Mjesec: travanj 2020.

 

TURISTIČKO PUTOVANJE JE DOŽIVLJAJ KOJI STVARA POZITIVNE EMOCIJE

Turizam ima mnogo definicija. Jedna od tih je da je turizam odnos među ljudima. Meni se sviđa definiranje turizma kao platforme za održivi razvoj. Kako god okrenemo, turizma nema bez interakcije među ljudima. Osobito održivog i odgovornog turizma.

Turizam koji je do korona krize imao sve veću popularnost je „turizam doživljaja“. Doživljaji pokreću emocije a čovjek je emotivno biće. Doživljaji se temelje na otkrivanju drukčijeg, neke nove lokalne zajednice i svega što čini tu zajednicu. To se pamti, izaziva jake emocije a emocije pokreću potražnju… U centru lokalne zajednice je čovjek. Dakle opet interakcija između putnika i domaćina.

TURIZAM NA SOCIJALNOJ DISTANCI

Korona kriza je uvela novi način života. Život na socijalnoj distanci. Što to znači ? Mala grupa ljudi, parovi i uža obitelj se u svakoj prilici distanciraju od drugih ljudi. Propisani razmak od drugih „socijalnih skupina“ je 1,5 m udaljenosti na otvorenom i 2 m u zatvorenom prostoru. Preporuča se a negdje postaje i obavezno nošenje jednokratnih rukavica i zaštitnih maski za usta i nos.  To su osnovni uvjeti slobodnog kretanja izvan doma.

Dakle svako okupljanje, na primjer, dvije obitelji, nekolicine prijatelja, bilo na otvorenom ili u zatvorenom prostoru nije dozvoljeno. Za sada se  kao maksimalan broj „grupiranih osoba“ tolerira do petero ljudi na razmacima manjima od propisanih. Pored toga propisuje se pranje i dezinficiranje ruku (bez rukavica ili preko rukavica), pri svakom ulasku – izlasku u neki zatvoreni prostor. Sredstva javnog prijevoza poput taksi vozila, moraju se nakon svake vožnje dezinficirati. To, očito očekuje i svaki ugostiteljski objekt ako počinje usluživati hranu i piće u lokalu. Taksisti bi trebali imati i pregrađen prostor vozača od prostora za putnike…

Avio prijevoznici još razrađuju razne modele konfiguracije zrakoplova kako bi putnicima mogli osigutrati propisanu socijalnu distancu u zrakoplovu. Slično rade i autobusni i ostali prijevoznici. „Život na distanci“ postaje nova realnost.  Odnos među ljudima u tim oklonostima je sveden na minimum, na distancu. Doživljaj koji se nudi još je opterećen strahovima, oprezom… Teško može biti opuštajući. Što je sa turizmom u takvim okolnostima ? Možemo li uopće razmišljati o pokretanju turističkih putovanja i svim pratećim uslugama u takvim okolnostima ? Kakve su želje i razmišljanja naših bivših – budućih gostiju ?

VELIKA ŽELJA ZA IZLASKOM IZ KARANTENE I UŽIVANJU U LJETU

Sasvim je razumljiva želja ljudi tjednima „zatočenih“ u svojim domovima za izlaskom. Ljudi jedva čekaju vratiti se starim navikama među kojima je ljetnji odmor na moru jedna od najprivlačnijih. S druge strane sve djelatnosti povezane sa turizmom također željno iščekuju povratak posla. Za mikro  poduzetnike, poslodavce, zaposlenike to je pitanje opstanka. Za državu poput Hrvatske pokretanje turizma znači reanimaciju gospodarstva koje već „jedva diše“.

Dakle svi dionici turističkih putovanja žele isto – povratak turizma, što prije. Ta je želja toliko jaka da čak pomalo i prkosi zakonitostima epidemije, odnosno pandemije koja nije još niti blizu svome kraju. Pritisak za pokretanje putovanja, ne samo domaćih, već dapače, i stranih dolazaka u Hrvatsku jača iz dana u dan. Čovjeku se čini da će za dva tjedna ono o čemu svjedočimo proteklih nekoliko mjeseci postati tek ružan san. Kako se ljeto približava, sve će opasnosti nestati i turizam će se vratiti prema dosadašnjem modelu uz poštivanje mjera „socijalne distance“.

KOJI SU MOGUĆI SCENARIJI ?

Za sada razmatramo tri moguća scenarija.

Prvi je ponovno rasplamsavanje epidemije u Hrvatskoj i u važnim turističkim, emitivnim zemljama, kao što se to dogodilo u Japanu i Singapuru. U tom scenariju nema turizma, vraća nam se karantena i to baš u ljetnjim mjesecima.

Drugi scenarij počiva na zadržavanju povoljne epidemiološke situacije u Hrvatskoj ali uz i dalje zatvorene granice. U tom scenariju moguća je  kontrola situacije kao i u ovoj fazi „e propusnica“. Dakle kontrolirano kretanje hrvatskih građana, čak i testiranje putnika, provođenje mjera „socijalne distance“ i zaštite od zaraze korona virusom. Ovaj turistički promet većim bi se dijelom odvio sa kontinenta prema moru, iz domova hrvatskih građana prema vikendicama, vlastitih ili onih u vlasništvu rodbine i prijatelja i prema apartmanima, kućama za odmor, mobilnim kućama u kampovima, dijelom i prema manjim brodovima nautičkog turizma, prilagođenima boravku manjih grupa turista.

Situacija sa hotelima još uvijek nije sasvim jasna ali oni koji bi se mogli organizacijski i troškovno prilagoditi manjem volumenu prometa i nižim cijenama poštujući mjere „socijalne distance“ i zaštite od zaraze korona virusom, mogli bi također računati na turistički promet.

Treći scenarij podrazumijeva otvaranje granica za ulazak stranih putnika u Hrvatsku. To je složena situacija koja podrazumijeva suglasnost epidemiloških službi svih zemalja  zemalja koje su uključene u “koridor” i preciziranje protokola kod ulaska u Hrvatsku i povratka u svoju zemlju, u svoj dom (testiranje, samoizolacija…). U svakom slučaju obje pozitivne varijante zahtjevaju pripremu ugostitelja, domaćina za protokole prihvata, ugošćavnja, kretanja turista. Već se spominju kontrolni sanitarni „kartončići“ za smještaj, beskontaktni prihvat gostiju a još uvijek nije sasvim jasan način kontrole kretanja stranih turista van smještaja. Posebno se to odnosi na plaže i kupališta, bazene vanjske i u u zatvorenom prostoru, ugostiteljske objekte, muzeje, galerije, stare gradske jezgre povijesnh gradova…

BESKONTAKTNI TURIZAM

Po svemu sudeći, prvi oblik „novog turizma“ biti će „beskontaktni turizam“. Ovdje već imamo rješenja koja funkcioniraju što se tiče rezervacije, plaćanja pa čak i dodjeljivanja pristupnih kodova za otključavanje smještaja. To su tako zvane „pametne brave za otključavanje na daljinu“. Na isti način, digitalnim putem, mogu se organizirati recepcijski poslovi, od prijave gostiju preko pružanja informacija do naplate računa. Već postoje i slične aplikacije za prijavu kvarova. Online narudžba proizvoda, hrane, također funkcionira kao i narudžba prijevoza.

Jedinu fizčku prisutnost u smještaju zahtjeva temeljito čišćenje i pospremanje smještaja. Kod hotelskih soba je to svakodnevan posao sa velikom vjerojatnošću susreta sa gostima. I ovdje je potrebana promjena režima preko digitalnih prijava slobodne sobe za pospremanje.

Što se restorana tiče, narudžba i plaćanje obroka već je prije više vremena dostupna u nekim lancima „brze hrane“ preko „konzole za narudžbe“. Tako naručenu i plaćenu hranu kupac preuzima po očitanju rednog broja narudžbe na posebnom pultu. Hranu i piće sam nosi za stol kojega na koncu sam i posprema.

Muzeji i galerije već se sada mogu razgledavati uz pomoć digitalnog vodiča, a muzeji su već i do sada limitirali maksimalni broj posjetitelja u jednome turnusu razgleda. Sada će turnusi morati biti kraći a broj posjetitelja u grupi manji. Najam bicikala, skutera, romobila, automobila već funkcionira preko digitalnih aplikacija i digitalnog ključa za otključavanje.

Možemo reći da se IT sektor već ranije pripremio za „beskontaktni turizam“. Koristeći svu tu tehnologiju uz dodatak posebne tehnologije za kontrolu simptoma covida 19 (kamere sa čitačem tjelesne temperature), turistički bi promet, zaista mogao biti vrlo brzo ponovno uspostavljen.

Kakav je to „beskontaktni turizam“ ? To je zapravo „iznajmljivački“, „rentijerski“ turizam koji koristi radnu snagu u drastično smanjenom obimu i u glavnom za servisne, logističke poslove.

TURIZAM DOŽIVLJAJA DOLAZI KASNIJE

Turizam doživljaja koji potiče emocije, moguć je međutim tek kada bude moguć socijalni kontakt. U tu vrstu turizma spadaju i velika događanja sportska, zabavna, kulturna. Jedna „Ultra“ ili festivalska sezona na Zrću, nezamislivi su kao „beskontaktni turizam“. Isto se odnosi i na krstarenja, autobusne ture, grupna putovanja biciklom ili praćenje sportskih natjecanja u živo ali i cjelovečernje blagovanje u nekom gourmet restoranu. Turizam doživljaja još uvijek raste i turisti se žele vratiti u taj istraživački, doživljajni, visoko emotivni način putovanja. Za receptivno turističko odredište takva vrsta turizma je samopromovirajuća i stvara visoki stupanj privrženosti, lojalnosti gostiju. Konačno takva vrsta turizma producira daleko veće koristi za društveno-ekonomski sustav jedne zemlje. Po svoj prilici za pravi, novi početak turizma, morati ćemo sačekati cjepivo i učinkoviti lijek protiv covida 19.

Nedopinezic.com

 

 

Porez od imovine i imovinskih prava

Zakonom o porezu na dohodak je, između ostaloga, obuhvaćen i porez na dohodak od imovine i movinskih prava. U tu grupu poreznih obveza pripada i prihod od iznajmljivanja i organiziranja smještaja u turizmu (pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu i na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu).

Zakon o porezu na dohodak određuje min. i maksimalni iznos poreza

Pravilnikom o paušalnom oporezivanju djelatnosti iznajmljivanja i organiziranja smještaja turistima razrađeni su način utvrđivanja visine paušalnog poreza, način plaćanja i korisnici sredstava od ovog poreza. Isto je zadano Zakonom o porezu na dohodak i Zakonom o financiranju jedinica lokalne i regionalne samouprave.

Minimalni i maksimalni iznos paušalnog poreza na dohodak utvrđeni su Zakonom o porezu na dohodak (min. 150,00 kn, maksimalno 1.500,00 kn).

Visinu ovog poreza u zadanim okvirima određuje predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave i to

– po krevetu,

– po smještajnoj jedinici u kampu i/ili kamp-odmorištu i

– po smještajnoj jedinici u objektu za robinzonski smještaj.

Prema Zakonu o porezu na dohodak Porezna uprava utvrđuje godišnji paušalni porez na dohodak a rješenje se izdaje temeljem odluke predstavničkog tijela JLS.

Ovim se rješenjem utvrđuje  iznos godišnjega paušalnog dohotka, godišnjeg paušalnog poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, iznos tromjesečnog poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, rokovi plaćanja tromjesečnog poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, visina paušalnog poreza po krevetu odnosno po smještajnoj jedinici, broj kreveta, odnosno broj smještajnih jedinica u kampu i/ili kamp-odmorištu, odnosno broj smještajnih jedinica u objektu za robinzonski smještaj, za koje je utvrđen godišnji paušalni porez na dohodak i prirez porezu na dohodak.

Godišnji paušalni porez na dohodak i prirez porezu na dohodak plaća se tromjesečno, do kraja svakog tromjesečja, u visini 1/4 godišnjega paušalnog poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak odnosno razmjerno broju tromjesečja za koji se obveza utvrđuje.

Korisnici sredstava iz poreza na dohodak

Jedinice lokalne samouprave koriste 60% sredstava iz poreza na dohodak, ostatak se uplaćuje u proračun županije kojoj pripada JLS u fondove za izravnanje i decentralizirane funkcije. Tek je od ove godine (konačno) riješeno  da se porez uplaćuje prema mjestu nastanka obveze a ne prema mjestu prebivališta.

Sličnost sa  paušalnom turističkom pristojbom

Paušalna turistička pristojba je  definirana Zakonom o turističkoj pristojbi. Pravilnikom o najnižem i najvišem iznosu turističke pristojbe Ministarstvo turizma je zadalo okvire za određivanje visine od strane predstavničkog tijela regionalne samouprave . Najniži mogući iznos je (do sada najviši) 350,00 kn a najviši 1.000,00 kn po postelji u domaćinstvu, odnosno najniži 200,00 a najviši 500,00 kuna po postelji na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu.

Za smještajne jedinice u kampovima u domaćinstvu taj iznos iznosi najmanje 500,00 a najviše 1.000,00 kn a na OPGu najmanje 250,00 najviše 500,00 kn.

Visinu određuje predstavničko tijelo regionalne samouprave, zaduženje (rješenje) donosi Glavni ured Hrvatske turističke zajednice putem eVisitor platforme. Korisnici prihoda od turističke pristojbe su:

3,5% „Fond za nerazvijene“

2,5% „Fond za udružene turističke zajednice“

Ostatak:

65% turističke zajednice JLS od čega se 30% uplaćuje na račun JLS

15% regionalna (županijska) turistička zajednica

20% Hrvatska turistička zajednica

Kako je smanjena paušalna turistička pristojba zbog vanrednih okolnosti ?

Pravilnikom o odgodi ili oslobađanju od plaćanja turističke pristojbe za osobe koje pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu ili na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu dana 23.3.2020. ministar turizma je, zbog vanrednih okolnosti, smanjio već donijeta zaduženja paušalne turističke pristojbe za 50%.

Što je sa paušalnim porezom na dohodak ?

Suprotno rješenju Ministarstva turizma, Ministarstvo financija je inzistiralo da svaki nositelj poreznog rješenja podnese zahtjev za odgodu prve rate paušalnog poreza na dohodak. Zahtjev se moralo dostaviti pripadajućoj ispostavi PU zaključno sa 30.3. jer je 31.3. već dospijevala prva rata. Onima koji su uputili zahtjev 31.3. isti nije uvažen uz tumačenje da toga dana dospijeva na naplatu prva rata što se sada smatra poreznim dugom pa se iz tog razloga zahtjevi ne prihvaćaju.

Kontorverzni postupci Porezne uprave

Početkom travnja se pak na web stranicama Porezne uprave pojavljuje slijedeće priopćenje: www.porezna.hr
„Iznajmljivači koji su podnijeli zahtjev za odgodom plaćanja poreza do 30.3.2020., za obvezu koja je dospjela 31.3.2020. ostvarili su pravo na odgodu plaćanja te obveze do 30.6.2020., te se ista neće otpisati.

Mogu li iznajmljivači biti oslobođeni plaćanja paušalnog poreza?

Svim iznajmljivačima Porezna uprava, bez obveze podnošenja posebnog zahtjeva, otpisuje obvezu poreza koja se odnosi na drugo tromjesečje odnosno koju bi bili dužni platiti do kraja drugog tromjesečja tj. do 30.6.2020. godine.“

Zaključak

Do sada je sasvim jasno da do kraja lipnja nije moguć turistički promet niti prihod. To je potvrdilo i Ministarstvo turizma na način da je posebnim pravilnikom smanjilo za 50% zaduženja paušalne  turističke pristojbe i ukinulo paušalnu turističku pristojbu na pomoćne krevete.

Ministarstvo financija je , imajuću u vidu gotovo istu proceduru donošenja visine paušalnog poreza na dohodak kao i turističke pristojbe, moglo i trebalo na isti način smanjiti paušalni porez na dohodak za 50%. To znači da treba 1. i 2, ratu paušalnog poreza na dohodak otpisati.

Daljnje mjere moći će se poduzimati tijekom lipnja kada bude jasnije stanje sa turističkim putovanjima a koja ovise o otvaranju granica, ukidanju mjera zabrane napuštanja prebivališta, zabrane rada ugostiteljskih objekata, zabrane okupljanja više od 5 osoba i slično.

Nedopinezic.com

ONI KOJI SU SE DO SADA SAMI BRINULI O SEBI TREBATI ĆE POMOĆ

Kako pandemija korona virusa ne posustaje tako se pojačavaju i ekonomski problemi. Prvi evidentirani problemi uzrokovani su prekidom opskrbnih lanaca u mnogim industrijama a sektor transporta putnika gotovo je potpuno stao. Turistička putovanja su se prva našla pred bezdanom krize. Hotelijeri i ugostitelji također. Tu su i turističke agencije i mnogi drugi …. Na te pojave se promptno ukazalo i prilično brzo reagiralo. Prvi cilj je očuvanje radnih mjesta uz mjeru nadoknade minimalne plaće za one koji su onemogućeni u poslovanju. Uz to idu i mjere odgode, odnosno oprosta poreznih davanja, davanja na plaću. Paušalistima je umanjena turistička pristojba za 50%, ukinuta ona na pomoćne krevete. Još se razrješuje „gordijski čvor“ sa porezom na dohodak i čekaju se mjere olakšica od strane jedinica lokalne samouprave.

„NEVIDLJIVI“ LJUDI – NEVIDLJIV PROBLEM

„Iznajmljivači“, kako se naziva građane Republike Hrvatske i EU zemalja kao i EEP koji pružaju usluge smještaja turistima u svojim nekretninama nisu do sada percipirani kao populacija potrebna pomoći. Prema evidenciji Hrvatske turističke zajednice ovom uslugom se bavi nešto više od 100.000 nositelja odobrenja za rad koji raspolažu sa nešto više od 600.000 postelja i ostvaruju oko 50% svih noćenja u Republici Hrvatskoj. Ne rijetko se „od stabla ne vidi šuma“, pa je posljednjih nekoliko godina sva sila medija poduprtih članovima akademske zajednice „upirala prstom“ u te „kulake“ koji se bezobrazno bogate sa „mizernim poreznim obvezama“.

Obično ljudi koji paušalno donose ocjene, primjere  svojih tvrdnji nalaze u svojoj neposrednoj okolini.  Vjerovatno znajući pojedince koji su investirali ne mali novac u mondene vile a da zapravo i nisu stalni stanovnici turističkih mjesta, taj su primjer „napadači na iznajmljivače“ koristili kao glavni motiv potpuno promašene teorije.  Velika većina skromnih ali bitnih „iznajmljivača“ ostala je nevidljiva.

KRIZA RAZOTKRIVA ISTINU

Zahvaljujući upornosti Martine Nimac Kalcina, predsjednice Zajednice obiteljskog turizma HGK, HGK je, po pri puta napravila ozbiljniju anketu strukture „iznajmljivača“ i utjecaja „korona krize“ na njihov život. Prema anketi objavljenoj 30.3. na uzorku od 2.200 ispitanika 90% „iznajmljivača“ već osjeća posljedice „korona krize“. 60% njih štetu procijenjuje na 50.000 kn. To se poklapa sa prosječnim primanjima na godišnjoj razini domaćinstva koja pružaju uslugu smještaja turistima . 42% ispitanika posjeduje samo jednu smještajnu jedinicu a 20% njih ima kategorizirane 4 stalne postelje. Opet blizu hrvatskog prosjeka koji iznosi 6 postelja po rješenju.

Ono o čemu smo u više navrata pisali i na što smo upozoravali, pokazalo se i u rezultatima ove ankete. 47% svih ispitanika su umirovljenici a 40% ispitanika je izjavilo da bez navedenih prihoda neće moći „sastaviti karaj s krajem“.

PRELAZAK GRANICE SIROMAŠTVA

Zašto je to tako ? Prema podacima za 2018. godinu prosječna mirovina je iznosila 2.500,00 kuna, međutim čak 50% umirovljenika ima mirovinu do 2.000,00 kn. Ako uzmemo vrijednost prosječne mirovine od 2.500,00 kn pomnoženu sa 12 mjeseci  dobiti ćemo godišnji prihod od 30.000 kn. Pridodamo li tome onaj prosječni godišnji prihod od „iznajmljivanja“ u iznosu od 45.000,00 kn dobiti ćemo ukupan prihod umirovljenika od 75.000,00 kn za godinu dana. To je mjesečni prihod od 6.250,00 kn što je nešto manji iznos od prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj (6.448,00kn). Kada usporedimo cijenu osnovne mjesečne „potrošačke košarice“ koja je za 2018. iznosila 7.533,31 kn, vidimo da se i sa navedenim primanjima treba naviknuti na odricanja za preživljavanje. No što se događa kada mjesečni prihodi ostanu na razini 2.500,00 kn ili manje ? Prag za „ulazak u zonu siromaštva“ je 2018. iznosio godišnji prihod od 29.820,00 kn. Znači umirovljenici koji ostvaruju mirovinu od 2.500,00 i manje kuna, žive na granici ili u siromaštvu.

Do sada su upravo umirovljenici na Jadranu ali i svi oni u gradovima i na kontinentu koji su se posljednjih godina počeli baviti „iznajmljivanjem“, „popravljali“ svoje mirovine prihodima od turizma.

IZOSTANKOM PRIHODA OD TURIZMA NAJMANJE NOVIH  50.000 DOMAĆINSTAVA ULAZI U SIROMAŠTVO

I dok 1/3 anketiranih iskazuje, osim „iznajmljivanja“ i poslovanje i kroz obrt ili trgovačko društvo, također povezano sa turizmom, pa sa tog naslova može koristiti donijete posebne mjere Vlade Republike Hrvatske, umirovljenici-„iznajmljivači se nemaju čemu nadati. Oni su i do sada bili „nevidljivi“.

Kod umirovljeničkih domaćinstava čak i kada dva člana primaju prosječnu mirovinu, taj je prihod također niži od prosječne „potrošačke košarice“ i od jedne prosječne neto plaće. To je porazna činjenica koja je već dobro poznata. Međutim do sada se ignorirala činjenica da je oko 50.000 umirovljeničkih domaćinstava i gotovo 100.000 umirovljenika bilo samoodrživo zahvaljujući upravo prihodima od turizma. To nije sve. “Iznajmljivanjem” su se “pomagali” i brojni sezonski radnici, oni u invalidskim i prijevremenim mirovinama pa i oni bez ikakvih drugih prihoda. Ti će  ljudi bez prihoda od turizma trebati pomoć za preživljavanje.

HRANA, VODA, ENERGIJA – OSNOVNI ŽIVOTNI RESURSI

U vremenima krize poduzimaju se posebne mjere. Osjećamo ih svakodnevno kroz uvjete života propisane od strane nacionalnog stožera civilne zaštite i stožera nižih razina. To se za sada odnosi na borbu sa eidemijom korona virusa. Slično se može očekivati za par mjeseci kada nastupi žestoka borba sa ekonomskim posljedicama epidemije. Svaka  odgovorna vlast već sada sagledava i taj problem. Velikom postotku od 19% ljudi koji žive u siromaštvu u Hrvatskoj, pridružiti će se, vjerovatno, i „nevidljivi iznajmljivači“.

DRŽAVA NA ISPITU

Hoće li svima biti dostupne osnovne živežne namirnice , energija, pitka voda ? S čime će to platiti ? Kako osigurati samodostatnost ? Može li Hrvatska uposliti sve što joj stoji na raspolaganju za osiguranje osnovnih resursa svakom svom stanovniku u predstojećem teškom razdoblju ? Mora li Hrvatska 50% hrane uvoziti ? Tko upravlja izvorima vode ? Da li je “tinjajuća ideja” privatizacije Hrvatske elektro privrede pametna ideja ? To su osnovna  pitanja koja se nameću ovih dana .

Za  sve socijalno ugrožene slojeve stanovništva u narednom će razdoblju trebati osigurati temeljne resurse za život. Energija, voda i hrana od strateškog su značaja za opstojnost stanovništva . To su resursi koji moraju biti pod kontrolom od naroda izabrane vlasti. Svakom stanovniku Republike Hrvatske u kriznim vremenima ove resurse treba učiniti dostupnima. Nitko ne smije biti gladan, žedan i bez energije. Zato i imamo državne monopole, državne rezerve, u kriznim razdobljima i sustav bonova za „plaćanje“ ovih resursa. Ovi resursi moraju biti osigurani na vrijeme, vlastitim snagama i u dostatnim količinama. Njihova dostupnost ne smije ovisiti o uvozu niti o volji i cijeni privatnog sektora.

BRIGA ZA “NEVIDLJIVE”

Pitate se kakve veze ovo ima sa turizmom ? Turizam je godinama omogućavao izbalansiranu socio-ekonomsku sliku zemlje sa dovoljno prihoda za minimum socijalnih prava svakom građaninu Republike Hrvatske. Turizam nose tisuće malih „nevidljivih“ sudionika na svim razinama usluge. Ti su ljudi radili za sebe i za zajednicu dok god su to mogli. Govorimo o desetljećima. Sada je vrijeme da se misli i na te ljude.

Nedopinezic.com