvatska, kao posljednja pridružena članica EU, postala je polazište za istraživanje okolnih zemalja u paketu tjednih i višetjednih putovanja. Ovakva putovanja potaknuta su i Jadransko – Jonskom inicijativom, pokrenutom prije 19 godina, koja okuplja Italiju, Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Srbiju, Albaniju i Grčku. Na platformi ove inicijative kreiraju se i projekti suradnje financirani iz EU fondova a mnogi od njih su naslonjeni na turizam kroz mjere ruralnog razvoja i suradnje u kulturi.

Iz svega se može zaključiti da  turizam na prostorima Zapadnog Balkana ima dobru perspektivu.

NE SMIJEMO POGRIJEŠITI U RAZVOJU

Ono što turisti očekuju na putovanju u naše krajeve je autentičnost. Taj neki osjećaj „blage egzotike“ „na vratima Zapadne Europe“, pravi je izazov za putnike – istraživače. Ponekad činimo grešku kada svoju ponudu previše „europeiziramo“, odnosno „industrijaliziramo“. Time gubimo najjače adute privlačnosti. Moramo biti što bolji u onome što jesmo,- po pitanju autentične gastronomije, autentične arhitekture, autentičnih običaja, nošnji, proizvoda… Biti autentičan ne znači biti zaostao kao što ni uvođenje zapadno europskih standarda ne znači da ćemo odmah biti vrednovani kao slična turistička odredišta u zapadnoj Europi. Naravno, komfor smještaja, čistoća prostora, ljubaznost i posvećenost osoblja se ne dovodi u pitanje. To su „točke“ koje treba stalno unapređivati.

LJUBAZNOST LJUDI NEMA PREMCA

Ljubaznost ljudi na ovim prostorima fascinantna je kao i povijest. Toplina dobrodošlice kojom se ugošćuju putnici-namjernici, posjetitelji, turisti neusporediva je sa hladno-ljubaznim, profesionalnim ugošćavanjem na zapadu Europe. Naši ljudi su naša najveća snaga i konkurentska prednost na turističkom tržištu. Odnos ljudi, domaćina prema putniku, putnik najviše i najduže pamti. Ovo je važna činjenica koju je teško isticati u današnje vrijeme kada nam ljudi odlaze za boljim poslovnim prilikama. No iako se ugostitelji i hotelijeri snalaze „uvozom“ djelatnika iz trećih zemalja, oni koji uspiju zadržati domaće djelatnike, barem na ključnim pozicijama, biti će u prednosti. Razlog je vrlo jednostavan. Putnici su znatiželjni, raspituju se o mnogočemu vezanome uz mjesto, regiju koju posjećuju. Dobre povratne informacije jačaju osjećaj zadovoljstva putnika. Sjetimo se da putnici danas imaju ulogu novinara, urednika, izdavača novosti koja se munjevito širi prostranstvima društvenih mreža.

LOKALNI STANOVNIK “KLJUČ USPJEHA” U TURIZMU

Tako je jedan od ključnih čimbenika o kojemu ovisi dobar učinak razvoja turizma, postao stanovnik turističkog odredišta. Najveći izazov predstavlja način na koji ćemo ljude dobro educirati, usmjeriti u turističke, poduzetničke vode, naučiti ih da žive s turizmom ali da čuvaju izvorne vrijednosti svoje kulture. Kako privoliti mlade ljude da ostanu, rade i napreduju u turizmu u svom okruženju uz kvalitetan obiteljski život ? Kako osigurati dobar standard djelatnika u turizmu i kako potaknuti razvoj odgovornog i održivog turizma koji donosi koristi lokalnoj zajednici ? Turizam nije industrija već platforma za plasman domaćih proizvoda i usluga koji na otvorenom međunarodnom tržištu ne bi bili konkurentni.I u takvom modelu razvoja turizma postoji profit, zarada, napredak ali on ne može biti prvi, jedini i najvažniji motiv uključenja u turističke tokove.

TURISTIČKI PROMET RASTE A ZAJEDNICA SLABI ?

Ako zanemarimo ove činjenice može nam se dogoditi da turistički promet raste a zajednica slabi, ostaje bez prihoda i bez stanovništva da bi na koncu bila neatraktivna i zamijenjena nekim drugim, novim, turističkim odredištem. Zato danas sve više govorimo o upravljanju turističkim odredištem. Stari model turističkih organizacija koje su se bavile isključivo promocijom napustile su sve napredne zemlje. Turističke organizacije u najrazvijenijim turističkim zemljama funkcioniraju kao razvojne agencije. Njima upravljaju predstavnici više susjednih općina i gradova. Turističke organizacije imaju za cilj implementirati modele  razvojnih planova koji su usvojeni od strane predstavničkog tijela lokalne samouprave i usuglašeni sa susjednim općinama i gradovima. Tek nakon prihvaćanja nove „turističke priče“ od strane tržišta, u proces prodaje se uključuje i privatni sektor. No to je tema za jedan novi članak. Ono što bi nam trebao biti vodič kroz napredak je želja da u svakome segmentu  društvenog i privatnog poduzetništva učimo od najboljih.

nedopinezic.com

 

 

 

NELOGIČNOST U ZAKONU O TURISTIČKOJ PRISTOJBI

ZAKONSKA ODREDBA KOJA JE PROTIVNA OSTALIM ODREDBAMA IZ ISTOGA ZAKONA

Ovim  putem želim upozoriti na  sumnju u nezakonitost odredbe o plaćanju boravišne pristojbe na pomoćni ležaj u domaćinstvu iz Članka 12 Zakona o turističkoj pristojbi (NN 52/19, na snazi od 30.05.2019.). Citiram:

Članak 12.

Osobe koje pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu ili na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu plaćaju godišnji paušalni iznos turističke pristojbe za svaki krevet (glavni i pomoćni) i smještajnu jedinicu u kampu i kamp-odmorištu odnosno prema kapacitetu u objektu za robinzonski smještaj koji se koriste za pružanje usluga smještaja sukladno posebnom propisu kojim se uređuje obavljanje ugostiteljske djelatnosti. – završen citat.

ČLANAK 12. ZAKONA U SUKOBU SA ČLANKOM 11. PRAVILNIKA

Naime u Pravilniku o razvrstavanju i kategorizaciji objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu (NN 69/17), u Članku 11. stoji, citiram :

Smještajni kapacitet objekta određuje se prema broju fiksnih kreveta, a u studio apartmanu prema broju pomoćnih i fiksnih kreveta, ovisno o površini modula. (2) Objekt u domaćinstvu ima sljedeći kapacitet: 1. jednokrevetna soba – jedan krevet (jedna osoba), širine do 120 cm, 2. dvokrevetna soba – dva kreveta (dva kreveta za po jednu osobu ili jedan krevet za dvije osobe), 3. trokrevetna soba – tri kreveta, ako je površina modula za dvokrevetnu sobu veća za 3 m², 4. apartman i kuća za odmor – jedan, dva ili tri kreveta u svakoj sobi (za treći krevet površina modula veća za 3 m²), 5. studio apartman – najviše četiri osobe na pomoćnim (sklopivim) i/ili fiksnim krevetima u postojećem objektu. (3) U jednokrevetnoj i dvokrevetnoj sobi može se namjestiti pomoćni krevet, ako je površina modula veća za 3 m². (4) U prostoriji za boravak apartmana i kuće za odmor mogu biti dva pomoćna kreveta ako istih nema u sobama. (5) Pomoćni krevet (sklopivi) namješta se na zahtjev gosta (trosjed, dvosjed, fotelja i sl.). Uz 3 njega se ne moraju nalaziti propisani elementi: noćni ormarić ili polica, noćna svjetiljka, tepih uz krevet i mogućnost gašenja i paljenja glavnog osvjetljenja iz kreveta. (6) Pomoćni krevet ne izražava se u kapacitetu objekta, osim u studio apartmanu. – završen citat.

Iz navedenog članka Pravilnika, temeljem kojega se vrši kategorizacija smještajnih objekata u domaćinstvu, propisano je da se pomoćni krevet ne izražava u kapacitetu objekta osim u studio apartmanu(6). Također je propisano da se pomoćni krevet (sklopivi) namješta na zahtjev gosta (trosjed, dvosjed, fotelja i sl.) uz njega se ne moraju nalaziti propisani elementi: noćni ormarić ili polica, noćna svjetiljka, tepih uz krevet i mogućnost gašenja i paljenja glavnog svijetla iz kreveta (6). Očito je dakle da pomoćni krevet nije u upotrebi osim na zahtejv gosta, da ne zadovoljava uvjete osnovnog kreveta i da se ne izražava u kapacitetu objekta.

ČLANAK 12. ZAKONA U SUKOBU SA SA ČLANKOM 5. ISTOGA ZAKONA

Nadalje, u Zakonu o turističkoj pristojbi (NN 52/19, na snazi od 30.05. 2019. u Članku 5, stavak jedan, navedeno je da turističku pristojbu ne plaćaju djeca starosti do 12 godina. U istom zakonu, Članku 6., stavak 1. stoji da turističku pristojbu umanjenu za 50% plaćaju djeca starosti 12 do 18 godina. Dakle najčešći korisnici pomoćnog kreveta ili su u potpunosti oslobođeni plaćanja turističke pristojbe ili plaćaju pristojbu umanjenu za 50%.

Zbog gore navedenog držim da je umetanje obaveze plaćanja paušalne boravišne pristojbe za pružatelje usluge smještaja u domaćinstvu na pomoćni krevet protivno zakonskim odredbama istoga Zakona o potpunom ili djelomičnom oslobađanju obaveze plaćanja turističke pristojbe. Također je ova odredba protivna odredbama pravilnika o  razvrstavanju i kategorizaciji objekata u kojima se pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu i na OPGu.

Jedino moguće plaćanje turističke pristojbe na pomoćnim krevetima bilo bi ono po ostvarenom noćenju osoba koje su obveznici plaćanja turističke pristojbe.

NEZAKONIT POSTUPAK DONOŠENJA ZAKONA O TURISTIČKOJ PRISTOJBI ?

Također moram upozoriti na nezakonit postupak usvajanja Zakona o turističkoj pristojbi. Naime tekst prijedloga Zakona o turističkoj pristojbi koji je bio u postupku javne rasprave od 19.09. 2018. do 18.10. 2018. nije sadržavao odredbu o plaćanju paušalne pristojbe na pomoćne krevete već je ona naknadno umetnuta neposredno pred izglasavanje Zakona 09.05. 2019. u Hrvatskom saboru. Time je grubo prekršena propisana procedura donošenja Zakona. Zainteresirana javnost se nije mogla očitovati o odredbi plaćanja paušalne turističke pristojbe na pomoćni krevet za usluge u domaćinstvu i na OPGu jer te odredbe u tekstu koji je dat na javno savjetovanje nije bilo. Osim toga, umetanjem navedenog dodatka bitno se mijenja značaj i utjecaj cijelog Zakona na uvjete poslovanja vlasnika smještaja u domaćinstvu i na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu. Time se otvara pitanje da li je  Zakon donijet na nezakonit način pa je zapravo ništavan i podložan ponavljanju cijele procedure ?

POSLJEDICE OVAKVE ZAKONSKE ODREDBE

Imjući u vidu različito tretiranje pomoćnih kreveta u Pravilnicima o razvrstavanju i kategorizaciji ugostiteljskih objekata koji su bili na snazi određene godine, danas imamo smještajne kapacitete sa iskazanim i one sa ne iskazanim pomoćnim krevetima. Aktualni Pravilnik također ne traži iskazivanje pomoćnih kreveta. Posljedično će se dogoditi da  vlasnici objekata koji posjeduju kategorizaciju po najnovijem Pravilniku neće biti terećeni sa boravišnom pristojbom (i porezom) za pomoćne krevete, dok će vlasnici sa „starijom“ kategorizacijom biti terećeni po iskazanim pomoćnim krevetima. Naravno ti vlasnici će masovno podnositi zahtjeve za novu kategorizaciju bez pomoćnih kreveta koja se mora obaviti do konca ove godine. Veliki broj objekata koje treba obići i izdati nova rješenja i mali broj izvršitelja pri UDUima, stvoriti će kaotičnu situaciju i nepotrebne tenzije.

ZAŠTO SE NE MOŽE PLAĆATI PAUŠALNA TURISTIČKA PRISTOJBA NA POMOĆNE KREVETE ?

Naplata paušalne turističke pristojbe (a onda i poreza) na pomoćne krevete, predstavlja preveliko opterećenje koje se ničim ne može opravdati. Pomoćne krevete pretežito koriste djeca koja ne plaćaju pristojbu ili ju plaćaju samo polovično. Pomoćni su kreveti u funkciji isključivo na zahtjev gosta i u glavnom se niti ne naplaćuju posebno. Njihova kvaliteta također nije jednaka stalnim posteljama pa je potpuno nelogično da se turistička pristojba i porez naplaćuju na pomoćne krevete kao i na stalne. Kada bi se plaćala paušalna turistička pristojba za pomoćne krevete kako stoji u Zakonu, tada bismo apartman sa dvije stalne i dvije pomoćne postelje tretirali kao apartman sa četiri stalne postelje. To predpostavlja novi način razvrstavanja i kategorizacije ugostiteljskih objekata po kojemu pomoćni kreveti postaju stalni. Ako korisnik pomoćnog kreveta ne plaća turističku pristojbu da li se onda može tražiti od vlasnika smještaja plaćanje iste ? Jednostavno rečeno- plaćanje paušalne turističke pristojbe za pomoćne krevete nije opravdano, nije legitimno, nije pošteno. Jedini pošten način naplate turističke pristojbe po pomoćnom krevetu je naplata pristojbe po ostvarenom noćenju i to za osobe od 12 do 18 godina 50% a za osobe starije od 18 godina 100% propisane pristojbe, sukladno evidenciji u e visitoru.

nedopinezic.com

photo: Stanislava Borovac