Objavljeno

ŠTO ČEKA MALE OBITELJSKE IZNAJMLJIVAČE OD 1.1. 2025. ?

Usvojen paket zakona za smještaj u domaćinstvu

Od 1.1.2025. nastupaju promjene po osnovi čak pet zakona koji svi utječu na usluge smještaja u domaćinstvu: Zakon o upravljanju i održavanju zgrada, Zakon o porezu na dohodak, Zakon o porezu na nekretnine, Zakon o PDVu i Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

Zakon o upravljanju i održavanju zgrada

Zakon o upravljanju i održavanju zgrada propisuje obavezu dobivanja pisane suglasnosti  od strane 2/3 suvlasnika zgrade za podnošenje zahtjeva za utvrđivanje kategorizacije stana zbog iznajmljivanja turistima. Obavezne su suglasnosti neposrednih susjeda te susjeda s kojim predmetni stan dijeli pregrade poda, stropa i zidova. Isto su dužni ishoditi i svi postojeći iznajmljivači u zgradama u roku od 5 godina od dana stupanja na snagu ovog zakona. Ako se takve suglasnosti ishode onda nositelj rješenja o odobrenju za iznajmljivanje stana / apartmana turistima mora platiti dvostruku pričuvu.

Zakon o porezu na dohodak

Zakon o porezu na dohodak propisuje povećanje „granica“ iznosa paušalnog poreza na dohodak od iznajmljivanja smještaja turistima  i to 100 do 300 eura po krevetu uključujući pomoćne za 1. kategoriju razvijenosti turističke destinacije, 70 do 200 eura za 2. kategoriju, 30 do 150 eura za 3. kategoriju i 20 do 100 eura za 4. kategoriju. Ako JLS ne donesu odluku u propisanom roku tada se primjenjuju sljedeći iznosi : 200 eura za 1., 135. za 2., 90 za 3. i 60 za 4. kategoriju razvijenosti turističke destinacije.

Zakon o porezu na nekretnine

Zakon o porezu na nekretnine donosi obavezu plaćanja poreza po metru kvadratnom nekretnina koje se ne koriste za stalno stanovanje ili dugoročni najam (min. 10 mjeseci). „Granice“ za utvrđivanje iznosa poreza su 0,6 do 8 eura. 80% od tog poreza ostaje jedinici lokalne a 20% jedinici regionalne samouprave. Ovaj porez neće plaćati pružatelji ugostiteljskih usluga u domaćinstvu koji te usluge pružaju u objektu u kojemu stanuju, odnosno imaju prebivalište, osim ako ne stanuju u zgradama s više od četiri stana različitih vlasnika.

Zakon o PDVu

Izmjenama Zakona o PDV-u „podignut je prag“ za obavezni ulazak u sustav PDV-a s dosadašnjih 40.000 na 60.000 eura.

Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti

Izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti se pružatelji ugostiteljskih usluga u domaćinstvu dijele na „domaćine“ i „rentijere“. „Domaćini“ su oni iznajmljivači koji imaju prebivalište u istoj županiji u kojoj i iznajmljuju smještaj turistima i na otoku Pagu. Bez obzira na prebivalište „domaćini“ nisu iznajmljivači koji iznajmljuju smještaj turistima u zgradi s više od četiri stana različitih vlasnika. Oni i svi ostali koji nisu „domaćini“, postaju ovim zakonskim izmjenama „rentijeri“. Cilj ovakve podjele iznajmljivača je veće porezno opterećenje onih koji su proglašeni „rentijerima“ od onih koji su „domaćini“. Ovim se zakonom osim toga propisuje da se nova rješenja o kategorizaciji izdaju samo ako nisu zabranjena odlukom predstavničkog tijela JLS a shodno primjeni odredbi Zakona o turizmu. Također se produljuju privremena rješenja za 15.000 iznajmljivača zbog objektivnih razloga za sljedeće dvije godine ali se u istom Zakonu poništava mogućnost izdavanja takvih rješenja nakon stupanja na snagu zakona.

Koje su posljedice navedenih zakonskih rješenja ?

Svi nositelji rješenja o odobrenju za iznajmljivanje smještaja turistima u zgradama s više od 4 stana različitih vlasnika imaju drukčije, teže uvjete za iznajmljivanje od ostalih. Njihova rješenja se retrogradno  poništavaju ako u roku od 5 godina se ishode suglasnost 2/3 suvlasnika zgrade.

Paušalni porez na dohodak od iznajmljivanja smještaja turistima u većini turističkih destinacija poskupljuje minimalno 5 puta. Veći paušal će jednako plaćati iznajmljivači koji su proglašeni „domaćinima“ kao i oni koji su proglašeni „rentijerima“.

Porez na nekretnine će plaćati svi iznajmljivači koji ne stanuju na istoj adresi na kojoj iznajmljuju smještaj makar živjeli u istoj županiji i bili tretirani kao „domaćini“. Porez na nekretnine će plaćati i oni iznajmljivači koji stanuju na istoj adresi na kojoj iznajmljuju smještaj turistima ako je to adresa zgrade s više od 4 stana različitih vlasnika. Ovaj će porez plaćati i svi iznajmljivači koji su proglašeni „rentijerima“.

Iznajmljivači koji su do sada prelazili godišnji prihod od 40.000 do 59.000 eura i silom zakona ušli u sustav PDVa, u idućoj godini mogu izaći iz sustava PDVa jer je „prag“ podignut na 60.000 eura.

U svim turističkim destinacijama 1. i 2. kategorije može se obustaviti izdavanje novih rješenja o odobrenju za iznajmljivanje smještaja turistima ako predstavnička tijela JLS donesu takvu odluku prema odredbama Zakona o turizmu. Bez obzira na opravdanost zahtjeva, stupanjem na snagu Izmjena i dopuna Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, prestat će se izdavati privremena rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga.

Koliki je stvaran porast troškova za male obiteljske iznajmljivače ?

Prosječno hrvatsko domaćinstvo raspolaže sa šest kreveta i ostvaruje 6.000,00 eura prihoda. Novim fiskalnim i parafiskalnim opterećenjima koja se nadodaju na ona stara (turistička pristojba, komunalna naknada, posebna naknada za zbrinjavanje otpada, RTV pristojba…)  uz troškove poslovanja, ukupni se prosječni troškovi penju na 54%.

To je bez „amortizacije“, odnosno rezerviranih sredstava za interventno i redovito održavanje. Uz taj trošak, ukupni se prosječni trošak penje na 70%. Govorimo o „rentijerima“, odnosno „domaćinima“ koji ne stanuju na istoj adresi na kojoj iznajmljuju smještaj turistima. „Domaćini“ koji stanuju na istoj adresi gdje iznajmljuju imaju nešto povoljniju situaciju.

Naši izračuni pokazuju da se noćenje u špici sezone više neće moći nuditi ispod cijene od 50 eura po osobi.  Znamo svi da cijene strmoglavo padaju udaljavanjem od špice sezone pa se ista usluga nudi i za 15, čak 13 eura u ranim predsezonskim i kasnim posezonskim terminima. Sama špica turističke sezone traje maksimalno 37 dana. To je period kad se traži krevet više. Ovo vrijedi za sve vrste smještaja.

Neutemeljena podjela na „domaćine“ i „rentijere“

Domaćinstvo

Što se tiče pokušaja različitog tretiranja nositelja rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu i na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, taj je pokušaj unio više nereda nego reda. Naime sama definicija zakonske osnove za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu govori da su svi nositelji rješenje o odobrenju, članovi domaćinstva – domaćini.

Rentijerstvo je pak pojam koji se nikako ne može vezati uz nositelja rješenja o odobrenju za pružanje usluge smještaja turistima jer on ne može ovlastiti drugu osobu da po tom rješenju pruža usluge umjesto njega. Dakle iznajmljivač, član domaćinstva, domaćin, nositelj rješenja osobno je angažiran na poslovima pružanja usluge i osobno odgovara zakonski za te usluge, osobno je i porezno terećen.

Rentijerstvo

Rentijerstvo podrazumijeva jedan drugi oblik stjecanja dohotka od nekretnina na način da vlasnik nekretnine nije osobno angažiran u bilo kakav posao vezan za prihod od te nekretnine. Dapače, vlasnik takve nekretnine prebacuje odgovornost i poslove održavanja, upravljanja tom nekretninom na drugu osobu. Takvih modela stjecanja dohotka od nekretnine ima i u turizmu ali ne kod pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Rentijerski se odnosi javljaju kod obrta i trgovačkih društava gdje je moguće unajmljivanje nekretnine, plaćanje rente najmodavcu i stjecanje dohotka od te nekretnine najmom iste trećoj osobi. Jedan od oblika rentijerstva je i dugoročni najam stana podstanarima.

Loša priprema donosi loše zakone

Ni jedna primjedba koja je podnesena u periodu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, bilo po pitanju poreza, upravljanja zgradama ili zakona o ugostiteljskoj djelatnosti nije prihvaćena. Međutim moram primijetiti da se ovako opsežne i duboke promjene cijelog seta zakona ne bi trebale događati na ovakav način.

Prvo treba imati relevantne i provjerene ulazne podatke oko kojih se moraju složiti sve zainteresirane strane. Kad su podaci neupitno validni to takvog suglasja i dolazi.

Drugo, oko ciljeva koje se želi postići zakonskim promjenama treba razgovarati sa zainteresiranim dionicima. To su prije svega jedinice lokalne samouprave na koje pada veći dio tereta provođenja novih zakonskih propisa. Zatim su tu građani iznajmljivači iz različitih područja i različitih ciljnih skupina jer njih direktno ove promjene pogađaju.

Treće, sve treba staviti u kontekst ekonomsko – političkih zbivanja u Europi i stanju na emitivnim turističkim tržištima. Imajući u vidu ekonomski pad i političku nestabilnost na važnim emitivnim tržištima i gospodarskim osloncima Europske unije, poput Njemačke, Francuske, Italije, Velike Britanije… naredna turisička sezona biti će vrlo neizvjesna.

Ratne krize u Europi i na bliskom istoku također imaju negativan učinak na turistička kretanja. Ekonomska kriza uzrokuje pad kupovne moći a politička na uzdržanost od putovanja. Sve navedeno upućuje da se proces ovih zakonskih promjena nije vodio na dobar način ni u pravo vrijeme.

Hrvatska napušta dobro uređen sustav „kratkoročnog najma“ ?

Hrvatska je do ovih zadnjih zakonskih promjena imala najuređenije tržište privatnog smještaja u Europi. To nam je i službeno priznato. Uvođenjem disruptivnih elemenata u taj sustav on više neće biti isti. Doći će i do problema kod primjene određenih odredbi. Puno toga treba razjasniti pravilnicima, provedbenim aktima zakona. 2025. će biti dosta konfuzna godina.

Težak udarac za najosjetljivije skupine iznajmljivača

Prema informacijama koje sam dobio u kontaktu s upućenim osobama, broj odjava u svim ispostavama Ureda za gospodarstvo raste iz dana u dan. Kulminacija se očekuje između Božića i Nove Godine, jer se smještaj mora odjaviti u ovoj godini kako ne bi prouzročio porezna terećenja od 1.1. iduće godine.

Ne mogu procijeniti o kojem se postotku radi ali pad kapaciteta će biti značajan. Najveći udar trpe oni najmanji i financijski najslabiji iznajmljivači. To su mahom umirovljenici, njih oko 40.000. Oni se ne mogu nositi sa sve većom konkurencijom, nisu kreditno sposobni niti u takvim godinama da bi mogli ulaziti u veće investicije. Zato je njihova ponuda skromnija i cjenovno niža.

Druga velika skupina na udaru su vlasnici stanova u gradovima. Mnogi se ne žele boriti u idućih pet godina sa susjedima oko suglasnosti pa je prenamjena i prodaja takvih stanova u porastu. Jedan dio će se preorijentirati na najam stranim radnicima (do 4 radnika ne treba suglasnost suvlasnika zgrade) a dio ide u prodaju također najviše strancima. I tu se smanjuje turistički kapacitet. Tako da su zapravo ciljevi ove velike reforme ispunjeni. Smanjit će se legalni turistički smještaj.

Najteže iskušenja za male obiteljske iznajmljivače tek dolazi provedbom Zakona o turizmu

Zakon o turizmu je zapravo „točka na i“ cijele ove reforme kojom se želi promijeniti omjer smještaja u domaćinstvima i onoga u resortima u korist resorta. Sve je napravljeno da to uspije. Privatni vlasnici stanova su ograničeni u mogućnostima legalnog iznajmljivanja turistima, opterećeni su fiskalnim i parafiskalnim davanjima, troškovi života i održavanja stanova rastu i sve dovodi do točke nemogućnosti održavanja nekretnine. To vodi do prodaje nekretnina.

S druge strane se za velike investicije u resorte daju značajne beneficije poput oslobađanja od poreza na dobit 10 godina, opraštanja 50% glavnice kredita HBORa, sufinanciranje takvih projekata iz posebnih fondova namijenjenih potpori projekata od posebnog značaja. Pri tome svaka investicija veća od 40 milijuna eura smatra se strateškom, od državnog interesa pa se s njome i upravlja s državne razine.

Pored toga omogućeno je etažiranje smještajnih jedinica u hotelu i prodaja istih kupcima kojima se omogućuje iznajmljivanje kupljenih smještajnih jedinica putem menadžmenta resorta. Sve je to dio programa razvoja „održivog turizma“. Ukidanjem jedne vrste legalnog turističkog smještaja otvara se prostor za izgradnju druge vrste turističkog smještaja. Pri tome imamo i onu treću koja je van svake rasprave i van sistemskih reformi – to je nekomercijalni turistički smještaj, vikend kuće i stanovi.

Nezaustavljiva gradnja za prodaju

„Apartmanizacija“, odnosno bolje rečeno stanogradnja u turističkim destinacijama se, bojim se, više ne može obuzdati. Dapače, prodajom nekretnina od strane domicilnog stanovništva, što će biti posljedica paketa zakona protiv iznajmljivača, postojeći objekti će se djelomično ili u potpunosti rušiti i u rekonstrukciji će se težiti maksimalnoj izgrađenosti terena. To se već događa, primjera ima svugdje, od Crikvenice, preko Opatije pa diljem jadranske obale.

Izgradnjom turističkih naselja mješovite namjene, resorta, „apartmanizacija“ će se podići na novu razinu i to na samoj obalnoj crti. Prenamjena autokampova u kamp resorte vodi također prema povećanju „apartmanizacije“. Samo su ovdje apartmani „mobilni“ . Koliko god stvari prikazivali na način kojega smo zamislili, stvarnost s vremenom sve demantira.

Priča o „suzbijanju apartmanizacije“ je zapravo „dimna zavjesa“ za novi ciklus „apartmanizacije“ jadranske obale ali u sasvim novom obliku. Dobro osmišljeni „PR“ donosi kratkoročno rezulatate ali s vremenom istina izbije na vidjelo. Tako je prije nekoliko dana ekipa stranih novinara provjeravala koliko je zaista Hrvatska orijentirana prema obnovljivim izvorima energije – kućnim solarnim elektranama. Dobivene podatke službenih tijela provjeravali su snimkama drona. Naravno da stvarnost nije bila onakva kakvom se prikazuje na papiru. To i je osnovni problem. Oni koji stvaraju sliku u javnosti ,utječu na zakone, uvjete života i poslovanja ne žive u našoj stvarnosti. Njihova stvarnost je drukčija.

www.nedopinezic.com

Objavljeno

ŠTO DONOSE IZMJENE ZAKONA O UGOSTITELJSKOJ DJELATNOSTI ?

Turisti proglašeni „teroristima“ a domaćini rentijerima ?

Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti predloženo je nekoliko spornih izmjena Zakona. U članku 30a se objašnjava kako se dosadašnji iznajmljivači – pružatelji ugostiteljskih usluga u domaćinstvu i OPG-u dijele na „domaćine“ i „rentijere“.

„Domaćini“ se definiraju kao nositelji rješenja o odobrenju za pružanje ug. usluga koji imaju prebivalište u istoj županiji u kojoj su vlasnici nekretnine za pružanje usluga. Međutim nisu „domaćini“ ako pod istim uvjetima pružaju usluge u domaćinstvu koje je u stanu u stambenoj zgradi s više od četiri stana različitih vlasnika. Ti nositelji rješenja se proglašavaju „rentijerima“ kao i svi ostali koji imaju prebivalište izvan županije u kojoj su vlasnici nekretnine za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

Iako namjera ovakve podjele nije baš do kraja jasna, može se naslutiti da će u nekom narednom razdoblju „rentijeri“ biti dodatno porezno opterećeni. No, ono što je svakako sporno to je da se uopće pojam „domaćina“ na ovakav način zakonski definira. „Dobar domaćin“ je pojam koji spada u razinu kvalitete usluge i svrstava se u domenu marketinga. Za takvu „titulu“ potrebno je ispuniti kriterije uslužnosti koje traže i nagrađuju gosti.

Gosti već i sada kroz reviewe (brojčane i pisane ocjene smještaja po elementima usluge) dodjeljuju status dobrog domaćina na najvećim OTA platformama. Mišljenje gostiju je iznad zakonskih odredbi pa čak i iznad „zvjezdica“ u kategorizaciji jer je to ono što čini razliku u tržišnoj poziciji ponuditelja. Ocjene dobrog domaćinstva, čistoća, sigurnost su i dalje najvažniji elementi kvalitete smještaja. Zato je pokušaj zakonskog određivanja „domaćina“ – promašaj.

Isto tako „rentijer“ je pojam za ubiranje najamnine bez uloženog rada, što nikako nije slučaj kod usluge smještaja turistima. Smještaj se mora čistiti kod svake smjene gostiju, posteljina prati i glačati, svi uređaji redovito održavati i slično. To svakako netko radi. „Rentijerstvo“ više spada u domenu dugoročnog najma stana, poslovnog prostora, garaže, parkirališta i slično. Znači ni ovom pojmu nije mjesto u Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti.

Ako bismo još propitivali razliku između „domaćina“ koji živi u istoj županiji ili onog u susjednoj ili nekom drugom dijelu Hrvatske ili pak onog koji pruža uslugu smještaja turistima u stanu u zgradi s više od četiri stana različiti vlasnika i onoga koji pruža tu uslugu u isto takvoj zgradi jednog vlasnika, onda očito takva odredba nema smisla.

Turisti  su “teroristi” jedini remetitelji kućnog reda ?

Što se tiče suglasnosti 80% (67%) vlasnika stanova u zgradama s više od četiri stana različitih vlasnika za podnošenje zahtjeva za kategoriziranje smještaja i odredbe o retrogradnom traženju takve suglasnosti za postojeća rješenja o odobrenju za pružanje usluga smještaja – one su protuustavne. Da bi bile ustavne turiste bi trebalo proglasiti „teroristima“, odnosno onom skupinom podstanara koja jedina drastično narušava kvalitetu života ostalih vlasnika stanova. Ako se budu izvodili dokazi u budućim sudskim postupcima dokazat će se upravo suprotno.

Daleko više ima narušavanja kvalitete života stanara od strane ostalih stanara nego od strane turista.

Priuštivo stanovanje jedino u apartmanima građana ?

Također teza da iznajmljivanje stanova turistima smanjuje dostupnost stanova podstanarima po priuštivim uvjetima nije obranjiva. U Hrvatskoj imamo 600 000 praznih stanova, samo 120 000 nositelja rješenja o odobrenju iznajmljivanja stanova turistima pa je već na prvi pogled vidljivo da je u turizmu angažirano manje stanova od onih koji i dalje imaju status praznih.

Na primjer u gradu Rijeci imamo 14.000 praznih stanova a manje od 2.000 rješenja o odobrenju iznajmljivanja stanova turistima. Ukupni turistički kapacitet grada Rijeke je u svim kategorijama zajedno 5.000 kreveta na 100.000 stanovnika. Tu se turizam tek počeo događati i nema značajnijeg utjecaja, ni pozitivnog ni negativnog na stanovništvo. Dapače, treba ga poticati.

O visini lokalnih poreza  bise odluke  trebale donosit na lokalnoj razini

Inače što se lokalnih poreza tiče, oni se, kao prihodi jedinica lokalne samouprave, trebaju i određivati na toj razini, bez uplitanja središnje države. Nema nikakvog razloga da to tako ne bude. Sve što načelnik / gradonačelnik predloži a općinsko / gradsko vijeće prihvati past će na teret građana. Oni će ocijeniti  je li taj teret podnošljiv ili nije. Ako nije onda će na sljedećim izborima izabrati drugu vlast. Ako pak vlast predloži preniske poreze iz kojih neće moći servisirati javne potrebe, onda će doći u probleme zbog kojih će opet odgovarati biračima. To se zove demokracija.

Zato je porezna politika ozbiljna stvar koja se ne rješava „preko koljena“. Svaki dio Hrvatske je specifičan a ljudi koji tamo žive najbolje znaju svoje potrebe i mogućnosti. Porez mora biti blag i stimulativan za domicilno stanovništvo koje daje puni doprinos i porezni i ekonomski i društveni lokalnoj zajednici.

Lokalni porez mora biti stimulativan  u smislu privlačenja novih stalnih stanovnika odnosno mora biti najviši za porezne nerezidente koji  glavna porezna davanja plaćaju van Hrvatske i ne doprinose zajednici u istom omjeru kao lokalno stanovništvo. Tu su stvari potpuno jasne i ima niz primjera u zemljama i regijama Europske unije gdje su porezi na takav način regulirani.

Paket zakona protiv malih obiteljskih iznajmljivača

Do sada predstavljena zakonska rješenja kroz više zakona koji imaju zajednički nazivnik „paket zakona protiv malih obiteljskih iznajmljivača“ uzrokovat će velike potrese već u narednoj turističkoj sezoni. Smanjit će se broj registriranih, formalnih turista i povećati broj neformalnih i neregistriranih turista. Promijenit će se struktura vlasništva nad stanovima u priobalju u još veću korist stranaca. Past će i prihodi od turističke pristojbe. Započeti će pad prihoda od poreza na dohodak od imovine. Pojačat će se odljev domicilnog stanovništva i povećat priljev stranih radnika iz siromašnih zemalja dalekog istoka. Pogoršat će se susjedski odnosi u zgradama s više od četiri stana različitih vlasnika. To je samo početak „klizanja“ Hrvatske s pozicije sigurne zemlje u novu nesigurnost.

I to sve na pragu jedne od najizazovnijih godina u ovom stoljeću.

www.nedopinezic.com

Objavljeno

U MALINSKOJ ODRŽANO PREDAVANJE ZA IZNAJMLJIVAČE “KAKO DALJE ?”

Veliki interes iznajmljivača otoka Krka

U organizaciji Turističke zajednice otoka Krka i turističkih zajednica općina Baška, Punat, Vrbnik, Dobrinj, Omišalj, Malinska – Dubašnica i grada Krka 22.10. je održano predavanje o aktualnim temama za iznajmljivače s otoka Krka.
U kongresnoj dvorani hotela Malin okupilo se oko 300 iznajmljivača smještaja u domaćinstvu s otoka Krka kao i direktorice i direktori i voditeljica TIC-a turističkih zajednica Općine Baška, Općine Malinska – Dubašnica, Općine Dobrinj, Grada Krka, Ivana Topić, Daniel Manzoni, Boris Latinović, Sanja Polonijo, načelnik Općine Dobrinj Neven komadina i predstavnik TZ otoka Krka i TZ Kvarnera Anton Bolonić.

Prag rentabilnosti i modeli poslovanja

Majda Šale, direktorica Turističke zajednice otoka Krka uvodno je istaknula važnost smještaja u domaćinstvu za turizam otoka Krka bez kojega ne bi bilo željenih rezultata.

Nedo Pinezić, savjetnika za razvoj održivog turizma temeljenog na lokalnoj zajednici predstavio je novine u Zakonu o lokalnim porezima, Zakonu o turizmu, prijedloge Zakona o porezu na nekretnine, Zakona o porezu na dohodak.
Predstavljen je i model izračuna fiksnih i promjenjivih troškova, način određivanja praga rentabilnosti i formiranja prodajne cijene kod iznajmljivanja smještaja turistima.

Sudionici predavanja su dobili uvid u mogućnosti poslovanja kao građani fizičke osobe u sustavu paušalnog poreza na dohodak i utvrđivanja poreza na temelju poslovnih knjiga.
Predstavljen je i model prijenosa upravljačkih prava na pravanu osobu, turističku agenciju kao i mogućnost sklapanja ugovora o dugoročnom najmu.
Na predavanju je skrenuta pozornost na razliku statusa poreznog rezidenta i nerezidenta, o značenju i značaju prebivališta i o slobodi kretanja ljudi na prostoru EU i EEP.
Zaključeno je da svaki iznajmljivač mora sam donesti odluku o načinu poslovanja prema novim uvjetima ali i da se ljudi u lokalnoj zajednici moraju snažnije angažirati oko zaštite svojih stečenih prava.

Predstavljene novine seta zakona

S obzirom na to da će prema Zakonu o turizmu, Zakonu o porezu na nekretnine, Zakonu o porezu na dohodak, Zakonu o turističkoj pristojbi konačnu odluku o visini davanja i (ne)mogućnosti poslovanja donositi vijeća općina i gradova, idući lokalni izbori su od iznimnog interesa za domicilno stanovništvo.

Lokalni izbori u 2025. najvažniji do sad

Nikad nije bilo važnije izabrati čelne ljude koji razumiju izazove što se pred njih postavljaju. Zato se pozivaju udruge iznajmljivača, članovi lokalne zajednice da već sad aktivno sudjeluju u javnim raspravama vezanim uz odluke koje će im biti životno važne.
Stanovnici otoka Krka su velikim odazivom na poziv Turističke zajednice otoka Krka još jednom potvrdili poziciju otoka kao perjanice obiteljskog turizma Republike Hrvatske.

www.nedopinezic.com

Objavljeno

Paket zakona protiv iznajmljivača

Razgovor s Alenkom Juričić Bukarica, Novi List, 13. 10. 2024.

Vladinom poreznom i zakonskom reformom koja je u tijeku na iznajmljivače se stavlja daleko veći teret nego sad. Cijeli je set zakona koji se tu mijenjaju pa tako, uz ostalo, visina paušalnog poreza na dohodak za iznajmljivače drastično raste. Za privatni smještaj u prvoj kategoriji prema indeksu turističke razvijenosti, po metru kvadratnom raste na 150 do maksimalnih 300 eura po krevetu. U drugoj kategoriji na 100 do 200 eura, u trećoj na 30 do 150 eura, a u četvrtoj, a to znači u najnerazvijenijim turističkim područjima na 20 do 100 eura po krevetu.

U Vladi su izračunali da donja granica za najrazvijenije raste čak 653,4 posto. S time da se sada puni iznos paušala plaća i na pomoćne krevete koji su do sada bili izuzeti ili dijelom opterećeni ovim porezom. A konačnu „presudu“ dat će lokalne samouprave na koje je država prebacila odluku o konkretnom iznosu unutar ovih granica.

Međutim, tu je i novi Zakon o upravljanju i održavanju zgrada prema koje će se za nova rješenja o kategorizaciji stanova u zgradama tražiti 80 posto potpisa suglasnosti suvlasnika, obavezno neposrednih susjeda.

A tu je i novi Zakon o turizmu s tri Pravilnika prema kojem će destinacije izračunavati prihvatni kapacitet, a na temelju kojeg će lokalna samouprava moći zabraniti nove kategorizacije na cijelom svom području ili točkasto u pojedinim dijelovima. S time da će se ograničenje moći odnositi i na ugostiteljske objekte.

Tu je još i najava Zakona o porezu na imovinu, a koji bi trebao zamijeniti oporezivanje kuća za odmor. S time da će se plaćati za sve nekretnine koje su kratkoročnom najmu, što znači kraćem od 10 mjeseci godišnje, a davanje bi trebalo biti od 0,8 eura do maksimalnih 8 po metru kvadratnom. Kuće za odmor su do sada bile oporezovane s maksimalnih 5 eura po kvadratu.

Dakle, sa svih strana slijedi udar na privatni smještaj koji se targetira kao glavni uzročni prekomjernog turizma. Iako je još veći problem siva zona nekretnina u nekomercijalnom smještaju, a koji uopće nije reguliran. I taj će se dio zahvatiti samo porezom na imovinu koji dakle znači maksimalno povećanje od mizernih 3 eura po kvadratu.

Iznajmljivanje smještaja turistima – kako dalje ?

Detaljnije o svemu tome opširno će na besplatnom predavanju Iznajmljivanje smještaja u domaćinstvu turistima – kako dalje? 22. listopada u Malinskoj govoriti Nedo Pinezić, stručnjak za obiteljski smještaj te dugogodišnji predsjednik Zajednice obiteljskog smještaja pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. S Pinezićem smo razgovarali samo o dijelu reperkusija koje nosi novi zakonski okvir, a koji će po svemu sudeći najviše oštetiti one najslabije, posebno penzionere koji iznajmljuju jedan do dva apartmana ili sobe.

– Moja je želja da set zakona kojima se ograničava i onemogućava stjecanje drugog dohotka kao dodatka mirovinama nikada ne zaživi. Naime, naši su vrijedni roditelji zaslužili dostojanstvenu starost. Ponosni ljudi nikome nisu na teret, stvarali su kroz cijeli život osnovu za dostojanstven život u trećoj dobi. Kad već imaju sramotno niske mirovine, oduzimanjem mogućnosti da sami brinu o sebi dohotkom od imovine koju su stekli i sačuvali doživjeli su težak udarac od onih koji se zaklinju na  svoju veliku socijalnu osjetljivost, kazao je na početku razgovora naš sugovornik.

Od 1. siječnja iduće godine promjene koje se tiču iznajmljivača su doista velike, posebno raste porezno opterećenje. Što je, međutim, s tim famoznim nekomercijalnim smještajem i nerezidentima?

– Pitanje nerezidenata, dakle stranaca kao vlasnika nekretnina u Hrvatskoj je sve izraženije. Svaki drugi kupac na Jadranu je stranac i to je poznat podatak. A što znači nerezident? To su ljudi koji ne plaćaju porez u Hrvatskoj. Oni čak i na tu kuću ili stan koju posjeduju plaćaju porez u zemlji u kojoj žive. Zašto? Jer razvijene zemlje nemaju porez na nekretnine, već porez na imovinu, a u imovinu ulazi i ta nekretnina koju posjeduju u Hrvatskoj. Dakle, građanin Slovenije, Italije ili čak i Švicarskoj, će na nekretninu koju posjeduje u Hrvatskoj, platiti porez u vlastitoj zemlji i to izdašan, a koji će mu biti umanjen za ovaj mali dio koji plaća u Hrvatskoj.

Kako je Hrvatska ušla u EU izjednačena su prava kretanja sa svim građanima Europskog ekonomskog prostora tako da se građani EU mogu slobodno kretati i boraviti izvan mjesta prebivališta do 90 dana unutar 180 dana bez zakonske obveze prijave boravišta. Znači netko iz Munchena može uz Rijeci ili na Krku boraviti dva, tri mjeseca bez da mora prijaviti boravište. Doduše, zakon o turističkoj pristojbi nalaže, da svi ti prazni stanovi trebaju biti proglašeni kućama za odmor i da bi vlasnici se trebali između 1. srpnja do 1. rujna trebali se prijaviti u eVisitor, platiti simboličnu paušalnu turističku pristojbu, nekih 13 do 14 eura za vlasnike i članove obitelji, i isto tako prijaviti svakog posjetitelja, rođaka i prijatelja koji i za njega platiti turističku pristojbu koja, pak, iznosi 1,5 do 2 eura ovisno o općini ili gradu u kojoj se kuća za odmor nalazi.

Zakon postoji, ali se ne provodi. To su ti neformalni, odnosno nekomercijalni turisti, a kojih, s obzirom na to da se ne prijave, nema ih u sustavu eVisitora, i zato imamo manipulacije brojkama.

 

Što iznajmljivači mogu očekivati od 1. siječnja, kako se pripremiti?

– Bitno je da se iznajmljivači upute što se sve na njih odnosi. A o tome će biti još govora kada konačna varijanta Zakona o porezu na imovinu izađe , jer još ne znamo sa sigurnošću hoće li biti tako kako je predloženo. Financijsko opterećenje će ovisiti o puno toga, koliki je kapacitet nekog smještaja, koliko godišnje imaju prihoda, da li se radi o starijim ili mlađim ljudima jer tu i drugi troškovi poslovanja. Dakle, da li digitalni marketing rade sami ili im to radi netko drugi, da li sami čiste ili plaćaju za čišćenje, a što su dosta veliki troškovi koji utječu na ukupnu kalkulaciju.

Očekivanja su da će s ovim rastom nameta u konačnici cijene u obiteljskom smještaju ići gore?

– Naravno da će pod tim pritiskom cijene morati rasti. Ali je pitanje kakvu će prođu one imati na tržištu. Poučeni ovogodišnjim srpnjem, vidjeli smo da do prave špice, odnosno do zadnjeg tjedna u srpnju, visoke cijene ne prolaze. Pa je bilo spuštanja cijena i to moramo imati na umu, a nije za očekivati da će se dogodine po tom pitanju nešto bitno promijeniti. Ako nam ta cijena ne prođe i smještaj ostane prazan, opet smo u problemu. Tako da će svatko morati za sebe napraviti kalkulaciju. Ljudi imaju iskustva, znaju kakva im je popunjenost i koje su im cijene prošlog i ovog ljeta prošle, a koje nisu, a tako će se potražnja kretati otprilike i iduće godine. Konačni paušali će ovisiti i o tome da li se nalaze smještaj nalazi u turističkom području koje je najrazvijenije ili manje razvijeno.

Mi smo ugrubo radili kalkulacije za one koji su u sredini ponude, odnosno koji nisu imali novaca za značajnija ulaganja u svoje kapacitete, da nisu na atraktivnoj poziciji i pokazalo se da su na granici isplativosti. Rekao bih sigurno jedna trećina ukupnog  broja iznajmljivača je u toj kategoriji. To su uglavnom ljudi starije životne dobi, u mjestima koja imaju kratku sezonu. Oni nisu mogli previše ulagati jer nisu kreditno sposobni, a i pitanje je zašto bi išli u tim godinama u neke velike investicije. Za njih iznajmljivanje postaje vrlo upitno.

Činjenica je da ustvari porezni tretman hrvatskih građana i stranaca, nerezidenata uopće nije pravedan. Je li se moglo bolje porezno zahvatiti taj dio nekomercijalnog smještaja i koliko on ustvari predstavlja uteg turizmu i konačnici lokalnim zajednicama, opterećenju na infrastrukturu i slično? Što tu očekivati?

– Problem je da je Hrvatska do sada imala nekontroliranu izgradnju stanova za odmor. To nisu neke male vikendice li nešto što koristi jedna obitelj, već vile i višestambeni objekti. Te su zgrade građene „kao za život“, ali ustvari ne s namjerom stanovanja nego kao drugi dom za slobodno vrijeme. To su jako veliki kapaciteti, najnoviji te na atraktivnim pozicijama. I naravno da u špici sezone, kada se traži krevet više, u tim objektima boravi ogroman broj ljudi. I vlasnici tih objekata i oni koji kod njih dolaze su jednom bili i sami turisti koji su negdje plaćali smještaj. Onog trenutka kad su kupili nekretninu, prestali su biti turisti, a na sebe su vezali i ne mali broj ljudi iz svog životnog kruga koji su također prestali biti klasični turisti koji su plaćali smještaj.

Tako da je s jedne strane napravljena ogromna nelojalna konkurencija, a s druge je velik dio tržišta uzurpiran od strane takvih vlasnika objekata. Na zapadu ne znam ni jednu zemlju koja je to dozvolila, dapače, kada neko naselje ili grad imaju status turističkog mjesta onda se posebno pažljivo planiraju urbanizam i razvoj. Graditi neki kapacitet, a da tamo nemaš prebivalište i da nisi porezni rezident, je izuzetno skupo i plaćaju se veliki porezi, praktički porezi na luksuz. Da to nije tako onda bi na Bledu bilo 10.000 kreveta u vlasništvu Hrvata. Ironiziram malo, ali shvaćate poantu. To se nije dogodilo ni tamo, ni u drugim jakim turističkim mjestima, toga jednostavno nema.

Kod nas je taj nekretninski biznis potpuno izmaknuo kontroli i sada ovakvim zakonskim rješenjima se u porezno povoljniji položaj stavljaju vlasnici tih objekata s obzirom na to da je njima jedina promjena ta da će, ako su do sada plaćali maksimalno 5 eura po kvadratu, sada plaćati maksimalno 8 eura po kvadratu.

To je jedina razlika tako da ako si rezident ispada, nažalost, da bi ti bilo bolje da imaš kuću za odmor nego kategorizirani smještaj. I s obzirom na prije spomenutu slobodu kretanja unutar EU možemo očekivati samo još više ljudi u tom nekomercijalnom smještaju, odnosno kućama za odmor, pogotovo ako se pod teretom povećanih davanja cijene u kategoriziranom obiteljskom smještaju budu dizale.

Činjenica je da dojučerašnji turist više to neće biti, a boravit će na našoj obali. I to nitko ne može kontrolirati.

Nedavno su na snagu stupila tri pravilnika iz Zakona o turizmu. Kako uopće gledate na činjenicu da će se kroz egidu borbe s prekomjernim, odnosno over turizmom, lokalna samouprava moći zabraniti kategorizacija apartmana, ali i ugostiteljskih objekata u nekom mjestu, pa i točkasto u nekom dijelu grada ili ulici?

–  Ja sve te zakone gledam kao jedan paket, a svi imaju istu agendu. A to je ograničenje legalnog kapaciteta u obiteljskom smještaju. Što se tiče Zakona o turizmu, nema transparentnih podataka koliko u jednom mjestu ima stanova i vikendica za odmor, koliko ljudi u njima boravi pa da bi se reklo moramo ograničiti daljnju urbanizaciju, dakle, ne želimo da se gradi više takvih stanova.

Prije svega je potrebno napraviti katastar objekata jer bi svatko u svojoj općini morao znati što mu se na terenu događa, koliko ima objekata, o kakvim je objektima riječ, koliko etaža, da li imaju garažu, bazen… Sve su to neke važni podaci da bi se izračunalo to maksimalno opterećenje destinacije. Takvih podataka nema i s time se onda može manipulirati. Jedino za što imamo konkretne podatke je ustvari kategorizirani smještaj i to se zna i onda se samo to uzima kao neki parametar na bazi kojeg se rade studije. A onda ovaj drugi dio, nekomercijalni smještaj, koji je puno veći, ostaje izvan sustava. I zato sam jako skeptičan.

Ni jedna manja općina neće imati kapacitete da radi takve studije i morat će angažirati konzultantske kuće. U Hrvatskoj ih ima dvije, tri i sve su na neki način bile uključene u izradu prijedloga novog Zakona. Ono što oni napišu bit će nešto što se neće moći provjeriti i ići će na korist određenih interesnih krugova, a na štetu lokalnog stanovništva. I to će sve još masno platiti turističke zajednice.

Za kraj, kako komentirate tu neku famu oko privatnog smještaja da je on najveći problem u hrvatskom turizmu. Vidimo da se velike metropole poput Barcelone i Budimpešte u potpunosti planiraju odreći najma stanova turistima, da se na Mallorci i drugdje protestira protiv turizma. Činjenica je, međutim, da je Hrvatska po pitanju privatnog smještaja jedna od zakonski najuređenijih zemalja EU i da se zna koliko se iznajmljuje.

– Do demonstracija lokalnog stanovništva dolazi onda kada su štete od turizma veće od koristi za samo lokalno stanovništvo. Kad se lokalno stanovništvo zapošljava u turizmu, kad imaju dodatni prihod od turizma, kad im se ulaže u infrastrukturu, jasno da neće biti protiv turističkog razvoja. Otok Krk je fantastičan primjer napretka koji je turizam donio samim otočanima. A kada govorimo o primjeru Španjolske, tamo se već dogodilo ono što će se nama sada desiti.

Obalna je crta preizgrađena, i to objektima za masovni smještaj. A to su hoteli, apart hoteli  i slično, a koji su usto zapriječili prilaz plažama, koji stvaraju ogroman pritisak na infrastrukturu i zapošljavaju stranu radnu snagu. Turizam nije razvijan tako da u njemu lokalno stanovništvo nađe egzistenciju, nego se isto tako uvozi radna snaga.

Kad se lokalna zajednica ne može zaposliti, ne može u turizam prodati svoje proizvode, ometano im je kretanje, kad ne mogu koristiti to more, naravno da im turizam smeta. I stalno se radi na puštanju informacija kako je turizam kod stanovništva „najveće zlo“. A sve ostalo je u redu. Nikad nismo pročitali da kamp koji primi 10.000 ljudi stvara pritisak i overturizam. Ili neko hotelsko naselje od 2.000 kreveta. Ali da turisti borave u privatnim kućama, to je pritisak.

Na kraju je turizam kolateralna žrtva. Ljudi na kraju protestiraju protiv onoga od čega žive ili bi trebali živjeti, i zato što je se došlo do apsurdne situacije da je lokalna zajednica isključena  iz koristi od turizma. Kapital jasno traži puteve da plati čim manji porez pa se aranžmani prodaju u Njemačkoj i tamo plaćaju porez pa te španjolske općine ni ne ubiru neki poseban prihod od turističke djelatnosti.

A što je s našom zemljom?

– Ovome što se događa se nitko ne bi trebao veseliti. Svih se to tiče. Svi će doći na red, prije ili kasnije. Veliko otvaranje obale i gradova za investicije u “mixed use” objekte, objekte koji će biti kombinacija iznajmljivanja apartmana od strane novih, bogatih vlasnika, mjesto povremenog boravka i gdje će se izgraditi prostori za ugostiteljstvo, trgovinu i slično “izbacit će iz igre” sve postojeće pružatelje usluga. Svime će gospodariti strani vlasnici a opsluživat će jeftina, uvozna radna snaga s dalekog istoka i tu jednostavno više neće biti prostora za gospodarske aktivnosti domicilnog stanovništva. Istovremeno će rasti porezni i para porezni pritisak na nekretnine u vlasništvu domicilnog stanovništva tako da će se obala i atraktivne lokacije u gradovima polako “isprazniti” od domicilnog stanovništva. Starije domicilno stanovništvo će prodavati nekretnine i odseliti u ubožnice upitne kvalitete života. Mladi će morati “trbuhom za kruhom” ali s ograničenim mogućnostima. Europa stenje prema velikoj krizi sličnoj onoj prije 2. svjetskog rata, Bliski istok srlja u novi rat, daleki istok je potencijalno novo krizno žarište…Ostaje Amerika, kao u vrijeme naših nonića i pranonića. Za teže fizičke poslove koje nitko ne želi raditi…

Treba, međutim reći i kako mi imamo uređenu ovu vrstu smještaja još od Austro-Ugarske, dakle, imamo zakone još iz tog doba prema kojima je pružanje usluge smještaja u kućanstvu bilo već tada regulirano i zvalo se kućna radinost. Dakle, koliko god je duga povijest turizma na ovim prostorima, toliko je dugo zakonski reguliranje obiteljskog smještaja koji je bio i nastavio se razvijati na istim pozicijama kao onaj u Austriji i nakon što su se mijenjale države. Dakle, imamo itekakvu tradiciju i povijest.

www.nedopinezic.com

Objavljeno

ŠTO UOPĆE ZNAMO O SVOM TURIZMU DA BISMO GA MJERILI ?

GDJE SMO S TURIZMOM ?

U Primorsko – goranskoj županiji znamo da ništa ne znamo. To smo i „napismeno“ potvrdili. Turizam nam se zaista događa i to u raznim oblicima. Dio toga „pohvatamo“, zabilježimo, nešto i naplatimo a veliki dio dođe i prođe mimo nas dok se mi „glođemo“ oko „sve tanje koščice“.

Evo samo par podataka:

Prazni stanovi

Dana 5.4. sam dobio odgovor od Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko – pravne poslove Primorsko – goranske županije u kojem se kaže:

„Državni zavod za statistiku dostavio je odgovor u kojem navode da je prema podacima Popisa stanovništva, kućanstva i stanova 2021. godine, u primorsko – goranskoj županiji bilo 43.914 nenastanjenih (praznih) stanova i 36.446 stanova za odmor (vikend kuće, apartmani, obiteljske kuće za odmor).

To bi ukupno činilo 80.360 nenastanjenih stanova.

Objekti  (stanovi) aktivni u turizmu

Dana 9.5. sam dobio odgovor Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj naše županije u kojem se daju sljedeći podaci: …“uvidom u preglednik Središnjeg registra na području PGŽ registrirano je 27.038 aktivnih objekata, bilo da se radi o objektima čiju su kategorizaciju zatražili građani u domaćinstvu ili poslovni subjekti (obrti i trgovačka društva). Radi se o apartmanima i studio apartmanima.

Prema istom izvoru, na prostoru PGŽ je registrirano 2.886 objekata vrste kuće za odmor, bilo da se radi o objektima čiju su kategorizaciju zatražili građani u domaćinstvu (2.616 kuća za odmor) ili poslovni subjekti (270 kuća za odmor).

Znači ukupno „u turizmu“ imamo 29.924 objekta.

Ostaje nam potpuno prazno od ukupno praznih  –   50.436 objekata.

Vikend objekti u eVisitoru

Dana 6.8. sam dobio treći odgovor u nizu o praznim stanovima, smještajnim objektima na prostoru Primorsko – goranske županije. Pitanje se odnosilo na evidentirane „nekomercijalne smještajne kapacitete“, u naravi „vikendice“ odnosno stanove i kuće za povremeni boravak.

Turistička zajednica Kvarnera koja ima uvid u eVisitor dala je sljedeće podatke:

„Od 15 lipnja do 31. srpnja 2024. godine u 9.568 vikendica boravi 47.510 turista koji su ostvarili 42.270 dolazaka i 918.592 noćenja.

Ovaj podatak je u suprotnosti s podatkom kojega sam dobio od Državnog zavoda za statistiku po kojemu imamo registrirano 36.446 stanova za odmor (vikend kuće, apartmani, obiteljske kuće za odmor). Razlika je – 26.878 objekata. U evidenciji eVisitora nedostaje 26.878 objekata, nešto malo manje nego što imamo ukupno registriranih, kategoriziranih objekata za smještaj turista (29.924).

Situacija je još gora ako uzmemo podatke za period od 1.1. do 14. 6. 2024. Tada je u e visitoru bilo prijavljeno samo 3.044 vikendice od, ukupnih 36.446. Treba međutim napomenuti da je  najmjerodavniji ovaj drugi period kad se do 15.7. moraju u eVisitor prijaviti svi vlasnici stanova i kuća za povremeni boravak i platiti paušalnu, godišnju turističku pristojbu Prema Zakonu o turističkoj pristojbi.

Uplaćena turistička pristojba

Ti prijavljeni stanovi i kuće za odmor su do 31.7. uplatili 381.388,32 eura turističke pristojbe od zaduženih 531.932,65 eura. Prema zaduženju ispada da se svaki objekt za povremeni boravak prosječno tereti s 55,60 eura turističke pristojbe. Kad bi se svi objekti evidentirali i teretili s ovim iznosom, to bi iznosilo 2.026.397 eura.

Prema podatku TZ Kvarnera u 9.568 vikendica boravi 47.510 turista što znači da po vikendici imamo kapacitet od 5 postelja. Po tome u ukupnom broju 36.446 „vikendica“ imamo ukupno 182.230 postelja. Međutim u evidenciji e Visitor nedostaje 134.390 postelja.

To znači da nam u špici sezone u Primorsko – goranskoj županiji boravi 134.390 neevidentiranih nekomercijalnih turista.

Tome dodajemo još potpuno praznih 50.436 objekata s potencijalom od 252.180 postelja.

Potpuna nepoznanica

O jednima i o drugima ne znamo ništa, nemamo nikakve evidencije. To je potencijalno 386.570 postelja u kojim mogu spavati ljudi, neformalni turisti.

Pitanje koje se nameće je : Tko je zadužen za ažuriranje prijava „vikendica“ u  eVizitor, kontrolu plaćanja paušalne turističke pristojbe za vlasnike i turističku pristojbu po noćenju za sve ostale prijatelje koji borave u takvim objektima?

Na kraju, moram primijetiti da u ovakvoj situaciji izostanka evidencije pravog stanja kapaciteta i ljudi na prostoru nekog turističkog mjesta, neke županije, primjena metodologije izračuna prihvatnog kapaciteta – ne može donijeti ispravan rezultat.

www.nedopinezic.com

 

Objavljeno

ŽESTOK UDAR NA IZNAJMLJIVAČE OBITELJSKOG SMJEŠTAJA

 

Razgovor sa Srđanom Hebarom, novinarem Večernjeg Lista za Temu broja 29.9.2024.

Ovdje je riječ o konačnom rješenju, o konačnom obračunu s obiteljskim smještajem. To što se radi u potpunoj je suprotnosti s agendom o održivom turizmu UNWTO-a.  Rezultat će biti potpuno izbetonirana obala s tisućama mastodonata, „aparthotela“, u naravi „mixed use“ objekata koji će biti istovremeno stambene i apartmanske zgrade. Time će se „izbaciti iz igre“ domaće iznajmljivače smještaja u apartmanima za korist nekretninskog kapitala. To je ono što se događa. Čisti nekretninski posao.

Turizam je nešto sasvim drugo, on je alat za revitalizaciju područja koja nemaju druge gospodarsko – ekonomske osnove. Za mjesta poput naših na Krku, ili kakvom drugom otoku ili obali, gdje nema industrije, gdje stanovništvo kroz naraštaje emigrira…

Turizam se u našim mjestima ispostavio kao dobar alat koji će preokrenuti trend  odlaska ljudi, pa čak i drugi dolaze živjeti. To bi trebala biti osnovna misao kada se razmišlja o strategiji razvoja turizma. A ona bi se trebala prvenstveno odnositi na – čovjeka. Lokalnog, autohtonog, domicilnog a ako hoćemo s poreznog stajališta, i poreznog rezidenta.

To znači da bi svatko tko živi u takvom kraju trebao biti potican ili privilegiran u odnosu na sve druge koji nisu porezni rezidenti, koji nemaju tu mjesto prebivališta i koji nisu aktivni članovi lokalne zajednice.

Mala općina živi od poreza na dohodak od nesamostalnog rada i samostalne djelatnosti. I taj se porez plaća prema mjestu prebivališta . Moje je prebivalište u Krku, a da imam, primjerice apartman u Zagrebu koji iznajmljujem tamo bih platio porez na dohodak od tog apartmana i porez na nekretninu. Ali sve duge poreze – porez na moj prvi dohodak, porez na honorare i slično, plaćao bih Krku jer mi je porezno središte Krk.

Ne mogu ja ovdje s otoka biti izjednačen s građanima koji žive u metropoli 12 mjeseci. Zar ne bih morao biti, ako sam investirao u apartman u Zagrebu, ipak u nepovoljnijem položaju od Zagrepčana ? Jer taj Zagrepčanin ima dijete, ono ide u vrtić. Vrtići se grade, zapošljavaju odgajateljice, pa dijete kreće u školu, grade se škole za djecu, zapošljavaju se učiteljice i čistačice, pa će otac otići u kvartovski kafić s dečkima, popiti rundu – dvije, pa treba zaposliti i konobara. Obitelj će u zgrebu otići i kod vulkanizera, pa će i on otvorit obrt jer mu ovi dolaze dva puta godišnje , on im čuva gume. Pa će ići kod autoelektričara i njega će hraniti, pa kod frizerke…Konačno oni plaćaju svaki mjesec iz svoje plaće porez na dohodak koji ide u kasu metropole. Ja ne. Moj porez ide u Krk.

Govorim to sve zbog toga što su sve ekonomske i društvene aktivnosti vezane uz – mjesto prebivališta. Mogli bismo to primijeniti na bilo koje mjesto u Slavoniji, ili na dalmatinskoj obali i otocima. Jasno je da  su oni koji tamo žive 12 mjeseci – heroji. I moraju biti nagrađeni a ne kažnjeni.

A strani vlasnici nekretnina na Krku ? Nagrada ili kazna ?

Oni plaćaju poreze u svojoj zemlji, a nije jasno kako mogu biti u istom ili boljem položaju od onoga tko živi na Krku ili kakvom drugom izolirnom otoku. Porezna strategija mora imati određeni cilj, a tu se vraćamo na priču o tome kako se moramo spasiti demografskog loma. Demografska slika na ruralnim područjima Hrvatske je katastrofalna, a zakonske izmjene poput najavljenih iselit će i ono malo ljudi koji na otocima borave cijele godine.

Ne smijemo se pretvoriti u vikend – zemlju, moramo sačuvati mlade da ne odlaze  van, i sačuvati život i izvan velikih urbanih centara. I čuvati taj život tijekom 12 mjeseci, a ne samo ta dva mjeseca kada je najatraktivnije. Jasno je da treba napraviti distinkciju tko su – rezidenti, oni s prebivalištem koji daju puni doprinos zajednici te – tko na otok dolazi kao investitor. Ne mogu oni biti isto tretirani od poreznika.

Što će sve vlasnici nekretnina morati plaćati ?

Porez na dohodak od imovine, odnosno iznajmljivanja apartmana turistima. Drugo je turistička pristojba, odnosno porez na krevet. Treće je članarina turističkim zajednicama, četvrto su komunalne naknade, odnosno lokalni porez po kvadraturi, peto porez na kuće za kuće za odmor koji sada postaje porez na nekretnine.

Koje je rješenje ?

Razgovor. Komunikacija s terenom, jer čini se kako se odluke donose kabinetski. Naša je  zemlja toliko različita , svaki kraj ima svoje specifičnosti, da je nemoguće uzimati bilo koji za primjer drugima. Treba otvoriti komunikaciju, to su stvari koje se rješavaju godinama. Treba snimiti stanje, testirati mjere, ali u partnerskom odnosu. Nekad smo imali strukovnu organizaciju pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, zvala se je Zajednica obiteljskog turizma HGK, pa smo razgovarali i tražili rješenja.

O koliko se iznajmljivača radi koji će biti pogođeni novim porezima? Govorili ste o udaru na iznajmljivače obiteljskog smještaja, tko će izvući najdeblji kraj ?

120.000 rješenja za kategorizaciju je izdano, a riječ je većinom o ljudima koji su u potpunosti hrvatski građani, rezidenti. Čak trećina tih ljudi, dakle 40.000 su umirovljenici. I oni će prvi doći pod udar. Prosječni hrvatski iznajmljivač obiteljskog smještaja ima šest postelja  za iznajmljivanje i prosječno ostvari 5.500 eura prihoda, tog drugog dohotka od imovine. Naravno, većina se tih smještaja nalazi na obali, otocima i u većim gradovima, na atraktivnim lokacijama. I uzmimo sad nekoga tko ima 400 eura mirovine a uprihodio je recimo tri, četiri tisuće eura preko ljeto iznajmljujući apartman. Taj novac on troši cijelu godinu na -lijekove, račune, odlazak u dućan, mora preživjeti zimu. I sad kad ga se optereti još jednim nametom, njega će to „klepnuti” mnogo više nego nekog drugog.

Uzmite i to da striji ljudi više ne mogu sami čistiti, klečati na podu, stajati na stolici i prati prozore, već moraju iznajmiti servis, čistačicu. Netko im mora voditi i digitalno poslovanje, buking, dolaske i odlaske, prijave i odjave, dopisivanje s gostima, pa im u tome netko od mlađih mora pomoći. Kad se sve zbroji, ne da će takvi ljudi biti u minusu zbog toga što desetljećima u svojim kućama iznajmljuju turistima ljeti smještaj već će i dugovati što će ih dovesti do razmišljanja o prodaji nekretnine i odlasku u neku ubožnicu gdje će skončati svoj život, ako nađu mjesto.

Nas bi država zapravo trebala zaštititi, prvenstveno te ponosne, starije ljudi koji nikada nisu ostali nikome ni za što dužni. Najprije treba imati drukčiji odnos prema domaćem čovjeku koji iznajmljuje ili ima vikendicu. Zašto ? Zato što su i jedan i drugi porezni rezidenti u Hrvatskoj. Različiti tretman trebaju imati stranci koji nisu porezni rezidenti u Hrvatskoj niti u mjestu u kojem imaju u vlasništvu nekretninu za provođenje slobodnog vremena. Svaka država prvenstveno vodi brigu o svojim građanima, i nisu, koliko god to žele, ravnopravni oni koji u to mjesto u drugoj državi dolaze iz vana, zar ne ?

Zamislite sebe, na primjer u Augsburgu ili Bledu. Imate li baš sva prava kao i domaći susjed koji je tu generacijama ? O.K. ako tko dođe, pa promjeni mjesto prebivališta, i dođe živjeti na otok, taj bi trebao biti stimuliran i objeručke prihvaćen. Da kad gledate Zagreb, Munchen ili Malinsku, da zaključite kako je bolje živjeti u Malinskoj, da se ljudi dosele iz velikih sredina, da preokrenemo trend. Na kraju jedno je stranac koji s nama ide u ribolov, i s nama živi cijelu godinu a drugo je stranac koji dovodi svoje sugrađane strance u neprijavljeni apartman…

Problem je vrlo praktičan, nas ima 20.000 koji tu stalno živimo i plaćamo sve poreze i sva davanja. Plaćamo i za one zbog kojih su proširene ceste, dodane vodovodne i kanalizacijske cijevi, trafostanice… skupa infrastruktura. Mi tu infrastrukturu  plaćamo kroz 12 mjeseci svim navedenim porezima i davanjima, plaćaju i turisti kroz cijenu boravka ali vlasnici kuća za odmor plaćaju daleko manje.

Spominjete i sumnjiv strani kapital, što je točno problem ?

Dolaze ljudi, to nije ništa novo, sa sumnjivim kapitalom sa svih strana kontinenta. Grade, kupuju, trguju. Time se podižu cijene nekretnina pa sutra naša djeca više neće moći na otoku kupiti nekretninu. Ako tko ne naslijedi kakvu kuću, neće je moći kupiti ništa za stanovanje. Morat će se odseliti. Zamislite  umirovljenike koji nemaju djece ovdje, djeca su odselila, a oni taj porezni pritisak neće moći izdržati. Morat će prodati kuću, završiti svoj život kako smo već rekli a djeca se više neće imati kamo vratiti… Ugasiti će se vatra na ognjištu.

www.nedopinezic.com

 

Objavljeno

UNIŠTAVANJE OBITELJSKOG SMJEŠTAJA VODI DO TURIZMOFOBIJE

Što je to obiteljski smještaj ?

Prema Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti to je ugostiteljska usluga u domaćinstvu i na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu.
Prema poreznom zakonu radi se o iznajmljivanju i organiziranju smještaja za turiste.

U naravi su to ugostiteljske usluge smještaja koje organizira i vodi obitelj. Ta usluga započinje s jednom sobom i završava s malim obiteljskim hotelom. Radi se o, u razvijenim zemljama vrlo cijenjenom zanatskom, personaliziranom pristupu usluzi (craft, artigianale,). Mnogi giganti turizma započeli su svoj povijesni razvoj baš kao obiteljski smještaj. Među njima su možda najpoznatiji Hilton i Marriott.

Hrvatski obiteljski smještaj ima zaista dugu tradiciju. Tako na primjer U novinama „Jadranska straža” iz 1937. piše o „sezonskom izdavanju soba i davanju hrane u turističkim mjestima”
U „Zakonu o radnjama” iz tog doba se navodi :”Kućna radinost koju pojedinac samostalno obavlja prema mjesnim običajima, pored vlastitog kućnog gazdinstva, bez prava na primanje porudžbina, sam ili uz pripomoć članova porodice u prostorijama svog stana” – ne potpada pod „Zakon o radnjama”
Još se u istom Zakonu navodi: „Kad se izdaje stan ili daje hrana u obimu kućnog rada spomenutog u čl. 1, st.2 točka 17, takav rad neće se smatrati ugostiteljskom radnjom.”Ova zakonska regulativa potvrđuje sljednost pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iz ranijeg perioda, još iz vremena Austro – Ugarske.

Najjači u najtežim vremenima

Značaj obiteljskog smještaja najsnažnije se raspoznaje upravo u kriznim vremenima. U Hrvatskoj je tijekom 2021., pandemijske, godine ostvareno 13,8 milijuna dolazaka i 84,1 milijuna noćenja.
U usporedbi s rezultatima rekordne, pretpandemijske, 2019. godine, u 2021. godini ostvareno je 67 posto dolazaka i 77 posto noćenja iz 2019. godine.
Prema vrsti smještaja najviše noćenja ostvareno je u objektima u domaćinstvu (32,1 milijuna). U kampovima i hotelima ostvareno je gotovo pola manje (17,4 milijuna) i (15,7 milijuna) prometa nego u domaćinstvima.

U Domovinskom ratu domaćinima su pomagali gosti, slali humanitarnu pomoć, primali domaćine u svoj dom, lobirali za međunarodno priznanje Hrvatske i zaustavljanje rata…Domaćini iz drugih krajeva Hrvatske prvi su prihvatili u svoj dom ljude s potresom pogođenih područja Sisačko – Moslavačke i Zagrebačke županije, Grada Zagreba.
Vjerni gosti su posebno vezani za svoje domaćine, za mjesto odmora kao svoj „drugi dom”.

Svako domaćinstvo pridonosi kreiranju poslova

U jednom domaćinstvu, jedna dvokrevetna soba s doručkom angažira pola radnog vremena jedne osobe (kreira se „pola radnog mjesta“).
• Na svakih 5 soba kreira se jedan posao pospremanja, čišćenja, pranja, glačanja.
• Na svakih 20 soba kreira se uposlenost jednog kućnog majstora, jednog internet administratora.
• Na svakih 40 soba kreiraju se uposlenja po jednog vozača – pratitelja, trgovca – prodavača, vodiča, kuhara, konobara…
• Na svakih 40 soba turizam kreira 16 poslova,
• 2.000 soba kreira 800 poslova
• Kad ne bi bilo smještaja u domaćinstvu i ostvarenih noćenja, ne bi bilo ni kreiranih poslova.

Obiteljski smještaj i demografija

Obiteljski smještaj doprinosi prihodima domaćinstva onda kada su drugi, osnovni prihodi poput plaća i mirovina nedostatni. Ako možemo osigurati dobar životni standard i prihod s kojim možemo plaćati sve obaveze i još putovati po svijetu kao slobodni ljudi a ne najamni radnici, zašto se ne bismo odlučili za takav pristup ? Hrvatska obala i otoci već bi davno bili bez stanovništva da nije bilo turizma, osobito obiteljskog turizma.

Imajući sve ovo u vidu neshvatljivo je ponašanje vlasti prema obiteljskom smještaju. Porezna presija i niz restriktivnih zakona i mjera vode prema potpunoj deturistifikaciji lokalnog stanovništva.

Da navedem samo one najaktualnije:

Zakon o turizmu sadrži klauzule o zabrani izdavanja novih rješenja za legalno iznajmljivanje smještaja turistima ako se prema određenoj metodologiji zaključi da je destinacija u prekomjernom turizmu. To na prvu zvuči čak i razumno ali se pri kreiranju takvog zaključka uzimaju u obzir samo registrirani turistički kapaciteti kao oni na koje se restrikcija odnosi iako u izračunu opterećenja čak i veću težinu imaju tako zvani „nekomercijalni turistički kapaciteti“ odnosno stanovi i kuće za povremeni boravak, „za odmor“. Zakon ne predviđa restrikciju izgradnje takvih stanova za prodaju niti novih turističkih kapaciteta u tako zvanom skupnom smještaju kao što su hoteli, kampovi, aparthoteli i slično. Restrikcije se odnose na (ne) izdavanje rješenja i kategorizacije (legalizacije smještaja turista) za postojeće objekte rezidenata, domicilnog stanovništva.

Drugi zakon, Zakon o upravljanju i održavanju zgrada donosi restrikciju i penalizaciju onim vlasnicima stanovima koji ih namjeravaju iznajmljivati turistima. Da bi mogli legalno iznajmljivati takav stan moraju ishoditi suglasnost od čak 80% suvlasnika zgrade. Ako pak ishoduju takvu suglasnost i iznajmljuju stan turistima onda plaćaju duplu pričuvu. To se odnosi na sve zgrade s više od 4 stana koji imaju različite vlasnike.

Zakon o lokalnim porezima je izmijenjen na način da se dio zgrade koji se povremeno iznajmljuje (iznajmljuje turistima) tretira kao kuća za odmor i na njega se obračunava porez na kuće za odmor, uskoro porez na nekretnine iako se već za kompletnu zgradu obračunavaju komunalna naknada i odvoz otpada po tarifi za poslovne subjekte. Iako se na te dijelove zgrade koji se povremeno iznajmljuju plaća paušalni porez na dohodak od imovine.

Konačno zakon o porezu na dohodak će se mijenjati tako da će se razredi paušalnog poreza na iznajmljivanje smještaja turistima povisiti za 650%. Umjesto donje granice od 20 eura po kreveta uvodi se minimum od 150 eura, umjesto gornje granice od 199 eura uvodi se gornja granica od 300 eura. To se odnosi na razvijena turistička mjesta koja čine 90% ukupne ponude smještaja u domaćinstvu.

Strategija uništenja obiteljskog smještaja

Iz svega je razvidno da se zacrtana strategija smanjenja i uništenja obiteljskog smještaja provodi u djelo kroz cijeli niz zakona kojima će se stjecanje drugog dohotka na taj način učiniti neisplativim. Konačan cilj je deturistifikacija lokalnog stanovništva, onemogućavanje stjecanja koristi od turizma za lokalno stanovništvo. To opet vodi ka oslobađanju atraktivnog prostora i atraktivnih nekretnina od domicilnog stanovništva.

Deturistifikacija lokalnog stanovništva

Deturistifikacija lokalnog stanovništva je pojava kod koje se ukidaju koristi od turizma za lokalno stanovništvo. Ona se očituje najprije promjenom vlasništva nad privatiziranim hotelskim kućama gdje nestaje udio vlasništva lokalne zajednice, zamjenom domaćih zaposlenika u turizmu za strane, stalnih radnika za sezonske. Nastavlja se prestankom otkupa domaćih proizvoda, prestankom suradnje hotelskih kuća i domaćih vlasnika smještajnih objekata. Konačno se vrši pritisak prema lokalnim i državnim vlastima kako bi se onemogućilo pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Najprije su ukinuti pansioni a  sad su na red došli apartmani (kategorizirani stanovi).

Turizmofobija kao krajnji rezultat

Turizmofobija koju smo mogli pratiti u nekim regijama Španjolske rezultat je razvoja takvog turizma koji zapošljava strane sezonske radnike umjesto domaćih, gdje se uvoze hrana i piće, turizma kojim upravljaju strane korporacije. Takav razvoj je potpuno “odmaknuo” lokalno stanovništvo od koristi koje turizam donosi. Izgrađeno je na tisuće hotela koji vrše ogroman pritisak na komunalnu infrastrukturu, na ekologiju a bez konkretne koristi za lokalnog čovjeka. Lokalnim ljudima su znatno pogoršani uvjeti života a oni nemaju koristi, nemaju prihoda, zaposlenja, od takvog turizma.

Strah i mržnja prema turizmu i turistima (turizmofobija) nastaju kao rezultat isključivanja domicilnog stanovništva od koristi koje turizam donosi. Deturistifikacija lokalnog stanovništva rezultira odbojnošću prema turizmu na štetu svih dionika.

www.nedopinezic.com

Objavljeno

EMILIJA – ROMAGNA U 5 DANA

Putovanje u zadnji čas

Po dobrom, starom običaju, koncem kolovoza se na kratko od domaćina preobražavamo u turiste modernog kova. Odluka o putovanju se donosi zadnji čas, prema mogućnostima organizacije posla i slobodnog vremena. Odluka o ciljevima putovanja se također donosi dan prije polaska. Odluka je pala u ponedjeljak 26. 8. da idemo sutradan automobilom u Emiliju – Romagnu.

Prvo odredište je Ferrara, udaljena nekih 5 sati vožnje s Krka.
Kako kaže Wikipedia : „Emilia-Romagna je administrativna regija u Sjevernoj Italiji koju čine dvije povijesne regije – Emilia i Romagna. Granice regije određuje Jadransko more na istoku, rijeka Po na sjeveru i planinski lanac Apenini na jugu.“ Regija ima oko 4,5 milijuna stanovnika, glavni grad je Bologna s 400.000 stanovnika i 100.000 studenata na najstarijem sveučilištu u Europi (osnovano 1088. godine).

Poznatiji gradovi pored Bologne su Ferrara, Modena, Piacenza, Parma, Ravenna, Rimini…

Prva asocijacija na ovu regiju je da je – moćna !
Od poljoprivrednih proizvoda svjetski poznati su Aceto balsamico di Modena, Parmigiano Reggiano, Prosciutto di Parma …U auto-moto industriji Ferrari, Maserati, Lamborghini, Dallara, Pagani automobili, Tazzari Ev, Ducati…
U muzici Giuseppe Verdi, Arturo Toscanini, Luciano Pavarotti, Lucio Dalla, Gianni Morandi, Raffaella Cara, Zucchero, i mnogi drugi brendiraju regiju kao mjesto lijepe umjetnosti.

Čak i jedna narodna pjesma dosegla je također svjetsku slavu. Pjesma berača riže iz padske nizine “Alla mattina appena alzata” koja je nastala u 19. stoljeću postala je svjetski popularna transformacijom u pjesmu partizanskog pokreta otpora „Bella ciao“. Ona je i danas najizvođenija pjesma uličnih svirača na trgu „Palazzo del Podesta“, ispred gradske uprave.

Ferrara

Ulazak u predgrađe Ferrare podsjeća na scene iz američkih filmova. Kvartovi nastanjeni imigrantima predstavljaju prvu, najnižu stepenicu društvenog uspona. Česte policijske i vojne ophodnje sugeriraju da se društvo nalazi u dubokoj transformaciji. Europa općenito odumire, one koji nestaju nadomještaju novi narodi. Istom smo prizoru svjedočili i u drugim gradovima u Italiji. Sad je taj milenijski prijelaz najočitiji i najbolniji. Kroz dugu budućnost stvorit će se nova civilizacija na „razvalinama“ postojeće. Ali to je jedna druga tema.

U centru Ferrare otkriva se jedan potpuno drukčiji svijet. Predivan, renesansni grad s brojnim znamenitostima. Kuće velikaša, da bi se sačuvale od propadanja pretvaraju se u male, boutique hotele, restorane, trgovine modne odjeće ili im se daje društveni sadržaj. Mi smo odsjeli u Princess Art hotelu do same pješačke zone povijesne jezgre grada https://www.tripadvisor.com/LocationPhotoDirectLink-g194760-d9784300-i490254993-Princess_Art_Hotel-Ferrara_Province_of_Ferrara_Emilia_Romagna.html .

Cijena dvokrevetne sobe s doručkom 64 eura / noć. Pozicija hotela je idealna za istraživanje okruženja.
Kako kaže wish https://www.wish.hr/ferara-grad-najljepsih-palaca/ : Grad je to iznimne bajkovite ljepote i velikog broja iznimno lijepih povijesnih građevina. Ferrara je poznata po velikom broju crkvi, samostana, palača, muzeja i umjetničkih galerija, tvrđavi te sveučilištu osnovanom davne 1391.g. znamenitosti, a glavnina dijela u gradu Ferrara datira iz 14. i 15. Stoljeća.

Istraživanje u kasnim večernjim satima fokusiramo na restoran. Umorni s puta intuitivno zastajemo pred restoranom „Il Ciclone“ https://www.tripadvisor.it/Restaurant_Review-g194760-d2098285-Reviews-Il_Ciclone-Ferrara_Province_of_Ferrara_Emilia_Romagna.html#/media/2098285/713317025:p/?albumid=101&type=0&category=101
U taj smo restoran navratili i drugi dan. Tako smo stupil u razgovor s našom konobaricom koja nam je otkrila da je iz Moldavije. Rekla je da se dobro snašla u Ferrari, već je tu par godina. Odlično govori talijanski, ljetuje s prijateljima u Hrvatskoj i upravo se sprema u Istru gdje su unajmili vilu s bazenom blizu Pule.

U Ferrari smo, po preporuci naše prijateljice Slavice, posjetili jedinstveni dvorac – Castello Estense. Uz taj dvorac vezene su priče o Lucrezia Borgia i njenog trećeg muža Alfonso I d Este. Puno je intrigantnih priča vezano uz sudbonosnu Lucreziju, nezakonitu kćer pape Aleksandra VI.

Uz dvorac Estense vezan je i naš otok Krk. Naime tamo se oženio Stjepan Frankopan, loze knezova krčkih za kneginju Isottu, kćer kneza Ferrare Niccoloa III d Este, te ju odveo u svoj Senj. Ovog puta imali smo samo kratko upoznavanje s ovim impozantnim zdanjem, neko sljedeće putovanje bit će posvećeno istraživanju srednjovjekovnih veza poznate krčke i hrvatske plemićke obitelji s talijanskim plemenitašima.

Na glavnom gradskom trgu smo nakon večere prisustvovali neočekivanom spektaklu. Il palio di Ferrara održava se od 1279 godine i najstarije je natjecanje kvartova u Italiji. 8 kvartova se svake godine takmiči u utrci konja koja je popraćena slavljem uz drevne običaje. Mi smo imali priliku prisustvovati treningu zastavničara koji uz srednjovjekovnu glazbenu potporu bubnjeva i truba izvode nevjerojatne koreografije i akrobacije sa zastavama.

Vidi se i osjeti ponos ljudi koji poštuju tradiciju i oživljavaju kulise srednjovjekovnog grada. Tu smo kušali i izvanrednu „Grappu“ od domaćih sorti grožđa. Ne radi se od već iskorištenih dropa već se grožđe bere i obrađuje samo za ovu rakiju. Prezentacija, degustacija, boca… sve je vrhunsko uz upozorenje voditelja lokala da njihove rakije koštaju 8 eura. Cijena je to posebne selekcije odabranih destilata. Na ovaj način prezentirano i ponuđeno, nije teško prihvatiti, probati i platiti.

Drugu noć u Ferrari smo proveli u kući „Studio 27“. Radi se o sobama s kupaonom u kući koja se nalazi nekih 80 metara od našeg hotela. Kad nema mjesta u hotelu, može se rezervirati komforna soba a doručak koji je uključen u cijenu poslužuje se u hotelu. Ovo je neka vrsta „difuznog“ hotela koja ovdje dobro funkcionira. Cijena je ista, 64 eura za dvokrevetnu sobu s doručkom.
Ferrara je inače grad bicikala. Zaista svi koriste ovo jednostavno i ekonomično prijevozno sredstvo. Kako mladi tako i stariji, domaći i došljaci, imigranti… Bicikli su komforni, gradski…sve podsjeća pomalo na prizore iz nizozemskih gradova.

Bologna

Iz Ferrare idemo prema Modeni i Bologni. Prva „stanica“, Bologna, glavni grad regije. Bologna sa svojih 400.000 stanovnika i 100.000 studenata vrlo je živahan, vibrantan grad. https://www.bolognawelcome.com/en Puno je „turističkiji“ od Ferrare. Najprije smo se odlučili prošetati gradom, parkirali smo u garaži u centru. Garaža je nekadašnji servis automobila, prilagođen novim potrebama. Pješačimo prema centru a „orijentir“ nam je srednjovjekovni „neboder“ visok gotovo 100 metara.

Asinelli, viši toranj i Garisende, dvostruko niži toranj, oba izgrađena početkom 12. stoljeća, simboli su grada. Garisende se nagnuo i više od poznatog tornja u Pisi pa je trenutno u fazi spašavanja metodom stabilizacije temelja. Taj će pothvat trajati 10 godina i koštat će (za sada) 4,3 milijuna eura. Nitko ne zna pravu namjenu tih tornjeva iako se pretpostavlja da su služili kao osmatračnice i komunikacijske točke. Navodno ih je u ona davna vremena bilo čak preko stotinu.

Bolognu mnogi smatraju drugim najzanimljivijim gradom u Italiji, nakon Venecije. Zbog svoje osebujne, dobro očuvane srednjovjekovne arhitekture i povijesnog značaja, Bologna je zaista grad vrijedan pažnje. Za početak smo se htjeli popeti na gradski, toranj sa satnim mehanizmom koji se nalazi u sklopu gradske vijećnice. Uputili smo se prema oznakama do drugog kata vijećnice da bi nas vratili u ured turističke zajednice gdje se kupuju karte. I to smo odradili bez pogovora jer smo očekivali, opravdano, veličanstven prozor s visine. Tako je i bilo. Dobro restaurirani toranj sa satnim mehanizmom zaista je točka od interesa koju ne treba propustiti. Taj pogled i doživljaj vrijedni su svakog centa. Cijena je 10 eura.

Bologna je i grad „lukova“, pasaža, fenomena koji krasi i ostale povijesne gradove poput Ferrare, Modene… naime u srednjem vijeku, u renesansno doba, ako ste gradili kuću, zgradu u ulici i prizemlje „pustili slobodno“ u širini jednog lokala tako da to ostaje javna površina, neka vrsta natkrivene šetnice imali ste pravo na odbitak od poreza. Ti nadsvođeni prolazi pružaju sjajnu zaštitu od kiše i sunca a u Bologni se protežu u dužini od čak 64 kilometra. Posebno graciozno izvedeni, ukrašeni, predstavljaju jedinstven primjer privatne investicije za javno korištenje. Zato su pod zaštitom UNESCO-a. https://www.bolognawelcome.com/en/places/towers-historic-buildings/torre-accursi-o-dellorologio-2

U šetnji gradom „naletjeli“ smo na sveučilišnu galeriju i brunch bar u prizemlju gdje vrijedi predahnuti, popiti kavu. Na ručak smo „uletjeli“ zadnji čas. Restorani rade dvokratno i većina ih ima popodnevnu pauzu koja počinje u 14:00. Naravno, probali smo pravu „pastu bolognese“, juneći ragu s rezancima. Priča ide tako da su američki vojnici u 2. Svj. ratu bili oduševljeni ovim jelom i počeli ga tražiti po povratku kući. Praktični Amerikanci su umjesto rezanaca uz ragu sljubili špagete. Ali u Bologni i dalje služe originalno jelo u bijeloj i crvenoj varijanti. I bilo je dobro.

B&B San Luca u stambenoj zgradi

Vrijeme je za prijavu boravka u našem B&B San Luca. Ovo je zanimljiv smještaj u stambenoj zgradi. Radi se o preuređenom stanu u prizemlju tako da se nude dvije sobe s kupaonicom, zajednička kuhinja / dnevni boravak. U hladnjaku na svakoj polici s nazivom sobe pripremljene su namirnice za doručak. Također su označeni i stolovi koji su opremljeni za doručak. U istom se prostoru nalazi i mala kuhinja, aparat za kavu, perilica rublja.

Radi se zapravo o usluzi sobe sa samoposlužnim doručkom. Smještaj je organiziran tako da vas dočeka domaćin, pruži vam sve informacije, stalno vam je dostupan putem telefona. Smještaj ima i svoje parkirališno mjesto u zatvorenoj okućnici zgrade. U blizini zgrade je i autobusna stanica s koje prometuje linija br 13 za centar grada. To se pokazalo vrlo praktičnim za večernji izlazak.

Večernja šetnja gradom, i lagana večera u jednoj od mnogih prosciutterii „La prosciutteria aziende Renascimentho“ iz Firenze. Odličan pristup, dobra vrijednost za novac, jednostavna usluga. Cijene obroka su vrlo pristojne kao i cijene pića. Gotovo da ne osjećamo razliku u odnosu na Hrvatsku. Dapače. Nerijetko smo bili iznenađeni povoljnijim cijenama za istu ili bolju ponudu.

Nakon večere tražimo neki zabavni sadržaj pa smo „nabasali“ na „jazz ulicu“. U toj ulici dva ugostiteljska objekta imaju programe gostovanja poznatih jazz glazbenika. Mi smo „uhvatili“ dio atmosfere uličnog nastupa izvrsnih glazbenika. Koncerti se sufinanciraju kroz konzumaciju. Po računu se plaća dodatnih 10 eura za muziku. Bologna inače ima fenomenalnu jazz scenu https://www.bolognajazzfestival.com/ .

Povratak u naš „B&B San Luca“ bio je jednostavan. Mogli smo si priuštiti i čašu vina, vratili smo se istom autobusnom linijom br 13.
Odlazak iz Bologne uz „samoodjavljivanje“ u dogovoru s našim domaćinima prošlo je po planu. Disciplinirani smo gosti i smještaj napuštamo točno u 10:00.

Modena – aceto balsamico

Prema Modeni idemo preko malog gradića Spilamberto u kojemu se nalazi „Museum of traditional balsamic vineger of Modena“, odnosno muzej tradicionalnog balzamičnog octa iz Modene. Tu doznajemo puno zanimljivosti vezanih uz ovaj vrhunski gurmanski specijalitet.

Balsamico je ime dobio po kurativnim, balzamičnim svojstvima a proizvodi se još od antičkih vremena. Ono što je karakteristično za balzamični ocat je to da se dobiva od još ne korištenih bobica grožđa triju lokalnih sorata. Bobe se gnječe i onda se mošt kuha cijelu noć na temperaturi oko 90 stupnjeva Celzijevih. Ovaj dio posla obavljaju žene. Tu se traži ženska pedantnost i preciznost. Mošt se neprestano čisti od taloga koji ispliva na površinu.

Nakon kuhanja i hlađenja, mošt se pretače u prvu, najveću bačvicu. Bačve se izrađuju od triju vrsta drva, u svakoj fazi odležavanja koristi se bačva s različitom strukturom drva. Bačve imaju otvor na vrhu kroz koji hlapi tekućina. Jednom godišnje se sadržaj pretače iz jedne bačve u drugu, obično ih ima između 5 i 7 u nizu i svaka je manja od prethodne.

Ovaj se postupak ponavlja najmanje 12 a najviše 24 godina. Tada se dobiva mlađi ili stariji balzamični ocat iz Modene koji ima vrlo karakterističan okus. Taj okus traje vrlo dugo u ustima. Mlađi je reskiji a stariji slađi po okusu. Ovaj sastojak je „točka na i“ mnogih delicija visoke gastronomije i izuzetno je na cijeni. U muzeju se proizvodi ocat članova društva štovatelja tradicije među kojima su mnogi ugledni ljudi iz modenske regije.

Biti član društva i proizvoditi svoj aceto balsamico izuzetna je čast. Jednom godišnje se organizira i ocjenska smotra balsamica a dobiti najbolju ocjenu ravno je osvajanju svjetskog prvenstva u formuli 1. Nije čudno da je i Scuderia Ferrari jedan od članova ovog društva.

Modena

Poučeni pričom o balzamičnom octu nastavljamo putovanje prema Modeni. Dolazimo do samog središta grada. Tu smo pronašli veliku parkirnu garažu ispod starog hipodroma i arheološkog parka Novi Ark. Impozantna Duždeva palača, Gradska vijećnica na Piazza Grande, kao i mnoge druge znamenitosti pod zaštitom su UNESCO-a. https://emiliaromagnaturismo.it/en/towns/modena Modena je u novije doba poznata po velikanu automobilske industrije Enzo Ferrari https://www.ferrari.com/en-EN/museums/enzo-ferrari-modena i jednim od najpoznatijih tenora na prijelazu 20. i 21. stoljeća Luciano Pavarotti https://www.casamuseolucianopavarotti.it/en/ . Kratki razgled grada, pa do hotela da se prijavimo. Izabrali smo hotel negdje na pola puta između Modene i Marinella https://emiliaromagnaturismo.it/en/towns/maranello .

Našli smo hotel s 4 zvjezdice, s povoljnom cijenom https://www.hotelarthur.it/ . Općenito, cijene su nam se kretale od 32 do 60 eura po osobi za noćenje s doručkom. Modena nas u večernjim satima baš i nije posebno šarmirala. Osim sladoleda , koji je svugdje dobar i bolji. Nema loše i nema malo. I večera je bila dobra. Dobra je stvar mogućnost izbora i kombiniranja predjela, prvog jela i glavnog jela. U večernjim satima dovoljan je i samo jedan slijed. Porcije su dobre.

Jutarnja šetnja i početak dana uz Aperol – spritz Cocktail otvorili su novu perspektivu. Šetnja zelenom tržnicom u Modeni sjajan je doživljaj. Voće koje se nudi je iznimno dobro. Cijene su „naše“ , možda i malo bolje. Kilo velikih, mesnatih dobrih šljiva 3,5 eura. Orade iz uzgoja, iz Grčke, 18 eura za kilo „divlja“ orada 40 eura kilo. Slično je i s brancinom. Na lijepoj i zanimljivoj tržnici može se i marendati, ručati čak.

Mi smo ipak odlučili posjetiti restoran s preporukom „Ristorante da Danilo“. Preporuka je bila dobra. Ravioli punjeni mesom u umaku od parmezana, bogata porcija 12,50 eura. To bi bio neki pandan našim šurlicama s umakom čija se cijena kreće oko 15 eura.

Maranello Ferrari

Okrijepljeni ručkom, samopočašćeni izvrsnim sladoledom krećemo prema Maranellu gdje nam u 16:00 počinje vođena tura tvornicom Ferrari vozila. Vožnja gradskim autobusom kroz dvorišta tvornice i nije baš ispunila naša očekivanja. To nije za preporuku. Puno bolji izbor je vožnja i razgled trkališta u Imoli. To nam jednostavno „nije stalo“ u raspored zbog Velike nagrade San Marina koja se upravo vozila u Imoli. No nakon „uvertire“ i dosta zanimljivih informacija naše vodičkinje, nakon ove ture, ulazimo u muzej jer smo već ranije kupili ulaznice za subotu popodne.

Muzej je vrijedan pažnje. Zaista sve što je napravio Ferrari kroz svoj razvoj od kasnih četrdesetih godina prošlog stoljeća do današnjih dana, sve možete vidjeti u ovom muzeju. Priča o Ferrariju je ujedno i priča o njegovom utemeljitelju Enzu Ferrariju, rođenom u Modeni. Od samog početka sjedište njegove manufakture je bilo najprije u Modeni, zatim u Maranellu i nikad to nije htio promijeniti.

Za simbol svojih automobila uzeo je propetog konjića na nagovor majke ratnog zrakoplovnog heroja iz prvog svjetskog rata Francesco Baracca koji je taj znak imao na svom zrakoplovu. „Uzmi taj znak, donijet će ti sreću“, rekla je gospođa Baracca Enzu, on je to prihvatio i nije pogriješio.

Neke izjave Enza Ferrarija postale su legendarne poput one : „Koji je najbolji Ferrari ? Onaj idući“ili , „Tvornice čine ljudi, tehnička oprema, zidovi. Ferrari čine prije svega ljudi“.

Danas se još uvijek Ferrari vozila izrađuju ručno, rok isporuke je godinu dana, a godišnje 5.000 djelatnika proizvede oko 30.000 vozila. Najveće tržište za Ferrari su USA ali ovaj prestižni automobil prodaje se na svim kontinentima a kupci novih automobila moraju imati dobar CV i naravno izdašna financijska sredstva. Najniža cijena novog automobila počinje s 230.00 eura i penje se do 700.000 eura. Što su stariji to se više cijene. Osobito neki modeli. 2023. na aukciji je za 48.2 milijuna eura prodan Ferrari 330 LM/250 GTO by Scaglietti iz 1962. koji je nastupao na utrci 24 sata Le Mansa i koji ima vrlo respektabilnu povijest.

Enzo Ferrari je živio svoj san. Htio se utrkivati, započeo je s motociklima, nastavio s automobilima koje je sam konstruirao. Da bi mogao financirati utrke ponudio je tržištu „civilizirane“ trkaće automobile. I tu je nastala legenda o Ferrariju. Scuderia Ferrari je od početka u Formuli 1 s dobrim i lošim razdobljima. Svakako najblistavije razdoblje Ferrarija obilježeno je vozačima koji su svojom karizmom ušli u vječnost. To su Ayrton Senna https://www.formula1.com/en/information/drivers-hall-of-fame-ayrton-senna.FLD7ZtO0nUn7JzLEn5rOJ i Michael Schumacher https://www.formula1.com/en/information/drivers-hall-of-fame-michael-schumacher.7KdX5nJlTG55vR5JQSbZ21 .

Nakon obilaska muzeja koji nam je otvorio jednu novi dimenziju priče o Ferrariju, o Enzu, o Schumacheru o Senni i mnogim drugim slavnim ljudima vezanima uz ovaj legendarni automobil, shvaćamo pravu vrijednost propetog konjića.

Subota – dan za feštu

Subota je na večer, sve se prazni, ostajemo posljednji posjetitelji. U obližnjoj kuglani čuje se muzika. Dolazimo na tonsku probu nekog rock banda. Dovoljno za laganu večeru.

Na povratku u hotel, odlučili smo prošetati do centra sela. Tamo nas je dočekalo iznenađenje. Trodnevna fešta zaštitnice župe, Madonna della Cintura doživljavala je svoju kulminaciju u subotnju večer. Dobro organizirana zajednica pripremila je jelo i piće za sve svoje članove uz nastup muzičkog sastava iz susjednog mjesta. Veterani glazbe, djeca koja trče oko stolova, susjedi, prijatelji, cijele obitelji za stolom, humanitarna lutrija i veliki broj angažiranih župljana stvaraju posebnu atmosferu. Pridružili smo se na piću i uživali u toploj ljetnoj noći na seoskoj fešti. Bolji kraj putovanja u Emiliju – Romagnu nismo mogli poželjeti.

Doviđenja Emilija – Romagna

Nedjelja je dan za odlazak iz Emilie – Romagne ali i u poznati outlet village Noventa di Piave kraj Venecije. Veliki izbor poznatih brendova visoke mode privlači kupce u svako doba. Nama je trebala mala stanka, okrjepa, šetnja, dobar sladoled i sve smo tu našli. Osim nekog zanimljivog odjevnog predmeta. Ali to je sasvim sporedna stvar.

Na kraju osvježeni novim doživljajima vraćamo se na Krk. Čini nam se da i nismo išli daleko. Vremenski je Ferrara udaljena od Krka isto koliko i Split, Venecija nam je bliža od Zadra, Trst od Zagreba. Zaključujemo da se Italija u zadnjih desetak godina znatno popravila u kvaliteti smještaja, hrana u restoranima je vrlo pristupačna, dobra, kao i usluga. Sladoled je mitska stvar u Italiji, kao i kava, slatki i slani zagrisci…

Nekada smo išli u Italiju da bismo tamo kupili nešto čega nema kod nas. Sad putujemo kao turisti istraživači i uživamo u bogatstvu kulturnih znamenitosti, povijesnih gradova, autentičnih običaja i dobre gastronomije.

Svijet se mijenja ali mijenjamo se i mi. Svako putovanje je mala akademija turizma, tu si ne možemo pomoći. Jednostavno ti neke stvari kao „turističkom biću“ „uđu pod kožu“. Možeš osjetiti eko sustav zajednice u kojoj boraviš, zamijetiti važno i ono sporedno; razlučiti stvaran život od predstava za turiste… Da. Emilia – Romagna je mjesto na koje se treba vraćati. Nadam se da će to biti uskoro. 😊
www.nedopinezic.com

Objavljeno

24 SATA U TRSTU

Trst je naš
„Trst je naš“ , bile su parole u vrijeme „Tršćanske krize“. 1947. bio je uspostavljen „Slobodni teritorij Trsta nakon što je 1945. širi teritorij Venezia – Giulia bio, nakon pada Italije, pod protektoratom saveznika Dio je bio pod nadzorom partizanske vojske nove države u nastajanju FNRJ. Kriza  je trajala od 1945. do 1955. kada je Londonskim ugovorom razriješena situacija.  SFR Jugoslavija i Republika Italija su konačan sporazum o granici oko Trsta potpisale tek 1975. Trst je cijelo vrijeme do raspada SFRJ i uspostave novih demokratskih država na tom prostoru, bio naš glavni grad za kupovinu svega i svačega. Svoju snagu Trst je crpio upravo kroz ponudu roba i usluga širokog spektra ciljano prema stanovnicima tadašnje SFRJ.
Promjenom geopolitičke situacije, Trst pada u novu krizu, jer „Trst više nije naš“ glavni trgovački grad.

Doduše Trst je još od vremena Austrijske vladavine bio razvijan kao važan lučki i industrijski centar. Pred kraj dvadesetog stoljeća i početkom 21., grad se našao pred izazovom transformacije. Neuspjeli pokušaj revitalizacije maloprodajne ponude različitim proizvodima iz Kine trajao je dok ga nisu zasjenili veliki trgovački centri diljem šire regije. Danas je taj segment sveden na minimum.

Trst danas

Trst danas, sa svojih oko 207.000 stanovnika, jakom lučkom djelatnošću,industrijskom zonom i porastom turističkog prometa, jedan je od zanimljivijih gradova na moru u bližem okruženju. Ratom u Ukrajini Trst postaje vratima istočne Europe. Tako je 2022. u luci Trst iskrcano 877.795 kontejnera, 320.327 prikolica za prikopčavanje na kamione ili željezničke konvoje. Iskrcane su velike količine metalurških proizvoda sa stopom rasta od 30,38%, zatim žitarica, vapna, minerala, građevinskog materijala također s rastom od 13,63 %, sve ukrcano na 9.536 teretnih vlakova i nepoznat broj kamiona a 90% robe nije bilo namijenjeno talijanskom tržištu.

Palmanova jučer i danas

Nas pak zanima Trst kao grad zanimljiv za kratke boravke. Da bismo stekli uvid, „skratili“ smo radni petak do 13:00 i uputili se prema Italiji. S Krka nam treba oko 2 sata, nešto manje ako nema prometnih gužvi na putu. Naravno prvo odredište je poznati IKEA centar u Villesseu jer uvijek nam nešto treba za kuću. Dobra kava, brza kupovina po narudžbi i pravac za Palmanovu. Nakon „trgovačkog pada Trsta“ , devedesetih godina prošlog stoljeća, Palmanova je bila odredište prvog poznatog trgovačkog centra sa svime za kuću, kućanstvo, s dobrom ponudom prehrambenih proizvoda…No i to je vrijeme prošlo. Danas je Palmanova (inače prekrasan srednjovjekovni grad) najpoznatija po „Outlet Villageu“. Opet šetnja od dućana do dućana, opet izvrsna kava i par dobrih „zgoditaka“ na „scontima“.

Utrka za večeru

Nakon toga, konačno za „naš“ Trst. Bliži se noć, treba izabrati između odlaska u apartman ili odlaska na večeru, jer se može dogoditi da zakasnimo. Parkiramo negdje u blizini smještaja, spuštamo se u središte grada pješke u potrazi za slobodnim stolom za večeru. Prvih par pokušaja bilo je neuspješno jer se za svaki bolji restoran traži rezervacija. Nećemo više riskirati, odlučujemo se za pizzeriju. Odluka je bila dobra kao i hrana uz par antipasta, odličnu pizzu, malo dolce, pivo, voda…Cijena za 4 osobe nešto ispod 100 eura. U cijenama više nema razlike u korist Hrvatske, u to smo se već uvjerili.

Živo petkom na večer

Šetnja centrom Trsta otkriva jedan vibrantan, pulsirajući turistički grad koji se zaista uspješno transformirao u poželjno odredište. Umjesto nekadašnjih “magazzina”, trgovina svim i svačim sad na prostoru od marine do Ponte rossa posjetitelji uživaju u ponudi stotinjak različitih restorana, kafića, slastičarnica, ribarnica, marendarnica, pizzeria…Ulice su pone ljudi u petak na večer, kao i sve terase, čuje se muzika, živa, ona s DJ pulta… Puno mladih ljudi, žamor, razgovor, uživanje u dobom vinu uz dobru hranu… melem za uši nakon sasvim drukčije zvučne kulise u to doba u Rijeci, na primjer.

Aapartman u stambenoj zgradi

Apartman se nalazi u stambenoj zgradi, parkiranje na ulici kao i u Rijeci. Bukirali smo putem bookingcom platforme, dobili instrukcije za ulazak u stan / apartman. Ništa posebno atraktivno ali opet ima sve što treba. Na fasadi nema nikakvih oznaka „kategorizacije“. Dvije komotne sobe i jedna dječja, kuhinja, blagovaona u hodniku, tuš/wc mali balkoni s obje strane zgrade. Cijena 200 eura na noć za 4 osobe, turistička pristojba se plaća posebno, 2 eura po osobi.

U istoj zgradi u prizemlju dobar kafić, onako talijanski, sa svom ponudom koju koristi lokalno stanovništvo i nas četvoro na doručku. Atmosfera odlična, domaća, ugostitelji ljubazni, osjećaj jako dobar. Nitko nas nije prozivao, pitao što ovdje radimo, nismo sreli ni jednog stanara zgrade, nitko nije nama smetao a i mi smo samo prespavali, onako umorni, bez riječi.

Imam osjećaj da bi se u Hrvatskoj to uskoro moglo promijeniti. Moguće je da stanari od iduće godine „rade zasjedu“, provjeravaju je li netko u svojstvu turista u susjedovom stanu…Sve bi moglo biti drukčije nego što je bilo nama u Trstu ako se usvoji restriktivni zakon po kojemu stanari daju (ili ne daju) dozvolu jedan drugome za najam stana turistima.

Ležerna subota

Subotnje jutro nakon dobrog doručka u „našoj“ zgradi, rezervirano je za kupovinu u Trstu. Sad su to malo drukčiji dućani, ima sve više originalnih talijanskih proizvoda a najveći iskorak je svakako već međunarodno rasprostranjeni koncept  https://www.eataly.net/eu_en/stores/trieste . Pod jednim krovom, nekadašnjeg lučkog skladišta svoje mjesto je našao odličan koncept tržnice, restorana, vinoteke, pršutarnice, sirarnice, mesnice…s ogromnim izborom vina iz svih vinskih regija Italije, ali i svih drugih, originalnih brendiranih talijanskih prehrambenih proizvoda. Već smo posjetili jedan takav „talijanski centar“ u Stockholmu. Ovaj u Trstu je na fantastičnoj lokaciji, otvoren je cijeli dan i izvrsno dobro posjećen.

Ručali smo u napolitanskom restoranu uz sami Ponte rosso, nekadašnji „buvljak“ a danas lijepo, uredno mjesto jednog novog Trsta. Dobra hrana, dobro vino, voda, predjelo i glavno plus desert, negdje oko 40 eura po osobi.

Prošlo je naših 24 sata u Trstu. Moramo doma. Idućom prilikom ćemo tih 24 produžiti na 48 sati da uhvatimo subotnju večer. Trst pruža odličan odmak od svakodnevice zato sve više ljudi iz Rijeke upražnjava ovu naviku. Opet je „Trst naš“. https://www.intrieste.com/ 
www.nedopinezic.com

Objavljeno

TRODNEVNI IZLET NA LOŠINJ SKUTEROM S KRKA

Skuter je zakon

Moped, skuter, motocikl izvrsno je prometno sredstvo za kretanje otokom i s otoka na otok u ljetnim mjesecima. Više je razloga za to. Vožnja na dva kotača po izrazito toplom vremenu ugodnija je od one u automobilu, s mopedom je lako izbjeći prometnu gužvu, mogu se koristiti i uski putovi kao alternativni pravci, parkiranje je svuda dostupno i besplatno, na trajekt se uvijek stiže preko reda jer dvokotači popunjavaju „rupe“ u koje automobil ne stane. Uz sve to treba dodati i malu potrošnju goriva, niže cijene trajekta i dostupnost nekih uvala i plaža do kojih se ne može doći automobilom.

Istraživanje kvarnerskih otoka

Već smo ranije prošli otoke Rab i Pag u samoj špici turističke sezone, https://nedopinezic.com/2022/08/17/plavom-magistralom-s-krka-na-pag/?fbclid=IwY2xjawEts15leHRuA2FlbQIxMQABHT-n6o7-uOv6XsrmP6xhQDu2aDSNrYz8Wyf14eOSVAIfbRRk7LetOHs5Dg_aem_8zLai_RwPAjVw38gjyEr5w pa smo ohrabreni tim iskustvom odlučili na isti način obići i dio otoka Lošinja. Moja supruga Ksenija i ja za putovanje koristimo naš dvadeset godina star Kymco Agility 125. jednostavan, robustan mali skuter koji nas nikad nije iznevjerio. Šogorica Dolores  i šogor Valentino su za tu pliku iznajmili malo bolje vozilo – Kymco Downtown 300i.

Putovanje počinje u luci Valbiska. Kupovina karata je jednostavna, organizacija ukrcaja odlična. Dobro je uzeti povratnu kartu da se izbjegne čekanje za kartu u povratku na Cresu gdje je situacija u luci puno nepovoljnija. Nakon pristajanja trajekta, dobro je pričekati da svi automobili krenu i krenuti na daljnji put posljednji. Zbog velike i neobjašnjive nervoze, žurbe, pretjecanja, sigurnije je držati se začelja takvog konvoja. Zapravo je to jedan vrlo opasan fenomen. Kod iskrcaja vozila na Cresu ali i na Krku, vozači se ponašaju neobjašnjivo agresivno, kao da se bore za „pole position“ na nekoj velikoj utrci. Opasno i nepotrebno. Zato, „pamet u glavu“.

Grad Cres

Grad Cres je nezaobilazna točka na putovanju prema Lošinju. Centar starog grada je uvijek privlačan, s puno zanimljivih detalja u uskim uličicama. Riva je zaštitni znak Cresa a ponuda okolnih dućančića izvrsna. Cres „mala Venezia“, kako mu često zbog arhitekture tepamo, ima onaj „talijanski štih“ i u uređenju javnih i privatnih prostora. Estetika prostora, uređenja ali i onoga što se nudi u prodaji, sve je na visokoj razini. Naravno, kava i sladoled se naručuju u slastičarnici „Bacio“.

U Cresu se može i nadopuniti gorivom mali spremnik skutera ako ste to propustili učiniti u Valbiski. Nastavak putovanja nas vodi do drevnog Osora. Nekadašnja strateška točka jedinstvenog otočnog područja Apsyrtides proslavio se prokopavanjem „mikro Sueza“ odnosno „Kavuada“, malog kanala kojim je omogućena plovidba manjim brodicama. Takvi brodovi su upravo u doba Rimskog carstva prometovali osorskim kanalom na Jantarskom putu do Egejskog mora. Ovaj prokop je i danas značajan za brojne nautičare koji bitno skraćuju putovanje od priobalnih otoka Raba i Paga ali i Velog Lošinja do Cresa. Osor je nekada bio i sjedište istoimene biskupije. Danas je ponekad i mjesto prijepora o tome jesu li Cres i Lošinj jedan ili dva otoka ? Ručak u Konobi Bonifačić https://www.tripadvisor.com/Restaurant_Review-g2313419-d3510828-Reviews-Konoba_Bonifacic-Osor_Cres_Island_Kvarner_Bay_Islands_Primorje_Gorski_Kotar_Coun.html uz njoke sa zgvacetom od otočne janjetine, nešto je što zavređuje preporuku. Kratko kupanje na povijesnom mjestu pa nastavak putovanja prema Malom Lošinju.

Grad Mali Lošinj

U Malom Lošinju smo rezervirali apartman za 4 osobe koji ima dvije spavaće sobe, jednu kupaonicu, kuhinju s jedaćim djelom, malu verandu s pogledom na more i malu terasu. Čisto, uredno, za kratak boravak bez zadržavanja u smještaju sasvim dovoljno. Apartman je u stambenoj zgradi, udaljen 15 minuta pješice od plaže i isto toliko od centra grada. Cijena je nešto preko 200 eura na dan. Jedini dostupan kojega smo mogli naći u špici, za Velu Gospu.

Đir po rivi otkriva i nešto „rupičastu“ sezonu. Nema onog osjećaja da sve „vrvi“ od turista, da su sve terase dupkom pune, da se čeka u redu za sladoled… Ima ljudi, ima posla ali bez tog osjećaja vrhunca sezone. Ponuda izleta brodom polako gubi „utakmicu“ s velikom ponudom najma glisera svake vrste. Cijena od 300 do 400 eura na dan + gorivo izgleda velika ali podijeljena na 6 do 8 ljudi koliki je kapacitet većih glisera dolazi na cijenu dnevnog izleta brodom. Ponuda je takva da joj je teško odoljeti a izazov istraživanja okolnih otoka od Unija, Suska do Ilovika dodatni je motiv za plovidbu. Osim ako nisi komotan poput nas. Pa ono “vratit ćemo se” ostaje u zraku, bez konkretnih rezervacija.

Nekako smo se odlučili za kasnu večeru. Izbor je pao na restoran „Za kantuni“. https://www.visitlosinj.hr/hr/za-kantuni-restoran.aspx# Davna preporuka prijatelja Đanina i sada je aktualna. Odluka je bila dobra baš kao i hrana, vino, usluga. Cijene ? Općenito su cijene „preskočile razred“. Ono što je bila cijena za „fine dining“ sad je cijena za dobar restoran. Što je bila cijena za dobar restoran, danas je cijena obične konobe. Tako je to svugdje, da ne ulazimo u razloge kojih ima više. Zato je i volumen potrošnje u restoranima pao a u marketima porastao. Iako je i cijena namirnica u marketima iznad eu prosjeka, osobito kad se stavi u kontekst kvalitete. No, što je tu je. Turist je „čudna biljka“. Na odmoru si opušten i spreman na potrošnju. O troškovima se razmišlja tek naknadno.

Prvo kupanje pa doručak

Jutarnje kupanje na „Plaži na kamenu“ je ugodno, bez gužve s dobro uređenim pristupima u more, pješačkim stazicama, tuševima. Tu je sve što treba i kako treba. Minimalnim intervencijama u prirodu sačuvao se okoliš a u isto vrijeme je omogućen dobar pristup moru. Česte prokromske stepenice i rukohvati velika su podrška za ulazak u čisto, bistro more.

„Doručak kod Tiffanyja“ u ovom je slučaju doručak kod raspoloženih Makedonaca u centru Malog Lošinja. 7 eura jaja sa šunkom, uz povrće, kruh, sok po akciji „sve s 20 % popusta“. Energetska vrijednost, usluga, mjesto, sve dobro. Nakon doručka đir po Čikatu otkriva čari ovog poluotoka. Ostali bismo  vrlo rado na jednoj od plaža ali  izlet za Veli Lošinj i kupanje u uvali Valdarke naš je sljedeći cilj. To je zaista „mali raj“. Predivno more, odmor u sjeni borova,  minimalne intervencije u okoliš koje pružaju dobre uvjete za kupališni odmor. Tu su i sanitarije, mala drvena kućica s ponudom osvježavajućih pića, snackova, sladoleda.

Ovo je mjesto nešto malo manje elitno u odnosu na Čikat ali zato nimalo lošije. Dapače. Teško se bilo „oprostiti“ od Valdarke ali „mali Portofino“ – Veli Lošinj je mjesto koje uvijek, iz nova privlači nekom svojom čarobnom ljepotom. Sladoled u slastičarni „Moby Dick“ https://web.facebook.com/mobydickgelateria/videos/moby-dick-veli-lo%C5%A1inj/1048536482758563/?locale=ms_MY&_rdc=1&_rdr s razlogom nosi naslov najboljeg na otoku. Zaista nešto posebno što treba probati. Šetnja Velim Lošinjem je poput vremeplova – slika sklada iz prošlosti u današnjosti.

Večera i koncert

Večera br. 2 ponovo u „Za kantuni“. Nekako ne volimo puno eksperimentirati na ovim kratkim boravcima. Sad smo tu kao doma. Već znamo što ćemo probati. I bilo je dobro. Nakon dobre večere, do samog restorana iznenađenje – živa muzika ! I to ne bilo kakva. Dvije akustične gitare, jedna bas i dobar glas: Ivan Soldo, Luka Banić i Petar Lisjak. To je bio fantastičan koncert. Večer za pamćenje !

Povratak

Posljednjeg dana se odlučujemo za „Doručak kod Tiffanyja 2“. Ovaj put je to nešto novo, na višoj razini ponude – „Breakfast Club Lošinj “https://www.ljepotaizdravlje.hr/mali-losinj-breakfast-club-dorucak/ . Tu se nude zanimljive kombinacije voćnih koktela, slanih i slatkih doručaka. Moglo bi se reći više – brunch ponuda (ono nešto između doručka i ručka na moderan način). Zanimljivije ali i znatno skuplje od „Tiffanyja 1“. Ali vrijedi.

Na putu prema Mergu planiramo još jedno kupanje. Po sistemu „kartu čitaj – seljaka pitaj“ došli smo do plaže Bučanje, https://www.allbeachescroatia.com/hr/plaza/bucanje-sjever-nerezine-losinj  točno na pola puta između S. Jakova i Nerezina. Plaža je u slovenskom resortu s kontroliranim ulazom. Ovo naselje je primjer dobrog gospodarenja prostorom. Priroda je na prvom mjestu pa su brojne kućice gotovo nevidljive u sjeni borova. Uredan okoliš, bezbrižno okruženje za djecu, fantastična plaža, mala lučica, staze za šetanje, sanitarije, osvježavajuća pića i snackovi…Mjesto za poželjeti. Možda najbolja točka nekog drukčijeg turizma i prirode koja se dogodila privatizacijom kapaciteta ex socijalističkog odmarališta jedne slovenske tvrtke. Ovo je mjesto na kojemu bi se moglo provesti nekoliko dana i prepustiti se čarima prirode. Svaka čast sadašnjim vlasnicima koji nisu podlegli maksimizaciji dobiti od građenja u prostoru. Kućice su obnovljene ali su ostale u prijašnjim okvirima. Kao da vlada neko drugačije ozračje…

I opet Cres. Ručak u gostionici „Belona“ https://www.tripadvisor.com/Restaurant_Review-g1175203-d3564696-Reviews-Gostionica_Belona-Cres_Cres_Island_Kvarner_Bay_Islands_Primorje_Gorski_Kotar_Cou.html. Odličan. Ambijent, usluga, hrana…Sve 5. Nakon ručka sladoled i kava – zna se u „Bacio“ https://www.tripadvisor.com/Restaurant_Review-g1175203-d12787604-Reviews-Gelateria_Bacio-Cres_Cres_Island_Kvarner_Bay_Islands_Primorje_Gorski_Kotar_Coun.html. Shopping je nezaobilazan. Nešto na placi, nešto po butigama, ali mora se „dati doprinos lokalnoj ekonomiji“.  Vrijeme brzo prolazi i „hvatanje“ trajekta nova je sportska disciplina. Ciljamo onoga u 19:00. No gužva je, vrijedni pomorci „Jadrolinije“ prevoze vozila i putnike izvanredno pa smo, zahvaljujući našim vozilima na dva kotača“, upali u trajekt koji polazu u 18:30. Sjećate se savjeta s početka teksta ? Kupiti povratnu kartu. To se isplatilo.

Sve u svemu nepuna tri, bolje rečeno, dva i pol dana nedovoljna su za upoznavanje lošinjskog arhipelaga. Ima još puno lijepih mjesta a istraživanje okolnih otoka zahtjeva novu trodnevnu turu. Vratit ćemo se sigurno na kvarnerski dio Mediterana, na granicu Dalmacije i Kvarnera, prvom prilikom.