Objavljeno

ŠTO UOPĆE ZNAMO O SVOM TURIZMU DA BISMO GA MJERILI ?

GDJE SMO S TURIZMOM ?

U Primorsko – goranskoj županiji znamo da ništa ne znamo. To smo i „napismeno“ potvrdili. Turizam nam se zaista događa i to u raznim oblicima. Dio toga „pohvatamo“, zabilježimo, nešto i naplatimo a veliki dio dođe i prođe mimo nas dok se mi „glođemo“ oko „sve tanje koščice“.

Evo samo par podataka:

Prazni stanovi

Dana 5.4. sam dobio odgovor od Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko – pravne poslove Primorsko – goranske županije u kojem se kaže:

„Državni zavod za statistiku dostavio je odgovor u kojem navode da je prema podacima Popisa stanovništva, kućanstva i stanova 2021. godine, u primorsko – goranskoj županiji bilo 43.914 nenastanjenih (praznih) stanova i 36.446 stanova za odmor (vikend kuće, apartmani, obiteljske kuće za odmor).

To bi ukupno činilo 80.360 nenastanjenih stanova.

Objekti  (stanovi) aktivni u turizmu

Dana 9.5. sam dobio odgovor Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj naše županije u kojem se daju sljedeći podaci: …“uvidom u preglednik Središnjeg registra na području PGŽ registrirano je 27.038 aktivnih objekata, bilo da se radi o objektima čiju su kategorizaciju zatražili građani u domaćinstvu ili poslovni subjekti (obrti i trgovačka društva). Radi se o apartmanima i studio apartmanima.

Prema istom izvoru, na prostoru PGŽ je registrirano 2.886 objekata vrste kuće za odmor, bilo da se radi o objektima čiju su kategorizaciju zatražili građani u domaćinstvu (2.616 kuća za odmor) ili poslovni subjekti (270 kuća za odmor).

Znači ukupno „u turizmu“ imamo 29.924 objekta.

Ostaje nam potpuno prazno od ukupno praznih  –   50.436 objekata.

Vikend objekti u eVisitoru

Dana 6.8. sam dobio treći odgovor u nizu o praznim stanovima, smještajnim objektima na prostoru Primorsko – goranske županije. Pitanje se odnosilo na evidentirane „nekomercijalne smještajne kapacitete“, u naravi „vikendice“ odnosno stanove i kuće za povremeni boravak.

Turistička zajednica Kvarnera koja ima uvid u eVisitor dala je sljedeće podatke:

„Od 15 lipnja do 31. srpnja 2024. godine u 9.568 vikendica boravi 47.510 turista koji su ostvarili 42.270 dolazaka i 918.592 noćenja.

Ovaj podatak je u suprotnosti s podatkom kojega sam dobio od Državnog zavoda za statistiku po kojemu imamo registrirano 36.446 stanova za odmor (vikend kuće, apartmani, obiteljske kuće za odmor). Razlika je – 26.878 objekata. U evidenciji eVisitora nedostaje 26.878 objekata, nešto malo manje nego što imamo ukupno registriranih, kategoriziranih objekata za smještaj turista (29.924).

Situacija je još gora ako uzmemo podatke za period od 1.1. do 14. 6. 2024. Tada je u e visitoru bilo prijavljeno samo 3.044 vikendice od, ukupnih 36.446. Treba međutim napomenuti da je  najmjerodavniji ovaj drugi period kad se do 15.7. moraju u eVisitor prijaviti svi vlasnici stanova i kuća za povremeni boravak i platiti paušalnu, godišnju turističku pristojbu Prema Zakonu o turističkoj pristojbi.

Uplaćena turistička pristojba

Ti prijavljeni stanovi i kuće za odmor su do 31.7. uplatili 381.388,32 eura turističke pristojbe od zaduženih 531.932,65 eura. Prema zaduženju ispada da se svaki objekt za povremeni boravak prosječno tereti s 55,60 eura turističke pristojbe. Kad bi se svi objekti evidentirali i teretili s ovim iznosom, to bi iznosilo 2.026.397 eura.

Prema podatku TZ Kvarnera u 9.568 vikendica boravi 47.510 turista što znači da po vikendici imamo kapacitet od 5 postelja. Po tome u ukupnom broju 36.446 „vikendica“ imamo ukupno 182.230 postelja. Međutim u evidenciji e Visitor nedostaje 134.390 postelja.

To znači da nam u špici sezone u Primorsko – goranskoj županiji boravi 134.390 neevidentiranih nekomercijalnih turista.

Tome dodajemo još potpuno praznih 50.436 objekata s potencijalom od 252.180 postelja.

Potpuna nepoznanica

O jednima i o drugima ne znamo ništa, nemamo nikakve evidencije. To je potencijalno 386.570 postelja u kojim mogu spavati ljudi, neformalni turisti.

Pitanje koje se nameće je : Tko je zadužen za ažuriranje prijava „vikendica“ u  eVizitor, kontrolu plaćanja paušalne turističke pristojbe za vlasnike i turističku pristojbu po noćenju za sve ostale prijatelje koji borave u takvim objektima?

Na kraju, moram primijetiti da u ovakvoj situaciji izostanka evidencije pravog stanja kapaciteta i ljudi na prostoru nekog turističkog mjesta, neke županije, primjena metodologije izračuna prihvatnog kapaciteta – ne može donijeti ispravan rezultat.

www.nedopinezic.com

 

Objavljeno

ŽESTOK UDAR NA IZNAJMLJIVAČE OBITELJSKOG SMJEŠTAJA

 

Razgovor sa Srđanom Hebarom, novinarem Večernjeg Lista za Temu broja 29.9.2024.

Ovdje je riječ o konačnom rješenju, o konačnom obračunu s obiteljskim smještajem. To što se radi u potpunoj je suprotnosti s agendom o održivom turizmu UNWTO-a.  Rezultat će biti potpuno izbetonirana obala s tisućama mastodonata, „aparthotela“, u naravi „mixed use“ objekata koji će biti istovremeno stambene i apartmanske zgrade. Time će se „izbaciti iz igre“ domaće iznajmljivače smještaja u apartmanima za korist nekretninskog kapitala. To je ono što se događa. Čisti nekretninski posao.

Turizam je nešto sasvim drugo, on je alat za revitalizaciju područja koja nemaju druge gospodarsko – ekonomske osnove. Za mjesta poput naših na Krku, ili kakvom drugom otoku ili obali, gdje nema industrije, gdje stanovništvo kroz naraštaje emigrira…

Turizam se u našim mjestima ispostavio kao dobar alat koji će preokrenuti trend  odlaska ljudi, pa čak i drugi dolaze živjeti. To bi trebala biti osnovna misao kada se razmišlja o strategiji razvoja turizma. A ona bi se trebala prvenstveno odnositi na – čovjeka. Lokalnog, autohtonog, domicilnog a ako hoćemo s poreznog stajališta, i poreznog rezidenta.

To znači da bi svatko tko živi u takvom kraju trebao biti potican ili privilegiran u odnosu na sve druge koji nisu porezni rezidenti, koji nemaju tu mjesto prebivališta i koji nisu aktivni članovi lokalne zajednice.

Mala općina živi od poreza na dohodak od nesamostalnog rada i samostalne djelatnosti. I taj se porez plaća prema mjestu prebivališta . Moje je prebivalište u Krku, a da imam, primjerice apartman u Zagrebu koji iznajmljujem tamo bih platio porez na dohodak od tog apartmana i porez na nekretninu. Ali sve duge poreze – porez na moj prvi dohodak, porez na honorare i slično, plaćao bih Krku jer mi je porezno središte Krk.

Ne mogu ja ovdje s otoka biti izjednačen s građanima koji žive u metropoli 12 mjeseci. Zar ne bih morao biti, ako sam investirao u apartman u Zagrebu, ipak u nepovoljnijem položaju od Zagrepčana ? Jer taj Zagrepčanin ima dijete, ono ide u vrtić. Vrtići se grade, zapošljavaju odgajateljice, pa dijete kreće u školu, grade se škole za djecu, zapošljavaju se učiteljice i čistačice, pa će otac otići u kvartovski kafić s dečkima, popiti rundu – dvije, pa treba zaposliti i konobara. Obitelj će u zgrebu otići i kod vulkanizera, pa će i on otvorit obrt jer mu ovi dolaze dva puta godišnje , on im čuva gume. Pa će ići kod autoelektričara i njega će hraniti, pa kod frizerke…Konačno oni plaćaju svaki mjesec iz svoje plaće porez na dohodak koji ide u kasu metropole. Ja ne. Moj porez ide u Krk.

Govorim to sve zbog toga što su sve ekonomske i društvene aktivnosti vezane uz – mjesto prebivališta. Mogli bismo to primijeniti na bilo koje mjesto u Slavoniji, ili na dalmatinskoj obali i otocima. Jasno je da  su oni koji tamo žive 12 mjeseci – heroji. I moraju biti nagrađeni a ne kažnjeni.

A strani vlasnici nekretnina na Krku ? Nagrada ili kazna ?

Oni plaćaju poreze u svojoj zemlji, a nije jasno kako mogu biti u istom ili boljem položaju od onoga tko živi na Krku ili kakvom drugom izolirnom otoku. Porezna strategija mora imati određeni cilj, a tu se vraćamo na priču o tome kako se moramo spasiti demografskog loma. Demografska slika na ruralnim područjima Hrvatske je katastrofalna, a zakonske izmjene poput najavljenih iselit će i ono malo ljudi koji na otocima borave cijele godine.

Ne smijemo se pretvoriti u vikend – zemlju, moramo sačuvati mlade da ne odlaze  van, i sačuvati život i izvan velikih urbanih centara. I čuvati taj život tijekom 12 mjeseci, a ne samo ta dva mjeseca kada je najatraktivnije. Jasno je da treba napraviti distinkciju tko su – rezidenti, oni s prebivalištem koji daju puni doprinos zajednici te – tko na otok dolazi kao investitor. Ne mogu oni biti isto tretirani od poreznika.

Što će sve vlasnici nekretnina morati plaćati ?

Porez na dohodak od imovine, odnosno iznajmljivanja apartmana turistima. Drugo je turistička pristojba, odnosno porez na krevet. Treće je članarina turističkim zajednicama, četvrto su komunalne naknade, odnosno lokalni porez po kvadraturi, peto porez na kuće za kuće za odmor koji sada postaje porez na nekretnine.

Koje je rješenje ?

Razgovor. Komunikacija s terenom, jer čini se kako se odluke donose kabinetski. Naša je  zemlja toliko različita , svaki kraj ima svoje specifičnosti, da je nemoguće uzimati bilo koji za primjer drugima. Treba otvoriti komunikaciju, to su stvari koje se rješavaju godinama. Treba snimiti stanje, testirati mjere, ali u partnerskom odnosu. Nekad smo imali strukovnu organizaciju pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, zvala se je Zajednica obiteljskog turizma HGK, pa smo razgovarali i tražili rješenja.

O koliko se iznajmljivača radi koji će biti pogođeni novim porezima? Govorili ste o udaru na iznajmljivače obiteljskog smještaja, tko će izvući najdeblji kraj ?

120.000 rješenja za kategorizaciju je izdano, a riječ je većinom o ljudima koji su u potpunosti hrvatski građani, rezidenti. Čak trećina tih ljudi, dakle 40.000 su umirovljenici. I oni će prvi doći pod udar. Prosječni hrvatski iznajmljivač obiteljskog smještaja ima šest postelja  za iznajmljivanje i prosječno ostvari 5.500 eura prihoda, tog drugog dohotka od imovine. Naravno, većina se tih smještaja nalazi na obali, otocima i u većim gradovima, na atraktivnim lokacijama. I uzmimo sad nekoga tko ima 400 eura mirovine a uprihodio je recimo tri, četiri tisuće eura preko ljeto iznajmljujući apartman. Taj novac on troši cijelu godinu na -lijekove, račune, odlazak u dućan, mora preživjeti zimu. I sad kad ga se optereti još jednim nametom, njega će to „klepnuti” mnogo više nego nekog drugog.

Uzmite i to da striji ljudi više ne mogu sami čistiti, klečati na podu, stajati na stolici i prati prozore, već moraju iznajmiti servis, čistačicu. Netko im mora voditi i digitalno poslovanje, buking, dolaske i odlaske, prijave i odjave, dopisivanje s gostima, pa im u tome netko od mlađih mora pomoći. Kad se sve zbroji, ne da će takvi ljudi biti u minusu zbog toga što desetljećima u svojim kućama iznajmljuju turistima ljeti smještaj već će i dugovati što će ih dovesti do razmišljanja o prodaji nekretnine i odlasku u neku ubožnicu gdje će skončati svoj život, ako nađu mjesto.

Nas bi država zapravo trebala zaštititi, prvenstveno te ponosne, starije ljudi koji nikada nisu ostali nikome ni za što dužni. Najprije treba imati drukčiji odnos prema domaćem čovjeku koji iznajmljuje ili ima vikendicu. Zašto ? Zato što su i jedan i drugi porezni rezidenti u Hrvatskoj. Različiti tretman trebaju imati stranci koji nisu porezni rezidenti u Hrvatskoj niti u mjestu u kojem imaju u vlasništvu nekretninu za provođenje slobodnog vremena. Svaka država prvenstveno vodi brigu o svojim građanima, i nisu, koliko god to žele, ravnopravni oni koji u to mjesto u drugoj državi dolaze iz vana, zar ne ?

Zamislite sebe, na primjer u Augsburgu ili Bledu. Imate li baš sva prava kao i domaći susjed koji je tu generacijama ? O.K. ako tko dođe, pa promjeni mjesto prebivališta, i dođe živjeti na otok, taj bi trebao biti stimuliran i objeručke prihvaćen. Da kad gledate Zagreb, Munchen ili Malinsku, da zaključite kako je bolje živjeti u Malinskoj, da se ljudi dosele iz velikih sredina, da preokrenemo trend. Na kraju jedno je stranac koji s nama ide u ribolov, i s nama živi cijelu godinu a drugo je stranac koji dovodi svoje sugrađane strance u neprijavljeni apartman…

Problem je vrlo praktičan, nas ima 20.000 koji tu stalno živimo i plaćamo sve poreze i sva davanja. Plaćamo i za one zbog kojih su proširene ceste, dodane vodovodne i kanalizacijske cijevi, trafostanice… skupa infrastruktura. Mi tu infrastrukturu  plaćamo kroz 12 mjeseci svim navedenim porezima i davanjima, plaćaju i turisti kroz cijenu boravka ali vlasnici kuća za odmor plaćaju daleko manje.

Spominjete i sumnjiv strani kapital, što je točno problem ?

Dolaze ljudi, to nije ništa novo, sa sumnjivim kapitalom sa svih strana kontinenta. Grade, kupuju, trguju. Time se podižu cijene nekretnina pa sutra naša djeca više neće moći na otoku kupiti nekretninu. Ako tko ne naslijedi kakvu kuću, neće je moći kupiti ništa za stanovanje. Morat će se odseliti. Zamislite  umirovljenike koji nemaju djece ovdje, djeca su odselila, a oni taj porezni pritisak neće moći izdržati. Morat će prodati kuću, završiti svoj život kako smo već rekli a djeca se više neće imati kamo vratiti… Ugasiti će se vatra na ognjištu.

www.nedopinezic.com

 

Objavljeno

UNIŠTAVANJE OBITELJSKOG SMJEŠTAJA VODI DO TURIZMOFOBIJE

Što je to obiteljski smještaj ?

Prema Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti to je ugostiteljska usluga u domaćinstvu i na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu.
Prema poreznom zakonu radi se o iznajmljivanju i organiziranju smještaja za turiste.

U naravi su to ugostiteljske usluge smještaja koje organizira i vodi obitelj. Ta usluga započinje s jednom sobom i završava s malim obiteljskim hotelom. Radi se o, u razvijenim zemljama vrlo cijenjenom zanatskom, personaliziranom pristupu usluzi (craft, artigianale,). Mnogi giganti turizma započeli su svoj povijesni razvoj baš kao obiteljski smještaj. Među njima su možda najpoznatiji Hilton i Marriott.

Hrvatski obiteljski smještaj ima zaista dugu tradiciju. Tako na primjer U novinama „Jadranska straža” iz 1937. piše o „sezonskom izdavanju soba i davanju hrane u turističkim mjestima”
U „Zakonu o radnjama” iz tog doba se navodi :”Kućna radinost koju pojedinac samostalno obavlja prema mjesnim običajima, pored vlastitog kućnog gazdinstva, bez prava na primanje porudžbina, sam ili uz pripomoć članova porodice u prostorijama svog stana” – ne potpada pod „Zakon o radnjama”
Još se u istom Zakonu navodi: „Kad se izdaje stan ili daje hrana u obimu kućnog rada spomenutog u čl. 1, st.2 točka 17, takav rad neće se smatrati ugostiteljskom radnjom.”Ova zakonska regulativa potvrđuje sljednost pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iz ranijeg perioda, još iz vremena Austro – Ugarske.

Najjači u najtežim vremenima

Značaj obiteljskog smještaja najsnažnije se raspoznaje upravo u kriznim vremenima. U Hrvatskoj je tijekom 2021., pandemijske, godine ostvareno 13,8 milijuna dolazaka i 84,1 milijuna noćenja.
U usporedbi s rezultatima rekordne, pretpandemijske, 2019. godine, u 2021. godini ostvareno je 67 posto dolazaka i 77 posto noćenja iz 2019. godine.
Prema vrsti smještaja najviše noćenja ostvareno je u objektima u domaćinstvu (32,1 milijuna). U kampovima i hotelima ostvareno je gotovo pola manje (17,4 milijuna) i (15,7 milijuna) prometa nego u domaćinstvima.

U Domovinskom ratu domaćinima su pomagali gosti, slali humanitarnu pomoć, primali domaćine u svoj dom, lobirali za međunarodno priznanje Hrvatske i zaustavljanje rata…Domaćini iz drugih krajeva Hrvatske prvi su prihvatili u svoj dom ljude s potresom pogođenih područja Sisačko – Moslavačke i Zagrebačke županije, Grada Zagreba.
Vjerni gosti su posebno vezani za svoje domaćine, za mjesto odmora kao svoj „drugi dom”.

Svako domaćinstvo pridonosi kreiranju poslova

U jednom domaćinstvu, jedna dvokrevetna soba s doručkom angažira pola radnog vremena jedne osobe (kreira se „pola radnog mjesta“).
• Na svakih 5 soba kreira se jedan posao pospremanja, čišćenja, pranja, glačanja.
• Na svakih 20 soba kreira se uposlenost jednog kućnog majstora, jednog internet administratora.
• Na svakih 40 soba kreiraju se uposlenja po jednog vozača – pratitelja, trgovca – prodavača, vodiča, kuhara, konobara…
• Na svakih 40 soba turizam kreira 16 poslova,
• 2.000 soba kreira 800 poslova
• Kad ne bi bilo smještaja u domaćinstvu i ostvarenih noćenja, ne bi bilo ni kreiranih poslova.

Obiteljski smještaj i demografija

Obiteljski smještaj doprinosi prihodima domaćinstva onda kada su drugi, osnovni prihodi poput plaća i mirovina nedostatni. Ako možemo osigurati dobar životni standard i prihod s kojim možemo plaćati sve obaveze i još putovati po svijetu kao slobodni ljudi a ne najamni radnici, zašto se ne bismo odlučili za takav pristup ? Hrvatska obala i otoci već bi davno bili bez stanovništva da nije bilo turizma, osobito obiteljskog turizma.

Imajući sve ovo u vidu neshvatljivo je ponašanje vlasti prema obiteljskom smještaju. Porezna presija i niz restriktivnih zakona i mjera vode prema potpunoj deturistifikaciji lokalnog stanovništva.

Da navedem samo one najaktualnije:

Zakon o turizmu sadrži klauzule o zabrani izdavanja novih rješenja za legalno iznajmljivanje smještaja turistima ako se prema određenoj metodologiji zaključi da je destinacija u prekomjernom turizmu. To na prvu zvuči čak i razumno ali se pri kreiranju takvog zaključka uzimaju u obzir samo registrirani turistički kapaciteti kao oni na koje se restrikcija odnosi iako u izračunu opterećenja čak i veću težinu imaju tako zvani „nekomercijalni turistički kapaciteti“ odnosno stanovi i kuće za povremeni boravak, „za odmor“. Zakon ne predviđa restrikciju izgradnje takvih stanova za prodaju niti novih turističkih kapaciteta u tako zvanom skupnom smještaju kao što su hoteli, kampovi, aparthoteli i slično. Restrikcije se odnose na (ne) izdavanje rješenja i kategorizacije (legalizacije smještaja turista) za postojeće objekte rezidenata, domicilnog stanovništva.

Drugi zakon, Zakon o upravljanju i održavanju zgrada donosi restrikciju i penalizaciju onim vlasnicima stanovima koji ih namjeravaju iznajmljivati turistima. Da bi mogli legalno iznajmljivati takav stan moraju ishoditi suglasnost od čak 80% suvlasnika zgrade. Ako pak ishoduju takvu suglasnost i iznajmljuju stan turistima onda plaćaju duplu pričuvu. To se odnosi na sve zgrade s više od 4 stana koji imaju različite vlasnike.

Zakon o lokalnim porezima je izmijenjen na način da se dio zgrade koji se povremeno iznajmljuje (iznajmljuje turistima) tretira kao kuća za odmor i na njega se obračunava porez na kuće za odmor, uskoro porez na nekretnine iako se već za kompletnu zgradu obračunavaju komunalna naknada i odvoz otpada po tarifi za poslovne subjekte. Iako se na te dijelove zgrade koji se povremeno iznajmljuju plaća paušalni porez na dohodak od imovine.

Konačno zakon o porezu na dohodak će se mijenjati tako da će se razredi paušalnog poreza na iznajmljivanje smještaja turistima povisiti za 650%. Umjesto donje granice od 20 eura po kreveta uvodi se minimum od 150 eura, umjesto gornje granice od 199 eura uvodi se gornja granica od 300 eura. To se odnosi na razvijena turistička mjesta koja čine 90% ukupne ponude smještaja u domaćinstvu.

Strategija uništenja obiteljskog smještaja

Iz svega je razvidno da se zacrtana strategija smanjenja i uništenja obiteljskog smještaja provodi u djelo kroz cijeli niz zakona kojima će se stjecanje drugog dohotka na taj način učiniti neisplativim. Konačan cilj je deturistifikacija lokalnog stanovništva, onemogućavanje stjecanja koristi od turizma za lokalno stanovništvo. To opet vodi ka oslobađanju atraktivnog prostora i atraktivnih nekretnina od domicilnog stanovništva.

Deturistifikacija lokalnog stanovništva

Deturistifikacija lokalnog stanovništva je pojava kod koje se ukidaju koristi od turizma za lokalno stanovništvo. Ona se očituje najprije promjenom vlasništva nad privatiziranim hotelskim kućama gdje nestaje udio vlasništva lokalne zajednice, zamjenom domaćih zaposlenika u turizmu za strane, stalnih radnika za sezonske. Nastavlja se prestankom otkupa domaćih proizvoda, prestankom suradnje hotelskih kuća i domaćih vlasnika smještajnih objekata. Konačno se vrši pritisak prema lokalnim i državnim vlastima kako bi se onemogućilo pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Najprije su ukinuti pansioni a  sad su na red došli apartmani (kategorizirani stanovi).

Turizmofobija kao krajnji rezultat

Turizmofobija koju smo mogli pratiti u nekim regijama Španjolske rezultat je razvoja takvog turizma koji zapošljava strane sezonske radnike umjesto domaćih, gdje se uvoze hrana i piće, turizma kojim upravljaju strane korporacije. Takav razvoj je potpuno “odmaknuo” lokalno stanovništvo od koristi koje turizam donosi. Izgrađeno je na tisuće hotela koji vrše ogroman pritisak na komunalnu infrastrukturu, na ekologiju a bez konkretne koristi za lokalnog čovjeka. Lokalnim ljudima su znatno pogoršani uvjeti života a oni nemaju koristi, nemaju prihoda, zaposlenja, od takvog turizma.

Strah i mržnja prema turizmu i turistima (turizmofobija) nastaju kao rezultat isključivanja domicilnog stanovništva od koristi koje turizam donosi. Deturistifikacija lokalnog stanovništva rezultira odbojnošću prema turizmu na štetu svih dionika.

www.nedopinezic.com

Objavljeno

EMILIJA – ROMAGNA U 5 DANA

Putovanje u zadnji čas

Po dobrom, starom običaju, koncem kolovoza se na kratko od domaćina preobražavamo u turiste modernog kova. Odluka o putovanju se donosi zadnji čas, prema mogućnostima organizacije posla i slobodnog vremena. Odluka o ciljevima putovanja se također donosi dan prije polaska. Odluka je pala u ponedjeljak 26. 8. da idemo sutradan automobilom u Emiliju – Romagnu.

Prvo odredište je Ferrara, udaljena nekih 5 sati vožnje s Krka.
Kako kaže Wikipedia : „Emilia-Romagna je administrativna regija u Sjevernoj Italiji koju čine dvije povijesne regije – Emilia i Romagna. Granice regije određuje Jadransko more na istoku, rijeka Po na sjeveru i planinski lanac Apenini na jugu.“ Regija ima oko 4,5 milijuna stanovnika, glavni grad je Bologna s 400.000 stanovnika i 100.000 studenata na najstarijem sveučilištu u Europi (osnovano 1088. godine).

Poznatiji gradovi pored Bologne su Ferrara, Modena, Piacenza, Parma, Ravenna, Rimini…

Prva asocijacija na ovu regiju je da je – moćna !
Od poljoprivrednih proizvoda svjetski poznati su Aceto balsamico di Modena, Parmigiano Reggiano, Prosciutto di Parma …U auto-moto industriji Ferrari, Maserati, Lamborghini, Dallara, Pagani automobili, Tazzari Ev, Ducati…
U muzici Giuseppe Verdi, Arturo Toscanini, Luciano Pavarotti, Lucio Dalla, Gianni Morandi, Raffaella Cara, Zucchero, i mnogi drugi brendiraju regiju kao mjesto lijepe umjetnosti.

Čak i jedna narodna pjesma dosegla je također svjetsku slavu. Pjesma berača riže iz padske nizine “Alla mattina appena alzata” koja je nastala u 19. stoljeću postala je svjetski popularna transformacijom u pjesmu partizanskog pokreta otpora „Bella ciao“. Ona je i danas najizvođenija pjesma uličnih svirača na trgu „Palazzo del Podesta“, ispred gradske uprave.

Ferrara

Ulazak u predgrađe Ferrare podsjeća na scene iz američkih filmova. Kvartovi nastanjeni imigrantima predstavljaju prvu, najnižu stepenicu društvenog uspona. Česte policijske i vojne ophodnje sugeriraju da se društvo nalazi u dubokoj transformaciji. Europa općenito odumire, one koji nestaju nadomještaju novi narodi. Istom smo prizoru svjedočili i u drugim gradovima u Italiji. Sad je taj milenijski prijelaz najočitiji i najbolniji. Kroz dugu budućnost stvorit će se nova civilizacija na „razvalinama“ postojeće. Ali to je jedna druga tema.

U centru Ferrare otkriva se jedan potpuno drukčiji svijet. Predivan, renesansni grad s brojnim znamenitostima. Kuće velikaša, da bi se sačuvale od propadanja pretvaraju se u male, boutique hotele, restorane, trgovine modne odjeće ili im se daje društveni sadržaj. Mi smo odsjeli u Princess Art hotelu do same pješačke zone povijesne jezgre grada https://www.tripadvisor.com/LocationPhotoDirectLink-g194760-d9784300-i490254993-Princess_Art_Hotel-Ferrara_Province_of_Ferrara_Emilia_Romagna.html .

Cijena dvokrevetne sobe s doručkom 64 eura / noć. Pozicija hotela je idealna za istraživanje okruženja.
Kako kaže wish https://www.wish.hr/ferara-grad-najljepsih-palaca/ : Grad je to iznimne bajkovite ljepote i velikog broja iznimno lijepih povijesnih građevina. Ferrara je poznata po velikom broju crkvi, samostana, palača, muzeja i umjetničkih galerija, tvrđavi te sveučilištu osnovanom davne 1391.g. znamenitosti, a glavnina dijela u gradu Ferrara datira iz 14. i 15. Stoljeća.

Istraživanje u kasnim večernjim satima fokusiramo na restoran. Umorni s puta intuitivno zastajemo pred restoranom „Il Ciclone“ https://www.tripadvisor.it/Restaurant_Review-g194760-d2098285-Reviews-Il_Ciclone-Ferrara_Province_of_Ferrara_Emilia_Romagna.html#/media/2098285/713317025:p/?albumid=101&type=0&category=101
U taj smo restoran navratili i drugi dan. Tako smo stupil u razgovor s našom konobaricom koja nam je otkrila da je iz Moldavije. Rekla je da se dobro snašla u Ferrari, već je tu par godina. Odlično govori talijanski, ljetuje s prijateljima u Hrvatskoj i upravo se sprema u Istru gdje su unajmili vilu s bazenom blizu Pule.

U Ferrari smo, po preporuci naše prijateljice Slavice, posjetili jedinstveni dvorac – Castello Estense. Uz taj dvorac vezene su priče o Lucrezia Borgia i njenog trećeg muža Alfonso I d Este. Puno je intrigantnih priča vezano uz sudbonosnu Lucreziju, nezakonitu kćer pape Aleksandra VI.

Uz dvorac Estense vezan je i naš otok Krk. Naime tamo se oženio Stjepan Frankopan, loze knezova krčkih za kneginju Isottu, kćer kneza Ferrare Niccoloa III d Este, te ju odveo u svoj Senj. Ovog puta imali smo samo kratko upoznavanje s ovim impozantnim zdanjem, neko sljedeće putovanje bit će posvećeno istraživanju srednjovjekovnih veza poznate krčke i hrvatske plemićke obitelji s talijanskim plemenitašima.

Na glavnom gradskom trgu smo nakon večere prisustvovali neočekivanom spektaklu. Il palio di Ferrara održava se od 1279 godine i najstarije je natjecanje kvartova u Italiji. 8 kvartova se svake godine takmiči u utrci konja koja je popraćena slavljem uz drevne običaje. Mi smo imali priliku prisustvovati treningu zastavničara koji uz srednjovjekovnu glazbenu potporu bubnjeva i truba izvode nevjerojatne koreografije i akrobacije sa zastavama.

Vidi se i osjeti ponos ljudi koji poštuju tradiciju i oživljavaju kulise srednjovjekovnog grada. Tu smo kušali i izvanrednu „Grappu“ od domaćih sorti grožđa. Ne radi se od već iskorištenih dropa već se grožđe bere i obrađuje samo za ovu rakiju. Prezentacija, degustacija, boca… sve je vrhunsko uz upozorenje voditelja lokala da njihove rakije koštaju 8 eura. Cijena je to posebne selekcije odabranih destilata. Na ovaj način prezentirano i ponuđeno, nije teško prihvatiti, probati i platiti.

Drugu noć u Ferrari smo proveli u kući „Studio 27“. Radi se o sobama s kupaonom u kući koja se nalazi nekih 80 metara od našeg hotela. Kad nema mjesta u hotelu, može se rezervirati komforna soba a doručak koji je uključen u cijenu poslužuje se u hotelu. Ovo je neka vrsta „difuznog“ hotela koja ovdje dobro funkcionira. Cijena je ista, 64 eura za dvokrevetnu sobu s doručkom.
Ferrara je inače grad bicikala. Zaista svi koriste ovo jednostavno i ekonomično prijevozno sredstvo. Kako mladi tako i stariji, domaći i došljaci, imigranti… Bicikli su komforni, gradski…sve podsjeća pomalo na prizore iz nizozemskih gradova.

Bologna

Iz Ferrare idemo prema Modeni i Bologni. Prva „stanica“, Bologna, glavni grad regije. Bologna sa svojih 400.000 stanovnika i 100.000 studenata vrlo je živahan, vibrantan grad. https://www.bolognawelcome.com/en Puno je „turističkiji“ od Ferrare. Najprije smo se odlučili prošetati gradom, parkirali smo u garaži u centru. Garaža je nekadašnji servis automobila, prilagođen novim potrebama. Pješačimo prema centru a „orijentir“ nam je srednjovjekovni „neboder“ visok gotovo 100 metara.

Asinelli, viši toranj i Garisende, dvostruko niži toranj, oba izgrađena početkom 12. stoljeća, simboli su grada. Garisende se nagnuo i više od poznatog tornja u Pisi pa je trenutno u fazi spašavanja metodom stabilizacije temelja. Taj će pothvat trajati 10 godina i koštat će (za sada) 4,3 milijuna eura. Nitko ne zna pravu namjenu tih tornjeva iako se pretpostavlja da su služili kao osmatračnice i komunikacijske točke. Navodno ih je u ona davna vremena bilo čak preko stotinu.

Bolognu mnogi smatraju drugim najzanimljivijim gradom u Italiji, nakon Venecije. Zbog svoje osebujne, dobro očuvane srednjovjekovne arhitekture i povijesnog značaja, Bologna je zaista grad vrijedan pažnje. Za početak smo se htjeli popeti na gradski, toranj sa satnim mehanizmom koji se nalazi u sklopu gradske vijećnice. Uputili smo se prema oznakama do drugog kata vijećnice da bi nas vratili u ured turističke zajednice gdje se kupuju karte. I to smo odradili bez pogovora jer smo očekivali, opravdano, veličanstven prozor s visine. Tako je i bilo. Dobro restaurirani toranj sa satnim mehanizmom zaista je točka od interesa koju ne treba propustiti. Taj pogled i doživljaj vrijedni su svakog centa. Cijena je 10 eura.

Bologna je i grad „lukova“, pasaža, fenomena koji krasi i ostale povijesne gradove poput Ferrare, Modene… naime u srednjem vijeku, u renesansno doba, ako ste gradili kuću, zgradu u ulici i prizemlje „pustili slobodno“ u širini jednog lokala tako da to ostaje javna površina, neka vrsta natkrivene šetnice imali ste pravo na odbitak od poreza. Ti nadsvođeni prolazi pružaju sjajnu zaštitu od kiše i sunca a u Bologni se protežu u dužini od čak 64 kilometra. Posebno graciozno izvedeni, ukrašeni, predstavljaju jedinstven primjer privatne investicije za javno korištenje. Zato su pod zaštitom UNESCO-a. https://www.bolognawelcome.com/en/places/towers-historic-buildings/torre-accursi-o-dellorologio-2

U šetnji gradom „naletjeli“ smo na sveučilišnu galeriju i brunch bar u prizemlju gdje vrijedi predahnuti, popiti kavu. Na ručak smo „uletjeli“ zadnji čas. Restorani rade dvokratno i većina ih ima popodnevnu pauzu koja počinje u 14:00. Naravno, probali smo pravu „pastu bolognese“, juneći ragu s rezancima. Priča ide tako da su američki vojnici u 2. Svj. ratu bili oduševljeni ovim jelom i počeli ga tražiti po povratku kući. Praktični Amerikanci su umjesto rezanaca uz ragu sljubili špagete. Ali u Bologni i dalje služe originalno jelo u bijeloj i crvenoj varijanti. I bilo je dobro.

B&B San Luca u stambenoj zgradi

Vrijeme je za prijavu boravka u našem B&B San Luca. Ovo je zanimljiv smještaj u stambenoj zgradi. Radi se o preuređenom stanu u prizemlju tako da se nude dvije sobe s kupaonicom, zajednička kuhinja / dnevni boravak. U hladnjaku na svakoj polici s nazivom sobe pripremljene su namirnice za doručak. Također su označeni i stolovi koji su opremljeni za doručak. U istom se prostoru nalazi i mala kuhinja, aparat za kavu, perilica rublja.

Radi se zapravo o usluzi sobe sa samoposlužnim doručkom. Smještaj je organiziran tako da vas dočeka domaćin, pruži vam sve informacije, stalno vam je dostupan putem telefona. Smještaj ima i svoje parkirališno mjesto u zatvorenoj okućnici zgrade. U blizini zgrade je i autobusna stanica s koje prometuje linija br 13 za centar grada. To se pokazalo vrlo praktičnim za večernji izlazak.

Večernja šetnja gradom, i lagana večera u jednoj od mnogih prosciutterii „La prosciutteria aziende Renascimentho“ iz Firenze. Odličan pristup, dobra vrijednost za novac, jednostavna usluga. Cijene obroka su vrlo pristojne kao i cijene pića. Gotovo da ne osjećamo razliku u odnosu na Hrvatsku. Dapače. Nerijetko smo bili iznenađeni povoljnijim cijenama za istu ili bolju ponudu.

Nakon večere tražimo neki zabavni sadržaj pa smo „nabasali“ na „jazz ulicu“. U toj ulici dva ugostiteljska objekta imaju programe gostovanja poznatih jazz glazbenika. Mi smo „uhvatili“ dio atmosfere uličnog nastupa izvrsnih glazbenika. Koncerti se sufinanciraju kroz konzumaciju. Po računu se plaća dodatnih 10 eura za muziku. Bologna inače ima fenomenalnu jazz scenu https://www.bolognajazzfestival.com/ .

Povratak u naš „B&B San Luca“ bio je jednostavan. Mogli smo si priuštiti i čašu vina, vratili smo se istom autobusnom linijom br 13.
Odlazak iz Bologne uz „samoodjavljivanje“ u dogovoru s našim domaćinima prošlo je po planu. Disciplinirani smo gosti i smještaj napuštamo točno u 10:00.

Modena – aceto balsamico

Prema Modeni idemo preko malog gradića Spilamberto u kojemu se nalazi „Museum of traditional balsamic vineger of Modena“, odnosno muzej tradicionalnog balzamičnog octa iz Modene. Tu doznajemo puno zanimljivosti vezanih uz ovaj vrhunski gurmanski specijalitet.

Balsamico je ime dobio po kurativnim, balzamičnim svojstvima a proizvodi se još od antičkih vremena. Ono što je karakteristično za balzamični ocat je to da se dobiva od još ne korištenih bobica grožđa triju lokalnih sorata. Bobe se gnječe i onda se mošt kuha cijelu noć na temperaturi oko 90 stupnjeva Celzijevih. Ovaj dio posla obavljaju žene. Tu se traži ženska pedantnost i preciznost. Mošt se neprestano čisti od taloga koji ispliva na površinu.

Nakon kuhanja i hlađenja, mošt se pretače u prvu, najveću bačvicu. Bačve se izrađuju od triju vrsta drva, u svakoj fazi odležavanja koristi se bačva s različitom strukturom drva. Bačve imaju otvor na vrhu kroz koji hlapi tekućina. Jednom godišnje se sadržaj pretače iz jedne bačve u drugu, obično ih ima između 5 i 7 u nizu i svaka je manja od prethodne.

Ovaj se postupak ponavlja najmanje 12 a najviše 24 godina. Tada se dobiva mlađi ili stariji balzamični ocat iz Modene koji ima vrlo karakterističan okus. Taj okus traje vrlo dugo u ustima. Mlađi je reskiji a stariji slađi po okusu. Ovaj sastojak je „točka na i“ mnogih delicija visoke gastronomije i izuzetno je na cijeni. U muzeju se proizvodi ocat članova društva štovatelja tradicije među kojima su mnogi ugledni ljudi iz modenske regije.

Biti član društva i proizvoditi svoj aceto balsamico izuzetna je čast. Jednom godišnje se organizira i ocjenska smotra balsamica a dobiti najbolju ocjenu ravno je osvajanju svjetskog prvenstva u formuli 1. Nije čudno da je i Scuderia Ferrari jedan od članova ovog društva.

Modena

Poučeni pričom o balzamičnom octu nastavljamo putovanje prema Modeni. Dolazimo do samog središta grada. Tu smo pronašli veliku parkirnu garažu ispod starog hipodroma i arheološkog parka Novi Ark. Impozantna Duždeva palača, Gradska vijećnica na Piazza Grande, kao i mnoge druge znamenitosti pod zaštitom su UNESCO-a. https://emiliaromagnaturismo.it/en/towns/modena Modena je u novije doba poznata po velikanu automobilske industrije Enzo Ferrari https://www.ferrari.com/en-EN/museums/enzo-ferrari-modena i jednim od najpoznatijih tenora na prijelazu 20. i 21. stoljeća Luciano Pavarotti https://www.casamuseolucianopavarotti.it/en/ . Kratki razgled grada, pa do hotela da se prijavimo. Izabrali smo hotel negdje na pola puta između Modene i Marinella https://emiliaromagnaturismo.it/en/towns/maranello .

Našli smo hotel s 4 zvjezdice, s povoljnom cijenom https://www.hotelarthur.it/ . Općenito, cijene su nam se kretale od 32 do 60 eura po osobi za noćenje s doručkom. Modena nas u večernjim satima baš i nije posebno šarmirala. Osim sladoleda , koji je svugdje dobar i bolji. Nema loše i nema malo. I večera je bila dobra. Dobra je stvar mogućnost izbora i kombiniranja predjela, prvog jela i glavnog jela. U večernjim satima dovoljan je i samo jedan slijed. Porcije su dobre.

Jutarnja šetnja i početak dana uz Aperol – spritz Cocktail otvorili su novu perspektivu. Šetnja zelenom tržnicom u Modeni sjajan je doživljaj. Voće koje se nudi je iznimno dobro. Cijene su „naše“ , možda i malo bolje. Kilo velikih, mesnatih dobrih šljiva 3,5 eura. Orade iz uzgoja, iz Grčke, 18 eura za kilo „divlja“ orada 40 eura kilo. Slično je i s brancinom. Na lijepoj i zanimljivoj tržnici može se i marendati, ručati čak.

Mi smo ipak odlučili posjetiti restoran s preporukom „Ristorante da Danilo“. Preporuka je bila dobra. Ravioli punjeni mesom u umaku od parmezana, bogata porcija 12,50 eura. To bi bio neki pandan našim šurlicama s umakom čija se cijena kreće oko 15 eura.

Maranello Ferrari

Okrijepljeni ručkom, samopočašćeni izvrsnim sladoledom krećemo prema Maranellu gdje nam u 16:00 počinje vođena tura tvornicom Ferrari vozila. Vožnja gradskim autobusom kroz dvorišta tvornice i nije baš ispunila naša očekivanja. To nije za preporuku. Puno bolji izbor je vožnja i razgled trkališta u Imoli. To nam jednostavno „nije stalo“ u raspored zbog Velike nagrade San Marina koja se upravo vozila u Imoli. No nakon „uvertire“ i dosta zanimljivih informacija naše vodičkinje, nakon ove ture, ulazimo u muzej jer smo već ranije kupili ulaznice za subotu popodne.

Muzej je vrijedan pažnje. Zaista sve što je napravio Ferrari kroz svoj razvoj od kasnih četrdesetih godina prošlog stoljeća do današnjih dana, sve možete vidjeti u ovom muzeju. Priča o Ferrariju je ujedno i priča o njegovom utemeljitelju Enzu Ferrariju, rođenom u Modeni. Od samog početka sjedište njegove manufakture je bilo najprije u Modeni, zatim u Maranellu i nikad to nije htio promijeniti.

Za simbol svojih automobila uzeo je propetog konjića na nagovor majke ratnog zrakoplovnog heroja iz prvog svjetskog rata Francesco Baracca koji je taj znak imao na svom zrakoplovu. „Uzmi taj znak, donijet će ti sreću“, rekla je gospođa Baracca Enzu, on je to prihvatio i nije pogriješio.

Neke izjave Enza Ferrarija postale su legendarne poput one : „Koji je najbolji Ferrari ? Onaj idući“ili , „Tvornice čine ljudi, tehnička oprema, zidovi. Ferrari čine prije svega ljudi“.

Danas se još uvijek Ferrari vozila izrađuju ručno, rok isporuke je godinu dana, a godišnje 5.000 djelatnika proizvede oko 30.000 vozila. Najveće tržište za Ferrari su USA ali ovaj prestižni automobil prodaje se na svim kontinentima a kupci novih automobila moraju imati dobar CV i naravno izdašna financijska sredstva. Najniža cijena novog automobila počinje s 230.00 eura i penje se do 700.000 eura. Što su stariji to se više cijene. Osobito neki modeli. 2023. na aukciji je za 48.2 milijuna eura prodan Ferrari 330 LM/250 GTO by Scaglietti iz 1962. koji je nastupao na utrci 24 sata Le Mansa i koji ima vrlo respektabilnu povijest.

Enzo Ferrari je živio svoj san. Htio se utrkivati, započeo je s motociklima, nastavio s automobilima koje je sam konstruirao. Da bi mogao financirati utrke ponudio je tržištu „civilizirane“ trkaće automobile. I tu je nastala legenda o Ferrariju. Scuderia Ferrari je od početka u Formuli 1 s dobrim i lošim razdobljima. Svakako najblistavije razdoblje Ferrarija obilježeno je vozačima koji su svojom karizmom ušli u vječnost. To su Ayrton Senna https://www.formula1.com/en/information/drivers-hall-of-fame-ayrton-senna.FLD7ZtO0nUn7JzLEn5rOJ i Michael Schumacher https://www.formula1.com/en/information/drivers-hall-of-fame-michael-schumacher.7KdX5nJlTG55vR5JQSbZ21 .

Nakon obilaska muzeja koji nam je otvorio jednu novi dimenziju priče o Ferrariju, o Enzu, o Schumacheru o Senni i mnogim drugim slavnim ljudima vezanima uz ovaj legendarni automobil, shvaćamo pravu vrijednost propetog konjića.

Subota – dan za feštu

Subota je na večer, sve se prazni, ostajemo posljednji posjetitelji. U obližnjoj kuglani čuje se muzika. Dolazimo na tonsku probu nekog rock banda. Dovoljno za laganu večeru.

Na povratku u hotel, odlučili smo prošetati do centra sela. Tamo nas je dočekalo iznenađenje. Trodnevna fešta zaštitnice župe, Madonna della Cintura doživljavala je svoju kulminaciju u subotnju večer. Dobro organizirana zajednica pripremila je jelo i piće za sve svoje članove uz nastup muzičkog sastava iz susjednog mjesta. Veterani glazbe, djeca koja trče oko stolova, susjedi, prijatelji, cijele obitelji za stolom, humanitarna lutrija i veliki broj angažiranih župljana stvaraju posebnu atmosferu. Pridružili smo se na piću i uživali u toploj ljetnoj noći na seoskoj fešti. Bolji kraj putovanja u Emiliju – Romagnu nismo mogli poželjeti.

Doviđenja Emilija – Romagna

Nedjelja je dan za odlazak iz Emilie – Romagne ali i u poznati outlet village Noventa di Piave kraj Venecije. Veliki izbor poznatih brendova visoke mode privlači kupce u svako doba. Nama je trebala mala stanka, okrjepa, šetnja, dobar sladoled i sve smo tu našli. Osim nekog zanimljivog odjevnog predmeta. Ali to je sasvim sporedna stvar.

Na kraju osvježeni novim doživljajima vraćamo se na Krk. Čini nam se da i nismo išli daleko. Vremenski je Ferrara udaljena od Krka isto koliko i Split, Venecija nam je bliža od Zadra, Trst od Zagreba. Zaključujemo da se Italija u zadnjih desetak godina znatno popravila u kvaliteti smještaja, hrana u restoranima je vrlo pristupačna, dobra, kao i usluga. Sladoled je mitska stvar u Italiji, kao i kava, slatki i slani zagrisci…

Nekada smo išli u Italiju da bismo tamo kupili nešto čega nema kod nas. Sad putujemo kao turisti istraživači i uživamo u bogatstvu kulturnih znamenitosti, povijesnih gradova, autentičnih običaja i dobre gastronomije.

Svijet se mijenja ali mijenjamo se i mi. Svako putovanje je mala akademija turizma, tu si ne možemo pomoći. Jednostavno ti neke stvari kao „turističkom biću“ „uđu pod kožu“. Možeš osjetiti eko sustav zajednice u kojoj boraviš, zamijetiti važno i ono sporedno; razlučiti stvaran život od predstava za turiste… Da. Emilia – Romagna je mjesto na koje se treba vraćati. Nadam se da će to biti uskoro. 😊
www.nedopinezic.com

Objavljeno

24 SATA U TRSTU

Trst je naš
„Trst je naš“ , bile su parole u vrijeme „Tršćanske krize“. 1947. bio je uspostavljen „Slobodni teritorij Trsta nakon što je 1945. širi teritorij Venezia – Giulia bio, nakon pada Italije, pod protektoratom saveznika Dio je bio pod nadzorom partizanske vojske nove države u nastajanju FNRJ. Kriza  je trajala od 1945. do 1955. kada je Londonskim ugovorom razriješena situacija.  SFR Jugoslavija i Republika Italija su konačan sporazum o granici oko Trsta potpisale tek 1975. Trst je cijelo vrijeme do raspada SFRJ i uspostave novih demokratskih država na tom prostoru, bio naš glavni grad za kupovinu svega i svačega. Svoju snagu Trst je crpio upravo kroz ponudu roba i usluga širokog spektra ciljano prema stanovnicima tadašnje SFRJ.
Promjenom geopolitičke situacije, Trst pada u novu krizu, jer „Trst više nije naš“ glavni trgovački grad.

Doduše Trst je još od vremena Austrijske vladavine bio razvijan kao važan lučki i industrijski centar. Pred kraj dvadesetog stoljeća i početkom 21., grad se našao pred izazovom transformacije. Neuspjeli pokušaj revitalizacije maloprodajne ponude različitim proizvodima iz Kine trajao je dok ga nisu zasjenili veliki trgovački centri diljem šire regije. Danas je taj segment sveden na minimum.

Trst danas

Trst danas, sa svojih oko 207.000 stanovnika, jakom lučkom djelatnošću,industrijskom zonom i porastom turističkog prometa, jedan je od zanimljivijih gradova na moru u bližem okruženju. Ratom u Ukrajini Trst postaje vratima istočne Europe. Tako je 2022. u luci Trst iskrcano 877.795 kontejnera, 320.327 prikolica za prikopčavanje na kamione ili željezničke konvoje. Iskrcane su velike količine metalurških proizvoda sa stopom rasta od 30,38%, zatim žitarica, vapna, minerala, građevinskog materijala također s rastom od 13,63 %, sve ukrcano na 9.536 teretnih vlakova i nepoznat broj kamiona a 90% robe nije bilo namijenjeno talijanskom tržištu.

Palmanova jučer i danas

Nas pak zanima Trst kao grad zanimljiv za kratke boravke. Da bismo stekli uvid, „skratili“ smo radni petak do 13:00 i uputili se prema Italiji. S Krka nam treba oko 2 sata, nešto manje ako nema prometnih gužvi na putu. Naravno prvo odredište je poznati IKEA centar u Villesseu jer uvijek nam nešto treba za kuću. Dobra kava, brza kupovina po narudžbi i pravac za Palmanovu. Nakon „trgovačkog pada Trsta“ , devedesetih godina prošlog stoljeća, Palmanova je bila odredište prvog poznatog trgovačkog centra sa svime za kuću, kućanstvo, s dobrom ponudom prehrambenih proizvoda…No i to je vrijeme prošlo. Danas je Palmanova (inače prekrasan srednjovjekovni grad) najpoznatija po „Outlet Villageu“. Opet šetnja od dućana do dućana, opet izvrsna kava i par dobrih „zgoditaka“ na „scontima“.

Utrka za večeru

Nakon toga, konačno za „naš“ Trst. Bliži se noć, treba izabrati između odlaska u apartman ili odlaska na večeru, jer se može dogoditi da zakasnimo. Parkiramo negdje u blizini smještaja, spuštamo se u središte grada pješke u potrazi za slobodnim stolom za večeru. Prvih par pokušaja bilo je neuspješno jer se za svaki bolji restoran traži rezervacija. Nećemo više riskirati, odlučujemo se za pizzeriju. Odluka je bila dobra kao i hrana uz par antipasta, odličnu pizzu, malo dolce, pivo, voda…Cijena za 4 osobe nešto ispod 100 eura. U cijenama više nema razlike u korist Hrvatske, u to smo se već uvjerili.

Živo petkom na večer

Šetnja centrom Trsta otkriva jedan vibrantan, pulsirajući turistički grad koji se zaista uspješno transformirao u poželjno odredište. Umjesto nekadašnjih “magazzina”, trgovina svim i svačim sad na prostoru od marine do Ponte rossa posjetitelji uživaju u ponudi stotinjak različitih restorana, kafića, slastičarnica, ribarnica, marendarnica, pizzeria…Ulice su pone ljudi u petak na večer, kao i sve terase, čuje se muzika, živa, ona s DJ pulta… Puno mladih ljudi, žamor, razgovor, uživanje u dobom vinu uz dobru hranu… melem za uši nakon sasvim drukčije zvučne kulise u to doba u Rijeci, na primjer.

Aapartman u stambenoj zgradi

Apartman se nalazi u stambenoj zgradi, parkiranje na ulici kao i u Rijeci. Bukirali smo putem bookingcom platforme, dobili instrukcije za ulazak u stan / apartman. Ništa posebno atraktivno ali opet ima sve što treba. Na fasadi nema nikakvih oznaka „kategorizacije“. Dvije komotne sobe i jedna dječja, kuhinja, blagovaona u hodniku, tuš/wc mali balkoni s obje strane zgrade. Cijena 200 eura na noć za 4 osobe, turistička pristojba se plaća posebno, 2 eura po osobi.

U istoj zgradi u prizemlju dobar kafić, onako talijanski, sa svom ponudom koju koristi lokalno stanovništvo i nas četvoro na doručku. Atmosfera odlična, domaća, ugostitelji ljubazni, osjećaj jako dobar. Nitko nas nije prozivao, pitao što ovdje radimo, nismo sreli ni jednog stanara zgrade, nitko nije nama smetao a i mi smo samo prespavali, onako umorni, bez riječi.

Imam osjećaj da bi se u Hrvatskoj to uskoro moglo promijeniti. Moguće je da stanari od iduće godine „rade zasjedu“, provjeravaju je li netko u svojstvu turista u susjedovom stanu…Sve bi moglo biti drukčije nego što je bilo nama u Trstu ako se usvoji restriktivni zakon po kojemu stanari daju (ili ne daju) dozvolu jedan drugome za najam stana turistima.

Ležerna subota

Subotnje jutro nakon dobrog doručka u „našoj“ zgradi, rezervirano je za kupovinu u Trstu. Sad su to malo drukčiji dućani, ima sve više originalnih talijanskih proizvoda a najveći iskorak je svakako već međunarodno rasprostranjeni koncept  https://www.eataly.net/eu_en/stores/trieste . Pod jednim krovom, nekadašnjeg lučkog skladišta svoje mjesto je našao odličan koncept tržnice, restorana, vinoteke, pršutarnice, sirarnice, mesnice…s ogromnim izborom vina iz svih vinskih regija Italije, ali i svih drugih, originalnih brendiranih talijanskih prehrambenih proizvoda. Već smo posjetili jedan takav „talijanski centar“ u Stockholmu. Ovaj u Trstu je na fantastičnoj lokaciji, otvoren je cijeli dan i izvrsno dobro posjećen.

Ručali smo u napolitanskom restoranu uz sami Ponte rosso, nekadašnji „buvljak“ a danas lijepo, uredno mjesto jednog novog Trsta. Dobra hrana, dobro vino, voda, predjelo i glavno plus desert, negdje oko 40 eura po osobi.

Prošlo je naših 24 sata u Trstu. Moramo doma. Idućom prilikom ćemo tih 24 produžiti na 48 sati da uhvatimo subotnju večer. Trst pruža odličan odmak od svakodnevice zato sve više ljudi iz Rijeke upražnjava ovu naviku. Opet je „Trst naš“. https://www.intrieste.com/ 
www.nedopinezic.com

Objavljeno

TRODNEVNI IZLET NA LOŠINJ SKUTEROM S KRKA

Skuter je zakon

Moped, skuter, motocikl izvrsno je prometno sredstvo za kretanje otokom i s otoka na otok u ljetnim mjesecima. Više je razloga za to. Vožnja na dva kotača po izrazito toplom vremenu ugodnija je od one u automobilu, s mopedom je lako izbjeći prometnu gužvu, mogu se koristiti i uski putovi kao alternativni pravci, parkiranje je svuda dostupno i besplatno, na trajekt se uvijek stiže preko reda jer dvokotači popunjavaju „rupe“ u koje automobil ne stane. Uz sve to treba dodati i malu potrošnju goriva, niže cijene trajekta i dostupnost nekih uvala i plaža do kojih se ne može doći automobilom.

Istraživanje kvarnerskih otoka

Već smo ranije prošli otoke Rab i Pag u samoj špici turističke sezone, https://nedopinezic.com/2022/08/17/plavom-magistralom-s-krka-na-pag/?fbclid=IwY2xjawEts15leHRuA2FlbQIxMQABHT-n6o7-uOv6XsrmP6xhQDu2aDSNrYz8Wyf14eOSVAIfbRRk7LetOHs5Dg_aem_8zLai_RwPAjVw38gjyEr5w pa smo ohrabreni tim iskustvom odlučili na isti način obići i dio otoka Lošinja. Moja supruga Ksenija i ja za putovanje koristimo naš dvadeset godina star Kymco Agility 125. jednostavan, robustan mali skuter koji nas nikad nije iznevjerio. Šogorica Dolores  i šogor Valentino su za tu pliku iznajmili malo bolje vozilo – Kymco Downtown 300i.

Putovanje počinje u luci Valbiska. Kupovina karata je jednostavna, organizacija ukrcaja odlična. Dobro je uzeti povratnu kartu da se izbjegne čekanje za kartu u povratku na Cresu gdje je situacija u luci puno nepovoljnija. Nakon pristajanja trajekta, dobro je pričekati da svi automobili krenu i krenuti na daljnji put posljednji. Zbog velike i neobjašnjive nervoze, žurbe, pretjecanja, sigurnije je držati se začelja takvog konvoja. Zapravo je to jedan vrlo opasan fenomen. Kod iskrcaja vozila na Cresu ali i na Krku, vozači se ponašaju neobjašnjivo agresivno, kao da se bore za „pole position“ na nekoj velikoj utrci. Opasno i nepotrebno. Zato, „pamet u glavu“.

Grad Cres

Grad Cres je nezaobilazna točka na putovanju prema Lošinju. Centar starog grada je uvijek privlačan, s puno zanimljivih detalja u uskim uličicama. Riva je zaštitni znak Cresa a ponuda okolnih dućančića izvrsna. Cres „mala Venezia“, kako mu često zbog arhitekture tepamo, ima onaj „talijanski štih“ i u uređenju javnih i privatnih prostora. Estetika prostora, uređenja ali i onoga što se nudi u prodaji, sve je na visokoj razini. Naravno, kava i sladoled se naručuju u slastičarnici „Bacio“.

U Cresu se može i nadopuniti gorivom mali spremnik skutera ako ste to propustili učiniti u Valbiski. Nastavak putovanja nas vodi do drevnog Osora. Nekadašnja strateška točka jedinstvenog otočnog područja Apsyrtides proslavio se prokopavanjem „mikro Sueza“ odnosno „Kavuada“, malog kanala kojim je omogućena plovidba manjim brodicama. Takvi brodovi su upravo u doba Rimskog carstva prometovali osorskim kanalom na Jantarskom putu do Egejskog mora. Ovaj prokop je i danas značajan za brojne nautičare koji bitno skraćuju putovanje od priobalnih otoka Raba i Paga ali i Velog Lošinja do Cresa. Osor je nekada bio i sjedište istoimene biskupije. Danas je ponekad i mjesto prijepora o tome jesu li Cres i Lošinj jedan ili dva otoka ? Ručak u Konobi Bonifačić https://www.tripadvisor.com/Restaurant_Review-g2313419-d3510828-Reviews-Konoba_Bonifacic-Osor_Cres_Island_Kvarner_Bay_Islands_Primorje_Gorski_Kotar_Coun.html uz njoke sa zgvacetom od otočne janjetine, nešto je što zavređuje preporuku. Kratko kupanje na povijesnom mjestu pa nastavak putovanja prema Malom Lošinju.

Grad Mali Lošinj

U Malom Lošinju smo rezervirali apartman za 4 osobe koji ima dvije spavaće sobe, jednu kupaonicu, kuhinju s jedaćim djelom, malu verandu s pogledom na more i malu terasu. Čisto, uredno, za kratak boravak bez zadržavanja u smještaju sasvim dovoljno. Apartman je u stambenoj zgradi, udaljen 15 minuta pješice od plaže i isto toliko od centra grada. Cijena je nešto preko 200 eura na dan. Jedini dostupan kojega smo mogli naći u špici, za Velu Gospu.

Đir po rivi otkriva i nešto „rupičastu“ sezonu. Nema onog osjećaja da sve „vrvi“ od turista, da su sve terase dupkom pune, da se čeka u redu za sladoled… Ima ljudi, ima posla ali bez tog osjećaja vrhunca sezone. Ponuda izleta brodom polako gubi „utakmicu“ s velikom ponudom najma glisera svake vrste. Cijena od 300 do 400 eura na dan + gorivo izgleda velika ali podijeljena na 6 do 8 ljudi koliki je kapacitet većih glisera dolazi na cijenu dnevnog izleta brodom. Ponuda je takva da joj je teško odoljeti a izazov istraživanja okolnih otoka od Unija, Suska do Ilovika dodatni je motiv za plovidbu. Osim ako nisi komotan poput nas. Pa ono “vratit ćemo se” ostaje u zraku, bez konkretnih rezervacija.

Nekako smo se odlučili za kasnu večeru. Izbor je pao na restoran „Za kantuni“. https://www.visitlosinj.hr/hr/za-kantuni-restoran.aspx# Davna preporuka prijatelja Đanina i sada je aktualna. Odluka je bila dobra baš kao i hrana, vino, usluga. Cijene ? Općenito su cijene „preskočile razred“. Ono što je bila cijena za „fine dining“ sad je cijena za dobar restoran. Što je bila cijena za dobar restoran, danas je cijena obične konobe. Tako je to svugdje, da ne ulazimo u razloge kojih ima više. Zato je i volumen potrošnje u restoranima pao a u marketima porastao. Iako je i cijena namirnica u marketima iznad eu prosjeka, osobito kad se stavi u kontekst kvalitete. No, što je tu je. Turist je „čudna biljka“. Na odmoru si opušten i spreman na potrošnju. O troškovima se razmišlja tek naknadno.

Prvo kupanje pa doručak

Jutarnje kupanje na „Plaži na kamenu“ je ugodno, bez gužve s dobro uređenim pristupima u more, pješačkim stazicama, tuševima. Tu je sve što treba i kako treba. Minimalnim intervencijama u prirodu sačuvao se okoliš a u isto vrijeme je omogućen dobar pristup moru. Česte prokromske stepenice i rukohvati velika su podrška za ulazak u čisto, bistro more.

„Doručak kod Tiffanyja“ u ovom je slučaju doručak kod raspoloženih Makedonaca u centru Malog Lošinja. 7 eura jaja sa šunkom, uz povrće, kruh, sok po akciji „sve s 20 % popusta“. Energetska vrijednost, usluga, mjesto, sve dobro. Nakon doručka đir po Čikatu otkriva čari ovog poluotoka. Ostali bismo  vrlo rado na jednoj od plaža ali  izlet za Veli Lošinj i kupanje u uvali Valdarke naš je sljedeći cilj. To je zaista „mali raj“. Predivno more, odmor u sjeni borova,  minimalne intervencije u okoliš koje pružaju dobre uvjete za kupališni odmor. Tu su i sanitarije, mala drvena kućica s ponudom osvježavajućih pića, snackova, sladoleda.

Ovo je mjesto nešto malo manje elitno u odnosu na Čikat ali zato nimalo lošije. Dapače. Teško se bilo „oprostiti“ od Valdarke ali „mali Portofino“ – Veli Lošinj je mjesto koje uvijek, iz nova privlači nekom svojom čarobnom ljepotom. Sladoled u slastičarni „Moby Dick“ https://web.facebook.com/mobydickgelateria/videos/moby-dick-veli-lo%C5%A1inj/1048536482758563/?locale=ms_MY&_rdc=1&_rdr s razlogom nosi naslov najboljeg na otoku. Zaista nešto posebno što treba probati. Šetnja Velim Lošinjem je poput vremeplova – slika sklada iz prošlosti u današnjosti.

Večera i koncert

Večera br. 2 ponovo u „Za kantuni“. Nekako ne volimo puno eksperimentirati na ovim kratkim boravcima. Sad smo tu kao doma. Već znamo što ćemo probati. I bilo je dobro. Nakon dobre večere, do samog restorana iznenađenje – živa muzika ! I to ne bilo kakva. Dvije akustične gitare, jedna bas i dobar glas: Ivan Soldo, Luka Banić i Petar Lisjak. To je bio fantastičan koncert. Večer za pamćenje !

Povratak

Posljednjeg dana se odlučujemo za „Doručak kod Tiffanyja 2“. Ovaj put je to nešto novo, na višoj razini ponude – „Breakfast Club Lošinj “https://www.ljepotaizdravlje.hr/mali-losinj-breakfast-club-dorucak/ . Tu se nude zanimljive kombinacije voćnih koktela, slanih i slatkih doručaka. Moglo bi se reći više – brunch ponuda (ono nešto između doručka i ručka na moderan način). Zanimljivije ali i znatno skuplje od „Tiffanyja 1“. Ali vrijedi.

Na putu prema Mergu planiramo još jedno kupanje. Po sistemu „kartu čitaj – seljaka pitaj“ došli smo do plaže Bučanje, https://www.allbeachescroatia.com/hr/plaza/bucanje-sjever-nerezine-losinj  točno na pola puta između S. Jakova i Nerezina. Plaža je u slovenskom resortu s kontroliranim ulazom. Ovo naselje je primjer dobrog gospodarenja prostorom. Priroda je na prvom mjestu pa su brojne kućice gotovo nevidljive u sjeni borova. Uredan okoliš, bezbrižno okruženje za djecu, fantastična plaža, mala lučica, staze za šetanje, sanitarije, osvježavajuća pića i snackovi…Mjesto za poželjeti. Možda najbolja točka nekog drukčijeg turizma i prirode koja se dogodila privatizacijom kapaciteta ex socijalističkog odmarališta jedne slovenske tvrtke. Ovo je mjesto na kojemu bi se moglo provesti nekoliko dana i prepustiti se čarima prirode. Svaka čast sadašnjim vlasnicima koji nisu podlegli maksimizaciji dobiti od građenja u prostoru. Kućice su obnovljene ali su ostale u prijašnjim okvirima. Kao da vlada neko drugačije ozračje…

I opet Cres. Ručak u gostionici „Belona“ https://www.tripadvisor.com/Restaurant_Review-g1175203-d3564696-Reviews-Gostionica_Belona-Cres_Cres_Island_Kvarner_Bay_Islands_Primorje_Gorski_Kotar_Cou.html. Odličan. Ambijent, usluga, hrana…Sve 5. Nakon ručka sladoled i kava – zna se u „Bacio“ https://www.tripadvisor.com/Restaurant_Review-g1175203-d12787604-Reviews-Gelateria_Bacio-Cres_Cres_Island_Kvarner_Bay_Islands_Primorje_Gorski_Kotar_Coun.html. Shopping je nezaobilazan. Nešto na placi, nešto po butigama, ali mora se „dati doprinos lokalnoj ekonomiji“.  Vrijeme brzo prolazi i „hvatanje“ trajekta nova je sportska disciplina. Ciljamo onoga u 19:00. No gužva je, vrijedni pomorci „Jadrolinije“ prevoze vozila i putnike izvanredno pa smo, zahvaljujući našim vozilima na dva kotača“, upali u trajekt koji polazu u 18:30. Sjećate se savjeta s početka teksta ? Kupiti povratnu kartu. To se isplatilo.

Sve u svemu nepuna tri, bolje rečeno, dva i pol dana nedovoljna su za upoznavanje lošinjskog arhipelaga. Ima još puno lijepih mjesta a istraživanje okolnih otoka zahtjeva novu trodnevnu turu. Vratit ćemo se sigurno na kvarnerski dio Mediterana, na granicu Dalmacije i Kvarnera, prvom prilikom.

Objavljeno

STATUS PRAZNIH STANOVA I TURISTIČKA PRISTOJBA

POREZNI STATUS KUĆE ZA ODMOR

Iako je evidentan strmoglavi porast broja praznih stanova kojih u Hrvatskoj ima već više od 600.000, još uvijek postoji siva zona u pogledu tretiranja tih stanova s obavezama poreza i turističke pristojbe.

„Ministar financija Marko Primorac već je dao naznačiti na koji će se način na mala vrata uvesti porez na nekretnine, upravo modifikacijom poreza na kuće za odmor – koji će promijeniti ime:
“Taj porez ima jedan nespretan naziv, on mora prije svega promijeniti svoje ime. Sada postoji dilema kod pojedinaca, ako se radi o porezu na kuće za odmor, odnosi li se to i na prazan stan u centru nekog grada. Odnosi! Odnosi se na sve objekte i građevina ili dijelova građevina, osim na one u kojima netko živi ili je netko trajno iznajmio”, kazao je.“ ‘Razmišljamo o uvođenju poreza na nekretnine. Prije svega za one koje stoje prazne’ – Poslovni dnevnik  ‘Razmišljamo o uvođenju poreza na nekretnine. Prije svega za one koje stoje prazne’ – Poslovni dnevnik 

Ovime je nedvojbeno jasno da svaki stan, kuća, stambeni objekt koji nije trajno iznajmljen ili na čijoj adresi nema prijavljenog prebivališta ili boravišta ima status „kuće za odmor“. U tom smislu je jasno i na koga se odnosi obaveza plaćanja poreza na „kuće za odmor“. Visinu tog poreza određuju predstavnička tijela općina i gradova i može iznositi najviše do 5 eura po metru kvadratnom korisne površine.

STATUS KUĆE ZA ODMOR PREMA ZAKONU O TURISTIČKOJ PRISTOJBI

Zakon o turističkoj pristojbi – Zakon.hr

U članku 4, stavak 5 stoji da je obveznik turističke pristojbe vlasnik kuće, apartmana ili stana za odmor (definicija navedena u poreznom statusu) u općini ili gradu koji nije smještajni objekt u smislu Zakona, za sebe i sve osobe koje noće u toj kući, apartmanu ili stanu. Prema Zakonu o turističkoj pristojbi, kućom, apartmanom ili stanom za odmor smatra se svaka zgrada, apartman ili stan koji se koristi povremeno ili sezonski a koji nije smještajni objekt. Isto se odnosi kako za državljane RH tako i za one iz EU zemalja i zemalja Europskog ekonomskog prostora te Švicarske konfederacije.

Turističku pristojbu vlasnici i članovi uže obitelji te sve osobe koje noće u tom objektu plaćaju po noćenju. Izuzetno vlasnici i članovi uže obitelji mogu platiti turističku pristojbu u paušalnom iznosu za period 15. lipnja – 15. rujna uz 70% popusta. Turistička pristojba po odrasloj, punoljetnoj osobi iznosi 1,33 eura za period od 1.4. do 30. 9., odnosno 0,93 eura za ostali dio godine (Grad Krk) po noćenje pa bi puni iznos za 90 dana bio 119,7 eura ako bi se plaćalo po noćenju, odnosno 35,91 eura s popustom za vlasnike i članove uže obitelji. Ako se turistička pristojba plati u paušalnom iznosu, onda ona za vlasnike ovih objekata (dvoje) iznosi već navedenih 35,91 euro a za ostale članove uže obitelji iznosi 13,27 eura.

ROKOVI PLAĆANJA I OBAVEZNA PRIJAVA

Vlasnik kuće, apartmana ili stana za odmor koji plaća turističku pristojbu paušalno, dužan ju je platiti do 15. 7. tekuće godine. Ako se plaća po ostvarenom noćenju onda se plaća zadnjeg dana boravka.

Vlasnik „kuće za odmor“ obavezan je istu unijeti u e visitor te putem istog prijaviti sebe i članaove uže obitelji jednokratno ako turističku pristojbu plaća u paušalnom iznosu, odnosno prijaviti i odjaviti sve ostale osobe na noćenju pri dolasku (24 sata od dolaska i na dan odlaska) i odlasku. Za dio godine kad se ne plaća turistička pristojba (15.9. do 15.6.) vlasnik „kuće za odmor“ dužan je prijaviti ostale osobe na noćenju putem e visitora u roku od 24 sata od dolaska bez obaveze plaćanja pristojbe.
Osobe s prebivalištem u mjestu ili gradu koji ima status turističkog mjesta (osnovana je lokalna turistička zajednica), također mora putem e visitora u roku od 24 sata od dolaska prijaviti ostale osobe na noćenju i odjaviti ih zadnjeg dana boravka bez obaveze plaćanja turističke pristojbe.

RASPODJELA PRIHODA OD TURISTIČKE PRISTOJBE

Turistička se pristojba raspoređuje na sljedeći način:
3,5% na račun Hrvatske turističke zajednice za razvojne projekte i programe turistički nerazvijenih područja
2% na račun Hrvatske turističke zajednice za projekte i programe udruženih turističkih zajednica
(nakon odbijanja 5,5%)
20% na račun Hrvatske turističke zajednice
15% na račun regionalne turističke zajednice
65% na račun lokalne turističke zajednice od čega 30% na račun općine ili grada namjenski za poboljšanje uvjeta boravka turista

NADLEŽNA INSPEKCIJA I SANKCIJE

Za kontrolu prijave, odjave osoba na noćenju, plaćanje turističke pristojbe u „kući za odmor“ nadležna je turistička inspekcija Državnog inspektorata. Nadležni inspektor je dužan bez odgađanja, najkasnije u roku od 15 dana od dana izvršenja inspekcijskog nadzora podnijeti optužni prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka odnosno izdati prekršajni nalog ili naplatiti novčanu kaznu na mjestu izvršenja prekršaja.
Novčane se kazne kreću u rasponu od 1.000 (132,7 eura) do 2.000 (265,44 eura) kuna odnosno 4.000 (530,9 eura) do 6.000 kuna (796,33 eura) za „ponavljače“. Možda najveća reperkusija je evidencija prekršaja u policijskoj evidenciji što nije ugodno i može imati dodatne implikacije.

POTENCIJALNI PRIHOD NA PRIMJERU KVARNERA

U Primorsko – goranskoj županiji je evidentirano ukupno 80.360 stanova u kojima nema prijavljenog prebivališta ili boravišta. Od tog broja kao kuće, stanovi ili apartmani za odmor vodi se njih 36.446 dok se 43.914 stanova za odmor vodi kao potpuno prazni. Prema Zakonskoj regulaciji o porezu na kuće za odmor i prema zakonu turističkoj pristojbi svih 80.360 stanova imaju status kuća za odmor. Svi bi trebali platiti porez na kuće za odmor u visini do 5 eura po metru kvadratnom korisne površine godišnje i svi bi trebali platiti barem paušalnu turističku pristojbu za vlasnike i članove uže obitelji. Kad bi se naplatila paušalna turistička pristojba za dvoje vlasnika i barem jednog člana uže obitelji to bi iznosilo na godišnjoj razini 6.837.832,20 eura. Od tog iznosa 376.080,77 euro bi se izdvojio za nerazvijena područja i udružene turističke zajednice (Gorski kotar), 1.292.350,246 eura bi se uplatilo Hrvatskoj turističkoj zajednici, 1.025.674,83 eura bi bilo uplaćeno Turističkoj zajednici Kvarnera i ostatak od 4.143.726,354 bi bilo uplaćeno svim lokalnim turističkim zajednicama od čega 1.243.117,90 eura općinama i gradovima Primorsko – goranske županije. Ovo je najskromniji mogući učinak poštivanja zakonskih odredbi. Učinkovitijim nadzorom, kad bi se naplatilo noćenje ostalih osoba u periodu od samo 30 dana ( dvije osobe ) po stanu, tada bi se naplatilo dodatnih 6.412.728 eura.

https://nedopinezic.com/2024/06/13/kategorizirani-smjestaj-i-prazni-stanovi-na-kvarneru/ 

OGROMNI GUBICI PRIHODA ?

Pitanje je koliko se Turističke pristojbe vlasnicima, članovima uže obitelji i ostalim osobama na noćenju u stanovima, apartmanima i kućama za odmor u Primorsko – goranskoj županiji naplati ? O naplati na razini cijele Hrvatske i onih više od 600.000 praznih stanova da i ne govorimo.

https://nedopinezic.com/2024/07/08/prazni-stanovi-i-turizam/ 

www.nedopinezic.com

Objavljeno

PRAZNI STANOVI I VARLJIVA TURISTIČKA STATISTIKA

Do sada izbjegavana tema zapravo je najvažnija tema sadašnjeg trenutka hrvatskog turizma.

Hoće li potpuno nestati tako zvani “kategorizirani smještaj u domaćinstvu”?

Da li će ukupni statistički podaci i dalje rasti na osnovu “neformalnih” turista iz “praznih stanova” ?

Zašto u nekim sredinama, osobito u većim gradovima, aktualna vlast izbjegava pokretanje projekta socijalnog stanovanja za mlade obitelji;  a za manjak takvih stanova optužuje građane koji iznajmljuju smještaj turistima ?

Zašto i dalje buja novogradnja stanova na atraktivnim područjima unatoč što imamo već više od 600.000 praznih stanova ?

“Slučaj Rijeka” kao upozorenje.

O ovim i drugim pitanjima o kojima se ne govori u javnosti, za sada možete čitati i preslušati samo ovdje:

“Ljudi u nesigurnim vremenima gube povjerenje u novac i ulažu u beton, a Hrvatska je dozvolila izgradnju stanova bez obzira na mjesto prebivanja, rekao je Nedo Pinezić, savjetnik  za razvoj održivog turizma i predsjednik Odbora za turizam Županijske skupštine PGŽ.

U Hrvatskoj je 600 tisuća praznih stanova, u PGŽ 40 tisuća a u Rijeci čak 12 tisuća praznih stanova, što je grad veličine Karlovca.

Samo je dvije tisuće stanova u Rijeci u turističkom najmu. Nedo Pinezić tumači da prazni stanovi ne donose korist nikome, osim svojim vlasnicima.

Smatra da bi za privatne investicije u stanogradnju trebali odrediti različite porezne stope, u korist domicilnog stanovništva te da bi stanove u vlasništvu države i gradova trebali opremiti i ponuditi za stanovanje mladim obiteljima po povoljnom najmu.

I turističku ponudu treba razvijati na korist domicilnog stanovništva, autohtono i održivo. O tome kako zadržati mlade ljude, a gostima ponuditi autohtone i održive doživljaje, razgovarali smo u emisiji Kafe. Poslušajte:”

https://radio.hrt.hr/radio-rijeka/zivot/nedo-pinezic-nije-turizam-kriv-za-rast-cijena-nekretnina-prazni-stanovi-cuvaju-novac-svojim-vlasnicima-11634601?fbclid=IwZXh0bgNhZW0CMTEAAR21TxCZShtficwczGUc57Wai_Us3MXkY5FVvOwu6JKLv5hc6qkMw2ILBTw_aem_6nPW4mg3eVHQ3VezCI9ozA

Objavljeno

Svake godine u ovo doba Barcelona …

Mitska usporedba Barcelone i Hrvatske

Barcelona se periodično, baš u ovo doba godine, spominje kao grad koji uvodi „zabranu iznajmljivanja apartmana turistima“. Takva se vijest „reciklira“ iz godinu u godinu pred glavnu turističku sezonu. https://www.poslovni.hr/nekretnine/barcelona-stopira-gradnju-novih-hotela-i-apartmana-323494

Na ovu se vijest nižu osvrti, komentari, medijske objave o „primjeru kojega trebaju slijediti i hrvatski gradovi“. Na stranu motivi takvih inicijativa ali ono osnovno redovito nedostaje. Što je Barcelona?
Barcelona je glavni grad španjolske pokrajine Katalonije i glavno industrijsko i trgovačko središte Španjolske. Barcelona je jedna od najvećih morskih luka Europe, među najvećima na Mediteranu. Urbana aglomeracija Barcelone proteže se na čak 803 km2 i broji više od 4,2 milijuna stanovnika. Šesta je po veličini metropola u Europi.
Barcelona je, osim prijestolnice nogometnog diva F.C. „Barcelona“, i jedna od u svijetu vodećih turističkih destinacija. Četvrti je grad, nakon Pariza, Rima i Londona po posjećenosti u Europi. Barcelonu godišnje posjeti 19 (2019.) do 26 milijuna turista.(2023.).

Hrvatska – Španjolska

Zanemarimo za trenutak usporedbu Hrvatske i Barcelone, kojoj ćemo se vratiti kasnije. Što je Španjolska u odnosu na Hrvatsku ?
Kraljevina Španjolska zauzima 504 030 km2 površine, 51 je zemlja na svijetu po veličini i ima 46,5 milijuna stanovnika. 8. je gospodarska sila svijeta, druga po popularnosti kao turističko odredište. 2023. Španjolska je imala 85 milijuna turističkih dolazaka.
E sad, Hrvatska ima oko 3,8 milijuna stanovnika, u 2023. imala je 20 milijuna turističkih dolazaka. I u jednom i u drugom slučaju govorimo o dolascima koji su evidentirani. Teško da se po bilo kojem parametru mogu uspoređivati velika Španjolska i mala Hrvatska. Isto se odnosi i na turizam.

Barcelona kao mit

Vraćamo se na Barcelonu. Ovaj grad – destinacija ima više stanovnika od Hrvatske. Taj grad ostvaruje više turističkih dolazaka od naše najjače turističke destinacije, Istre i gotovo kao cijela Hrvatska. 2019. Barcelonu je posjetilo 19 milijuna turista. Te iste godine kroz zračnu luku je prošlo 53 milijuna putnika. Registriranih postelja za turiste ima navodno oko 70.000. Koliko pak ima onih drugih, „nekomercijalnih“, to nitko ne zna. Zna se naime samo za one kapacitete koji se oglašavaju preko poznatih platformi pa gradske vlasti s njima uporno ratuju. Međutim „slobodnih putnika“ preko rodbine i prijatelja ima iznimno mnogo, osobito u stanovima i kućama za odmor u vlasništvu stranaca. I to je možda jedina dodirna točka s hrvatskom stvarnošću. U neevidentiranom turističkom prometu prevladavaju tako zvani „prazni stanovi“. Od tuda i sva “zbrka i strka”. https://nedopinezic.com/2023/03/31/za-nekretninski-balon-nije-kriv-turizam/

Barcelona se iz godine u godinu pojavljuje kao „mitsko mjesto“ borbe protiv „apartmanizacije“, što god to značilo. Osim krivog naziva za masovnu pojavu investicijskog ulaganja u prazne stanove ( „apartman“ je vrsta legalnog turističkog smještaja pa se pojava treba zvati „izgradnja stanova za tržište“), autori ovakvih vijesti slučajno ili namjerno skreću pozornost s pravog problema i pri tome stigmatiziraju stalno stanovništvo koje legalno iznajmljuje smještaj turistima. https://www.novilist.hr/novosti/svijet/u-ovom-gradu-zatvaraju-sve-apartmane-za-kratkorocni-najam-suzbijamo-rast-troskova-stanovanja/ .

Lokalna vlast je ta koja treba investirati u socijalne stanove ali ovakva vlast izbjegava tu odgovornost i lakonski prebacuju krivicu za manjak socijalnih stanova na svoje građane. Stranke slične orijentacije poput one u Barceloni kopiraju svoj uzor i u Hrvatskoj, osobito u Rijeci, Zagrebu Splitu. https://nedopinezic.com/2024/06/13/kategorizirani-smjestaj-i-prazni-stanovi-na-kvarneru/ . Odraz tako zvane „woke politike“ su rezultati nedavnih EU parlamentarnih izbora. Nesposobnost suočavanja s izazovima u teškim vremenima i traženje “krivca“ među vlastitim građanima dolazi na naplatu. Povjerenje građana koji teže preživljavaju od početka do kraja mjeseca u takvu politiku i takve stranke pada diljem Europske unije. https://www.index.hr/vijesti/clanak/suluda-woke-politika-razara-eu/2572799.aspx  .

Poruka za kraj bi bila vrlo jednostavna, često su ju upućivali naši stari kad bismo se na nešto požalili: „Ćapajte se posla“.

https://10best.usatoday.com/interests/explore/see-barcelona-spain-on-stunning-photo-tour/

Fotografija Barcelone iz zraka: https://en.wikipedia.org/wiki/Barcelona#/media/File:Aerial_view_of_Barcelona,_Spain_(51227309370)_(cropped).jpg 

www.nedopinezic.com

Objavljeno

KATEGORIZIRANI SMJEŠTAJ I PRAZNI STANOVI NA KVARNERU

Teza o prevelikom broju kategoriziranih stanova za najam turistima nije istinita

Mogli bismo reći da se i u ovoj domeni pojavljuje fenomen „lažnih vijesti“. Sustavno ponavljana teza postaje u percepciji javnosti činjenice iako bez ikakvih dokaza.
To je jedan od razloga zašto tražimo informaciju izravno od nadležnih tijela a onda ju dijelimo sa zainteresiranom javnošću.
Jedna od takvih prigoda je postavljanje vijećničkog pitanja na zasjedanju Županijske skupštine.

U Primorsko – goranskoj se županiji odgovori daju zaista u propisanom roku i na zadovoljavajući način.
Suprotno tome, stanje je nezadovoljavajuće, kad je u pitanju informacija o kategoriziranim smještajnim objektima i onima koji imaju status „prazni stanovi“.

Kategorizirani smještaj u stanovima u Primorsko – goranskoj županiji

Još se uvijek konsolidiraju podaci koji su se do 2023. godine vodili kroz više upisnika kao što su:  Upisnik o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, Upisnik o minimalnim uvjetima i uvjetima za kategoriju ugostiteljskih objekata i dr. Svi su se upisnici, osim onog za građane u domaćinstvu, vodili ručno u obliku uvezene knjige.

2023. je pokrenut Središnji registar za ugostiteljske djelatnosti i usluge u turizmu u sklopu Hrvatskog digitalnog – e Turizma. Na žalost još uvijek nisu svi podaci verificirani i uneseni u e sustav.
Ono što se sad može iščitati iz tog sustava a odnosi se na Primorsko – goransku županiju je podatak da imamo ukupno registrirano 27.038 objekata za smještaj turista u stanovima (apartmanima). Pri tome su građani registrirali 19.333 smještajna objekta vrste apartman i 6.158 objekata vrste studio apartman. Poslovni su subjekti registrirali 1.233 apartmana i 314 studio apartmana.

Također na području županije imamo registrirano i 2.616 kuća za odmor u vlasništvu građana i 270 kuća za odmor u vlasništvu poslovnih subjekata.
Od ukupno 80.360 „praznih stanova“, 29.024 su oni koji su kategorizirani za iznajmljivanje turistima a 51.336 je bez kategorizacije i bez prijave prebivališta ili boravišta osoba na tim adresama. Odnos kategoriziranih stanova za najam turistima prema potpuno praznim, nekorištenim stanovima na čijim adresama nema prijavljenog boravišta ili prebivališta je 1 prema 2.

Rijeka – grad praznih stanova

U Rijeci je evidentirano 1.518 kategoriziranih apartmana i studio apartmana i 19 kuća za odmor. Od toga su poslovni subjekti kategorizirali 94 apartmana i niti jednu kuću za odmor.
Od ukupno 14.238 praznih stanova, u Rijeci je kategorizirano za najam turistima 1.631 stan. 12.607 stanova je potpuno praznih, nekorištenih, na čijim adresama nema prijavljenog boravišta ili prebivališta. Odnos kategoriziranih stanova za najam turistima i praznih, nekorištenih stanova je 1 prema 7,5.

Zašto je ovakvo stanje nepovoljno ?

Sama činjenica o velikom broju praznih stanova koji ne služe za stalni, privremeni ili povremeni boravak govori da možda nemamo evidenciju niti saznanje o stvarnom broju posjetitelja u nekom mjestu, gradu poput Rijeke. To bi značilo da u nekom trenutku u Rijeci može u ovih 12.607 praznih stanova ukupno boraviti 50.000 ljudi a da nisu nigdje evidentirani.

50.000 neevidentiranih prema 6.500 evidentiranih posjetitelja, turista čini ne malu razliku u smislu sagledavanja „nosivih kapaciteta destinacije“. Ako 6.500 turista u gradu od 90.000 stanovnika predstavlja „overtourism“ i zbog toga se poreznom presijom želi smanjiti taj legalni kapacitet, što je s „pritiskom nevidljivih“ 50.000 ?

S poreznog stajališta 12.607 praznih stanova ne doprinosi ništa a 1.631 kategorizirani stan doprinosi paušalnim porezom na dohodak, paušalnom turističkom pristojbom i članarinom.

S vlasnicima ovih stanova turističke agencije, servisi za čišćenje i održavanje mogu legalno sklapati ugovore dok kod praznih stanova turističke agencije ne mogu posredovati a ugovoreni servisi za čišćenje bude pozornost poreznih vlasti.

Navedeni podaci također ukazuju na pojavu rasta broja praznih stanova i pada broja stalnih stanovnika. Manjak stalnih stanovnika odražava se na ekonomsku moć jedne sredine, manjak prihoda od poreza na prvi dohodak (plaću) i sve teže održavanje dostignute razine komunalnog standarda.

Manjak stalnog stanovništva kompenzira se uvozom radnika iz dalekih zemalja sa sasvim drukčijim kulturološkim navikama. Oni svojim skromnim zahtjevima utječu na niske plaće i nizak standard stanovanja radnika. To dodatno motivira domicilno stanovništvo na odlazak. Daljnjom stigmatizacijom i dodatnom poreznom presijom domicilnog stanovništva koje nastoji ostvariti drugi dohodak za svoje životne potrebe tjera se iste na prodaju nekretnina novim vlasnicima bez prebivališta i boravišta u mjestu stjecanja nekretnine.

Jednostavno rečeno, ako plaća nije dovoljna za pokrivanje troškova života a s naslijeđenim i stečenim nekretninama se ne može ostvariti drugi dohodak dovoljan za održavanje istih i poboljšanje obiteljskog životnog standarda, logičan korak je prodaja nekretnine. Nekretninu kupuje onaj tko ima novaca a to su pretežito stranci; gotovo uvijek oni koji nemaju prebivalište ili boravište ondje gdje su kupili nekretninu.

Gorka istina nije privlačna

Demografska kriza ima više uzroka a iza svega stoji ne razumijevanje i nepoštivanje prava i potreba lokalnog stanovništva. Dokaz tome su i izjave čelnih ljudi nekih političkih stranaka kao i predstavnika izvršnih vlasti u općinama i gradovima koji se redom okomljuju na iznajmljivače. O bujanju stanogradnje za tržište i rastu broja praznih nekretnina kojih prema posljednjim podacima u Hrvatskoj ima preko 600.000 – ni riječi !?

*Fotografija: Marko Valjak
www.nedopinezic.com