Početak sezone na Kvarneru
Prema javno objavljenim podacima, lipanj – kao prvi kupališni mjesec – podbacio je u odnosu na 2025. godinu za 9% u dolascima i 8% u noćenjima. Iako se rezultati u lipnju razlikuju od godine do godine ovisno o rasporedu blagdana u emitivnim zemljama, ovaj snažniji pad upućuje na izostanak organiziranih autobusnih grupa. Riječ je pretežito o umirovljenicima iz Austrije i Njemačke koji u ovom razdoblju tradicionalno popunjavaju
hotelske kapacitete.
Srpanjsko upozorenje
U srpnju se ostvaruje prosječno 26 do 28% ukupnoga godišnjeg turističkog prometa,zbog čega je svaki postotak plusa ili minusa iznimno važan. Jednako je važan i trend u razdoblju od dvije do tri godine, a na Kvarneru, nažalost, bilježimo negativan trend.
Pad broja dolazaka i noćenja nastavlja se i u prva dva tjedna srpnja. Bilježimo 1,9% manje dolazaka i 1,2% manje noćenja, što znači da je došlo 6.283 gosta manje, uz manjak od 26.140 noćenja. Kada se ostvarenja u prvih 15 dana srpnja usporede s 2024. godinom, pad je još izraženiji: iznosi minus od 7,5% u dolascima i 3,4% u noćenjima. U samo dvije godine, u istom smo razdoblju izgubili 32.509 gostiju i 100.366 noćenja.
Slikovito rečeno, u prvih 15 dana srpnja 2026. ostao nam je prazan 6.691 krevet u usporedbi s istim razdobljem 2024. godine. Pretočeno u hotelske kapacitete, uz prosječnu veličinu hotela od 150 kreveta, to znači da su u prvoj polovici srpnja u našoj županiji „prazna ostala 44 hotela“.
Cro kartica
Upravo je razdoblje takozvane „srpanjske rupe“ onaj dio glavne sezone koji zahtijeva proaktivan pristup resornog ministarstva i Hrvatske turističke zajednice (HTZ) u stimuliranju prometa domaćih gostiju. U tom je kontekstu već gotovo zaboravljen projekt „Cro kartice“, koji je imao upravo tu zadaću.
Na posebnoj internetskoj stranici nudila se ponuda s popustima u određenim terminima, a kartica je trebala zaokružiti paket koji uključuje jeftinije cestarine na autocestama, trajektne karte Jadrolinije te avionske karte Croatia Airlinesa. Međutim, institucije koje su osmislile i promovirale ovu akciju u međuvremenu su na nju potpuno zaboravile. Na spomenutoj se stranici danas nude aranžmani za 2023. i 2024. godinu.
Kriza razuma i identiteta
Dok druge zemlje, poput Italije, bilježe značajan rast turističkog prometa u prvom polugodištu upravo zahvaljujući domaćim gostima, naše se ministarstvo i HTZ bave nečim sasvim drugim – izbacivanjem 50% hrvatske turističke ponude s tržišta. Ako čelnik HTZ-a izjavi da je struktura smještaja koja sustavu turističkih zajednica osigurava gotovo 60 milijuna eura prihoda (bez obzira na ostvareni promet) nepovoljna te da ju treba smanjiti, jasno je da se hrvatska turistička politika nalazi u ozbiljnoj krizi razuma i identiteta.
Okomiti se na sugrađane koji jedini pružaju uslugu s hrvatskim predznakom i
proglašavati ih suvišnima znači upravo to – brisanje hrvatskog identiteta iz turističke ponude. Zagovarati smanjenje legalnog smještaja koji donosi znatan dio prihoda sustavu koji ga želi ugasiti potpuno je nerazumno. Tim više što nekomercijalnog smještaja, koji tom istom sustavu ne donosi nikakve prihode, ima dvostruko više. No, to trenutno nije tema.
Nepromišljeni potezi
Osim toga, nepromišljeni marketinški potezi također su narušili poziciju Hrvatske na emitivnim tržištima. Izjava ministra o obvezi ishođenja dodatnoga registracijskog broja samo za smještaj u domaćinstvu, plasirana neposredno prije špice sezone, pokrenula je lavinu otkazivanja rezervacija zbog straha gostiju da ne završe u nelegalnom smještaju.
Budući da stupa na snagu tek 2027. godine, ta je najava mogla pričekati jesen.
Izjave o skupoći i stalni apeli za smanjenje cijena također su zapečatili imidž Hrvatske kao skupe destinacije. Pritom se krivnja prebacivala isključivo na smještaj i ugostiteljstvo. U isto vrijeme, gosti se opravdano žale na previsoke cijene namirnica u trgovinama, koje su dosegnule i prestigle cijene u Italiji, Austriji, Njemački, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Poljskoj, pa čak i u Švicarskoj.
Uzimajući u obzir ukupnu političko-ekonomsku situaciju u Europi i svijetu, praćenu krizom domaće turističke politike, zabrinutost stanovništva na obali i otocima za vlastitu egzistenciju potpuno je opravdana.
Na kraju dolazimo do logičnog pitanja: što možemo učiniti?
Primorsko-goranska županija mora mapirati svoje najbolje resurse te, suočena s ovim prijetnjama, hitno pokrenuti operativni plan revitalizacije turizma. To mora biti plan „od stotinu koraka“, bez fige u džepu, bez političkog kadroviranja i uz vrhunsku koordinaciju stručnjaka koji u svojim područjima mogu dati doprinos zajednici. Ovo možda zvuči utopijski, ali Unija Kvarnera od početka županijskog mandata nudi upravo takav pristup izvršnoj vlasti.
Ako ne promijenimo pristup i ne prestanemo slijepo ponavljati floskule koje interesni krugovi plasiraju kroz sustav turističkih vlasti, negativni trendovi će se produbiti dorazine ozbiljne i nepovratne krize.