Objavljeno

Turizam u post Corona eri

Svijet se mijenja

Naše životne navike su se u vrlo kratko vrijeme morale mijenjati pod utjecajem pandemije Covida 19. Masovna putovanja ne funkcioniraju kao ni masovna okupljanja. Ne grlimo se i ne ljubimo pri susretu a i pružanje ruke je vrlo rijetko. Rezervirani smo prema nepoznatim ljudima. Nosimo zaštitne maske za lice u zatvorenim prostorima. Izbjegavamo gradsku vrevu. Jednostavno, nastupilo je vrijeme „novog normalnog“ i pravila ponašanja su izmijenjena. Ovako drastične promjene u ovako kratkom vremenu nitko nije očekivao. Zanimljivo je da su stručnjaci klimatolozi i ekolozi u prethodnim godinama upozoravali na velike ekološke promjene koje prijete čovječanstvu kao posljedica klimatoloških promjena.

Ekološke katastrofe prije pandemije

Australija u plamenu, Amazonija gori, cikloni, uragani i bujične poplave osim Dalekog Istoka i Srednje Amerike već zahvaćaju i europski kontinent. Ledenjaci se ubrzano tope, razina mora se sve učestalije diže i u obalnim mjestima na hrvatskom Jadranu. Svijet je zabrinut za budućnost, stručnjaci upozoravaju da se svakih deset godina emisija CO2 mora smanjivati za 50%. Fosilna goriva su označena kao nepoželjna, energetska tranzicija se odvija prema obnovljivim izvorima energije – suncem i vjetrom stvaranoj električnoj energiji.

Pandemija Covid 19

U trenucima najvećih prijepora oko planova za smanjenje CO2, izbija pandemija virusa Covid 19. Ono što nisu uspjeli znanstvenici i nevladini pokreti za zaštitu okoliša, u vrlo kratkom vremenu uspio je okom nevidljivi virus. Zrakoplovi su prizemljeni, brodovi za krstarenja su privezani u lukama, cestovni promet se drastično smanjio kao i aktivnost proizvodnih industrijskih pogona. Ljudi su „zaključani“ u domovima a priroda je „prodisala“. Ekonomske posljedice su nesagledive, govori se o najvećoj svjetskoj krizi od doba „velike depresije“, između dva svjetska rata. Prethodnica te depresije bila je također pandemija „španjolske gripe“ 1918.-19. U periodu od 1914. do 1945. svijet je pretrpio ogromna razaranja, ogromne ljudske gubitke i činilo se kao da se nikada neće oporaviti.

Oporavak i turizam

Zajednička karakteristika oporavka nakon drugog svjetskog rata i prilagodbe i suživota s Covidom 19, je pokretanje turističkih putovanja u vrlo kratkom periodu. Sada upravo svjedočimo kraju špice turističke sezone koja je prema rezultatima fizičkog prometa iznad očekivanja. Dapače, upravo su manja mjesta i ruralni krajevi u fokusu turističke potražnje. Najviše se traži smještaj koji omogućava visoku razinu privatnosti, kuće za odmor s dovoljno okućnice, apartmani s posebnim ulazom i privatnom terasom, mali obiteljski kampovi, mali obiteljski hoteli … Dobra, prirodno uzgojena hrana i ležeran, miran način života što ga pruža selo, postaju privlačni. S druge strane sve više ugostitelja prepoznaje potrebu korištenja namirnica iz vlastitog uzgoja u gastronomiji. Kvaliteta hrane je na prvome mjestu ali i ekonomska računica kratkih lanaca dobave, korištenja vlastitih resursa u svrhu poljoprivredne proizvodnje također.

Domaća hrana i autohtoni stil života kao turistička atrakcija

Ljudi putuju u manjim grupama, žele se povezati neposredno sa svojim domaćinima jer povjerenje je iznimno važno. U posljednjih nekoliko godina raste interes za tako zvanim avanturističkim turizmom. To su putovanja na kojima putnici istražuju turističko odredište uz pomoć digitalnih vodiča, online platformi. Jedna od najpoznatijih, Airbnb pored velikog izbora smještaja nudi i doživljaje. Doživljaji su često povezani uz gastronomiju tako da turistički putnik sudjeluje u izradi neke namirnice ili nekog jela. Osobito je popularna izrada tjestenine. S doživljajima se ide i korak dalje, nudi se boravak u uvjetima u kojima živi lokalno stanovništvo, sudjelovanje u poljoprivrednim radovima, obrtničkim poslovima. Suvremeni turisti – avanturisti žele oponašati stil života lokalnog stanovništva. Od tuda i veliki rast kupovine nekretnina za slobodno vrijeme na ruralnom prostoru. „Vikendaši“ su povremeni stanovnici koji su u početku bili „obični turisti“. S vremenom ne rijetko postanu i stalni stanovnici kraja kojega su kao turisti „otkrili“.

Primjeri dobre prakse spoja poljoprivrede i turizma

Dobrom organizacijom lokalne zajednice koja se klasterski, interesno udružuje, nastaje sasvim nova dobro organizirana i prihodovno stabilna ponuda. Najbolje primjere imamo u Austriji, Trentinu Alto Adigeu, Bavarskoj. Taj primjer polako slijede i pojedinci u Hrvatskoj. Na otoku Krku imamo primjer obitelji Šabalja u Portu, općina Malinska – Dubašnica. U njihovom obiteljskom hotelu visoke kategorije „Vila Margaret“ i restoranu „Bracera“ služe se jela od namirnica iz vlastitog uzgoja i riba i vlastitog ulova. Slično je i s obiteljima Toljanić i Brusić udruženima u poljoprivrednu zadrugu „Gospoja“. Ovi poznati vinari se bave i ovčarstvom a kreću i uzgojem crnih svinja na slobodnoj ispaši. Proizvode najvećim djelom plasiraju kroz svoj hotel „Gospoja“ i nekoliko ugostiteljskih objekata u Vrbniku i u Rijeci. Obitelj Stanić u Krku također se bavi poljoprivrednom proizvodnjom povrća, sira, uzgojem svinja. Svoje proizvode plasiraju kroz tematski restoran „Volsonis“ u gradu Krku koji radi kroz cijelu godinu. Primjer dobre prakse je i hotel „Joso“ u Sukošanu, gdje sam imao prilike boraviti i blagovati izvrsna jela spravljena od namirnica iz vlastitog uzgoja. Ovakvih primjera ima sve više. Čak je i veliki Valamar pokrenuo vlastiti projekt na istim osnovama : https://www.glasistre.hr/istra/valamar-pokrenuo-valfresco-direkt-domaca-kuzina-i-speza-iz-udobnosti-vaseg-doma-od-danas-wwwvalfrescocom-dostupan-svim-gradanima-i-turistima-u-istri-647487
Konačno, tako je i počeo turizam u našim krajevima. Prvi turisti su dijelili stol sa svojim domaćinima i blagovali istu hranu spravljenu od namirnica iz vlastitog uzgoja. Danas s nostalgijom gledamo na ta vremena ali ono što je nekada bilo rezultat neimaštine i skromnosti, danas postaje osnova visoko vrijedne turističke ponude.
Nedopinezic.com

Objavljeno

Napad na turističku operativu

Novinar koji je napravio „medvjeđu uslugu“ turističkoj zajednici

Slučajno ili ne ovih dana je osvanuo tekst u jednim dnevnim novinama koji započinje citiranjem pritužbe jednog direktora jedne lokalne turističke zajednice na napade „iznajmljivača“. Pritužba je opravdana jer za zaduženje davanja kroz e visitor nije kriva lokalna turistička zajednica već Glavni ured HTZa koji upravlja e visitor sustavom. Dapače, GU HTZa nije konzultirao „teren“ po ovome pitanju već „pustio lošu vijest“ i prepustio one koji su dnevno u neposrednom kontaktu s gostima i „iznajmljivačima“ da „vade kestenje iz vatre“. No to je samo kratki uvod u brzu ekspertizu novinara kojom dokazuje da upravo on sam malo toga razumije.

Ispalo je da sav tekst u nastavku u kojemu se zaista vrlo površno analizira troškovnu i prihodovnu stranu organiziranja i iznajmljivanja smještaja turistima pripada izjavi direktora turističke zajednice.
Ispada da se direktor turističke zajednice bavi usporedbom „krušaka i jabuka“, odnosno dohotka od nesamostalnog rada i od imovine i imovinskih prava. Kao da se bavi financijskom ekspertizom ulaganja u nekretnine i izračuna povrata investicije uz prateću amortizaciju, fiksne i varijabilne troškove. Do duše cijenu kapitala se ne spominje ali se u pomoć doziva Velibor Mačkić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

I tako je još jednom „put do pakla popločen dobrim namjerama“. U namjeri da obrani ljude „s prve crte“ turizma, ljude koji rade u lokalnim turističkim zajednicama i (osim izuzetaka ne vrijednih komentara), definitivno „izvlače deblji kraj“ svih nedaća neučinkovitog sustava Hrvatske turističke zajednice u ovoj „Covid 19 godini“, novinar je drugome „stavio u usta“ svoje misli ili dostavljeni mu tekst.

Turističke zajednice općina i gradova su temeljne turističke zajednice, nasljednice nekadašnjih „Društava za poljepšanje mjesta“ i „Turističkih društava“. Ove organizacije imaju stoljetnu tradiciju aktivne uloge u razvoju turističkih mjesta i njihov značaj je bio i ostao velik. Na žalost, s vremenom se sve više birokratiziraju a sve im manje prostora ostaje za razvoj ponude.

Što se turističke pristojbe tiče, ona bi treba biti isključivo namijenjena poboljšanju uvjeta boravka turista u mjestu boravka što znači da bi se baš na razini općina i gradova trebala određivati visina, popusti kao i namjena trošenja iste i to u cijelosti.

Upravo aktualna događanja zadnjih godinu dana dokazuju da je turistička operativa „daleko od srca“ jer je i „daleko od očiju“ nadograđene, više strukture sustava turističke zajednice. Ljudi „na terenu“ dijele sa svima nama dobro i loše. Zato ovakav pokušaj zavade nema smisla. Lamentacije sličnog sadržaja ipak su primjerenije salonskim krugovima.