Objavljeno

ŽIVIMO NA NAJLJEPŠOJ, NAJDOSTUPNIJOJ PLAŽI EUROPE

Plaža u predvorju

Zamislite da je Hrvatska na primjer popularno splitsko kupalište Bačvice. I svi Hrvati i nacionalne manjine (4,15 mil. st.) žive na Bačvicama. Split je Europska unija u kojoj živi 511,8 milijuna stanovnika. Kada stanovnici Splita zažele šetnje uz more, kupanja, morskog zraka, jednostavno se spuste na Bačvice. Kada se onih pola milijarde stanovnika Europske unije zaželi toplog mora , ugodnog za kupanje ali i za šetnju uz obalu, ronjenje, jedrenje ili jednostavno uživanje u morskom zraku, krenu prema Mediteranu. Europski Mediteran je poput jadranske obale spram Splita. Možeš iz Splita i sjevernije i južnije, i brodom i kopnom pa čak i zrakom, ali ako se odlučiš zadnji čas onda ti je najbolje otići na najbližu plažu. Na Bačvice. U Hrvatsku. Tako je Hrvatska zapravo najljepša plaža u predvorju većine zemalja Europske unije. Do nje se stiže već za nekoliko sati vožnje automobilom, leta zrakoplovom, plovidbe brodom, i par sati duže vožnje autobusom ili vlakom. Hrvatska je najljepša, najdostupnija plaža Europe.

Život na plaži

Zamislite da ste rođeni na plaži, da živite na plaži, da imate svoj vlastiti prostor na najtraženijoj plaži Europe. Kada bi se rodili na 100 kvadrata Bačvica, vjeroJatno biste tamo imali svoj ugostiteljski objekt,  prodavali biste sladoled, držali školu jedrenja, tečajeve plivanja i ronjenja, pokrenulo bi se tu još i dodatnih usluga od masaže, pedikure, manikure, prodaje i najma opreme za more …svašta nešto. Jer ste vi tu rođeni, tu živite, to je vaš bokun zemlje a „mušterije“ same dolaze. Posla imate koliko hoćete jer vas ima samo 0,8 % od ukupnog broja potencijalnih gostiju. Toliko ima naime stanovnika Hrvatske u odnosu na ukupan broj stanovnika ostalih zemalja Europske unije. Čak i nešto manje. Naša „plaža“ ima površinu od 56.594 km2 a na jedan kilometar kvadratni naše plaže živi sve manje stanovnika (2001. 78,4, 2011 75,8 stanovnika na 1km2). Sve govori u prilog mogućnosti dobrog života na vlastitoj zemlji,u vlastitom domu. Ne traži se izmišljanje svemirske tehnologije, ne mora se ulagati bogatstvo u promociju kojom se privlači potrošače. Gosti, potrošači sami dolaze a na vama je samo da se prilagodite potražnji, da budete fini, uljudni, da sve bude ugodno čisto, lijepo. I baš bi život mogao biti lijep. Život na najljepšoj, najdostupnijoj plaži Europe.

 

Zašto bi bilo jednostavno kada može komplicirano ?

E ali. Uvijek postoji neko ali kada imaš ono što svi žele. A svi žele našu plažu. Pa se onda izmišlja tisuću i jedan razlog zašto ne možemo živjeti na plaži i od plaže. Za život na plaži treba dobro platiti razne koncesije, jer od te plaže moraju živjeti i oni koji ne rade ništa u vezi s plažom. Pa ti to ne možeš platiti a nudi ti se pristojan novac da svoje mjesto na plaži ustupiš nekom drugom koji će moći platiti što treba i gdje treba. Ti ćeš zato školovati svoju djecu u vrhunskim školama nakon čega će odmah moći otići sa plaže, u „Split“, ili „Solin“, Berlin, Amsterdam… I tako na našu „plažu Hrvatsku“ dolaze drugi ljudi, uglavnom onda kada je na njoj najugodnije i kada se na njoj traži mjesto više, kada se može dobro zaraditi…

Budućnost Hrvatske

Kome drago, kome krivo, budućnost Hrvatske je turizam. I sve ono što je uz turizam vezano. Malo je toga što se ne vezuje uz turizam, turizam prati sve, od IT tehnologije do zbrinjavanja otpada ,  sve vrsta gradnje do svih vrsta prometa, od proizvodnje hrane do izrade digitalnih aplikacija. Cijela paleta proizvoda i usluga vezuje se uz turizam. 90 % hrvatskog turizma je izvozno orijentiran i po sve proizvode i usluge kupac dolazi sam, nemamo troškova dostave. Dakle turizam će u Hrvatskoj i dalje rasti, posao će cvasti a tko će od toga imati koristi, to je drugo pitanje. To je zapravo pravo pitanje.

 

Pitanje svih pitanja

Demografija i migracijski trendovi su zapravo temeljni pokazatelj socio-ekonomskih kretanja neke zemlje. U najnovijem izvješću Eurostata od 10.7. 2017. vidi se trend kretanja u skupinama zemlja sa negativnim i pozitivnim predznakom. Tako podaci za 2016.  godinu govore da je Europska unija bogatija za 1,5 milijuna stanovnika pri čemu je broj umrlih i rođenih podjednak. To znači da je ovih 1,5 milijuna plusa rezultat vanjske migracije. Novih stanovnika ima 0,3%.

Prema podacima Eurostata na 1000 stanovnika najviše je novih, 14,5 u Luksemburgu, zatim Švedskoj 14,5, Malti 13,8 nakon koje slijedi Hrvatska sa 10,6. pa tek onda Austrija, Njemačka, Cipar itd. Međutim istovremeno negativan trend na 1000 stanovnika pogađa najviše Litvu (-14,2), Latviju (-9,6), slijedi Hrvatska (-8,7), pa Bugarska, Rumunjska …

U prošloj godini broj stanovnika je povećan u Njemačkoj za 642,3 tisuće ljudi, Velikoj Britaniji (koja se još uvijek vodi u statistici) za 426 tisuća, Francuskoj za 274,5 tisuća itd. Uglavnom u plusu su zemlje „Zapadne Europe“. Istovremeno zemlje „Istočne Europe“ , osobito sa Balkana i Baltika gube najviše stanovnika. Rumunjska je izgubila u prošloj godini 122 tisuće, Bugarska 51,9 tisuća, Litva 40,7 tisuća, Hrvatska 36,5 tisuća i Latvija 18,9 tisuća stanovnika. Najviše stope nataliteta bilježe se u Irskoj (13,5 djece na 1000 stanovnika), Švedskoj i Velikoj Britaniji, Francuskoj.

Najniže stope nataliteta bilježe južne i balkanske zemlje: Italija (7,8 na 1000), , Portugal (8,4 na 1000), slijede Grčka, Španjolska, Hrvatska i Bugarska. (9 na 1000). Najviša stopa smrtnosti koja je premašila rođenje bila je u Bugarskoj, Litvi, Rumunjskoj, Hrvatskoj, Latviji i Mađarskoj. Zemlje u kojima broj stanovnika raste su Njemačka (82,8 mil), Francuska (67 mil.), Velika Britanija (65,8 mil.), Italija (60,6 mil.), Španjolska 46,5 mil.), Poljska (38 mil.). Švedsko stanovništvo raste prema boju od 10 milijuna a Bugarsko pada prema kritičnoj granici od 7 milijuna stanovnika. Demografija je pitanje svih pitanja.

 

Paradoks uspješnog turizma i rapidnog pada broja stanovništva

Jedno od najintrigantnijih pitanja danas u Hrvatskoj je vezano uz dijametralno suprotstavljene trendove u turizmu i demografiji. Dok s jedne strane turistički promet raste i stalno se investira u nove smještajne kapacitete, broj stanovnika samo u 2016. godini manji je za 36,5 tisuća, prema podacima Eurostata. Poznati stručnjak za demografiju dr.Stjepan Šterc, procjenjuje da su ukupni godišnji gubici stanovništva u Hrvatskoj , što zbog mortaliteta što zbog emigracije oko 90.000. To znači da bi u već za deset godina Hrvatska mogla pasti na samo 3 milijuna stanovnika. S druge stane, Željka Lastrović u novom broju stručnog časopisa Lider navodi da bi 2025 u Hrvatskoj moglo biti ostvareno čak 114 milijuna noćenja, gotovo 50% više nego sada. Moglo bi se zaključiti : što smo uspješniji u turizmu, to nas manje ima !

 

Vrijeme je za reviziju razvojnog modela turizma

Pomalo svima postaje jasno da ovakav model razvoja turizma koji se provodi zadnjih dvadeset godina ne doprinosi osnovnom cilju – demografskoj stabilnosti. Zašto je to važno ? Bez demografske stabilnosti društveni standard i politička , socijalna stabilnost nisu mogući. Ako se sve veće obaveze „natovaruju“ na sve manji broj stanovnika, u jednom trenutku „puca kičma“ održivosti. Već sada zdravstveni sustav je „iščašeni disk“ a kolapsom mirovinskog doći će do velikog urušavanja standarda građana. Radno aktivno i produktivno stanovništvo iseljava a ono je nositelj održivosti razvoja. Turizam na „naj plaži Europe“ mora se razvijati prije svega u smjeru omogućavanja egzistencije mladim obiteljima. Više nije strateško pitanje koliko ćemo ostvariti noćenja i financijskog prometa ukupno već je pravo pitanje kako taj rast prometa utječe na kvalitetu života lokalnog stanovništva na egzistenciju mladih obitelji. Razvoj industrije turizma koja koristi sezonske radnike i koja će domaće radnike nastojati zamijeniti nekim stranima (ako ih nađu) koji neće stalno živjeti u Hrvatskoj već samo sezonski migrirati, nije niti malo doprinijeo poboljšanju demografskih trendova u našoj zemlji. Navedeni podaci to jasno potvrđuju. Vrijeme je za promjenu modela razvoja.

 

Održivi i odgovorni razvoj turizma

U prvom planu poticaja svih razina treba biti obiteljsko mikropoduzetništvo u turizmu i pratećim djelatnostima. Na „svojoj plaži“ bismo konačno mogli moći živjeti od svog rada. Takav pristup nije ništa novo. Sa sličnim su se problemom susrele i zemlje alpskog područja ali i mnoge druge zemlje na jugu i istoku Europe imaju slične probleme. Razlika je u tome da nitko od njih ne živi na najljepšoj, najdostupnijoj plaži Europe. Zato  se moraju truditi desetljećima da preokrenu negativne u pozitivne trendove i to sa puno znanja , upornosti, kompetencija čak i u visoko razvijenim zemljama. U našem slučaju u pitanje dolazi egzistencija cijele zemlje, cijele nacije.

Vremena za „promjenu kursa“ ima sve manje ali ona posljednja vrijednost koja nam ostaje i koju moramo očuvati kao zalog budućnosti pa i po cijenu skromnog življenja, to je naša zemlja, naša najljepša, najdostupnija plaža Europe.

 

Nedo Pinezić

nedopinezic.com

Objavljeno

TURIZAM I KONZUMERIZAM

KONZUMERIZAM – BOLEST OVISNOSTI

Neoliberalni društveni sustav, koji se najbolje očituje kroz konzumerizam – bolest ovisnosti suvremenog društva, „pojeo“ je sve tisućljetne pozitivne tekovine zapadne civilizacije.

„Posjedovati a ne biti“, moto je društva u kojemu živimo, gdje se materijalne vrijednosti stavljaju ispred i iznad svega. Dobar automobil, kuća, stan,  jahta,… daleka i skupa turistička putovanja uz korištenje raskošnog smještaja, blagovanja u prestižnim restoranima…  Sve to fotografirano, dokumentirano da bi se moglo pokazati prijateljima i „prijateljima“, rodbini, znancima sa osnovnim ciljem buđenja ljubomore i divljenja našim uspjesima. To su simptomi konzumerizma u turizmu.

NEZASITNA GENERACIJA

Ovakav životni stil promoviraju nezasitne generacije stasale u okruženju neimaštine, i sveopće nestašice izazvane ratovima i restrikcijama utopističkih ideologija koje su zavladale nakon drugog svjetskog rata u pola podijeljenog svijeta. Kada danas promatramo mentalitet ljudi iz postsocijalističkih zemlja i zemalja u tranziciji, nezaobilazan je taj grč za materijalnim ispunjenjem i dokazivanjem. Turistička ponuda prati takvu potražnju pa se i „luksuz“ spušta na razinu dostupnu širokom puku „materijalista“. Raskošni resorti, kruzeri, bogate trpeze u all inclusive aranžmanima, sadržaji su na koje se „pale“ generacije „Baby boomersa“(generacija rođenih za vrijeme i neposredno nakon 2. svj. rata). Naravno da cijela mašinerija konzumerističke industrije podupire potražnju emitiranjem cijelog niza sadržaja kroz masovne  medije kojima se kao primjer uspješnosti predstavljaju materijalno dobro situirani ljudi. Ta se glad i dalje hrani neprekidnim procesom imigracije milijuna ljudi iz ratom, sukobima i nemirima pogođenih zemalja u zemlje zapadne demokracije. Ti ljudi su suočeni sa konzumerističkim mjerilom uspješnosti i velika većina prihvaća takav život.

GRADIMO LI TURISTIČKU PONUDU ZA GENERACIJU NA ODLASKU ?

Ipak, svijet se mijenja. Digitalna industrijska revolucija skinula je veto sa slobodne razmjene informacija, masovni mediji polako gube svoj utjecaj. Televizijski program pa i tiskane medije već generacija X  (generacija rođenih od 1960 do 1980.) mnogo manje konzumira. Millenniansi (generacija rođenih od 1980. do 2000.),pak gotovo ne prate ništa što nije na digitalnim platformama. Silom prirode, generacija baby boomersa polako odlazi sa životne scene i više nije prevladavajuća. X generacija sada je „u najboljim godinama“ kada polako osvještava ono što Millenniansi već dobro znaju. Millenniansi  ne žele robovati materijalnim vrijednostima i cijeli život otplaćivati zajmove za nekretnine i pokretnine na koje još moraju plaćati i poreze. Mlade generacije ne kupuju automobile, stanove, niti kuće, još manje brodove i vile. Jedino što kupuju to su digitalni uređaji i bicikli. Sve drugo unajmljuju, „šeraju“, dijele. Od tuda i naziv za novu ekonomiju, ekonomiju dijeljenja ili „sharing economy“. Millenniansi će već za desetak godina biti prevladavajući putnici, turisti, gosti. Oni nisu očarani raskošnim sadržajima, oni traže doživljaj. Umjesto raskošne vile rađe će isprobati noćenje u kući na stablu. Umjesto „švedskog stola“ kušati će lokalne prirodno uzgojene proizvode. Sve su više vegetarijanci, jedu male obroke, paze na kvalitetu hrane, traže izgubljene temeljne vrijednosti društva. Iako se ništa neće promijeniti naprasno, preko noći, planiranje razvoja turističke ponude u slijedećih dvadeset godina jednostavno mora slijediti tranziciju profila putnika.

KREIRANJE PONUDE „OBUVANJEM CIPELA BUDUĆIH PUTNIKA“

Smisleno, marketinški organizirano kreiranje ponude započinje proučavanjem budućih korisnika naših usluga. Jednostavno „moramo ući u cipele budućih gostiju“

Među Millenniansima ima do sada prepoznatih pet osnovnih tipova , „persona“ : Achivers, Sparks, Stampeders, Fierfliers, Simple lifers. Na ovome mjestu ćemo iznijeti glavne karakteristike putnika koji će zavladati svijetom turizma u slijedećih dvadeset godina. Achiversi su vrlo organizirani i nastoje sve što rade raditi punim angažmanom. Sparksi su izuzetno ekološki savjesni, kreativni, neovisni i žele ostvarivati pozitivan utjecaj na okolinu. Simple lifersi su opušteni, žele ići „lagano kroz život“ , vrlo su komotni, zadovoljni nekompliciranom rutinom. Firefliersi su aktivni, spontani, bezbrižni, željni zabave i željni akcije pozitivne za svijet. Stampedersi žele biti u centru svih zbivanja i žele sudjelovati u svim važnim događajima.

TRANZICIJA

Vrijeme u kojemu živimo, na početku digitalne industrijske revolucije, vrijeme je tranzicije svijesti i ponašanja prosječnog putnika. Već sada uočavamo prve znakove zasićenja jednoobrazne ponude na svim razinama kvalitete. Ljudi postaju konkretniji u svojim preferencijama. Obitelji sa djecom traže mjesta sa određenim sadržajima u kojima će uživati djeca, vlasnici kućnih ljubimaca traže destinacije gdje su ljubimci dobrodošli, cikloturisti traže destinacije i smještaj sa što višim stupnjem infrastrukturne i servisne usluge za ciklomobilnost. Pješaci, ljubitelji prirode, ljudi koji preferiraju aktivan odmor u kombinaciji sa opuštanjem i uživanjem u autohtonoj enogastronomiji … Desetine „persona“, zamišljenih osoba današnjih putnika, traže okruženje naklonjeno njihovom stilu života. Potraga za takvim okruženjem sve je više individualna, samostalna, istraživačka. Traži se sloboda kreiranja slobodnog vremena bez detaljnih predefinicija. Važna je dostupnost informacija sa liste želja pojedine „persone“.

LABELING, BRENDIRANJE, SPECIJALIZACIJA PONUDE

Aktualna događanja u hotelskoj industriji zorno pokazuju potreban smjer kretanja. Kinder hoteli „Amarin“ u Rovinju i „Vespera“ u Malome Lošinju, brendirani su i specijalizirani hoteli koji najpreciznije pogađaju želje tržišnog segmenta obiteljskog odmora. Ne treba ni isticati da su ti hoteli izuzetno dobro popunjeni sa nadprosječnim cijenama u segmentu ponude. Sličnim putem ide još jedna hotelska grupacija, „Valamar“, u Rapcu gdje se posebno profiliraju obiteljski hoteli i hoteli za parove bez djece. Ljudi zrelijih godina, čija su djeca odrasla, povremeno trebaju malo odmora od unuka i vrijeme posvećeno jedno drugome. No postoje i hoteli koji su posvećeni upravo unucima i bakama i djedovima koji ipak imaju više slobodnog vremena na raspolaganju za kvalitetno druženje sa svojim unučićima. Tržišnih segmenata , „persona“ ima preko stotinu i današnja se turistička ponuda nastoji prilagoditi profilu željenog gosta. Sve su ovo naznake racionalnijeg, smislenijeg provođenja slobodnog vremena gdje traženje raskoši i potpirivanje jala susjeda više nisu glavni motiv putovanja. Putovanje je danas životna potreba. Fizički, psihički, socijalno uvjetovana potreba . Traži se nešto čega nemamo dovoljno u životnoj sredini, bio to mir, dobra hrana, ljepota prirode, komunikacija sa ljudima, zbližavanje obitelji … Obiteljski smještaj ima veliku priliku da se „razgrana“  prema svim poznatim segmentima potražnje. Prvi korak na tom putu je transformacija vlasnika smještaja od iznajmljivača u domaćina, zatim udruživanje sa drugim domaćinima kroz klubove kvalitete te stalna edukacija i prihvaćanje standarda usluge prema željenoj specijalizaciji.

ŽIVIMO  ONO ŠTO NUDIMO NAŠIM GOSTIMA

Vjerodostojnost naše ponude vidljiva je kroz iskrenost kojom živimo ono što nudimo. Ako volimo kućne ljubimce i sami imamo ljubimca, naša „pet friendly“ ponuda dobiti će na vrijednosti. Ako makar i rekreativno vozimo bicikl, moći ćemo mnogo lakše „ući u cipele“ cikloturista i shvatiti sve njegove potrebe. Naš će „bike friendly“ smještaj dobiti na cijeni.

SAMI BIRAMO BUDUĆNOST

Zanemarivanjem suvremenih trendova dolazimo u opasnost zaostajanja i nekonkurentnosti na tržištu. To nam se može dogoditi čak i ako lijepo opremimo smještaj, ako sve izgleda dobro a nema „duše“, nema ugađanja, specijalizacije. Biti prosječan, ponudom isti ili sličan tisućama drugih, znači „utopiti se u masu“ ponude. Tada nam preostaje jedino marketinško sredstvo kojim privlačimo gosta – spuštanje cijene.

Materijalizam živi i živjeti će i dalje, osobito na našim prostorima, ali mijenjati će se omjer gostiju koji biraju raskoš u korist onih koji biraju doživljaj.

Nedo Pinezić

nedopinezic.com