Da li hrvatski turizam ulazi u kritično razdoblje ?

Hrvatski turizam i ove godine bilježi pozitivne trendove i

Ide nam dobro ali …

Ovako neobično pitanje u godini kada bilježimo pojačan interes sa gotovi svih ključnih tržišta, čini se suvišnim.

Zaista hrvatskom turizmu pušu povoljni vjetrovi “u krmu”, pa se , i zbog tog razloga, sve vrti oko turizma, turizmom se svi žele baviti, turizam “spašava hrvatsku ekonomiju”. Brojke su iz godine u godinu bolje u svakom pogledu i privlače nove i nove investicije, uglavnom u smještajne kapacitete.

Ipak, staro iskustvo kaže “kada ti ide jako dobro, moraš raditi još više”, odnosno “dobra žetva” nije razlog za “zapuštanje zemlje”.

 Tko će raditi ?

Na žalost intenzitet investicija u građevine ne prati u jednakoj mjeri i ulaganje u ljude. Ljudi su trošak. Nužno zlo. Što zbog jedne od najvećih stopa doprinosa na plaću u Europskoj uniji, što zbog pohlepe vlasnika turističkih kompanija, turistički i ugostiteljski radnici u Hrvatskoj imaju prosječno najniže plaće. Onda kada rade, a rade sve manje. Zastupljenost sezonskih radnih mjesta u velikim kampovima i hotelskim kompanijama kroz dvadeset godina višestruko je uvećana. Rad na neodređeno privilegija je tek rukovodećih kadrova, svi ostali bi trebali sa prosječnom sezonskom zaradom od 16 – 20.000 kn živjeti 12 mjeseci. To bi značilo da, u najboljem slučaju, sezonski radnici u turizmu mjesečno raspolažu sa 1.600,00 kn. Da je ovaj iznos i dvostruko veći , još uvijek bi bio daleko ispod hrvatskog prosjeka koji se kreće oko 5.400,00 kn. Plaće u uslužnim djelatnostima, u koje spada i turizam, niže su od prosječnih za više od trećine.

Sve navedeno dovoljno je motivirajuće da stručni i sposobni turistički i ugostiteljski radnici svoju egzistenciju potraže izvan granica RH, u zemljama gdje su ova zanimanja deficitarna ali i cijenjena. Turistička industrija traži hitno donošenje mjera za “uvoz” radne snage. Pitanje je da li bi i te mjere pomogle. Naime sadašnje plaće i uvjeti rada u Hrvatskoj malo kome su atraktivniji od uvjeta u zemljama u koje i sami hrvatski građani odlaze “trbuhom za kruhom”.

Strani radnici kao zaposlenici u stranim tvrtkama na privremenom radu u Hrvatskoj ?

Kada se uspoređuje neto i bruto plaća, prema nekim informacijama, bugarski i rumunjski radnici, na primjer, zaposleni u talijanskim tvrtkama koje obavljaju usluge u Hrvatskoj, ostvaruju bolje plaće kao talijanski zaposlenici nego što bi imali plaću kao hrvatski zaposlenici . Da li to znači da će u vrlo skoroj budućnosti primjerice talijanske tvrtke za čišćenje smještajnih kapaciteta obavljati te poslove za naručitelje iz Hrvatske sa zaposlenicima imigrantima iz Hrvatske ili neke druge zemlje, koji primaju plaću u Italiji ? Taj bi se princip mogao početi primjenjivati i na ostale uslužne djelatnosti ali i u drugim sektorima poput građevinskog …

Neodgovarajući školski sustav kreira neodgovarajuća zanimanja

Ako bi se htjelo brzo djelovati i mijenjati stanje po kojemu kronično nedostaje određenih profila zanimanja a istovremeno “sa faksa na burzu” svake godine seli cijela generacija budućih ekonomskih emigranata, moralo bi se početi od škole. Kurikularna reforma je postala pojam koji nema više nikakve veze sa korjenima problema već predstavlja novi kamen podjele i smutnje među različitim svjetonazorima. Istina je mnogo jednostavnija i duboko bolna. Promjene školskog sustava ne žele upravo oni iz prosvjetnih i akademskih krugova koji se, tobože, zalažu za reforme ali po nekom svom  modelu. To čine „sa figom u džepu“ jer znaju da bi u svakoj reformi zapravo izgubili stečene privilegije.

Prosvjeta vrvi nepotizmom, obrazovni programi se kreiraju prema profilu nastavnika, profesora i njegovoj potrebi za očuvanjem svog statusa a ne prema potrebama tržišta. Vanškolski sustav dodatnog učenja , „instrukcija“, narastao je do razmjera velikog obrtaja novca u sivoj i crnoj zoni i odličan dodatni izvor prihoda redovnim nastavnicima i profesorima.  Kako u takvom sustavu brzo i uspješno “prekvalificirati” nezaposlene i uključiti ih u svijet rada, stvaranja i zadovoljstva ?

Rentijerstvo istiskuje ugostiteljstvo

Poduzetnici, bili veliki ili mali,  ponašaju se onako kako im nalažu zadani uvjeti. Ako se cijeli niz uvjeta “posloži” tako da je složenija ugostiteljska usluga neisplativa ili slabo isplativa, za razliku od čistog rentijerstva, dobiti ćemo rast rentijerstva. To nam se upravo i događa. Među malim poduzetnicima najpopularnija je djelatnost “apartmanija” a među većim poslovnim subjektima “kvazi mobilna apartmanija”. Lijepo uređeni smještajni kontejneri sa dva ukrasna kotača, zauzimaju hektare zemljišta uz more u prostorima koji su nekoć bili kampovi a danas su zapravo poluurbanizirane zone koje sve više sliče na apartmanska naselja. Istovremeno stalno niču nove “apartmanuše”, u naravi stambene zgrade , koje se nazivaju vilama, urbanim vilama i sličnim ukrasnim nazivima u pokušaju sakrivanja običnog rentijerstva.

Usluge poput noćenja sa doručkom, polupansiona, pansiona, postaju prava rijetkost. Turizam je, i trebao bi biti, puno raznovrsniji a kvalitetno bi ugostiteljstvo trebalo biti stimulirano više od rentijerstva. Zašto je to važno ? Opet zbog ljudskog faktora. Kada se nešto iznajmljuje usluga koju pružaju stručni i uljudni ljudi nije bitna. Bitan je predmet najma. Ako se bavimo ugostiteljstvom onda je bitan i naš osmjeh i naš doma ispečeni kruh, svježe kiflice za doručak,čaj od ubranih trava, domaći med sa kaduljinih polja, jogurt iz susjedne mini mljekare i slično. Tek tada se cijeni ugostiteljska struka i vještina.

Doživljaj destinacije kroz sva čula

Stručnjaci kažu da se najdublje urezuje u mentalnu mapu miris, onda okus, opip, zvuk i tek na kraju slika. Za dojmljivu priču bitno je ponuditi doživljaj kroz sva čula i onu treću dimenziju – dušu. To može dati samo čovjek koji je pravi domaćin, ugostitelj, druželjubiv, ponosan na svoju kulturu, pristojan, nenametljiv, uslužan. Ako gubimo takve ljude onda gubimo i intenzitet cjelovitog doživljaja destinacije. Kvaliteta “Made in HR” turizma postaje upitna…

 Uzalud nam sve strategije ako nismo dosljedni u provođenju

Moje iskustvo sa ustrajnošću u provođenju akcijskih planova i projekata u Hrvatskoj uglavnom nije dobro. Plan se napravi, pompozno se najavi, dvije tri godine se radi, postižu se prvi rezultati i onda sve stane. Zastoji se događaju  zbog promjene vlasti, jer su takve promjene obilježene sa napuštanjem svih projekata prethodnika,  zbog zamora koji se javlja kod  ključnih osoba u provođenju nekog  projekta, zbog konformizma ili obične lijenosti. Gube se mjeseci i godine u održavanju privida o dosegnutim ciljevima i izbjegavanju priznanja da problem postoji.

Problem se počinje rješavati kada je prekasno, kada kulminira. Djelom se to događa i zbog stava političke elite da  svako priznanje problema znači i politički poraz.

Tako je i sa problemom “ljudskih resursa” u hrvatskom turizmu koji se “iza brda valja”.

Hoće li nas “poklopiti” već ove godine ili iduće, to će pokazati vrijeme, ali učinci ovog problema već se osjećaju poput prve kiše koja najavljuje neveru.

Očito će svatko morati, kao i do sada, brinuti o svom “kišobranu”, snalaziti se kako god zna i umije.  Sustavnog “razvedravanja” još uvijek nema na horizontu.

 

Nedo Pinezić

Izbori i turizam

Velika važnost „malih“ izbora

Izbori se približavaju. Dolazi vrijeme lokalnih izbora, vrijeme kada  građani –stanovnici općine, grada i županije i građani – turistički mikropoduzetnici, članovi turističke zajednice odlučuju.

Važnost lokalnih izbora je nepravedno podcijenjena u odnosu na „velike“ ,parlamentarne izbore. Dapače, ovi „mali“ izbori su nam životno važniji, na njima kao birači imamo najveći utjecaj.

O čemu odlučujemo na lokalnim izborima ?

O čemu odlučuje naš glas, glas naših ukućana i prijatelja, cijele naše zajednice ? Prije svega mi biramo čelne ljude naše lokalne zajednice, načelnika, gradonačelnika župana, članove općinskih i gradskih vijeća, županijske skupštine. To su mjesta na kojima se odlučuje o cijenama komunalnih naknada i usluga, o obuhvatu i namjeni prostornih planova, o načinu upravljanja javnim površinama, o infrastrukturnim i društvenim projektima i mnogim malim stvarima koje život znače.

Na lokalnim izborima biramo i predsjednike turističkih zajednica općina, gradova i županija. Predsjednik je najviše tijelo turističke zajednice i ima veliki utjecaj na rad turističkog vijeća i skupštine turističke zajednice.

Jesmo li zadovoljni komunalnim standardom i izgledom turističkog mjesta ?

Da li smo zadovoljni komunalnim standardom u kojega spada i javni prijevoz ? Da li smatramo da su cijene komunalnih usluga poput vode, odvoza smeća i slično korektne ? Da li su komunalne naknade i porezi na potrošnju kod ugostitelja te prirezi pravedni ? Da li su nam je grad, općina čisti ? Kako županija vodi brigu o mikropoduzetnicima ?  Da li turistička zajednica razvija destinacijsku ponudu, upravlja destinacijom ? Ova i slična pitanja su ona prava pitanja na temelju kojih propitujemo funkcionalnost čelništva lokalne samouprave i turističke zajednice.

Na lokalnoj razini postoji samo jedna politička opcija – rad za opće dobro

U ovim pitanjima nema politike, lijevih i desnih, ovdje se propituje efikasnost i sposobnost istaknutih pojedinaca u vođenju lokalne zajednice. Što su do sada napravili ? kakva dostignuća stoje iza njih ?

Ni sami nismo svjesni koliko svojim glasom utječemo na rješavanje nekih problema o kojima smo spremni debatirati sa svim i svakim, pisati dopise na sve moguće adrese a zapravo rješenje  leži u izboru ljudi zaduženih za komunalnu problematiku.

Umjesto na “boju dresa” pažnju usmjeriti na “rad nogu”

Na što bi trebalo obratiti pozornost pri biranju čelnika općina, gradova i županija ? Umjesto na „boju dresa“, pažnju treba usmjeriti na „rad nogu“, odnosno umjesto ideološke obojenosti bilo bi dobro obratiti pozornost na učinkovitost djelovanja. Obećanja su samo obećanja, tražite kandidate da predstave ostvarene projekte. Pitajte ih konkretna pitanja, tražite konkretne odgovore. Pitanja možete postavljati i  javno putem društvenih mreža. Na taj način, kao  građani, birači preuzimate inicijativu, postajete ono što i trebate biti – angažirani građani.

Turistički promet se ostvaruje u lokalnoj zajednici

Turistički promet cijele zemlje počiva na turističkoj ponudi svake jedinice lokalne samouprave. O ukupnoj turističkoj infrastrukturi, o razvoju ponude ovisi i atraktivnost destinacije. Gosti ne putuju (osim organiziranih grupa sa posebnim programom i posebnosti nekih hotela) zbog smještaja. Gosti putuju zbog doživljaja, zbog posebnih motiva, na neku destinaciju. U kreiranju turističke privlačnosti presudnu ulogu ima načelnik, gradonačelnik, župan koji upravlja i lokalnom samoupravom i turističkom zajednicom na prostoru što ga gost doživljava  kao turističku destinaciju.

Turistička budućnost naše zajednice ovisi i o našem glasu

Važno je izaći na izbore i birati predsjednika turističke zajednice općine, grada županije i čelnika lokalne samouprave. To je ujedno i najpravedniji, najdemokratičniji, izbor predsjednika turističke zajednice. Sada možemo pokrenuti promjenu ako nismo zadovoljni ili potvrditi postojeće čelnike ako smo zadovoljni. Mi odlučujemo. Naš angažman u predizbornoj kampanji putem svoje zajednice, udruga, društava, poznanika, prijatelja, rodbine, putem društvenih mreža može znatno utjecati na rezultate izbora. Dolazi dan kada se postavlja pitanje – što sam ja učinio za svoju zajednicu ? Nakon toga dana novu priliku čekati ćemo do novih izbora. Jesmo li svjesni da u konačnici sami kreiramo svoju budućnost, da sami stvaramo ugled svoje zajednice kao turističke destinacije ?

„Narod ima vlast kakvu zaslužuje“, turistička zajednica ima predsjednika kojega su izabrali građani. To je istina sa kojom se moramo suočiti.

 

Nedo Pinezić

Redefinicija luksuznog smještaja

Na nedavno održanom ITB kongresu u Berlinu, jedna od najzanimljivijih hotelijerskih ali i uopće ugostiteljskih, domaćinskih, stručnih tema imala je naslov „Novi luksuz – što gosti očekuju?“

Ljudi koji poznaju luksuzni turizam

Moderator ovog panela bio je Marc Aeberhard, vlasnik „Luxury Hotel & Spa Management“ Ltd a ugledni gosti bili su Jilian Blackbeard, izvršna direktorica marketinga Nacionalne turističke organizacije Botswane – zemlje partnera ovogodišnjeg ITB-a, zatim Hon. Maurice Loustau-Lalanne, ministar turizma Republike Seychelles, Samih Sawiris, predsjednik kompanije Orascom HD i Sergio Comino, direktor Jesolo International Club Camping.

Porast vrijednosti nematerijalnog

Porast vrijednosti nematerijalnoga, ekskluzivitet, mogućnost „incognito“ boravka, personalizirana usluga … to su novi trendovi u segmentu luksuznih putovanja. Luksuz se danas poima sasvim različito od donedavnog stanja stvari kada je luksuz bio drugo ime za raskoš.

„Zlatna kada“ više nije simbol luksuza. Opća sigurnost, zdravstvena sigurnost vode prema odabiru smještaja u malim, dobro opremljenim objektima. Današnji luksuzni hotel ima prosječno deset soba.

Traži se visoki stupanj socijalne odgovornosti, održivost prema prirodnom okruženju, korištenje autohtonih, lokalnih proizvoda, visoka estetika prostora, individualni pristup gostu, ugađanje željama gosta i razumijevanje njegovih potreba. Doručak dostupan u bilo koje dana, jedan je od primjera ovakvog pristupa.

Gosti luksuznog segmenta traže slobodu dizajniranja dana i odmora. Gosti traže sasvim privatan doživljaj, kao da su jedini gosti svojemu domaćinu, traže poseban doživljaj kojega neće iskusiti nitko drugi

. U Glamping segmentu postoji potreba osmišljavanja smještaja i usluge za osamljene ljude, na primjer. Zaštićena priroda je postala sama po sebi luksuz. Doživljaj svijeta divljine na način koji ne ugrožava prirodni sustav, spada u segment luksuza.

Botsvana i Seychelles – destinacije novog luksuza

Botsvana je stavila pod zaštitu gotovo 40% prostora svoje zemlje u kojoj živi 1/3 svjetske populacije divljih pasa i 40% svjetske populacije slonova. U tim zaštićenim područjima je potpuno zabranjen lov i zemlja se je ubrzano počela promovirati kao „Wild life luxury“ destinacija.

Seychelles , jedna od najegzotičnijih zemalja na svijetu, ima samo 400 km 2 kopnene površine i 1,4 milijuna km 2 morske površine. Zemlju čine ukupno 150 otoka. I tako oskudna kopnena površina je zaštićena na način da na 50% površine nema gradnje i taj prostor ima najviši stupanj zaštite. I morska površina se stavlja pod zaštitu kao vodeni nacionalni park, kojega za sada čini 30% od ukupne morske površine. Najveći hotel na Seychellima ima 25 soba, smještaja ima i u domaćinstvima ali gradnja većih hotelskih objekata nije moguća.

Zašto je Venecija izgubila status luksuzne destinacije ?

Neke destinacije poput Venecije, nisu uspjele na vrijeme zaštititi interese lokalnog stanovništva, dapače, vezati ga uz Veneciju, pa tako danas u ovom gradu, po nekima pojmu luksuza, danas živi tek 5.000 stanovnika koji su suočeni s dnevnim prilivom 80.000 turista. U zlatno doba Venecije u gradu je živjelo 150.000 stanovnika a danas turisti gotovo da ne mogu vidjeti domicilno stanovništvo i doživjeti lokalnu atmosferu svakodnevnog života. S jedne strane se je Veneciji dogodio masovni turizam a s druge strane su narušena i pravila koja definiraju luksuzni segment turizma.

Zbog turističke industrije masovnih putovanja i masivne zarade ispaštalo je domicilno stanovništvo i urušio se je sustav visoke vrijednosti – luksuz nestaje. Danas se luksuzni hoteli moraju dislocirati iz zona masovnih posjeta turista.

Velika je graška ako se lokalno stanovništvo ne uključi u turističke tokove i ako se ne poštuju socio- ekonomske potrebe sredine.

Imajuću u vidu ove trendove ne čudi što se je „privatni smještaj“ u USA pozicionirao odmah do segmenta luksuza. Očekivanja gostiju u oba slučaja su slična što se tiče slobode dizajna odmora, privatnosti, uključenja u lokalnu zajednicu, doživljaja lokalne kulture u najširem smislu… Luksuz je vrhunac posvećenosti gostu, kao individui ali na prijateljski, iskren način, na način kako bismo najboljem prijatelju predstavili svoj zavičaj poštujući ga kao čovjeka željnog mira, opuštanja, regeneracije duše i tijela, koji će doživjeti i zauvijek pamtiti svoj odmor kao nezaboravni doživljaj.