ŽIVIMO NA NAJLJEPŠOJ, NAJDOSTUPNIJOJ PLAŽI EUROPE

Plaža u predvorju

Zamislite da je Hrvatska na primjer popularno splitsko kupalište Bačvice. I svi Hrvati i nacionalne manjine (4,15 mil. st.) žive na Bačvicama. Split je Europska unija u kojoj živi 511,8 milijuna stanovnika. Kada stanovnici Splita zažele šetnje uz more, kupanja, morskog zraka, jednostavno se spuste na Bačvice. Kada se onih pola milijarde stanovnika Europske unije zaželi toplog mora , ugodnog za kupanje ali i za šetnju uz obalu, ronjenje, jedrenje ili jednostavno uživanje u morskom zraku, krenu prema Mediteranu. Europski Mediteran je poput jadranske obale spram Splita. Možeš iz Splita i sjevernije i južnije, i brodom i kopnom pa čak i zrakom, ali ako se odlučiš zadnji čas onda ti je najbolje otići na najbližu plažu. Na Bačvice. U Hrvatsku. Tako je Hrvatska zapravo najljepša plaža u predvorju većine zemalja Europske unije. Do nje se stiže već za nekoliko sati vožnje automobilom, leta zrakoplovom, plovidbe brodom, i par sati duže vožnje autobusom ili vlakom. Hrvatska je najljepša, najdostupnija plaža Europe.

Život na plaži

Zamislite da ste rođeni na plaži, da živite na plaži, da imate svoj vlastiti prostor na najtraženijoj plaži Europe. Kada bi se rodili na 100 kvadrata Bačvica, vjeroJatno biste tamo imali svoj ugostiteljski objekt,  prodavali biste sladoled, držali školu jedrenja, tečajeve plivanja i ronjenja, pokrenulo bi se tu još i dodatnih usluga od masaže, pedikure, manikure, prodaje i najma opreme za more …svašta nešto. Jer ste vi tu rođeni, tu živite, to je vaš bokun zemlje a „mušterije“ same dolaze. Posla imate koliko hoćete jer vas ima samo 0,8 % od ukupnog broja potencijalnih gostiju. Toliko ima naime stanovnika Hrvatske u odnosu na ukupan broj stanovnika ostalih zemalja Europske unije. Čak i nešto manje. Naša „plaža“ ima površinu od 56.594 km2 a na jedan kilometar kvadratni naše plaže živi sve manje stanovnika (2001. 78,4, 2011 75,8 stanovnika na 1km2). Sve govori u prilog mogućnosti dobrog života na vlastitoj zemlji,u vlastitom domu. Ne traži se izmišljanje svemirske tehnologije, ne mora se ulagati bogatstvo u promociju kojom se privlači potrošače. Gosti, potrošači sami dolaze a na vama je samo da se prilagodite potražnji, da budete fini, uljudni, da sve bude ugodno čisto, lijepo. I baš bi život mogao biti lijep. Život na najljepšoj, najdostupnijoj plaži Europe.

 

Zašto bi bilo jednostavno kada može komplicirano ?

E ali. Uvijek postoji neko ali kada imaš ono što svi žele. A svi žele našu plažu. Pa se onda izmišlja tisuću i jedan razlog zašto ne možemo živjeti na plaži i od plaže. Za život na plaži treba dobro platiti razne koncesije, jer od te plaže moraju živjeti i oni koji ne rade ništa u vezi s plažom. Pa ti to ne možeš platiti a nudi ti se pristojan novac da svoje mjesto na plaži ustupiš nekom drugom koji će moći platiti što treba i gdje treba. Ti ćeš zato školovati svoju djecu u vrhunskim školama nakon čega će odmah moći otići sa plaže, u „Split“, ili „Solin“, Berlin, Amsterdam… I tako na našu „plažu Hrvatsku“ dolaze drugi ljudi, uglavnom onda kada je na njoj najugodnije i kada se na njoj traži mjesto više, kada se može dobro zaraditi…

Budućnost Hrvatske

Kome drago, kome krivo, budućnost Hrvatske je turizam. I sve ono što je uz turizam vezano. Malo je toga što se ne vezuje uz turizam, turizam prati sve, od IT tehnologije do zbrinjavanja otpada ,  sve vrsta gradnje do svih vrsta prometa, od proizvodnje hrane do izrade digitalnih aplikacija. Cijela paleta proizvoda i usluga vezuje se uz turizam. 90 % hrvatskog turizma je izvozno orijentiran i po sve proizvode i usluge kupac dolazi sam, nemamo troškova dostave. Dakle turizam će u Hrvatskoj i dalje rasti, posao će cvasti a tko će od toga imati koristi, to je drugo pitanje. To je zapravo pravo pitanje.

 

Pitanje svih pitanja

Demografija i migracijski trendovi su zapravo temeljni pokazatelj socio-ekonomskih kretanja neke zemlje. U najnovijem izvješću Eurostata od 10.7. 2017. vidi se trend kretanja u skupinama zemlja sa negativnim i pozitivnim predznakom. Tako podaci za 2016.  godinu govore da je Europska unija bogatija za 1,5 milijuna stanovnika pri čemu je broj umrlih i rođenih podjednak. To znači da je ovih 1,5 milijuna plusa rezultat vanjske migracije. Novih stanovnika ima 0,3%.

Prema podacima Eurostata na 1000 stanovnika najviše je novih, 14,5 u Luksemburgu, zatim Švedskoj 14,5, Malti 13,8 nakon koje slijedi Hrvatska sa 10,6. pa tek onda Austrija, Njemačka, Cipar itd. Međutim istovremeno negativan trend na 1000 stanovnika pogađa najviše Litvu (-14,2), Latviju (-9,6), slijedi Hrvatska (-8,7), pa Bugarska, Rumunjska …

U prošloj godini broj stanovnika je povećan u Njemačkoj za 642,3 tisuće ljudi, Velikoj Britaniji (koja se još uvijek vodi u statistici) za 426 tisuća, Francuskoj za 274,5 tisuća itd. Uglavnom u plusu su zemlje „Zapadne Europe“. Istovremeno zemlje „Istočne Europe“ , osobito sa Balkana i Baltika gube najviše stanovnika. Rumunjska je izgubila u prošloj godini 122 tisuće, Bugarska 51,9 tisuća, Litva 40,7 tisuća, Hrvatska 36,5 tisuća i Latvija 18,9 tisuća stanovnika. Najviše stope nataliteta bilježe se u Irskoj (13,5 djece na 1000 stanovnika), Švedskoj i Velikoj Britaniji, Francuskoj.

Najniže stope nataliteta bilježe južne i balkanske zemlje: Italija (7,8 na 1000), , Portugal (8,4 na 1000), slijede Grčka, Španjolska, Hrvatska i Bugarska. (9 na 1000). Najviša stopa smrtnosti koja je premašila rođenje bila je u Bugarskoj, Litvi, Rumunjskoj, Hrvatskoj, Latviji i Mađarskoj. Zemlje u kojima broj stanovnika raste su Njemačka (82,8 mil), Francuska (67 mil.), Velika Britanija (65,8 mil.), Italija (60,6 mil.), Španjolska 46,5 mil.), Poljska (38 mil.). Švedsko stanovništvo raste prema boju od 10 milijuna a Bugarsko pada prema kritičnoj granici od 7 milijuna stanovnika. Demografija je pitanje svih pitanja.

 

Paradoks uspješnog turizma i rapidnog pada broja stanovništva

Jedno od najintrigantnijih pitanja danas u Hrvatskoj je vezano uz dijametralno suprotstavljene trendove u turizmu i demografiji. Dok s jedne strane turistički promet raste i stalno se investira u nove smještajne kapacitete, broj stanovnika samo u 2016. godini manji je za 36,5 tisuća, prema podacima Eurostata. Poznati stručnjak za demografiju dr.Stjepan Šterc, procjenjuje da su ukupni godišnji gubici stanovništva u Hrvatskoj , što zbog mortaliteta što zbog emigracije oko 90.000. To znači da bi u već za deset godina Hrvatska mogla pasti na samo 3 milijuna stanovnika. S druge stane, Željka Lastrović u novom broju stručnog časopisa Lider navodi da bi 2025 u Hrvatskoj moglo biti ostvareno čak 114 milijuna noćenja, gotovo 50% više nego sada. Moglo bi se zaključiti : što smo uspješniji u turizmu, to nas manje ima !

 

Vrijeme je za reviziju razvojnog modela turizma

Pomalo svima postaje jasno da ovakav model razvoja turizma koji se provodi zadnjih dvadeset godina ne doprinosi osnovnom cilju – demografskoj stabilnosti. Zašto je to važno ? Bez demografske stabilnosti društveni standard i politička , socijalna stabilnost nisu mogući. Ako se sve veće obaveze „natovaruju“ na sve manji broj stanovnika, u jednom trenutku „puca kičma“ održivosti. Već sada zdravstveni sustav je „iščašeni disk“ a kolapsom mirovinskog doći će do velikog urušavanja standarda građana. Radno aktivno i produktivno stanovništvo iseljava a ono je nositelj održivosti razvoja. Turizam na „naj plaži Europe“ mora se razvijati prije svega u smjeru omogućavanja egzistencije mladim obiteljima. Više nije strateško pitanje koliko ćemo ostvariti noćenja i financijskog prometa ukupno već je pravo pitanje kako taj rast prometa utječe na kvalitetu života lokalnog stanovništva na egzistenciju mladih obitelji. Razvoj industrije turizma koja koristi sezonske radnike i koja će domaće radnike nastojati zamijeniti nekim stranima (ako ih nađu) koji neće stalno živjeti u Hrvatskoj već samo sezonski migrirati, nije niti malo doprinijeo poboljšanju demografskih trendova u našoj zemlji. Navedeni podaci to jasno potvrđuju. Vrijeme je za promjenu modela razvoja.

 

Održivi i odgovorni razvoj turizma

U prvom planu poticaja svih razina treba biti obiteljsko mikropoduzetništvo u turizmu i pratećim djelatnostima. Na „svojoj plaži“ bismo konačno mogli moći živjeti od svog rada. Takav pristup nije ništa novo. Sa sličnim su se problemom susrele i zemlje alpskog područja ali i mnoge druge zemlje na jugu i istoku Europe imaju slične probleme. Razlika je u tome da nitko od njih ne živi na najljepšoj, najdostupnijoj plaži Europe. Zato  se moraju truditi desetljećima da preokrenu negativne u pozitivne trendove i to sa puno znanja , upornosti, kompetencija čak i u visoko razvijenim zemljama. U našem slučaju u pitanje dolazi egzistencija cijele zemlje, cijele nacije.

Vremena za „promjenu kursa“ ima sve manje ali ona posljednja vrijednost koja nam ostaje i koju moramo očuvati kao zalog budućnosti pa i po cijenu skromnog življenja, to je naša zemlja, naša najljepša, najdostupnija plaža Europe.

 

Nedo Pinezić

nedopinezic.com

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *