Josip Pinezić Pino
1934. – 2022.
Partil je barba Pino. Još jedno slaganje nacijepanih drva manirom estetike vrhunskog hotelijera, sve na svom mjestu, poravnato, uredno. I odlazak.
Njegov životni put mogao bi biti predložak za dobar film pun emocija i sjete za proteklim vremenima.
Rođen u siromašnoj obitelji, u tada malom i zabačenom selu Skrbčići, Pino je vrlo rano morao preuzeti odgovornost za svoj razvojni put. U dobi od 17 godina u vremenima gladi, krajem četrdesetih i početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, nakon kratkog školovanja, već vodi dvije „butige na tesere“. Jedan dan u Vrhu, drugi u Skrbčićima, putujući pješke i biciklom dijelio je mještanima najosnovnije potrepštine u zamjenu za bonove.
Sredinom pedesetih godina kreće stopama mnogih u Šotoventu – na more. Ipak, već tada se usmjerava prema turizmu, ukrcava se kao „mali od kamare“ na putničkim brodovima dužobalne plovidbe Jadranom. Vrijedan kakav je bio ljeti je plovio, zimi se školovao u ugostiteljskoj školi u Opatiji. Nadređeni su prepoznali njegov talent pa mu Jadrolinija omogućava dodatno školovanje ekonomskog usmjerenja uz financijsku podršku. Bila je to odskočna daska za poziciju komesara bijelog osoblja, odnosno „direktora hotela“ na putničkim brodovima.
Uskoro u jadrolinijinu flotu stižu brodovi za duža kružna putovanja. Pino se 1961. ukrcava kao komesar na „Dalmaciju“ ponos flote putničkih brodova tadašnje države. Tu je stekao veliko iskustvo u najprofinjenijem obliku turizma – luksuznim krstarenjima. U to doba su krstarenja bila upravo to – luksuz. Plovidbe Mediteranom, Sjevernim morem, uz obalu Afrike… s gostima iz mnogih zemalja na brodu kapaciteta 300 putnika i danas bi se smatrala posebnim.
Veliko znanje i iskustvo dovelo ga je do prvog direktora najluksuznijeg hotela tadašnje države. 1971. postaje direktor hotela „Palace“ u „Hotelskom gradu Haludovo“. Investitor i vlasnik „Haludova“ , SOUR Brodokomerc sklapa ugovor o poslovnoj suradnji bez presedana u povijesti „hladnog rata“. Veliki poticaj ublažavanju teških dugova Brodokomerca zbog izgradnje velebnog Haludova trebao je donijeti mega poznati strateški partner iz Sjedinjenih Američkih Država – Penthouse.
Svakodnevno je Pino, u ne baš uvijek ugodnim situacijama, rješavao nedostatke siromašnog okruženja za elitnu publiku. “Bijele”, makadamske, prašnjave ceste, nedostatak električne energije, izuzetno loše telefonske linije (za vezu sa SADom čekalo se danima), i mnogih namirnica, nedostatak zabavnih sadržaja poput trgovina luksuznom robom, otmjenih restorana… Trebalo je na dnevnoj bazi ublažavati frustracije zahtjevnih gostiju s nimalo ugodnim Bobom Guccioneom koji je sebe predstavljao kao prvog kapitalističkog lomitelja barijere željezne zavjese. Ikona američkog kapitalizma osvaja Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju.
Pino je zaista pokušavao sve pa i skretanje opskrbnog trgovačkog broda, pa i kruzera iz Trsta na sidro pred Haludovom kako bi se zadovoljilo potražnju VIP gostiju.
Kao čovjek kojega su suradnici i djelatnici iznimno cijenili a partneri poštovali, nakon Haludova preuzeo je upravu „Hoteli Malinska“ a zatim i „Zlatnog otoka“ kako bi unaprijedio uslugu.
Za kraj radnog vijeka ponovo se otisnuo na more na posljednja putovanja svoje „Dalmacije“.
Barba Pino je bio otvoren čovjek, oštra uma,velikog znanja i sjajne memorije. Esteta, hotelijer od formata, pravi gospodin a jednostavan, skoman, pošten i pristupačan.
Tko je htio mogao je od njega puno naučiti, njegovi savjeti su bili uvijek pristupačni, volontirao je u mnogim društvenim tijelima. Turistička zajednica Općine Malinska – Dubašnica, Općinsko vijeće, otočne institucije u kojima je Pino bio aktivan imale su čovjeka znanja i pojave, sjajnog diplomata opće prihvaćenog sugovornika i suradnika.
Život ga nije mazio od najranijeg djetinjstva pa do pozne dobi. Mnogi gubici i teške situacije nisu ga slomili. Podrška njegove supruge Ankice, kćeri Ksenije, unuka Ane, Sanje i Nataše i topla druženja s praunučićima njemu su bili najveće bogatstvo.
Redovne dnevne šetnje i kave s bratom Ivom primjer su bratske povezanosti koju se malo gdje može sresti. Kuda Pino tamo i Ive, kao dva brata blizanca, tijekom cijelog života.
Odlaskom barba Pina zatvara se jedno poglavlje života s turizmom i turizma sa životom svagdanjim kakvog smo željeli i kakvog smo voljeli.
Ostaju sjećanja i pouke s kojima Pino nastavlja živjeti u nama.
Vidi 23. minuta: https://www.youtube.com/watch?v=tALx6BbZPB4&t=2054s&ab_channel=Qemetiel218