Objavljeno

ŠTO DONOSE IZMJENE ZAKONA O UGOSTITELJSKOJ DJELATNOSTI ?

Turisti proglašeni „teroristima“ a domaćini rentijerima ?

Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti predloženo je nekoliko spornih izmjena Zakona. U članku 30a se objašnjava kako se dosadašnji iznajmljivači – pružatelji ugostiteljskih usluga u domaćinstvu i OPG-u dijele na „domaćine“ i „rentijere“.

„Domaćini“ se definiraju kao nositelji rješenja o odobrenju za pružanje ug. usluga koji imaju prebivalište u istoj županiji u kojoj su vlasnici nekretnine za pružanje usluga. Međutim nisu „domaćini“ ako pod istim uvjetima pružaju usluge u domaćinstvu koje je u stanu u stambenoj zgradi s više od četiri stana različitih vlasnika. Ti nositelji rješenja se proglašavaju „rentijerima“ kao i svi ostali koji imaju prebivalište izvan županije u kojoj su vlasnici nekretnine za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

Iako namjera ovakve podjele nije baš do kraja jasna, može se naslutiti da će u nekom narednom razdoblju „rentijeri“ biti dodatno porezno opterećeni. No, ono što je svakako sporno to je da se uopće pojam „domaćina“ na ovakav način zakonski definira. „Dobar domaćin“ je pojam koji spada u razinu kvalitete usluge i svrstava se u domenu marketinga. Za takvu „titulu“ potrebno je ispuniti kriterije uslužnosti koje traže i nagrađuju gosti.

Gosti već i sada kroz reviewe (brojčane i pisane ocjene smještaja po elementima usluge) dodjeljuju status dobrog domaćina na najvećim OTA platformama. Mišljenje gostiju je iznad zakonskih odredbi pa čak i iznad „zvjezdica“ u kategorizaciji jer je to ono što čini razliku u tržišnoj poziciji ponuditelja. Ocjene dobrog domaćinstva, čistoća, sigurnost su i dalje najvažniji elementi kvalitete smještaja. Zato je pokušaj zakonskog određivanja „domaćina“ – promašaj.

Isto tako „rentijer“ je pojam za ubiranje najamnine bez uloženog rada, što nikako nije slučaj kod usluge smještaja turistima. Smještaj se mora čistiti kod svake smjene gostiju, posteljina prati i glačati, svi uređaji redovito održavati i slično. To svakako netko radi. „Rentijerstvo“ više spada u domenu dugoročnog najma stana, poslovnog prostora, garaže, parkirališta i slično. Znači ni ovom pojmu nije mjesto u Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti.

Ako bismo još propitivali razliku između „domaćina“ koji živi u istoj županiji ili onog u susjednoj ili nekom drugom dijelu Hrvatske ili pak onog koji pruža uslugu smještaja turistima u stanu u zgradi s više od četiri stana različiti vlasnika i onoga koji pruža tu uslugu u isto takvoj zgradi jednog vlasnika, onda očito takva odredba nema smisla.

Turisti  su “teroristi” jedini remetitelji kućnog reda ?

Što se tiče suglasnosti 80% (67%) vlasnika stanova u zgradama s više od četiri stana različitih vlasnika za podnošenje zahtjeva za kategoriziranje smještaja i odredbe o retrogradnom traženju takve suglasnosti za postojeća rješenja o odobrenju za pružanje usluga smještaja – one su protuustavne. Da bi bile ustavne turiste bi trebalo proglasiti „teroristima“, odnosno onom skupinom podstanara koja jedina drastično narušava kvalitetu života ostalih vlasnika stanova. Ako se budu izvodili dokazi u budućim sudskim postupcima dokazat će se upravo suprotno.

Daleko više ima narušavanja kvalitete života stanara od strane ostalih stanara nego od strane turista.

Priuštivo stanovanje jedino u apartmanima građana ?

Također teza da iznajmljivanje stanova turistima smanjuje dostupnost stanova podstanarima po priuštivim uvjetima nije obranjiva. U Hrvatskoj imamo 600 000 praznih stanova, samo 120 000 nositelja rješenja o odobrenju iznajmljivanja stanova turistima pa je već na prvi pogled vidljivo da je u turizmu angažirano manje stanova od onih koji i dalje imaju status praznih.

Na primjer u gradu Rijeci imamo 14.000 praznih stanova a manje od 2.000 rješenja o odobrenju iznajmljivanja stanova turistima. Ukupni turistički kapacitet grada Rijeke je u svim kategorijama zajedno 5.000 kreveta na 100.000 stanovnika. Tu se turizam tek počeo događati i nema značajnijeg utjecaja, ni pozitivnog ni negativnog na stanovništvo. Dapače, treba ga poticati.

O visini lokalnih poreza  bise odluke  trebale donosit na lokalnoj razini

Inače što se lokalnih poreza tiče, oni se, kao prihodi jedinica lokalne samouprave, trebaju i određivati na toj razini, bez uplitanja središnje države. Nema nikakvog razloga da to tako ne bude. Sve što načelnik / gradonačelnik predloži a općinsko / gradsko vijeće prihvati past će na teret građana. Oni će ocijeniti  je li taj teret podnošljiv ili nije. Ako nije onda će na sljedećim izborima izabrati drugu vlast. Ako pak vlast predloži preniske poreze iz kojih neće moći servisirati javne potrebe, onda će doći u probleme zbog kojih će opet odgovarati biračima. To se zove demokracija.

Zato je porezna politika ozbiljna stvar koja se ne rješava „preko koljena“. Svaki dio Hrvatske je specifičan a ljudi koji tamo žive najbolje znaju svoje potrebe i mogućnosti. Porez mora biti blag i stimulativan za domicilno stanovništvo koje daje puni doprinos i porezni i ekonomski i društveni lokalnoj zajednici.

Lokalni porez mora biti stimulativan  u smislu privlačenja novih stalnih stanovnika odnosno mora biti najviši za porezne nerezidente koji  glavna porezna davanja plaćaju van Hrvatske i ne doprinose zajednici u istom omjeru kao lokalno stanovništvo. Tu su stvari potpuno jasne i ima niz primjera u zemljama i regijama Europske unije gdje su porezi na takav način regulirani.

Paket zakona protiv malih obiteljskih iznajmljivača

Do sada predstavljena zakonska rješenja kroz više zakona koji imaju zajednički nazivnik „paket zakona protiv malih obiteljskih iznajmljivača“ uzrokovat će velike potrese već u narednoj turističkoj sezoni. Smanjit će se broj registriranih, formalnih turista i povećati broj neformalnih i neregistriranih turista. Promijenit će se struktura vlasništva nad stanovima u priobalju u još veću korist stranaca. Past će i prihodi od turističke pristojbe. Započeti će pad prihoda od poreza na dohodak od imovine. Pojačat će se odljev domicilnog stanovništva i povećat priljev stranih radnika iz siromašnih zemalja dalekog istoka. Pogoršat će se susjedski odnosi u zgradama s više od četiri stana različitih vlasnika. To je samo početak „klizanja“ Hrvatske s pozicije sigurne zemlje u novu nesigurnost.

I to sve na pragu jedne od najizazovnijih godina u ovom stoljeću.

www.nedopinezic.com

Objavljeno

U MALINSKOJ ODRŽANO PREDAVANJE ZA IZNAJMLJIVAČE “KAKO DALJE ?”

Veliki interes iznajmljivača otoka Krka

U organizaciji Turističke zajednice otoka Krka i turističkih zajednica općina Baška, Punat, Vrbnik, Dobrinj, Omišalj, Malinska – Dubašnica i grada Krka 22.10. je održano predavanje o aktualnim temama za iznajmljivače s otoka Krka.
U kongresnoj dvorani hotela Malin okupilo se oko 300 iznajmljivača smještaja u domaćinstvu s otoka Krka kao i direktorice i direktori i voditeljica TIC-a turističkih zajednica Općine Baška, Općine Malinska – Dubašnica, Općine Dobrinj, Grada Krka, Ivana Topić, Daniel Manzoni, Boris Latinović, Sanja Polonijo, načelnik Općine Dobrinj Neven komadina i predstavnik TZ otoka Krka i TZ Kvarnera Anton Bolonić.

Prag rentabilnosti i modeli poslovanja

Majda Šale, direktorica Turističke zajednice otoka Krka uvodno je istaknula važnost smještaja u domaćinstvu za turizam otoka Krka bez kojega ne bi bilo željenih rezultata.

Nedo Pinezić, savjetnika za razvoj održivog turizma temeljenog na lokalnoj zajednici predstavio je novine u Zakonu o lokalnim porezima, Zakonu o turizmu, prijedloge Zakona o porezu na nekretnine, Zakona o porezu na dohodak.
Predstavljen je i model izračuna fiksnih i promjenjivih troškova, način određivanja praga rentabilnosti i formiranja prodajne cijene kod iznajmljivanja smještaja turistima.

Sudionici predavanja su dobili uvid u mogućnosti poslovanja kao građani fizičke osobe u sustavu paušalnog poreza na dohodak i utvrđivanja poreza na temelju poslovnih knjiga.
Predstavljen je i model prijenosa upravljačkih prava na pravanu osobu, turističku agenciju kao i mogućnost sklapanja ugovora o dugoročnom najmu.
Na predavanju je skrenuta pozornost na razliku statusa poreznog rezidenta i nerezidenta, o značenju i značaju prebivališta i o slobodi kretanja ljudi na prostoru EU i EEP.
Zaključeno je da svaki iznajmljivač mora sam donesti odluku o načinu poslovanja prema novim uvjetima ali i da se ljudi u lokalnoj zajednici moraju snažnije angažirati oko zaštite svojih stečenih prava.

Predstavljene novine seta zakona

S obzirom na to da će prema Zakonu o turizmu, Zakonu o porezu na nekretnine, Zakonu o porezu na dohodak, Zakonu o turističkoj pristojbi konačnu odluku o visini davanja i (ne)mogućnosti poslovanja donositi vijeća općina i gradova, idući lokalni izbori su od iznimnog interesa za domicilno stanovništvo.

Lokalni izbori u 2025. najvažniji do sad

Nikad nije bilo važnije izabrati čelne ljude koji razumiju izazove što se pred njih postavljaju. Zato se pozivaju udruge iznajmljivača, članovi lokalne zajednice da već sad aktivno sudjeluju u javnim raspravama vezanim uz odluke koje će im biti životno važne.
Stanovnici otoka Krka su velikim odazivom na poziv Turističke zajednice otoka Krka još jednom potvrdili poziciju otoka kao perjanice obiteljskog turizma Republike Hrvatske.

www.nedopinezic.com

Objavljeno

Paket zakona protiv iznajmljivača

Razgovor s Alenkom Juričić Bukarica, Novi List, 13. 10. 2024.

Vladinom poreznom i zakonskom reformom koja je u tijeku na iznajmljivače se stavlja daleko veći teret nego sad. Cijeli je set zakona koji se tu mijenjaju pa tako, uz ostalo, visina paušalnog poreza na dohodak za iznajmljivače drastično raste. Za privatni smještaj u prvoj kategoriji prema indeksu turističke razvijenosti, po metru kvadratnom raste na 150 do maksimalnih 300 eura po krevetu. U drugoj kategoriji na 100 do 200 eura, u trećoj na 30 do 150 eura, a u četvrtoj, a to znači u najnerazvijenijim turističkim područjima na 20 do 100 eura po krevetu.

U Vladi su izračunali da donja granica za najrazvijenije raste čak 653,4 posto. S time da se sada puni iznos paušala plaća i na pomoćne krevete koji su do sada bili izuzeti ili dijelom opterećeni ovim porezom. A konačnu „presudu“ dat će lokalne samouprave na koje je država prebacila odluku o konkretnom iznosu unutar ovih granica.

Međutim, tu je i novi Zakon o upravljanju i održavanju zgrada prema koje će se za nova rješenja o kategorizaciji stanova u zgradama tražiti 80 posto potpisa suglasnosti suvlasnika, obavezno neposrednih susjeda.

A tu je i novi Zakon o turizmu s tri Pravilnika prema kojem će destinacije izračunavati prihvatni kapacitet, a na temelju kojeg će lokalna samouprava moći zabraniti nove kategorizacije na cijelom svom području ili točkasto u pojedinim dijelovima. S time da će se ograničenje moći odnositi i na ugostiteljske objekte.

Tu je još i najava Zakona o porezu na imovinu, a koji bi trebao zamijeniti oporezivanje kuća za odmor. S time da će se plaćati za sve nekretnine koje su kratkoročnom najmu, što znači kraćem od 10 mjeseci godišnje, a davanje bi trebalo biti od 0,8 eura do maksimalnih 8 po metru kvadratnom. Kuće za odmor su do sada bile oporezovane s maksimalnih 5 eura po kvadratu.

Dakle, sa svih strana slijedi udar na privatni smještaj koji se targetira kao glavni uzročni prekomjernog turizma. Iako je još veći problem siva zona nekretnina u nekomercijalnom smještaju, a koji uopće nije reguliran. I taj će se dio zahvatiti samo porezom na imovinu koji dakle znači maksimalno povećanje od mizernih 3 eura po kvadratu.

Iznajmljivanje smještaja turistima – kako dalje ?

Detaljnije o svemu tome opširno će na besplatnom predavanju Iznajmljivanje smještaja u domaćinstvu turistima – kako dalje? 22. listopada u Malinskoj govoriti Nedo Pinezić, stručnjak za obiteljski smještaj te dugogodišnji predsjednik Zajednice obiteljskog smještaja pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. S Pinezićem smo razgovarali samo o dijelu reperkusija koje nosi novi zakonski okvir, a koji će po svemu sudeći najviše oštetiti one najslabije, posebno penzionere koji iznajmljuju jedan do dva apartmana ili sobe.

– Moja je želja da set zakona kojima se ograničava i onemogućava stjecanje drugog dohotka kao dodatka mirovinama nikada ne zaživi. Naime, naši su vrijedni roditelji zaslužili dostojanstvenu starost. Ponosni ljudi nikome nisu na teret, stvarali su kroz cijeli život osnovu za dostojanstven život u trećoj dobi. Kad već imaju sramotno niske mirovine, oduzimanjem mogućnosti da sami brinu o sebi dohotkom od imovine koju su stekli i sačuvali doživjeli su težak udarac od onih koji se zaklinju na  svoju veliku socijalnu osjetljivost, kazao je na početku razgovora naš sugovornik.

Od 1. siječnja iduće godine promjene koje se tiču iznajmljivača su doista velike, posebno raste porezno opterećenje. Što je, međutim, s tim famoznim nekomercijalnim smještajem i nerezidentima?

– Pitanje nerezidenata, dakle stranaca kao vlasnika nekretnina u Hrvatskoj je sve izraženije. Svaki drugi kupac na Jadranu je stranac i to je poznat podatak. A što znači nerezident? To su ljudi koji ne plaćaju porez u Hrvatskoj. Oni čak i na tu kuću ili stan koju posjeduju plaćaju porez u zemlji u kojoj žive. Zašto? Jer razvijene zemlje nemaju porez na nekretnine, već porez na imovinu, a u imovinu ulazi i ta nekretnina koju posjeduju u Hrvatskoj. Dakle, građanin Slovenije, Italije ili čak i Švicarskoj, će na nekretninu koju posjeduje u Hrvatskoj, platiti porez u vlastitoj zemlji i to izdašan, a koji će mu biti umanjen za ovaj mali dio koji plaća u Hrvatskoj.

Kako je Hrvatska ušla u EU izjednačena su prava kretanja sa svim građanima Europskog ekonomskog prostora tako da se građani EU mogu slobodno kretati i boraviti izvan mjesta prebivališta do 90 dana unutar 180 dana bez zakonske obveze prijave boravišta. Znači netko iz Munchena može uz Rijeci ili na Krku boraviti dva, tri mjeseca bez da mora prijaviti boravište. Doduše, zakon o turističkoj pristojbi nalaže, da svi ti prazni stanovi trebaju biti proglašeni kućama za odmor i da bi vlasnici se trebali između 1. srpnja do 1. rujna trebali se prijaviti u eVisitor, platiti simboličnu paušalnu turističku pristojbu, nekih 13 do 14 eura za vlasnike i članove obitelji, i isto tako prijaviti svakog posjetitelja, rođaka i prijatelja koji i za njega platiti turističku pristojbu koja, pak, iznosi 1,5 do 2 eura ovisno o općini ili gradu u kojoj se kuća za odmor nalazi.

Zakon postoji, ali se ne provodi. To su ti neformalni, odnosno nekomercijalni turisti, a kojih, s obzirom na to da se ne prijave, nema ih u sustavu eVisitora, i zato imamo manipulacije brojkama.

 

Što iznajmljivači mogu očekivati od 1. siječnja, kako se pripremiti?

– Bitno je da se iznajmljivači upute što se sve na njih odnosi. A o tome će biti još govora kada konačna varijanta Zakona o porezu na imovinu izađe , jer još ne znamo sa sigurnošću hoće li biti tako kako je predloženo. Financijsko opterećenje će ovisiti o puno toga, koliki je kapacitet nekog smještaja, koliko godišnje imaju prihoda, da li se radi o starijim ili mlađim ljudima jer tu i drugi troškovi poslovanja. Dakle, da li digitalni marketing rade sami ili im to radi netko drugi, da li sami čiste ili plaćaju za čišćenje, a što su dosta veliki troškovi koji utječu na ukupnu kalkulaciju.

Očekivanja su da će s ovim rastom nameta u konačnici cijene u obiteljskom smještaju ići gore?

– Naravno da će pod tim pritiskom cijene morati rasti. Ali je pitanje kakvu će prođu one imati na tržištu. Poučeni ovogodišnjim srpnjem, vidjeli smo da do prave špice, odnosno do zadnjeg tjedna u srpnju, visoke cijene ne prolaze. Pa je bilo spuštanja cijena i to moramo imati na umu, a nije za očekivati da će se dogodine po tom pitanju nešto bitno promijeniti. Ako nam ta cijena ne prođe i smještaj ostane prazan, opet smo u problemu. Tako da će svatko morati za sebe napraviti kalkulaciju. Ljudi imaju iskustva, znaju kakva im je popunjenost i koje su im cijene prošlog i ovog ljeta prošle, a koje nisu, a tako će se potražnja kretati otprilike i iduće godine. Konačni paušali će ovisiti i o tome da li se nalaze smještaj nalazi u turističkom području koje je najrazvijenije ili manje razvijeno.

Mi smo ugrubo radili kalkulacije za one koji su u sredini ponude, odnosno koji nisu imali novaca za značajnija ulaganja u svoje kapacitete, da nisu na atraktivnoj poziciji i pokazalo se da su na granici isplativosti. Rekao bih sigurno jedna trećina ukupnog  broja iznajmljivača je u toj kategoriji. To su uglavnom ljudi starije životne dobi, u mjestima koja imaju kratku sezonu. Oni nisu mogli previše ulagati jer nisu kreditno sposobni, a i pitanje je zašto bi išli u tim godinama u neke velike investicije. Za njih iznajmljivanje postaje vrlo upitno.

Činjenica je da ustvari porezni tretman hrvatskih građana i stranaca, nerezidenata uopće nije pravedan. Je li se moglo bolje porezno zahvatiti taj dio nekomercijalnog smještaja i koliko on ustvari predstavlja uteg turizmu i konačnici lokalnim zajednicama, opterećenju na infrastrukturu i slično? Što tu očekivati?

– Problem je da je Hrvatska do sada imala nekontroliranu izgradnju stanova za odmor. To nisu neke male vikendice li nešto što koristi jedna obitelj, već vile i višestambeni objekti. Te su zgrade građene „kao za život“, ali ustvari ne s namjerom stanovanja nego kao drugi dom za slobodno vrijeme. To su jako veliki kapaciteti, najnoviji te na atraktivnim pozicijama. I naravno da u špici sezone, kada se traži krevet više, u tim objektima boravi ogroman broj ljudi. I vlasnici tih objekata i oni koji kod njih dolaze su jednom bili i sami turisti koji su negdje plaćali smještaj. Onog trenutka kad su kupili nekretninu, prestali su biti turisti, a na sebe su vezali i ne mali broj ljudi iz svog životnog kruga koji su također prestali biti klasični turisti koji su plaćali smještaj.

Tako da je s jedne strane napravljena ogromna nelojalna konkurencija, a s druge je velik dio tržišta uzurpiran od strane takvih vlasnika objekata. Na zapadu ne znam ni jednu zemlju koja je to dozvolila, dapače, kada neko naselje ili grad imaju status turističkog mjesta onda se posebno pažljivo planiraju urbanizam i razvoj. Graditi neki kapacitet, a da tamo nemaš prebivalište i da nisi porezni rezident, je izuzetno skupo i plaćaju se veliki porezi, praktički porezi na luksuz. Da to nije tako onda bi na Bledu bilo 10.000 kreveta u vlasništvu Hrvata. Ironiziram malo, ali shvaćate poantu. To se nije dogodilo ni tamo, ni u drugim jakim turističkim mjestima, toga jednostavno nema.

Kod nas je taj nekretninski biznis potpuno izmaknuo kontroli i sada ovakvim zakonskim rješenjima se u porezno povoljniji položaj stavljaju vlasnici tih objekata s obzirom na to da je njima jedina promjena ta da će, ako su do sada plaćali maksimalno 5 eura po kvadratu, sada plaćati maksimalno 8 eura po kvadratu.

To je jedina razlika tako da ako si rezident ispada, nažalost, da bi ti bilo bolje da imaš kuću za odmor nego kategorizirani smještaj. I s obzirom na prije spomenutu slobodu kretanja unutar EU možemo očekivati samo još više ljudi u tom nekomercijalnom smještaju, odnosno kućama za odmor, pogotovo ako se pod teretom povećanih davanja cijene u kategoriziranom obiteljskom smještaju budu dizale.

Činjenica je da dojučerašnji turist više to neće biti, a boravit će na našoj obali. I to nitko ne može kontrolirati.

Nedavno su na snagu stupila tri pravilnika iz Zakona o turizmu. Kako uopće gledate na činjenicu da će se kroz egidu borbe s prekomjernim, odnosno over turizmom, lokalna samouprava moći zabraniti kategorizacija apartmana, ali i ugostiteljskih objekata u nekom mjestu, pa i točkasto u nekom dijelu grada ili ulici?

–  Ja sve te zakone gledam kao jedan paket, a svi imaju istu agendu. A to je ograničenje legalnog kapaciteta u obiteljskom smještaju. Što se tiče Zakona o turizmu, nema transparentnih podataka koliko u jednom mjestu ima stanova i vikendica za odmor, koliko ljudi u njima boravi pa da bi se reklo moramo ograničiti daljnju urbanizaciju, dakle, ne želimo da se gradi više takvih stanova.

Prije svega je potrebno napraviti katastar objekata jer bi svatko u svojoj općini morao znati što mu se na terenu događa, koliko ima objekata, o kakvim je objektima riječ, koliko etaža, da li imaju garažu, bazen… Sve su to neke važni podaci da bi se izračunalo to maksimalno opterećenje destinacije. Takvih podataka nema i s time se onda može manipulirati. Jedino za što imamo konkretne podatke je ustvari kategorizirani smještaj i to se zna i onda se samo to uzima kao neki parametar na bazi kojeg se rade studije. A onda ovaj drugi dio, nekomercijalni smještaj, koji je puno veći, ostaje izvan sustava. I zato sam jako skeptičan.

Ni jedna manja općina neće imati kapacitete da radi takve studije i morat će angažirati konzultantske kuće. U Hrvatskoj ih ima dvije, tri i sve su na neki način bile uključene u izradu prijedloga novog Zakona. Ono što oni napišu bit će nešto što se neće moći provjeriti i ići će na korist određenih interesnih krugova, a na štetu lokalnog stanovništva. I to će sve još masno platiti turističke zajednice.

Za kraj, kako komentirate tu neku famu oko privatnog smještaja da je on najveći problem u hrvatskom turizmu. Vidimo da se velike metropole poput Barcelone i Budimpešte u potpunosti planiraju odreći najma stanova turistima, da se na Mallorci i drugdje protestira protiv turizma. Činjenica je, međutim, da je Hrvatska po pitanju privatnog smještaja jedna od zakonski najuređenijih zemalja EU i da se zna koliko se iznajmljuje.

– Do demonstracija lokalnog stanovništva dolazi onda kada su štete od turizma veće od koristi za samo lokalno stanovništvo. Kad se lokalno stanovništvo zapošljava u turizmu, kad imaju dodatni prihod od turizma, kad im se ulaže u infrastrukturu, jasno da neće biti protiv turističkog razvoja. Otok Krk je fantastičan primjer napretka koji je turizam donio samim otočanima. A kada govorimo o primjeru Španjolske, tamo se već dogodilo ono što će se nama sada desiti.

Obalna je crta preizgrađena, i to objektima za masovni smještaj. A to su hoteli, apart hoteli  i slično, a koji su usto zapriječili prilaz plažama, koji stvaraju ogroman pritisak na infrastrukturu i zapošljavaju stranu radnu snagu. Turizam nije razvijan tako da u njemu lokalno stanovništvo nađe egzistenciju, nego se isto tako uvozi radna snaga.

Kad se lokalna zajednica ne može zaposliti, ne može u turizam prodati svoje proizvode, ometano im je kretanje, kad ne mogu koristiti to more, naravno da im turizam smeta. I stalno se radi na puštanju informacija kako je turizam kod stanovništva „najveće zlo“. A sve ostalo je u redu. Nikad nismo pročitali da kamp koji primi 10.000 ljudi stvara pritisak i overturizam. Ili neko hotelsko naselje od 2.000 kreveta. Ali da turisti borave u privatnim kućama, to je pritisak.

Na kraju je turizam kolateralna žrtva. Ljudi na kraju protestiraju protiv onoga od čega žive ili bi trebali živjeti, i zato što je se došlo do apsurdne situacije da je lokalna zajednica isključena  iz koristi od turizma. Kapital jasno traži puteve da plati čim manji porez pa se aranžmani prodaju u Njemačkoj i tamo plaćaju porez pa te španjolske općine ni ne ubiru neki poseban prihod od turističke djelatnosti.

A što je s našom zemljom?

– Ovome što se događa se nitko ne bi trebao veseliti. Svih se to tiče. Svi će doći na red, prije ili kasnije. Veliko otvaranje obale i gradova za investicije u “mixed use” objekte, objekte koji će biti kombinacija iznajmljivanja apartmana od strane novih, bogatih vlasnika, mjesto povremenog boravka i gdje će se izgraditi prostori za ugostiteljstvo, trgovinu i slično “izbacit će iz igre” sve postojeće pružatelje usluga. Svime će gospodariti strani vlasnici a opsluživat će jeftina, uvozna radna snaga s dalekog istoka i tu jednostavno više neće biti prostora za gospodarske aktivnosti domicilnog stanovništva. Istovremeno će rasti porezni i para porezni pritisak na nekretnine u vlasništvu domicilnog stanovništva tako da će se obala i atraktivne lokacije u gradovima polako “isprazniti” od domicilnog stanovništva. Starije domicilno stanovništvo će prodavati nekretnine i odseliti u ubožnice upitne kvalitete života. Mladi će morati “trbuhom za kruhom” ali s ograničenim mogućnostima. Europa stenje prema velikoj krizi sličnoj onoj prije 2. svjetskog rata, Bliski istok srlja u novi rat, daleki istok je potencijalno novo krizno žarište…Ostaje Amerika, kao u vrijeme naših nonića i pranonića. Za teže fizičke poslove koje nitko ne želi raditi…

Treba, međutim reći i kako mi imamo uređenu ovu vrstu smještaja još od Austro-Ugarske, dakle, imamo zakone još iz tog doba prema kojima je pružanje usluge smještaja u kućanstvu bilo već tada regulirano i zvalo se kućna radinost. Dakle, koliko god je duga povijest turizma na ovim prostorima, toliko je dugo zakonski reguliranje obiteljskog smještaja koji je bio i nastavio se razvijati na istim pozicijama kao onaj u Austriji i nakon što su se mijenjale države. Dakle, imamo itekakvu tradiciju i povijest.

www.nedopinezic.com

Objavljeno

ŽESTOK UDAR NA IZNAJMLJIVAČE OBITELJSKOG SMJEŠTAJA

 

Razgovor sa Srđanom Hebarom, novinarem Večernjeg Lista za Temu broja 29.9.2024.

Ovdje je riječ o konačnom rješenju, o konačnom obračunu s obiteljskim smještajem. To što se radi u potpunoj je suprotnosti s agendom o održivom turizmu UNWTO-a.  Rezultat će biti potpuno izbetonirana obala s tisućama mastodonata, „aparthotela“, u naravi „mixed use“ objekata koji će biti istovremeno stambene i apartmanske zgrade. Time će se „izbaciti iz igre“ domaće iznajmljivače smještaja u apartmanima za korist nekretninskog kapitala. To je ono što se događa. Čisti nekretninski posao.

Turizam je nešto sasvim drugo, on je alat za revitalizaciju područja koja nemaju druge gospodarsko – ekonomske osnove. Za mjesta poput naših na Krku, ili kakvom drugom otoku ili obali, gdje nema industrije, gdje stanovništvo kroz naraštaje emigrira…

Turizam se u našim mjestima ispostavio kao dobar alat koji će preokrenuti trend  odlaska ljudi, pa čak i drugi dolaze živjeti. To bi trebala biti osnovna misao kada se razmišlja o strategiji razvoja turizma. A ona bi se trebala prvenstveno odnositi na – čovjeka. Lokalnog, autohtonog, domicilnog a ako hoćemo s poreznog stajališta, i poreznog rezidenta.

To znači da bi svatko tko živi u takvom kraju trebao biti potican ili privilegiran u odnosu na sve druge koji nisu porezni rezidenti, koji nemaju tu mjesto prebivališta i koji nisu aktivni članovi lokalne zajednice.

Mala općina živi od poreza na dohodak od nesamostalnog rada i samostalne djelatnosti. I taj se porez plaća prema mjestu prebivališta . Moje je prebivalište u Krku, a da imam, primjerice apartman u Zagrebu koji iznajmljujem tamo bih platio porez na dohodak od tog apartmana i porez na nekretninu. Ali sve duge poreze – porez na moj prvi dohodak, porez na honorare i slično, plaćao bih Krku jer mi je porezno središte Krk.

Ne mogu ja ovdje s otoka biti izjednačen s građanima koji žive u metropoli 12 mjeseci. Zar ne bih morao biti, ako sam investirao u apartman u Zagrebu, ipak u nepovoljnijem položaju od Zagrepčana ? Jer taj Zagrepčanin ima dijete, ono ide u vrtić. Vrtići se grade, zapošljavaju odgajateljice, pa dijete kreće u školu, grade se škole za djecu, zapošljavaju se učiteljice i čistačice, pa će otac otići u kvartovski kafić s dečkima, popiti rundu – dvije, pa treba zaposliti i konobara. Obitelj će u zgrebu otići i kod vulkanizera, pa će i on otvorit obrt jer mu ovi dolaze dva puta godišnje , on im čuva gume. Pa će ići kod autoelektričara i njega će hraniti, pa kod frizerke…Konačno oni plaćaju svaki mjesec iz svoje plaće porez na dohodak koji ide u kasu metropole. Ja ne. Moj porez ide u Krk.

Govorim to sve zbog toga što su sve ekonomske i društvene aktivnosti vezane uz – mjesto prebivališta. Mogli bismo to primijeniti na bilo koje mjesto u Slavoniji, ili na dalmatinskoj obali i otocima. Jasno je da  su oni koji tamo žive 12 mjeseci – heroji. I moraju biti nagrađeni a ne kažnjeni.

A strani vlasnici nekretnina na Krku ? Nagrada ili kazna ?

Oni plaćaju poreze u svojoj zemlji, a nije jasno kako mogu biti u istom ili boljem položaju od onoga tko živi na Krku ili kakvom drugom izolirnom otoku. Porezna strategija mora imati određeni cilj, a tu se vraćamo na priču o tome kako se moramo spasiti demografskog loma. Demografska slika na ruralnim područjima Hrvatske je katastrofalna, a zakonske izmjene poput najavljenih iselit će i ono malo ljudi koji na otocima borave cijele godine.

Ne smijemo se pretvoriti u vikend – zemlju, moramo sačuvati mlade da ne odlaze  van, i sačuvati život i izvan velikih urbanih centara. I čuvati taj život tijekom 12 mjeseci, a ne samo ta dva mjeseca kada je najatraktivnije. Jasno je da treba napraviti distinkciju tko su – rezidenti, oni s prebivalištem koji daju puni doprinos zajednici te – tko na otok dolazi kao investitor. Ne mogu oni biti isto tretirani od poreznika.

Što će sve vlasnici nekretnina morati plaćati ?

Porez na dohodak od imovine, odnosno iznajmljivanja apartmana turistima. Drugo je turistička pristojba, odnosno porez na krevet. Treće je članarina turističkim zajednicama, četvrto su komunalne naknade, odnosno lokalni porez po kvadraturi, peto porez na kuće za kuće za odmor koji sada postaje porez na nekretnine.

Koje je rješenje ?

Razgovor. Komunikacija s terenom, jer čini se kako se odluke donose kabinetski. Naša je  zemlja toliko različita , svaki kraj ima svoje specifičnosti, da je nemoguće uzimati bilo koji za primjer drugima. Treba otvoriti komunikaciju, to su stvari koje se rješavaju godinama. Treba snimiti stanje, testirati mjere, ali u partnerskom odnosu. Nekad smo imali strukovnu organizaciju pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, zvala se je Zajednica obiteljskog turizma HGK, pa smo razgovarali i tražili rješenja.

O koliko se iznajmljivača radi koji će biti pogođeni novim porezima? Govorili ste o udaru na iznajmljivače obiteljskog smještaja, tko će izvući najdeblji kraj ?

120.000 rješenja za kategorizaciju je izdano, a riječ je većinom o ljudima koji su u potpunosti hrvatski građani, rezidenti. Čak trećina tih ljudi, dakle 40.000 su umirovljenici. I oni će prvi doći pod udar. Prosječni hrvatski iznajmljivač obiteljskog smještaja ima šest postelja  za iznajmljivanje i prosječno ostvari 5.500 eura prihoda, tog drugog dohotka od imovine. Naravno, većina se tih smještaja nalazi na obali, otocima i u većim gradovima, na atraktivnim lokacijama. I uzmimo sad nekoga tko ima 400 eura mirovine a uprihodio je recimo tri, četiri tisuće eura preko ljeto iznajmljujući apartman. Taj novac on troši cijelu godinu na -lijekove, račune, odlazak u dućan, mora preživjeti zimu. I sad kad ga se optereti još jednim nametom, njega će to „klepnuti” mnogo više nego nekog drugog.

Uzmite i to da striji ljudi više ne mogu sami čistiti, klečati na podu, stajati na stolici i prati prozore, već moraju iznajmiti servis, čistačicu. Netko im mora voditi i digitalno poslovanje, buking, dolaske i odlaske, prijave i odjave, dopisivanje s gostima, pa im u tome netko od mlađih mora pomoći. Kad se sve zbroji, ne da će takvi ljudi biti u minusu zbog toga što desetljećima u svojim kućama iznajmljuju turistima ljeti smještaj već će i dugovati što će ih dovesti do razmišljanja o prodaji nekretnine i odlasku u neku ubožnicu gdje će skončati svoj život, ako nađu mjesto.

Nas bi država zapravo trebala zaštititi, prvenstveno te ponosne, starije ljudi koji nikada nisu ostali nikome ni za što dužni. Najprije treba imati drukčiji odnos prema domaćem čovjeku koji iznajmljuje ili ima vikendicu. Zašto ? Zato što su i jedan i drugi porezni rezidenti u Hrvatskoj. Različiti tretman trebaju imati stranci koji nisu porezni rezidenti u Hrvatskoj niti u mjestu u kojem imaju u vlasništvu nekretninu za provođenje slobodnog vremena. Svaka država prvenstveno vodi brigu o svojim građanima, i nisu, koliko god to žele, ravnopravni oni koji u to mjesto u drugoj državi dolaze iz vana, zar ne ?

Zamislite sebe, na primjer u Augsburgu ili Bledu. Imate li baš sva prava kao i domaći susjed koji je tu generacijama ? O.K. ako tko dođe, pa promjeni mjesto prebivališta, i dođe živjeti na otok, taj bi trebao biti stimuliran i objeručke prihvaćen. Da kad gledate Zagreb, Munchen ili Malinsku, da zaključite kako je bolje živjeti u Malinskoj, da se ljudi dosele iz velikih sredina, da preokrenemo trend. Na kraju jedno je stranac koji s nama ide u ribolov, i s nama živi cijelu godinu a drugo je stranac koji dovodi svoje sugrađane strance u neprijavljeni apartman…

Problem je vrlo praktičan, nas ima 20.000 koji tu stalno živimo i plaćamo sve poreze i sva davanja. Plaćamo i za one zbog kojih su proširene ceste, dodane vodovodne i kanalizacijske cijevi, trafostanice… skupa infrastruktura. Mi tu infrastrukturu  plaćamo kroz 12 mjeseci svim navedenim porezima i davanjima, plaćaju i turisti kroz cijenu boravka ali vlasnici kuća za odmor plaćaju daleko manje.

Spominjete i sumnjiv strani kapital, što je točno problem ?

Dolaze ljudi, to nije ništa novo, sa sumnjivim kapitalom sa svih strana kontinenta. Grade, kupuju, trguju. Time se podižu cijene nekretnina pa sutra naša djeca više neće moći na otoku kupiti nekretninu. Ako tko ne naslijedi kakvu kuću, neće je moći kupiti ništa za stanovanje. Morat će se odseliti. Zamislite  umirovljenike koji nemaju djece ovdje, djeca su odselila, a oni taj porezni pritisak neće moći izdržati. Morat će prodati kuću, završiti svoj život kako smo već rekli a djeca se više neće imati kamo vratiti… Ugasiti će se vatra na ognjištu.

www.nedopinezic.com

 

Objavljeno

PRAZNI STANOVI I VARLJIVA TURISTIČKA STATISTIKA

Do sada izbjegavana tema zapravo je najvažnija tema sadašnjeg trenutka hrvatskog turizma.

Hoće li potpuno nestati tako zvani “kategorizirani smještaj u domaćinstvu”?

Da li će ukupni statistički podaci i dalje rasti na osnovu “neformalnih” turista iz “praznih stanova” ?

Zašto u nekim sredinama, osobito u većim gradovima, aktualna vlast izbjegava pokretanje projekta socijalnog stanovanja za mlade obitelji;  a za manjak takvih stanova optužuje građane koji iznajmljuju smještaj turistima ?

Zašto i dalje buja novogradnja stanova na atraktivnim područjima unatoč što imamo već više od 600.000 praznih stanova ?

“Slučaj Rijeka” kao upozorenje.

O ovim i drugim pitanjima o kojima se ne govori u javnosti, za sada možete čitati i preslušati samo ovdje:

“Ljudi u nesigurnim vremenima gube povjerenje u novac i ulažu u beton, a Hrvatska je dozvolila izgradnju stanova bez obzira na mjesto prebivanja, rekao je Nedo Pinezić, savjetnik  za razvoj održivog turizma i predsjednik Odbora za turizam Županijske skupštine PGŽ.

U Hrvatskoj je 600 tisuća praznih stanova, u PGŽ 40 tisuća a u Rijeci čak 12 tisuća praznih stanova, što je grad veličine Karlovca.

Samo je dvije tisuće stanova u Rijeci u turističkom najmu. Nedo Pinezić tumači da prazni stanovi ne donose korist nikome, osim svojim vlasnicima.

Smatra da bi za privatne investicije u stanogradnju trebali odrediti različite porezne stope, u korist domicilnog stanovništva te da bi stanove u vlasništvu države i gradova trebali opremiti i ponuditi za stanovanje mladim obiteljima po povoljnom najmu.

I turističku ponudu treba razvijati na korist domicilnog stanovništva, autohtono i održivo. O tome kako zadržati mlade ljude, a gostima ponuditi autohtone i održive doživljaje, razgovarali smo u emisiji Kafe. Poslušajte:”

https://radio.hrt.hr/radio-rijeka/zivot/nedo-pinezic-nije-turizam-kriv-za-rast-cijena-nekretnina-prazni-stanovi-cuvaju-novac-svojim-vlasnicima-11634601?fbclid=IwZXh0bgNhZW0CMTEAAR21TxCZShtficwczGUc57Wai_Us3MXkY5FVvOwu6JKLv5hc6qkMw2ILBTw_aem_6nPW4mg3eVHQ3VezCI9ozA

Objavljeno

KATEGORIZIRANI SMJEŠTAJ I PRAZNI STANOVI NA KVARNERU

Teza o prevelikom broju kategoriziranih stanova za najam turistima nije istinita

Mogli bismo reći da se i u ovoj domeni pojavljuje fenomen „lažnih vijesti“. Sustavno ponavljana teza postaje u percepciji javnosti činjenice iako bez ikakvih dokaza.
To je jedan od razloga zašto tražimo informaciju izravno od nadležnih tijela a onda ju dijelimo sa zainteresiranom javnošću.
Jedna od takvih prigoda je postavljanje vijećničkog pitanja na zasjedanju Županijske skupštine.

U Primorsko – goranskoj se županiji odgovori daju zaista u propisanom roku i na zadovoljavajući način.
Suprotno tome, stanje je nezadovoljavajuće, kad je u pitanju informacija o kategoriziranim smještajnim objektima i onima koji imaju status „prazni stanovi“.

Kategorizirani smještaj u stanovima u Primorsko – goranskoj županiji

Još se uvijek konsolidiraju podaci koji su se do 2023. godine vodili kroz više upisnika kao što su:  Upisnik o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, Upisnik o minimalnim uvjetima i uvjetima za kategoriju ugostiteljskih objekata i dr. Svi su se upisnici, osim onog za građane u domaćinstvu, vodili ručno u obliku uvezene knjige.

2023. je pokrenut Središnji registar za ugostiteljske djelatnosti i usluge u turizmu u sklopu Hrvatskog digitalnog – e Turizma. Na žalost još uvijek nisu svi podaci verificirani i uneseni u e sustav.
Ono što se sad može iščitati iz tog sustava a odnosi se na Primorsko – goransku županiju je podatak da imamo ukupno registrirano 27.038 objekata za smještaj turista u stanovima (apartmanima). Pri tome su građani registrirali 19.333 smještajna objekta vrste apartman i 6.158 objekata vrste studio apartman. Poslovni su subjekti registrirali 1.233 apartmana i 314 studio apartmana.

Također na području županije imamo registrirano i 2.616 kuća za odmor u vlasništvu građana i 270 kuća za odmor u vlasništvu poslovnih subjekata.
Od ukupno 80.360 „praznih stanova“, 29.024 su oni koji su kategorizirani za iznajmljivanje turistima a 51.336 je bez kategorizacije i bez prijave prebivališta ili boravišta osoba na tim adresama. Odnos kategoriziranih stanova za najam turistima prema potpuno praznim, nekorištenim stanovima na čijim adresama nema prijavljenog boravišta ili prebivališta je 1 prema 2.

Rijeka – grad praznih stanova

U Rijeci je evidentirano 1.518 kategoriziranih apartmana i studio apartmana i 19 kuća za odmor. Od toga su poslovni subjekti kategorizirali 94 apartmana i niti jednu kuću za odmor.
Od ukupno 14.238 praznih stanova, u Rijeci je kategorizirano za najam turistima 1.631 stan. 12.607 stanova je potpuno praznih, nekorištenih, na čijim adresama nema prijavljenog boravišta ili prebivališta. Odnos kategoriziranih stanova za najam turistima i praznih, nekorištenih stanova je 1 prema 7,5.

Zašto je ovakvo stanje nepovoljno ?

Sama činjenica o velikom broju praznih stanova koji ne služe za stalni, privremeni ili povremeni boravak govori da možda nemamo evidenciju niti saznanje o stvarnom broju posjetitelja u nekom mjestu, gradu poput Rijeke. To bi značilo da u nekom trenutku u Rijeci može u ovih 12.607 praznih stanova ukupno boraviti 50.000 ljudi a da nisu nigdje evidentirani.

50.000 neevidentiranih prema 6.500 evidentiranih posjetitelja, turista čini ne malu razliku u smislu sagledavanja „nosivih kapaciteta destinacije“. Ako 6.500 turista u gradu od 90.000 stanovnika predstavlja „overtourism“ i zbog toga se poreznom presijom želi smanjiti taj legalni kapacitet, što je s „pritiskom nevidljivih“ 50.000 ?

S poreznog stajališta 12.607 praznih stanova ne doprinosi ništa a 1.631 kategorizirani stan doprinosi paušalnim porezom na dohodak, paušalnom turističkom pristojbom i članarinom.

S vlasnicima ovih stanova turističke agencije, servisi za čišćenje i održavanje mogu legalno sklapati ugovore dok kod praznih stanova turističke agencije ne mogu posredovati a ugovoreni servisi za čišćenje bude pozornost poreznih vlasti.

Navedeni podaci također ukazuju na pojavu rasta broja praznih stanova i pada broja stalnih stanovnika. Manjak stalnih stanovnika odražava se na ekonomsku moć jedne sredine, manjak prihoda od poreza na prvi dohodak (plaću) i sve teže održavanje dostignute razine komunalnog standarda.

Manjak stalnog stanovništva kompenzira se uvozom radnika iz dalekih zemalja sa sasvim drukčijim kulturološkim navikama. Oni svojim skromnim zahtjevima utječu na niske plaće i nizak standard stanovanja radnika. To dodatno motivira domicilno stanovništvo na odlazak. Daljnjom stigmatizacijom i dodatnom poreznom presijom domicilnog stanovništva koje nastoji ostvariti drugi dohodak za svoje životne potrebe tjera se iste na prodaju nekretnina novim vlasnicima bez prebivališta i boravišta u mjestu stjecanja nekretnine.

Jednostavno rečeno, ako plaća nije dovoljna za pokrivanje troškova života a s naslijeđenim i stečenim nekretninama se ne može ostvariti drugi dohodak dovoljan za održavanje istih i poboljšanje obiteljskog životnog standarda, logičan korak je prodaja nekretnine. Nekretninu kupuje onaj tko ima novaca a to su pretežito stranci; gotovo uvijek oni koji nemaju prebivalište ili boravište ondje gdje su kupili nekretninu.

Gorka istina nije privlačna

Demografska kriza ima više uzroka a iza svega stoji ne razumijevanje i nepoštivanje prava i potreba lokalnog stanovništva. Dokaz tome su i izjave čelnih ljudi nekih političkih stranaka kao i predstavnika izvršnih vlasti u općinama i gradovima koji se redom okomljuju na iznajmljivače. O bujanju stanogradnje za tržište i rastu broja praznih nekretnina kojih prema posljednjim podacima u Hrvatskoj ima preko 600.000 – ni riječi !?

*Fotografija: Marko Valjak
www.nedopinezic.com

Objavljeno

NEKRETNINSKI BALON I DETURISTIFIKACIJA LOKALNOG STANOVNIŠTVA

 

 

Turizam nije kriv za rast cijena nekretnina niti za nedostupnost stanova za dugoročni najam u Hrvatskoj

 

Spinovi o turizmu kao krivcu za rast cijena nekretnina i nedostatku stanova za dugoročni najam koji se konstantno plasiraju u javnost nisu utemeljeni na činjenicama. Činjenice govore o sasvim drugim osnovama za rast cijena nekretnina na odredjenim lokacijama u Hrvatskoj.

Deturistifikacija lokalnog stanovništva

Deturistifikacija lokalnog stanovništva je pojava kod koje se ukidaju koristi od turizma za lokalno stanovništvo. Ona se očituje najprije kod zamjene domaćih zaposlenika u turizmu za strane, stalnih za sezonske, promjenom vlasništva nad privatiziranim hotelskim kućama gdje nestaje udio vlasništva lokalne zajednice. Nastavlja se prestankom otkupa domaćih prozvoda, prestankom suradnje hotelskih kuća i domaćih vlasnika smještajnih objekata. Konačno se vrši pritisak prema lokalnim i državnim vlastima kako bi se onemogućilo pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Najprije su ukinuti pansioni a u Hrvatskoj sad su na red došli apartmani (kategorizirani stanovi).

Što nam govore činjenice 

Kad govorimo o činjenicam, prije svega to su informacije o broju praznih stanova koji nemaju status kategoriziranog turističkog smjestaja u domaćinstvu. Prema podacima DZS-a, u Hrvatskoj je oko 600 tisuća praznih stanova te 231.000 kuća za odmor (vikendica) u kojima, po logici stvari, ljudi borave povremeno jer su izvan njihovih prebivališta.https://n1info.hr/vijesti/hrvatska-je-puna-praznih-stanova-bezovan-dva-su-kljucna-razloga-ali-ovdje-nikog-nije-briga-za-to/?fbclid=IwAR2c-RWwYozjicvXz6OAtpXBWgHUBIZrtvrQtSbrCtgJ57Lw28_l8i2YWpk

Zašto ima toliko praznih stanova ? Profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu Gojko Bežovan smatra da je veliki dio nekretnina kupljen s namjerom da ne bude u funkciji već da čuva kapital. Takvih stanova ima najviše u najvećim gradovima. Prema nekim izvorima samo u Zagrebu imamo više od 50.000 takvih stanova.

Imobilizirani portfelj stanova

U situaciji kad imamo značajan portfelj stanova imobiliziran tako da ni na koji način ne sudjeluje u prometu nekretnina, tada se javlja efekt ” nekretninskog balona”. Balon se napuhuje zbog rasta potražnje utemeljenog na vjerovanju u sigurnost ulaganja i rast vrijednosti i zbog nedovoljno nekretnina u ponudi jer su imobilizirane i ne sudjeluju u prometu nekretninama. To je neka vrsta začaranog kruga.

Dodatan pritisak na potražnju javio se i zbog rata u Ukrajini gdje su se dobro stojeći Ukrajinci ali i Rusi koji se boje mobilizacije odlučili potražit novo mjesto za život. Najveći dio njih potražio je novo prebivalište u Beogradu nakon čega slijede ostali veliki gradovi u zemljama Zapadnog Balkana, Hrvatske i Slovenije.

Raslojavanje tržišta

Tržište se u stvarnosti raslojava na ulagače u nekretnine i na one koji pokušavaju rješit svoje stambeno pitanje. Zbog “balona” cijene rastu pa ovaj drugi segment potencijalnih kupaca s manjim primanjima, bez većeg kreditnog potencijala i bez osiguranog kapitala za kupovinu ne uspjeva sebi priskrbiti nekretninu za stanovanje.  Istovremeno gradovi , općine i županije takodjer svoju imovinu drže imobiliziranom umjesto da ju transformiraju u program socijalnog stanovanja. Takve programe imaju mnogi europski gradovi, poput Beča, koji vode računa o svojim gradjanima koji trebaju stambeni  prostor a spadaju u kategoriju socijalno osjetljive populacije.

Dio praznih stanova nastao je odlaskom stanovništva u inozemstvo. Govorimo o emigraciji oko 300.000 ljudi koji su negdje stanovali. No većina takvih stanova nalazi se na ekonomski oslabljenim podrucjima gdje nema veće potražnje za nekretninama pa oni ne utječu na povećanje cijena nekretnina.

Hrvatska je atraktivna zemlja članica EUa

U velikim gradovima gdje je Zagreb na prvome mjestu, kombinacija imobilizirane stambene imovine i rasta potražnje za nekretninama diže cijenu nekretnina. Na atraktivnim lokacijama na jadranskoj obali najveci uzrok rasta cijene nekretnina je velika potražnja financijski potentnih kupaca iz inozemstva. Takva potražnja čini već preko 80% ukupne potražnje.

Ulazak Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine a zatim deset godina kasnije i u eurozonu i schengenski granični režim, preusmjerili su nekretninska ulaganja iz Španjolske, Grcke, Frncuske, Italije na hrvatsku obalu Jadrana gdje su cijene nekretnina cijelo vrijeme bile  povoljnije. Sad se “hvataju” manje ali još uvijek atraktivne lokacije pa se umjesto Opatije trazi Rijeka, na primjer.

Ogroman nesrazmjer između praznih i kategoriziranih stanova

Takav je trend na cijeloj jadranskoj obali. U svemu tome legalni, registriran i kategoriziran najam stanova turistima predstavlja sve manji udio u ukupnom prometu nekretnina. Ako imamo 600 000 praznih stanova s prosjecno 4 postelje onda govorimo o 2,4 milijuna postelja prema tek nesto vise od 600.000 registriranih, kategoriziranih postelja za najam turistima. U samom gradu Zagrebu promet najma stanova turistima je ukupno neusporedivo manji od potencijala praznih 50.000 stanova s 200.000 postelja.  U Rijeci, na primjer, imamo 13.810 nenastanjenih, praznih stanova i 428 stanova za odmor. U Rijeci je ukupno kategorizirano s rjesenjem o odobrenju za najam turistima tek 1.138 stanova. https://www.fiuman.hr/u-pgz-u-postoji-44-tisuce-praznih-stanova-u-kojima-nitko-ne-zivi/?fbclid=IwZXh0bgNhZW0CMTEAAR0rcPn3fPcdWT2IFGFNNf661ZQQUzx66CyJGcMEbSDYNtNWmx5NTTkDlmo_aem_Afk_mu13CdJbMe1Thf-Su4fyfvMoqTLZiH5Ih56Lha4ef6DHic0K9Ts4ds9UOEqT19flxt90F_3zKi9nuE_ZWELD  Razlika je očigledna i dematira sve što su gradske vlasti govorile kao opravdanje za podizanje poreza iznajmljivačima obiteljskog smještaja.

Raste potražnja za jeftinim stanovima

Aktualna kriza sigurnosti u Europi pomalo usporava potražnju za skupim ladanjskim nekretninama na jadranskoj obali. Potražnja je već prošla vrh i polako ide prema silaznoj putanji. To je opći trend u Europi. Ono što će se tražiti sve više, to su stanovi za smještaj stranih radnika. U tom slučaju govorimo o jednostavnijim i jeftinijim stanovima s kojima se postižu dobri prihodi. https://www.telegram.hr/vijesti/nakon-telegramova-otkrica-iseljen-dio-nepalaca-iz-onog-drzavnog-stana-u-kojem-ih-je-bilo-nagurano-vise-od-30/

Što se krije iza navedenih spinova ?

Ako se vratimo na spomenuti spin s početka teksta njegov cilj je onemogućavanje legalnog najma stanova turistima iz nekih sasvim partikularnih razloga. Ti su razlozi često trivijalni ali općenito vrlo destruktivni prema vlasnicima nekretnina.

Jačanjem porezne presije mnogi će biti prisiljeni prodat svoje nekretnine investitorima jer ih neće moć održavat a legalan turistički najam neće bit isplativ.

Socijalno stanodavstvo je u nadležnosti gradova i općina

Socijalno pak stanodavstvo je za obične gradjane vlasnike nekretnina preriskantno, zato i izbjegavaju iznajmljivati stanove socijalno osjetljivim skupinama. Stanodavci nisu zaštićeni od neplaćanja i gomilanja dugova. Zaštićeniji su najmoprimci pa se sudski postupci vode desetljećima. O socijalnom, priuštivom stanovanju treba brinuti javni sektor, općine i gradovi, županija uz pomoć države. https://www.fiuman.hr/napusteno-prenociste-hz-prenamijeniti-u-stanove-za-mlade-evo-sto-kaze-gradonacelnik/?fbclid=IwZXh0bgNhZW0CMTEAAR0sk9Y7ONCu0oA7w7vYYjBBOVSDVl6piqheFdrogeYhe4Ss4RiC-BmCCsE_aem_AfkDoSwjuxOujAZWyB7t9PjtWnjdgVhto2VqywYHalGsq8kP5PaU2UwXDgwOpVORPBVPftHuL7mJ471vRz_Aru_x 

Potpuno je neprimjereno takvo stanovanje „rješavati“ svaljivanjem krivice na privatne vlasnike stanova. A onda još aktivno sudjelovati u planiranju izgradnje skupih nekretnina za tržište vješto sakrivenih tobožnjom brigom za opće dobro. https://www.novilist.hr/rijeka-regija/rijeka/predstavljen-novi-stadion-kantrida-ovo-je-projekt-koji-ce-svakako-promijeniti-rijeku/

Drugim rječima, naša djeca neće moći uživati nasljeđe prethodnih generacija ako se nastavi ova „hajka“ na iznajmljivače smještaja turistima. Takva privilegija namjenjena je, očito, bogatim strancima.  https://nedopinezic.com/2022/04/04/obiteljski-smjestaj-snazan-adut-hrvatskog-turizma/ 

Ipak, na kraju treba reć i to da strah i mržnja prema turizmu i turistima (turizmofobija)  nastaju kao rezultat isključivanja domicilnog stanovništva od koristi koje turizam donosi. Deturistifikacija lokalnog stanovništva rezultira odbojnošću prema turizmu na štetu svih dionika. https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/bijes-na-kanarima-ne-mogu-zivjeti-od-turista-necemo-vise-biti-vasa-krava-muzara-foto-20240427 

*Fotografija: https://m2-estate.com/en/blog/relocation/best-european-countries-for-buying-real-estate-by-the-sea/

 

www.nedopinezic.com

 

Objavljeno

ODRŽIVI TURIZAM NA AUSTRIJSKI NAČIN

SKIJAŠKI VIKEND U ALTENMARKTU

Altenamarkt im Pongau https://www.altenmarkt-zauchensee.at/

Altenmarkt je mjesto duge povijesti koje je svoj značaj jačalo od rimskih vremena kada je ovdje bila važna postaja na putu iz pravca juga prema Salzburgu do kojega se stiže za sat vremena vožnje automobilom autocestom A10.
Gdje se je stajalo tu se je i trgovalo pa je i ime dio povijesne baštine (Stara tržnica). Općina Altenmarkt broji 4.691 stanovnika na dan 1. siječnja 2023. Dobna struktura je sljedeća: Djeca do 5 godina čine 6,6% populacije, djeca od 6 do 14 godina čine 9,7% od 15 do 24 godine 11% populacije. Od 25 do 64 godine ima 56,3% stanovništva a starijih od 65 godina 16,4 %. Prosječna starost je 41 godina a demografski plus od 2018. do 2023. iznosi 473 stanovnika.

Danas je ovo mjesto poznato turističko odredište s tradicijom dugom gotovo 100 godina. Ipak pravi zamah zimskog turizma počeo je šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada se gradi i poznata tvornica Atomic skija https://www.atomic.com/en . Što se turizma tiče oni ovako govore o sebi : „Danas je naša zajednica etablirana kao zvijezda u zimskom turizmu. Primjerice, kao mjesto održavanja brojnih utrka Europskog i Svjetskog kupa. Mnoštvo gostiju koji su pomogli našoj matičnoj zajednici da raste i napreduje tijekom posljednjih nekoliko desetljeća nije samo imalo blagotvoran učinak na lokalno tkivo. Sada je važno pronaći sredinu između vjere u napredak i rast i očuvanja našeg kulturnog identiteta i tradicionalnih vrijednosti.“ Svjesni su da ih je turizam spasio ali da rast standarda i težnja za napredovanjem mogu ugroziti temeljne vrijednosti zajednice.

Turizam Altenmarkta u brojkama – dvije jake sezone

Prema raspoloživim podacima u sezoni 2021/22 u ovoj je općini ostvareno 131 192 dolska (67 578 „zimskih i 63 614 „ljetnih“) i 587 211 noćenja (333.077 „zimskih“ i 254.134 „ljetna“ noćenja). Po stanovniku je ostvareno 128 noćenja.
Altenmarkt sa Zauchensee i susjednim Flachau poznato odredište svjetskog skijaškog kupa i brojnih drugih natjecanja u alpskom skijanju. To je jedan od razloga što je zimska sezona „jača“ od ljetne. Drugi razlog je izvanredna ponuda skijaških staza opremljenih najsuvremenijom mrežom sedežnica i kabinskih vučnica, sve prilagođeno obiteljima s malom djecom, najosjetljivijim skupinama a opet dovoljno izazovno i za zahtjevne skijaše. * Izvor: Službena web stranica općine Altenmarkt

Mijenjanje uloga

Na zimski smo odmor mi s mora počeli odlazit iz jednostavnog razloga što u ljetnim mjesecima nije bilo moguće s djecom ići na odmor, zbog prirode posla. Sljedeće duže školske ferije su one zimske i to je prilika za obitelj da bude na okupu negdje izvan uobičajenog okruženja. Počeli smo skijati, omogućili smo djeci da uče skijanje u skijaškoj školi. Na taj smo način „dobili“ pola dana za sebe a djeci omogućili stjecanje vještine koja ih prati kroz cijeli život.

Tih prvih poratnih godina odricali smo se mnogo čega, putovali smo u grupama, boravili u apartmanima, jeli od kuće spravljena jela među kojima su prednjačile sarme;  posuđivali skijašku opremu od prijatelja…Doslovno smo „uronili“ u ulogu naših gostiju koji su k nama dolazili ljeti na sličan način.

Dobrih deset godina smo odlazili u isto mjesto, baš kao što često i naši gosti redovito dolaze k nama. U Altenmarktu se znalo okupiti i više od stotinu poznatih ljudi iz Rijeke i okolice s djecom. Sve je inicirao Ski klub Silver iz Rijeke.

Naša su djeca u dobi od 6 godina stala na skije vođena nevjerojatno strpljivim učiteljima Brankom Malnar i na žalost pokojnim, Srđanom Vraničićem Vranom. Bila su to lijepa vremena puna vedrine, optimizma, veselih druženja unatoč ,za današnje poimanje, iznimno skromnom načinu života.

Bilo kako bilo, Altenmarkt je 10 godina bio naš „drugi, zimski dom“. Tamo smo se uvijek dobro osjećali, domaćini su nas odlično prihvaćali, uvijek i svugdje. Sve su usluge uvijek bile na razini očekivanja, vrijednost za novac u dobrom srazmjeru. A imali smo i traumatičnih situacija, na žalost i vrlo tužnih epizoda.

Zato nam je godinama nakon završene „epizode Altenmarkt“, to mjesto ostalo na posebnom mjestu u sjećanju. Djeca su odrasla, samostalna su i društvo se polako raspršilo. Boravak na snijegu je kraći, intervali između takvog zimovanja duži.

Idemo u Altenmarkt

Ipak, novu 2024. započinjemo obnavljanjem uspomena. Odlučili smo provesti tri dana, produženi vikend u Altenmarktu. Sve počinje zacrtavanjem termina u kalendaru punom obaveza. „Gađa se“ jeftinija sezona a to je tradicionalno termin iza 6. 01. do 31. 01. Nakon toga slijedi rezervacija smještaja. I ovom prilikom se booking.com pokazao kao jedan od najučinkovitijih alata na strani putnika. Još kad kao „genius“ gost imaš solidan popust…Postaješ kao putnik sve ono što kao domaćin ne voliš. Zanimljiva je ta promjena uloge … U glavnom, tražili smo noćenje s doručkom ali ne u hotelu već u pansionu odnosno B&Bu. Iako jednostavnija usluga, nama je prisniji odnos s domaćinom draži i nekako dolazimo bliže onoj zlatnoj „vrijednosti za novac“.

Uspjeli smo rezervirat B&B Landhaus Steiner u samom centru mjesta. Komforne sobe, bogat doručak, zatvoreni bazen, sauna, grijano spremište za pancerice i skije, besplatno privatno parkiralište…sve za 78 eura po osobi na noć. Cijena nije niska ali je konkurentna u okruženju, pa čak i prema takvoj ponudi kod nas. Putem platforme booking.com dobili smo sve potrebne informacije kao i obrazac za online check in.

Preko online trgovine kupili smo i trodnevne ski karte koje su iznadprosječno skupe jer pokrivaju čak 200 km skijaških staza. Ovisno o terminu jedna skijaška karta za tri dana može koštati od 180 do 220 eura. Skupo ? Da. Što sve stoji iza toga ? Jako puno odlične infrastrukture, kompetentnih i ljubaznih ljudi, sve što je potrebno da dan proveden u skijanju prođe kao odličan doživljaj i da na kraju dana budete zadovoljni.

Da se razumijemo, zimovanje s aktivnim skijanjem u Alpama je jedan od najskupljih oblika turističkih putovanja uopće. Za tri dana provedenih u Altenmarktu može se boraviti sedam dana na Tenerifima sa svim plaćanim troškovima. Ali kad čovjek nešto voli i za to radi, štedi, odriče se nekih drugih užitaka…i takav odmor je moguć. U ostalom, često se kaže: sto ljudi – sto ćudi.

Planinski turizam

I tako smo nakon četiri sata umjerene vožnje autocestom stigli iz Rijeke u Altenmarkt. Na dolasku smo svratili u Intersportov ski servis https://www.intersport-schneider.at/de/  i predali naše skije na servisiranje te obnovili nešto od opreme.

Pred vrata Landhaus Steiner B&Ba stigli smo nešto ranije nego što je bilo planirano. Gospođa Beatrix nas je srdačno dočekala, pokazala sve što nam stoji na raspolaganju i smjestila nas u lijepu, prostranu i ugodnu sobu.

Umorni i gladni od puta, energiju smo obnovili u susjednoj gostionici domaćim specijalitetima, laganim pivom iz bačve i slatkim štrudelom. Cijene hrane ? Prilično visoke, skuplje je nego kod nas u Hrvatskoj pa je preporučljivo pažljivo kombinirati sljedove. No, vrijeme sarmi i sendviča od doma je iza nas, zaslužili smo se malo i počastiti, ostajemo opušteni.

Iduće jutro laganini, u papučama na doručak, uživanje i planiranje dana. Gospođa Beatrix kao da čita moje misli, nudi mi espresso, taman za kraj doručka uz zadnje slatke zalogaje. Dan je dobro počeo ! Autom dolazimo do garaže, ukrcavamo opremu i pravac – Flachau.

Taman par dana nakon velikog natjecanja spuštamo se istim stazama ali u sasvim opuštajućem ritmu. Planinski zrak, kilometri pređenih staza otvaraju apatit za nečim toplim na žlicu. Topla juha iznimno dobro paše na pauzi…i štrudel 😊 Još koji sat skijanja i raniji odlazak u naš Landhaus Steiner. Sauna i bazen odlično relaksiraju tijelo nakon fizičkih aktivnosti u planinama. Odmor pa izlazak na večeru u hotel iza ugla.

I tako iduća dva dana od kojih smo jedan skijali na stazama Altenmarkta a jedan na čuvenom Zauchenseeu gdje nam se priključio ženin nećak, Fran, rođen u Austriji, koji studira turizam u Salzburgu. U Zauchenseeu smo imali sreće parkirati automobil u garaži ispod ciljne arene. Parkirališta na skijalištima su besplatna.

Na kraju dana smo u restoranu u areni upoznali novog prijatelja. Archi je Grk sa Peloponeza čija je mama Austrijanka. U malom turističkom mjestu Tolo na jugu Grčke žive od turizma. I tamo poslovanje traje šest mjeseci pa mora, da bi mogao plaćati sve životne troškove, zimsku sezonu provodit na radnom mjestu u Austriji. Prati ga i supruga i tako ovaj iznimno simpatičan mladi par osigurava sredstva za normalan život u kojemu planiranje obitelji ima svoju cijenu. Izmijenili smo kontakte i možda se ponovo vidimo u Grčkoj ili na Krku.

Održivi turizam usmjeren na dobrobit zajednice

Ono o čemu nećete čitati ili čuti kod nas je da jedan od najboljih modela održivog turizma razvoj bazira na potrebama lokalne zajednice. U Altenmarktu su apartmani, pansioni, hoteli, restorani, dućani…u vlasništvu lokalnih obitelji. Nema korporacijskih resorta iako sezona traje duplo duže a prosjek cijena je viši nego u Hrvatskoj. Nema ni sezonskih radnika iz dalekih, egzotičnih zemalja. Tamo se kao sezonski radnici cijene naši ljudi, iz Hrvatske i zemalja Zapadnog Balkana, iz Mađarske, ali i domaći mladi ljudi rade sezonske poslove. Na poslu su svi povezani kao jedan tim, kao jedna obitelj. To se vidi, to se osjeti.

Tradicija je iznimno važna, poštuje se nasljeđe predaka koje je omogućilo sadašnjim generacijama da rastu, razvijaju se i ostavljaju nasljeđe svojoj djeci. Tako se iz generacije u generaciju stvara čvrsta zajednica ljudi koji međusobno surađuju. Kad nam je trebao smještaj za produženje boravka gospođa Beatrix https://www.landhaus-steiner.at/ je nazvala svoju prijateljicu Heidi https://www.pension-bliem.at/ i mi smo se preselili iz kuće u kuću kao da smo u istoj obitelji. Gospođa Beatrix je iznimno ljubazna, pravo oličenje dobrog domaćina kao i gospođa Heidi koja je morala biti inspiracija za mjuzikl „Mamma mia“ 😊

„Kratki lanci nabave“, kao važna karika održivog turizma, se ovdje mogu vidjeti u štalama zimi, na padinama planina ljeti, u pekarnicama – kavanama, u svakom marketu. Prerađevine poljoprivrednih proizvoda brendirane su regionalnom markicom i imaju posebno mjesto u svakom marketu. Kad, primerice tražite jogurte i putar, naići ćete na domaći brendirani jogurt i putar a onda i na ostale marke. Tako je i s ostalim tradicionalnim prehrambenim proizvodima. Izloženi su na isti način u svakom marketu bio to Spar, Lidl ili neki treći.

Arhitektura je autentična a ugrađena oprema domaća. Smještaj je rasprešen u mjestima gdje se živi, nije koncentriran na skijalištu, ne daj bože na planinskim obroncima, osim na postojećim poljoprivrednim gospodarstvima.

Domaći autoprijevoznici vrlo frekventnim autobusnim linijama voze skijaše sa svakog autobusnog ugibališta do skijaških staza i to besplatno. Domaće stanovništvo se i dalje bavi preradom drva u vrijedne finalne proizvode, bave se stočarstvom, preradom mlijeka, ostalim zanatskim zanimanjima i svi su uključeni u turističku ponudu.

Odgovor na sve suprotno što se kod nas promovira je jednostavan – Altenmarkt, Austrija. Otiđite i vidite.
Ovdje se puno se može naučiti, nešto i primijeniti kod kuće.

Putovanje je učenje, na putovanju se ne troši novac, ulaže se u nova saznanja i osobni rast i razvoj.
www.nedopinezic.com

Objavljeno

PAUŠALNI POREZ NA TURISTIČKI KREVET U DOMAĆINSTVU I UČINCI POVEĆANJA POREZA

1.Porez na turistički krevet se sastoji od :

1. Poreza na dohodak od iznajmljivanja turistima
2. Turističke pristojbe
3. Turističke članarine

Minimalni iznos paušalnog poreza na dohodak po krevetu može iznositi 19,91 eura a najviše 199,08 eura

Minimalni iznos paušalne turističke pristojbe po krevetu može iznositi 46,45 eura a najviši 132,72 eura

Turistička članarina po krevetu iznosi 5,97 eura

Kad govorimo o porezu na uslugu smještaja u domaćinstvu onda govorimo o zbroju ova tri paušalna davanja.

2. Razlika u lokalnim davanjima rezidenata, stanovnika jedinice lokalne samouprave i nerezidenata kada i jedni i drugi imaju registriran, kategoriziran, smještaj u domaćinstvu u istoj jedinici lokalne samouprave

Rezidenti uplaćuju porez na dohodak od nesamostalnog rada (plaće) ili samostalne djelatnosti u proračun JLS u kojoj imaju prebivalište svakog mjeseca u godini u iznosu (prosjek) od 117 eura (1.404,00 eura godišnje) i „porez na krevet“ koji je do ove godine iznosio (prosječno) 100,00 eura po krevetu.

Nerezidenti porez na dohodak od nesamostalnog rada i samostalne djelatnosti NE plaćaju jedinici lokalne samouprave u kojoj imaju registriran, kategoriziran smještaj već u onoj JLS u kojoj imaju prijavljeno prebivalište odnosno gdje je njihov životni centar (porezna definicija neovisno u Hrvatskoj ili inozemstvu). Oni plaćaju također (prosječno) 100,00 eura po krevetu u proračun lokalne JLS, i u sustav turističke zajednice gdje na lokalnoj razini ostaje oko 65% iznosa od oba davanja.

3.Što plaćaju nerezidenti koji nemaju kategoriziran smještaj već su vlasnici tako zvanog nekomercijalnog turističkog smještaja (stanovi za odmor) ?

Vlasnici nekomercijalnih turističkih kapaciteta plaćaju komunalni „porez na vikendice“ koji može iznositi minimalno 0,6 eura a maksimalno 5 eura po metru kvadratnom stambene površine, odnosno korisnog prostora. Prosječno je to 100 m2 i prosječan iznos kojega će utvrditi JLS bit će ne gdje oko 3,5 eura po m2. To je ukupno oko 350,00 eura godišnje.

Osim toga vlasnici takvog smještaja i članovi uže obitelji plaćaju u paušalnom iznosi 10 eura po osobi godišnje za turističku pristojbu. Prosjek je 4 osobe iznosi 40,00 eura godišnje. Svi posjetitelji takvih stanova koji nisu članovi uže obitelji i ne plaćaju paušalnu turističku pristojbu u iznosu od 10,00 eura po noćenju, trebaju (trebali bi) plaćati turističku pristojbu u iznosu od 1,5 eura po noćenju.

4.Porez na nekretnine kojega plaćaju stranci, građani iz nekih EU zemalja odnosi se i na imovinu (nekretnine ) koje imaju u Hrvatskoj.

Taj se porez uplaćuje prema mjestu prebivališta, odnosno životnog centra, a ono je za nerezidente, strance u gradu, općini i zemlji iz kojih dolaze. Nerezidenti u Hrvatskoj plaćaju samo „porez na vikendice“. Hrvatski građani (još) ne plaćaju porez na imovinu (porez na nekretnine).

5.Vlasnici praznih stanova

Vlasnici praznih stanova (kojih u Hrvatskoj ima oko 200.000), trebali bi plaćati porez na vikendice i to je sve.

6.Najveći doprinos lokalnoj ekonomiji i lokalnim porezima

Najveći doprinos lokalnoj ekonomiji daje stanovništvo jedinice lokalne samouprave koje pored dohotka od nesamostalnog rada (plaće) stječe i dohodak od iznajmljivanja smještaja turistima.

Taj dohodak se troši za potrebe kućanstva u lokalnoj samoupravi i time se stvara veća potražnja za proizvodima i uslugama pa se stvara i potreba za većim zapošljavanjem. Svaka zaposlena osoba zbog povećane potražnje proizvoda i usluga opet plaća porez na dohodak koji je najznačajniji proračunski prihod JLS.

Također i turisti koji borave u smještaju u domaćinstvu povećavaju potražnju pa tako potiču dodatna zapošljavanja i novi porez na dohodak. Jedna prosječna domicilna obitelj iz plaće uplaćuje godišnje na ime poreza na dohodak od nesamostalnog rada i samostalne djelatnosti u proračun JLS 2.800 eura. Ako iznajmljuju dva četverokrevetna apartmana turistima onda plaćaju još dodatnih 800,00 eura godišnje.

S ostvarenih 60 dana popunjenja uprihoduju bruto 9,600 eura. 50% tog iznosa su troškovi (porezi i ostalo) a značajan dio troškova otpada na potrošnju vode (lokalno komunalno društvo), zbrinjavanje otpada (lokalno komunalno društvo), čišćenje, održavanje, pranje posteljine (lokalni servisi za čišćenje), troškovi posredovanja (lokalne turističke agencije)…

Turisti iz tih apartmana, njih 8 x 60 dana ostvaruju 480 noćenja a van smještajna potrošnja po noćenju (osoba/dan) iznosi prosječno 70 eura (hrana, piće, izleti, atrakcije, kupovina, suveniri …), što dodatno donosi 33.600 eura prihoda za lokalno pružene usluge.

Iza tih usluga stoje ljudi koji primaju plaću i plaćaju porez na dohodak (na plaću) koji također ide u proračun JLS. Djeca lokalnog stanovništva idu u vrtić i školu u istoj JLS, zbog čega se zapošljava potrebno osoblje…

7. Zaključno

Svaka dodatna porezna presija koja bi iznajmljivanje smještaja turistima od strane lokalnog stanovništva činila to neisplativim, dovela bi sljedećih scenarija:
– Dugoročno iznajmljivanje nekretnine nerezidentima
– Dugoročan najam stana trgovačkom društvu
– Prodaju nekretnine nerezidentima
– Čuvanje vrijednosti novca u „praznom“ stanu…

Opcija najma stana hrvatskim podstanarima najmanje je izgledna zbog visokih rizika od nepoštivanja ugovora, stvaranja visokih troškova, mogućnosti gubitka prava raspolaganja vlastitom nekretninom na duži rok itd. Sve to zbog loše zaštite prava najmodavca.

Socijalno stanovanje je i inače u ingerenciji jedinica lokalne samouprave u svim razvijenim zemljama. Beč je najbolji primjer takvog angažmana.

Jedinicama lokalne samouprave u interesu je poticati legalan najam nekretnina turistima, osobito onih koje su izvan legalnog sustava, a to mogu samo poticajnim mjerama. Podizanje poreznog opterećenja ne spada u poticajne mjere.
www.nedopinezic.com
–

Objavljeno

STIGMATIZACIJA “IZNAJMLJIVAČA”

ŠTO JE TO PRUŽANJE UGOSTITELJSKIH USLUGA U DOMAĆINSTVU ?

LEGALNI I POREZNI STATUS OVE USLUGE I  NJENA POVIJEST

Smještaj u domaćinstvu / kućanstvu označava ugošćavanje turista u obiteljskoj kući ili stanu gdje imamo na raspolaganju sobu, apartman, kuću za goste, kamp parcelu ili slično.

Jednostavnim rječnikom rečeno, radi se o mjestu gdje možemo primiti goste / turiste na noćenje. Ta se usluga plaća a ima status  usluge turistima pa je, za razliku od stanodavstva, posebno zakonski regulirana.

Još se 1937. godine u drugom broju časopisa „Glasnik udruženja jadranske straže“, piše o „sezonskom izdavanju soba i davanju hrane u turističkim mjestima“. Ovaj oblik usluge tada se naziva „kućnom radinošću“. „Kada se izdaje stan ili daje hrana u obimu kućnog rada, takav rad neće se smatrati ugostiteljskom radnjom“.

„Kućna radinost koju pojedinac samostalno obavlja prema mjesnim običajima, pored vlastitog kućnog gazdinstva, bez prava na primanje porudžbina, sam ili uz pomoć članova porodice, u prostorijama svog stana, ne potpada pod Zakon o radnjama“.

SMJEŠTAJ U DOMAĆINSTVU – ODRŽIVI TURIZAM

Od tada pa do danas sačuvao se je ovaj održivi način ugošćavanja gostiju u već postojećim, izgrađenim stambenim objektima u s izuzetkom, u Hrvatskoj neopravdano ukinutog, pansiona u domaćinstvu.

Jedno od načela održivog turizma je upravo to da se kod razvoja turističkih kapaciteta najprije uzme u obzir sve što je već izgrađeno, pa čak napušteno i ruinirano, kako bi se stavilo u funkciju turizma.

Izgradnja novih objekata koji bi služili isključivo turizmu, mora biti po najstrožim ekološkim normama ali i njihovo funkcioniranje usklađeno s pravilima održivog turizma.

Takvi objekti ne smiju štetiti okolišu i moraju donositi korist lokalnoj zajednici, zapošljavati lokalne ljude, koristiti lokalne namirnice i usluge a sve po „fair trade“ uvjetima – uz plaćanje poštene naknade.

Ipak pod pritiskom kapitala grade se i dalje pretežito objekti koji ne udovoljavaju navedenim normama. Većina tih objekata ne služi za stanovanje već za provođenje slobodnog vremena vlasnika koji prebivalište nemaju u istoj jedinici lokalne samouprave u kojoj su vlasnici takvog objekta.

NERAZUMIJEVANJE TEMATIKE

Kad ne poznajete dobro tematiku a imate informaciju samo iz jednog izvora, onda je mogućnost pogrešnog tumačenja velika. To se upravo događa u zadnje vrijeme. Zato svjedočimo javno komuniciranim prijedlozima za dodatno oporezivanje upravo domicilnog stanovništva. Domicilno stanovništvo  živi, plaća poreze i doprinosi održivosti lokalne zajednice a za uzvrat bi od svoje jedinice lokalne samoprave trebali dobiti dodatni porez.

DISKRIMINACIJA LOKALNOG STANOVNIŠTVA

Ovakav prijedlog je diskriminatoran zbog toga što bi se njime diskriminiralo jednu grupaciju stjecatelja dohotka od imovine i imovinskih prava.  Diskriminirani bi bili  oni građani koji pretežito imaju prebivalište u mjestu u kojemu pružaju uslugu najma smještaja turistima i već plaćaju porez na prvi dohodak jedinici lokalne samouprave u kojoj iznajmljuju smještaj turistima.

Za razliku od te grupacije imamo i grupaciju građana koji imaju u vlasništvu nekomercijalni turistički smještaj u stanovima za provođenje slobodnog vremena u JLS u kojoj nemaju prebivalište. Oni svojim porezom na prvi dohodak ne pridonose proračunskim sredstvima JLS-a u kojem imaju takav smještaj.

Također, svi drugi stjecatelji dohotka od imovine i imovinskih prava tim se prijedlogom ne razmatraju. Nadalje, svako novo troškovno i porezno opterećenje utjecat će na smanjivanje obujma legalnog, registriranog najma smještaja turistima, a povećavati sivu zonu, u kojoj već imamo 300.000 stanova, većinom u stranom vlasništvu.

U toj se sivoj zoni ne plaća turistička pristojba, osim manjeg dijela paušala za vlasnike po 10 eura na godinu, a ne plaća se ni porez na (drugi) dohodak .

KOLIKO POREZA PLAĆAJU DOMAĆINI ?

Vlasnici stanova koje iznajmljuju turistima najizdašniji su platitelji PDV-a jer zbog iznajmljivanja imaju povećane troškove energetskih, komunalnih usluga, usluga održavanja, povećanu potrebu trošenja potrošnog materijala… Na sve to plaća se PDV bez prava povrata.

Paušalni porez,  sastoji se od tri djela: paušalnog poreza na dohodak, paušalne turističke pristojbe i turističke članarine te iznosi prosječno 100 eura po krevetu.

Dohodak od iznajmljivanja smještaja turistima u grupi je dohodaka od imovine i imovinskih prava, što je tzv. drugi dohodak. Takav porezni status ‘iznajmljivača‘ ne može se izdvojiti od ostalih iz te porezne grupe (dohodak od iznajmljivanja stanova, poslovnih prostora, vrijednosnica, dividendi i sl.).

IZNAJMLJIVANJE PRAVNOG SUBJEKTA ZA DRŽAVU NEPOVOLJNIJE

Ako bi vlasnik stan unio u trgovačko društvo kao dugotrajnu imovinu imao bi pravo obračuna amortizacije po stopi od pet posto na 20 godina. S obzirom na to da je prosječna godišnja stopa prinosa na uloženi kapital u stan koji se iznajmljuje turistima šest posto, ostatak vrijednosti za oporezivanje bez obračuna troškova iznosio bi jedan posto godišnje na vrijednost nekretnine.

Kad bi se knjigovodstveno oduzeli svi pripadajući troškovi poslovanja, porezne osnovice ne bi ni bilo. Ako bi vlasnik stana bio u sustavu PDV-a od početka investicije mogao bi ‘prebijati‘ PDV ulaznih s izlaznim računima pa ne bi plaćao ni PDV.

To je što se fiskalnih i parafiskalnih davanja tiče. Što se tiče koristi za nacionalnu ekonomiju, turist na smještaj troši 25 do 35 posto svojega proračuna za putovanje. Ostatak  troši na transport, hranu, kupnju, zabavu i sl. Što znači da svaki turist iz smještaja u domaćinstvu obilato ‘podmazuje‘ nacionalnu ekonomiju potrošnjom, gdje, naravno, plaća i PDV.

INVESTICIJA VELIKA A ZARADA MALA

Dohodak koji se ostvaruje pružanjem usluga smještaja u domaćinstvu nije dovoljan za podmirenje svih životnih troškova jedne obitelji i za održavanje objekta te plaćanje svih davanja vezanih uz stjecanje tog dohotka.

Prosječno smo u 2019. imali po domaćinstvu šest kreveta i ostvarivali bruto 6000 eura dohotka.

No, bez tog dohotka velika većina iznajmljivača ne bi mogla podmirivati sve životne troškove, što zbog malih mirovina, što zbog porasta troškova života jedne višečlane obitelji.

Možemo reći da se od iznajmljivanja ne može živjeti, ali i da se bez iznajmljivanja – ne može preživjeti.

Ulaganja u turistički smještaj su velika. Uzme li se u obzir da je godišnji prinos na uloženi novac od iznajmljivanja smještaja turistima šest posto, da su troškovi i davanja dosegli 50 posto prihoda, da investicijsko održavanje iznosi jedan do dva posto godišnjeg prihoda, odnosno da se svakih deset godina smještaj mora temeljito obnoviti, povrat investicije je dugoročan i očekivan tek za 15 do 20 godina.

NAJISPLATIVIJA TRANSAKCIJA – PRODAJA

Ono što je prava vrijednost to nije iznajmljivanje već vrijednost nekretnine, koja se materijalizira u trenutku prodaje objekta, a to je sve učestalija pojava. Kod takvih transakcija sve češće kupci postaju stranci. Čak 80% kupaca nekretnina na atraktivnim područjima jadranske Hrvatske su stranci.

Što to znači za jedinice lokalne samouprave ? Ljudi koji nemaju prebivalište na području jedinice lokalne samouprave u kojoj su vlasnici nekretnina ne plaćaju porez na dohodak od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti i mirovina toj JLS, njihova djeca ne idu u vrtiće i škole u toj sredini, oni ne borave tamo svih 12 mjeseci i njihov se doprinos održavanju života lokalne zajednice ne može mjeriti s obiteljima koje tu stalno žive.

Osim toga dijelovi naselja u kojima su vlasnici stanova stranci većim su djelom godine prazni. To nije poticajno okruženje za pokretanje gospodarskih uslužnih djelatnosti a sama atmosfera u takvom naselju nije dobra za privlačenje turista tijekom cijele godine. Zbog izgradnje takvih stanova dodatno je opterećena komunalna infrastruktura  pa nerijetko dolazi do “sloma sustava” kod vršnih opterećenja.

NAJBOLJE REGULIRANO IZNAJMLJIVANJE U EUROPI

Kada govorimo o evidentiranom i neevidentiranom smještaju u domaćinstvu često se stječe dojam da Hrvatska ima u Europi najveći postotak smještaja u domaćinstvu prema ostalim vrstama.

Stvarnost je zapravo sasvim drugačija. U puno većim zemljama od Hrvatske evidencija smještaj u domaćinstvu, legalni smještaj je tek u povojima. Te zemlje imaju daleko više smještaja u domaćinstvu od Hrvatske ali on je apsolutno u sivoj zoni.

Jedini smo, ili među rijetkima, osim sustava kategorizacije, uspostavili sustav eVisitor. To je informacijski sustav koji uz prijavu i odjavu gostiju omogućuje obračun i kontrolu naplate turističke pristojbe, obradu i analizu podataka te izvještavanje u statističke svrhe.

Osim toga, eVisitor sadrži i registar svih pružatelja usluga smještaja i njihovih smještajnih objekta na području Hrvatske, odnosno sve bitne podatke o iznajmljivačima uključujući prihod.

Legalni smještaj u domaćinstvu ima znatan udio u ukupnim turističkim rezultatima Hrvatske. Tijekom 2022. u Hrvatskoj je ostvareno oko 105 milijuna noćenja, od čega najviše u privatnom smještaju, oko 47 milijuna.

UMJESTO POTICANJA LEGALIZACIJE – STIGMATIZACIJA

Iz svega navedenog jasno je da je interes države, jedinica lokalne i regionalne samouprave imati što veći legalan obuhvat iznajmljivanja smještaja turistima.

U suprotnom, od istog ili većeg broja turista bit će manje prihoda za javni sektor. Neće biti moguća kontrola kvalitete niti marketing ili bilo koji oblik legalnog poslovanja drugih subjekta poput turističkih agencija, s takvim, nelegalnim turističkim smještajem.

Treba imati na umu i to da hrvatski i građani europske unije imaju slobodu kretanja i boravka bilo gdje u EU 90 dana u 180 dana. To znači da stranci vlasnici nekretnine i njihovi prijatelji mogu boraviti tri mjeseca bez plaćanja davanja i bez prijave boravka u Hrvatskoj na sasvim legalan način.

NAJVEĆI KUPCI DOMAĆE KOMPONENTE

Domaćini su najveći kupci domaćih proizvoda i usluga; oni bukvalno hrane tisuće dobavljača namještaja, sanitarija, bijele tehnike, digitalne tehnologije, posteljine, suđa i posuđa, bazenske opreme, agencijskog posredništva, financijskog poslovanja, osiguranja… ali i tisuće malih i srednjih poduzetnika u građevinarstvu, unutrašnjem i vanjskom uređenju, hortikulturi… Ulaganja u objekte turističke namjene su velika i stalna.

Zbog značaja za mnoge strukovne grupacije “iznajmljivači” su svjevremeno bili objeručke prihvaćeni kao Zajednica obiteljskog turizma u Hrvatskoj gospodarskoj komori.

Zbog iznimnog interesa njenih članica za ovo najjače hrvatsko tržište proizvoda i usluga za smještajne objekte u turizmu, bilo je pokrenuto međusektorsko povezivanje s Zajednicom obiteljskog turizma kroz platformu HGK.

Ukidanje ZOTa dogodilo se u isto vrijeme kad je pokrenuta i kampanja stigmatizacije smještaja u domaćinstvu. Vrijeme će pokazati da li je to bio dobar potez u procesu razvoja i unapređenja turizma s hrvatskim predznakom.

www.nedopinezic.com