ŠTO ČEKA MALE OBITELJSKE IZNAJMLJIVAČE OD 1.1. 2025. ?

Usvojen paket zakona za smještaj u domaćinstvu

Od 1.1.2025. nastupaju promjene po osnovi čak pet zakona koji svi utječu na usluge smještaja u domaćinstvu: Zakon o upravljanju i održavanju zgrada, Zakon o porezu na dohodak, Zakon o porezu na nekretnine, Zakon o PDVu i Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

Zakon o upravljanju i održavanju zgrada

Zakon o upravljanju i održavanju zgrada propisuje obavezu dobivanja pisane suglasnosti  od strane 2/3 suvlasnika zgrade za podnošenje zahtjeva za utvrđivanje kategorizacije stana zbog iznajmljivanja turistima. Obavezne su suglasnosti neposrednih susjeda te susjeda s kojim predmetni stan dijeli pregrade poda, stropa i zidova. Isto su dužni ishoditi i svi postojeći iznajmljivači u zgradama u roku od 5 godina od dana stupanja na snagu ovog zakona. Ako se takve suglasnosti ishode onda nositelj rješenja o odobrenju za iznajmljivanje stana / apartmana turistima mora platiti dvostruku pričuvu.

Zakon o porezu na dohodak

Zakon o porezu na dohodak propisuje povećanje „granica“ iznosa paušalnog poreza na dohodak od iznajmljivanja smještaja turistima  i to 100 do 300 eura po krevetu uključujući pomoćne za 1. kategoriju razvijenosti turističke destinacije, 70 do 200 eura za 2. kategoriju, 30 do 150 eura za 3. kategoriju i 20 do 100 eura za 4. kategoriju. Ako JLS ne donesu odluku u propisanom roku tada se primjenjuju sljedeći iznosi : 200 eura za 1., 135. za 2., 90 za 3. i 60 za 4. kategoriju razvijenosti turističke destinacije.

Zakon o porezu na nekretnine

Zakon o porezu na nekretnine donosi obavezu plaćanja poreza po metru kvadratnom nekretnina koje se ne koriste za stalno stanovanje ili dugoročni najam (min. 10 mjeseci). „Granice“ za utvrđivanje iznosa poreza su 0,6 do 8 eura. 80% od tog poreza ostaje jedinici lokalne a 20% jedinici regionalne samouprave. Ovaj porez neće plaćati pružatelji ugostiteljskih usluga u domaćinstvu koji te usluge pružaju u objektu u kojemu stanuju, odnosno imaju prebivalište, osim ako ne stanuju u zgradama s više od četiri stana različitih vlasnika.

Zakon o PDVu

Izmjenama Zakona o PDV-u „podignut je prag“ za obavezni ulazak u sustav PDV-a s dosadašnjih 40.000 na 60.000 eura.

Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti

Izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti se pružatelji ugostiteljskih usluga u domaćinstvu dijele na „domaćine“ i „rentijere“. „Domaćini“ su oni iznajmljivači koji imaju prebivalište u istoj županiji u kojoj i iznajmljuju smještaj turistima i na otoku Pagu. Bez obzira na prebivalište „domaćini“ nisu iznajmljivači koji iznajmljuju smještaj turistima u zgradi s više od četiri stana različitih vlasnika. Oni i svi ostali koji nisu „domaćini“, postaju ovim zakonskim izmjenama „rentijeri“. Cilj ovakve podjele iznajmljivača je veće porezno opterećenje onih koji su proglašeni „rentijerima“ od onih koji su „domaćini“. Ovim se zakonom osim toga propisuje da se nova rješenja o kategorizaciji izdaju samo ako nisu zabranjena odlukom predstavničkog tijela JLS a shodno primjeni odredbi Zakona o turizmu. Također se produljuju privremena rješenja za 15.000 iznajmljivača zbog objektivnih razloga za sljedeće dvije godine ali se u istom Zakonu poništava mogućnost izdavanja takvih rješenja nakon stupanja na snagu zakona.

Koje su posljedice navedenih zakonskih rješenja ?

Svi nositelji rješenja o odobrenju za iznajmljivanje smještaja turistima u zgradama s više od 4 stana različitih vlasnika imaju drukčije, teže uvjete za iznajmljivanje od ostalih. Njihova rješenja se retrogradno  poništavaju ako u roku od 5 godina se ishode suglasnost 2/3 suvlasnika zgrade.

Paušalni porez na dohodak od iznajmljivanja smještaja turistima u većini turističkih destinacija poskupljuje minimalno 5 puta. Veći paušal će jednako plaćati iznajmljivači koji su proglašeni „domaćinima“ kao i oni koji su proglašeni „rentijerima“.

Porez na nekretnine će plaćati svi iznajmljivači koji ne stanuju na istoj adresi na kojoj iznajmljuju smještaj makar živjeli u istoj županiji i bili tretirani kao „domaćini“. Porez na nekretnine će plaćati i oni iznajmljivači koji stanuju na istoj adresi na kojoj iznajmljuju smještaj turistima ako je to adresa zgrade s više od 4 stana različitih vlasnika. Ovaj će porez plaćati i svi iznajmljivači koji su proglašeni „rentijerima“.

Iznajmljivači koji su do sada prelazili godišnji prihod od 40.000 do 59.000 eura i silom zakona ušli u sustav PDVa, u idućoj godini mogu izaći iz sustava PDVa jer je „prag“ podignut na 60.000 eura.

U svim turističkim destinacijama 1. i 2. kategorije može se obustaviti izdavanje novih rješenja o odobrenju za iznajmljivanje smještaja turistima ako predstavnička tijela JLS donesu takvu odluku prema odredbama Zakona o turizmu. Bez obzira na opravdanost zahtjeva, stupanjem na snagu Izmjena i dopuna Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, prestat će se izdavati privremena rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga.

Koliki je stvaran porast troškova za male obiteljske iznajmljivače ?

Prosječno hrvatsko domaćinstvo raspolaže sa šest kreveta i ostvaruje 6.000,00 eura prihoda. Novim fiskalnim i parafiskalnim opterećenjima koja se nadodaju na ona stara (turistička pristojba, komunalna naknada, posebna naknada za zbrinjavanje otpada, RTV pristojba…)  uz troškove poslovanja, ukupni se prosječni troškovi penju na 54%.

To je bez „amortizacije“, odnosno rezerviranih sredstava za interventno i redovito održavanje. Uz taj trošak, ukupni se prosječni trošak penje na 70%. Govorimo o „rentijerima“, odnosno „domaćinima“ koji ne stanuju na istoj adresi na kojoj iznajmljuju smještaj turistima. „Domaćini“ koji stanuju na istoj adresi gdje iznajmljuju imaju nešto povoljniju situaciju.

Naši izračuni pokazuju da se noćenje u špici sezone više neće moći nuditi ispod cijene od 50 eura po osobi.  Znamo svi da cijene strmoglavo padaju udaljavanjem od špice sezone pa se ista usluga nudi i za 15, čak 13 eura u ranim predsezonskim i kasnim posezonskim terminima. Sama špica turističke sezone traje maksimalno 37 dana. To je period kad se traži krevet više. Ovo vrijedi za sve vrste smještaja.

Neutemeljena podjela na „domaćine“ i „rentijere“

Domaćinstvo

Što se tiče pokušaja različitog tretiranja nositelja rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu i na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, taj je pokušaj unio više nereda nego reda. Naime sama definicija zakonske osnove za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu govori da su svi nositelji rješenje o odobrenju, članovi domaćinstva – domaćini.

Rentijerstvo je pak pojam koji se nikako ne može vezati uz nositelja rješenja o odobrenju za pružanje usluge smještaja turistima jer on ne može ovlastiti drugu osobu da po tom rješenju pruža usluge umjesto njega. Dakle iznajmljivač, član domaćinstva, domaćin, nositelj rješenja osobno je angažiran na poslovima pružanja usluge i osobno odgovara zakonski za te usluge, osobno je i porezno terećen.

Rentijerstvo

Rentijerstvo podrazumijeva jedan drugi oblik stjecanja dohotka od nekretnina na način da vlasnik nekretnine nije osobno angažiran u bilo kakav posao vezan za prihod od te nekretnine. Dapače, vlasnik takve nekretnine prebacuje odgovornost i poslove održavanja, upravljanja tom nekretninom na drugu osobu. Takvih modela stjecanja dohotka od nekretnine ima i u turizmu ali ne kod pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Rentijerski se odnosi javljaju kod obrta i trgovačkih društava gdje je moguće unajmljivanje nekretnine, plaćanje rente najmodavcu i stjecanje dohotka od te nekretnine najmom iste trećoj osobi. Jedan od oblika rentijerstva je i dugoročni najam stana podstanarima.

Loša priprema donosi loše zakone

Ni jedna primjedba koja je podnesena u periodu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, bilo po pitanju poreza, upravljanja zgradama ili zakona o ugostiteljskoj djelatnosti nije prihvaćena. Međutim moram primijetiti da se ovako opsežne i duboke promjene cijelog seta zakona ne bi trebale događati na ovakav način.

Prvo treba imati relevantne i provjerene ulazne podatke oko kojih se moraju složiti sve zainteresirane strane. Kad su podaci neupitno validni to takvog suglasja i dolazi.

Drugo, oko ciljeva koje se želi postići zakonskim promjenama treba razgovarati sa zainteresiranim dionicima. To su prije svega jedinice lokalne samouprave na koje pada veći dio tereta provođenja novih zakonskih propisa. Zatim su tu građani iznajmljivači iz različitih područja i različitih ciljnih skupina jer njih direktno ove promjene pogađaju.

Treće, sve treba staviti u kontekst ekonomsko – političkih zbivanja u Europi i stanju na emitivnim turističkim tržištima. Imajući u vidu ekonomski pad i političku nestabilnost na važnim emitivnim tržištima i gospodarskim osloncima Europske unije, poput Njemačke, Francuske, Italije, Velike Britanije… naredna turisička sezona biti će vrlo neizvjesna.

Ratne krize u Europi i na bliskom istoku također imaju negativan učinak na turistička kretanja. Ekonomska kriza uzrokuje pad kupovne moći a politička na uzdržanost od putovanja. Sve navedeno upućuje da se proces ovih zakonskih promjena nije vodio na dobar način ni u pravo vrijeme.

Hrvatska napušta dobro uređen sustav „kratkoročnog najma“ ?

Hrvatska je do ovih zadnjih zakonskih promjena imala najuređenije tržište privatnog smještaja u Europi. To nam je i službeno priznato. Uvođenjem disruptivnih elemenata u taj sustav on više neće biti isti. Doći će i do problema kod primjene određenih odredbi. Puno toga treba razjasniti pravilnicima, provedbenim aktima zakona. 2025. će biti dosta konfuzna godina.

Težak udarac za najosjetljivije skupine iznajmljivača

Prema informacijama koje sam dobio u kontaktu s upućenim osobama, broj odjava u svim ispostavama Ureda za gospodarstvo raste iz dana u dan. Kulminacija se očekuje između Božića i Nove Godine, jer se smještaj mora odjaviti u ovoj godini kako ne bi prouzročio porezna terećenja od 1.1. iduće godine.

Ne mogu procijeniti o kojem se postotku radi ali pad kapaciteta će biti značajan. Najveći udar trpe oni najmanji i financijski najslabiji iznajmljivači. To su mahom umirovljenici, njih oko 40.000. Oni se ne mogu nositi sa sve većom konkurencijom, nisu kreditno sposobni niti u takvim godinama da bi mogli ulaziti u veće investicije. Zato je njihova ponuda skromnija i cjenovno niža.

Druga velika skupina na udaru su vlasnici stanova u gradovima. Mnogi se ne žele boriti u idućih pet godina sa susjedima oko suglasnosti pa je prenamjena i prodaja takvih stanova u porastu. Jedan dio će se preorijentirati na najam stranim radnicima (do 4 radnika ne treba suglasnost suvlasnika zgrade) a dio ide u prodaju također najviše strancima. I tu se smanjuje turistički kapacitet. Tako da su zapravo ciljevi ove velike reforme ispunjeni. Smanjit će se legalni turistički smještaj.

Najteže iskušenja za male obiteljske iznajmljivače tek dolazi provedbom Zakona o turizmu

Zakon o turizmu je zapravo „točka na i“ cijele ove reforme kojom se želi promijeniti omjer smještaja u domaćinstvima i onoga u resortima u korist resorta. Sve je napravljeno da to uspije. Privatni vlasnici stanova su ograničeni u mogućnostima legalnog iznajmljivanja turistima, opterećeni su fiskalnim i parafiskalnim davanjima, troškovi života i održavanja stanova rastu i sve dovodi do točke nemogućnosti održavanja nekretnine. To vodi do prodaje nekretnina.

S druge strane se za velike investicije u resorte daju značajne beneficije poput oslobađanja od poreza na dobit 10 godina, opraštanja 50% glavnice kredita HBORa, sufinanciranje takvih projekata iz posebnih fondova namijenjenih potpori projekata od posebnog značaja. Pri tome svaka investicija veća od 40 milijuna eura smatra se strateškom, od državnog interesa pa se s njome i upravlja s državne razine.

Pored toga omogućeno je etažiranje smještajnih jedinica u hotelu i prodaja istih kupcima kojima se omogućuje iznajmljivanje kupljenih smještajnih jedinica putem menadžmenta resorta. Sve je to dio programa razvoja „održivog turizma“. Ukidanjem jedne vrste legalnog turističkog smještaja otvara se prostor za izgradnju druge vrste turističkog smještaja. Pri tome imamo i onu treću koja je van svake rasprave i van sistemskih reformi – to je nekomercijalni turistički smještaj, vikend kuće i stanovi.

Nezaustavljiva gradnja za prodaju

„Apartmanizacija“, odnosno bolje rečeno stanogradnja u turističkim destinacijama se, bojim se, više ne može obuzdati. Dapače, prodajom nekretnina od strane domicilnog stanovništva, što će biti posljedica paketa zakona protiv iznajmljivača, postojeći objekti će se djelomično ili u potpunosti rušiti i u rekonstrukciji će se težiti maksimalnoj izgrađenosti terena. To se već događa, primjera ima svugdje, od Crikvenice, preko Opatije pa diljem jadranske obale.

Izgradnjom turističkih naselja mješovite namjene, resorta, „apartmanizacija“ će se podići na novu razinu i to na samoj obalnoj crti. Prenamjena autokampova u kamp resorte vodi također prema povećanju „apartmanizacije“. Samo su ovdje apartmani „mobilni“ . Koliko god stvari prikazivali na način kojega smo zamislili, stvarnost s vremenom sve demantira.

Priča o „suzbijanju apartmanizacije“ je zapravo „dimna zavjesa“ za novi ciklus „apartmanizacije“ jadranske obale ali u sasvim novom obliku. Dobro osmišljeni „PR“ donosi kratkoročno rezulatate ali s vremenom istina izbije na vidjelo. Tako je prije nekoliko dana ekipa stranih novinara provjeravala koliko je zaista Hrvatska orijentirana prema obnovljivim izvorima energije – kućnim solarnim elektranama. Dobivene podatke službenih tijela provjeravali su snimkama drona. Naravno da stvarnost nije bila onakva kakvom se prikazuje na papiru. To i je osnovni problem. Oni koji stvaraju sliku u javnosti ,utječu na zakone, uvjete života i poslovanja ne žive u našoj stvarnosti. Njihova stvarnost je drukčija.

www.nedopinezic.com

ŠTO DONOSE IZMJENE ZAKONA O UGOSTITELJSKOJ DJELATNOSTI ?

Turisti proglašeni „teroristima“ a domaćini rentijerima ?

Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti predloženo je nekoliko spornih izmjena Zakona. U članku 30a se objašnjava kako se dosadašnji iznajmljivači – pružatelji ugostiteljskih usluga u domaćinstvu i OPG-u dijele na „domaćine“ i „rentijere“.

„Domaćini“ se definiraju kao nositelji rješenja o odobrenju za pružanje ug. usluga koji imaju prebivalište u istoj županiji u kojoj su vlasnici nekretnine za pružanje usluga. Međutim nisu „domaćini“ ako pod istim uvjetima pružaju usluge u domaćinstvu koje je u stanu u stambenoj zgradi s više od četiri stana različitih vlasnika. Ti nositelji rješenja se proglašavaju „rentijerima“ kao i svi ostali koji imaju prebivalište izvan županije u kojoj su vlasnici nekretnine za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

Iako namjera ovakve podjele nije baš do kraja jasna, može se naslutiti da će u nekom narednom razdoblju „rentijeri“ biti dodatno porezno opterećeni. No, ono što je svakako sporno to je da se uopće pojam „domaćina“ na ovakav način zakonski definira. „Dobar domaćin“ je pojam koji spada u razinu kvalitete usluge i svrstava se u domenu marketinga. Za takvu „titulu“ potrebno je ispuniti kriterije uslužnosti koje traže i nagrađuju gosti.

Gosti već i sada kroz reviewe (brojčane i pisane ocjene smještaja po elementima usluge) dodjeljuju status dobrog domaćina na najvećim OTA platformama. Mišljenje gostiju je iznad zakonskih odredbi pa čak i iznad „zvjezdica“ u kategorizaciji jer je to ono što čini razliku u tržišnoj poziciji ponuditelja. Ocjene dobrog domaćinstva, čistoća, sigurnost su i dalje najvažniji elementi kvalitete smještaja. Zato je pokušaj zakonskog određivanja „domaćina“ – promašaj.

Isto tako „rentijer“ je pojam za ubiranje najamnine bez uloženog rada, što nikako nije slučaj kod usluge smještaja turistima. Smještaj se mora čistiti kod svake smjene gostiju, posteljina prati i glačati, svi uređaji redovito održavati i slično. To svakako netko radi. „Rentijerstvo“ više spada u domenu dugoročnog najma stana, poslovnog prostora, garaže, parkirališta i slično. Znači ni ovom pojmu nije mjesto u Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti.

Ako bismo još propitivali razliku između „domaćina“ koji živi u istoj županiji ili onog u susjednoj ili nekom drugom dijelu Hrvatske ili pak onog koji pruža uslugu smještaja turistima u stanu u zgradi s više od četiri stana različiti vlasnika i onoga koji pruža tu uslugu u isto takvoj zgradi jednog vlasnika, onda očito takva odredba nema smisla.

Turisti  su “teroristi” jedini remetitelji kućnog reda ?

Što se tiče suglasnosti 80% (67%) vlasnika stanova u zgradama s više od četiri stana različitih vlasnika za podnošenje zahtjeva za kategoriziranje smještaja i odredbe o retrogradnom traženju takve suglasnosti za postojeća rješenja o odobrenju za pružanje usluga smještaja – one su protuustavne. Da bi bile ustavne turiste bi trebalo proglasiti „teroristima“, odnosno onom skupinom podstanara koja jedina drastično narušava kvalitetu života ostalih vlasnika stanova. Ako se budu izvodili dokazi u budućim sudskim postupcima dokazat će se upravo suprotno.

Daleko više ima narušavanja kvalitete života stanara od strane ostalih stanara nego od strane turista.

Priuštivo stanovanje jedino u apartmanima građana ?

Također teza da iznajmljivanje stanova turistima smanjuje dostupnost stanova podstanarima po priuštivim uvjetima nije obranjiva. U Hrvatskoj imamo 600 000 praznih stanova, samo 120 000 nositelja rješenja o odobrenju iznajmljivanja stanova turistima pa je već na prvi pogled vidljivo da je u turizmu angažirano manje stanova od onih koji i dalje imaju status praznih.

Na primjer u gradu Rijeci imamo 14.000 praznih stanova a manje od 2.000 rješenja o odobrenju iznajmljivanja stanova turistima. Ukupni turistički kapacitet grada Rijeke je u svim kategorijama zajedno 5.000 kreveta na 100.000 stanovnika. Tu se turizam tek počeo događati i nema značajnijeg utjecaja, ni pozitivnog ni negativnog na stanovništvo. Dapače, treba ga poticati.

O visini lokalnih poreza  bise odluke  trebale donosit na lokalnoj razini

Inače što se lokalnih poreza tiče, oni se, kao prihodi jedinica lokalne samouprave, trebaju i određivati na toj razini, bez uplitanja središnje države. Nema nikakvog razloga da to tako ne bude. Sve što načelnik / gradonačelnik predloži a općinsko / gradsko vijeće prihvati past će na teret građana. Oni će ocijeniti  je li taj teret podnošljiv ili nije. Ako nije onda će na sljedećim izborima izabrati drugu vlast. Ako pak vlast predloži preniske poreze iz kojih neće moći servisirati javne potrebe, onda će doći u probleme zbog kojih će opet odgovarati biračima. To se zove demokracija.

Zato je porezna politika ozbiljna stvar koja se ne rješava „preko koljena“. Svaki dio Hrvatske je specifičan a ljudi koji tamo žive najbolje znaju svoje potrebe i mogućnosti. Porez mora biti blag i stimulativan za domicilno stanovništvo koje daje puni doprinos i porezni i ekonomski i društveni lokalnoj zajednici.

Lokalni porez mora biti stimulativan  u smislu privlačenja novih stalnih stanovnika odnosno mora biti najviši za porezne nerezidente koji  glavna porezna davanja plaćaju van Hrvatske i ne doprinose zajednici u istom omjeru kao lokalno stanovništvo. Tu su stvari potpuno jasne i ima niz primjera u zemljama i regijama Europske unije gdje su porezi na takav način regulirani.

Paket zakona protiv malih obiteljskih iznajmljivača

Do sada predstavljena zakonska rješenja kroz više zakona koji imaju zajednički nazivnik „paket zakona protiv malih obiteljskih iznajmljivača“ uzrokovat će velike potrese već u narednoj turističkoj sezoni. Smanjit će se broj registriranih, formalnih turista i povećati broj neformalnih i neregistriranih turista. Promijenit će se struktura vlasništva nad stanovima u priobalju u još veću korist stranaca. Past će i prihodi od turističke pristojbe. Započeti će pad prihoda od poreza na dohodak od imovine. Pojačat će se odljev domicilnog stanovništva i povećat priljev stranih radnika iz siromašnih zemalja dalekog istoka. Pogoršat će se susjedski odnosi u zgradama s više od četiri stana različitih vlasnika. To je samo početak „klizanja“ Hrvatske s pozicije sigurne zemlje u novu nesigurnost.

I to sve na pragu jedne od najizazovnijih godina u ovom stoljeću.

www.nedopinezic.com

ŠTO UOPĆE ZNAMO O SVOM TURIZMU DA BISMO GA MJERILI ?

GDJE SMO S TURIZMOM ?

U Primorsko – goranskoj županiji znamo da ništa ne znamo. To smo i „napismeno“ potvrdili. Turizam nam se zaista događa i to u raznim oblicima. Dio toga „pohvatamo“, zabilježimo, nešto i naplatimo a veliki dio dođe i prođe mimo nas dok se mi „glođemo“ oko „sve tanje koščice“.

Evo samo par podataka:

Prazni stanovi

Dana 5.4. sam dobio odgovor od Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko – pravne poslove Primorsko – goranske županije u kojem se kaže:

„Državni zavod za statistiku dostavio je odgovor u kojem navode da je prema podacima Popisa stanovništva, kućanstva i stanova 2021. godine, u primorsko – goranskoj županiji bilo 43.914 nenastanjenih (praznih) stanova i 36.446 stanova za odmor (vikend kuće, apartmani, obiteljske kuće za odmor).

To bi ukupno činilo 80.360 nenastanjenih stanova.

Objekti  (stanovi) aktivni u turizmu

Dana 9.5. sam dobio odgovor Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj naše županije u kojem se daju sljedeći podaci: …“uvidom u preglednik Središnjeg registra na području PGŽ registrirano je 27.038 aktivnih objekata, bilo da se radi o objektima čiju su kategorizaciju zatražili građani u domaćinstvu ili poslovni subjekti (obrti i trgovačka društva). Radi se o apartmanima i studio apartmanima.

Prema istom izvoru, na prostoru PGŽ je registrirano 2.886 objekata vrste kuće za odmor, bilo da se radi o objektima čiju su kategorizaciju zatražili građani u domaćinstvu (2.616 kuća za odmor) ili poslovni subjekti (270 kuća za odmor).

Znači ukupno „u turizmu“ imamo 29.924 objekta.

Ostaje nam potpuno prazno od ukupno praznih  –   50.436 objekata.

Vikend objekti u eVisitoru

Dana 6.8. sam dobio treći odgovor u nizu o praznim stanovima, smještajnim objektima na prostoru Primorsko – goranske županije. Pitanje se odnosilo na evidentirane „nekomercijalne smještajne kapacitete“, u naravi „vikendice“ odnosno stanove i kuće za povremeni boravak.

Turistička zajednica Kvarnera koja ima uvid u eVisitor dala je sljedeće podatke:

„Od 15 lipnja do 31. srpnja 2024. godine u 9.568 vikendica boravi 47.510 turista koji su ostvarili 42.270 dolazaka i 918.592 noćenja.

Ovaj podatak je u suprotnosti s podatkom kojega sam dobio od Državnog zavoda za statistiku po kojemu imamo registrirano 36.446 stanova za odmor (vikend kuće, apartmani, obiteljske kuće za odmor). Razlika je – 26.878 objekata. U evidenciji eVisitora nedostaje 26.878 objekata, nešto malo manje nego što imamo ukupno registriranih, kategoriziranih objekata za smještaj turista (29.924).

Situacija je još gora ako uzmemo podatke za period od 1.1. do 14. 6. 2024. Tada je u e visitoru bilo prijavljeno samo 3.044 vikendice od, ukupnih 36.446. Treba međutim napomenuti da je  najmjerodavniji ovaj drugi period kad se do 15.7. moraju u eVisitor prijaviti svi vlasnici stanova i kuća za povremeni boravak i platiti paušalnu, godišnju turističku pristojbu Prema Zakonu o turističkoj pristojbi.

Uplaćena turistička pristojba

Ti prijavljeni stanovi i kuće za odmor su do 31.7. uplatili 381.388,32 eura turističke pristojbe od zaduženih 531.932,65 eura. Prema zaduženju ispada da se svaki objekt za povremeni boravak prosječno tereti s 55,60 eura turističke pristojbe. Kad bi se svi objekti evidentirali i teretili s ovim iznosom, to bi iznosilo 2.026.397 eura.

Prema podatku TZ Kvarnera u 9.568 vikendica boravi 47.510 turista što znači da po vikendici imamo kapacitet od 5 postelja. Po tome u ukupnom broju 36.446 „vikendica“ imamo ukupno 182.230 postelja. Međutim u evidenciji e Visitor nedostaje 134.390 postelja.

To znači da nam u špici sezone u Primorsko – goranskoj županiji boravi 134.390 neevidentiranih nekomercijalnih turista.

Tome dodajemo još potpuno praznih 50.436 objekata s potencijalom od 252.180 postelja.

Potpuna nepoznanica

O jednima i o drugima ne znamo ništa, nemamo nikakve evidencije. To je potencijalno 386.570 postelja u kojim mogu spavati ljudi, neformalni turisti.

Pitanje koje se nameće je : Tko je zadužen za ažuriranje prijava „vikendica“ u  eVizitor, kontrolu plaćanja paušalne turističke pristojbe za vlasnike i turističku pristojbu po noćenju za sve ostale prijatelje koji borave u takvim objektima?

Na kraju, moram primijetiti da u ovakvoj situaciji izostanka evidencije pravog stanja kapaciteta i ljudi na prostoru nekog turističkog mjesta, neke županije, primjena metodologije izračuna prihvatnog kapaciteta – ne može donijeti ispravan rezultat.

www.nedopinezic.com

 

ŽESTOK UDAR NA IZNAJMLJIVAČE OBITELJSKOG SMJEŠTAJA

 

Razgovor sa Srđanom Hebarom, novinarem Večernjeg Lista za Temu broja 29.9.2024.

Ovdje je riječ o konačnom rješenju, o konačnom obračunu s obiteljskim smještajem. To što se radi u potpunoj je suprotnosti s agendom o održivom turizmu UNWTO-a.  Rezultat će biti potpuno izbetonirana obala s tisućama mastodonata, „aparthotela“, u naravi „mixed use“ objekata koji će biti istovremeno stambene i apartmanske zgrade. Time će se „izbaciti iz igre“ domaće iznajmljivače smještaja u apartmanima za korist nekretninskog kapitala. To je ono što se događa. Čisti nekretninski posao.

Turizam je nešto sasvim drugo, on je alat za revitalizaciju područja koja nemaju druge gospodarsko – ekonomske osnove. Za mjesta poput naših na Krku, ili kakvom drugom otoku ili obali, gdje nema industrije, gdje stanovništvo kroz naraštaje emigrira…

Turizam se u našim mjestima ispostavio kao dobar alat koji će preokrenuti trend  odlaska ljudi, pa čak i drugi dolaze živjeti. To bi trebala biti osnovna misao kada se razmišlja o strategiji razvoja turizma. A ona bi se trebala prvenstveno odnositi na – čovjeka. Lokalnog, autohtonog, domicilnog a ako hoćemo s poreznog stajališta, i poreznog rezidenta.

To znači da bi svatko tko živi u takvom kraju trebao biti potican ili privilegiran u odnosu na sve druge koji nisu porezni rezidenti, koji nemaju tu mjesto prebivališta i koji nisu aktivni članovi lokalne zajednice.

Mala općina živi od poreza na dohodak od nesamostalnog rada i samostalne djelatnosti. I taj se porez plaća prema mjestu prebivališta . Moje je prebivalište u Krku, a da imam, primjerice apartman u Zagrebu koji iznajmljujem tamo bih platio porez na dohodak od tog apartmana i porez na nekretninu. Ali sve duge poreze – porez na moj prvi dohodak, porez na honorare i slično, plaćao bih Krku jer mi je porezno središte Krk.

Ne mogu ja ovdje s otoka biti izjednačen s građanima koji žive u metropoli 12 mjeseci. Zar ne bih morao biti, ako sam investirao u apartman u Zagrebu, ipak u nepovoljnijem položaju od Zagrepčana ? Jer taj Zagrepčanin ima dijete, ono ide u vrtić. Vrtići se grade, zapošljavaju odgajateljice, pa dijete kreće u školu, grade se škole za djecu, zapošljavaju se učiteljice i čistačice, pa će otac otići u kvartovski kafić s dečkima, popiti rundu – dvije, pa treba zaposliti i konobara. Obitelj će u zgrebu otići i kod vulkanizera, pa će i on otvorit obrt jer mu ovi dolaze dva puta godišnje , on im čuva gume. Pa će ići kod autoelektričara i njega će hraniti, pa kod frizerke…Konačno oni plaćaju svaki mjesec iz svoje plaće porez na dohodak koji ide u kasu metropole. Ja ne. Moj porez ide u Krk.

Govorim to sve zbog toga što su sve ekonomske i društvene aktivnosti vezane uz – mjesto prebivališta. Mogli bismo to primijeniti na bilo koje mjesto u Slavoniji, ili na dalmatinskoj obali i otocima. Jasno je da  su oni koji tamo žive 12 mjeseci – heroji. I moraju biti nagrađeni a ne kažnjeni.

A strani vlasnici nekretnina na Krku ? Nagrada ili kazna ?

Oni plaćaju poreze u svojoj zemlji, a nije jasno kako mogu biti u istom ili boljem položaju od onoga tko živi na Krku ili kakvom drugom izolirnom otoku. Porezna strategija mora imati određeni cilj, a tu se vraćamo na priču o tome kako se moramo spasiti demografskog loma. Demografska slika na ruralnim područjima Hrvatske je katastrofalna, a zakonske izmjene poput najavljenih iselit će i ono malo ljudi koji na otocima borave cijele godine.

Ne smijemo se pretvoriti u vikend – zemlju, moramo sačuvati mlade da ne odlaze  van, i sačuvati život i izvan velikih urbanih centara. I čuvati taj život tijekom 12 mjeseci, a ne samo ta dva mjeseca kada je najatraktivnije. Jasno je da treba napraviti distinkciju tko su – rezidenti, oni s prebivalištem koji daju puni doprinos zajednici te – tko na otok dolazi kao investitor. Ne mogu oni biti isto tretirani od poreznika.

Što će sve vlasnici nekretnina morati plaćati ?

Porez na dohodak od imovine, odnosno iznajmljivanja apartmana turistima. Drugo je turistička pristojba, odnosno porez na krevet. Treće je članarina turističkim zajednicama, četvrto su komunalne naknade, odnosno lokalni porez po kvadraturi, peto porez na kuće za kuće za odmor koji sada postaje porez na nekretnine.

Koje je rješenje ?

Razgovor. Komunikacija s terenom, jer čini se kako se odluke donose kabinetski. Naša je  zemlja toliko različita , svaki kraj ima svoje specifičnosti, da je nemoguće uzimati bilo koji za primjer drugima. Treba otvoriti komunikaciju, to su stvari koje se rješavaju godinama. Treba snimiti stanje, testirati mjere, ali u partnerskom odnosu. Nekad smo imali strukovnu organizaciju pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, zvala se je Zajednica obiteljskog turizma HGK, pa smo razgovarali i tražili rješenja.

O koliko se iznajmljivača radi koji će biti pogođeni novim porezima? Govorili ste o udaru na iznajmljivače obiteljskog smještaja, tko će izvući najdeblji kraj ?

120.000 rješenja za kategorizaciju je izdano, a riječ je većinom o ljudima koji su u potpunosti hrvatski građani, rezidenti. Čak trećina tih ljudi, dakle 40.000 su umirovljenici. I oni će prvi doći pod udar. Prosječni hrvatski iznajmljivač obiteljskog smještaja ima šest postelja  za iznajmljivanje i prosječno ostvari 5.500 eura prihoda, tog drugog dohotka od imovine. Naravno, većina se tih smještaja nalazi na obali, otocima i u većim gradovima, na atraktivnim lokacijama. I uzmimo sad nekoga tko ima 400 eura mirovine a uprihodio je recimo tri, četiri tisuće eura preko ljeto iznajmljujući apartman. Taj novac on troši cijelu godinu na -lijekove, račune, odlazak u dućan, mora preživjeti zimu. I sad kad ga se optereti još jednim nametom, njega će to „klepnuti” mnogo više nego nekog drugog.

Uzmite i to da striji ljudi više ne mogu sami čistiti, klečati na podu, stajati na stolici i prati prozore, već moraju iznajmiti servis, čistačicu. Netko im mora voditi i digitalno poslovanje, buking, dolaske i odlaske, prijave i odjave, dopisivanje s gostima, pa im u tome netko od mlađih mora pomoći. Kad se sve zbroji, ne da će takvi ljudi biti u minusu zbog toga što desetljećima u svojim kućama iznajmljuju turistima ljeti smještaj već će i dugovati što će ih dovesti do razmišljanja o prodaji nekretnine i odlasku u neku ubožnicu gdje će skončati svoj život, ako nađu mjesto.

Nas bi država zapravo trebala zaštititi, prvenstveno te ponosne, starije ljudi koji nikada nisu ostali nikome ni za što dužni. Najprije treba imati drukčiji odnos prema domaćem čovjeku koji iznajmljuje ili ima vikendicu. Zašto ? Zato što su i jedan i drugi porezni rezidenti u Hrvatskoj. Različiti tretman trebaju imati stranci koji nisu porezni rezidenti u Hrvatskoj niti u mjestu u kojem imaju u vlasništvu nekretninu za provođenje slobodnog vremena. Svaka država prvenstveno vodi brigu o svojim građanima, i nisu, koliko god to žele, ravnopravni oni koji u to mjesto u drugoj državi dolaze iz vana, zar ne ?

Zamislite sebe, na primjer u Augsburgu ili Bledu. Imate li baš sva prava kao i domaći susjed koji je tu generacijama ? O.K. ako tko dođe, pa promjeni mjesto prebivališta, i dođe živjeti na otok, taj bi trebao biti stimuliran i objeručke prihvaćen. Da kad gledate Zagreb, Munchen ili Malinsku, da zaključite kako je bolje živjeti u Malinskoj, da se ljudi dosele iz velikih sredina, da preokrenemo trend. Na kraju jedno je stranac koji s nama ide u ribolov, i s nama živi cijelu godinu a drugo je stranac koji dovodi svoje sugrađane strance u neprijavljeni apartman…

Problem je vrlo praktičan, nas ima 20.000 koji tu stalno živimo i plaćamo sve poreze i sva davanja. Plaćamo i za one zbog kojih su proširene ceste, dodane vodovodne i kanalizacijske cijevi, trafostanice… skupa infrastruktura. Mi tu infrastrukturu  plaćamo kroz 12 mjeseci svim navedenim porezima i davanjima, plaćaju i turisti kroz cijenu boravka ali vlasnici kuća za odmor plaćaju daleko manje.

Spominjete i sumnjiv strani kapital, što je točno problem ?

Dolaze ljudi, to nije ništa novo, sa sumnjivim kapitalom sa svih strana kontinenta. Grade, kupuju, trguju. Time se podižu cijene nekretnina pa sutra naša djeca više neće moći na otoku kupiti nekretninu. Ako tko ne naslijedi kakvu kuću, neće je moći kupiti ništa za stanovanje. Morat će se odseliti. Zamislite  umirovljenike koji nemaju djece ovdje, djeca su odselila, a oni taj porezni pritisak neće moći izdržati. Morat će prodati kuću, završiti svoj život kako smo već rekli a djeca se više neće imati kamo vratiti… Ugasiti će se vatra na ognjištu.

www.nedopinezic.com

 

UNIŠTAVANJE OBITELJSKOG SMJEŠTAJA VODI DO TURIZMOFOBIJE

Što je to obiteljski smještaj ?

Prema Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti to je ugostiteljska usluga u domaćinstvu i na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu.
Prema poreznom zakonu radi se o iznajmljivanju i organiziranju smještaja za turiste.

U naravi su to ugostiteljske usluge smještaja koje organizira i vodi obitelj. Ta usluga započinje s jednom sobom i završava s malim obiteljskim hotelom. Radi se o, u razvijenim zemljama vrlo cijenjenom zanatskom, personaliziranom pristupu usluzi (craft, artigianale,). Mnogi giganti turizma započeli su svoj povijesni razvoj baš kao obiteljski smještaj. Među njima su možda najpoznatiji Hilton i Marriott.

Hrvatski obiteljski smještaj ima zaista dugu tradiciju. Tako na primjer U novinama „Jadranska straža” iz 1937. piše o „sezonskom izdavanju soba i davanju hrane u turističkim mjestima”
U „Zakonu o radnjama” iz tog doba se navodi :”Kućna radinost koju pojedinac samostalno obavlja prema mjesnim običajima, pored vlastitog kućnog gazdinstva, bez prava na primanje porudžbina, sam ili uz pripomoć članova porodice u prostorijama svog stana” – ne potpada pod „Zakon o radnjama”
Još se u istom Zakonu navodi: „Kad se izdaje stan ili daje hrana u obimu kućnog rada spomenutog u čl. 1, st.2 točka 17, takav rad neće se smatrati ugostiteljskom radnjom.”Ova zakonska regulativa potvrđuje sljednost pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iz ranijeg perioda, još iz vremena Austro – Ugarske.

Najjači u najtežim vremenima

Značaj obiteljskog smještaja najsnažnije se raspoznaje upravo u kriznim vremenima. U Hrvatskoj je tijekom 2021., pandemijske, godine ostvareno 13,8 milijuna dolazaka i 84,1 milijuna noćenja.
U usporedbi s rezultatima rekordne, pretpandemijske, 2019. godine, u 2021. godini ostvareno je 67 posto dolazaka i 77 posto noćenja iz 2019. godine.
Prema vrsti smještaja najviše noćenja ostvareno je u objektima u domaćinstvu (32,1 milijuna). U kampovima i hotelima ostvareno je gotovo pola manje (17,4 milijuna) i (15,7 milijuna) prometa nego u domaćinstvima.

U Domovinskom ratu domaćinima su pomagali gosti, slali humanitarnu pomoć, primali domaćine u svoj dom, lobirali za međunarodno priznanje Hrvatske i zaustavljanje rata…Domaćini iz drugih krajeva Hrvatske prvi su prihvatili u svoj dom ljude s potresom pogođenih područja Sisačko – Moslavačke i Zagrebačke županije, Grada Zagreba.
Vjerni gosti su posebno vezani za svoje domaćine, za mjesto odmora kao svoj „drugi dom”.

Svako domaćinstvo pridonosi kreiranju poslova

U jednom domaćinstvu, jedna dvokrevetna soba s doručkom angažira pola radnog vremena jedne osobe (kreira se „pola radnog mjesta“).
• Na svakih 5 soba kreira se jedan posao pospremanja, čišćenja, pranja, glačanja.
• Na svakih 20 soba kreira se uposlenost jednog kućnog majstora, jednog internet administratora.
• Na svakih 40 soba kreiraju se uposlenja po jednog vozača – pratitelja, trgovca – prodavača, vodiča, kuhara, konobara…
• Na svakih 40 soba turizam kreira 16 poslova,
• 2.000 soba kreira 800 poslova
• Kad ne bi bilo smještaja u domaćinstvu i ostvarenih noćenja, ne bi bilo ni kreiranih poslova.

Obiteljski smještaj i demografija

Obiteljski smještaj doprinosi prihodima domaćinstva onda kada su drugi, osnovni prihodi poput plaća i mirovina nedostatni. Ako možemo osigurati dobar životni standard i prihod s kojim možemo plaćati sve obaveze i još putovati po svijetu kao slobodni ljudi a ne najamni radnici, zašto se ne bismo odlučili za takav pristup ? Hrvatska obala i otoci već bi davno bili bez stanovništva da nije bilo turizma, osobito obiteljskog turizma.

Imajući sve ovo u vidu neshvatljivo je ponašanje vlasti prema obiteljskom smještaju. Porezna presija i niz restriktivnih zakona i mjera vode prema potpunoj deturistifikaciji lokalnog stanovništva.

Da navedem samo one najaktualnije:

Zakon o turizmu sadrži klauzule o zabrani izdavanja novih rješenja za legalno iznajmljivanje smještaja turistima ako se prema određenoj metodologiji zaključi da je destinacija u prekomjernom turizmu. To na prvu zvuči čak i razumno ali se pri kreiranju takvog zaključka uzimaju u obzir samo registrirani turistički kapaciteti kao oni na koje se restrikcija odnosi iako u izračunu opterećenja čak i veću težinu imaju tako zvani „nekomercijalni turistički kapaciteti“ odnosno stanovi i kuće za povremeni boravak, „za odmor“. Zakon ne predviđa restrikciju izgradnje takvih stanova za prodaju niti novih turističkih kapaciteta u tako zvanom skupnom smještaju kao što su hoteli, kampovi, aparthoteli i slično. Restrikcije se odnose na (ne) izdavanje rješenja i kategorizacije (legalizacije smještaja turista) za postojeće objekte rezidenata, domicilnog stanovništva.

Drugi zakon, Zakon o upravljanju i održavanju zgrada donosi restrikciju i penalizaciju onim vlasnicima stanovima koji ih namjeravaju iznajmljivati turistima. Da bi mogli legalno iznajmljivati takav stan moraju ishoditi suglasnost od čak 80% suvlasnika zgrade. Ako pak ishoduju takvu suglasnost i iznajmljuju stan turistima onda plaćaju duplu pričuvu. To se odnosi na sve zgrade s više od 4 stana koji imaju različite vlasnike.

Zakon o lokalnim porezima je izmijenjen na način da se dio zgrade koji se povremeno iznajmljuje (iznajmljuje turistima) tretira kao kuća za odmor i na njega se obračunava porez na kuće za odmor, uskoro porez na nekretnine iako se već za kompletnu zgradu obračunavaju komunalna naknada i odvoz otpada po tarifi za poslovne subjekte. Iako se na te dijelove zgrade koji se povremeno iznajmljuju plaća paušalni porez na dohodak od imovine.

Konačno zakon o porezu na dohodak će se mijenjati tako da će se razredi paušalnog poreza na iznajmljivanje smještaja turistima povisiti za 650%. Umjesto donje granice od 20 eura po kreveta uvodi se minimum od 150 eura, umjesto gornje granice od 199 eura uvodi se gornja granica od 300 eura. To se odnosi na razvijena turistička mjesta koja čine 90% ukupne ponude smještaja u domaćinstvu.

Strategija uništenja obiteljskog smještaja

Iz svega je razvidno da se zacrtana strategija smanjenja i uništenja obiteljskog smještaja provodi u djelo kroz cijeli niz zakona kojima će se stjecanje drugog dohotka na taj način učiniti neisplativim. Konačan cilj je deturistifikacija lokalnog stanovništva, onemogućavanje stjecanja koristi od turizma za lokalno stanovništvo. To opet vodi ka oslobađanju atraktivnog prostora i atraktivnih nekretnina od domicilnog stanovništva.

Deturistifikacija lokalnog stanovništva

Deturistifikacija lokalnog stanovništva je pojava kod koje se ukidaju koristi od turizma za lokalno stanovništvo. Ona se očituje najprije promjenom vlasništva nad privatiziranim hotelskim kućama gdje nestaje udio vlasništva lokalne zajednice, zamjenom domaćih zaposlenika u turizmu za strane, stalnih radnika za sezonske. Nastavlja se prestankom otkupa domaćih proizvoda, prestankom suradnje hotelskih kuća i domaćih vlasnika smještajnih objekata. Konačno se vrši pritisak prema lokalnim i državnim vlastima kako bi se onemogućilo pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Najprije su ukinuti pansioni a  sad su na red došli apartmani (kategorizirani stanovi).

Turizmofobija kao krajnji rezultat

Turizmofobija koju smo mogli pratiti u nekim regijama Španjolske rezultat je razvoja takvog turizma koji zapošljava strane sezonske radnike umjesto domaćih, gdje se uvoze hrana i piće, turizma kojim upravljaju strane korporacije. Takav razvoj je potpuno “odmaknuo” lokalno stanovništvo od koristi koje turizam donosi. Izgrađeno je na tisuće hotela koji vrše ogroman pritisak na komunalnu infrastrukturu, na ekologiju a bez konkretne koristi za lokalnog čovjeka. Lokalnim ljudima su znatno pogoršani uvjeti života a oni nemaju koristi, nemaju prihoda, zaposlenja, od takvog turizma.

Strah i mržnja prema turizmu i turistima (turizmofobija) nastaju kao rezultat isključivanja domicilnog stanovništva od koristi koje turizam donosi. Deturistifikacija lokalnog stanovništva rezultira odbojnošću prema turizmu na štetu svih dionika.

www.nedopinezic.com