Turizam, hrana, energija, voda
Rat se u Ukrajini, na žalost, nastavlja. Brutalnost ruske invazije i svih posljedica rata svakim danom postaju sve veći. Izgubljeni su mnogi ljudski životi, milijuni ljudi su protjerani iz svog doma i bore se za čistu egzistenciju. Kraj se još ne nazire, vojni stručnjaci predviđaju „produženo trajanje ratnih djelovanja“, spominju se godine…
Svima je jasno da se svijet mijenja, iako mnogi misle da je to samo privremeno. Međutim svaki rat a naročito rat u Europi u koji su uključene najveća zemlja svijeta i najveća europska zemlja proizvodi više posrednih poremećaja u bližem i širem okruženju.
Turizam
Svjetska turistička putovanja se još nisu ni počela oporavljati od posljedica pandemije koja je u dvije godine devastirala sektor a već je nova kriza počela uzimati danak. Zračni prijevoz je prvi osjetio zabranu letova između zapadnog svijeta i Rusije, te obavezu zaobilaženja zračnih koridora iznad Rusije. Dva važna emitivna tržišta, Ukrajina i Rusija „izbačena su iz igre“ a turistički dolasci u susjedne zemlje su se prepolovili. U značajnom padu je i interes za ljetovanje na istočnoj obali Mediterana (Turska, Grčka). Daleka, prekomorska, tržišta su također zastala s rezervacijama za Europu. Iz SADa se za sada rezervacije za zapadni Mediteran (Portugal, Španjolska, Francuska, Italija) odvijaju dobrim tempom, ostatak Mediterana nije „otpisan“, stavljen je „na čekanje“.
Hrvatska ima dobru poziciju, još uvijek neutralnog područja. Ozbiljniju prijetnju predstavlja isticanje političkih tenzija u susjednoj BiH kao i u Crnoj Gori. Ipak, ovog je puta međunarodna zajednica pravovremeno i odlučno reagirala pa su prijetnje pojedinih nacionalnih čelnika utišane te je time smanjen negativan utjecaj na interes za putovanje na hrvatski južni Jadran te u BiH i Crnu Goru.
Jačanje inflatornih kretanja, povećanje cijena energenata, hrane snažno utječu na rentabilnost poslovanja sektora turističkih putovanja. Prijevoz je iznimno pogođen visokim cijenama goriva, grupni se aranžmani oporavljaju sporije od očekivanja.
Posljedicama rata u Ukrajini treba pridodati i još uvijek prisutnu Pandemiju Covida 19 koja u ovom trenutku ponovo bukti u Kini (https://www.slobodnaevropa.org/a/kina-korona-djeca-diplomate/31784853.html) .
Hrana
Ukrajina i Rusija zajedno čine čak četvrtinu svjetskog izvoza žitarica i suncokretovog ulja. To je ujedno i najjeftinija roba na tržištu pa su o tim vitalnim živežnim namirnicama ovisne zemlje koje su većinu svojih potreba namirivale upravo iz Ukrajine i Rusije. To su prije svega zemlje Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Zemlje koje najviše ovise o uvozu navedenih namirnica, prema izvoru Radio slobodna Europa, su Egipat, Turska, Bangladeš, Indonezija, Eritreja, Kazahstan, Mongolija, Armenija, Azerbejdžan, Gruzija, Libanon i Somalija.
Nedostatak jeftinih namirnica kao i rast cijene energenata, umjetnog gnojiva ali i klimatskim promjenama uvjetovane suše i propast ljetine na nekim dijelovima svijeta, sve to utječe na rast cijena hrane. To poskupljenje ima najsnažnije posljedice na najsiromašnije, rizik od gladi naglo se povećava.
Pored rizika od masovnih pomora glađu najsiromašnijeg stanovništva povećava se i rizik od masovnih nemira zbog povećanja cijena. Takvi nemiri su u nedavnoj prošlosti kulminirali tako zvanim „Arapskim proljećem“. Političke nestabilnosti i nemiri u mnogoljudnim zemljama za čas se mogu pretvoriti u građanski rat i međunarodni sukob.
Ne osjećaju samo najsiromašnije zemlje posljedice nedostatka žitarica i ulja iz Ukrajine i Rusije. Španjolska je na primjer čak 22% potreba za stočnom hranom namirivala uvozom kukuruza iz Ukrajine.
Čini se da Ruska vojna invazija „igra upravo na kartu“ onemogućavanja izvoza ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda morskim putem. Plovidba Crnim morem je rizična, najvećim dijelom nemoguća. Najveće ukrajinske luke u Azovskom i Crnom moru su uništene i okupirane od strane ruskih snaga. Agresija se nastavlja prema zapadu crnomorske obale s očitim ciljem potpunog zaprečavanja Ukrajini pristupa moru.
Globalna sigurnost hrane je „uzdrmana“ i u slučaju produžetka rata u Ukrajini bit će ozbiljna prijetnja otvaranju novih kriznih žarišta u svijetu.
Energija
U Europi najrazvijenije zemlje energetski ovise o ruskom plinu i nafti a gotovo sve europske zemlje uvoze značajne količine ovih energenata iz Rusije. Europska unija pokušava osigurati neovisnost o ruskim energentima i fosilnim gorivima uopće. U tu je svrhu napravljen plan koji se treba ostvariti do konca ovog desetljeća. U međuvremenu se ugovaraju alternativni dobavni pravci iz SADa i Bliskog istoka, odnosno Sjeverne Afrike.
Rusija je prije invazije na Ukrajinu sklopila čvrsto savezništvo s Kinom. Kina treba energiju iz Rusije ali do sada nije uspostavljen odgovarajući transportni lanac između crpilišta u Rusiji i kineskih mjesta prerade i potrošnje. To će se u narednom razdoblju ubrzati. Kina još uvijek predstavlja za polovinu manje tržište od europskog što se tiče plasmana ruskih energenata. Ruski energenti su među najjeftinijima, s najkraćim i najekonomičnijim transportnim pravcima i zbog toga su se do sada europske zemlje u velikoj mjeri oslanjale na te izvore.
„Dogovor s vragom“ kumovao je desetljećima zapostavljanih drugih dobavnih pravaca, usporavanju razvoja alternativnih izvora energije ali i nepobitnom doprinosu jačanja ratnih snaga i želja u Rusiji. Rezultat takve politike i njenog pretvaranja u otvoreni sukob je nagla nestašica energenata uz podizanje cijena iznad povijesnih granica. Sve to će poskupjeti, usporiti i smanjiti transport roba i putnika a možda i proizvodnju nekih dobara. Prioritet će biti osiguranje energije za grijanje stanovništva i za proizvodnju električne struje za široku potrošnju. No kako je već pandemija pokazala da strateška industrija treba ostati u „vlastitom dvorištu“ to će potrebe za snabdijevanjem industrije energijom u EU zemljama i dalje rasti. Zbog toga se razmatra produljenje proizvodnje električne energije u nuklearnim elektranama pa čak i izgradnja novih „nuklearki“ u svim zemljama Europske unije.
U svakom slučaju cijene energije rastu i neće se više vratiti na razinu koja je bila prije 24.2. kada je počela vojna agresija Rusije na Ukrajinu.
Voda
Voda je izvor života. Zbog klimatskih promjena ali i pretjeranog korištenja vode iz nekih vodotoka, zatim zbog deforestacije- paljenja i krčenja šuma, dolazi do padanja razine vode u rijekama, jezerima čak i u Mrtvom moru. Takav scenarij doprinosi širenju pustinja i smanjenju kapaciteta pitke vode. Prva linija stradanja su flora i fauna na takvim područjima zatim, poljoprivredna proizvodnja i na koncu egzistencija ljudi. Uništavanjem složenih eko sustava virusi sa životinjskih vrsta prelaze na čovjeka, stvaraju se virusne pandemije.
Zbog prijetnje gladi milijuni ljudi su pokrenuli migrantsku plimu koja iz područja Sjeverne Afrike, Bliskog i Srednjeg istoka pokreće stanovništvo prema Centralnoj i Zapadnoj Europi.
Rat u Ukrajini je ubrzao sve ove procese i učinio već i blisku budućnost čovječanstva vrlo neizvjesnom. Mnoge se nedaća najviše „prelamaju preko leđa“ Europe koja postaje iznimno ranjivo područje.
Što učiniti ?
Običan se čovjek pita – što ja mogu učiniti ? Nerijetko se ljudi pomire sa sudbinom uz konstataciju kako se tu ništa ne može učiniti i „bit će kako bude“. To „bit će kako bude“ ima vrlo visoku cijenu jer nas sprječava u proaktivnom pristupu i na kraju ovisimo o tuđoj pomoći ako je dostupna.
Proaktivni pristup podrazumijeva učenje, proučavanje i djelovanje u „svom krugu utjecaja“.
Održavanje turističke potražnje
Što se turizma tiče, kontakt s vjernim gostima, ugađanje njihovim željama, prilagodba njihovim mogućnostima možda izgledaju naporno ali sve to osigurava prihod od turizma i u najtežim trenucima. Isto se odnosi i na domaće turističko tržište. I ono je podcijenjeno i prilično zanemareno. Sljedeće što treba učiniti je specijalizacija ponude prema onim skupinama gostiju koji biraju samo takvu, specijaliziranu ponudu.
Obitelji s malom djecom, ljudi treće životne dobi, ljudi s poteškoćama u kretanju, gosti s posebnim prehrambenim potrebama, gosti s kućnim ljubimcima, aktivni turisti – biciklisti, ronioci, planinari …Svi oni biraju turistička odredišta i pružatelje usluga prilagođene njihovim prioritetima, ograničenjima ili posebnim zahtjevima. Specijalizirana ponuda je još uvijek nedostatna pa specijalizacija znatno pomaže boljem tržišnom pozicioniranju ponuditelja. https://www.suedtirolprivat.com/de/suedtirol-privat.html , https://www.adac.de/reise-freizeit/ratgeber/barrierefreier-tourismus/ , https://www.oesterreich-familienhotels.at/?gclid=CjwKCAjwo8-SBhAlEiwAopc9W7k-8WovGLGsvZ796XA3O2LqQEcBiDDCcZHzb4Ct_fcjMogcRv6xohoCJYcQAvD_BwE
Hrana i turizam
Hranu možemo u dobrom dijelu proizvoditi sami i time smanjiti troškove i utjecati na kvalitetu prehrane. Već su dobro poznate inicijative urbanog vrtlarenja, zgradarskog vrtlarenja, uzgajanja povrća i začinskog bilja u kućnim uvjetima, na terasama, balkonima, u vertikalnim vrtovima. (https://grama.com.hr/vrtlarenje-u-gradu/ , https://homeogarden.com/hr/organski-vrt-usred-grada-koji-zauzima-vrlo-malo-prostora/ https://www.agroklub.com/agro-hobi/uzgoj-povrca-u-loncimateglama/38397/ ). Na ruralnom području su mogućnosti još i veće.
Dovoljno bi bilo privesti originalnoj svrsi zapuštena poljoprivredna zemljišta, vrtove i oranice. Onaj tko ima svoje zemljište nema razloga za čekanje, ako nemamo svoje možemo se udružiti s nekim tko ima zemlju ali mu fali radna snaga. Poljoprivredna zemlja se može i iznajmiti od privatnog vlasnika od općine, države. I u najam se može ići udruženo. U nekim gradovima je pokrenut projekt zakupa vrtnih gredica…( https://mojgruntek.hr/ ) Mogućnosti su mnoge, kako se kaže „gdje ima volje ima i načina“.
Energija i turizam
Nadomjestak klasičnih izvora energije i ušteda energije je najizazovnije područje. Tekuće gorivo za vozila i strojeve je nešto što je teško nadomjestiti ako ne promijenimo sama vozila i strojeve ili ne napravimo preinake na vozilima i strojevima.
Pomalo postaje jasno da će automobili s pogonom na dizelsko gorivo ustupiti mjesto onima s hibridnim pogonom. Benzinski će motori biti nešto duže u upotrebi osobito u varijantama hibridnih vozila. Benzinski se motori mogu adaptirati za korištenje tekućeg plina ali i to je prijelazna varijanta. Sve više ima električnih automobila koji trebaju punjenje što je opet lakše izvedivo na selu nego u gradu. U urbanim centrima ovisimo o javnim punionicama dok nam privatni priključak omogućava punjenje kad god nam je to potrebno. Putem običnog priključka može se baterija električnog vozila napuniti tijekom noći do dovoljne razine kapaciteta za gradske i prigradske vožnje po danu.
Sljedeći korak će biti vozila koja će kao pogonsko gorivo koristiti tekući vodik. Tekući će vodik u gorivim ćelijama proizvoditi električnu energiju za pogon motora ili će jednostavno zamijeniti ostala tekuća goriva u motorima s prilagođenima sustavom unutarnjeg izgaranja. Punjenje spremnika vozila s tekućim vodikom trajat će kao i ono kad punimo spremnik plinom https://www.volvotrucks.hr/hr-hr/news/insights/articles/2020/jun/hydrogen-fuel-cells-all-your-questions-answered.html
Naravno na troškove prijevoza možemo utjecati i tako da više pješačimo, vozimo bicikl, skuter, običan ili elektro…
Što se tiče energije domaćinstva, prvo što možemo učiniti je utjecati na učinkovitost trošenja energije. Dobra stolarija, izolirana ovojnica objekta, izolirano krovište već štede najmanje 30% energije za hlađenje i grijanje http://energetska-obnova.hr/
Električnu energiju možemo štedjeti postavljanjem štedljivih rasvjetnih tijela, uporabom štedljivih kućanskih aparata, primjenom sustava grijanja sanitarne vode uz pomoć sunca. Sljedeći koraci koji stoje na raspolaganju iziskuju veća ulaganja ali se na duži vremenski rok isplate. To je u prvom redu postavljanje sustava dizalica topline gdje se uz minimalnu utrošenu električnu energiju postižu optimalni rezultati kod grijanja i hlađenja objekta. https://regulator.hr/savjeti/sto-su-dizalice-topline-kako-rade/ Konačno, za potpunu energetsku neovisnost možemo instalirati malu solarnu elektranu. https://tris.com.hr/2021/11/intervju-vjeran-pirsic-eko-kvarner-fotonaponske-elektrane-su-buducnost-stoje-manje-od-50-tisuca-kuna-instalirate-ih-u-3-tjedna-ulozeno-bez-poticaja-vratite-u-6-9-godina-i-nakon-toga-imate-bes/
Voda i turizam
Briga za resurs vode spada u temelj ekološkog pokreta. Pitka voda je najugroženiji resurs. Mnoga područja čak i u Hrvatskoj oskudijevaju s kvalitetnom mrežom distribucije pitke vode prema kućanstvima. Ispuštanjem štetnih tvari u okoliš, onečišćuju se izvori pitke vode. To je posebno izraženo na kraškom tlu, dakle upravo na našem priobalju i otocima. Kraško tlo je poput „švicarskog sira“, puno pukotina, jama, spilja koje omogućavaju skupljanje vode ali i propuštanje neželjene supstance s površine zemlje u prirodne spremnike vode pod zemljom. Ne doprinose samo industrijska zagađenja i divlja odlagališta otpada opasnosti od kontaminacije pitke vode. Povećanju opasnosti doprinose i domaćinstva s neodgovarajućim zbrinjavanjem vlastitih otpadnih, odnosno fekalnih voda.
Pitku vodu treba štedjeti. Skrban odnos prema potrošnji pitke vode najočitiji je u korištenju pitke vode za sekundarne potrebe poput pranja vozila ili zalijevanja ukrasnog bilja, poljoprivrednih kultura. Kao sekundarna voda, pročišćena voda iz kanalizacijskog sustava trebala bi biti upotrebljena upravo za zalijevanje zelenih površina. Gdje god postoji migućnost skupljanja kišnice bilo za korištenje kao sekundarne vode ili čak kao sanitarne vode, to treba iskoristiti. Posebnim sustavom filtracije kišnica, puno mekša voda, može se koristiti i za piće. Primarna, pitka voda može se štedjeti u turističkim objektima isticanjem ekoloških poruka o potrebi štednje vode kao i ugradnjom uređaja koji smanjuju potrošnju vode u sanitarijama https://nobel.ba/proizvodi/sistemi-ustedu-vode-i-energije/?to_page=2 .
Turizam – pokretač promjena
Kao što je u digitalnoj transformaciji poslovanja turizam odigrao ključnu ulogu (sjetimo se OTA platformi, online rezervacijskih sustava za avio karte, najam automobila, narudžbu hrane, digitalnih alata za administraciju u turizmu i slično), tako prihodom od turizma možemo financirati novi pristup energiji, hrani, vodi. U cijenu turističke usluge uračunati su energija, hrana, voda kao nužan trošak. Smanjenjem tog troška postižemo bolju isplativost poslovanja. Opet za ulaganje u novi, ekonomičniji pristup energiji, hrani, vodi potrebna su financijska sredstva.
Zato je pametno dio zarade od turizma usmjeriti upravo u investicije prema ekonomičnom i ekološki prihvatljivom gospodarenju energijom, hranom i vodom. Kad se na vlastita sredstva pridodaju ona iz namjenskih EU fondova onda imamo dobar ulog za sigurniju budućnost https://dantes.com.hr/nacionalni-plan-oporavka-i-otpornosti-i-digitalni-marketing-u-malinskoj/ .
www.nedopinezic.com