Objavljeno

ŠTO ČEKA MALE OBITELJSKE IZNAJMLJIVAČE OD 1.1. 2025. ?

Usvojen paket zakona za smještaj u domaćinstvu

Od 1.1.2025. nastupaju promjene po osnovi čak pet zakona koji svi utječu na usluge smještaja u domaćinstvu: Zakon o upravljanju i održavanju zgrada, Zakon o porezu na dohodak, Zakon o porezu na nekretnine, Zakon o PDVu i Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

Zakon o upravljanju i održavanju zgrada

Zakon o upravljanju i održavanju zgrada propisuje obavezu dobivanja pisane suglasnosti  od strane 2/3 suvlasnika zgrade za podnošenje zahtjeva za utvrđivanje kategorizacije stana zbog iznajmljivanja turistima. Obavezne su suglasnosti neposrednih susjeda te susjeda s kojim predmetni stan dijeli pregrade poda, stropa i zidova. Isto su dužni ishoditi i svi postojeći iznajmljivači u zgradama u roku od 5 godina od dana stupanja na snagu ovog zakona. Ako se takve suglasnosti ishode onda nositelj rješenja o odobrenju za iznajmljivanje stana / apartmana turistima mora platiti dvostruku pričuvu.

Zakon o porezu na dohodak

Zakon o porezu na dohodak propisuje povećanje „granica“ iznosa paušalnog poreza na dohodak od iznajmljivanja smještaja turistima  i to 100 do 300 eura po krevetu uključujući pomoćne za 1. kategoriju razvijenosti turističke destinacije, 70 do 200 eura za 2. kategoriju, 30 do 150 eura za 3. kategoriju i 20 do 100 eura za 4. kategoriju. Ako JLS ne donesu odluku u propisanom roku tada se primjenjuju sljedeći iznosi : 200 eura za 1., 135. za 2., 90 za 3. i 60 za 4. kategoriju razvijenosti turističke destinacije.

Zakon o porezu na nekretnine

Zakon o porezu na nekretnine donosi obavezu plaćanja poreza po metru kvadratnom nekretnina koje se ne koriste za stalno stanovanje ili dugoročni najam (min. 10 mjeseci). „Granice“ za utvrđivanje iznosa poreza su 0,6 do 8 eura. 80% od tog poreza ostaje jedinici lokalne a 20% jedinici regionalne samouprave. Ovaj porez neće plaćati pružatelji ugostiteljskih usluga u domaćinstvu koji te usluge pružaju u objektu u kojemu stanuju, odnosno imaju prebivalište, osim ako ne stanuju u zgradama s više od četiri stana različitih vlasnika.

Zakon o PDVu

Izmjenama Zakona o PDV-u „podignut je prag“ za obavezni ulazak u sustav PDV-a s dosadašnjih 40.000 na 60.000 eura.

Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti

Izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti se pružatelji ugostiteljskih usluga u domaćinstvu dijele na „domaćine“ i „rentijere“. „Domaćini“ su oni iznajmljivači koji imaju prebivalište u istoj županiji u kojoj i iznajmljuju smještaj turistima i na otoku Pagu. Bez obzira na prebivalište „domaćini“ nisu iznajmljivači koji iznajmljuju smještaj turistima u zgradi s više od četiri stana različitih vlasnika. Oni i svi ostali koji nisu „domaćini“, postaju ovim zakonskim izmjenama „rentijeri“. Cilj ovakve podjele iznajmljivača je veće porezno opterećenje onih koji su proglašeni „rentijerima“ od onih koji su „domaćini“. Ovim se zakonom osim toga propisuje da se nova rješenja o kategorizaciji izdaju samo ako nisu zabranjena odlukom predstavničkog tijela JLS a shodno primjeni odredbi Zakona o turizmu. Također se produljuju privremena rješenja za 15.000 iznajmljivača zbog objektivnih razloga za sljedeće dvije godine ali se u istom Zakonu poništava mogućnost izdavanja takvih rješenja nakon stupanja na snagu zakona.

Koje su posljedice navedenih zakonskih rješenja ?

Svi nositelji rješenja o odobrenju za iznajmljivanje smještaja turistima u zgradama s više od 4 stana različitih vlasnika imaju drukčije, teže uvjete za iznajmljivanje od ostalih. Njihova rješenja se retrogradno  poništavaju ako u roku od 5 godina se ishode suglasnost 2/3 suvlasnika zgrade.

Paušalni porez na dohodak od iznajmljivanja smještaja turistima u većini turističkih destinacija poskupljuje minimalno 5 puta. Veći paušal će jednako plaćati iznajmljivači koji su proglašeni „domaćinima“ kao i oni koji su proglašeni „rentijerima“.

Porez na nekretnine će plaćati svi iznajmljivači koji ne stanuju na istoj adresi na kojoj iznajmljuju smještaj makar živjeli u istoj županiji i bili tretirani kao „domaćini“. Porez na nekretnine će plaćati i oni iznajmljivači koji stanuju na istoj adresi na kojoj iznajmljuju smještaj turistima ako je to adresa zgrade s više od 4 stana različitih vlasnika. Ovaj će porez plaćati i svi iznajmljivači koji su proglašeni „rentijerima“.

Iznajmljivači koji su do sada prelazili godišnji prihod od 40.000 do 59.000 eura i silom zakona ušli u sustav PDVa, u idućoj godini mogu izaći iz sustava PDVa jer je „prag“ podignut na 60.000 eura.

U svim turističkim destinacijama 1. i 2. kategorije može se obustaviti izdavanje novih rješenja o odobrenju za iznajmljivanje smještaja turistima ako predstavnička tijela JLS donesu takvu odluku prema odredbama Zakona o turizmu. Bez obzira na opravdanost zahtjeva, stupanjem na snagu Izmjena i dopuna Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, prestat će se izdavati privremena rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga.

Koliki je stvaran porast troškova za male obiteljske iznajmljivače ?

Prosječno hrvatsko domaćinstvo raspolaže sa šest kreveta i ostvaruje 6.000,00 eura prihoda. Novim fiskalnim i parafiskalnim opterećenjima koja se nadodaju na ona stara (turistička pristojba, komunalna naknada, posebna naknada za zbrinjavanje otpada, RTV pristojba…)  uz troškove poslovanja, ukupni se prosječni troškovi penju na 54%.

To je bez „amortizacije“, odnosno rezerviranih sredstava za interventno i redovito održavanje. Uz taj trošak, ukupni se prosječni trošak penje na 70%. Govorimo o „rentijerima“, odnosno „domaćinima“ koji ne stanuju na istoj adresi na kojoj iznajmljuju smještaj turistima. „Domaćini“ koji stanuju na istoj adresi gdje iznajmljuju imaju nešto povoljniju situaciju.

Naši izračuni pokazuju da se noćenje u špici sezone više neće moći nuditi ispod cijene od 50 eura po osobi.  Znamo svi da cijene strmoglavo padaju udaljavanjem od špice sezone pa se ista usluga nudi i za 15, čak 13 eura u ranim predsezonskim i kasnim posezonskim terminima. Sama špica turističke sezone traje maksimalno 37 dana. To je period kad se traži krevet više. Ovo vrijedi za sve vrste smještaja.

Neutemeljena podjela na „domaćine“ i „rentijere“

Domaćinstvo

Što se tiče pokušaja različitog tretiranja nositelja rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu i na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, taj je pokušaj unio više nereda nego reda. Naime sama definicija zakonske osnove za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu govori da su svi nositelji rješenje o odobrenju, članovi domaćinstva – domaćini.

Rentijerstvo je pak pojam koji se nikako ne može vezati uz nositelja rješenja o odobrenju za pružanje usluge smještaja turistima jer on ne može ovlastiti drugu osobu da po tom rješenju pruža usluge umjesto njega. Dakle iznajmljivač, član domaćinstva, domaćin, nositelj rješenja osobno je angažiran na poslovima pružanja usluge i osobno odgovara zakonski za te usluge, osobno je i porezno terećen.

Rentijerstvo

Rentijerstvo podrazumijeva jedan drugi oblik stjecanja dohotka od nekretnina na način da vlasnik nekretnine nije osobno angažiran u bilo kakav posao vezan za prihod od te nekretnine. Dapače, vlasnik takve nekretnine prebacuje odgovornost i poslove održavanja, upravljanja tom nekretninom na drugu osobu. Takvih modela stjecanja dohotka od nekretnine ima i u turizmu ali ne kod pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Rentijerski se odnosi javljaju kod obrta i trgovačkih društava gdje je moguće unajmljivanje nekretnine, plaćanje rente najmodavcu i stjecanje dohotka od te nekretnine najmom iste trećoj osobi. Jedan od oblika rentijerstva je i dugoročni najam stana podstanarima.

Loša priprema donosi loše zakone

Ni jedna primjedba koja je podnesena u periodu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, bilo po pitanju poreza, upravljanja zgradama ili zakona o ugostiteljskoj djelatnosti nije prihvaćena. Međutim moram primijetiti da se ovako opsežne i duboke promjene cijelog seta zakona ne bi trebale događati na ovakav način.

Prvo treba imati relevantne i provjerene ulazne podatke oko kojih se moraju složiti sve zainteresirane strane. Kad su podaci neupitno validni to takvog suglasja i dolazi.

Drugo, oko ciljeva koje se želi postići zakonskim promjenama treba razgovarati sa zainteresiranim dionicima. To su prije svega jedinice lokalne samouprave na koje pada veći dio tereta provođenja novih zakonskih propisa. Zatim su tu građani iznajmljivači iz različitih područja i različitih ciljnih skupina jer njih direktno ove promjene pogađaju.

Treće, sve treba staviti u kontekst ekonomsko – političkih zbivanja u Europi i stanju na emitivnim turističkim tržištima. Imajući u vidu ekonomski pad i političku nestabilnost na važnim emitivnim tržištima i gospodarskim osloncima Europske unije, poput Njemačke, Francuske, Italije, Velike Britanije… naredna turisička sezona biti će vrlo neizvjesna.

Ratne krize u Europi i na bliskom istoku također imaju negativan učinak na turistička kretanja. Ekonomska kriza uzrokuje pad kupovne moći a politička na uzdržanost od putovanja. Sve navedeno upućuje da se proces ovih zakonskih promjena nije vodio na dobar način ni u pravo vrijeme.

Hrvatska napušta dobro uređen sustav „kratkoročnog najma“ ?

Hrvatska je do ovih zadnjih zakonskih promjena imala najuređenije tržište privatnog smještaja u Europi. To nam je i službeno priznato. Uvođenjem disruptivnih elemenata u taj sustav on više neće biti isti. Doći će i do problema kod primjene određenih odredbi. Puno toga treba razjasniti pravilnicima, provedbenim aktima zakona. 2025. će biti dosta konfuzna godina.

Težak udarac za najosjetljivije skupine iznajmljivača

Prema informacijama koje sam dobio u kontaktu s upućenim osobama, broj odjava u svim ispostavama Ureda za gospodarstvo raste iz dana u dan. Kulminacija se očekuje između Božića i Nove Godine, jer se smještaj mora odjaviti u ovoj godini kako ne bi prouzročio porezna terećenja od 1.1. iduće godine.

Ne mogu procijeniti o kojem se postotku radi ali pad kapaciteta će biti značajan. Najveći udar trpe oni najmanji i financijski najslabiji iznajmljivači. To su mahom umirovljenici, njih oko 40.000. Oni se ne mogu nositi sa sve većom konkurencijom, nisu kreditno sposobni niti u takvim godinama da bi mogli ulaziti u veće investicije. Zato je njihova ponuda skromnija i cjenovno niža.

Druga velika skupina na udaru su vlasnici stanova u gradovima. Mnogi se ne žele boriti u idućih pet godina sa susjedima oko suglasnosti pa je prenamjena i prodaja takvih stanova u porastu. Jedan dio će se preorijentirati na najam stranim radnicima (do 4 radnika ne treba suglasnost suvlasnika zgrade) a dio ide u prodaju također najviše strancima. I tu se smanjuje turistički kapacitet. Tako da su zapravo ciljevi ove velike reforme ispunjeni. Smanjit će se legalni turistički smještaj.

Najteže iskušenja za male obiteljske iznajmljivače tek dolazi provedbom Zakona o turizmu

Zakon o turizmu je zapravo „točka na i“ cijele ove reforme kojom se želi promijeniti omjer smještaja u domaćinstvima i onoga u resortima u korist resorta. Sve je napravljeno da to uspije. Privatni vlasnici stanova su ograničeni u mogućnostima legalnog iznajmljivanja turistima, opterećeni su fiskalnim i parafiskalnim davanjima, troškovi života i održavanja stanova rastu i sve dovodi do točke nemogućnosti održavanja nekretnine. To vodi do prodaje nekretnina.

S druge strane se za velike investicije u resorte daju značajne beneficije poput oslobađanja od poreza na dobit 10 godina, opraštanja 50% glavnice kredita HBORa, sufinanciranje takvih projekata iz posebnih fondova namijenjenih potpori projekata od posebnog značaja. Pri tome svaka investicija veća od 40 milijuna eura smatra se strateškom, od državnog interesa pa se s njome i upravlja s državne razine.

Pored toga omogućeno je etažiranje smještajnih jedinica u hotelu i prodaja istih kupcima kojima se omogućuje iznajmljivanje kupljenih smještajnih jedinica putem menadžmenta resorta. Sve je to dio programa razvoja „održivog turizma“. Ukidanjem jedne vrste legalnog turističkog smještaja otvara se prostor za izgradnju druge vrste turističkog smještaja. Pri tome imamo i onu treću koja je van svake rasprave i van sistemskih reformi – to je nekomercijalni turistički smještaj, vikend kuće i stanovi.

Nezaustavljiva gradnja za prodaju

„Apartmanizacija“, odnosno bolje rečeno stanogradnja u turističkim destinacijama se, bojim se, više ne može obuzdati. Dapače, prodajom nekretnina od strane domicilnog stanovništva, što će biti posljedica paketa zakona protiv iznajmljivača, postojeći objekti će se djelomično ili u potpunosti rušiti i u rekonstrukciji će se težiti maksimalnoj izgrađenosti terena. To se već događa, primjera ima svugdje, od Crikvenice, preko Opatije pa diljem jadranske obale.

Izgradnjom turističkih naselja mješovite namjene, resorta, „apartmanizacija“ će se podići na novu razinu i to na samoj obalnoj crti. Prenamjena autokampova u kamp resorte vodi također prema povećanju „apartmanizacije“. Samo su ovdje apartmani „mobilni“ . Koliko god stvari prikazivali na način kojega smo zamislili, stvarnost s vremenom sve demantira.

Priča o „suzbijanju apartmanizacije“ je zapravo „dimna zavjesa“ za novi ciklus „apartmanizacije“ jadranske obale ali u sasvim novom obliku. Dobro osmišljeni „PR“ donosi kratkoročno rezulatate ali s vremenom istina izbije na vidjelo. Tako je prije nekoliko dana ekipa stranih novinara provjeravala koliko je zaista Hrvatska orijentirana prema obnovljivim izvorima energije – kućnim solarnim elektranama. Dobivene podatke službenih tijela provjeravali su snimkama drona. Naravno da stvarnost nije bila onakva kakvom se prikazuje na papiru. To i je osnovni problem. Oni koji stvaraju sliku u javnosti ,utječu na zakone, uvjete života i poslovanja ne žive u našoj stvarnosti. Njihova stvarnost je drukčija.

www.nedopinezic.com

Objavljeno

ŠTO DONOSE IZMJENE ZAKONA O UGOSTITELJSKOJ DJELATNOSTI ?

Turisti proglašeni „teroristima“ a domaćini rentijerima ?

Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti predloženo je nekoliko spornih izmjena Zakona. U članku 30a se objašnjava kako se dosadašnji iznajmljivači – pružatelji ugostiteljskih usluga u domaćinstvu i OPG-u dijele na „domaćine“ i „rentijere“.

„Domaćini“ se definiraju kao nositelji rješenja o odobrenju za pružanje ug. usluga koji imaju prebivalište u istoj županiji u kojoj su vlasnici nekretnine za pružanje usluga. Međutim nisu „domaćini“ ako pod istim uvjetima pružaju usluge u domaćinstvu koje je u stanu u stambenoj zgradi s više od četiri stana različitih vlasnika. Ti nositelji rješenja se proglašavaju „rentijerima“ kao i svi ostali koji imaju prebivalište izvan županije u kojoj su vlasnici nekretnine za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

Iako namjera ovakve podjele nije baš do kraja jasna, može se naslutiti da će u nekom narednom razdoblju „rentijeri“ biti dodatno porezno opterećeni. No, ono što je svakako sporno to je da se uopće pojam „domaćina“ na ovakav način zakonski definira. „Dobar domaćin“ je pojam koji spada u razinu kvalitete usluge i svrstava se u domenu marketinga. Za takvu „titulu“ potrebno je ispuniti kriterije uslužnosti koje traže i nagrađuju gosti.

Gosti već i sada kroz reviewe (brojčane i pisane ocjene smještaja po elementima usluge) dodjeljuju status dobrog domaćina na najvećim OTA platformama. Mišljenje gostiju je iznad zakonskih odredbi pa čak i iznad „zvjezdica“ u kategorizaciji jer je to ono što čini razliku u tržišnoj poziciji ponuditelja. Ocjene dobrog domaćinstva, čistoća, sigurnost su i dalje najvažniji elementi kvalitete smještaja. Zato je pokušaj zakonskog određivanja „domaćina“ – promašaj.

Isto tako „rentijer“ je pojam za ubiranje najamnine bez uloženog rada, što nikako nije slučaj kod usluge smještaja turistima. Smještaj se mora čistiti kod svake smjene gostiju, posteljina prati i glačati, svi uređaji redovito održavati i slično. To svakako netko radi. „Rentijerstvo“ više spada u domenu dugoročnog najma stana, poslovnog prostora, garaže, parkirališta i slično. Znači ni ovom pojmu nije mjesto u Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti.

Ako bismo još propitivali razliku između „domaćina“ koji živi u istoj županiji ili onog u susjednoj ili nekom drugom dijelu Hrvatske ili pak onog koji pruža uslugu smještaja turistima u stanu u zgradi s više od četiri stana različiti vlasnika i onoga koji pruža tu uslugu u isto takvoj zgradi jednog vlasnika, onda očito takva odredba nema smisla.

Turisti  su “teroristi” jedini remetitelji kućnog reda ?

Što se tiče suglasnosti 80% (67%) vlasnika stanova u zgradama s više od četiri stana različitih vlasnika za podnošenje zahtjeva za kategoriziranje smještaja i odredbe o retrogradnom traženju takve suglasnosti za postojeća rješenja o odobrenju za pružanje usluga smještaja – one su protuustavne. Da bi bile ustavne turiste bi trebalo proglasiti „teroristima“, odnosno onom skupinom podstanara koja jedina drastično narušava kvalitetu života ostalih vlasnika stanova. Ako se budu izvodili dokazi u budućim sudskim postupcima dokazat će se upravo suprotno.

Daleko više ima narušavanja kvalitete života stanara od strane ostalih stanara nego od strane turista.

Priuštivo stanovanje jedino u apartmanima građana ?

Također teza da iznajmljivanje stanova turistima smanjuje dostupnost stanova podstanarima po priuštivim uvjetima nije obranjiva. U Hrvatskoj imamo 600 000 praznih stanova, samo 120 000 nositelja rješenja o odobrenju iznajmljivanja stanova turistima pa je već na prvi pogled vidljivo da je u turizmu angažirano manje stanova od onih koji i dalje imaju status praznih.

Na primjer u gradu Rijeci imamo 14.000 praznih stanova a manje od 2.000 rješenja o odobrenju iznajmljivanja stanova turistima. Ukupni turistički kapacitet grada Rijeke je u svim kategorijama zajedno 5.000 kreveta na 100.000 stanovnika. Tu se turizam tek počeo događati i nema značajnijeg utjecaja, ni pozitivnog ni negativnog na stanovništvo. Dapače, treba ga poticati.

O visini lokalnih poreza  bise odluke  trebale donosit na lokalnoj razini

Inače što se lokalnih poreza tiče, oni se, kao prihodi jedinica lokalne samouprave, trebaju i određivati na toj razini, bez uplitanja središnje države. Nema nikakvog razloga da to tako ne bude. Sve što načelnik / gradonačelnik predloži a općinsko / gradsko vijeće prihvati past će na teret građana. Oni će ocijeniti  je li taj teret podnošljiv ili nije. Ako nije onda će na sljedećim izborima izabrati drugu vlast. Ako pak vlast predloži preniske poreze iz kojih neće moći servisirati javne potrebe, onda će doći u probleme zbog kojih će opet odgovarati biračima. To se zove demokracija.

Zato je porezna politika ozbiljna stvar koja se ne rješava „preko koljena“. Svaki dio Hrvatske je specifičan a ljudi koji tamo žive najbolje znaju svoje potrebe i mogućnosti. Porez mora biti blag i stimulativan za domicilno stanovništvo koje daje puni doprinos i porezni i ekonomski i društveni lokalnoj zajednici.

Lokalni porez mora biti stimulativan  u smislu privlačenja novih stalnih stanovnika odnosno mora biti najviši za porezne nerezidente koji  glavna porezna davanja plaćaju van Hrvatske i ne doprinose zajednici u istom omjeru kao lokalno stanovništvo. Tu su stvari potpuno jasne i ima niz primjera u zemljama i regijama Europske unije gdje su porezi na takav način regulirani.

Paket zakona protiv malih obiteljskih iznajmljivača

Do sada predstavljena zakonska rješenja kroz više zakona koji imaju zajednički nazivnik „paket zakona protiv malih obiteljskih iznajmljivača“ uzrokovat će velike potrese već u narednoj turističkoj sezoni. Smanjit će se broj registriranih, formalnih turista i povećati broj neformalnih i neregistriranih turista. Promijenit će se struktura vlasništva nad stanovima u priobalju u još veću korist stranaca. Past će i prihodi od turističke pristojbe. Započeti će pad prihoda od poreza na dohodak od imovine. Pojačat će se odljev domicilnog stanovništva i povećat priljev stranih radnika iz siromašnih zemalja dalekog istoka. Pogoršat će se susjedski odnosi u zgradama s više od četiri stana različitih vlasnika. To je samo početak „klizanja“ Hrvatske s pozicije sigurne zemlje u novu nesigurnost.

I to sve na pragu jedne od najizazovnijih godina u ovom stoljeću.

www.nedopinezic.com

Objavljeno

U MALINSKOJ ODRŽANO PREDAVANJE ZA IZNAJMLJIVAČE “KAKO DALJE ?”

Veliki interes iznajmljivača otoka Krka

U organizaciji Turističke zajednice otoka Krka i turističkih zajednica općina Baška, Punat, Vrbnik, Dobrinj, Omišalj, Malinska – Dubašnica i grada Krka 22.10. je održano predavanje o aktualnim temama za iznajmljivače s otoka Krka.
U kongresnoj dvorani hotela Malin okupilo se oko 300 iznajmljivača smještaja u domaćinstvu s otoka Krka kao i direktorice i direktori i voditeljica TIC-a turističkih zajednica Općine Baška, Općine Malinska – Dubašnica, Općine Dobrinj, Grada Krka, Ivana Topić, Daniel Manzoni, Boris Latinović, Sanja Polonijo, načelnik Općine Dobrinj Neven komadina i predstavnik TZ otoka Krka i TZ Kvarnera Anton Bolonić.

Prag rentabilnosti i modeli poslovanja

Majda Šale, direktorica Turističke zajednice otoka Krka uvodno je istaknula važnost smještaja u domaćinstvu za turizam otoka Krka bez kojega ne bi bilo željenih rezultata.

Nedo Pinezić, savjetnika za razvoj održivog turizma temeljenog na lokalnoj zajednici predstavio je novine u Zakonu o lokalnim porezima, Zakonu o turizmu, prijedloge Zakona o porezu na nekretnine, Zakona o porezu na dohodak.
Predstavljen je i model izračuna fiksnih i promjenjivih troškova, način određivanja praga rentabilnosti i formiranja prodajne cijene kod iznajmljivanja smještaja turistima.

Sudionici predavanja su dobili uvid u mogućnosti poslovanja kao građani fizičke osobe u sustavu paušalnog poreza na dohodak i utvrđivanja poreza na temelju poslovnih knjiga.
Predstavljen je i model prijenosa upravljačkih prava na pravanu osobu, turističku agenciju kao i mogućnost sklapanja ugovora o dugoročnom najmu.
Na predavanju je skrenuta pozornost na razliku statusa poreznog rezidenta i nerezidenta, o značenju i značaju prebivališta i o slobodi kretanja ljudi na prostoru EU i EEP.
Zaključeno je da svaki iznajmljivač mora sam donesti odluku o načinu poslovanja prema novim uvjetima ali i da se ljudi u lokalnoj zajednici moraju snažnije angažirati oko zaštite svojih stečenih prava.

Predstavljene novine seta zakona

S obzirom na to da će prema Zakonu o turizmu, Zakonu o porezu na nekretnine, Zakonu o porezu na dohodak, Zakonu o turističkoj pristojbi konačnu odluku o visini davanja i (ne)mogućnosti poslovanja donositi vijeća općina i gradova, idući lokalni izbori su od iznimnog interesa za domicilno stanovništvo.

Lokalni izbori u 2025. najvažniji do sad

Nikad nije bilo važnije izabrati čelne ljude koji razumiju izazove što se pred njih postavljaju. Zato se pozivaju udruge iznajmljivača, članovi lokalne zajednice da već sad aktivno sudjeluju u javnim raspravama vezanim uz odluke koje će im biti životno važne.
Stanovnici otoka Krka su velikim odazivom na poziv Turističke zajednice otoka Krka još jednom potvrdili poziciju otoka kao perjanice obiteljskog turizma Republike Hrvatske.

www.nedopinezic.com

Objavljeno

Paket zakona protiv iznajmljivača

Razgovor s Alenkom Juričić Bukarica, Novi List, 13. 10. 2024.

Vladinom poreznom i zakonskom reformom koja je u tijeku na iznajmljivače se stavlja daleko veći teret nego sad. Cijeli je set zakona koji se tu mijenjaju pa tako, uz ostalo, visina paušalnog poreza na dohodak za iznajmljivače drastično raste. Za privatni smještaj u prvoj kategoriji prema indeksu turističke razvijenosti, po metru kvadratnom raste na 150 do maksimalnih 300 eura po krevetu. U drugoj kategoriji na 100 do 200 eura, u trećoj na 30 do 150 eura, a u četvrtoj, a to znači u najnerazvijenijim turističkim područjima na 20 do 100 eura po krevetu.

U Vladi su izračunali da donja granica za najrazvijenije raste čak 653,4 posto. S time da se sada puni iznos paušala plaća i na pomoćne krevete koji su do sada bili izuzeti ili dijelom opterećeni ovim porezom. A konačnu „presudu“ dat će lokalne samouprave na koje je država prebacila odluku o konkretnom iznosu unutar ovih granica.

Međutim, tu je i novi Zakon o upravljanju i održavanju zgrada prema koje će se za nova rješenja o kategorizaciji stanova u zgradama tražiti 80 posto potpisa suglasnosti suvlasnika, obavezno neposrednih susjeda.

A tu je i novi Zakon o turizmu s tri Pravilnika prema kojem će destinacije izračunavati prihvatni kapacitet, a na temelju kojeg će lokalna samouprava moći zabraniti nove kategorizacije na cijelom svom području ili točkasto u pojedinim dijelovima. S time da će se ograničenje moći odnositi i na ugostiteljske objekte.

Tu je još i najava Zakona o porezu na imovinu, a koji bi trebao zamijeniti oporezivanje kuća za odmor. S time da će se plaćati za sve nekretnine koje su kratkoročnom najmu, što znači kraćem od 10 mjeseci godišnje, a davanje bi trebalo biti od 0,8 eura do maksimalnih 8 po metru kvadratnom. Kuće za odmor su do sada bile oporezovane s maksimalnih 5 eura po kvadratu.

Dakle, sa svih strana slijedi udar na privatni smještaj koji se targetira kao glavni uzročni prekomjernog turizma. Iako je još veći problem siva zona nekretnina u nekomercijalnom smještaju, a koji uopće nije reguliran. I taj će se dio zahvatiti samo porezom na imovinu koji dakle znači maksimalno povećanje od mizernih 3 eura po kvadratu.

Iznajmljivanje smještaja turistima – kako dalje ?

Detaljnije o svemu tome opširno će na besplatnom predavanju Iznajmljivanje smještaja u domaćinstvu turistima – kako dalje? 22. listopada u Malinskoj govoriti Nedo Pinezić, stručnjak za obiteljski smještaj te dugogodišnji predsjednik Zajednice obiteljskog smještaja pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. S Pinezićem smo razgovarali samo o dijelu reperkusija koje nosi novi zakonski okvir, a koji će po svemu sudeći najviše oštetiti one najslabije, posebno penzionere koji iznajmljuju jedan do dva apartmana ili sobe.

– Moja je želja da set zakona kojima se ograničava i onemogućava stjecanje drugog dohotka kao dodatka mirovinama nikada ne zaživi. Naime, naši su vrijedni roditelji zaslužili dostojanstvenu starost. Ponosni ljudi nikome nisu na teret, stvarali su kroz cijeli život osnovu za dostojanstven život u trećoj dobi. Kad već imaju sramotno niske mirovine, oduzimanjem mogućnosti da sami brinu o sebi dohotkom od imovine koju su stekli i sačuvali doživjeli su težak udarac od onih koji se zaklinju na  svoju veliku socijalnu osjetljivost, kazao je na početku razgovora naš sugovornik.

Od 1. siječnja iduće godine promjene koje se tiču iznajmljivača su doista velike, posebno raste porezno opterećenje. Što je, međutim, s tim famoznim nekomercijalnim smještajem i nerezidentima?

– Pitanje nerezidenata, dakle stranaca kao vlasnika nekretnina u Hrvatskoj je sve izraženije. Svaki drugi kupac na Jadranu je stranac i to je poznat podatak. A što znači nerezident? To su ljudi koji ne plaćaju porez u Hrvatskoj. Oni čak i na tu kuću ili stan koju posjeduju plaćaju porez u zemlji u kojoj žive. Zašto? Jer razvijene zemlje nemaju porez na nekretnine, već porez na imovinu, a u imovinu ulazi i ta nekretnina koju posjeduju u Hrvatskoj. Dakle, građanin Slovenije, Italije ili čak i Švicarskoj, će na nekretninu koju posjeduje u Hrvatskoj, platiti porez u vlastitoj zemlji i to izdašan, a koji će mu biti umanjen za ovaj mali dio koji plaća u Hrvatskoj.

Kako je Hrvatska ušla u EU izjednačena su prava kretanja sa svim građanima Europskog ekonomskog prostora tako da se građani EU mogu slobodno kretati i boraviti izvan mjesta prebivališta do 90 dana unutar 180 dana bez zakonske obveze prijave boravišta. Znači netko iz Munchena može uz Rijeci ili na Krku boraviti dva, tri mjeseca bez da mora prijaviti boravište. Doduše, zakon o turističkoj pristojbi nalaže, da svi ti prazni stanovi trebaju biti proglašeni kućama za odmor i da bi vlasnici se trebali između 1. srpnja do 1. rujna trebali se prijaviti u eVisitor, platiti simboličnu paušalnu turističku pristojbu, nekih 13 do 14 eura za vlasnike i članove obitelji, i isto tako prijaviti svakog posjetitelja, rođaka i prijatelja koji i za njega platiti turističku pristojbu koja, pak, iznosi 1,5 do 2 eura ovisno o općini ili gradu u kojoj se kuća za odmor nalazi.

Zakon postoji, ali se ne provodi. To su ti neformalni, odnosno nekomercijalni turisti, a kojih, s obzirom na to da se ne prijave, nema ih u sustavu eVisitora, i zato imamo manipulacije brojkama.

 

Što iznajmljivači mogu očekivati od 1. siječnja, kako se pripremiti?

– Bitno je da se iznajmljivači upute što se sve na njih odnosi. A o tome će biti još govora kada konačna varijanta Zakona o porezu na imovinu izađe , jer još ne znamo sa sigurnošću hoće li biti tako kako je predloženo. Financijsko opterećenje će ovisiti o puno toga, koliki je kapacitet nekog smještaja, koliko godišnje imaju prihoda, da li se radi o starijim ili mlađim ljudima jer tu i drugi troškovi poslovanja. Dakle, da li digitalni marketing rade sami ili im to radi netko drugi, da li sami čiste ili plaćaju za čišćenje, a što su dosta veliki troškovi koji utječu na ukupnu kalkulaciju.

Očekivanja su da će s ovim rastom nameta u konačnici cijene u obiteljskom smještaju ići gore?

– Naravno da će pod tim pritiskom cijene morati rasti. Ali je pitanje kakvu će prođu one imati na tržištu. Poučeni ovogodišnjim srpnjem, vidjeli smo da do prave špice, odnosno do zadnjeg tjedna u srpnju, visoke cijene ne prolaze. Pa je bilo spuštanja cijena i to moramo imati na umu, a nije za očekivati da će se dogodine po tom pitanju nešto bitno promijeniti. Ako nam ta cijena ne prođe i smještaj ostane prazan, opet smo u problemu. Tako da će svatko morati za sebe napraviti kalkulaciju. Ljudi imaju iskustva, znaju kakva im je popunjenost i koje su im cijene prošlog i ovog ljeta prošle, a koje nisu, a tako će se potražnja kretati otprilike i iduće godine. Konačni paušali će ovisiti i o tome da li se nalaze smještaj nalazi u turističkom području koje je najrazvijenije ili manje razvijeno.

Mi smo ugrubo radili kalkulacije za one koji su u sredini ponude, odnosno koji nisu imali novaca za značajnija ulaganja u svoje kapacitete, da nisu na atraktivnoj poziciji i pokazalo se da su na granici isplativosti. Rekao bih sigurno jedna trećina ukupnog  broja iznajmljivača je u toj kategoriji. To su uglavnom ljudi starije životne dobi, u mjestima koja imaju kratku sezonu. Oni nisu mogli previše ulagati jer nisu kreditno sposobni, a i pitanje je zašto bi išli u tim godinama u neke velike investicije. Za njih iznajmljivanje postaje vrlo upitno.

Činjenica je da ustvari porezni tretman hrvatskih građana i stranaca, nerezidenata uopće nije pravedan. Je li se moglo bolje porezno zahvatiti taj dio nekomercijalnog smještaja i koliko on ustvari predstavlja uteg turizmu i konačnici lokalnim zajednicama, opterećenju na infrastrukturu i slično? Što tu očekivati?

– Problem je da je Hrvatska do sada imala nekontroliranu izgradnju stanova za odmor. To nisu neke male vikendice li nešto što koristi jedna obitelj, već vile i višestambeni objekti. Te su zgrade građene „kao za život“, ali ustvari ne s namjerom stanovanja nego kao drugi dom za slobodno vrijeme. To su jako veliki kapaciteti, najnoviji te na atraktivnim pozicijama. I naravno da u špici sezone, kada se traži krevet više, u tim objektima boravi ogroman broj ljudi. I vlasnici tih objekata i oni koji kod njih dolaze su jednom bili i sami turisti koji su negdje plaćali smještaj. Onog trenutka kad su kupili nekretninu, prestali su biti turisti, a na sebe su vezali i ne mali broj ljudi iz svog životnog kruga koji su također prestali biti klasični turisti koji su plaćali smještaj.

Tako da je s jedne strane napravljena ogromna nelojalna konkurencija, a s druge je velik dio tržišta uzurpiran od strane takvih vlasnika objekata. Na zapadu ne znam ni jednu zemlju koja je to dozvolila, dapače, kada neko naselje ili grad imaju status turističkog mjesta onda se posebno pažljivo planiraju urbanizam i razvoj. Graditi neki kapacitet, a da tamo nemaš prebivalište i da nisi porezni rezident, je izuzetno skupo i plaćaju se veliki porezi, praktički porezi na luksuz. Da to nije tako onda bi na Bledu bilo 10.000 kreveta u vlasništvu Hrvata. Ironiziram malo, ali shvaćate poantu. To se nije dogodilo ni tamo, ni u drugim jakim turističkim mjestima, toga jednostavno nema.

Kod nas je taj nekretninski biznis potpuno izmaknuo kontroli i sada ovakvim zakonskim rješenjima se u porezno povoljniji položaj stavljaju vlasnici tih objekata s obzirom na to da je njima jedina promjena ta da će, ako su do sada plaćali maksimalno 5 eura po kvadratu, sada plaćati maksimalno 8 eura po kvadratu.

To je jedina razlika tako da ako si rezident ispada, nažalost, da bi ti bilo bolje da imaš kuću za odmor nego kategorizirani smještaj. I s obzirom na prije spomenutu slobodu kretanja unutar EU možemo očekivati samo još više ljudi u tom nekomercijalnom smještaju, odnosno kućama za odmor, pogotovo ako se pod teretom povećanih davanja cijene u kategoriziranom obiteljskom smještaju budu dizale.

Činjenica je da dojučerašnji turist više to neće biti, a boravit će na našoj obali. I to nitko ne može kontrolirati.

Nedavno su na snagu stupila tri pravilnika iz Zakona o turizmu. Kako uopće gledate na činjenicu da će se kroz egidu borbe s prekomjernim, odnosno over turizmom, lokalna samouprava moći zabraniti kategorizacija apartmana, ali i ugostiteljskih objekata u nekom mjestu, pa i točkasto u nekom dijelu grada ili ulici?

–  Ja sve te zakone gledam kao jedan paket, a svi imaju istu agendu. A to je ograničenje legalnog kapaciteta u obiteljskom smještaju. Što se tiče Zakona o turizmu, nema transparentnih podataka koliko u jednom mjestu ima stanova i vikendica za odmor, koliko ljudi u njima boravi pa da bi se reklo moramo ograničiti daljnju urbanizaciju, dakle, ne želimo da se gradi više takvih stanova.

Prije svega je potrebno napraviti katastar objekata jer bi svatko u svojoj općini morao znati što mu se na terenu događa, koliko ima objekata, o kakvim je objektima riječ, koliko etaža, da li imaju garažu, bazen… Sve su to neke važni podaci da bi se izračunalo to maksimalno opterećenje destinacije. Takvih podataka nema i s time se onda može manipulirati. Jedino za što imamo konkretne podatke je ustvari kategorizirani smještaj i to se zna i onda se samo to uzima kao neki parametar na bazi kojeg se rade studije. A onda ovaj drugi dio, nekomercijalni smještaj, koji je puno veći, ostaje izvan sustava. I zato sam jako skeptičan.

Ni jedna manja općina neće imati kapacitete da radi takve studije i morat će angažirati konzultantske kuće. U Hrvatskoj ih ima dvije, tri i sve su na neki način bile uključene u izradu prijedloga novog Zakona. Ono što oni napišu bit će nešto što se neće moći provjeriti i ići će na korist određenih interesnih krugova, a na štetu lokalnog stanovništva. I to će sve još masno platiti turističke zajednice.

Za kraj, kako komentirate tu neku famu oko privatnog smještaja da je on najveći problem u hrvatskom turizmu. Vidimo da se velike metropole poput Barcelone i Budimpešte u potpunosti planiraju odreći najma stanova turistima, da se na Mallorci i drugdje protestira protiv turizma. Činjenica je, međutim, da je Hrvatska po pitanju privatnog smještaja jedna od zakonski najuređenijih zemalja EU i da se zna koliko se iznajmljuje.

– Do demonstracija lokalnog stanovništva dolazi onda kada su štete od turizma veće od koristi za samo lokalno stanovništvo. Kad se lokalno stanovništvo zapošljava u turizmu, kad imaju dodatni prihod od turizma, kad im se ulaže u infrastrukturu, jasno da neće biti protiv turističkog razvoja. Otok Krk je fantastičan primjer napretka koji je turizam donio samim otočanima. A kada govorimo o primjeru Španjolske, tamo se već dogodilo ono što će se nama sada desiti.

Obalna je crta preizgrađena, i to objektima za masovni smještaj. A to su hoteli, apart hoteli  i slično, a koji su usto zapriječili prilaz plažama, koji stvaraju ogroman pritisak na infrastrukturu i zapošljavaju stranu radnu snagu. Turizam nije razvijan tako da u njemu lokalno stanovništvo nađe egzistenciju, nego se isto tako uvozi radna snaga.

Kad se lokalna zajednica ne može zaposliti, ne može u turizam prodati svoje proizvode, ometano im je kretanje, kad ne mogu koristiti to more, naravno da im turizam smeta. I stalno se radi na puštanju informacija kako je turizam kod stanovništva „najveće zlo“. A sve ostalo je u redu. Nikad nismo pročitali da kamp koji primi 10.000 ljudi stvara pritisak i overturizam. Ili neko hotelsko naselje od 2.000 kreveta. Ali da turisti borave u privatnim kućama, to je pritisak.

Na kraju je turizam kolateralna žrtva. Ljudi na kraju protestiraju protiv onoga od čega žive ili bi trebali živjeti, i zato što je se došlo do apsurdne situacije da je lokalna zajednica isključena  iz koristi od turizma. Kapital jasno traži puteve da plati čim manji porez pa se aranžmani prodaju u Njemačkoj i tamo plaćaju porez pa te španjolske općine ni ne ubiru neki poseban prihod od turističke djelatnosti.

A što je s našom zemljom?

– Ovome što se događa se nitko ne bi trebao veseliti. Svih se to tiče. Svi će doći na red, prije ili kasnije. Veliko otvaranje obale i gradova za investicije u “mixed use” objekte, objekte koji će biti kombinacija iznajmljivanja apartmana od strane novih, bogatih vlasnika, mjesto povremenog boravka i gdje će se izgraditi prostori za ugostiteljstvo, trgovinu i slično “izbacit će iz igre” sve postojeće pružatelje usluga. Svime će gospodariti strani vlasnici a opsluživat će jeftina, uvozna radna snaga s dalekog istoka i tu jednostavno više neće biti prostora za gospodarske aktivnosti domicilnog stanovništva. Istovremeno će rasti porezni i para porezni pritisak na nekretnine u vlasništvu domicilnog stanovništva tako da će se obala i atraktivne lokacije u gradovima polako “isprazniti” od domicilnog stanovništva. Starije domicilno stanovništvo će prodavati nekretnine i odseliti u ubožnice upitne kvalitete života. Mladi će morati “trbuhom za kruhom” ali s ograničenim mogućnostima. Europa stenje prema velikoj krizi sličnoj onoj prije 2. svjetskog rata, Bliski istok srlja u novi rat, daleki istok je potencijalno novo krizno žarište…Ostaje Amerika, kao u vrijeme naših nonića i pranonića. Za teže fizičke poslove koje nitko ne želi raditi…

Treba, međutim reći i kako mi imamo uređenu ovu vrstu smještaja još od Austro-Ugarske, dakle, imamo zakone još iz tog doba prema kojima je pružanje usluge smještaja u kućanstvu bilo već tada regulirano i zvalo se kućna radinost. Dakle, koliko god je duga povijest turizma na ovim prostorima, toliko je dugo zakonski reguliranje obiteljskog smještaja koji je bio i nastavio se razvijati na istim pozicijama kao onaj u Austriji i nakon što su se mijenjale države. Dakle, imamo itekakvu tradiciju i povijest.

www.nedopinezic.com

Objavljeno

ŠTO UOPĆE ZNAMO O SVOM TURIZMU DA BISMO GA MJERILI ?

GDJE SMO S TURIZMOM ?

U Primorsko – goranskoj županiji znamo da ništa ne znamo. To smo i „napismeno“ potvrdili. Turizam nam se zaista događa i to u raznim oblicima. Dio toga „pohvatamo“, zabilježimo, nešto i naplatimo a veliki dio dođe i prođe mimo nas dok se mi „glođemo“ oko „sve tanje koščice“.

Evo samo par podataka:

Prazni stanovi

Dana 5.4. sam dobio odgovor od Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko – pravne poslove Primorsko – goranske županije u kojem se kaže:

„Državni zavod za statistiku dostavio je odgovor u kojem navode da je prema podacima Popisa stanovništva, kućanstva i stanova 2021. godine, u primorsko – goranskoj županiji bilo 43.914 nenastanjenih (praznih) stanova i 36.446 stanova za odmor (vikend kuće, apartmani, obiteljske kuće za odmor).

To bi ukupno činilo 80.360 nenastanjenih stanova.

Objekti  (stanovi) aktivni u turizmu

Dana 9.5. sam dobio odgovor Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj naše županije u kojem se daju sljedeći podaci: …“uvidom u preglednik Središnjeg registra na području PGŽ registrirano je 27.038 aktivnih objekata, bilo da se radi o objektima čiju su kategorizaciju zatražili građani u domaćinstvu ili poslovni subjekti (obrti i trgovačka društva). Radi se o apartmanima i studio apartmanima.

Prema istom izvoru, na prostoru PGŽ je registrirano 2.886 objekata vrste kuće za odmor, bilo da se radi o objektima čiju su kategorizaciju zatražili građani u domaćinstvu (2.616 kuća za odmor) ili poslovni subjekti (270 kuća za odmor).

Znači ukupno „u turizmu“ imamo 29.924 objekta.

Ostaje nam potpuno prazno od ukupno praznih  –   50.436 objekata.

Vikend objekti u eVisitoru

Dana 6.8. sam dobio treći odgovor u nizu o praznim stanovima, smještajnim objektima na prostoru Primorsko – goranske županije. Pitanje se odnosilo na evidentirane „nekomercijalne smještajne kapacitete“, u naravi „vikendice“ odnosno stanove i kuće za povremeni boravak.

Turistička zajednica Kvarnera koja ima uvid u eVisitor dala je sljedeće podatke:

„Od 15 lipnja do 31. srpnja 2024. godine u 9.568 vikendica boravi 47.510 turista koji su ostvarili 42.270 dolazaka i 918.592 noćenja.

Ovaj podatak je u suprotnosti s podatkom kojega sam dobio od Državnog zavoda za statistiku po kojemu imamo registrirano 36.446 stanova za odmor (vikend kuće, apartmani, obiteljske kuće za odmor). Razlika je – 26.878 objekata. U evidenciji eVisitora nedostaje 26.878 objekata, nešto malo manje nego što imamo ukupno registriranih, kategoriziranih objekata za smještaj turista (29.924).

Situacija je još gora ako uzmemo podatke za period od 1.1. do 14. 6. 2024. Tada je u e visitoru bilo prijavljeno samo 3.044 vikendice od, ukupnih 36.446. Treba međutim napomenuti da je  najmjerodavniji ovaj drugi period kad se do 15.7. moraju u eVisitor prijaviti svi vlasnici stanova i kuća za povremeni boravak i platiti paušalnu, godišnju turističku pristojbu Prema Zakonu o turističkoj pristojbi.

Uplaćena turistička pristojba

Ti prijavljeni stanovi i kuće za odmor su do 31.7. uplatili 381.388,32 eura turističke pristojbe od zaduženih 531.932,65 eura. Prema zaduženju ispada da se svaki objekt za povremeni boravak prosječno tereti s 55,60 eura turističke pristojbe. Kad bi se svi objekti evidentirali i teretili s ovim iznosom, to bi iznosilo 2.026.397 eura.

Prema podatku TZ Kvarnera u 9.568 vikendica boravi 47.510 turista što znači da po vikendici imamo kapacitet od 5 postelja. Po tome u ukupnom broju 36.446 „vikendica“ imamo ukupno 182.230 postelja. Međutim u evidenciji e Visitor nedostaje 134.390 postelja.

To znači da nam u špici sezone u Primorsko – goranskoj županiji boravi 134.390 neevidentiranih nekomercijalnih turista.

Tome dodajemo još potpuno praznih 50.436 objekata s potencijalom od 252.180 postelja.

Potpuna nepoznanica

O jednima i o drugima ne znamo ništa, nemamo nikakve evidencije. To je potencijalno 386.570 postelja u kojim mogu spavati ljudi, neformalni turisti.

Pitanje koje se nameće je : Tko je zadužen za ažuriranje prijava „vikendica“ u  eVizitor, kontrolu plaćanja paušalne turističke pristojbe za vlasnike i turističku pristojbu po noćenju za sve ostale prijatelje koji borave u takvim objektima?

Na kraju, moram primijetiti da u ovakvoj situaciji izostanka evidencije pravog stanja kapaciteta i ljudi na prostoru nekog turističkog mjesta, neke županije, primjena metodologije izračuna prihvatnog kapaciteta – ne može donijeti ispravan rezultat.

www.nedopinezic.com

 

Objavljeno

ŽESTOK UDAR NA IZNAJMLJIVAČE OBITELJSKOG SMJEŠTAJA

 

Razgovor sa Srđanom Hebarom, novinarem Večernjeg Lista za Temu broja 29.9.2024.

Ovdje je riječ o konačnom rješenju, o konačnom obračunu s obiteljskim smještajem. To što se radi u potpunoj je suprotnosti s agendom o održivom turizmu UNWTO-a.  Rezultat će biti potpuno izbetonirana obala s tisućama mastodonata, „aparthotela“, u naravi „mixed use“ objekata koji će biti istovremeno stambene i apartmanske zgrade. Time će se „izbaciti iz igre“ domaće iznajmljivače smještaja u apartmanima za korist nekretninskog kapitala. To je ono što se događa. Čisti nekretninski posao.

Turizam je nešto sasvim drugo, on je alat za revitalizaciju područja koja nemaju druge gospodarsko – ekonomske osnove. Za mjesta poput naših na Krku, ili kakvom drugom otoku ili obali, gdje nema industrije, gdje stanovništvo kroz naraštaje emigrira…

Turizam se u našim mjestima ispostavio kao dobar alat koji će preokrenuti trend  odlaska ljudi, pa čak i drugi dolaze živjeti. To bi trebala biti osnovna misao kada se razmišlja o strategiji razvoja turizma. A ona bi se trebala prvenstveno odnositi na – čovjeka. Lokalnog, autohtonog, domicilnog a ako hoćemo s poreznog stajališta, i poreznog rezidenta.

To znači da bi svatko tko živi u takvom kraju trebao biti potican ili privilegiran u odnosu na sve druge koji nisu porezni rezidenti, koji nemaju tu mjesto prebivališta i koji nisu aktivni članovi lokalne zajednice.

Mala općina živi od poreza na dohodak od nesamostalnog rada i samostalne djelatnosti. I taj se porez plaća prema mjestu prebivališta . Moje je prebivalište u Krku, a da imam, primjerice apartman u Zagrebu koji iznajmljujem tamo bih platio porez na dohodak od tog apartmana i porez na nekretninu. Ali sve duge poreze – porez na moj prvi dohodak, porez na honorare i slično, plaćao bih Krku jer mi je porezno središte Krk.

Ne mogu ja ovdje s otoka biti izjednačen s građanima koji žive u metropoli 12 mjeseci. Zar ne bih morao biti, ako sam investirao u apartman u Zagrebu, ipak u nepovoljnijem položaju od Zagrepčana ? Jer taj Zagrepčanin ima dijete, ono ide u vrtić. Vrtići se grade, zapošljavaju odgajateljice, pa dijete kreće u školu, grade se škole za djecu, zapošljavaju se učiteljice i čistačice, pa će otac otići u kvartovski kafić s dečkima, popiti rundu – dvije, pa treba zaposliti i konobara. Obitelj će u zgrebu otići i kod vulkanizera, pa će i on otvorit obrt jer mu ovi dolaze dva puta godišnje , on im čuva gume. Pa će ići kod autoelektričara i njega će hraniti, pa kod frizerke…Konačno oni plaćaju svaki mjesec iz svoje plaće porez na dohodak koji ide u kasu metropole. Ja ne. Moj porez ide u Krk.

Govorim to sve zbog toga što su sve ekonomske i društvene aktivnosti vezane uz – mjesto prebivališta. Mogli bismo to primijeniti na bilo koje mjesto u Slavoniji, ili na dalmatinskoj obali i otocima. Jasno je da  su oni koji tamo žive 12 mjeseci – heroji. I moraju biti nagrađeni a ne kažnjeni.

A strani vlasnici nekretnina na Krku ? Nagrada ili kazna ?

Oni plaćaju poreze u svojoj zemlji, a nije jasno kako mogu biti u istom ili boljem položaju od onoga tko živi na Krku ili kakvom drugom izolirnom otoku. Porezna strategija mora imati određeni cilj, a tu se vraćamo na priču o tome kako se moramo spasiti demografskog loma. Demografska slika na ruralnim područjima Hrvatske je katastrofalna, a zakonske izmjene poput najavljenih iselit će i ono malo ljudi koji na otocima borave cijele godine.

Ne smijemo se pretvoriti u vikend – zemlju, moramo sačuvati mlade da ne odlaze  van, i sačuvati život i izvan velikih urbanih centara. I čuvati taj život tijekom 12 mjeseci, a ne samo ta dva mjeseca kada je najatraktivnije. Jasno je da treba napraviti distinkciju tko su – rezidenti, oni s prebivalištem koji daju puni doprinos zajednici te – tko na otok dolazi kao investitor. Ne mogu oni biti isto tretirani od poreznika.

Što će sve vlasnici nekretnina morati plaćati ?

Porez na dohodak od imovine, odnosno iznajmljivanja apartmana turistima. Drugo je turistička pristojba, odnosno porez na krevet. Treće je članarina turističkim zajednicama, četvrto su komunalne naknade, odnosno lokalni porez po kvadraturi, peto porez na kuće za kuće za odmor koji sada postaje porez na nekretnine.

Koje je rješenje ?

Razgovor. Komunikacija s terenom, jer čini se kako se odluke donose kabinetski. Naša je  zemlja toliko različita , svaki kraj ima svoje specifičnosti, da je nemoguće uzimati bilo koji za primjer drugima. Treba otvoriti komunikaciju, to su stvari koje se rješavaju godinama. Treba snimiti stanje, testirati mjere, ali u partnerskom odnosu. Nekad smo imali strukovnu organizaciju pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, zvala se je Zajednica obiteljskog turizma HGK, pa smo razgovarali i tražili rješenja.

O koliko se iznajmljivača radi koji će biti pogođeni novim porezima? Govorili ste o udaru na iznajmljivače obiteljskog smještaja, tko će izvući najdeblji kraj ?

120.000 rješenja za kategorizaciju je izdano, a riječ je većinom o ljudima koji su u potpunosti hrvatski građani, rezidenti. Čak trećina tih ljudi, dakle 40.000 su umirovljenici. I oni će prvi doći pod udar. Prosječni hrvatski iznajmljivač obiteljskog smještaja ima šest postelja  za iznajmljivanje i prosječno ostvari 5.500 eura prihoda, tog drugog dohotka od imovine. Naravno, većina se tih smještaja nalazi na obali, otocima i u većim gradovima, na atraktivnim lokacijama. I uzmimo sad nekoga tko ima 400 eura mirovine a uprihodio je recimo tri, četiri tisuće eura preko ljeto iznajmljujući apartman. Taj novac on troši cijelu godinu na -lijekove, račune, odlazak u dućan, mora preživjeti zimu. I sad kad ga se optereti još jednim nametom, njega će to „klepnuti” mnogo više nego nekog drugog.

Uzmite i to da striji ljudi više ne mogu sami čistiti, klečati na podu, stajati na stolici i prati prozore, već moraju iznajmiti servis, čistačicu. Netko im mora voditi i digitalno poslovanje, buking, dolaske i odlaske, prijave i odjave, dopisivanje s gostima, pa im u tome netko od mlađih mora pomoći. Kad se sve zbroji, ne da će takvi ljudi biti u minusu zbog toga što desetljećima u svojim kućama iznajmljuju turistima ljeti smještaj već će i dugovati što će ih dovesti do razmišljanja o prodaji nekretnine i odlasku u neku ubožnicu gdje će skončati svoj život, ako nađu mjesto.

Nas bi država zapravo trebala zaštititi, prvenstveno te ponosne, starije ljudi koji nikada nisu ostali nikome ni za što dužni. Najprije treba imati drukčiji odnos prema domaćem čovjeku koji iznajmljuje ili ima vikendicu. Zašto ? Zato što su i jedan i drugi porezni rezidenti u Hrvatskoj. Različiti tretman trebaju imati stranci koji nisu porezni rezidenti u Hrvatskoj niti u mjestu u kojem imaju u vlasništvu nekretninu za provođenje slobodnog vremena. Svaka država prvenstveno vodi brigu o svojim građanima, i nisu, koliko god to žele, ravnopravni oni koji u to mjesto u drugoj državi dolaze iz vana, zar ne ?

Zamislite sebe, na primjer u Augsburgu ili Bledu. Imate li baš sva prava kao i domaći susjed koji je tu generacijama ? O.K. ako tko dođe, pa promjeni mjesto prebivališta, i dođe živjeti na otok, taj bi trebao biti stimuliran i objeručke prihvaćen. Da kad gledate Zagreb, Munchen ili Malinsku, da zaključite kako je bolje živjeti u Malinskoj, da se ljudi dosele iz velikih sredina, da preokrenemo trend. Na kraju jedno je stranac koji s nama ide u ribolov, i s nama živi cijelu godinu a drugo je stranac koji dovodi svoje sugrađane strance u neprijavljeni apartman…

Problem je vrlo praktičan, nas ima 20.000 koji tu stalno živimo i plaćamo sve poreze i sva davanja. Plaćamo i za one zbog kojih su proširene ceste, dodane vodovodne i kanalizacijske cijevi, trafostanice… skupa infrastruktura. Mi tu infrastrukturu  plaćamo kroz 12 mjeseci svim navedenim porezima i davanjima, plaćaju i turisti kroz cijenu boravka ali vlasnici kuća za odmor plaćaju daleko manje.

Spominjete i sumnjiv strani kapital, što je točno problem ?

Dolaze ljudi, to nije ništa novo, sa sumnjivim kapitalom sa svih strana kontinenta. Grade, kupuju, trguju. Time se podižu cijene nekretnina pa sutra naša djeca više neće moći na otoku kupiti nekretninu. Ako tko ne naslijedi kakvu kuću, neće je moći kupiti ništa za stanovanje. Morat će se odseliti. Zamislite  umirovljenike koji nemaju djece ovdje, djeca su odselila, a oni taj porezni pritisak neće moći izdržati. Morat će prodati kuću, završiti svoj život kako smo već rekli a djeca se više neće imati kamo vratiti… Ugasiti će se vatra na ognjištu.

www.nedopinezic.com

 

Objavljeno

STATUS PRAZNIH STANOVA I TURISTIČKA PRISTOJBA

POREZNI STATUS KUĆE ZA ODMOR

Iako je evidentan strmoglavi porast broja praznih stanova kojih u Hrvatskoj ima već više od 600.000, još uvijek postoji siva zona u pogledu tretiranja tih stanova s obavezama poreza i turističke pristojbe.

„Ministar financija Marko Primorac već je dao naznačiti na koji će se način na mala vrata uvesti porez na nekretnine, upravo modifikacijom poreza na kuće za odmor – koji će promijeniti ime:
“Taj porez ima jedan nespretan naziv, on mora prije svega promijeniti svoje ime. Sada postoji dilema kod pojedinaca, ako se radi o porezu na kuće za odmor, odnosi li se to i na prazan stan u centru nekog grada. Odnosi! Odnosi se na sve objekte i građevina ili dijelova građevina, osim na one u kojima netko živi ili je netko trajno iznajmio”, kazao je.“ ‘Razmišljamo o uvođenju poreza na nekretnine. Prije svega za one koje stoje prazne’ – Poslovni dnevnik  ‘Razmišljamo o uvođenju poreza na nekretnine. Prije svega za one koje stoje prazne’ – Poslovni dnevnik 

Ovime je nedvojbeno jasno da svaki stan, kuća, stambeni objekt koji nije trajno iznajmljen ili na čijoj adresi nema prijavljenog prebivališta ili boravišta ima status „kuće za odmor“. U tom smislu je jasno i na koga se odnosi obaveza plaćanja poreza na „kuće za odmor“. Visinu tog poreza određuju predstavnička tijela općina i gradova i može iznositi najviše do 5 eura po metru kvadratnom korisne površine.

STATUS KUĆE ZA ODMOR PREMA ZAKONU O TURISTIČKOJ PRISTOJBI

Zakon o turističkoj pristojbi – Zakon.hr

U članku 4, stavak 5 stoji da je obveznik turističke pristojbe vlasnik kuće, apartmana ili stana za odmor (definicija navedena u poreznom statusu) u općini ili gradu koji nije smještajni objekt u smislu Zakona, za sebe i sve osobe koje noće u toj kući, apartmanu ili stanu. Prema Zakonu o turističkoj pristojbi, kućom, apartmanom ili stanom za odmor smatra se svaka zgrada, apartman ili stan koji se koristi povremeno ili sezonski a koji nije smještajni objekt. Isto se odnosi kako za državljane RH tako i za one iz EU zemalja i zemalja Europskog ekonomskog prostora te Švicarske konfederacije.

Turističku pristojbu vlasnici i članovi uže obitelji te sve osobe koje noće u tom objektu plaćaju po noćenju. Izuzetno vlasnici i članovi uže obitelji mogu platiti turističku pristojbu u paušalnom iznosu za period 15. lipnja – 15. rujna uz 70% popusta. Turistička pristojba po odrasloj, punoljetnoj osobi iznosi 1,33 eura za period od 1.4. do 30. 9., odnosno 0,93 eura za ostali dio godine (Grad Krk) po noćenje pa bi puni iznos za 90 dana bio 119,7 eura ako bi se plaćalo po noćenju, odnosno 35,91 eura s popustom za vlasnike i članove uže obitelji. Ako se turistička pristojba plati u paušalnom iznosu, onda ona za vlasnike ovih objekata (dvoje) iznosi već navedenih 35,91 euro a za ostale članove uže obitelji iznosi 13,27 eura.

ROKOVI PLAĆANJA I OBAVEZNA PRIJAVA

Vlasnik kuće, apartmana ili stana za odmor koji plaća turističku pristojbu paušalno, dužan ju je platiti do 15. 7. tekuće godine. Ako se plaća po ostvarenom noćenju onda se plaća zadnjeg dana boravka.

Vlasnik „kuće za odmor“ obavezan je istu unijeti u e visitor te putem istog prijaviti sebe i članaove uže obitelji jednokratno ako turističku pristojbu plaća u paušalnom iznosu, odnosno prijaviti i odjaviti sve ostale osobe na noćenju pri dolasku (24 sata od dolaska i na dan odlaska) i odlasku. Za dio godine kad se ne plaća turistička pristojba (15.9. do 15.6.) vlasnik „kuće za odmor“ dužan je prijaviti ostale osobe na noćenju putem e visitora u roku od 24 sata od dolaska bez obaveze plaćanja pristojbe.
Osobe s prebivalištem u mjestu ili gradu koji ima status turističkog mjesta (osnovana je lokalna turistička zajednica), također mora putem e visitora u roku od 24 sata od dolaska prijaviti ostale osobe na noćenju i odjaviti ih zadnjeg dana boravka bez obaveze plaćanja turističke pristojbe.

RASPODJELA PRIHODA OD TURISTIČKE PRISTOJBE

Turistička se pristojba raspoređuje na sljedeći način:
3,5% na račun Hrvatske turističke zajednice za razvojne projekte i programe turistički nerazvijenih područja
2% na račun Hrvatske turističke zajednice za projekte i programe udruženih turističkih zajednica
(nakon odbijanja 5,5%)
20% na račun Hrvatske turističke zajednice
15% na račun regionalne turističke zajednice
65% na račun lokalne turističke zajednice od čega 30% na račun općine ili grada namjenski za poboljšanje uvjeta boravka turista

NADLEŽNA INSPEKCIJA I SANKCIJE

Za kontrolu prijave, odjave osoba na noćenju, plaćanje turističke pristojbe u „kući za odmor“ nadležna je turistička inspekcija Državnog inspektorata. Nadležni inspektor je dužan bez odgađanja, najkasnije u roku od 15 dana od dana izvršenja inspekcijskog nadzora podnijeti optužni prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka odnosno izdati prekršajni nalog ili naplatiti novčanu kaznu na mjestu izvršenja prekršaja.
Novčane se kazne kreću u rasponu od 1.000 (132,7 eura) do 2.000 (265,44 eura) kuna odnosno 4.000 (530,9 eura) do 6.000 kuna (796,33 eura) za „ponavljače“. Možda najveća reperkusija je evidencija prekršaja u policijskoj evidenciji što nije ugodno i može imati dodatne implikacije.

POTENCIJALNI PRIHOD NA PRIMJERU KVARNERA

U Primorsko – goranskoj županiji je evidentirano ukupno 80.360 stanova u kojima nema prijavljenog prebivališta ili boravišta. Od tog broja kao kuće, stanovi ili apartmani za odmor vodi se njih 36.446 dok se 43.914 stanova za odmor vodi kao potpuno prazni. Prema Zakonskoj regulaciji o porezu na kuće za odmor i prema zakonu turističkoj pristojbi svih 80.360 stanova imaju status kuća za odmor. Svi bi trebali platiti porez na kuće za odmor u visini do 5 eura po metru kvadratnom korisne površine godišnje i svi bi trebali platiti barem paušalnu turističku pristojbu za vlasnike i članove uže obitelji. Kad bi se naplatila paušalna turistička pristojba za dvoje vlasnika i barem jednog člana uže obitelji to bi iznosilo na godišnjoj razini 6.837.832,20 eura. Od tog iznosa 376.080,77 euro bi se izdvojio za nerazvijena područja i udružene turističke zajednice (Gorski kotar), 1.292.350,246 eura bi se uplatilo Hrvatskoj turističkoj zajednici, 1.025.674,83 eura bi bilo uplaćeno Turističkoj zajednici Kvarnera i ostatak od 4.143.726,354 bi bilo uplaćeno svim lokalnim turističkim zajednicama od čega 1.243.117,90 eura općinama i gradovima Primorsko – goranske županije. Ovo je najskromniji mogući učinak poštivanja zakonskih odredbi. Učinkovitijim nadzorom, kad bi se naplatilo noćenje ostalih osoba u periodu od samo 30 dana ( dvije osobe ) po stanu, tada bi se naplatilo dodatnih 6.412.728 eura.

https://nedopinezic.com/2024/06/13/kategorizirani-smjestaj-i-prazni-stanovi-na-kvarneru/ 

OGROMNI GUBICI PRIHODA ?

Pitanje je koliko se Turističke pristojbe vlasnicima, članovima uže obitelji i ostalim osobama na noćenju u stanovima, apartmanima i kućama za odmor u Primorsko – goranskoj županiji naplati ? O naplati na razini cijele Hrvatske i onih više od 600.000 praznih stanova da i ne govorimo.

https://nedopinezic.com/2024/07/08/prazni-stanovi-i-turizam/ 

www.nedopinezic.com

Objavljeno

PRAZNI STANOVI I VARLJIVA TURISTIČKA STATISTIKA

Do sada izbjegavana tema zapravo je najvažnija tema sadašnjeg trenutka hrvatskog turizma.

Hoće li potpuno nestati tako zvani “kategorizirani smještaj u domaćinstvu”?

Da li će ukupni statistički podaci i dalje rasti na osnovu “neformalnih” turista iz “praznih stanova” ?

Zašto u nekim sredinama, osobito u većim gradovima, aktualna vlast izbjegava pokretanje projekta socijalnog stanovanja za mlade obitelji;  a za manjak takvih stanova optužuje građane koji iznajmljuju smještaj turistima ?

Zašto i dalje buja novogradnja stanova na atraktivnim područjima unatoč što imamo već više od 600.000 praznih stanova ?

“Slučaj Rijeka” kao upozorenje.

O ovim i drugim pitanjima o kojima se ne govori u javnosti, za sada možete čitati i preslušati samo ovdje:

“Ljudi u nesigurnim vremenima gube povjerenje u novac i ulažu u beton, a Hrvatska je dozvolila izgradnju stanova bez obzira na mjesto prebivanja, rekao je Nedo Pinezić, savjetnik  za razvoj održivog turizma i predsjednik Odbora za turizam Županijske skupštine PGŽ.

U Hrvatskoj je 600 tisuća praznih stanova, u PGŽ 40 tisuća a u Rijeci čak 12 tisuća praznih stanova, što je grad veličine Karlovca.

Samo je dvije tisuće stanova u Rijeci u turističkom najmu. Nedo Pinezić tumači da prazni stanovi ne donose korist nikome, osim svojim vlasnicima.

Smatra da bi za privatne investicije u stanogradnju trebali odrediti različite porezne stope, u korist domicilnog stanovništva te da bi stanove u vlasništvu države i gradova trebali opremiti i ponuditi za stanovanje mladim obiteljima po povoljnom najmu.

I turističku ponudu treba razvijati na korist domicilnog stanovništva, autohtono i održivo. O tome kako zadržati mlade ljude, a gostima ponuditi autohtone i održive doživljaje, razgovarali smo u emisiji Kafe. Poslušajte:”

https://radio.hrt.hr/radio-rijeka/zivot/nedo-pinezic-nije-turizam-kriv-za-rast-cijena-nekretnina-prazni-stanovi-cuvaju-novac-svojim-vlasnicima-11634601?fbclid=IwZXh0bgNhZW0CMTEAAR21TxCZShtficwczGUc57Wai_Us3MXkY5FVvOwu6JKLv5hc6qkMw2ILBTw_aem_6nPW4mg3eVHQ3VezCI9ozA

Objavljeno

PAUŠALNI POREZ NA TURISTIČKI KREVET U DOMAĆINSTVU I UČINCI POVEĆANJA POREZA

1.Porez na turistički krevet se sastoji od :

1. Poreza na dohodak od iznajmljivanja turistima
2. Turističke pristojbe
3. Turističke članarine

Minimalni iznos paušalnog poreza na dohodak po krevetu može iznositi 19,91 eura a najviše 199,08 eura

Minimalni iznos paušalne turističke pristojbe po krevetu može iznositi 46,45 eura a najviši 132,72 eura

Turistička članarina po krevetu iznosi 5,97 eura

Kad govorimo o porezu na uslugu smještaja u domaćinstvu onda govorimo o zbroju ova tri paušalna davanja.

2. Razlika u lokalnim davanjima rezidenata, stanovnika jedinice lokalne samouprave i nerezidenata kada i jedni i drugi imaju registriran, kategoriziran, smještaj u domaćinstvu u istoj jedinici lokalne samouprave

Rezidenti uplaćuju porez na dohodak od nesamostalnog rada (plaće) ili samostalne djelatnosti u proračun JLS u kojoj imaju prebivalište svakog mjeseca u godini u iznosu (prosjek) od 117 eura (1.404,00 eura godišnje) i „porez na krevet“ koji je do ove godine iznosio (prosječno) 100,00 eura po krevetu.

Nerezidenti porez na dohodak od nesamostalnog rada i samostalne djelatnosti NE plaćaju jedinici lokalne samouprave u kojoj imaju registriran, kategoriziran smještaj već u onoj JLS u kojoj imaju prijavljeno prebivalište odnosno gdje je njihov životni centar (porezna definicija neovisno u Hrvatskoj ili inozemstvu). Oni plaćaju također (prosječno) 100,00 eura po krevetu u proračun lokalne JLS, i u sustav turističke zajednice gdje na lokalnoj razini ostaje oko 65% iznosa od oba davanja.

3.Što plaćaju nerezidenti koji nemaju kategoriziran smještaj već su vlasnici tako zvanog nekomercijalnog turističkog smještaja (stanovi za odmor) ?

Vlasnici nekomercijalnih turističkih kapaciteta plaćaju komunalni „porez na vikendice“ koji može iznositi minimalno 0,6 eura a maksimalno 5 eura po metru kvadratnom stambene površine, odnosno korisnog prostora. Prosječno je to 100 m2 i prosječan iznos kojega će utvrditi JLS bit će ne gdje oko 3,5 eura po m2. To je ukupno oko 350,00 eura godišnje.

Osim toga vlasnici takvog smještaja i članovi uže obitelji plaćaju u paušalnom iznosi 10 eura po osobi godišnje za turističku pristojbu. Prosjek je 4 osobe iznosi 40,00 eura godišnje. Svi posjetitelji takvih stanova koji nisu članovi uže obitelji i ne plaćaju paušalnu turističku pristojbu u iznosu od 10,00 eura po noćenju, trebaju (trebali bi) plaćati turističku pristojbu u iznosu od 1,5 eura po noćenju.

4.Porez na nekretnine kojega plaćaju stranci, građani iz nekih EU zemalja odnosi se i na imovinu (nekretnine ) koje imaju u Hrvatskoj.

Taj se porez uplaćuje prema mjestu prebivališta, odnosno životnog centra, a ono je za nerezidente, strance u gradu, općini i zemlji iz kojih dolaze. Nerezidenti u Hrvatskoj plaćaju samo „porez na vikendice“. Hrvatski građani (još) ne plaćaju porez na imovinu (porez na nekretnine).

5.Vlasnici praznih stanova

Vlasnici praznih stanova (kojih u Hrvatskoj ima oko 200.000), trebali bi plaćati porez na vikendice i to je sve.

6.Najveći doprinos lokalnoj ekonomiji i lokalnim porezima

Najveći doprinos lokalnoj ekonomiji daje stanovništvo jedinice lokalne samouprave koje pored dohotka od nesamostalnog rada (plaće) stječe i dohodak od iznajmljivanja smještaja turistima.

Taj dohodak se troši za potrebe kućanstva u lokalnoj samoupravi i time se stvara veća potražnja za proizvodima i uslugama pa se stvara i potreba za većim zapošljavanjem. Svaka zaposlena osoba zbog povećane potražnje proizvoda i usluga opet plaća porez na dohodak koji je najznačajniji proračunski prihod JLS.

Također i turisti koji borave u smještaju u domaćinstvu povećavaju potražnju pa tako potiču dodatna zapošljavanja i novi porez na dohodak. Jedna prosječna domicilna obitelj iz plaće uplaćuje godišnje na ime poreza na dohodak od nesamostalnog rada i samostalne djelatnosti u proračun JLS 2.800 eura. Ako iznajmljuju dva četverokrevetna apartmana turistima onda plaćaju još dodatnih 800,00 eura godišnje.

S ostvarenih 60 dana popunjenja uprihoduju bruto 9,600 eura. 50% tog iznosa su troškovi (porezi i ostalo) a značajan dio troškova otpada na potrošnju vode (lokalno komunalno društvo), zbrinjavanje otpada (lokalno komunalno društvo), čišćenje, održavanje, pranje posteljine (lokalni servisi za čišćenje), troškovi posredovanja (lokalne turističke agencije)…

Turisti iz tih apartmana, njih 8 x 60 dana ostvaruju 480 noćenja a van smještajna potrošnja po noćenju (osoba/dan) iznosi prosječno 70 eura (hrana, piće, izleti, atrakcije, kupovina, suveniri …), što dodatno donosi 33.600 eura prihoda za lokalno pružene usluge.

Iza tih usluga stoje ljudi koji primaju plaću i plaćaju porez na dohodak (na plaću) koji također ide u proračun JLS. Djeca lokalnog stanovništva idu u vrtić i školu u istoj JLS, zbog čega se zapošljava potrebno osoblje…

7. Zaključno

Svaka dodatna porezna presija koja bi iznajmljivanje smještaja turistima od strane lokalnog stanovništva činila to neisplativim, dovela bi sljedećih scenarija:
– Dugoročno iznajmljivanje nekretnine nerezidentima
– Dugoročan najam stana trgovačkom društvu
– Prodaju nekretnine nerezidentima
– Čuvanje vrijednosti novca u „praznom“ stanu…

Opcija najma stana hrvatskim podstanarima najmanje je izgledna zbog visokih rizika od nepoštivanja ugovora, stvaranja visokih troškova, mogućnosti gubitka prava raspolaganja vlastitom nekretninom na duži rok itd. Sve to zbog loše zaštite prava najmodavca.

Socijalno stanovanje je i inače u ingerenciji jedinica lokalne samouprave u svim razvijenim zemljama. Beč je najbolji primjer takvog angažmana.

Jedinicama lokalne samouprave u interesu je poticati legalan najam nekretnina turistima, osobito onih koje su izvan legalnog sustava, a to mogu samo poticajnim mjerama. Podizanje poreznog opterećenja ne spada u poticajne mjere.
www.nedopinezic.com
–

Objavljeno

Porez na nekretnine i Zakon o lokalnim porezima (31. 01. 2018.)

1.prosinca 2016. godine Hrvatski sabor je donio Zakon o lokalnim porezima. Zakon je potpisao Božo Petrov, tadašnji Predsjednik Hrvatskog sabora. 6. Prosinca 2016. godine Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović je na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske donijela Odluku o proglašenju zakona o lokalnim porezima. Na kraju je ovaj Zakon stavljen van snage.

Koliko imamo korisnika lokalnih poreza i državnog proračuna ?

U Republici Hrvatskoj imamo 555 jedinica lokalne samouprave i to 429 općina i 126 gradova te 21 jedinica područne (regionalne) samouprave (županije). Prije 1992. godine postojale su samo 102 općine  Prema podacima Instituta za javne financije, 2009. godine je u jedinicama lokalne samouprave i njihovim komunalnim društvima bilo  66.000 zaposlenika. Prema podacima Ministarstva uprave od lipnja 2017., u državnom i javnom sektoru u Hrvatskoj bilo je 232 240 službenika i namještenika koju plaću dobivaju iz državnog proračuna. Kada se zbroje ova dva podatka, dolazimo do brojke od  298.240 zaposlenika koji plaću „dobivaju od poreza“. Naravno da ova brojka nije konačna jer ovdje još treba dodati razne agencije, državne tvrtke i slično, koje povremeno koriste ili sredstva državnog proračuna ili pak državna jamstva koja se u konačnici pretvaraju u sredstva iz državnog proračuna, odnosno „novac poreznih obveznika“.

Veliki broj gradova i općina nemaju kapacitete za razvoj bez državne pomoći

Prema podacima iz 2009. godine čak 50% gradova nije bilo u stanju financirati rad osnovnih škola, vrtića, domova zdravlja,javnih vatrogasnih postrojbi, da se ne govori o kazalištima i drugim potrebama u kulturi i sportu. Još 2003. godine je Hrvatski pravni centar uz pomoć SADa izradio opsežnu studiju „Decentralizacija javne uprave“.  Iz te je studije proizašao zaključak da čak 35% gradova i općina  nisu u mogućnosti funkcionirati bez državne pomoći. Također većina županija je nesolventna.

Umjesto reforme javnog sektora – novi porezi

Bez obzira što su sve studije pokazale da je ovako glomazan javni sektor neodrživ, neučinkovit, preveliki teret za gospodarstvo i građane, do današnjeg dana on nije smanjen, dapače. Svaka nova garnitura vlasti dodatno „uhljebljuje“ svoju stranačku vojsku na svim razinama. Danas možemo govoriti da oko 10% ukupnog stanovništva plaću prima iz proračuna. Državna vlast uporno održava postojeće stanje na način da osim što pokreće nova zaduženja, uvodi i nove poreze ili podiže stope postojećima. To je i bit svake porezne reforme. Sjetimo se samo udara na turizam i podizanja stope PDVa na hranu i piće sa 10 na 13 pa na 25%. Održavanju postojećeg stanja služe i porezi jedinica područne i lokalne samouprave. Županije „žive“ od poreza na nasljedstva i darove, poreza na cestovna motorna vozila, poreza na plovila i poreze na automate za zabavne igre.  Jedinice lokalne samouprave koriste slijedeće poreze: porez na dohodak,  prirez porezu na dohodak, porez na potrošnju, porez na kuće za odmor, porez na korištenje javnih površina a predviđa se i uvođenje poreza na nekretnine.

Porez na nekretnine (kako je osmišljen)

Odluku o uvođenju Poreza na nekretnine (članak 42, stavak 5), jedinice lokalne samouprave trebale su prema Zakonu o lokalnim porezima donijeti do 30. studenog 2017. Odlukom Vlade Republike Hrvatske, ova je obaveza odgođena u primjeni. Ovaj je porez osmišljen na način da „decentralizira“ oporezivanje nepokretne imovine građana na mjestu gdje te nekretnine postoje. Pored plaćanja poreza na kuće za odmor, samostalni ili nesamostalni posjednici trebali bi plaćati i porez na stambeni prostor, poslovni prostor, garažni prostor i druge pomoćne prostore i ostale prostore bez namjene, građevinsko zemljište koje se koristi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište ako se nalazi unutar građevinskog područja, bazene, saune, sportske terene i slično. Za sve navedeno jedinice lokalne samouprave trebale bi utvrditi registar i odrediti koeficijente.

Nekretnina koja plaća dodatni porez platiti će još veći porez na nekretninu

Porez na kuće za odmor plaća se od 5 do 15 kuna po metru kvadratnom. Pored toga na nekretnine bi se primjenjivali obračuni na ukupnu neto površinu te na stvarnu površinu zemljišta i to množenjem slijedećih faktora : vrijednosti boda+ koeficijenta zone +koeficijenta namjene+koeficijenta stanja+koeficijenta dobi.

Zakon kaže da se za stambeni prostor koji ne služi za stalno stanovanje (to bi bili „vikend“ objekti koji se već oporezuju posebnim porezom na vikendice), te stambeni prostor koji služi građanima za iznajmljivanje stanova, soba i postelja putnicima i turistima na temelju odobrenja nadležnog tijela koeficijent namjene uvećava za korektivni koeficijent namjene koji predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave utvrđuje svojom odlukom, pod uvjetom da ne bude manji od 1 niti veći od 6.

Isto tako za poslovni prostor koji služi za proizvodne djelatnosti kao i za hotele, apartmanska naselja i kampove taj koeficijent ne može biti manji od 1 niti veći od 5. Koeficijent namjene se dodatno uvećava ako ako se djelatnost obavlja u nepokretnom kulturnom dobru ili na području kulturnopovijesne cjeline na nači da ne može biti manji od 1 niti veći od 12.

Dakle svaka nekretnina koja je u nekoj funkciji iz koje proizlazi obaveza plaćanja poreza npr., porez na dohodak, biti će dodatno opterećena većom stopom poreza na nekretnine. Jednako tako nekretnina koja je u funkciji kroz koju plaća porez i kroz koju je u nju uloženo u adaptaciju a nalazi se u zaštićenim starim gradskim jezgrama npr., biti će dodatno opterećena još većom stopom poreza na nekretnine.

Dodatni sadržaji za turiste na meti poreza na nekretnine

Država je najprije poticala investicije u dodatne sadržaje, dijeljena su čak i nepovratna sredstva za bazene. Sada se uvodi porez na bazene, dječja igrališta, garaže za automobile gostiju, badminton igrališta, jog za boće i slično.

Na sve to je već plaćen porez u procesu granje, nabave opreme i to ne mali, doduše jednokratni porez. Kod stjecanja nekretnina također se plaća porez kao i na kuću za odmor.

Na sve to bi se trebalo godišnje plaćati novi porez na nekretnine. Komunalna naknada kod gradnje, plus komunalna naknada godišnje koji su se plaćali unatoč činjenici da se dodatno plaća svaki priključak na komunalnu infrastrukturu zatim izgradnja te infrastrukture od mjesta x do kućnog praga se ne računaju.

Ne računaju se niti skupi telefonski priključci kao ni visoka cijena komunalnih usluga koja također ima u sebi komponentu poreza. Kada se pribroje porez na dohodak iz plaće ali i iz djelatnosti, pa porez na cestovna motorna vozila, porez na plovila, porez na nasljedstva i darove, pa famozni PDV po stopi od 25% za svaku kupovinu proizvoda i usluga… zaista ispada da se kažnjava svako ulaganje, svaka djelatnost koja bi po logici stvari trebala biti stimulirana.

Hrvatski vjerovnici brinu za povrat novca

Hrvatska je prezadužena zemlja a MMF i ostali vjerovnici se boje da će Hrvatska doći u situaciju kada neće moći vraćati zajmove. I EU se brine kako će dugoročno osigurati financiranje svog proračuna.

S obzirom da središnje vlasti ne provode racionalizaciju javne potrošnje, ne poduzimaju aktivnosti za povećanje udjela produktivnih i smanjenje neproduktivnih radnih mjesta, vjerovnici predlažu nove izvore poreznog financiranja.

To je ujedno i dobro opravdanje svim dosadašnjim vladama da poduzmu aktivnosti koje jačaju „harač“ (fiskalizacija, mijenjanje stopa poreza na dobit, PDV na turizam, trošarine itd).

Niti jedna od takvih mjera nije bila popraćena „stezanjem kaiša“ u vlastitim redovima. Zato opasnost od uvođenja poreza na nekretnine stalno visi nad glavom.

Ovrhe, siromaštvo i napuštanje Hrvatske

Prema podacima Eurostata iz 2017. Godine, čak 28,5 % hrvatskih građana živi u riziku od siromaštva i socijalne isključivosti, a po pokazateljima životnog standarda hrvatski su građani gotovo na dnu svih članica EUa.

Prema ovim podacima čak milijun i 180 tisuća hrvatskih građana je egzistencijalno ugroženo. Kriteriji Eurostata se baziraju na mjesečnim primanjima samca od 2.145,00 kuna a za dvočlanu obitelj 3.537,00 kuna te za obitelj s dvije odrasle osobe i djecom ispod 14 godina starosti 4.457,00 kuna. Prema tim kriterijima čak 19,5 % kućanstava u Hrvatskoj ostvaruje primanja ispod ovih granica.

Prema podacima FINAe, krajem 2017. u financijskoj blokadi je bilo 319 800 građana. Prema podacima DZSa prosječna neto plaća u javnoj upravi bila je 6.960,00 kuna. Razlika je očita.

Prijedlogom Zakona o nekretninama za svaku nekretninu za koju vlasnik ne dostavi tražene podatke jedinica lokalne samouprave propisati će najviše stope poreza.

Također zakon predviđa da svi članovi kućanstva solidarno jamče za naplatu poreza poreznom obvezniku. Porezni obveznik postaje nekretnina koja podliježe postupku ovrhe a ovrhu provodi Porezna uprava.

Jedni od najsiromašnijih građana u zemljama Europske unije koji su već pod teretom blokada i velikih poreznih opterećenja, dodatno bi mogli biti podvrgnuti opasnosti od gubitka osobne imovine ako neće biti u mogućnosti plaćati porez na nekretnine.

Mnogi će pod ovakvom prijetnjom prodati svoje nekretnine po netržišnim cijenama pa će nekretninskim špekulantima ovakva situacija donijeti veliki profit.

Oni snalažljiviji neće obavljati djelatnost na legalan način niti će legalizirati  sve građevine. Ipak scenarij provođenja ovakvog Zakona o porezu na nekretnine predviđa rasprodaju imovine i povećano iseljavanje iz Hrvatske. Kome je to u interesu ?

nedopinezic.com