ODRŽIVI TURIZAM NA AUSTRIJSKI NAČIN

SKIJAŠKI VIKEND U ALTENMARKTU

Altenamarkt im Pongau https://www.altenmarkt-zauchensee.at/

Altenmarkt je mjesto duge povijesti koje je svoj značaj jačalo od rimskih vremena kada je ovdje bila važna postaja na putu iz pravca juga prema Salzburgu do kojega se stiže za sat vremena vožnje automobilom autocestom A10.
Gdje se je stajalo tu se je i trgovalo pa je i ime dio povijesne baštine (Stara tržnica). Općina Altenmarkt broji 4.691 stanovnika na dan 1. siječnja 2023. Dobna struktura je sljedeća: Djeca do 5 godina čine 6,6% populacije, djeca od 6 do 14 godina čine 9,7% od 15 do 24 godine 11% populacije. Od 25 do 64 godine ima 56,3% stanovništva a starijih od 65 godina 16,4 %. Prosječna starost je 41 godina a demografski plus od 2018. do 2023. iznosi 473 stanovnika.

Danas je ovo mjesto poznato turističko odredište s tradicijom dugom gotovo 100 godina. Ipak pravi zamah zimskog turizma počeo je šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada se gradi i poznata tvornica Atomic skija https://www.atomic.com/en . Što se turizma tiče oni ovako govore o sebi : „Danas je naša zajednica etablirana kao zvijezda u zimskom turizmu. Primjerice, kao mjesto održavanja brojnih utrka Europskog i Svjetskog kupa. Mnoštvo gostiju koji su pomogli našoj matičnoj zajednici da raste i napreduje tijekom posljednjih nekoliko desetljeća nije samo imalo blagotvoran učinak na lokalno tkivo. Sada je važno pronaći sredinu između vjere u napredak i rast i očuvanja našeg kulturnog identiteta i tradicionalnih vrijednosti.“ Svjesni su da ih je turizam spasio ali da rast standarda i težnja za napredovanjem mogu ugroziti temeljne vrijednosti zajednice.

Turizam Altenmarkta u brojkama – dvije jake sezone

Prema raspoloživim podacima u sezoni 2021/22 u ovoj je općini ostvareno 131 192 dolska (67 578 „zimskih i 63 614 „ljetnih“) i 587 211 noćenja (333.077 „zimskih“ i 254.134 „ljetna“ noćenja). Po stanovniku je ostvareno 128 noćenja.
Altenmarkt sa Zauchensee i susjednim Flachau poznato odredište svjetskog skijaškog kupa i brojnih drugih natjecanja u alpskom skijanju. To je jedan od razloga što je zimska sezona „jača“ od ljetne. Drugi razlog je izvanredna ponuda skijaških staza opremljenih najsuvremenijom mrežom sedežnica i kabinskih vučnica, sve prilagođeno obiteljima s malom djecom, najosjetljivijim skupinama a opet dovoljno izazovno i za zahtjevne skijaše. * Izvor: Službena web stranica općine Altenmarkt

Mijenjanje uloga

Na zimski smo odmor mi s mora počeli odlazit iz jednostavnog razloga što u ljetnim mjesecima nije bilo moguće s djecom ići na odmor, zbog prirode posla. Sljedeće duže školske ferije su one zimske i to je prilika za obitelj da bude na okupu negdje izvan uobičajenog okruženja. Počeli smo skijati, omogućili smo djeci da uče skijanje u skijaškoj školi. Na taj smo način „dobili“ pola dana za sebe a djeci omogućili stjecanje vještine koja ih prati kroz cijeli život.

Tih prvih poratnih godina odricali smo se mnogo čega, putovali smo u grupama, boravili u apartmanima, jeli od kuće spravljena jela među kojima su prednjačile sarme;  posuđivali skijašku opremu od prijatelja…Doslovno smo „uronili“ u ulogu naših gostiju koji su k nama dolazili ljeti na sličan način.

Dobrih deset godina smo odlazili u isto mjesto, baš kao što često i naši gosti redovito dolaze k nama. U Altenmarktu se znalo okupiti i više od stotinu poznatih ljudi iz Rijeke i okolice s djecom. Sve je inicirao Ski klub Silver iz Rijeke.

Naša su djeca u dobi od 6 godina stala na skije vođena nevjerojatno strpljivim učiteljima Brankom Malnar i na žalost pokojnim, Srđanom Vraničićem Vranom. Bila su to lijepa vremena puna vedrine, optimizma, veselih druženja unatoč ,za današnje poimanje, iznimno skromnom načinu života.

Bilo kako bilo, Altenmarkt je 10 godina bio naš „drugi, zimski dom“. Tamo smo se uvijek dobro osjećali, domaćini su nas odlično prihvaćali, uvijek i svugdje. Sve su usluge uvijek bile na razini očekivanja, vrijednost za novac u dobrom srazmjeru. A imali smo i traumatičnih situacija, na žalost i vrlo tužnih epizoda.

Zato nam je godinama nakon završene „epizode Altenmarkt“, to mjesto ostalo na posebnom mjestu u sjećanju. Djeca su odrasla, samostalna su i društvo se polako raspršilo. Boravak na snijegu je kraći, intervali između takvog zimovanja duži.

Idemo u Altenmarkt

Ipak, novu 2024. započinjemo obnavljanjem uspomena. Odlučili smo provesti tri dana, produženi vikend u Altenmarktu. Sve počinje zacrtavanjem termina u kalendaru punom obaveza. „Gađa se“ jeftinija sezona a to je tradicionalno termin iza 6. 01. do 31. 01. Nakon toga slijedi rezervacija smještaja. I ovom prilikom se booking.com pokazao kao jedan od najučinkovitijih alata na strani putnika. Još kad kao „genius“ gost imaš solidan popust…Postaješ kao putnik sve ono što kao domaćin ne voliš. Zanimljiva je ta promjena uloge … U glavnom, tražili smo noćenje s doručkom ali ne u hotelu već u pansionu odnosno B&Bu. Iako jednostavnija usluga, nama je prisniji odnos s domaćinom draži i nekako dolazimo bliže onoj zlatnoj „vrijednosti za novac“.

Uspjeli smo rezervirat B&B Landhaus Steiner u samom centru mjesta. Komforne sobe, bogat doručak, zatvoreni bazen, sauna, grijano spremište za pancerice i skije, besplatno privatno parkiralište…sve za 78 eura po osobi na noć. Cijena nije niska ali je konkurentna u okruženju, pa čak i prema takvoj ponudi kod nas. Putem platforme booking.com dobili smo sve potrebne informacije kao i obrazac za online check in.

Preko online trgovine kupili smo i trodnevne ski karte koje su iznadprosječno skupe jer pokrivaju čak 200 km skijaških staza. Ovisno o terminu jedna skijaška karta za tri dana može koštati od 180 do 220 eura. Skupo ? Da. Što sve stoji iza toga ? Jako puno odlične infrastrukture, kompetentnih i ljubaznih ljudi, sve što je potrebno da dan proveden u skijanju prođe kao odličan doživljaj i da na kraju dana budete zadovoljni.

Da se razumijemo, zimovanje s aktivnim skijanjem u Alpama je jedan od najskupljih oblika turističkih putovanja uopće. Za tri dana provedenih u Altenmarktu može se boraviti sedam dana na Tenerifima sa svim plaćanim troškovima. Ali kad čovjek nešto voli i za to radi, štedi, odriče se nekih drugih užitaka…i takav odmor je moguć. U ostalom, često se kaže: sto ljudi – sto ćudi.

Planinski turizam

I tako smo nakon četiri sata umjerene vožnje autocestom stigli iz Rijeke u Altenmarkt. Na dolasku smo svratili u Intersportov ski servis https://www.intersport-schneider.at/de/  i predali naše skije na servisiranje te obnovili nešto od opreme.

Pred vrata Landhaus Steiner B&Ba stigli smo nešto ranije nego što je bilo planirano. Gospođa Beatrix nas je srdačno dočekala, pokazala sve što nam stoji na raspolaganju i smjestila nas u lijepu, prostranu i ugodnu sobu.

Umorni i gladni od puta, energiju smo obnovili u susjednoj gostionici domaćim specijalitetima, laganim pivom iz bačve i slatkim štrudelom. Cijene hrane ? Prilično visoke, skuplje je nego kod nas u Hrvatskoj pa je preporučljivo pažljivo kombinirati sljedove. No, vrijeme sarmi i sendviča od doma je iza nas, zaslužili smo se malo i počastiti, ostajemo opušteni.

Iduće jutro laganini, u papučama na doručak, uživanje i planiranje dana. Gospođa Beatrix kao da čita moje misli, nudi mi espresso, taman za kraj doručka uz zadnje slatke zalogaje. Dan je dobro počeo ! Autom dolazimo do garaže, ukrcavamo opremu i pravac – Flachau.

Taman par dana nakon velikog natjecanja spuštamo se istim stazama ali u sasvim opuštajućem ritmu. Planinski zrak, kilometri pređenih staza otvaraju apatit za nečim toplim na žlicu. Topla juha iznimno dobro paše na pauzi…i štrudel 😊 Još koji sat skijanja i raniji odlazak u naš Landhaus Steiner. Sauna i bazen odlično relaksiraju tijelo nakon fizičkih aktivnosti u planinama. Odmor pa izlazak na večeru u hotel iza ugla.

I tako iduća dva dana od kojih smo jedan skijali na stazama Altenmarkta a jedan na čuvenom Zauchenseeu gdje nam se priključio ženin nećak, Fran, rođen u Austriji, koji studira turizam u Salzburgu. U Zauchenseeu smo imali sreće parkirati automobil u garaži ispod ciljne arene. Parkirališta na skijalištima su besplatna.

Na kraju dana smo u restoranu u areni upoznali novog prijatelja. Archi je Grk sa Peloponeza čija je mama Austrijanka. U malom turističkom mjestu Tolo na jugu Grčke žive od turizma. I tamo poslovanje traje šest mjeseci pa mora, da bi mogao plaćati sve životne troškove, zimsku sezonu provodit na radnom mjestu u Austriji. Prati ga i supruga i tako ovaj iznimno simpatičan mladi par osigurava sredstva za normalan život u kojemu planiranje obitelji ima svoju cijenu. Izmijenili smo kontakte i možda se ponovo vidimo u Grčkoj ili na Krku.

Održivi turizam usmjeren na dobrobit zajednice

Ono o čemu nećete čitati ili čuti kod nas je da jedan od najboljih modela održivog turizma razvoj bazira na potrebama lokalne zajednice. U Altenmarktu su apartmani, pansioni, hoteli, restorani, dućani…u vlasništvu lokalnih obitelji. Nema korporacijskih resorta iako sezona traje duplo duže a prosjek cijena je viši nego u Hrvatskoj. Nema ni sezonskih radnika iz dalekih, egzotičnih zemalja. Tamo se kao sezonski radnici cijene naši ljudi, iz Hrvatske i zemalja Zapadnog Balkana, iz Mađarske, ali i domaći mladi ljudi rade sezonske poslove. Na poslu su svi povezani kao jedan tim, kao jedna obitelj. To se vidi, to se osjeti.

Tradicija je iznimno važna, poštuje se nasljeđe predaka koje je omogućilo sadašnjim generacijama da rastu, razvijaju se i ostavljaju nasljeđe svojoj djeci. Tako se iz generacije u generaciju stvara čvrsta zajednica ljudi koji međusobno surađuju. Kad nam je trebao smještaj za produženje boravka gospođa Beatrix https://www.landhaus-steiner.at/ je nazvala svoju prijateljicu Heidi https://www.pension-bliem.at/ i mi smo se preselili iz kuće u kuću kao da smo u istoj obitelji. Gospođa Beatrix je iznimno ljubazna, pravo oličenje dobrog domaćina kao i gospođa Heidi koja je morala biti inspiracija za mjuzikl „Mamma mia“ 😊

„Kratki lanci nabave“, kao važna karika održivog turizma, se ovdje mogu vidjeti u štalama zimi, na padinama planina ljeti, u pekarnicama – kavanama, u svakom marketu. Prerađevine poljoprivrednih proizvoda brendirane su regionalnom markicom i imaju posebno mjesto u svakom marketu. Kad, primerice tražite jogurte i putar, naići ćete na domaći brendirani jogurt i putar a onda i na ostale marke. Tako je i s ostalim tradicionalnim prehrambenim proizvodima. Izloženi su na isti način u svakom marketu bio to Spar, Lidl ili neki treći.

Arhitektura je autentična a ugrađena oprema domaća. Smještaj je rasprešen u mjestima gdje se živi, nije koncentriran na skijalištu, ne daj bože na planinskim obroncima, osim na postojećim poljoprivrednim gospodarstvima.

Domaći autoprijevoznici vrlo frekventnim autobusnim linijama voze skijaše sa svakog autobusnog ugibališta do skijaških staza i to besplatno. Domaće stanovništvo se i dalje bavi preradom drva u vrijedne finalne proizvode, bave se stočarstvom, preradom mlijeka, ostalim zanatskim zanimanjima i svi su uključeni u turističku ponudu.

Odgovor na sve suprotno što se kod nas promovira je jednostavan – Altenmarkt, Austrija. Otiđite i vidite.
Ovdje se puno se može naučiti, nešto i primijeniti kod kuće.

Putovanje je učenje, na putovanju se ne troši novac, ulaže se u nova saznanja i osobni rast i razvoj.
www.nedopinezic.com

SHORT TIME RENTAL – SMJEŠTAJ KOD DOMAĆINA U ŠPANJOLSKOJ I BERLINU

Okrugli stol EHHAe

Tematsko okupljanje EHHAe (Europian holiday home association) na ITBu u Berlinu, i ove je godine u prvi plan stavilo probleme vezane uz regulaciju djelatnosti. EHHA je osnovana 2013. godine sa ciljem okupljanja vlasnika nekretnina, upravitelja nekretninama i OTA platformi, glavnih dionika STR poslovanja. Članstvo EHHAe čini 10 značajnih OTA platformi od kojih je najpoznatiji Airbnb, 16  udruženja STRa iz Njemačke, USA, Francuske, Italije, Švicarske, Irske,Španjolske, Danske,Škotske, Nizozemske, Velike Britanije, Portugala i Hrvatske. Pridruženi članovi su i Maxxton- IT tvrtka za upravljanje poslovnim subjektima  i Supercontrol – Booking & Managemet system. EHHA djeluje kroz tri centra, u Copenhagenu, Londonu i Brusselesu. Kako stvari stoje, uskoro bi se mogao otvoriti i ured u USA. Naime upravo u USA gdje su OTA platforme dobile najveći zamah i gdje je stvorena „ekonomija dijeljenja“, sada se pokušavaju ograničiti ili onemogućiti takvi poslovi.

U zemljama Europske unije u funkciji je 20 milijuna postelja u domaćinstvima, što je gotovo dvostruko više nego u hotelima. Vrijednost nekretnina u kojima se pružaju usluge smještaja procjenjuje se na 600 milijardi eura. Godišnje STR (Short time rental) ostvaruje 45 milijuna dolazaka i generira 80 milijardi eura prihoda. Od ukupno troška na putovanju samo 25% otpada na smještaj, a čak 75% dohotka dijele avioprijevoznici, koncesionari autocesta, punionice goriva, operateri mobilne telefonije, trgovine, ugostiteljstvo, muzeji, pružatelji izletničkih usluga i mnogi drugi.

Borba između velikih i malih

Poput nekog „copy – paste“ scenarija, pripadnici političkih elita sve se više izlažu kao predstavnici krupnog kapitala, moćnih tvrtki koje, čini se, još uvijek kreiraju politiku i političare. Tako se gradske uprave velikih gradova zalažu za ograničenje poslovanja OTA platformi i usvajanje restrikcija za STR.  Pokušava se ograničiti broj dana iznajmljivanja smještaja (90, 60…), zabraniti iznajmljivanje u pojedinim kvartovima i slično. Sve se to događa u okolnostima u kojima turistički divovi poput Airbnb i booking.com bilježe velike stope rasta posredovanja između domaćina i gosta. Samo booking.com dnevno ostvaruje 1,5 milijuna noćenja u stanovima i kućama diljem svijeta. Mlađe generacije putnika traže STR smještaj i to je nešto što se niti jednim zakonom ne može spriječiti. Vlasnici hotelskih lanaca morati će postupno mijenjati svoje poslovne modele jer ih politika ne može zaštititi od budućnosti.

Španjolske nevolje

Španjolska, jedna od najjačih turističkih zemalja u svijetu i sinonim za turizam, sve više ulazi u probleme. Sada već dugotrajna kriza u „najturističkijoj“ pokrajini Cataluna nema kraja, dapače, uhićenjem političkih čelnika, još dublje tone u neizvjesnost. Jedan od pokretača krize bila je činjenica da se u Cataluni ostvaruju veliki dohoci od turizma i drugih djelatnosti ali da sama pokrajina ima pre malo koristi od toga. Tražila se veća decentralizacija ,prije svega novca, a onda i ovlasti za upravljanje prostorom. To je trasiralo put prema neovisnosti. Scenarij već viđen i doživljen i u Hrvatskoj. No, ono što Catalonci ne znaju, a mi znamo, je to da se slični problemi i dalje javljaju . Čak i onda kada se izbori neovisnost, jer dečki iz „Krupnog kapitala d.o.o.“ i dalje kreiraju politiku i političare … kad smo već kod Catalune, valja spomenuti Barcelonu, službeno 7. grad na svijetu po osjećaju „overtourisma“. Barcelona ima 300 hotela a cijela Hrvatska 600. Što se stanova tiče u ponudi je 1,4% od ukupnog stambenog fonda. No na okruglom je stolu naglašeno da još uvijek ima kvartova u Barceloni gdje uopće nema turista bilo kroz smještaj ili ponudu sadržaja. Problemi se javljaju na „neuralgičnim točkama“, poznatim mjestima na kojima se sve koncentrira – i smještaj i restorani i trgovine… Očito je u pitanju problem sa (ne) upravljanjem razvojem grada.

Inače od 17 pokrajina u Španjolskoj do sada je jedino Galicia uspjela zakonski regulirati STR, ili smještaj u domaćinstvu. To je učinjeno tek prošle godine. Do tada uopće nije bilo moguće poslovati sa smještajem u domaćinstvu. Zakon je rezultat suradnje zakonodavne vlasti i turističkih organizacija. Sada konačno imaju legalan smještaj i statistiku, pokazatelje turističkog prometa. Doduše tek u veličini od 5.500 legalnih objekata ali trude se kroz road show animaciju približiti ljudima mogućnost legalnog poslovanja i podignuti tu brojku.

Kaos zakonske regulative

Što se propisa na razini države tiče, oni ne postoje, nadležnost se spušta na razinu pokrajina, pokrajine pak daju ovlasti svojim gradovima a ovi opet svaki na svoj način tumače zakonske okvire. Trenutačno u Španjolskoj vlada kaos sa zakonskom regulativom. Općenito svako planiranje poslovanja je gotovo nemoguće, jer se ne znaju pravila a stalno se dodaju novi regulatorni propisi. Zbog svega toga je Novasol prisutan u Španjolskoj tek nekoliko godina i to sa samo 3.000 objekta u ponudi. Ista agencija u Hrvatskoj raspolaže sa 12 000 objekata.

Na području cijele Kraljevine Španjolske, na neki način, legalno je u ponudi 125 000 objekata a iznajmljuje se preko milijun objekata. Legalno posluje tek 10% kapaciteta.

Slučaj Berlin

Berlin se često spominje kao grad sa najrestriktivnijim pristupom STRu. Tamo su do nedavno bili u funkciji „špijuni“, koji su kontrolirali ulaze u stambene zgrade. Ta „tajna policija“ je u dosluhu za nezadovoljnim građanima špijunirala svoje sugrađane i vrebala turiste koji bi boravili u stanovima. Bio je to rezultat zabrane legalnog iznajmljivanja stanova. U vrijeme te zabrane, koja je opravdavana pomanjkanjem stambenog fonda za rezidente, na tržište nekretnina se je vratilo tek 1% od ukupnog stambenog fonda. Tek je tada ustanovljeno da su građani vlasnici samo 14% stambenog fonda u Berlinu. Sve ostalo je u vlasništvu tvrtki. Dogodile su se velike investicije u stanogradnji ali su stanovi dugo bili prazni. Da li je to bilo iz razloga umjetnog podizanja cijena, zbog pranja novca ili nečeg trećeg, još nije poznato. No gradske su vlasti donijele odluku da stan ne smije biti prazan duže od 6 mjeseci a naknadno je taj period smanjen na 3 mjeseca. Ono što se sada osjeća kao problem je to da više gotovo da i nema „starosjedioca“ koji bi primao goste. Izgubio se je duh Berlina. Pojedine političke struje žele vratiti takav model. U tome prednjači stranka FPD.

Lijepa naša Hrvatska

Kada usporedimo sve ovo sa stanjem u Hrvatskoj, trebali bismo biti zadovoljni. Mi imamo dobra zakonska rješenja, imamo i statistiku i registrirani promet , i plaćenu boravišnu pristojbu i plaćen porez na dohodak…Ograničenja koja postavlja naš Zakon o ugostiteljstvu za pružatelje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, u dobrim su okvirima. Ako bi nešto bilo dobro „preslikati“ od drugih, to je ova odredba iz Berlina da stan ne može biti prazan više od 6(3) mjeseca. Kada bi se tako nešto primijenilo , osobito na našu obalu, zauzdale bi se velike investicije u stanogradnju. Mi imamo također slučaj da će nam omjer vlasništva stanova sve više ići u korist investitora. Domicilno stanovništvo je pritisnuto sa svih strana izgradnjom stambenih zgrada koje grade uspješni poduzetnici iz cijele Hrvatske i okolnih zemalja. To je prava „apartmanizacija“. Ti su stanovi u funkciji maksimalno 60 dana u godini a „jedu“ prostor. U apartmanskim objektima nitko ne živi, goste čeka „ključ ispod otirača“. Naravno i tu svoje prste imaju dečki iz „Krupnog i krupnijeg kapitala d.o.o.“, koji „probijaju led“. Onda za njima idu svi ostali. Međutim etikete „apartmanizacija“, „overtourism“, „turizmofobija“, lijepe se samo domicilnom stanovništvu. Na njima se želi zaustaviti rast.

Tako smo od dobrih stvari došli do onih manje dobrih. O kojima nitko ne brine. A trebali bi. Jer ako se dogodi da lokalnoj zajednici ne ostane nikakva korist od turizma, samo „štrace i škovace“, onda bi se mogla pojaviti i stvarna „turizmofobija“. Između Španjolskog kaosa u segmentu obiteljskog smještaja i Turskog nastojanja da osposobe smještaj kod domaćina, mi u Hrvatskoj imamo ogromnu prednost.

Jesmo li svjesni što imamo ?

nedopinezic.com

BOOKING.COM I AIRBNB SLOŽNI : SMJEŠTAJ KOD DOMAĆINA JE SVJETSKI HIT !

RAZMIŠLJAJ GLOBALNO – DJELUJ LOKALNO

Ova me misao prati kroz cijeli život. Oduvijek sam želio znati „što se iza brda valja“. Nekada svijet i nije bio baš dostupan, informacije su prolazile kroz stroge filtere a domaći „proroci“ su širili vijesti koje su odgovarale tadašnjem vrhovnom staležu u jednom drukčijem  društvenom uređenju.  Čudili smo se svijetu izvan državnih granica i divili pričama gostiju, prijatelja koji su dolazili iz tog „vanjskog svijeta“. Danas živimo u demokratskom, otvorenom društvu, informacije su nam često „na dohvatu ruke“. Osobno pak preferiram informacije „iz prve ruke“, pa ću i ovom prilikom prenijeti vijesti koje možda još nisu „procirkulirale“ informativnom mrežom hrvatskog medijskog prostora.

TURISTIČKI DIVOVI, PREDVODNICI NOVOG DOBA

Airbnb

Airbnb je osnovan prije 10 godina. Osnovali su ga 2008. Brian Chesky, Joe Gebbia i Nathan Blecharczyk. 2011 je Airbnb po prvi puta izašao na svjetsko tržište sa svojom platformom. Od tada do danas smjestili su 300 milijuna putnika a danas raspolažu sa 4,5 milijuna smještajnih objekata u 191 zemlji svijeta. Airbnb je prisutan u 400 gradova u svijetu. 2017. godine njihov je ukupni promet iznosio 2,6 milijardi USD, operativna dobit 450 milijuna USD, neto dobit 93 milijuna USD. Vrijednost kompanije je procijenjena na 30 milijardi USD. Imaju relativno malo zaposlenih, oko 3.000. Do sada su ostvarili 142 milijuna dolazak u Europu i generirali promet 17 milijardi USD . No prije 10 godina, po riječima Nathana Blecharczyka, gotovo nitko nije vjerovao da će ono što su pokrenuli doći do ovakvog rezultata. „Zar mislite da će ljudi boraviti u tuđim domovima ?“, bilo je jedno od češćih pitanja.

Slušajući izlaganje ovog mladog inženjera rođenog 1983. godine, osjetio sam jednu posebnu pozitivnu energiju koja ide iznad svih postojećih stereotipova, predrasuda i barijera. Nathan Blecharczyk je u dobi od 12 godina počeo programirati, sa 14 godina zarađivati od tog posla. Završio je visoko školovanje na prestižnom Harvard univerzitetu koje je sam platio iz prihoda svojih poduzetničkih aktivnosti tijekom cijelog perioda studiranja. 2005. se kao inženjer zapošljava u OPNET Tehnologiesu, nastavlja karijeru kao glavni inženjer razvoja Batiqua i konačno 2008. sa partnerima osniva danas planetarno popularni Airbnb u kojem je zadužen za razvoj.

Vizija, strategija, akcija

Big data digitalna tehnologija uz sve razvijeniju umjetnu inteligenciju, omogućavaju Airbnbiu, kao i drugim divovima digitalnog doba, da prikupe i analiziraju ogromnu količinu podataka iz svog poslovnog okruženja. Ta se obrada podataka  odvija u nevjerovatno kratkom vremenu nakon čega slijede novi modeli ponude koji se testiraju u realnom okruženju. Sav taj proces omogućio je Airbnbu uvid u najveće vrijednosti suvremene turističke ponude i potražnje.

Jednostavnim rječnikom rečeno, Airbnb je pitao domaćine kakav bi trebao biti njihov idealan gost a goste su pitali kakav bi trebao biti njihov idealan domaćin. Iz toga su izašle dvije „persone“, Superhost i Bestgest.

Klub kvalitete „Superhost“

Pored svih sadašnjih pogodnosti koje uživaju domaćini sa titulom „Superhost“ , upravo narednih dana biti će im ponuđene nove pogodnosti poput nagrade u obliku vouchera sa određenim iznosom za putovanje ili besplatno fotografiranje njihovog smještajnog objekta, posebno povoljne cijene za nabavu „pametnih“ kućanskih aparata, asistencija kod plaćanja davanja, poticajni bonus za privlačenje novih gostiju.

Do ljeta će se nadodati mogućnost pristupa Airbnbovim marketinškim partnerima, mogućnost učenja „na daljinu“ – besplatni webinari za poboljšanje poslovanja, nakon toga slijedi ponuda raznih sadržaja sa popustima za goste, mogućnost testiranja alata za bolje izlistavanje ponude i još druge pogodnosti koje će uživati domaćini iz „kluba kvalitete“ „Superhost“.

Specijalizacija ponude

Ogromna količina ponuđenih smještajnih mogućnosti koja danas stoji na raspolaganju gostu, postaje sve veća zapreka brzom i učinkovitom odabiru smještaja koji zadovoljava osnovne navike i potrebe gosta. Iz tog razloga Airbnb pokreće novu ponudu osnovnih „brendova“ i „podbrendova“. Time žele olakšati pretraživanje idealnog smještaja.

Ponuda počinje sa kategorijom „Shared room“ što je u osnovi najam kauča u kući. Nakon toga slijedi ponuda „Private room“ (klasična dvokrevetna soba), pa „Entire home“ (stambena kuća), „Vacation home“ (vikendica), „Bed & breakfast“ (noćenje sa doručkom), „Boutique“ (profesionalno organizirana usluga, poput malih obiteljskih hotela, hostela i slično ) i „Unique“ (neuobičajeni smještaj poput kućice na stablu, kamp kućice na plaži i sl.).

Nakon ovih osnovnih „brendova“, slijede i „podbrendovi“, „uža specijalizacija“. Takvu ponudu mogu nuditi domaćini iz „kluba kvalitete“ „Superhost“. Osnovne „potkategorije“ ili“podbrendovi“ su „Dinner party“, „Family“, „Honeymoon“, „Wedding“, „Group getaway“, „One-of-a-kind“, „Social stays“, „Work“ i „Accessible“.

Airbnbplus i Beautiful Homes

No ni to nije sve, jer se pokreće i posebna ponuda pod nazivom „Airbnbplus“. Tu će ponudu nuditi domaćini sa prosječnom ocjenom 4,8 (od 5), sa 95%tnim prihvaćanjem cijena sa 0% otkaza. Ti domaćini se osobno brinu o svojim gostima, potrudili su se oko posebnog dizajna svojeg smještaja, imaju posebno uređen i usklađen interijer. Ovi objekti se prezentiraju kao „Beautiful Homes“. Gosti ovog smještaja mogu naručiti i dobiti usluge poput prijevoza, nabave namirnica i slično u domaćinstvu. Najbolji domaćini će imati i posebnu logističku potporu Airnbnbia pod nazivom „premium suport“. Sve navedeno testirati će se i u Hrvatskoj. Uspio sam zapaziti da je na popisu destinacija Split.

Bookingcom

Bookingcom je osnovan sada već davne 1997. godine u Amsterdamu. 2002. Bookingcom je imao samo 7 zaposlenika. Među njima je bila i Gillian Tans koja danas predsjeda tvrtkom. 2005. Bookingcom se priključuje grupaciji Priceline kao najmanja tvrtka grupacije. 2018. godine cijela grupacija mijenja ime u Booking holdings. Planetarno popularni brend nametnuo se samom Pricelinecomu, Kayaku, Agodacomu, Rentalcarscomu, Opentableu.

Sam bookingcom danas raspolaže sa više od 1,5 milijuna smještajnih objekata u 225 zemalja svijeta, zapošljava 17.000 ljudi u 198 ureda diljem svijeta. Ponuda putem bookingcoma se prevodi na 43 svjetska jezika a svakoga se dana putem ove platforme ostvari 1,5 milijuna noćenja. Booking ima 17.500 distribucijskih partnera a od osnutka do danas ostvario je jednu milijardu noćenja. Cijela grupacija je  2016. godine imala ukupan prihod od 10,743 milijardi USD. Operativna dobit je iznosila 2,906 milijardi USD a neto dobit 2,134 milijardi USD.2016. godine grupa je ostvarila 556,6 milijuna noćenja, 66,6 milijuna iznajmljenih auto dana, 7,3 milijuna prodanih avio karata.

Promjena kursa bookingcoma

Bookingcom je započeo svoju poslovnu karijeru kao platforma za ponudu smještaja u hotelima. Uspjeh Airbnba koji je započeo na način da nudio samo smještaj u privatnim kućama i stanovima, utjecao je na postupnu „promjenu kursa“ bookingcoma. Danas imaju svaki treći zahtjev baš za smještajem u privatnim kućama i stanovima. Time se booking približava sve više poslovnom modelu Airbnba. Booking ubrzano traži nove mogućnosti „podilaženja“ suvremenim putnicima. 2.000 zaposlenika bookingcoma radi na razvoju novih proizvoda. Svaki novi prijedlog se razrađuje u dvije varijante i svaka se varijanta testira u realnom okruženju na odabranom uzorku korisnika.

Zaposlenici su podijeljeni u male timove koji svakoga jutra održavaju sastanak na temu zapažanja o mogućim poboljšanjima sustava. Svaki se prijedlog razmatra i svaki inženjer razvoja ima pristup glavnoj direktorici kompanije. Gillian Tans je prošla sva radna mjesta u kompaniji od onog najosnovnijeg do sadašnje pozicije glavne direktorice.

Neki od glavnih pravaca strategije razvoja kompanije su umjetna inteligencija, big data sustavi i personalizacija ponude. Svaka osoba određenu ponudu vidi na drugačiji način, ovisno o osobnih preferencijama, stavovima, mišljenjima, karakteru putovanja, potrebama na tom putovanju. Pretraga smještaja će se dalje razvijati upravo na takav način, iz perspektive personalizirane pretrage.

Bookingcom u Hrvatskoj

Nije prošlo više od 6 godina od kada smo nagovarali Expediu da ponudi putem svoje platforme obiteljski smještaj u Hrvatskoj. Bilo je to na jednoj velikoj svjetskoj turističkoj burzi. Tada su nas glatko odbili sa obrazloženjem da oni posreduju samo prema hotelskim kućama. Niti godinu kasnije donošenjem strateške, sada već povijesne odluke, bookingcom u Hrvatskoj kreće snažno prema obiteljskom smještaju. Danas raspolažu sa ponudom u više od 86.000 objekata. Samo 2017. godine u ponudi je   više od 25.000 novih apartmana i više od 5.000 kuća za odmor te 49 hotela. Upravo smještaj kod domaćina, kako ga bookingcom zove, je najveći hit.

Kako stoji Hrvatska na bookingcom platformi ?

Trendovi su slijedeći : Vikend putovanja su u porastu, čak 47% putnika ove grupacije tvrdi da će ove godine putovati više nego prošle. 43% putnika zamijeniti će daleka odredišta putovanjima bliže kući. 45% putnika sastavlja listu odredišta koje žele posjetiti a čak 34% putnika žele ponovo posjetiti odredište koje su posjetili u djetinjstvu. Fanovi filmske industrije žele posjetiti destinacije – scenografije poznatih filmskih serija , njih čak 36%. Aktivni odmor i brigu za svoje zdravlje preferira čak 56% putnika.

Kako stoji hrvatski obiteljski smještaj na bookingcom platformi ?

Putovanja u manjim grupama povećati će se za 25% a čak 64% putnika želi isprobati lokalne specijalitete i običaje, te cijeni interakciju sa domaćinom. Među top 20 gradova u svijetu sa najvećim brojem priznanja za recenzije gostiju nalaze se čak 4 hrvatska : na 2. mjestu Split, na 9. mjestu Zadar, na 10. mjestu Dubrovnik i na 19. mjestu Zagreb.

Što gosti traže ? Traže smještaj u određenom mjestu. Biraju poredak prema : cijeni, recenziji, udaljenosti od centra. Uključeni filteri pretrage su : cijena, broj zvjezdica, WIFI, besplatan parking. Korisnik platforme prosječno gleda rezultate pretrage 1 minutu. Na stranici objekta prosječno se zadržava 2 minute. Čak 9 od 10 putnika brže će rezervirati ako su na stranici prikazane relevantne, jasne fotografije visoke rezolucije. Najveću pažnju kod pretrage putnik posvećuje donjoj trećini ekrana. Zaključke po iznijetim informacijama možete donijeti sami.

Hrvatski smještaj kod domaćina najbolji na svijetu !

Za kraj informacija da je najviša prosječna ocjena recenzije u zemlji, među top 30  zemalja (prema ukupnom broju dodijeljenih priznanja) – upravo u Hrvatskoj. Prosječna ocjena hrvatskih domaćina je 9.0 !

Možeš „ubiti glasnika“ ali ne i vijest

Ova stara izreka ima novo značenje u kontekstu pokušaja omalovažavanja kvalitete hrvatskog obiteljskog smještaja – smještaja kod domaćina. Bez obzira što (ne)činili zastupnici interesa nekretninskih lobija sa velikim kapitalom, putovanja i potražnja za smještajem razvijati će se prema trendovima koje prate turistički divovi. Među njima su Airbnb i bookingcom trenutno najveći i najznačajniji. Oni „vode igru“. Međutim ako se igrači i promijene, igru sigurno neće mijenjati oni koji u njoj sudjeluju a osobito ne hrvatski „igrači“.

Vrijeme režimskih „proroka“ je prošlo a tradicionalna ekonomija također postaje stvar prošlosti. Prema predviđanjima stručnjaka 2025 godine ( za samo 7 godina), nova , „sharing economy“, dostići će volumen prometa stare, tradicionalne ekonomije. Slično promjenama u turizmu, događaju se i promjene u sektoru energetike (obnovljivi izvori energije), transporta (superbrzi vlakovi, e automobili bez vozača i sl.) i u drugim sektorima.

Nadam se da ,do skorog vremena potpune promjene ekonomskog modela, političke elite na vlasti u Hrvatskoj neće učiniti krive poteze kojima bi nas još više udaljili od priključka na svjetske trendove.

Možda bi najviše napravili kada ne bi ništa napravili.

nedopinezic.com

 

Da li hrvatski turizam ulazi u kritično razdoblje ?

Hrvatski turizam i ove godine bilježi pozitivne trendove i

Ide nam dobro ali …

Ovako neobično pitanje u godini kada bilježimo pojačan interes sa gotovi svih ključnih tržišta, čini se suvišnim.

Zaista hrvatskom turizmu pušu povoljni vjetrovi “u krmu”, pa se , i zbog tog razloga, sve vrti oko turizma, turizmom se svi žele baviti, turizam “spašava hrvatsku ekonomiju”. Brojke su iz godine u godinu bolje u svakom pogledu i privlače nove i nove investicije, uglavnom u smještajne kapacitete.

Ipak, staro iskustvo kaže “kada ti ide jako dobro, moraš raditi još više”, odnosno “dobra žetva” nije razlog za “zapuštanje zemlje”.

 Tko će raditi ?

Na žalost intenzitet investicija u građevine ne prati u jednakoj mjeri i ulaganje u ljude. Ljudi su trošak. Nužno zlo. Što zbog jedne od najvećih stopa doprinosa na plaću u Europskoj uniji, što zbog pohlepe vlasnika turističkih kompanija, turistički i ugostiteljski radnici u Hrvatskoj imaju prosječno najniže plaće. Onda kada rade, a rade sve manje. Zastupljenost sezonskih radnih mjesta u velikim kampovima i hotelskim kompanijama kroz dvadeset godina višestruko je uvećana. Rad na neodređeno privilegija je tek rukovodećih kadrova, svi ostali bi trebali sa prosječnom sezonskom zaradom od 16 – 20.000 kn živjeti 12 mjeseci. To bi značilo da, u najboljem slučaju, sezonski radnici u turizmu mjesečno raspolažu sa 1.600,00 kn. Da je ovaj iznos i dvostruko veći , još uvijek bi bio daleko ispod hrvatskog prosjeka koji se kreće oko 5.400,00 kn. Plaće u uslužnim djelatnostima, u koje spada i turizam, niže su od prosječnih za više od trećine.

Sve navedeno dovoljno je motivirajuće da stručni i sposobni turistički i ugostiteljski radnici svoju egzistenciju potraže izvan granica RH, u zemljama gdje su ova zanimanja deficitarna ali i cijenjena. Turistička industrija traži hitno donošenje mjera za “uvoz” radne snage. Pitanje je da li bi i te mjere pomogle. Naime sadašnje plaće i uvjeti rada u Hrvatskoj malo kome su atraktivniji od uvjeta u zemljama u koje i sami hrvatski građani odlaze “trbuhom za kruhom”.

Strani radnici kao zaposlenici u stranim tvrtkama na privremenom radu u Hrvatskoj ?

Kada se uspoređuje neto i bruto plaća, prema nekim informacijama, bugarski i rumunjski radnici, na primjer, zaposleni u talijanskim tvrtkama koje obavljaju usluge u Hrvatskoj, ostvaruju bolje plaće kao talijanski zaposlenici nego što bi imali plaću kao hrvatski zaposlenici . Da li to znači da će u vrlo skoroj budućnosti primjerice talijanske tvrtke za čišćenje smještajnih kapaciteta obavljati te poslove za naručitelje iz Hrvatske sa zaposlenicima imigrantima iz Hrvatske ili neke druge zemlje, koji primaju plaću u Italiji ? Taj bi se princip mogao početi primjenjivati i na ostale uslužne djelatnosti ali i u drugim sektorima poput građevinskog …

Neodgovarajući školski sustav kreira neodgovarajuća zanimanja

Ako bi se htjelo brzo djelovati i mijenjati stanje po kojemu kronično nedostaje određenih profila zanimanja a istovremeno “sa faksa na burzu” svake godine seli cijela generacija budućih ekonomskih emigranata, moralo bi se početi od škole. Kurikularna reforma je postala pojam koji nema više nikakve veze sa korjenima problema već predstavlja novi kamen podjele i smutnje među različitim svjetonazorima. Istina je mnogo jednostavnija i duboko bolna. Promjene školskog sustava ne žele upravo oni iz prosvjetnih i akademskih krugova koji se, tobože, zalažu za reforme ali po nekom svom  modelu. To čine „sa figom u džepu“ jer znaju da bi u svakoj reformi zapravo izgubili stečene privilegije.

Prosvjeta vrvi nepotizmom, obrazovni programi se kreiraju prema profilu nastavnika, profesora i njegovoj potrebi za očuvanjem svog statusa a ne prema potrebama tržišta. Vanškolski sustav dodatnog učenja , „instrukcija“, narastao je do razmjera velikog obrtaja novca u sivoj i crnoj zoni i odličan dodatni izvor prihoda redovnim nastavnicima i profesorima.  Kako u takvom sustavu brzo i uspješno “prekvalificirati” nezaposlene i uključiti ih u svijet rada, stvaranja i zadovoljstva ?

Rentijerstvo istiskuje ugostiteljstvo

Poduzetnici, bili veliki ili mali,  ponašaju se onako kako im nalažu zadani uvjeti. Ako se cijeli niz uvjeta “posloži” tako da je složenija ugostiteljska usluga neisplativa ili slabo isplativa, za razliku od čistog rentijerstva, dobiti ćemo rast rentijerstva. To nam se upravo i događa. Među malim poduzetnicima najpopularnija je djelatnost “apartmanija” a među većim poslovnim subjektima “kvazi mobilna apartmanija”. Lijepo uređeni smještajni kontejneri sa dva ukrasna kotača, zauzimaju hektare zemljišta uz more u prostorima koji su nekoć bili kampovi a danas su zapravo poluurbanizirane zone koje sve više sliče na apartmanska naselja. Istovremeno stalno niču nove “apartmanuše”, u naravi stambene zgrade , koje se nazivaju vilama, urbanim vilama i sličnim ukrasnim nazivima u pokušaju sakrivanja običnog rentijerstva.

Usluge poput noćenja sa doručkom, polupansiona, pansiona, postaju prava rijetkost. Turizam je, i trebao bi biti, puno raznovrsniji a kvalitetno bi ugostiteljstvo trebalo biti stimulirano više od rentijerstva. Zašto je to važno ? Opet zbog ljudskog faktora. Kada se nešto iznajmljuje usluga koju pružaju stručni i uljudni ljudi nije bitna. Bitan je predmet najma. Ako se bavimo ugostiteljstvom onda je bitan i naš osmjeh i naš doma ispečeni kruh, svježe kiflice za doručak,čaj od ubranih trava, domaći med sa kaduljinih polja, jogurt iz susjedne mini mljekare i slično. Tek tada se cijeni ugostiteljska struka i vještina.

Doživljaj destinacije kroz sva čula

Stručnjaci kažu da se najdublje urezuje u mentalnu mapu miris, onda okus, opip, zvuk i tek na kraju slika. Za dojmljivu priču bitno je ponuditi doživljaj kroz sva čula i onu treću dimenziju – dušu. To može dati samo čovjek koji je pravi domaćin, ugostitelj, druželjubiv, ponosan na svoju kulturu, pristojan, nenametljiv, uslužan. Ako gubimo takve ljude onda gubimo i intenzitet cjelovitog doživljaja destinacije. Kvaliteta “Made in HR” turizma postaje upitna…

 Uzalud nam sve strategije ako nismo dosljedni u provođenju

Moje iskustvo sa ustrajnošću u provođenju akcijskih planova i projekata u Hrvatskoj uglavnom nije dobro. Plan se napravi, pompozno se najavi, dvije tri godine se radi, postižu se prvi rezultati i onda sve stane. Zastoji se događaju  zbog promjene vlasti, jer su takve promjene obilježene sa napuštanjem svih projekata prethodnika,  zbog zamora koji se javlja kod  ključnih osoba u provođenju nekog  projekta, zbog konformizma ili obične lijenosti. Gube se mjeseci i godine u održavanju privida o dosegnutim ciljevima i izbjegavanju priznanja da problem postoji.

Problem se počinje rješavati kada je prekasno, kada kulminira. Djelom se to događa i zbog stava političke elite da  svako priznanje problema znači i politički poraz.

Tako je i sa problemom “ljudskih resursa” u hrvatskom turizmu koji se “iza brda valja”.

Hoće li nas “poklopiti” već ove godine ili iduće, to će pokazati vrijeme, ali učinci ovog problema već se osjećaju poput prve kiše koja najavljuje neveru.

Očito će svatko morati, kao i do sada, brinuti o svom “kišobranu”, snalaziti se kako god zna i umije.  Sustavnog “razvedravanja” još uvijek nema na horizontu.

 

Nedo Pinezić

Izbori i turizam

Velika važnost „malih“ izbora

Izbori se približavaju. Dolazi vrijeme lokalnih izbora, vrijeme kada  građani –stanovnici općine, grada i županije i građani – turistički mikropoduzetnici, članovi turističke zajednice odlučuju.

Važnost lokalnih izbora je nepravedno podcijenjena u odnosu na „velike“ ,parlamentarne izbore. Dapače, ovi „mali“ izbori su nam životno važniji, na njima kao birači imamo najveći utjecaj.

O čemu odlučujemo na lokalnim izborima ?

O čemu odlučuje naš glas, glas naših ukućana i prijatelja, cijele naše zajednice ? Prije svega mi biramo čelne ljude naše lokalne zajednice, načelnika, gradonačelnika župana, članove općinskih i gradskih vijeća, županijske skupštine. To su mjesta na kojima se odlučuje o cijenama komunalnih naknada i usluga, o obuhvatu i namjeni prostornih planova, o načinu upravljanja javnim površinama, o infrastrukturnim i društvenim projektima i mnogim malim stvarima koje život znače.

Na lokalnim izborima biramo i predsjednike turističkih zajednica općina, gradova i županija. Predsjednik je najviše tijelo turističke zajednice i ima veliki utjecaj na rad turističkog vijeća i skupštine turističke zajednice.

Jesmo li zadovoljni komunalnim standardom i izgledom turističkog mjesta ?

Da li smo zadovoljni komunalnim standardom u kojega spada i javni prijevoz ? Da li smatramo da su cijene komunalnih usluga poput vode, odvoza smeća i slično korektne ? Da li su komunalne naknade i porezi na potrošnju kod ugostitelja te prirezi pravedni ? Da li su nam je grad, općina čisti ? Kako županija vodi brigu o mikropoduzetnicima ?  Da li turistička zajednica razvija destinacijsku ponudu, upravlja destinacijom ? Ova i slična pitanja su ona prava pitanja na temelju kojih propitujemo funkcionalnost čelništva lokalne samouprave i turističke zajednice.

Na lokalnoj razini postoji samo jedna politička opcija – rad za opće dobro

U ovim pitanjima nema politike, lijevih i desnih, ovdje se propituje efikasnost i sposobnost istaknutih pojedinaca u vođenju lokalne zajednice. Što su do sada napravili ? kakva dostignuća stoje iza njih ?

Ni sami nismo svjesni koliko svojim glasom utječemo na rješavanje nekih problema o kojima smo spremni debatirati sa svim i svakim, pisati dopise na sve moguće adrese a zapravo rješenje  leži u izboru ljudi zaduženih za komunalnu problematiku.

Umjesto na “boju dresa” pažnju usmjeriti na “rad nogu”

Na što bi trebalo obratiti pozornost pri biranju čelnika općina, gradova i županija ? Umjesto na „boju dresa“, pažnju treba usmjeriti na „rad nogu“, odnosno umjesto ideološke obojenosti bilo bi dobro obratiti pozornost na učinkovitost djelovanja. Obećanja su samo obećanja, tražite kandidate da predstave ostvarene projekte. Pitajte ih konkretna pitanja, tražite konkretne odgovore. Pitanja možete postavljati i  javno putem društvenih mreža. Na taj način, kao  građani, birači preuzimate inicijativu, postajete ono što i trebate biti – angažirani građani.

Turistički promet se ostvaruje u lokalnoj zajednici

Turistički promet cijele zemlje počiva na turističkoj ponudi svake jedinice lokalne samouprave. O ukupnoj turističkoj infrastrukturi, o razvoju ponude ovisi i atraktivnost destinacije. Gosti ne putuju (osim organiziranih grupa sa posebnim programom i posebnosti nekih hotela) zbog smještaja. Gosti putuju zbog doživljaja, zbog posebnih motiva, na neku destinaciju. U kreiranju turističke privlačnosti presudnu ulogu ima načelnik, gradonačelnik, župan koji upravlja i lokalnom samoupravom i turističkom zajednicom na prostoru što ga gost doživljava  kao turističku destinaciju.

Turistička budućnost naše zajednice ovisi i o našem glasu

Važno je izaći na izbore i birati predsjednika turističke zajednice općine, grada županije i čelnika lokalne samouprave. To je ujedno i najpravedniji, najdemokratičniji, izbor predsjednika turističke zajednice. Sada možemo pokrenuti promjenu ako nismo zadovoljni ili potvrditi postojeće čelnike ako smo zadovoljni. Mi odlučujemo. Naš angažman u predizbornoj kampanji putem svoje zajednice, udruga, društava, poznanika, prijatelja, rodbine, putem društvenih mreža može znatno utjecati na rezultate izbora. Dolazi dan kada se postavlja pitanje – što sam ja učinio za svoju zajednicu ? Nakon toga dana novu priliku čekati ćemo do novih izbora. Jesmo li svjesni da u konačnici sami kreiramo svoju budućnost, da sami stvaramo ugled svoje zajednice kao turističke destinacije ?

„Narod ima vlast kakvu zaslužuje“, turistička zajednica ima predsjednika kojega su izabrali građani. To je istina sa kojom se moramo suočiti.

 

Nedo Pinezić

Redefinicija luksuznog smještaja

Na nedavno održanom ITB kongresu u Berlinu, jedna od najzanimljivijih hotelijerskih ali i uopće ugostiteljskih, domaćinskih, stručnih tema imala je naslov „Novi luksuz – što gosti očekuju?“

Ljudi koji poznaju luksuzni turizam

Moderator ovog panela bio je Marc Aeberhard, vlasnik „Luxury Hotel & Spa Management“ Ltd a ugledni gosti bili su Jilian Blackbeard, izvršna direktorica marketinga Nacionalne turističke organizacije Botswane – zemlje partnera ovogodišnjeg ITB-a, zatim Hon. Maurice Loustau-Lalanne, ministar turizma Republike Seychelles, Samih Sawiris, predsjednik kompanije Orascom HD i Sergio Comino, direktor Jesolo International Club Camping.

Porast vrijednosti nematerijalnog

Porast vrijednosti nematerijalnoga, ekskluzivitet, mogućnost „incognito“ boravka, personalizirana usluga … to su novi trendovi u segmentu luksuznih putovanja. Luksuz se danas poima sasvim različito od donedavnog stanja stvari kada je luksuz bio drugo ime za raskoš.

„Zlatna kada“ više nije simbol luksuza. Opća sigurnost, zdravstvena sigurnost vode prema odabiru smještaja u malim, dobro opremljenim objektima. Današnji luksuzni hotel ima prosječno deset soba.

Traži se visoki stupanj socijalne odgovornosti, održivost prema prirodnom okruženju, korištenje autohtonih, lokalnih proizvoda, visoka estetika prostora, individualni pristup gostu, ugađanje željama gosta i razumijevanje njegovih potreba. Doručak dostupan u bilo koje dana, jedan je od primjera ovakvog pristupa.

Gosti luksuznog segmenta traže slobodu dizajniranja dana i odmora. Gosti traže sasvim privatan doživljaj, kao da su jedini gosti svojemu domaćinu, traže poseban doživljaj kojega neće iskusiti nitko drugi

. U Glamping segmentu postoji potreba osmišljavanja smještaja i usluge za osamljene ljude, na primjer. Zaštićena priroda je postala sama po sebi luksuz. Doživljaj svijeta divljine na način koji ne ugrožava prirodni sustav, spada u segment luksuza.

Botsvana i Seychelles – destinacije novog luksuza

Botsvana je stavila pod zaštitu gotovo 40% prostora svoje zemlje u kojoj živi 1/3 svjetske populacije divljih pasa i 40% svjetske populacije slonova. U tim zaštićenim područjima je potpuno zabranjen lov i zemlja se je ubrzano počela promovirati kao „Wild life luxury“ destinacija.

Seychelles , jedna od najegzotičnijih zemalja na svijetu, ima samo 400 km 2 kopnene površine i 1,4 milijuna km 2 morske površine. Zemlju čine ukupno 150 otoka. I tako oskudna kopnena površina je zaštićena na način da na 50% površine nema gradnje i taj prostor ima najviši stupanj zaštite. I morska površina se stavlja pod zaštitu kao vodeni nacionalni park, kojega za sada čini 30% od ukupne morske površine. Najveći hotel na Seychellima ima 25 soba, smještaja ima i u domaćinstvima ali gradnja većih hotelskih objekata nije moguća.

Zašto je Venecija izgubila status luksuzne destinacije ?

Neke destinacije poput Venecije, nisu uspjele na vrijeme zaštititi interese lokalnog stanovništva, dapače, vezati ga uz Veneciju, pa tako danas u ovom gradu, po nekima pojmu luksuza, danas živi tek 5.000 stanovnika koji su suočeni s dnevnim prilivom 80.000 turista. U zlatno doba Venecije u gradu je živjelo 150.000 stanovnika a danas turisti gotovo da ne mogu vidjeti domicilno stanovništvo i doživjeti lokalnu atmosferu svakodnevnog života. S jedne strane se je Veneciji dogodio masovni turizam a s druge strane su narušena i pravila koja definiraju luksuzni segment turizma.

Zbog turističke industrije masovnih putovanja i masivne zarade ispaštalo je domicilno stanovništvo i urušio se je sustav visoke vrijednosti – luksuz nestaje. Danas se luksuzni hoteli moraju dislocirati iz zona masovnih posjeta turista.

Velika je graška ako se lokalno stanovništvo ne uključi u turističke tokove i ako se ne poštuju socio- ekonomske potrebe sredine.

Imajuću u vidu ove trendove ne čudi što se je „privatni smještaj“ u USA pozicionirao odmah do segmenta luksuza. Očekivanja gostiju u oba slučaja su slična što se tiče slobode dizajna odmora, privatnosti, uključenja u lokalnu zajednicu, doživljaja lokalne kulture u najširem smislu… Luksuz je vrhunac posvećenosti gostu, kao individui ali na prijateljski, iskren način, na način kako bismo najboljem prijatelju predstavili svoj zavičaj poštujući ga kao čovjeka željnog mira, opuštanja, regeneracije duše i tijela, koji će doživjeti i zauvijek pamtiti svoj odmor kao nezaboravni doživljaj.