Objavljeno

BABA MANDA I CIRKULARNA EKONOMIJA 1

U slijedećih nekoliko nastavaka nastojati ću objasniti zašto zastupam model razvoja turizma na osnovama obiteljskog mikropoduzetništva i cirkularne ekonomije.

Što imaju zajedničkoga domaćinstvo „babe Mande“ , cirkularna ekonomija i turizam ?

Odgovor sam potražio na jednoj od najboljih ekonomskih  visokih škola u Londonu.

LINEARNA EKONOMIJA

Još od prve industrijske revolucije naša civilizacija živi u u linearnoj ekonomiji. „Jednokratna upotreba“ nas motivira da uzmemo, upotrijebimo i odbacimo svaki proizvod koji nam zatreba. To vodi do masovne proizvodnje proizvoda napravljenih od prirodnih sirovina. Sve veće crpljenje sirovina i sve više odbačenog otpada danas prijeti održivosti cijelog eko sustava. Trenutno trošimo 50% brže sve resurse od njihove mogućnosti obnove. 2030. „potrošiti“ ćemo vrijednosti dva planeta zemlje, 2050. tri planeta zemlje. U isto vrijeme udvostručiti će se srednji sloj ljudi na zemlji. To će „poduplati“ potražnju za dobrima u kojima svatko od nas danas uživa. Količina neupotrebljenih i odbačenih dobara dosegla je zabrinjavajuće visoku razinu. Važno je proizvoditi što više bez obzira na iskoristivost dobra. Podaci za Europu u ovome trenutku izgledaju ovako:

RAZBACIVANJE DOBARA I VRIJEDNOSTI

Bačene neiskorištene hrane imamo 31%, neiskorištenog i bačenog voća i povrća 46%, originalna vrijednost čelika gubi 30% nakon prve reciklaže, pet ambalaža čak 60-70%. Čak 92% automobila nije u svakodnevnoj upotrebi. 60% ureda se ne koristi za radnog vremena. U najboljem slučaju se samo 40% odbačenih dobara  reciklira ili ponovno upotrijebi. Zanimljiv je podatak da Europa gubi 95% materijala i energije što će reći da samo 5% energetskih i materijalnih potreba Europe dolazi iz reupotrebe ili recikliranja dobara.

EUROPA PREDNJAČI U NERACIONALNOSTI

Europa proizvodi najviše e otpada na svijetu. Na primjer u Njemačkoj je 2012. od odbačenih e predmeta čak 1/3 još uvijek bila funkcionalna sa porastom zamjene uređaja nakon samo 5 godina upotrebe. Samo od odbačenih TV uređaja sa „uskim ekranom“ bilo je čak 60% funkcionalnih a jedini razlog za bacanje uređaja je bila želja za većim ekranom i boljom kvalitetom slike. Čak 5-10%  voća i povrća se baca u smeće samo zbog njihovog izgleda. Čak 31% hrane završi u smeću . 11% bacaju sami konzumenti, 20% se baci prije same prodaje. Ali se zato uzgoj hrane bazira na umjetnim gnojivima, pospješivačima rasta od čega čak 95% tih proizvoda nije preporučljivo za ljudski organizam. Do sada je dokazano da te tvari uzrokuju 5% smrtnosti konzumenata a čak 50% Europljana trpi od pretilosti (prekomjerne težine) zbog neprirodne hrane i dodataka hrani. Gubi se i na izgradnji novih građevina – 10-15% materijala…

BABA MANDINA EKONOMIJA

Možda već naslućujete kuda sve ovo vodi. No prije odgovora stručnjaka, prisjetimo se generacije naših djedova i baka i njihovog odnosa prema hrani, energiji, stvarima… Sigurno ste u ranom djetinjstvu doživjeli ili su vam roditelji pričali kako se „ništa nije bacalo“. Odjeću starijeg brata nosio je mlađi, pa još mlađi, pa zatim rođak da bi na koncu bila raskrojena i upotrebljena za neku drugu svrhu. Staklene boce su se prale, spremale i ponovno koristile. Namirnice se kupovalo i manje nego što ih se može konzumirati a proizvodilo se u vlastitom vrtu sve što je bilo moguće… Sjetite se i nadodajte sami što su sve pažljivi stari zbog siromaštva i navika činili. Danas nam se ta vremena čine teškima, neprihvatljivima i to je istina. Međutim principi „ekonomije babe Mande“ upravo doživljavaju „renesansu“ u vidu nove, cirkularne ekonomije. A gdje je tu turizam ? Čekajte da dođemo do izgradnje novih građevina i boljeg korištenja postojećih … O tome u slijedećem nastavku.

nedopinezic.com

Objavljeno

Zašto je količina vazna za hrvatski turizam ?

Manji promet – veća zarada , ili veći promet po nižoj cijeni ?

U posljednje vrijeme često imamo priliku čuti krilaticu “manje noćenja više prihoda”. To ne zvuči lose kada dolazi “iz usta” poduzetnika, vlasnika smještaja, ljudi koji su dobro izračunali omjer ulozenih sredstava, dosegljive razine cijena i broj dana zauzetosti po zeljenoj cijeni.

Ne ulazeci dublje “u matematiku” izračuna stope povrata investicije u “čvrste” objekte u hrvatskom turizmu, koja se u prosjeku kreće izmedju 6 i 6,5% godišnje, jasno je da se  smanjenjem troška (manji broj noćenja) i povećanjem cijena postiže bolja profitabilnost. To vrijedi za private investitore.

Međutim kada istu konstataciju izreče osoba iz javnog sektora u stilu “prestanimo  brojati noćenja, brojimo zaradu” onda to zvuči malo drugačije. Nacionalna ekonomija nije jednaka privatnoj ekonomiji. Nacionalna ekonomija vodi računa o potrošnji hrvatskih roba i usluga, o zaposlenju stanovništva, o utjecaju turizma na razvoj drugih sektora i o razvoju kvalitete života ukupnog stanovništva.

Zato zaposlenici i dužnosnici javnog sektora moraju paziti da u svojim izjavama ne zauzmu ulogu “advokata privatnih društava” već da zastupaju opći, javni interes Republike Hrvatske.

Odnos broja noćenja i potrošnje

Ono što vrijedi za privatni sektor to ne vrijedi za nacionalnu ekonomiju kada je riječ o volumenu turističkog prometa. Prema podacima uglednog IPK travel monitora , http://nedopinezic.com/2018/03/13/globalna-turisticka-kretanja-2017-predvidanja-2018/,  prosječna dnevna potrošnja putnika- turista iznosi 155 eura. U to se računaju svi troškovi putovanja, od odlaska iz kuće do povratka . Na smještaj putnici prosječno troše dnevno 30% tog iznosa a ostatak na sve druge usluge. Znači na noćenje otpada prosječno 46 eura a na sve vrste transporta 40 eura dnevno. Za svu ostalu ponudu ostaje na raspolaganju 69 eura dnevno. Potrošnja tih novaca ovisi o atraktivnosti ponude .Kada govorimo o prosjeku, onda govorimo o anketi provedenoj na uzorku od 500.000 ljudi na svim kontinentima i medju predstavnicima svih glavnih skupina putnika-turista. Dio navedene potrošnje na svom putovanju turist ostvaruje izvan odredišta na koje putuje. To se osobito odnosi na troškove transporta, hrane, pića, kupovine. Najvidljiviji dio potrošnje u odredištu odnosi se upravo na smještaj. Međutim kada brojimo turiste na noćenju pored osnova za izračun potrošnje na smještaj mi imamo i osnovu za procjenu dnevne prosječne potrošnje na druge sadrzaje. Zato su nam noćenja važna. Na primjer na ostvarenih 4.815.740 noćenja na otoku Krku u period od 1.1. do 30.9. 2018., mozemo dobiti procjenjenu potrošnju bez troškova transporta od 524.915.660 eura. Svako noćenje podiže potrošnju po danu za dodatnih 109 eura.

Promet turista,kupovna moć i potrošnja

Prema podacima HGK kupovna moć turista je 2,5 puta veća od hrvatskih građana. To znači da u period glavne turističke sezone Hrvatska ima potencijal potrošnje kao zemlja sa 10 milijuna stanovnika. Otok Krk ima dnevni potencijal za potrošnju kao da na Krku živi 50.000 ljudi. Međutim potrošnja turista je još veća jer se na godišnjem odmoru troši više i opuštenije nego u svakodnevnom životu. Minimalna dnevna potrošnja prema tako zvanoj “sindikalnoj košarici” za jedno četvreročlano domaćinstvo iznosi oko 230,00 kn. Kada bismo povećali tu potrošnju za duplo, dobili bismo dnevnu potrošnju po osobi 112,06 kn štoiznosi 15,34 eura. Ako stavimo u odnos dnevnu potrošnju putnika-turista od 109 eura prema 15,34 eura hrvatskih gradjana onda dolazimo do odnosa 1 prema 7,5. To znači da je dnevna potrošnja koja se ostvaruje u Hrvatskoj u sezoni na razini zemlje od 28 milijuna stanovnika !

Utjecaj turističke potrošnje na standard građana

Najuočljivija razlika kupovne moći i dnevne potrošnje vidljiva je upravo u mjesecu koji počinje – studenom. Sada zamiru turistička kretanja.  Nakon blagdana Svih svetih više nema pojčanih potreba za putovonjem unutar zemlje i dodatne potrošnje hrvatskih građana. Studeni, siječanj, veljača su mjeseci suočavanja sa realnim stanjem kupovne moći i potrošnje hrvatskih građana. To je ujedno i pokazatelj što za Hrvatsku znači turizam. Od ožujka prema ljetu stanje se polako popravlja i biva sve bolje sa porastom broja dolazaka i turističkih noćenja . Kada neko mjesto dosegne dnevni broj noćenja od 10.000, tada se učinak potrošnje značajno osjeti u cijeloj zajednici. Naprosto se novac “prelijeva” prema raznim oblicima ponude. Ako izuzmemo trošak noćenja i računamo dnevnu prosječnu potrošnju od 69 eura na “ostale sadržaje” ,dolazimo do impozantnih 690 000 eura koje dnevno troši navedenih 10.000 putnika – turista u jednom turističkom mjestu. Da li vam je sada jasnije zašto super i hipermarketi niču kao “gljive poslije kiše” uz naša mala turistička mjesta ?Zašto imamo stalno rastuću ponudu svega i svačega ?Svi osjećaju tu “potrošačku groznicu” i svi “žele dio kolača” iz “torte od 28 milijuna stanovnika”. Utjecaj turističke potrošnje na standard građana cijele zemlje je velik. On je veći i značajniji u mjestima sa više turističkog prometa. Dakle nema dileme da su “količina turista”, broj noćenja ,izuzetno važni za nacionalnu ekonomiju.

Ekonomija volumena i pritisak na pad cijena

Trenutačno stanje u globalnoj ekonomiji  je takvo da se još uvijek teži ponuditi što jeftiniji proizvod ili uslugu. Veću cijenu postižu samo inovativni proizvodi koji snažno pogađaju emocije kupaca. U pravilu su to sofisticirani “pametni telefoni”, prijenosna računala, elektroautomobili i slično. No i kod ovih proizvoda nova serija spušta cijenu staroj seriji a noviteti se izbacuju godišnjim tempom. Turistička putovanja su takodjer pod utjecajem ovoga globalnog trenda. Low cost zrakoplovne i autobusne linije, car sharing, blabla car, Uber, AirBnB, Booking.com, Ryan Air, Flixbus…suvremene su ikone niskih cijena ,velike ponude i velikog volume naprometa. I trgovina ubrzano seli na web platforme. Zatvaraju se prodajni prostori. Uštede skladištenja, zakupa poslovnih prostora, radnih mjesta, ispunjavanja kompliciranih propisa… prelijevaju se u korist kupca. S druge strane jača logistika, dostava “na vrata”, kontejnerski brodovi koji imaju redovite opskrbne rute iz Kine prema ostatku svijeta…Ekonomija volumena spušta cijene. Suprotno se dogadja samo u malom postotku posebnih proizvoda.Turizam nije izuzetak.

I kako bi rekli Boduli – “par šegavih za kraj”

Globalna ekonomija diktira kretanje cijena “prema dolje”. Viša se cijena može postići jedino inovativnom ponudom “nabijenom emocijama”. Za hrvatski turizam je važno zadržati postojeći volumen prometa u glavnoj sezoni te koncentrirati sve napore u povećanje volumena prometa u ostatku godine i prema svim djelovima zemlje. Javne turističke vlasti moraju znati opće trendove i voditi pametnu politiku u korist nacionalnih interesa, u korist nacionalne ekonomije. Svi koji ciljaju prema višoj razini cijena moraju svake godine pokazati nešto novo, zabavno, sukladno interesu potencijalnih kupaca. Drugim rječima neka vas ne zavaravaju izjave o višoj kategoriji objekta kao ključu uspjeha. Bez inovativnosti i više kategorije usluge, takve će se investicije ubrzo pokazati neisplativima. Već sada imamo “upad” peterozvjezdanih hotela u cjenovni razred trozvjezdanih čim drastično padne volume prometa… I da noćenja nisu vazna ?!

nedopinezic.com