Pandemija, zatvaranje, ekonomska neizvjesnost, kriza, depresija i što nas sve nije pogodilo ove dvije godine. Zaboravili smo putovati. Kao da smo uhvatili korjenje pa vegetiramo u svom vrtu. Ne. To nije naša opcija. Putujem znači učim i opuštam se, nit je koja vodi do svjetla na kraju tunela. Idemo, bilo kamo, samo idemo.
Mi boduli i primorci nekako smo navikli da se ljeto provodi u radu a zima je godišnje doba kad si možemo priuštiti putovanje. Svatko traži ono što nema pa mi s mora rado biramo planine. More mijenjamo za snijeg, 0 metara nadmorske visine za 2000 i više. Idemo u planine jer tamo nema zime.
Sutrio, Ravascletto
Odluka je pala da se ide tri dana, izvan vikenda, što bliže. I tako se kolo sreće zaustavilo na Zoncolanu. Tri dana Zoncolana. U podnožju planine poznati Ravascletto, Sutrio tek koji kilometar dalje. Mala su to mjesta, brojem stanovnika Sutrio duplo veći od Ravascletta ali s ukupno tek 1.300 stanovnika. Pozicija je dobra, 120 kilometara od Trsta, 60 od Udina , 200 od Rijeke, regija Friuli – Venezia Giulia. Automobilom se stiže za dva i pol do tri sata vožnje, ovisno o stanju na granici i na cesti.
Zoncolan
Zoncolan je planina u lancu Karinskih alpi s najvišim vrhom na 2.000 metara iznad mora. Ishodište žičara nalazi se na platou 1.300 m iznad mora. Tu su besplatna parkirališta, jedan hotel, restoran, najam i servis ski opreme, ski škole. Do ishodišta skijanja se iz Sutria stiže zavojitom ali dobro uređenom i održavanom cestom za nekih desetak minuta. Dvije četverosedežnice brzo i udobno prevoze skijaše do skijaških staza. Ukupna dužina staza je 22 kilometra, 9 kilometara plavih, 8 crvenih i 5 crnih. Ono što je najbitnije staze su savršeno pripremljene i održavane. Gužve na skijalištu kroz tjedan u ovo doba godine nema pa se čovjek zaista može naskijati s užitkom.
Covid 19 mjere se striktno poštuju. „Covid putovnica“ je obavezna kao i nošenje FPP2 maske u svim zatvorenim prostorima gdje je veća koncentracija ljudi. Bez „Covid putovnice“ se ne može pristupiti skijalištu, ući u restoran, bez maske ni u trgovinu, ski servis, kupiti kartu za žičaru… Ako ste na to spremni, onda nemate problema. Zaštitne maske možete kupiti na svakom mjestu gdje se prodaju ski karte.
Smještaj
Po običaju biramo mali, privatan smješta. Odabrali smo B&B, po naški noćenje u sobama s doručkom. Izbor je pao na B&B „Osteria da Alvise“ u Sutriu. Ovaj smještajni objekt koji se prezentira kao hotel, bio bi prema našem zakonu nešto između hotela baština, pansiona i difuznog hotela. Usluga se pruža u tri zgrade na dvije lokacije. Stariji dio je kuća s „Ostariom“, gostionom koja je ujedno i restoran za goste kao i recepcija smještaja. U zgradi udaljenoj tek nekoliko koraka nalazi se 5 soba s kupatilom, na ulaznim vratima piše HOTEL. Pedeset metara dalje je novouređena zgrada sa 6 komfornih soba i minijaturnim wellness centrom. Cijena sobe s doručkom 70 do 100 eura, wellness uz rezervaciju na dva sata 25 eura po osobi. Wellness je opremljen turskom i finskom saunom te hidromasažnom kadom za dvije osobe. U restoranu „Osteria“ može se večerati domaća jela, restoran nosi Slow food certifikat. Kad se spoje primo, secondo, contorno i dolce, uz čašu vina, oko 35 do 40 eura je dostatno za vrlo ukusan obrok.
Filozofija održivog razvoja
Sutrio je u natrag koje desetljeće bio ogromna pilana i drvnoprerađivačka baza. Desetljećima su se pilila stoljetna stabla dok se nije došlo do kraja. Šume su prilično osiromašene, idućih 50 godina nema se što rezati. Spas od odumiranja mjesta pronađen je u razvoju planinskog turizma. Najjača je ljetna sezona, Talijani obožavaju planine a česti gosti su i susjedni Austrijanci i Slovenci. Zimski turizam je vezan uz alpsko skijanje, Zoncolan a posjetitelja ne nedostaje. Udine i Trst su vrlo blizu, skijaši s Kvarnera i Istre također ali na ovo malo ali dobro posloženo skijalište dolaze rado i Slovenci, Mađari i drugi europski turisti.
Pitali smo naše domaćine koliko imaju posla, rekli su da su dobro radili i u ovim lošim godinama. Godišnje rade 10 mjeseci. Žive u kući iznad “Osterie”, rade i ulažu u renoviranje starih objekata u centru mjesta. Roditelji i dva sina kao i njihove djevojke, svi su u obiteljskom poslu. Za najnoviju investiciju „Cjase da Alvise“ utrošili su 800 000 eura od čega im je regionalna vlast pomogla s 200 000 eura nepovratnog poticaja. U zadnjih desetak godina broj stanovnika je stabilan, ne opada.
Pametno upravljanje turizmom
Mi smo boravili u siječnju, u niskoj sezoni. Upravo u to doba i to kroz tjedan, organizirano je državno prvenstvo u slalomu i veleslalomu za djevojke, pa su se kapaciteti napunili. Takmičenja se organiziraju ciljano u periodu niže potražnje i radnim danima.
Bilo bi nepravedno ne spomenuti čuvene talijanske baite gdje se nude domaći specijaliteti, topli napitci i meni najdraži štrudel od jabuka. Te pauze su mi jednako važne kao i spust brzim i dobro uređenim skijaškim stazama.
Što reći na kraju ? Preporučujem Zoncolan za kratak odmor na snijegu uz smještaj u „Osteria dal Alvise“. Što se samog modela razvoja planinskog turizma tiče i transformacije gospodarstva od šumarstva i drvoprerađivačke industrije u mjesto doživljaja prirode, to bi, kad bi htjele i naše vlasti mogle proučiti. Što prije to bolje, dok Gorski kotar ne pretvorimo u livadu.
Nedopinezic.com