NA TRI OTOKA U TRI DANA SKUTEROM
Hrvatska je zemlja tisuću otoka. Preciznije 1244 od kojih je naseljeno tek 67. Svaki je otok svijet za sebe a putovanja s otoka na otok predstavljaju poseban doživljaj.
Mi smo se odlučili za putovanje skuterima s otoka Krka do otoka Paga putem „plave magistrale“. „Skok od otoka do otoka“ (Inselhupfen) dobro je poznat turistički proizvod – višednevni aranžman kod kojega se od otoka do otoka putuje brodom a po otocima biciklom. Može li se ovaj vrlo popularan način putovanja organizirati i kao individualno putovanje ? Da li se osim biciklom na sličan način može putovati i mopedom za dvije osobe ? Najbolje je da to sami provjerimo.
Krenuli smo iz trajektne luke „Valbiska“ trajektom „Jadrolinije“ u 7,45 prema Loparu na Rabu. Cijena karte po osobi je 37,00 kn a za moped 72,00 kn. U Lopar stižemo nakon sat i četrdeset minuta ugodne vožnje. Nakon kraćeg zadržavanja uz okrjepu nastavljamo putovanje na drugi kraj otoka do luke Mišnjak. Vožnja traje oko 45 minuta a dobra strana putovanja mopedom je što uvijek ima prednost na trajektu, nema čekanja u redu pa doslovno ulazimo zadnji čas popunjavajući male preostale praznine među automobilima na kraju garaže. Djelatnici „Rapske plovidbe“ slažu vozila u garažu trajekta kao „Lego kocke“, sve ide brzo i efikasno. 20 minuta plovidbe i evo nas u Stinici.
Od luke Stinica do luke Prizna Jadranskom magistralom putujemo nekih pola sata i pretičući kilometarsku kolonu stižemo s još par motorista „na čelo kolone“ za ukrcaj. Ukrcavamo se na „Jadrolinijin“ trajekt za Žigljen na Pagu. Cijena trajekta kao ona između Mišnjaka i Stinice. 15 minuta plovidbe i stižemo na otok Pag. Od Žigljena do Novalje treba nam dvadesetak minuta vožnje.
Javljamo se u turističku agenciju „Papaya travel“ putem koje smo prethodno rezervirali smještaj u Novalji. Ljubazni djelatnici agencije su nas smjestili u apartman za šest osoba koji se sastoji od dvije dvokrevetne sobe i dnevnog boravka i kuhinje s kaučem na razvlačenje, kupaone, balkona. Cijena je odraz potražnje i spremnosti gosta da plati koliko se od njega traži zbog jakog motiva dolaska. To je najkraće obrazloženje posebnog statusa smještajne ponude Novalje u ljetnim mjesecima. Sretni smo da smo u špici sezone, u vikend pred Velu Gospu uspjeli doći do smještaja koji je za lokalne prilike bio povoljan i na dobroj lokaciji.
Lun i mitske masline
Kao Boduli s Krka, ne volimo imati neiskorišteno vrijeme za novac pa se upućujemo prema Lunu. Cilj su nam Vrtovi lunjskih maslina. Već dobro poznate prastare divlje masline vrijedne su divljenja i uživanja u gotovo nestvarnoj pojavi svakog stabla koje više djeluje kao nevjerojatna skulptura u prostoru. Na očuvanju i prezentaciji Lunjskih maslina učinilo se zaista mnogo posljednjih godina, možda i u zadnji čas. Naravno da ima prostora za unapređenje same organizacije ali posebno velik prostor ima marketinški potencijal.
Sve bi se moglo „vrtjeti“ oko maslina, Lunjske masline zaista mogu brendirati cijelo područje do Novalje: arhitektonski, gastronomski, kulturno… kroz mnoge se teme mogu nametnuti ove jedinstvene ljepotice. Priča koja se može ispričati jednostavno je prejaka da ne bi živjela.
Putovanje, razgledavanje po suncu ubrzano troši zalihe energije pa je dobivanje stola u poznatom Lunjskom restoranu „Tovarnele“ jednako zgoditku na lutriji. Obitelj Makarun s puno ljubavi priprema jela u koja je utkana duga tradicija restorana. Što god izaberete s njihovog jelovnika nećete pogriješiti. Naprosto je sve izvrsno – od predjela, preko glavnih jela do fantastičnih slastica.
Ručak u Lunu, večera u „zlatnom trokutu“
Između Kolana, Mandra i Šimuni, negdje u tom „trokutu“ nalazi se OPG Prtorić. Mjesto je to izmaknuto od ljetnih gužvi u obalnim turističkim mjestima. Nekako se ovdje čovjek vraća iskonu Paga i onome po čemu je ovaj otok još uvijek najpoznatiji – paškoj ovci hraniteljici otočana. Zahvaljujući prijatelju Davidu Peraniću stol nam je rezerviran na vrijeme što se ne bi moglo reći za naš dolazak. kasnili smo s ručka na večeru, iz Luna u Šimune. Srećom David i njegova draga obitelj imaju razumijevanja kao pravi domaćini navikli na razne nepodopštine svojih gostiju. Izvrstan ambijent, ljubazno osoblje i specijaliteti paške unutrašnjosti uz veličanstven pogled na Šimune, zaista veličanstveno.
Zrće
Na povratku iz OPGa Prtorić prema Novalji prolazimo pokraj poznatog Zrća. „Hrvatska Ibiza“, najbolje mjesto u Hrvatskoj za zabavu mladih na dohvatu nam je, pa iako više nismo mladi ne možemo odoljeti a da ne „zavirimo“. Na ruku našeg bodulskog mentaliteta ide nam i to što smo došli između dva festivala pa se ulaznica ne plaća. Ne plaća se ni parkiralište za mopede, dapače, ono je najbliže ulazu u svijet zabave. Tko bi odolio takvoj prilici ? Ulazimo u taj veliki „muzički lunapark“: Aquarius, Papaya, Kalypso, Noa, Euphoria, Backstage beach Bar, Rocks Beach bar, Ice bar, Burra Beach House…za svakoga po nešto. Bili smo, do duše, sami sebi neobični u ambijentu nalik na mega maturalnu zabavu. Posjetitelji koje smo zatekli mahom su u dobi od 16 do 18 godina, gotovo svi Talijani. Ništa neobično za Ferragosto.
Mi smo na odlasku u pola noći a tada tek dolaze stotine mladih, već „zagrijanih“ partijanera koji su na malim fešticama u apartmanima pripremali cijelu večer za noćnu zabavu. Na Zrću se konzumira jedno piće iz litrenog bokala satima, cijene su paprene. Ako nisi već dobro „zafeštan“, zagrijavanje će te poprilično koštati. Trenutno je slika takva. Vjerojatno dolaskom velikih imena iz svijeta elektronske glazbe dolazi i druga publika, ona između 25 i 35 godina, koja raspolaže izdašnijim financijskim sredstvima. U svakom slučaju čovjek se može dobro zabaviti ako voli glazbeni repertoar Zrća i bez velikog trošenja novca na piće. Organizacija je dobra, nekako je sve nakon svih ovih godina „sjelo na svoje mjesto“, kako se čini.
Novalja by night
Obala Petra Krešimira IV u večernjim satima prava je „žila kucavica“ cijelog otoka. Sjesti negdje, popiti piće ili pojesti sladoled i promatrati „modnu pistu“ – izniman je doživljaj. Nadahnute modne kreacije odabrane za noćni izlazak pravo su umjetničko djelo, isticanja željnih, omladinki i omladinaca. Nije se lako probiti kroz prometnu gužvu ali šteta je propustiti doživljaj Novalje by night. U ostalom na mopedu je mobilnost neusporedivo lakša a dostupnost parkirnih mjesta izvanredna.
Shrvani umorom tonemo u san pri prvom kontaktu glave i jastuka. Noć je mirna ili smo mi tvrdo spavali. U neko doba u zoru kratko buđenje izazvano dolaskom mladih gostiju sa Zrća. Ipak svjesni da nisu sami i da više nisu na Zrću, stišavaju sami sebe, san se nastavlja.
Odličan doručak
Nismo baš za spremanje doručka u apartmanu pa smo se odlučili spustiti na rivu i potražiti mjesto za jutarnju okrjepu. Novalja i tu nudi više izbora. Engleski, kontinentalni doručak, talijanski uz kavu i croissant… što već volite. Dobro okrijepljeni odlučujemo se za nastavak puta prema Pagu uz kupališnu stanku u Šimunima.
Šimuni „centar svita“
Vozimo se do Šimuna opet kroz taj „zlatni trokut“. U Kolanu prilika za posjetiti siranu Gligora. Nedjeljom kušaonica nije otvorena i nema organiziranih razgleda ali je zato otvoren boutique sira i ostalih izvrsnih hrvatskih proizvoda. Na žalost s Paga malo proizvoda, što je inače boljka i na ostalim turističkim odredištima, no izbor izvrsnih proizvoda iz šireg okruženja je odličan, osoblje vrlo ljubazno. Nakon „investiranja u lokalnu ekonomiju“ nastavljamo vožnju do Šimuna. Tu smo našli malu oazu za kupanje negdje na kraju lijepe plaže. Zanimljiv plažni objekt , debela hladovina črnike i ugodna, osvježavajuća temperatura mora… Što još čovjek može poželjeti ?
Pag – grad od soli
Nakon osvježenja u Šimunima nastavljamo za Pag. U Pagu nadopunjujemo spremnike goriva na skuterima. Računi su nam od 50,00 do 70,00 kuna. Još jedna prednost putovanja skuterom – vrlo niska potrošnja goriva. Nakon tankiranja mopeda red je da i mi obnovimo energiju. Već prilično izgladnjeli činimo tipičnu grešku prosječnog turista – odlazimo u restoran u centru mjesta, prvi red do mora. Svjesni smo pogreške ali nemamo snage za istraživanje. No, rezultat konačno i nije bio loš. Okrijepili smo se dovoljno za kraću šetnju gradom Pagom.
S noge na nogu do Trga kralja Petra Krešimira IV, crkve Sv. Marije i deserta u vidu kave i sladoleda. „Siti i napiti“ hitamo preko „paškog mosta“, odnosno mosta Katine do stalne izložbe solarstva u magazinima soli. Slučaj je htio da je naš domaćin bio jedan od najstrastvenijih poznavatelja solarstva u Pagu – Mislav, student fizike i ljetni vodič kroz povijest solarstva. Odlično vođen razgled izložbe oplemenio nas je novim saznanjima o povijesti, tehnologiji proizvodnje soli i o karakteristikama cvijeta soli, krupne i usitnjene soli. Čista petica ! Zaista se samo zbog toga isplatilo doći do Paga.
Ostaje pitanje o boljem korištenju branda soli zahvaljujuć kojoj je nastao i opstao grad Pag. Konačno i znamenita paška čipka svojom strukturom neodoljivo podsjeća na kristale soli, na lakoću, finoću dragocjenost cvijeta soli… O Pagu i soli bi se mogao napisati poduži članak, no ostavimo to za neku drugu priliku.
Kao zavjet zahvale za sve dobro na putu, posjetili smo stari grad Pag i crkvu Sv. Marije iz koje se tradicionalno hodočasti o blagdanu Vele Gospe do crkve Sv. Marije u novom gradu Pagu. Ova zavjetna procesija ima svoje ishodište u 1852. godini kada je Pagom harala kolera. Vizura grada Paga i paške vale s vidikovca na cesti za Šimune ostavlja bez daha. Mi smo „do posljednje zrake sunca“ uživali u Pagu i uputili se natrag u centar, pogađate – u Šimune.
Didova kuća
Još početkom tjedna, pet dana prije putovanja rezervirali smo stol u Didovoj kući u Šimunima. Gotovo da je i to bilo prekasno, uspjeli smo dobiti stol u „drugoj turi“. Ali vridilo je. Sam ambijent Didove kuće koju vodi gospođa Gordana Fabijanić daje do znanja da se nalazite na posebnom mjestu. Didova kuća slavi obiteljsku tradiciju na poseban, upečatljiv način.
Ručno izrađeno suđe, fantastičan domaći kruh, rapsodija otočnih okusa kroz maštovito dizajnirano hladno predjelo a onda glavno domaće, friško sljubljeno iz mora s kopnom i na kraju slatko kojemu se jednostavno ne može odoljeti… Otiđite svakako i doživite sami.
Slijedio je možda najteži dio – treba nakon gastronomskih užitaka sjesti na motor i voziti 20 kilometara po mraku i ne stati na Zrću… Ali uspjeli smo i to. Alkohol smo konzumirali u minimalnim količinama – kao tanku bevandu uz izvrsna riblja jela.
Valja poć leć
Kao i uvijek, u pristojno doba dolazimo „kući“. U susjednim se apartmanima mladi gosti tek zagrijavaju za odlazak u svijet zabave na Zrće. Ulaznice su besplatne do pola noći pa se dobro organizirana mreža taksija naglo aktivira od 23:00 do 24:00 i kao vrijedni mravi voze na relaciji Novalja -Zrće. Tu je i javni prijevoz autobusima, široki nogostup za pješake i bicikliste, može iznajmiti razna vozila od skutera, preko baggia, quadova, automobila, romobila … I tako mi tonemo u san dok „ostatak svita“ „ide u život“. U rano jutro pak mi krećemo na put a svit se vraća doma leć. Suživot različitih generacija s različitim interesima i bioritmom.
Povratak
Kratki pregled apartmana i povrat kaucije pa opet „u sedlo“ i na put. Već uigranim načinom ulazimo prvi na trajekt na relaciji Žigljen – Prizna kao i na onaj Stinica – Mišnjak. Kava je na trajektu doslovno – zlata vrijedna. Za one kojima je bilo rano, nudila se kava u gradu Rabu, prije svete mise u čast Vele Gospe. Rapska katedrala – crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije bila je idealno mjesto slavlja ovog velikog hrvatskog blagdana. Nakon mise na sladoled pa na kupanje podno gradskih bedema. Ovo nam je mjesto priraslo srcu i teško možemo zamisliti ljetni đir Rabom bez osvježenja u moru i počinka u sjeni gustih borova.
Sve što je lijepo kratko traje pa i mi moramo prema Loparu na trajekt za Valbisku. Udoban salon Jadrolinijinog trajekta pruža priliku za „pižulot“, polusan, ili meditaciju zatvorenih očiju, rekli bi neki. Nakon sat i četrdeset minuta plovidbe stižemo u Valbisku. Ovdje moram naglasiti da je luka Valbiska u usporedbi s ostalim lukama kroz koje smo prošli : Lopar, Mišnjak, Stinica, Prizna, Žigljen najbolje opremljena, najbolje organizirana luka s najviše sadržaja koji su potrebni putnicima. Valbiska je „benchmark“, odnosno mjerilo usporedbe za sve trajektne luke.
Svugdje je lijepo …
Konac djelo krasi pa tako i naše trodnevno putovanje završava na kućnom pragu u konobi – pizzeriji „Ivinčić“. Ovdje rezimiramo naše trodnevno putovanje na tri kvarnerska otoka (neka se Pažani ne ljute što smo ih posvojili, djelomično su naši) i zaključujemo da smo samo otškrinuli vrata u čudesan svijet KVARNERSKIH OTOKA. Pagu se vraćamo sigurno, tek smo ga počeli otkrivati.
www.nedopinezic.com
