Mikro, mali i srednji poduzetnici čine 80% turističke operative
Mikro, mali i srednji poduzetnici Covid 19 krizom pogođenih djelatnosti okupili su se u Udruzi Glas poduzetnika. Udruga je nastala spontano prije nešto više od godinu dana, kada se je početkom krize vidjelo da vlast i s njom povezana strukovna udruženja ne razmišljaju o otpisu fiskalnih opterećenja.
Ono što se tada predlagalo to su odgode obaveza i potpore za očuvanje radnih mjesta. Te potpore su zapravo zamjena za naknade za nezaposlene koje bi došle na naplatu kod masovnih prekida radnog odnosa.
Pod pritiskom naglo rastuće Udruge Glas poduzetnika ipak se uvažavaju zahtjevi za smanjenjem fiskalnih davanja. Parafiskalna davanja nisu stavljena pod „škare“ zakona, već je prepušteno da o njihovoj visini odlučuju korisnici naknada.
500 parafiskalnih nameta
Osim što je propustila ozbiljno se pozabaviti s čak 500 raznih parafiskalnih nameta koji godišnje iz džepova poduzetnika izvuku oko 5,5 milijardi kuna i još iz kućnog proračuna građana daljnjih 3,5 milijardi kuna (https://www.index.hr/vijesti/clanak/pogledajte-popis-uhljebarina-koje-moramo-placati-vise-ih-je-od-500/2172840.aspx), vlada se nije „štela mešati“ u odnose poduzetnika i leasing kuća i poslovnih banaka.
Iscrpljeni realni sektor uspio je doći „do zraka“ u kratkoj ali spasonosnoj ljetnoj turističkoj sezoni nadajući se da će neriješene teme ipak doći na dnevni red vlasti do konca 2020. godine. To se nije dogodilo.
Kavu za van mogu prodavati svi osim kafića
Sad već ozbiljno ugrožena egzistencija mikro, malih i srednjih poduzetnika u sektoru turizma i prijevoza inicirala je daljnje pritiske prema resornim ministarstvima. Rezultat su bili razgovori „radi razgovora“ nakon kojih je stanje ostalo isto. Vrhunac ne činjenja, ne djelovanja je sljedeći primjer.
Kavu za van mogu prodavati kiosci za novine, pekarnice i mesnice, mogu i restorani ali ne mogu oni koji prvenstveno od toga žive – kafići. Koliko god ovakvo stanje izgledalo apsurdno, ono nije nimalo potaknulo ljude u resornom ministarstvu da promijene pravilnike. Nije pomoglo ni detaljno, stručno javno savjetovanje bivšeg načelnika sektora za razvrstavanje i kategorizaciju ugostiteljskih objekata pri istom ministarstvu, Mr. sc. Davora Njirića, vlasnik konzultantske tvrtke HotMar iz Dubrovnika (https://zadarski.slobodnadalmacija.hr/zadar/4-kantuna/gospodo-brnjac-evo-kako-jednim-potezom-mozete-rijesiti-problem-prodaje-coffee-to-go-1073200?fbclid=IwAR3GRbEzB8ICU-tWL1nbITv-udRiew28T4TWFOCfTBwG0emGZiWki5T6CQ0).
Prijedlozi poduzetnika se niti ne razmatraju
Nisu urodili plodom ni apeli da se PDV na ugostiteljske usluge pića smanji kao što je smanjen PDV na hranu. Ni ovdje nije pomoglo stručno dokazivanje kako su zemlje EU smanjile PDV u turizmu i ispod 10% do oporavka sektora.
U moru neuslišanih prijedloga struke kroz UGP bio je i onaj o uvođenju vouchera za sezonske radnike po uzoru na iste takve za poljoprivredne sezonske poslove. Time bi se znatno pojednostavio proces sezonskog angažiranja radnika uz plaćanje obaveza. Konačno ni prijedlog o smanjenju davanja sukladno smanjenju prihoda za obiteljske mikropoduzetnike u turizmu nije prihvaćen. Porez na dohodak je u 2020. smanjen tek za 25% unatoč prosječnom padu fizičkog prometa od 40% i financijskog od 50%.
Najviše nezadovoljstvo producira odnos odgovornih ljudi u vlasti koji se prema mikro, malim i srednjim poduzetnicima obraćaju „s visoka“. Dok pred korporacijama „podvijaju repove“ nad malim ljudima iskazuju svoju nadmoćnost. Nema dijaloga, nema uvažavanja, nema djelovanja na područjima gdje je to moguće. U djelu javnosti se takav odnos pripisuje postavljanju nekompetentnih ljudi na odgovorne pozicije po modelu „uhljebljivanja“. I tu dolazi do neminovnog sraza.
Biti mikro, mali i srednji poduzetnik u Hrvatskoj znači biti stalno angažiran, maksimalno učinkovit i racionalan, odlučan i radišan, komunikativan u svim uvjetima i spreman na pregovore uvijek i sa svima. To su upravo obrnute karakteristike od predstavnika vlasti koji bi trebali brinuti o poduzetništvu. Jednostavno razlike su svakim danom sve veće, postaju nepomirljive.
„Vrč ide na vodu dok se ne razbije“ kaže stara izreka. Pred vlastima su dvije opcije : ili da sve mikro, male i srednje poduzetnike adekvatno „uhljebe“ ili da im pomognu da prežive i dalje normalno žive na korist svojih obitelji i cijele zajednice.
nedopinezic.com