Kategorija: nova ekonomija

Objavljeno

Priznajem, motivirao me Šprajc : Snijeg – problem ili prilika ?

 200 000 Hrvata skija u inozemstvu
Moram priznati da sam malo oklijevao oko pisanja ovog osvrta. U medijima se i ove godine “proziva” oko 200.000 Hrvata koji idu na skijanje i to u inozemstvo. Po jednima je to pokazatelj da nam je još uvijek previše dobro, po drugima da Hrvatska nema samo 100 imućnih obitelji već mnogo, mnogo više. Na koncu sam odlučio priznati: i ja sam taj koji sa svojom obitelji, kao dio te  „elite“ ide na skijanje u inozemstvo. I tako smo umjesto nezanimljivih statističkih udjela od 1.400.000 Hrvata koji su kao turisti proveli ljetovanje na hrvatskom moru, postali dio mnogo zanimljivije mase od 200 000 Hrvata koji su se odlučili za zimovanje u Austriji.
Saaalbach – Hinterglemm, skoro izumrlo područje
Saalbach – Hinterglemm je gradić u okrugu Zell am See, regiji Pinzgauer u Saveznoj pokrajini Salzburg, njenom zapadnom dijelu, tik „pred vratima Tirola“. Salbaška dolina prostire se u smjeru istok – zapad i dobro je zaštićena od južnih vjetrova što pogoduje dobrim uvjetima za dugu sezonu skijanja. Dolina je obrubljena Kitzbilškim Alpama s najvišim vrhom Hockhkogel – 2.249 m/nm. Saalbach se prvi puta kao naselje spominje 1222. godine a 1489. dobiva povelju sajamskog grada. Siromašan alpski poljoprivredni gradić imao je početkom 20. stoljeća nešto manje od 1.000 stanovnika.
40 godina upornosti na putu ka preporodu
Prosperitet počinje dolaskom prvih turista, 1945. godine. Pedesete i šezdesete godine prošlog stoljeća obilježene su razvojem skijaškog sporta i zimskog turizma u Alpama koji dodatnu akceleraciju dobiva u sedamdesetim i osamdesetim godinam razvojem suvremene tehnologije za transport skijaša, uređenje staza, skijaške opreme i obuće…
1987. godine Saalbach se udružuje s Hinterglemmom u jedinstvenu općinu a za Svjetski skijaški kup 1991. objedinjen je skijaški resort Saalbach-Hinterglemm s Leonbergom.
Jedno od najpoznatijih skijališta u Austriji
Danas sustav ima 200 kilometara uređenih skijaških staza opremljenih s 55 vučnica i 470 snježnih topova. Broj stanovnika dostigao je brojku od 2.871, od čega su njih 86% Rimokatolici, 5,5 %  Pravoslavci, 2,6% Evangelisti, 1% Muslimani, 1% otpada na sve ostale vjeroispovijesti a 3,3 % se izjašnjavaju kao ateisti.
U osnovi se razvojna priča u svojim počecima ne razlikuje bitno od sličnih priča u malim obalnim i otočnim sredinama u Hrvatskoj. Do onog trenutka kada je kod nas nositelj ponude postala Država (bivša), a u Austriji se je nastavilo razvijati privatno poduzetništvo vođeno jasnom vizijom nacionalnih i lokalnih vlasti.
Obiteljski smještaj
Smjestili smo se u pansionu Patis, tek stotinjak metara udaljenom od polazne stanice žičare. Pansion je izgrađen 1973. godine i do danas je ostao – isti. Isti namještaj od masivnog drva, gizane tuš kade, wc školjke opemljene „crnim daskama“… kao da je vrijeme stalo. Sve tada napravljeno i danas izgleda kao da je novo. Namještaj je izuzetno kvalitetan, sve je besprijekorno čisto. Polupansion u dvokrevetnoj sobi košta 42 eura po osobi u ovoj, našoj, nižoj sezoni. U obližnjem hotelu sa 4 **** polupansion košta 150 eura po osobi i danu. Naravno da je taj hotel neusporedivo luksuzniji od našeg skromnog pansiona. Ali mi smo došli skijati, baš kao i Rumunji, Poljaci, Mađari i mladi Austrijanci smješteni u istom pansionu, i sve što nam treba je čist i uredan smještaj s korektnim doručkom i večerom. To smo i dobili.
Statistička i stvarna potrošnja
Kada naši stručnjaci izrađuju algebre prosječne potrošnje turista po danu onda veći dio te formule počiva na smještaju. Tako turisti u Dubrovniku prosječno potroše više nego u Lovranu zbog više cijene smještaja. Van smještajni dio potrošnje zapravo počiva na procjeni ili na iskazu samih turista. Teško da se može osim osnovnih životnih potreba, poput kreveta i obroka, u formulu ubaciti još neki unaprijed prodani sadržaj. Na skijanju se uz smještaj nadodaje i karta za žičaru koja za 7 dana košta odraslu osobu 220 eura. S tom kartom možete koristiti i besplatan prijevoz skijaškim autobusima koji redovito povezuju smještaj s polaznim stanicama žičara. Dakle 7 polupansiona + sedmodnevna ski karta po osobi dođe 514 eura. Ako se tome doda još 15 eura po osobi za jedan obrok dnevno i još toliko za pokoje piće, na navedenu sumu treba dodati još 210 eura što već zajedno čini 724 eura po osobi za 7 dana. Ali obzirom da smo mi Hrvati i da ili idemo na odmor „kako treba“, ili ostajemo doma, sedmodnevni prosječni skijaški odmor možemo slobodno računati na bazi 1.000 eura troška po osobi, računajući i trošak puta. Dakle bilo bi to, prema navedenoj statističkoj algebri, 142 eura potrošnje po turistu dnevno. Pod uvjetom da ne pokleknete pred ponudom nekog od mnogobrojnih dućana i butika.
Zamislite nezamislivo
Zamislite da se kod nas u pretplati može kupiti npr. sedmodnevna  karta za vožnju udobnim brodovima i autobusima od otoka do otoka a da su te veze ljeti češće i brže… Možda bi i naša prosječna potrošnja po gostu odskočila od elementarnog minimuma…
Turizam doživljaja
Austrijanci su dakle već odavno shvatili da se turizam ne svodi samo na krevet i tanjur. Smještajna ponuda je šarolika, pristupačna svačijim zahtjevima uz čvrsto pravilo vrijednosti za novac. U Austriji se uvijek dobije točno ono što se plati. Vrlo je jasno zašto je nešto skuplje ili jeftinije. Tu zabune nema. Sadržaja ima u svim godišnjim dobima zaista mnogo. Uz navedene skijaške kapacitete, gotovo svaki hotel ima i svoj wellness centar, postoji i gradski bazen, posebna skijališta za djecu, snowboard parkovi…
U proljeće se mijenja sadržaj na istom prostoru pa do biciklističkih i pješačkih staza, visećih mostova i adrenalinskih parkova žičare prevoze bicikliste, šetače i avanturiste.
Bajte – spoj tradicije i besprijekorne usluge
Po  alpskim visovima raspoređena su planinska skloništa – bajte, zapravo potpuno opremljeni ugostiteljski objekti uređeni u tradicionalnom alpskom stilu. Svaka bajta zanimljiva je na svoj način, a nama je najzanimljivija bila bajta-muzej na 2000 metara nadmorske visine. U ovu je kameno-drveno zdanje smještena stara mini elektrana, kovačnica, mini muzej nužnika… Zamislite, u muškom wc-u iza prozirnog stakla pisoara nalazi se izlog s muzejskim primjercima urinarnika… Originalniju ideju teško je i zamisliti.
Dnevni životni ritam ugostiteljskih objekata
U pojedinim bajtama nastupaju zvijezde „Alpskih narodnjaka“ – Oberkreinera, negdje pak nastupaju njihove prsate folk-pop zvijezde u usponu ali ima i originalnih performansa na alpskom rogu, dijatonskoj harmonici i slično.
Da Hrvati često ne prezaju biti „veći katolici od Pape“ najslikovije smo se uvjerili kroz način organizacije pušenja u lokalima. Znamo kako je tekla akcija u Hrvatskoj. U Austriji su odlučili da nema pušenja gdje i kad se jede. Tako u istom lokalu ne smijete pušiti npr. do 16 sati (na stazi) ili do 21 sat (u mjestu) do kada radi kuhinja. U 16 h, odnosno u 21h se iznose pepeljare na stolove, kuhinja se gasi i pušenje je dozvoljeno. Gotovo svaki ugostiteljski objekt nekoliko puta dnevno mijenja svoju ponudu. Do podne doručci, od podne do 16 h ručkovi, od 16 do 18 h zabava nakon skijanja i prije večere, od 18 do 21h večere, od 21h disko…
Apres ski ili Apres swimm?
Apres ski (franc. „nakon skijanja“), originalan je način zabave u vremenu od zatvaranja žičara (16 h) do početka večere (cca 19 h). Mnogobrojnim skijašima nudi se vesela atmosfera podgrijana živim muzičkim ritmovima i domaćim alkoholnim pićima na stazi, u ugostiteljskim objektima, na šankovima uz hotele… U kratkom vremenu i eksploziji dobrog raspoloženja nakon skijanja ostvaruje se dodatna potrošnja „po glavi turista“.
Nadamo se da će i na hrvatskom Jadranu nakon skromnih pokušaja zaživjeti „Apres swimm“ poslije cijelodnevnog kupanja u vremenu od 16 do 19 sati.
Sportski događaji u funkciji promocije turizma
Već je opće poznata stvar da je alpsko skijanje više od nacionalnog austrijskog sporta. Austrijanci puno ulažu u sportaše ali još više ulažu u natjecanja koja se u svjetskom skijaškom kupu povremeno sele po skijaškim resortima u cilju promocije alpskog zimskog turizma. Stalni medijski fokus na natjecanja u jeku skijaške sezone znatno doprinosi medijskoj promociji austrijskog zimskog turizma. Iznimno dobro usklađeni sportski događaji sukladni sezonskoj turističkoj ponudi, austrijski su marketinški patent. Nakon skijaške sezone na red dolazi brdsko-biciklistička u kojoj se također događaju brojna sportska događanja vezana uz brdski biciklizam. Sportska natjecanja međutim dolaze na red tek nakon pune funkcije turističke infrastrukture tematski vezane uz ta natjecanja. Ovdje, na žalost, nemožemo povući usporedbu s hrvatskim turizmom. Kod nas se uglavnom produciraju skupa sportska događanja koja nemaju svoj nastavak kroz komercijalne turističke aranžmane. Hrvatski sportaši svjetskog kalibra nemaju mogućnosti promovirati turističke sadržaje sukladne sportu kojim se bave.
Reformom školstva do produljenja turističke sezone
Nedavni prijedlog za uvođenjem još jednog neradnog dana u sklopu Novogodišnjeg praznika koji bi imao za cilj ostvarenje većeg broja noćenja hrvatskih državljana u aranžmanima dočeka Nove Godine možda djeluje simpatično. Ipak austrijski primjer pokazuje promišljeniji način poticanja vansezonskog turističkog prometa na način dobitka za svih. Pomno formirane sezone imaju cilj privlačenja pojedinih ciljnih skupina turista. Tako su zimski školski praznici podijeljeni u tri dijela – Božić, Nova Godina do Tri Kralja i karnevalski tjedan u veljači. U tim terminima cijene su više (druga polovica prosinca do 6. siječnja, tri tjedna veljače). Od 6. siječnja pa do konca mjeseca cijene su niže i prilagođene turistima „Nove Europe“ ali i organiziranim dolascima učenika austrijskih i njemačkih osnovnih i srednjih škola. Naime, u programu obrazovanje rezerviran je tjedan dana školskog programa „u prirodi“ u kojem svaki učenik osnovne i srednje škole zimi uči skijati u austrijskim Alpama ili početkom ljeta plivati u jezerima južnih pokrajina ili planinariti u Alpama. Ovaj se sedmodnevni program proteže kroz cjelokupno školovanje austrijskih i njemačkih škola pa tako ovih dana skijališta vrve djecom i omladinom svih uzrasta koja stječu nove, korisne vještine, a austrijski turizam dodatni poticaj u „nižim sezonama“. Naravno da su cijene ovih aranžmana povoljnije od klasičnih komercijalnih ali volumen prometa je značajan. Kada bi se kojim slučajem hrvatski školski sustav na sličan način usklađivo s potrebama hrvatskog turizma, vjerovatno bi i hrvatski učenici dobili priliku naučiti skijati na Petehovcu, Platku, Sljemenu ili mogućim novim malim skijalištima tijekom zime, nakon praznika ali i plivati na Jadranu početkom lipnja prije ljetnih ferija. Tada ne bi bilo potrebe za uvođenjem dodatnih neradnih dana u cilju povećanja turističkog prometa u „niskim sezonama“ u planinama i na moru.
Austrijsko gospodarstvo počiva na mikro i malim  poduzetnicima
Pa tako i turizam uz poljoprivredu „drže“ obiteljski hoteli, pansioni, seljačka domaćinstva ili pak obiteljski smještaj u apartmanima i kućama za odmor kao dodatna djelatnost uz redovan posao. U ugostiteljstvu rade cijele obitelji od djedova i baka do unuka, braće i sestara. Porez na dohodak se plaća paušalno a PDV je 10 % za sve vrste ugostiteljskih usluga. Na taj način poslovanje je maksimalno pojednostavljeno a u 15 godina povremenih boravaka u Austriji NIKADA nigdje nisam sreo nikakvu inspekcijsku kontrolu koja bi djelovala pred gostima na način kako je to uobičajeno kod nas. Zato nema napetosti ni nervoze. Posao predstavlja dugoročnu egzistenciju za stanovništvo, edukacijom i tehnologijom te učinkovitim sustavom upravljanja kvalitetom postiže se visoka razina usluge. Gost je najvažniji u svakom smislu, on je i glavni „inspektor“ čije primjedbe danas u eri digitalne tehnologije mogu djelovati pogubno. Na koncu, bili smo zadovoljni svojim aktivnim odmorom u planinama koji za nas s 0 metara morske razine poticajno djeluje na obnovu crvenih krvnih zrnaca. I to bi trebao biti dio priče o poticanju vansezonskog turizma u planinama u koju bi se pored školstva moglo uključiti i zdravstvo. No o takvim njemačkim iskustvima  jednom drugom prilikom.
nedopinezic.com

Objavljeno

“TREĆI ELEMENT” I TURIZAM

TRENUTAK STRMOTE

Trenutak kada je Marin Strmota, državni tajnik za demografiju u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, javno i vrlo emotivno pred medijima dao ostavku na svoju dužnost, „svjetla pozornice“ obasjala su pitanje svih pitanja opstojnosti hrvatskog naroda i Hrvatske kao države.

Pozornost nije trajala dugo jer već u idućem činu vladin izvanredni povjerenik za Agrokor , Ante Ramljak , podnosi neopozivu  ostavku. Dva slična, (ne)očekivana čina iz različitih pobuda i sa različite pozicije stečenih materijalnih dobitaka u kratkom razdoblju obnašanja povjerenih im dužnosti.

Ovaj drugi slučaj ćemo za sada ostaviti po strani, on je dio dugotrajne agonije propadanja pogrešnog ekonomskog modela suverene Hrvatske. Prvi slučaj zaslužuje pozornost sa aspekta rastućeg turističkog prometa u Hrvatskoj.

DEFINICIJA DRŽAVE

Prema međunarodnom pravu, država kao pravna osoba mora imati minimalno slijedeće osobine: 1. Definirani teritorij, 2. Vlast, 3. Stalno stanovništvo 4. Sposobnost stvaranja odnosa sa drugim državama. Stalno stanovništvo, prema ovom redoslijedu predstavlja „treći element državnosti“. Naravno stalno stanovništvo bi moglo biti i na prvome mjestu ali „Treći element“ zvuči uvjerljivo poput naslova filmske uspješnice Luca Bessona „Peti element“. Govorimo o stalnom stanovništvu bez kojega se ne može formirati država ali ni općina, grad, županija. „Treći element“ bi trebao biti prva stavka svih politika na svim razinama jedne države. I tu dolazimo do demografije i slavnog tragičara sa početka ove priče, dr. Strmote.

DEMOGRAFIJA

Demografija je po definicija znanost o stanovništvu. Ta se znanost bavi istraživanjem i proučavanjem zakonitosti u kretanju stanovništva, utvrđuje međusobne odnose kretanja stanovništva s drugim pojavama u gospodarstvu i društvu uopće. Jedno od takvih kretanja koje prati demografija je i depopulacija. Depopulacija je pojava smanjenja broja stanovnika neke regije, zemlje, prouzročena iseljavanjem i malim prirastom stanovništva, malim brojem rođenih u odnosu na gubitak stanovništva, odnosno umrle. Kada se ti omjeri gubitka stanovništva i prirasta, odnosno imigracije poremete u korist stalnog povećanja stopa gubitka stanovništva, tada dolazimo do izrazite depopulacije odnosno novog pojma – izumiranja. Dr. Strmota je u svojem posljednjem javnom obraćanju sa funkcije državnog tajnika konstatirao upravo to – „Hrvatska izumire“.

IZUMIRANJE DRŽAVE I TURIZAM

Sada se već pitate, dragi čitatelji, kakve sve ovo ima veze sa turizmom ? Do sada smo mogli shvatiti da će nastavak trenda izumiranja prouzročiti negativni omjer radno sposobnog stanovništva u odnosu na radno nesposobne pa će i društveni fondovi solidarnosti biti ugroženi. Prije svega zdravstveni i mirovinski fond. To se već događa. Pored toga stanovništvo će naglo stariti i sve će više starijih ljudi biti bez skrbi svojih ukućana. Ono što se već također u nekim krajevima događa je potpuno nestajanje „trećeg elementa“. Kroz neko vrijeme zbog toga će neke općine ostati najprije bez radno sposobnog stanovništva a onda i bez stanovnika uopće. Čelništvo takvih općina baviti će se uskoro isključivo komunalnom djelatnošću  upravljanja grobljima i posmrtnim zbrinjavanjem svojih stanovnika. Takva mjesta postati će neatraktivna za povremene stanovnike, vikendaše ali i za suvremene turiste. Istraživanja o zadovoljstvu gostiju jedne od najvećih svjetskih online platformi booking.coma pokazala su da je „treći element“ jedan od osnovnih elemenata doživljaja destinacije. Više nisu važne samo prirodne i kulturne atrakcije u kombinaciji sa smještajem i organiziranim boravkom. Suvremeni turist- istraživač želi se u potpunosti stopiti sa lokalnom kulturom života. Pri tome izrazito računa na domaćine i dobro domaćinstvo kroz koje se upoznaje sa „life stilom“ lokalne zajednice.

REZULTATI ISTRAŽIVANJA

U 2016. godini apartmani, kuće za odmor i vile nalazile su se na vrhu liste objekata sa savršenih 10 bodova. Ti su objekti zauzeli čak 70% ukupnog smještaja koji je ocijenjen ovom visokom ocjenom zadovoljstva gostiju. Gosti su u istom istraživanju izjavili (njih 70%) da se na odmoru najbolje provedu kada se osjećaju kao doma a čak 59% ispitanika je izjavilo da vole osjetiti osobnu povezanost s domaćinom. Na ovome principu i planetarno popularni Airbnb temelji uspjeh svojeg poslovanja. Već u uvodu sa njihove web stranice može se pročitati : „Otkrijte čitave domove i privatne sobe idealne za svako putovanje. Domaćini s 5 zvjezdica. Svježe je ispeglana posteljina i preporuka za najbolji brunch u gradu samo su dio gostoprimstva koje će vam pružiti naši lokalni domaćini…“

HRVATSKI DOMAĆINI MEĐU NAJBOLJIMA NA SVIJETU

Zaista,što god mislili o tome, činjenica je da su hrvatski domaćini već nekoliko godina svrstani među najbolje na svijetu: 2015 imali smo 3 od deset najboljih domaćinstava na svijetu u akciji booking.coma. Iste smo godine u istoj akciji imali 9.310 domaćinstava sa prosječnom ocjenom 8,9 a 2016. čak 12.219 domaćinstava sa prosječnom ocjenom 8,9 od maksimalnih 10. 2017. smo osvojili priznanja za najbolju kuću za odmor u Europi u 4 od 8 kategorija. E sad, „turistički industrijalci“ misle da je sve to nevažno, jer njima je najvažnije zauzeti najatraktivnije pozicije u prirodi za izgradnju smještajnih objekata.  To može biti neka prirodna uvala, plato iznad velikog slapa na Plitvičkim jezerima ili Srđ sa pogledom na Dubrovnik ili neka druga lokacija. Važno je da je to jedinstveno mjesto koje će barem na kratko privući putnika iz bilo kojeg dijela svijeta. Kontakta sa lokalcima ne treba niti biti, u ove će objekte dolaziti ljudi sa isprogramiranim vremenom. Nužni hotelski servis će obavljati „beskontaktno“ osoblje iz bilo koje zemlje, kulture, govornog područja. Usluga će biti standardizirana, bogata sadržajima a gosti će organizirano obilaziti znamenitosti, igrati golf, praćkati se u bazenu sa pogledom na gradske bedeme. Dio takvog turizma već funkcionira na turama koje prolaze kroz Hrvatsku. Gosti dolaze u hotel na večer, večeraju, prespavaju, rano doručkuju i odlaze u razgled neke atrakcije. To je model kojega su prve uvele megakompanije za kružna brodska putovanja a preslikala su se i na resorte.

UBILI SU MI GUŠT

Kaže jedan moj prijatelj i poznati mladi hotelijer sa Krka. Razlog ? Bio je na skijanju u Austriji, boravio je u hotelu u kojemu i inače boravi i koji je nosio oznaku 5s zvjezdica (superior). Ove godine iznenađenje ! Hotel nosi oznaku kvalitete 4 zvjezdice, osoblje ne govori njemački niti engleski jezik već ruski, ukrajinski, moldavski… Osim problema u sporazumijevanju ukupna atmosfera više nije onakva na kakvu su navikli gosti koji su rado komunicirali sa domaćim osobljem. To je jednostavno bio dio doživljaja destinacije. Zbog izostanka takvog doživljaja hotelu su zaredale loše recenzije, i posljedično mu je snižena kategorija. Gosti koji su doživjeli ovakvu promjenu više se neće vratiti u taj hotel niti će ga preporučiti svojim prijateljima. U novoj definiciji luksuza nema mjesta za ovakav pristup usluzi. O tome se već nekoliko godina upozorava na ITBu u Berlinu.

MOŽE LI HRVATSKI TURIZAM SAČUVATI KVALITETU ?

Sjećam se osamdesetih godina prošlog stoljeća kada bi gosti na dolasku i odlasku u hotel u kojem sam radio pozdravljali svakog zaposlenika.  Veselju pri ponovnom susretu nije bilo kraja a padale su često i suze na rastanku. Čak i gosti koji su dolazili prvi puta srdačno su se opraštali od svojih domaćina, zaposlenika hotela. Bili su to mahom domaći, školovani ljudi, uvijek spremni na razgovor i na usluzi gostu pri svakom njegovom pitanju : Gdje se dobro jede ? Gdje se može kupiti dobra domaća rakija ? Koju nam plažu preporučate ? U hotelu ste mogli dobiti vrhunski spremljenu hranu danju i noću, konobari su imali manire butlera a barmen je bio pravi psiholog, ponekad i osobni ispovjednik gosta. Hoteli su bili skromniji, ne mogu se usporediti sa današnjim peterozvjezdanim ljepotanima ali je duh domaćinstva bio neusporedivo bolji. Ljudi koji su radili u tim hotelima imali su stalan posao, slobodne dane u zamjenu za prekovremene sate, prodavali su svoje poljoprivredne proizvode hotelu, hotelska „recepcija kućne radinosti „ punila im je sobe i apartmane. Plaće su bile kao i danas ispod prosjeka ali sa dodatnim prihodima, slobodnim danima i stalnim edukacijama tijekom zimskih mjeseci, ljudi su bili zadovoljni. Ako je djelatnik zadovoljan, sretan, onda će i gost osjetiti toplu atmosferu. Danas, na žalost imamo sjajne zgrade ali sretnih i zadovoljnih stalnih stanovnika koji rade u turizmu sve manje. Najviše se taj nedostatak osjeća upravo u smještajnim kapacitetima najviše kategorije sa najvišim cjenama.

Ako mislite da sam emotivan i sentimentalan, moram vas razočarati. Svoje teze sam potvrdio kod jednog od najvećih svjetskih marketinških stručnjaka Petera Fiska. Njegovu knjigu „Marketinški genij“ već deset godina konzultiram, držim je poput Biblije na noćnom ormariću. Neću pisati tko je Peter Fisk i što je sve i gdje radio, to možete „proguglati“. Između ostaloga on u svojoj knjizi (prije 10 godina) piše: „Uposlenici žele više od pukog posla koji im donosi plaću. Nekad su pristajali na obavljanje težačkog posla u sterilnom ambijentu u kojemu se njihova uloga s vremenom nije mijenjala i sve dok ih se plaćalo nisu marili za organizaciju u širem smislu ili za njezine kupce i dioničare. Oni sad očekuju ulogu koja donosi veći osjećaj ispunjenosti, bolji ambijent i druge pogodnosti osim plaćanja, očekuju da uče i napreduju, gorljivo brinu za svoje kupce; žele izvršiti utjecaj na svoju organizaciju i biti ponosni na to „ . Impozantan je primjer postupanja prema djelatnicima poznatog svjetskog lanca „Starbucks coffee“: „Svaki uposlenik koji radi više od dvadeset sati tjedno,a to je najčešći slučaj, dobija dioničarski udio u poslu, pa se uposlenici tako još više osjećaju dijelom Starbucksove misije i sudionikom njegova uspjeha. Uistinu, kako je rastao, Starbucks je od mnogih svojih uposlenika stvorio milijunaše“

Evo zašto je i mene dirnula suza u oku državnog tajnika Strmote. On zna, ja razumijem, problem nestanka „trećeg elementa“. Oni koji mogu nešto napraviti po tom pitanju trebali bi se , poput nas u turizmu „staviti u cipele persone“ na koju se odnose naši potezi.

nedopinezic.com

Objavljeno

„Hotel“ destinacija

Turističko odredište, destinacija – danas, funkcionira po principu uglednog hotela –  nekada.

Hotel

Roman „Hotel“ Arthura Haileya, jedno je od najboljih štiva koje opisuje život, „živo biće“ jednog uglednog hotela koji se je nekada dičio besprijekornom uslugom u svim segmentima. To su bila vremena kada je boravak u takvom hotelu predstavljao poseban doživljaj. Svaki je hotel u 19. i 20. stoljeću imao svoju klijentelu, svoje goste.

Boravak u statusnom hotelu nije bio moguć, nije bio dostupan svakome. Hotelsko je pak osoblje  imalo misiju ugoditi svakome gostu, izgladiti svaku nesuglasicu, obraniti hotel i njegove goste od svake neugodnosti. Hotel je u svakome trenutku trebao izgledati uredno, sređeno, do posljednjeg detalja.

Sve usluge u hotelu morale su biti na istoj razini izvrsnosti. Ukratko, osoblje hotela činilo je dio posebnog doživljaja. Ako niste još pročitali ovu knjigu, toplo ju preporučujem.

Destinacija

Turističko odredište, destinacija, bilo je i ostalo je mjesto posebne vrijednosti. Ta je vrijednost zasnovana na klimatskim blagodatima, prirodnim ljepotama, povijesnim, kulturnim atrakcijama, urbanim životnim ritmovima ili opuštajućim ruralnim „slow motionom“…

Razvojem turizma razvijale su se i destinacije. Usluge koje su se nekada mogle naći samo u hotelu ili u hotelskom kvartu, danas se nude na svakom koraku. Restorani, barovi, kafići (kavane), slastičarne, frizerski i saloni za masažu, pedikura, manikura … davno su „izašli“ iz hotela i zauzeli trgove i ulice turističkog mjesta.

Destinacije 21. stoljeća sve više kopiraju jedna drugu pa se dostupnost šarolikih sadržaja više ne ograničava samo na najpoznatija odredišta.

Promjena uloga

Navike turista se mijenjaju. Sve se kraće zadržavaju na jednome mjestu. Mobilnost suvremenog putnika je danas njegov zaštitni znak. Upoznati svijet, posjetiti sve kontinente, osjetiti ritam života domicilnog stanovništva, „stopiti“ se sa lokalnim životnim stilom, kušati autentičnu hranu, hodati ulicama, biciklirati putovima kroz prirodu, veslati jezerima, jedriti morima… nove putnike sve teže „drži mjesto“.

Kada putuju  , suvremeni se turisti-istraživači žele se što kraće zadržati u smještaju, veći dio dana provode u istraživanju i korištenju raznih usluga na području destinacije. Destinacija je postala „hotel“.

Organizacija upravljanja destinacijom

Ako je destinacija „hotel“ onda se i funkcioniranje destinacije prilagođava hotelskom modelu. Tako su „hotelske sobe“ raspršene po cijeloj destinaciji uzduž ulica koje su zamijenile hotelske hodnike.

Trgovi su novi lobbyi, nova predvorja, turistička zajednica je recepcija, komunalno društvo tehnička služba „hotela“, restorani i barovi  raspoređeni su na svim krajevima „hotela“ destinacija. Razne uslužne djelatnosti, kupališta, plaže … sve funkcionira u okviru ovog „hotela“.

Na čelu ovako složenog sustava stoji najiskusniji i najsposobniji hotelijer, direktor hotela, gradonačelnik / načelnik. Njemu su podređeni svi članovi „upravljačkog kolegija“- „hotelski detektiv“ (načelnik policije), „šef tehničke službe“ (direktor komunalnog društva), „šef hrane , pića i usluga u turizmu“ (pročelnik upravnog odjela za turizam), „šef sporta i rekreacije“ (direktor komunalnog društva za upravljanje plažama i sportskim objektima), „šef recepcije“ (direktor turističkog ureda TZa), „šef zabave“ (ravnatelj centra za kulturu), „šefovi domaćinstva“ (domaćini obiteljskog smještaja, agencije za upravljanje nekretninama, vlasnici smještajnih objekata)…

„Direktorov“ dan započinje obilaskom svih „hotelskih“ sektora i kratkim razgovorom sa šefovima. Ponedjeljkom održavaju kolegij gdje se razmatraju najave predstojećih događanja u destinaciji i provjeravaju sve zadaće i procedure u vezi s time.

Zaista je jednostavno razumjeti suvremene potrebe u upravljanju destinacijom kada se usporede sa funkcioniranjem jednog uglednog hotela.

Može li se destinacijom u Hrvatskoj efikasno upravljati ?

Zamislite situaciju u hotelu kada šef tehničke službe ne izvršava naloge šefa recepcije o otklanjanju kvarova, ili da recimo šef hrane, pića i usluga u turizmu nema mogućnosti organizirati gastronomiju prema zahtjevima gostiju.

Kakav bi to direktor hotela bio kada na učestale pritužbe gostiju o pokvarenim tuševima na bazenu, prljavim ležaljkama na plaži i raščerupanim biljkama ne bi mogao ništa poduzeti jer šef tehničke službe i hortikulture „nije nadležan“, „nema ljudi ni sredstava“, „ne stigne“ to popraviti ? Ili da hotelski detektiv ne može spriječiti buku alkoholiziranih gostiju u sitnim satima ? Ili recimo da šef zabave organizira kazališnu predstavu uz bazen dok se na terasi odvija koncert zabavne glazbe ?

Hotel ne može funkcionirati na način da „ne zna lijeva što radi desna“. Direktor hotela ne može pobjeći od  problema, od njega se očekuje da riješi svaki problem u hotelu. Zato je direktor hotela glavni. Njega svi slušaju. On je svima nadležan, svima potpisuje plaću. On zapošljava i otpušta ljude. On je najodgovornija osoba u hotelu.

Nije svaki smještaj hotel, niti je svaki hotel ugledan. Nije ni svako mjesto, selo, grad, turistička destinacija. Može biti turističko mjesto, turistički grad ali ne i ugledna turistička destinacija. Ako nema čvrstu i efikasnu upravu.

Kako postići efikasnost u upravljanju destinacijom ?

Kada se odlučite preuzeti hotel, morate znati kako on mora funkcionirati da bi bio uspješan. Naravno i „uprava poduzeća“, državna vlast, mora biti svjesna ograničenja u efikasnom upravljanju  turističkim destinacijama. Ako želite efikasnost onda morate „spustiti“ odgovornost i nadležnost na razinu kolektiva.

Hotelom se ne može efikasno upravljati „na daljinu“, destinacijom se ne može učinkovito upravljati bez decentralizacije.

„Direktor“ „hotela Destinacija“ mora imati na raspolaganju ovlasti upravljanja službama od vitalnog značaja za funkcioniranje destinacije i dovoljno novaca za plaćanje troškova.

Decentralizacija poreznih prihoda (npr. PDVa, trošarina) i prihoda od boravišne pristojbe i turističke članarine pomogla bi sigurno boljem upravljanju svim sektorima „hotela“.

Svi mi živimo u „hotelu“

Stanovnici destinacije su dobro istrenirani djelatnici „hotela“ koji u periodu manje popunjenosti pohađaju razne specijalističke tečajeve radi usavršavanja svojih vještina i stjecanja novih znanja. (tako je to u uglednim hotelima, tako bi trebalo biti i u uglednim destinacijama).

Uprava „hotela“ nas stimulira raznim beneficijama da podignemo razinu svoje usluge, da ponudimo nešto novo, inovativno. Dapače, upoznajemo se sa strukturom svojih gostiju, sa njihovim navikama i potrebama. U tome nam pomaže „recepcija“ pa spremni dočekujemo goste koji su ugodno iznenađeni našim pristupom.

Lijepo je živjeti u „hotelu“. Lijepo se je družiti sa ljudima iz cijeloga svijeta. Na taj način i mi doživljavamo nešto novo, obogaćujemo svoj život novim saznanjima, razmjenama iskustva, novim poznanstvima i prijateljstvima.

Zahvaljujući efikasnoj upravi, naš „hotel“,iako mali, pruža životni komfor poput velikih kuća. Ništa nam ne fali. Imamo zavidan životni standard. Sretni smo što je „hotel“ odabrao nas za svoje suradnike i što gosti cijene naš hotel. To nas svih čini sretnima. U „hotelu“ smo svi kao jedna obitelj.

Hotel 2

Arthur Hailey na žalost više nije među nama. Netko drugi će morati napisati nastavak romana „Hotel 2“. Možda će se radnja tog romana odvijati u jednoj   turističkoj destinaciji  u nastajanju koja se postupno od svratišta transformira u ugledni hotel.

Dapače, kratke priče na tu temu već se pišu. Za ozbiljan roman potrebni su karakterni likovi i početak koji vodi do nekog suvislog kraja.

Za sada je teško pronaći inspirativno okruženje ali možda nekoga inspirira Haileyev roman, možda to bude neko malo, do jučer nepoznato mjesto koje će zasjati novim sjajem. Tko zna ?

*Svaka sličnost sa stvarnim događanjima i ljudima nije slučajna

nedopinezic.com

Objavljeno

OBITELJSKI SMJEŠTAJ – HRVATSKI SUPERBRAND

NA KRAJU 2017. GODINE SVIM DOMAĆINIMA OBITELJSKOG SMJEŠTAJA ŽELIM SRETAN BOŽIĆ I PUNO OSOBNOG DOPRINOSA U 2018. SA CILJEM DA SE IZBORIMO ZA MJESTO KOJE NAM PRIPADA U HRVATSKOM DRUŠTVU

 

OBITELJSKI SMJEŠTAJ U BROJKAMA

Prema posljednjim dostupnim podacima u Hrvatskoj je registrirano 87.000 domaćinstava koja imaju smještajni kapacitet od 609.000 postelja. U pružanje usluga smještaja u domaćinstvu uključeno je neposredno 350.000 ljudi. U kolovozu je u obiteljskom smještaju ostvareno 4 milijuna noćenja više nego u svim hotelima i kampovima zajedno. Do konca listopada u obiteljskom smještaju je boravilo 6.873.005 gostiju (povećanje od 20% na 2016. i 41 % udjela u dolascima) i 40.528.799 noćenja (povećanje od 15% na 2016. i udio od 47% u noćenjima).

SAMO HOTELI PRODUŽUJU SEZONU ?

Prema podacima objavljenim na stranicama Ministarstva turizma, u listopadu je u obiteljskom smještaju boravilo 166.984 gostiju (povećanje 30% na 2016. i udio od 19,64% u dolascima) koji su ostvarili 631.022 noćenja (povećanje od 21% na 2016. i udio od 25,08% u noćenjima). U istom razdoblju u kampovima je boravilo 40.322 gostiju (+12,4%, udio 6,94% u dolascima. ) koji su ostvarili 174.498 noćenja (+19,5% i udio od 6,94% u noćenjima). Hoteli su zabilježili rast dolazaka od 10% (581.022, udio u dolascima od 68,33%) sa povećanjem noćenja od 7,57% (1.511.695, udio u noćenjima 60,09 %). Zapravo je ovo pitanje iz naslova neumjesno jer niti jedna vrsta smještaja ne može biti glavni razlog dolaska gostiju u odredište. Tome će zasigurno posvjedočiti rezultati turističkog prometa u prosincu gdje će se vidjeti koja odredišta u Hrvatskoj privlače goste u dubokoj posezoni i zašto.

VELIKA VRIJEDNOST

Prema procjeni obiteljski će smještaj do konca godine biti zaslužan za generiranje ukupnog turističkog prometa u iznosu od 2,5 milijardi eura. Vrijednost registriranog kapaciteta se procjenjuje na 15 milijardi eura. Domaćini obiteljskog smještaja godišnje investiraju u tekuće održavanje 120 milijuna eura (na bazi minimalnih 200 eura po postelji). Na dodatne sadržaje poput bazena, opreme za wellness, cikloturizam, sadržaje za djecu, uređenje hortikulture, na marketing i sl. domaćinstva godišnje ulažu dodatnih 130 milijuna eura.

ZAKON VELIKIH BROJEVA

Generiranim prihodom obiteljski smještaj stvara 208.000 radnih mjesta (bruto plaća 1.000 eura x 12 mjeseci) u raznim djelatnostima koje „prate” obiteljski smještaj. Na prosječnih 7 postelja po domaćinstvu potreban rad iznosi 16 sati dnevno, odnosno 112 sati tjedno. To izravno angažira 2 osobe po domaćinstvu u periodu od 70 dana što donosi dodatnih 174.000 sezonskih radnih mjesta.

BORAVIŠNA PRISTOJBA, ČLANARINA I POREZ NA DOHODAK

Do konca 2017. godine hrvatski će građani temeljem svoje privatne imovine i njenog stavljanja u funkciju općeg dobra, u državni proračun uplatiti 200 milijuna kuna poreza na dohodak. Isto će toliko (200 milijuna kuna) uplatiti u sustav Hrvatske turističke zajednice kao i dodatnih 60 milijuna kuna turističke članarine. Međutim jedino obiteljski smještaj nema svojih predstavnika u tijelima vijeća turističkih zajednica na svim razinama, od općina do HTZa. Oni koji najviše doprinose dohotku sustava turističkih zajednica isključeni su iz sustava upravljanja tim sredstvima.

MARKETINŠKA VRIJEDNOST

U 10 mjeseci ove godine u obiteljskom je smještaju boravilo 6,8 milijuna gostiju. Oni su sa svojim domaćinima ostvarili najmanje 13,6 milijuna P2P komunikacija (prosječno 3 po dolasku). Svaki je gost najmanje dva puta neposredno komunicirao sa svojim domaćinom (jednom na dolasku i jednom na odlasku), ukupno 13,6 milijuna puta. Gosti obiteljskog smještaja su objavili najmanje 3 milijuna recenzija što na društvenim mrežama, što na booking platformama, što usmeno prijateljima. Gosti obiteljskog smještaja su utiske o smještaju, o domaćinima, o destinaciji objavili najmanje 20 milijuna puta na društvenim mrežama (facebook, instagram, twitter …). Te se objave se množe za najmanje 2 puta a doseg ciljanog pregleda objave je zapravo neprocjenjiv, radi se o stotinama i tisućama članova jedne mreže po gostu – objavljivaču. Takvu komunikaciju i takvu produkciju sadržaja sa ciljanom isporukom zainteresiranom korisniku ne može se kupiti. Takav učinkovit marketinški alat se ni jednim novcem ne može platiti. Marketinški doprinos domaćina obiteljskog smještaja svojoj zemlji je neprocjenjiv.

POVIJEST HRVATSKOG TURIZMA POČINJE SA SMJEŠTAJEM U DOMAĆINSTVU

I za vrijeme Dubrovačke republike također je postojao neki način obiteljskog smještaja jer u Dubrovniku nije bilo oficijelnog konačišta no ipak su razni trgovci, putnici iz dalekih zemalja boravili i odsjedali kod dubrovačkih obitelji koje su im za neku naknadu izdavale svoje domove. U Dubrovnik su dolazile mnoge važne osobe, ali vrijedno je spomenuti da prvi pisani trag od nekog tko je boravio kod neke dubrovačke obitelji a koji se može usporediti sa onim što je današnje novovremeno „izdavanje soba“  dogodio se  24. svibnja 1818  godine kad je  Dubrovnik posjetio  austrijski  Car Franjo I . Car je tom prilikom odsjeo u kući obitelji Gozza i ostvio pisani trag o svom boravku koji bi se mogao usporediti sa današnjim ocjenjivanjem smještaja na društvenim mrežama. Ovakvih primjera je bilo u svim poznatim zimovalištima i ljetovalištima gdje se je smještaj razvijao razvojem same potražnje. Obiteljski smještaj je bio prvi smještaj i ostao je u funkciji od početka razvoja suvremenog turizma do današnjih dana. Danas zvuči nevjerojatno da su vlasti u FNRJ i SFRJ poticale smještaj u domaćinstvu, tadašnju „kućnu radinost“ kao i da su ovim smještajem sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća upravljala turistička društva. Tajnici turističkih društava su obilazili domaćinstva i „kategorizirali“ kapacitete, podučavali građane pružatelje usluga smještaja u domaćinstvu. Redovito su se održavali „skupovi iznajmljivača“ pred sezonu. Nakon sezone su se također „iznajmljivači“ okupljali na poziv turističkog društva, organizirali su se i izleti, radne akcije za uređenje mjesta, parkova i plaža.

DRUŠTVENA HOTELSKA PODUZEĆA I OBITELJSKI SMJEŠTAJ

Ulogu recepcije „kućne radinosti“ početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća preuzimaju društvena hotelska poduzeća. Preko njih ide i organizirani plasman smještajnih kapaciteta, potpisuju se alotmanski ugovori. Temeljem takve suradnje mnogi su djelatnici tadašnjih hotelskih poduzeća izgradili svoje obiteljske kuće. Dapače hotelska poduzeća su aktivno sudjelovala u stambenom zbrinjavanju svojih djelatnika a država je plasirala namjenske „turističke kredite“. Korisnici tih stambenih kredita bili su u obavezi kod izgradnje kuće planirati i smještajni kapacitet za turiste. Tradicionalno niske plaće u turizmu nadopunjavale su se prihodom kroz „kućnu radinost“ ali i plasmanom poljoprivrednih proizvoda putem „tržnog otkupa“ od strane hotelskih poduzećia. Na taj su način hoteli osiguravali kvalitetne djelatnike koje su još i stipendirali kod školovanja i zapošljavali na neodređeno. Višak radnih sati iz sezone preraspoređivao se na zimske mjesece, što se uglavnom odnosilo na 3 do 4 mjeseca, jer su tada hoteli imali dužu sezonu nego danas.

POVRATAK TURIZMA NAKON RATA

Nakon svakog rata na ovim prostorima, turizam bi bio doveden na „niske grane“. Tako je bilo osobito nakon 2. svjetskog rata i Domovinskog rata. U ratovima, osobito Domovinskom, gosti obiteljskog smještaja bili su izuzetno angažirani kao lobisti za priznavanje neovisnosti Republike Hrvatske, sakupljali su humanitarnu pomoć, udomili su prognanike i izbjeglice,  pomagali su čak i novčano svoje domaćine, prvi su se vratili kao turisti u Hrvatsku po završetku rata.

OBITELJSKI SMJEŠTAJ U SUVERENOJ HRVATSKOJ

U suverenoj Republici Hrvatskoj obiteljski smještaj nastavlja sa stečenim pravima uz povremene „eksperimente“vladajućih struktura. Tako je bilo uvedeno plaćanje boravišne pristojbe i poreza po noćenju, nakon što smo još sedamdesetih godina prošlog stoljeća imali paušal. Pokušalo se je i ograničiti maksimalan broj postelja na 6, uvjetovati mogućnost poslovanja obaveznim posredovanjem domaćih agencija, pokušavalo se je nametnuti „industrijsku“ cijenu, vode, smeća, električne energije, energetske certifikate, još se pokušava nametnuti dodatno plaćanje RTV pretplate … kao odgovor na brojna pitanja regulacije ove djelatnosti, priznavanja njenog značaja i borbe za smanjenjem sivog tržišta , 1997. se osniva prva strukovna organizacija obiteljskog smještaja pri Hrvatskoj gospodarskoj komori u Rijeci. 2008. se osniva nacionalna Zajednica obiteljskog smještaja i turizama HGK. 2010. strukovna organizacija mijenja svoj naziv kao Zajednica obiteljskog turizma – ZOT HGK. 2014. u suradnji sa Ministarstvom turizma ZOT sudjeluje u izradi prvog Nacionalnog programa unapređenja obiteljskog smještaja. Ova svojevrsna strategija razvoja obiteljskog smještaja dio je Strategije razvoja turizma RH.

NAJBOLJI U EUROPI

2017. ZOT HGK postaje punopravnom članicom EHHAe – Europian Holiday Home Association. Iste godine ZOT sudjeluje u dodjeli Europian Holiday Home Awaru. Hrvatska je imala veliki broj prijavljenih sudionika i najviše finalista da bi na koncu hrvatske kuće za odmor pobjedile u čak četiri od osam kategorija. Vila Vista Zamask iz Istre u kategoriji najoriginalnije kuće za odmor, Vila Sreser sa Pelješca najbolja kuća na obali, Vila Falcon Rook iz Konavala za obiteljski odmor i Vila Vadedij iz Istre u kategoriji wellness šampioni su europskog obiteljskog smještaja 2017.

NAJBOLJI DOMAĆINI NA SVIJETU

2015. godine gosti koji koriste jednu od najvećih svjetskih platformi za posredovanje u smještaju, booking.com, dodijelili su velikom broju hrvatskih domaćina – 9.310 domaćinstva – prosječnu ocjenu 8,9 od maksimalnih 10. Time su svi ovi domaćini zaslužili posebno priznanje „guest review award“.Inače u toj akciji je bilo na svjetskoj razini ocjenjeno 280.000 smještajnih objekata iz 196 zemalja . U takvoj konkurenciji, posebno priznanje za 10 vodećih smještajnih objekata na svijetu dobila su čak 3 hrvatska domaćina i to u kategoriji „najtoplija dobrodošlica”- Aparthotel Bellevue Trogir, „doručak šampiona“- Apartmani villa Harmonie Crikvenica i „najbolji domaćin“-Kuća za odmor Ankora Skradin.

EDUKACIJA, BRENDIRANJE, SPECIJALIZACIJA

ZOT HGK je u posljednje tri godine najveću pažnju posvetio ostvarenju nacionalnog programa unapređenja obiteljskog smještaja. Svake se godine organizira 10 regionalnih i jedan nacionalni forum obiteljskog smještaja koje posjećuje 6.000 sudionika. Na tim se skupovima prezentiraju najnovije informacije, trendovi, stvaraju se B2B kontakti, prezentiraju se najnoviji proizvodi i usluge za obiteljski smještaj. Do sada su Istarska, Primorsko goranska, Ličko senjska, Zadarska i Šibensko kninska županija pokrenule svoj program brendiranja obiteljskog smještaja. Kroz ove klubove kvalitete dodatno se implementiraju smjernice nacionalne strategije razvoja obiteljskog smještaja. Istarska županija je uvela i dodjelu bespovratnih sredstava za specijalizaciju Bed & bike ponude a Primorsko goranska županija osigurava povoljne mikro kredite za unapređenje usluge u sustavu „Kvarner family“. Prioritet se stavlja na proaktivnu tržišnu orjentaciju i nišni marketing. Još nam uvijek nedostaje stručna hotelijerska (petogodišnja) škola po uzoru na Austriju, kao ključno rješenje za sustavno strukovno osposobljavanje mladih generacija  obiteljskog mikropoduzetništva u turizmu.

ČEKAJU SE POTICAJNE MJERE MINISTARSTVA TURIZMA

Dugo najavljivane poticajne mjere koje bi išle u pravcu ostvarenja ciljeva Nacionalnog programa unapređenja obiteljskog smještaja, još nisu ugledale svjetlo dana. Usklađivanje kategorizacijskih standarda i povoljno subvencionirano kreditiranje putem HBORa koje je najavilo Ministarstvo turizma  2016. godine još uvijek nije pokrenuto.

TURIZAM IDE PUTEM POLJOPRIVREDE ?

Čini se da su zastupnici špekulativnog kapitala nikada kao do sada došli do centara političke moći i zauzeli pozicije u savjetodavnim tijelima Ministarstva turizma. Njihov interes je smanjenje legalnog obiteljskog smještaja kako bi time isposlovali prostor u prostornim planovima za izgradnju novih turističkih kapaciteta. Sve pod firmom „nepovoljne strukture smještaja“. Kada se istisne domicilno stanovništvo iz legalnog poslovanja i participacije u dobiti od turizma, onda će se nekretninskim  “krupnim ribama“ širom otvoriti vrata za gradnju nizova „vila“, apartmana, condominiuma, kampova sa mobilnim kućicama i sve će se opravdati potrebom za  smještajem više kvalitete. Naravno i većim prihodom od turizma po gostu, po postelji, po noćenju, po metru kvadratnom. Pri tome nije važno kamo ide taj prihod. Nije važno što to neće biti prihod lokalne zajednice čak ni prihod Republike Hrvatske, već samo prolazna stavka do bankovnih računa van granica RH. Na koncu bi se takvom politikom i okrupnjavanjem portfelja u hotelijerstvu mogao dogoditi novi, turistički „Agrokor“. Ako je uspjelo u poljoprivredi, zašto ne bi i u turizmu ?

nedopinezic.com

Objavljeno

Obiteljsko mikro poduzetništvo u turizmu – pitanje opstanka

Hrvatska gospodarska komora, koja mi je dodijelila posebno priznanje za doprinos u promicanju mikro poduzetništva, kao godinu svog osnutka ističe 1852. pa sam  malo zavirio u povijesne knjige …

Prvi veliki egzodus stanovništva

„Život na hrvatskoj obali i otocima zamire. Ljudi odlaze „trbuhom za kruhom“ , sela ostaju bez stanovnika, vojska bez vojnika, država bez prihoda, zemlja je izložena svakom lupežu na milost i nemilost … Godina je 1890. Prošlo je već 17 godina od povezivanja Rijeke i Beča željezničkom prugom, 46 godina od izgradnje prvog ljetnikovca i 32 godine od izgradnje prvog hotela u Opatiji. Prije godinu dana Opatija je i službeno proglašena klimatskim lječilištem. Zavladala je Phylloxera koja je uništila vinogradarstvo – gospodarsku osnovu obale i otoka. Taj  konačan udarac nakon propasti jedrenjaka 1864, pokrenuo je pravi egzodus stanovništva priobalnog i otočnog područja.“

Ovo je bio socio – ekonomski okvir za početak razvoja turizma na Jadranu u obliku kakvog danas poznajemo.

Dobra prometna infrastruktura preduvjet razvoja

Država, (tadašnja) razvila je najsuvremeniju prometnu infrastrukturu onog vremena kako bi ljude sa kontinenta brzo, efikasno i u većem broju dovela do „najljepše morske obale na svijetu“. 1901. dovršen je uskotračni kolosjek koji je povezivao Dubrovačko primorje, Dubrovnik sa mrežom pruga koje su vodile do Beča, Budimpešte, Praga, Pariza čak i Istambula. Početkom 20.og stoljeća 131 mjesto na hrvatskoj obali i otocima bilo je povezano dnevnim brodskim linijama koje je održavalo više od 150 brodova. Duž obalna plovidba od Rijeke do Kotora  trajala je 26,5 sati i odvijala se „non – stop“ sa dva velika putnička broda.

Razvoj poduzetništva

Pored poduzetničkih pothvata u brodarstvu, odvijali su se i poduzetnički pothvati u turizmu. Osim dioničkih društava u oba segmenta veliki doprinos su dali poduzetni pojedinci koji su, zajedno sa svojim obiteljima, poticani efikasnom državnom administracijom, pokretali poduzetničke poduhvate dostojne divljenja i u današnje vrijeme. Tako se na primjer 1904. Osniva Društvo za poljepšavanje mjesta u Baški ( preteča današnje turističke zajednice) a već 1906. i prvi hotel „Zvonimir“, obitelji Tudor. Do 1912. Obitelj Grandić je sagradila hotel „Grandić“, obitelj Matejčić hotel „Praha“, obitelj Gaistlich hotel „Baška“, obitelj Volarić, hotel „Volarić“. Sličan razvoj događaja može se pratiti u nizu danas poznatih turističkih mjesta na Jadranu. Od samih početaka razvoja turizma prvi smještaj je bio „privatni“, odnosno obiteljski. Tako povijest bilježi i prvi pisani trag o boravku samog cara Franje Josipa kod obitelji Gozza u Dubrovniku 1818. 1910. lokalni list bilježi neviđenu gužvu u ožujku mjesecu kada su grad preplavili turisti, popunili sve hotele i kucaju na vrata od kuće do kuće tražeći smještaj …

Planirani i vođeni razvoj turizma

Turizam se je najprije razvio tamo gdje je došla željeznica,  u Opatiji, zatim u Dubrovniku. Međutim zahvaljujući dobrim prometnim vezama morem, brzo se je, putem izleta, a onda i dužeg boravka proširio cijelom hrvatskom obalom i otocima. Država (tadašnja), shvatila je turizam kao polugu razvoja ekonomski slabog područja. Strateškim poticanjem razvoja turizma učinjen je veliki utjecaj na ostanak stanovništva u tim krajevima, dapače, zbog turizma na obalu i otoke su dolazili poduzetni ljudi iz svih zemalja tadašnje Austro – Ugarske monarhije i svojim radom, ulaganjima i transferom znanja postavili temelje onome što danas nazivamo uspješnim turizmom.

Rat i novo društveno uređenje zatiru poduzetništvo

Sve do drugog svjetskog rata turizam se je kod nas razvijao na istim osnovama kao u Austriji, Švicarskoj, Italiji … Međutim nakon drugog svjetskog rata privatno je poduzetništvo zabranjeno, tržišna ekonomija ukinuta, hoteli su nacionalizirani. Jedini oblik mikro poduzetništva u turizmu ostao je vezan za tadašnju „kućnu radinost“ i ugostiteljstvo u segmentu hrane i pića. I jedan i drugi oblik poduzetništva bio je ograničen kapacitetom, zaposlenicima i pod strogim nadzorom tog „kapitalističkog elementa“ od strane moćne države. Takvo je stanje trajalo sve od 1945. do 1991. kada se mijenja društveno-ekonomski sustav suverene Republike Hrvatske. Nesreća novog rata donijela je nova stradanja ljudi i imovine. Nekada privatni, potom nacionalizirani hoteli, ponovno su pretrpjeli štetu i u razdoblju pretvorbe i privatizacije mijenjali vlasnike i izgled. Većina su danas obnovljeni moderni hoteli u vlasništvu dioničkih društava. Jedan dio tih objekata i danas stoji zapušten i napušten. Oporavljajući se od svih ratnih i poratnih nedaća, hrvatski turizam se vraća na staze stare slave tek na prijelazu milenija. Mikro poduzetništvo, osobito obiteljsko, pak tek u natrag nekoliko godina nastavlja svoj razvoj ondje gdje je 1941. nasilno stao.

Prometna povezanost – javni prijevoz

Hrvatske vlasti su u proteklih 20 godina također izgradile dobru cestovnu prometnu infrastrukturu, potiče se i zračni promet. U pomorskom duž obalnom i obalno- otočnom prometu učinjeni su pomaci uvođenjem brzih linija i suvremenih trajekata, iako prostora za napredak ima još prilično. Pokušalo se i sa hidroavionskim povezivanjem, eksperimentira se sa koncesioniranjem malih linija, no čini se da još uvijek nismo došli na potrebnu razinu frekventnosti linija i prihvatljivih cijena da bismo mogli ustanoviti značajniji napredak od onog stanja u onom vremenu sa početka ovog teksta. Na kopnu u javnom mjesnom i međumjesnom prijevozu je stanje možda i najlošije. Ako ne živite u centru većeg grada, bez vlastitog automobila postajete nepokretni, dapače život vam se vraća razinom mobilnosti dva stoljeća u natrag.  Ta prometna nepovezanost ujedno je i jedan od glavnih razloga zašto neke destinacije turisti zaobilaze u periodu van glavne sezone.

Povijest se ponavlja

Hrvatska danas živi ponovo već davno proživljene teške trenutke. Stanovništvo je u ubrzanom egzodusu. Suvremena Phylloxera – hrvatski model pretvorbe i privatizacije i ortački kapitalizam ponovo su uništili gospodarsku osnovu velikog dijela zemlje. Ugašene su desetine tisuća radnih mjesta. Zatvorena su mala brodogradilišta, poljoprivredne zadruge, kombinati, pogoni tekstilne industrije, petrokemijski, metaloprerađivački pogoni, hotelski kompleksi… Sigurno ćete se sjetiti primjera nekada dobro stojećih firmi iz svoje neposredne okoline koje su na čudan način ugašene… Pogrešan model ekonomskog razvoja dolazi baš u ovo vrijeme na naplatu. Osim „Phylloxere“ tu je i novi „parni stroj“- digitalna tehnologija. Parni stroj je svojevremeno uništio jedrenjake i cijelu industriju vezanu uz te brodove, digitalna era polako zatvara sve veći broj poslovnih prostora, ureda, trgovina, trgovačkih lanaca… svih mjesta kupovine proizvoda i usluga koje se sve više naručuju i kupuju „online“. Povijest se ponavlja ali ne baš doslovno, na žalost.  Učinkovita državna birokracija  je u vrijeme Austro- Ugarske monarhije  u dvadeset godina preporodila hrvatsku obalu i otoke. Današnji birokratski aparat gomilanjem zakonskih i pod zakonskih prepreka, fiskalnih i parafiskalnih nameta postiže učinak zatiranja svake želje za samostalnim poslovanjem. „Uvaljivanje“ u javni sektor, postao je nacionalni sport u kojemu pobjeđuju „odlikaši“, pojedinci sa političkim „pedigreom“. Ostali, razočarani i obeshrabreni, kupuju nepovratne karte za budućnost u drukčijem okruženju.

Mikro poduzetnik – super heroj

Biti obiteljski mikro poduzetnik u bilo kojoj djelatnosti i u bilo kojem obliku registracije, danas, ovdje , jednako je herojskom poduhvatu. Boriti se u isto vrijeme sa zakonima , nametima, financiranjem,razvojem poslovanja… može samo čovjek sa osobinama super junaka. Za takve radni dan ima 16 sati, tjedan 7 dana, godina 364 neprospavane noći…

Sve hrvatske vlasti, koliko god ih je bilo do današnjeg dana, nisu shvatile pouku iz prošlosti – država se sastoji od tri jednako važna osnovna elementa: određenog teritorija, suverene vlasti i stalnog stanovništva.   Turizam je danas shvaćen kao industrija za stvaranje ekstra profita poželjnih titulara vlasništva privatiziranih hotela, dobrih „punjača“ proračuna na svim razinama javne vlasti, uz korištenje rada fluktuirajućih sezonskih radnika. Pri tome su suvremeni ekonomski planeri u potpunosti zanemarili „treći element“ državnosti – stalnog stanovnika.

Obiteljsko mikro poduzetništvo u turizmu je model, sredstvo ostanka i opstanka stalnog stanovništva u krajevima ugroženima depopulacijom. Vezivanjem obitelji za zemlju, za dom uz osiguranje egzistencije, postiže se opstojnost malih mjesta, ruralnih krajeva, zapravo većeg dijela Hrvatske. Mikro poduzetnik najprije upošljava svoju obitelj, zatim rođake, susjede i ostale sumještane i po potrebi dodatne djelatnike u sezoni visoke zaposlenosti. Jedan mali obiteljski hotel osigurava 15 stalnih radnih mjesta i još 15 sezonskih. 2.000 takvih hotela preporodilo bi Hrvatsku obalu i otoke, zaposlili bi 30.000 ljudi neposredno i stalno i još toliko povremeno. Iza svakog zaposlenog stoji jedna obitelj koja bi imala riješenu osnovnu egzistenciju i razlog ostanka u mjestu koje najviše voli. Imali bismo zadovoljne i stručne djelatnike u turizmu. Zarada bi se iz turizma „prelijevala“ u dodatne sadržaje u mjestu, ulagalo bi se u poljoprivrednu proizvodnju jer ovaj model razvoja je sporiji, generacijski ali stabilniji. Ovakav razvoj nije samo razvoj obitelji već i razvoj zajednice. Naša bi primorska mjesta izgledala poput austrijskih sela. Hrvatska više ne bi bila puna života samo kada je „puna turizma“, već bi se autohtoni ritam života i u malim mjestima odvijao kontinuirano kroz cijelu godinu.

Turizam nije sam sebi svrha, on je sredstvo za postizanje boljeg života

Da bi se postigli svi pozitivni efekti, turizam mora biti shvaćen kao sredstvo za postizanje cilja. Cilj je dobar život lokalne zajednice i prvenstveno stalnog stanovništva. Sretan i zadovoljan, dobro stojeći pojedinac = sretno, zadovoljno i dobro stojeće društvo. Ako razvijemo tisuće mikro poduzetnika , neki će propasti, neki će ponovno nastati ali razvoj neće stati jer će od „tisuću malih kotačića“ većina njih uvijek biti u pogonu.

Hrvatskoj je potrebna sasvim nova paradigma društvenog i ekonomskog razvoja. Sve mora početi od obitelji kao osnovne ekonomske i socijalne jedinice društva. U obitelji se javljaju poduzetničke ideje koje trebaju biti podržavane i usmjeravane. Turizam kao sredstvo kojim se postiže opstanak Hrvatske mora biti posebno potican, stimuliran, privilegiran čak.  Mogu li to danas shvatiti i prihvatiti političke elite ? Ako je suditi po povećanju PDV-a na ugostiteljstvo sa 10 na 13% pa onda u samo dva mjeseca sa 13 na 25%, teško.

nedopinezic.com

Objavljeno

Agrokorizam i turizam

“Afera Agrokor” otkriva slabosti dosadasnjeg modela razvoja gospodarstva u svim sektorima

 

Hrvatska ne potice pravo poduzetnistvo

Bez obzira kada i kako ce zavrsiti istrazni i sudski procesi u jednoj  od najvecih  afera suvremene Hrvatske, jedna “presuda” vec je pala. Razvoj slobodnog poduzetnistva na principima trzisne ekonomije osudjen je na neuspjeh. Tisuce malih poduzetnika sa dobrim idejama, motivima i odvaznoscu nisu dobili podrsku sustava jer je sustav bio zaokupljen potporama odabranim poduzetnicima.
Socijalisticko- kapitalisticki ekonomski  model
“Agrokorizam” je usao u sve pore drustva. Nitko i nista nije vaznije od velikih, mahom privatiziranih, trgovackih drustava . Ti “veliki igraci” odredjuju mjere uspjeha hrvatskog gospodarstva.  Oni su zamjena za socijalisticke SOURe (slozene organizacije udruzenog rada) na kojima je nekada pocivao drustveno-ekonomski razvoj nekoga kraja. SOURi su odigrali svoju ulogu kao drustvena poduzeca sa obavezom provodjenja politike razvoja. “ Agrokoristicka” trgovacka drustva pak uzivaju status SOURa ali jedina politika koju provode je profitna.
Ovaj originalan socijalisticko- kapitalisticki  model vec  proucavaju elitne ekonomske skole . To je nas doprinos svjetskoj ekonomskoj znanosti.

Poduzetnistvo i inovativnost

Drzava koja stiti, potice, obilato financira odabrane  poduzetnike stetno utjece na razvoj slobodnog poduzetnistva. Poduzetnistvo nastalo kao rezultat inovativnosti “ bilda” svoju konkurentsku prednost najprije na domacem, onda i stranom trzistu. Takvo poduzetnistvo se stalno razvija, prati trendove, prilagodjava ponudu, stimulira produktivnost svojih djelatnika. U tom kontekstu veliki “agrokorizirani” sustavi tesko bi se mogli nazvati poduzetnickima. Njihova je pozicija u dobroj mjeri monopolisticka.
Ako formalno i postoji konkurencija, ona se ipak drzi “ po strani”. Nema tu prave trzisne utakmice.
Turizam i poljoprivreda “ u rukama velikih”
Sa nekadasnjim PIKovima, poljoprivrednim zadrugama i velikim turistickim SOURima i OURima dogodila se slicna stvar. U valu privatizacije pod teretom rata potpuno obezvrijedjeni, veliki su sustavi raskomadani i podijeljeni privatnim vlasnicima. Iza tih transakcija stajali su fondovi nepoznatog porijekla novca kojim su “istorbarili” dionice. Zatim su kupljene dionice mjenjali i okrupnjavali portfelje.  Nezdravi odnos politike, novih vlasnika turistickih i poljoprivrednih perjanica urodio je kreacijom zakonske regulative po mjeri gospodarstvenika novog doba. Takvim rjesenjima mala poljoprivredna gazdinstva , poljoprivredne zadruge, male turisticke tvrtke postaju nepozeljne. Malo poduzetnistvo postalo je jos manje ,mikro uz nepovoljne uvjete za rast.
Mladi i poduzetni odlaze
Krajnji ucinak “ agrokorizacije” hrvatske ekonomije je neinventivnost, neoriginalnost proizvoda. U turizmu desetljecima egzistira ista ponuda. Pomaci u sirenju lepeze prozvoda i usluga su minimalni. Kada se i dogode ,takve promjene su plod nevjerovatne upornosti pojedinaca a ne posljedica povoljne poduzetnicke klime. Mladi, inovativni ljudi, ljudi sa idejom, motivom i energijom napustaju Hrvatsku. Naprosto moc velikih ima prednost nad idejom malih. Prije ce se uciniti sve da bi se zastitilo interes velikih nego sto ce se pruziti prilika nekom malom poduzetniku sa inovativnom ponudom. Moze ,ali ako ce tu novost preuzeti neki “veliki igrac”.
Zdravo gospodarstvo, zdravi turizam pocivaju na malima poduzetnicima

U strukturi gospodarskih subjekata najrazvijenijih zemalja svijeta 90% svih tvrtki cine mikro i mala poduzeca. To su tisuce “ malih kotacica” koji se stalno vrte, prilagodjavaju trzistu, radjaju se i nestaju i opet se radjaju i rastu. Po toj logici mi bismo u Hrvatskoj trebali imati najmanje 2/3 turistickog prometa u malim, obiteljskim hotelima i kampovima a najvise 1/3 u velikim hotelsko-kampovskim  sustavima. Slicno bi trebalo biti i u poljoprivredi. Nema razloga da tako i ne bude u buducnosti jer je nova, digitalna era omogucila brz, neposredan i jeftin kontakt sa trzistem svakom, i najmanjem ponuditelju proizvoda i usluga.

“ Agrokorizacija” versus digitalizacija
“ Agrokorizirano” gospodarstvo predstavlja atavizam proslih vremena. Na drugoj strani stoje nova ekonomija i digitalna era. U predvodnici te ere, SADeu ,vec se zatvaraju supermarketi a veliki hoteli se pretvaraju u stanove. Kupci svoje proizvode kupuju virtualno,  roba dolazi na kucna vrata. Sa turizmom je slicno. Mali biraju male.