Da li hrvatski turizam ulazi u kritično razdoblje ?

Hrvatski turizam i ove godine bilježi pozitivne trendove i

Ide nam dobro ali …

Ovako neobično pitanje u godini kada bilježimo pojačan interes sa gotovi svih ključnih tržišta, čini se suvišnim.

Zaista hrvatskom turizmu pušu povoljni vjetrovi “u krmu”, pa se , i zbog tog razloga, sve vrti oko turizma, turizmom se svi žele baviti, turizam “spašava hrvatsku ekonomiju”. Brojke su iz godine u godinu bolje u svakom pogledu i privlače nove i nove investicije, uglavnom u smještajne kapacitete.

Ipak, staro iskustvo kaže “kada ti ide jako dobro, moraš raditi još više”, odnosno “dobra žetva” nije razlog za “zapuštanje zemlje”.

 Tko će raditi ?

Na žalost intenzitet investicija u građevine ne prati u jednakoj mjeri i ulaganje u ljude. Ljudi su trošak. Nužno zlo. Što zbog jedne od najvećih stopa doprinosa na plaću u Europskoj uniji, što zbog pohlepe vlasnika turističkih kompanija, turistički i ugostiteljski radnici u Hrvatskoj imaju prosječno najniže plaće. Onda kada rade, a rade sve manje. Zastupljenost sezonskih radnih mjesta u velikim kampovima i hotelskim kompanijama kroz dvadeset godina višestruko je uvećana. Rad na neodređeno privilegija je tek rukovodećih kadrova, svi ostali bi trebali sa prosječnom sezonskom zaradom od 16 – 20.000 kn živjeti 12 mjeseci. To bi značilo da, u najboljem slučaju, sezonski radnici u turizmu mjesečno raspolažu sa 1.600,00 kn. Da je ovaj iznos i dvostruko veći , još uvijek bi bio daleko ispod hrvatskog prosjeka koji se kreće oko 5.400,00 kn. Plaće u uslužnim djelatnostima, u koje spada i turizam, niže su od prosječnih za više od trećine.

Sve navedeno dovoljno je motivirajuće da stručni i sposobni turistički i ugostiteljski radnici svoju egzistenciju potraže izvan granica RH, u zemljama gdje su ova zanimanja deficitarna ali i cijenjena. Turistička industrija traži hitno donošenje mjera za “uvoz” radne snage. Pitanje je da li bi i te mjere pomogle. Naime sadašnje plaće i uvjeti rada u Hrvatskoj malo kome su atraktivniji od uvjeta u zemljama u koje i sami hrvatski građani odlaze “trbuhom za kruhom”.

Strani radnici kao zaposlenici u stranim tvrtkama na privremenom radu u Hrvatskoj ?

Kada se uspoređuje neto i bruto plaća, prema nekim informacijama, bugarski i rumunjski radnici, na primjer, zaposleni u talijanskim tvrtkama koje obavljaju usluge u Hrvatskoj, ostvaruju bolje plaće kao talijanski zaposlenici nego što bi imali plaću kao hrvatski zaposlenici . Da li to znači da će u vrlo skoroj budućnosti primjerice talijanske tvrtke za čišćenje smještajnih kapaciteta obavljati te poslove za naručitelje iz Hrvatske sa zaposlenicima imigrantima iz Hrvatske ili neke druge zemlje, koji primaju plaću u Italiji ? Taj bi se princip mogao početi primjenjivati i na ostale uslužne djelatnosti ali i u drugim sektorima poput građevinskog …

Neodgovarajući školski sustav kreira neodgovarajuća zanimanja

Ako bi se htjelo brzo djelovati i mijenjati stanje po kojemu kronično nedostaje određenih profila zanimanja a istovremeno “sa faksa na burzu” svake godine seli cijela generacija budućih ekonomskih emigranata, moralo bi se početi od škole. Kurikularna reforma je postala pojam koji nema više nikakve veze sa korjenima problema već predstavlja novi kamen podjele i smutnje među različitim svjetonazorima. Istina je mnogo jednostavnija i duboko bolna. Promjene školskog sustava ne žele upravo oni iz prosvjetnih i akademskih krugova koji se, tobože, zalažu za reforme ali po nekom svom  modelu. To čine „sa figom u džepu“ jer znaju da bi u svakoj reformi zapravo izgubili stečene privilegije.

Prosvjeta vrvi nepotizmom, obrazovni programi se kreiraju prema profilu nastavnika, profesora i njegovoj potrebi za očuvanjem svog statusa a ne prema potrebama tržišta. Vanškolski sustav dodatnog učenja , „instrukcija“, narastao je do razmjera velikog obrtaja novca u sivoj i crnoj zoni i odličan dodatni izvor prihoda redovnim nastavnicima i profesorima.  Kako u takvom sustavu brzo i uspješno “prekvalificirati” nezaposlene i uključiti ih u svijet rada, stvaranja i zadovoljstva ?

Rentijerstvo istiskuje ugostiteljstvo

Poduzetnici, bili veliki ili mali,  ponašaju se onako kako im nalažu zadani uvjeti. Ako se cijeli niz uvjeta “posloži” tako da je složenija ugostiteljska usluga neisplativa ili slabo isplativa, za razliku od čistog rentijerstva, dobiti ćemo rast rentijerstva. To nam se upravo i događa. Među malim poduzetnicima najpopularnija je djelatnost “apartmanija” a među većim poslovnim subjektima “kvazi mobilna apartmanija”. Lijepo uređeni smještajni kontejneri sa dva ukrasna kotača, zauzimaju hektare zemljišta uz more u prostorima koji su nekoć bili kampovi a danas su zapravo poluurbanizirane zone koje sve više sliče na apartmanska naselja. Istovremeno stalno niču nove “apartmanuše”, u naravi stambene zgrade , koje se nazivaju vilama, urbanim vilama i sličnim ukrasnim nazivima u pokušaju sakrivanja običnog rentijerstva.

Usluge poput noćenja sa doručkom, polupansiona, pansiona, postaju prava rijetkost. Turizam je, i trebao bi biti, puno raznovrsniji a kvalitetno bi ugostiteljstvo trebalo biti stimulirano više od rentijerstva. Zašto je to važno ? Opet zbog ljudskog faktora. Kada se nešto iznajmljuje usluga koju pružaju stručni i uljudni ljudi nije bitna. Bitan je predmet najma. Ako se bavimo ugostiteljstvom onda je bitan i naš osmjeh i naš doma ispečeni kruh, svježe kiflice za doručak,čaj od ubranih trava, domaći med sa kaduljinih polja, jogurt iz susjedne mini mljekare i slično. Tek tada se cijeni ugostiteljska struka i vještina.

Doživljaj destinacije kroz sva čula

Stručnjaci kažu da se najdublje urezuje u mentalnu mapu miris, onda okus, opip, zvuk i tek na kraju slika. Za dojmljivu priču bitno je ponuditi doživljaj kroz sva čula i onu treću dimenziju – dušu. To može dati samo čovjek koji je pravi domaćin, ugostitelj, druželjubiv, ponosan na svoju kulturu, pristojan, nenametljiv, uslužan. Ako gubimo takve ljude onda gubimo i intenzitet cjelovitog doživljaja destinacije. Kvaliteta “Made in HR” turizma postaje upitna…

 Uzalud nam sve strategije ako nismo dosljedni u provođenju

Moje iskustvo sa ustrajnošću u provođenju akcijskih planova i projekata u Hrvatskoj uglavnom nije dobro. Plan se napravi, pompozno se najavi, dvije tri godine se radi, postižu se prvi rezultati i onda sve stane. Zastoji se događaju  zbog promjene vlasti, jer su takve promjene obilježene sa napuštanjem svih projekata prethodnika,  zbog zamora koji se javlja kod  ključnih osoba u provođenju nekog  projekta, zbog konformizma ili obične lijenosti. Gube se mjeseci i godine u održavanju privida o dosegnutim ciljevima i izbjegavanju priznanja da problem postoji.

Problem se počinje rješavati kada je prekasno, kada kulminira. Djelom se to događa i zbog stava političke elite da  svako priznanje problema znači i politički poraz.

Tako je i sa problemom “ljudskih resursa” u hrvatskom turizmu koji se “iza brda valja”.

Hoće li nas “poklopiti” već ove godine ili iduće, to će pokazati vrijeme, ali učinci ovog problema već se osjećaju poput prve kiše koja najavljuje neveru.

Očito će svatko morati, kao i do sada, brinuti o svom “kišobranu”, snalaziti se kako god zna i umije.  Sustavnog “razvedravanja” još uvijek nema na horizontu.

 

Nedo Pinezić

Obiteljski smještaj na pragu glavne turističke sezone

Iako se stare navike teško mijenjaju, morat ćemo se priviknuti na činjenicu da turistički promet u obiteljskom smještaju više nije važan isključivo uz ljetne mjesece već se poslovanje ovog segmenta smještajne ponude produžilo na cijelu godinu.

U Zagrebu, Dubrovniku, Rijeci, Splitu, Puli, Osijeku, Vukovaru, Županji, Varaždinu a u posljednje vrijeme sve više i u Šibeniku, Zadru i ostalim većim gradovima i mjestima na prometnim pravcima obiteljski smještaj se traži kroz cijelu godinu pa sve više domaćina uključuje svoje kapacitete u cjelogodišnju ponudu.

Dapače, pojedini domaćini čak i u ruralnim krajevima poput Gorskog kotara, Istre, Plitvica, Dalmatinskog zaleđa postižu zauzetost i preko 150 dana.

Obiteljski smještaj bilježi povećanje broja dolazaka i noćenja kroz cijelu godinu.

Tako je, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u prvom tromjesečju 2016. u obiteljskom smještaju ostvareno najveće povećanje turističkog prometa među svim vrstama smještaja, + 21,6% u odnosu na 2015.Ukupno za prvih šest mjeseci 2016. godine obiteljski je smještaj zabilježio 5 milijuna turističkih noćenja ili čak16,6% vise nego u prvih šest mjeseci 2015. godine. Tako u ukupnim rezultatima za prvih šest mjeseci prošle godine obiteljski smještaj sudjeluje s 30% u ukupnoj strukturi prometa. Rezultati za devet mjeseci 2016. pokazuju da je svako drugo noćenje ostvareno u obiteljskom smještaju ( 35 milijuna noćenja, + 16%).

Iako još nemamo objavljene službene podatke Državnog zavoda za statistiku za zadnje tromjesečje prošle godine, znamo da je ovakav pozitivan trend u obiteljskom smještaju nastavljen do konca godine.

2017. godina je počela dobro, nastavljaju se obilježja koja su bila karakteristična i u 2016. godini. Manje oscilacije prometa dogodit će se u svibnju zbog rasporeda praznika u većini glavnih emitivnih zemalja, naime ove godine se svi glavni blagdani nakon kasnijeg Uskrsa pomiču u lipanj.

Zbog pomicanja sezone skijanja sve do Uskrsa, odnosno polovice travnja, posljednjih nekoliko godina i dolasci publike koja koristi obiteljski smještaj (gosti koji su aktivni na odmoru, koji pješače, voze bicikle…) se pomiču od prvosvibanjskih praznika i vikenda koji slijede preko ostalih praznika do završetka školske godine koncem lipnja od kada počinju ljetne školske ferije.

U predsezoni više dolazaka u obiteljski smještaj bilježe veći gradovi i Istra i Kvarner (gradovi zbog aviolinija i turnih putovanja, Istra i Kvarner zbog dolazaka sa Sjevernom Jadranu bližih destinacija poput Slovenije, Austrije, Italije, Mađarske, Bavarske).

Najave su dobre, dapače, neki portali, poput booking.com-a bilježe u ovo doba povećanje rezervacija za čak 60% u odnosu na isti period prošle godine. To se tumači željom gostiju da na vrijeme osiguraju boravak zbog povećane potražnje za obiteljskim smještajem u Hrvatskoj. Digitalne platforme definitivno “vode igru”, čak i onda kada klasične agencije ugovaraju smještaj, i taj se smještaj plasira od strane agencija putem digitalnih platformi.

Potražnja za određenom vrstom smještaja ovisi o sezoni i destinaciji. Za kratke boravke u gradovima najtraženiji su B&B i apartmani, na ruralnom se području najviše traže ruralne kuće za odmor, u kupališnim destinacijama najviše se traže apartmani… ali “svaka roba ima svojeg kupca” pa se u periodima veće potražnje sve traži i sve se “puni”.

Zajednica obiteljskog turizma HGK početkom ove godine postala je punopravnom članicom EHHA-e (European Holiday Home Association), što otvara nove prilike za promociju hrvatskog obiteljskog smještaja. EHHA zastupa 20 milijuna postelja u domaćinstvima u zemljama Europske unije, okuplja pored vlasnika smještaja i upravitelje nekretnina kao i digitalne posrednike. Na nedavnom okruglom stolu na najvećoj turističkoj burzi ITB-u u Berlinu, upravo je hrvatski obiteljski smještaj organiziran kroz Zajednicu pri Hrvatskoj gospodarskoj komori predstavljen kao primjer dobre prakse u Europskoj uniji. Primjer zakonske regulative, načina poslovanja i vođenja evidencije turističkog prometa te plaćanje taksi, primjer je velikim gradovima u Europskoj uniji koji su suočeni s ekspanzijom nekontroliranog turističkog prometa u stambenim četvrtima.

Obiteljski smještaj je oblik smještajne uslužne djelatnosti koju pruža domaćinstvo a u njemu sudjeluje cijela obitelj. Ova vrsta obiteljskog mikropoduzetništva pokazala se je u kombinaciji s drugim djelatnostima poput poljoprivrede kao najbolji način za vezanje obitelji uz svoj dom, svoje mjesto boravka. To je ujedno i najjača mjera pro-populacijske politike koja djeluje pozitivno na demografiju ugroženih područja a od depopulacije „boluju“ gotovi sva područja Republike Hrvatske. Trenutno Zajednica obiteljskog turizma HGK zastupa nešto više od 80.000 domaćinstava s 500.000 stalnih postelja. Obiteljski je smještaj u zadnjih deset godina doživio rast broja domaćinstava i kapaciteta za 25%. Zahvaljujući ovoj djelatnosti koja do sada jedina stavlja privatnu imovinu u funkciju gospodarstva, Hrvatska ostvaruje godišnji prihod od 2 milijarde eura (od svih usluga vezanih uz goste koji borave u obiteljskom smještaju). To korespondira ostvarenju 170.000 radnih mjesta. Državni proračun i sustav turističkih zajednica kroz promet u ovoj privatnoj imovinu ubiru godišnje 50 milijuna Eura boravišne pristojbe i poreza na dohodak.

Obiteljski smještaj ima svoju Nacionalnu strategiju razvoja,odnosno Nacionalni program unapređenja obiteljskog smještaja kojega provodi Zajednica obiteljskog turizma HGK u suradnji s Ministarstvom turizma i Hrvatskom turističkom zajednicom. Prva strukovna organizacija obiteljskog smještaja osnovana je prije 20 godina, 1997. pri Županijskoj komori Rijeka a nacionalna Zajednica obiteljskog turizma osnovana je pri HGK 2010. godine. U proteklih šest godina postala je najveća i najaktivnija strukovna organizacija u zemlji koja godišnje okuplja više od 5.000 domaćina kroz jedan nacionalni i više od deset regionalnih Foruma obiteljskog smještaja. U protekle tri godine kroz sustav edukacije FOS-a prošlo je više od 10.000 sudionika a koncept FOS-a potaknuo je brojna slična događanja na lokalnim razinama, pa je ovo jedinstveni slučaj komunikacije i edukacije građana – mikropoduzetnika u Europi.

Obiteljski smještaj u Hrvatskoj ima najbolji prosjek recenzija u Europi i spada među 10 najboljih nacija u svijetu prema ocjenama gostiju Booking.coma.

Nedo Pinezić