Kategorija: Putovanje

Objavljeno

OTKRIVANJE STOCKHOLMA U DVA DANA

Naravno da se Stockholm ne može vidjeti u dva dana. Toliko je potrebno za prvo upoznavanje s ovom „Venezijom sjevera“, predivnim gradom na sjeveru Europe.

Polazak iz Zračne luke „Rijeka“ s otoka Krka

Imamo zaista dobru priliku letjeti s otoka Krka izravno u Švedsku prijestolnicu pa je šteta ne iskoristiti produženi vikend za jedan poseban izlet. Zrakoplovi niskotarifnog avio prijevoznika Ryanaira prometuju prema Stockholmu četvrtkom i nedjeljom. Kupili smo kartu četiri mjeseca prije putovanja i to nas je koštalo po osobi sto eura za dva smjera. Kako imamo prijatelje u Stockholmu smještaj i boravak su nam organizirani na najbolji mogući način.
S male zračne luke „Rijeka“ u Omišlju na otoku Krku, simpatično je odlaziti na putovanja jer se u pravilu ne čeka dugo na sigurnosne provjere i nema trčanja od terminala do terminala. https://www.ryanair.com/flights/gb/en/flights-from-rijeka-to-stockholm

Sam ukrcaj sličniji je odlasku na brod. U ZL „Rijeka“ rade mladi, ljubazni ljudi, trude se svi izvući najbolje od zadanih im okvira. Tako je i mali „duty free shop“ na terminalu simpatično opremljen dobrim izborom hrvatskih proizvoda, onako, malo u retro stilu. Cijela je zgrada zapravo vintage, pa je to najbolja „karta“ na koju se može igrati.

Ono što nije baš na razini, to je sustav informiranja. LCD ekrana s informacijama o letu ni za lijek. Istina je da u isto vrijeme leti samo jedan zrakoplov, ili maksimalno dva jedan iza drugog, ali kad let kasni sat vremena a informacija nema jer nema ni ekrana niti se putnici obavještavaju putem razglasa, to baš i nije ugodna situacija. Konačno putnike netko ispraća i netko čeka, čekaju se informacije o dolasku a njih nema.

Slična neočekivana manjkavost događa se na dolaznom terminalu. Tamo pak putnici zrakoplova koji je sletio čekaju kontrolu osobnih isprava pod vedrim nebom, na kraju piste. Zatvoreni prostor je skučen, može prihvatiti tek tridesetak putnika po zrakoplovu a prilazna rampa nije natkrivena a kamo li zatvorena. U slučaju kiše putnici s ručnom prtljagom osuđeni su na čekanje pod kišobranom pola sata, možda i više. Ni  kad uprži sunce nije ništa ugodnije. Putovnice kontroliraju tri službenice / službenika i zaista se trude ali propusna moć je daleko ispod potrebnog kapaciteta. Ako je već zgrada retro, ne mora takva biti i organizacija posla. http://www.rijeka-airport.hr/

Stockholm

Zračna luka Arlanda udaljena je svojih četrdesetak minuta vožnje do grada. Prijevoz je odlično organiziran redovitim autobusnim linijama, vlakom, taksi prijevozom. Karta za prijevoz autobusom se također može kupiti online kao i avio karta. Autobusi su prilagođeni putnicima s prtljagom pa imaju stalaže za prtljagu u prostoru za putnike kao i klasične autobusne prtljažnike. Naravno da je sve dobro iskomunicirano putem ekrana u autobusu na kojemu se prikazuje redoslijed stanica, trenutna pozicija autobusa i sljedeća stanica. Vozači najavljuju svaku stanicu a u slučaju kad se putnici zbune i izađu na krivoj stanici, poput nas, spremno izlaze iz autobusa i objasne zabunu te doprate izgubljene putnike natrag u autobus. https://www.flygbussarna.se/en/arlanda

Smještaj 1.

Švedska je uređena država, kraljevina, koja baštini demokratski ustroj još od 1921. godine kada su održani prvi parlamentarni izbori. Posljednjih 200 godina nije bila u ratu a njena povijest je takva da je stalno unapređivala svoj društveni ustroj. Izuzetno su predani učenju, znanju, poštuju znanje i vještine i jako puno ulažu u znanost. Zbog toga su otvoreni za prihvat znanstvenika iz cijeloga svijeta. Za njih imaju spremne stambene četvrti u kojima mogu povoljnije stanovati dvije godine dok ne riješe svoj status na sveučilištu i ne pronađu drugo stambeno rješenje. Svaka takva zgrada ima određeni broj soba s kupatilom za posjetitelje stranih znanstvenika, stanara, po povlaštenoj cijeni najma. Takvu sobu svaki stanar može rezervirati najviše sedam dana mjesečno. Tu smo mogućnost i mi iskoristili putem svojih prijatelja.

Hrana i prijevoz vrlo dostupni

U Stockholmu čovjek ne može ostati gladan ni žedan. Ugostiteljski su lokali na svakom koraku. Nude se jela iz cijelog svijeta. Mi smo po preporuci posjetili „Eataly“, restoran u bivšem kazalištu. To zapravo nije restoran već jedan „komadić Italije“. Talijanska jela, najviše pizze i paste, talijanska pića ali i izbor najboljih talijanskih delicija koje se mogu kupiti čine ovaj hram jela nezaboravnim doživljajem. Cijena ? Prava sitnica, pizza od 20 eura itd. https://www.eataly.se/en/

Mobilnost

Za kretanje milijunskim gradom dovoljan je bicikl ili romobil, običan ili električni. Ako nemate svog možete koristiti sharing sustav bukvalno na uglu svake ulice. Stockholm je „bike friendly“ grad. Biciklističke staze su ravnopravne s mrežom cesta za kretanje motornih vozila. Isto je i  s pješačkim stazama. Kretanje gradom jednako je efikasno javnim prijevozom, kombinacijom autobusa, tramvaja, podzemne željeznice i brodova. Kombinirana karta se može kupiti na dnevnoj osnovi, tjednoj ili mjesečnoj, godišnjoj… Ako nemate karte, umjesto nje na senzor prislonite kreditnu karticu i to je to. Skuplje ali efikasno. Kontrole su učestale i sustav odlično funkcionira. Preporuka je čak kupiti sedmodnevnu kartu za manji broj dana, više se isplati. Sedmodnevna karta košta 30 eura a svaka vremenski ograničena vožnja na 40 min 3,5 eura.

Vasa i Vasin poučak

Doći u Stockholm a ne vidjeti Vasu, to se zaista ne smije dogoditi. Ratni jedrenjak Vasa najbolje je očuvani brod iz sedamnaestog stoljeća na svijetu. Vasa je porinuta u more 10.08. 1628. i potopila se nakon samo 25 min plovidbe na ruti od jedne nautičke milje. Potonula je na 30 metara dubine, 120 metara od kopna, u boćatoj vodi na ulazu u luku. Razlog potonuću bila je greška u projektiranju, odnosno u gradnji. Dimenzije trupa, stabilitet nisu usklađeni s visinom i težinom broda koji je nosio dva reda teških topova. Na muljevitom dnu provela je 333 godine. Zbog karakteristika vode i mulja trup broda i svi dijelovi ostali su odlično očuvani.

Samo vađenje broda trajalo je četiri godine, čišćenje, istraživanje, prikupljanje svih dijelova još nekoliko godina, sastavljanje svih komponenti od 14 000 dijelova sve zajedno desetak godina. Od kada je Andreas Franzen 1956. otkrio olupinu pa do današnjeg načina prezentacije broda koja je dovršena 1990. prošlo je mnogo godina u marljivom nastojanju da se očuva ovo nemjerljivo blago.

1962. kad je na posebno izrađenom brodogradilištu počela obnova Vase već je razgled bio moguć. Ulaznice su se prodavale cijelo vrijeme obnove broda. 17 godina se drvo tretiralo polietilen – glikolom koji je nadomještao vodu istisnutu iz drva. Drvo se naime ne smije naglo sušiti jer puca, uništava se. Trebala su desetljeća do dostizanja optimalne vlažnosti drva.

To nije sve. 50 godina od spašavanja olupine na brodu se i dan danas izvode radovi, pažljivo se prate svi parametri koji utječu na uništenje strukture broda. Zbog toga je konstruirana posebna klimatizacijska mašinerija za muzej, zamijenjeni su svi stari čavli, novim prokromskim, konstrukcija je olakšana za četiri tone… Toliko je detalja vezano uz ovaj brod muzej, jedan od 10 najpoznatijih na svijetu ove vrste, da bi se o svemu moglo ispisati na desetke stranica. https://www.vasamuseet.se/en

Ono što stoji iza ovog monumentalnog pothvata je nevjerojatno strpljenje, predanost, marljivost, poštivanje struke, učenje na greškama, proučavanje, ulaganje u znanost i povjerenje prema znanosti…
Kad nabrojite samo nekoliko svjetski poznatih švedskih dostignuća baziranih na ovim vrijednostima slika postaje jasnija : Nobel i dinamit, IKEA, Volvo, Ericsson, Saab, Electrolux, Securitas, Husqvarna, Scania, ABB, SKF, AtlasCopco, Skype, Spotify, AstraZeneca, ABBA… Švedska danas izvozi više po glavi stanovnika od SADa, Kine, Grčke i Italije zajedno. https://www.nobelprize.org/about/nobel-museum/

Grad na moru i na jezeru

Stockholm je grad koji se ravnopravno pozicionirao na jezeru Maralen i zaljevu Baltičkog mora. Grad se rasprostire na 14 otoka i nekoliko poluotoka koji su međusobno povezani s pedesetak mostova i brojnim brodskim, tramvajskim, autobusnim linijama i podzemnom željeznicom. Nije čudno što ga nazivaju „Venecijom Sjevera“.

Iako s gravitirajućom aglomeracijom broji gotovo 2,5 milijuna stanovnika, Stockholm je daleko od betonskog megapolisa. Zelene, netaknute oaze imaju status božanstva, moglo bi se reći. Poštuje se svako drvo, svaki grm. Zelene površine „razbijaju“ urbanizirane dijelove pa svaki kvart, gotovo svaka ulica ima svoje parkove, zelene šetnice, pješčane plaže ali i „grote“ poput naših primorskih do kojih vode „kozje staze“ i „viseće šetnice“, nadodane na stijene jer se stijene ne ruše, ne uništavaju betonskim cestama, plaže se ne prekrivaju betonskim sunčalištima. Sve je prirodno, jednostavno, funkcionalno.

Dječja igrališta su zapravo obiteljska okupljališta gdje se vikendom prodaju rabljena dječja kolica, dječja oprema, obuća, odjeća, igračke…Djeca brzo prerastu ono što nose i rabe pa je ovakav način uporabe stvari zapravo konkretizacija cirkularne ekonomije. Na istom mjestu su postavljeni stolovi i klupe, roštilj… sadržaji za djecu i odrasle su mnogobrojni : stolovi za stolni tenis, mini nogometna, hokej igrališta, koševi za košarku, boćališta ali i male atletske staze za skokove u dalj, trku s preponama, skateboard park…Sve se koristi u obiteljskim druženjima i iza sebe čisti.

Tako je i kad iznajmite sobu ili apartman. Posteljinu morate iznajmiti ili donijeti svoju bez obzira kolika je cijena smještaja; iza sebe pospremate, ostavljate sve onako kako ste zatekli. U većini restorana i kafića sami nosite hranu i piće do stola. To je vrlo praktičan odgovor na pomanjkanje radne snage u ugostiteljstvu. Vidi se to i po učestalosti rada studenata, osobito vikendima.

Jedrenje na dasci ili u jedrilici, obilasci otoka kajakom, plovidba motornim brodom, upražnjavaju se u slobodno vrijeme iz brojnih malih marina na obalama grada. Vjenčanje na krstarenju povijesnim brodom, druženja petkom popodne nakon posla na brodovima, sastanci, kongresi, zabave na brodovima…Stockholm zaista živi na moru. https://www.visitstockholm.com/

Zeleno razmišljanje

Političke stranke u cijelom spektru od krajnje ljevice do krajnje desnih jednoglasno zagovaraju brigu o okolišu. Hibridna vozila, vozila na struju već uzimaju prednost nad onima s motorima na fosilna goriva. Obnovljivi izvori energije, pametno zbrinjavanje otpada, smanjenje emisije CO2 ali i brižno čuvanje uporabljivosti stvari na dugi rok…to je već upisano u dnk Šveđana. Očuvane i obnovljene drvene kuće, oprema unutrašnjosti stanova stara desetljećima i odlično očuvana, „second hand trgovine“, „buvljaci“ nisu neobične pojave u ovom gradu. Jedan od razloga su i visoke cijene novoga pa je ono očuvano, rabljeno puno pristupačnije.

Smještaj 2. kod domaćina

Da ne ostane „visjeti u zraku“, par riječi i o korištenom smještaju kod domaćina. Prijatelj je iznajmio preko Airbnb platforme trosoban stan u stambenoj zgradi od vlasnika latinoameričkog porijekla koji je sa svojom obitelji otišao na drugu lokaciju. Stan je opremljen kao i svaki sličan stan srednjeg standarda. Ništa pretjerano uređeno, sve izgleda baš kao da su stanari ostavili stan prijateljima na korištenje. Taj smo stan koristili dvije noći dijeleći ga s prijateljima. Prija nas su u njemu boravili drugi prijatelji. Rezervacija je cijelo vrijeme bila na jedno ime, nismo popunili nikakvu prijavnicu, nismo platili turističku pristojbu. Cijena ovog stana je bila jednaka cijeni kuće za odmor za 6 osoba u posezoni kod nas.

Malo bolje uređeni stanovi koštaju poput vila s bazenom u punoj sezoni kod nas. Primopredaja ključeva i stana obavljena je posredstvom prijatelja vlasnika. Posteljinu smo nosili svoju a čišćenje smo platili posebno. https://hr.airbnb.com/a/stays/stockholm–%C5%A1vedska?c=.pi0.pk15162821277_126222848381&localized_ghost=true&gclid=CjwKCAjwsfuYBhAZEiwA5a6CDNpCLcgC6ZkGOmtNqeCHWvOVZFB28P-sP68iJO3lWmh7gob1va19pRoCH0gQAvD_BwE

Udaljeni smo, jako

Na kraju mogu razliku u društvenom uređenju i društvenim normama usporediti s udaljenošću u kilometrima. U nedjelju su se održali parlamentarni izbori. Izlaznost je veća od 87% iako glasanje nije obavezno. Glasati se na određenim mjestima može i danima prije izbora. 2.200 kilometara razlike. U svakom smislu. Neću uspoređivati klimu i sve ono što nam je Bog dao oko nas. Za više pameti trebat će nam više vremena. Naša se „Vasa“ tek nagnula na bok…
www.nedopinezic.com

Objavljeno

ODRŽIVI TURIZAM – JEDINI MOGUĆI RAZVOJ TURIZMA

 

Definicija i principi održivog razvoja turizma

Koncept održivog razvoja se u znanstvenoj i stručnoj literaturi pojavljuje osamdesetih godina 20. stoljeća kada se, prema definiciji Svjetskog savjeta za okoliš i razvoj (World Commission on Environment and Development – WCED) sagledava kao „razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnje generacije pri tome ne umanjujući mogućnost budućim generacijama da zadovolje svoje potrebe“ (WCED, 1987).

Drugim riječima, održivi razvoj promovira kontrolirani rast,  maksimalno očuvanje i racionalno korištenje resursa, a u cilju osiguranja dugoročnog gospodarskog i društvenog razvoja.

Koncepcija održivog razvoja je posebice naglašena u sektoru turizma, gdje se sagledava kao usuglašavanje ekonomskih, socioloških i ekoloških perspektiva, a u cilju promicanja ekonomskog prosperiteta, zaštite okoliša i socio-kulturnog identiteta te osiguranja kvalitete života lokalne zajednice. Svjetska turistička organizacija definira održivi turizam kao „turizam koji u potpunosti uzima u obzir trenutne i buduće gospodarske, društvene i okolišne učinke, brine se o potrebama posjetitelja, sektora, okoliša i destinacije“ (UNWTO, 2020) .

Za održivi je turizam potrebno informirano sudjelovanje svih relevantnih dionika, ali i snažno političko vodstvo. Dostizanje održivosti turizma trajan je proces koji traži stalno praćenje učinaka, uvođenje potrebnih preventivnih i/ili korektivnih mjera. Da bi osigurao vrijedno iskustvo turistima, održivi turizam mora zadržati visoki stupanj zadovoljstva turista, podižući istovremeno svijest o održivosti i promičući prakticiranje održivog turizma među njima.

Prema smjernicama UNWTO-a, razvoj održivog turizma mora sadržavati konkretne mjere, od kojih su najvažnije sljedeće:

Ekonomično, odgovorno i održivo korištenje svih prirodnih resursa koji čine ključne elemente turističkog razvoja;
Očuvanje elementarnih ekoloških procesa i briga za očuvanje prirodnog bogatstva i bioraznolikosti;
Poštivanje socio-kulturne autentičnosti zajednice domaćina, očuvanje naslijeđene i izgrađene kulture življenja lokalne zajednice;
Očuvanje kulturnog bogatstva i tradicijskih vrijednosti lokalne zajednice;
Doprinos međukulturalnom razumijevanju i toleranciji;
Planiranje ekonomskih učinaka na dugo razdoblje uz pružanje socio-ekonomskih koristi svim dionicima turističkog odredišta uz poštenu distribuciju istih;
Planiranje stabilnog zaposlenja i stabilnih mogućnosti prihoda od turizma kao i koristi društvenog standarda kroz društvene usluge svim domaćinima zajednice;
Doprinos borbi protiv siromaštva.

Smjer održivog turizma posebno je snažno promoviran u proteklih nekoliko godina pod pritiskom jačanja investicija u građevine turističke namjene, velikog pritiska mase turista na poznata, atraktivna turistička odredišta i već evidentnih učinaka globalnog zatopljenja.

Negativan utjecaj krupnog kapitala

Do sada je smjer razvoja održivog turizma bio samo deklarativno istican, a u praksi se zaobilazio pod utjecajem krupnog kapitala. Drugim riječima, održivi turizam je bio samo marginalna pojava s potencijalom stalnog rasta. Međutim, od nastanka i širenja pandemije koronavirusa koja se po prvi puta u znanstvenoj literaturi spominje u prosincu 2019. godine (Hua i Shaw, 2020), održivi turizam naglo postaje potencijalno jedini mogući razvoj turizma u post Covid razdoblju.

Održivi turizam nije više samo poželjan smjer razvoja, to je jedini mogući turizam. Ovo nam postaje sve jasnije osobito nakon COP26 zasjedanja u Glasgowu.

Turizam nije održiv ako nije baziran na očuvanju prirodnog okruženja i kulture življenja lokalnog stanovništva. Jedno od područja koje je ugroženo dosadašnjim načinom razvoja turizma je Jadransko – Jonsko područje. Ovo područje Mediterana izuzetno je bogato kulturnim različitostima lokalnih zajednica i prirodnim fenomenima.

Obalna crta Jadransko-Jonskog područja pod snažnim je pritiskom investicijskog kapitala. To je možda i najveće gradilište u Europi. Da bismo usporili i zaustavili negativne trendove nekontrolirane urbanizacije i devastacije prirodnog okoliša, potreban nam je novi pristup razvoju turizma.

Novi pristup razvoju turizma

Održivi turizam postaje platforma za održiv razvoj ruralnih zajednica. Stil života lokalne zajednice, očuvan okoliš, kulturno nasljeđe, glavni su razlozi rasta interesa turističkih putnika za neko područje. Novi pristup razvoju turizma počinje stavljanjem na prvo mjesto čovjeka, stanovnika lokalne zajednice. Najprije moramo upoznati ljude, njihove vještine i mogućnost interakcije s posjetiteljima. Fokus je na stavljanje u funkciju svih postojećih resursa. Najuspješniji je razvoj turizma u kojemu ljudi nastavljaju živjeti svoj stil života i spremno pozivaju turiste da im se pridruže.

Usporavanje – „Slowbalisation“

„Slowbalisation“ je novi pojam stvoren kao protuteža globalizaciji. Želi se naglasiti da je došlo vrijeme usporavanja procesa globalizacije. Novi pristup razvoju turizma ide u pravcu „slowbalisationa“: zaposli domaće / lokalne ljude, koristi domaće / lokalno, kupuj domaće / lokalno. Turistički dolasci se više koncentriraju regionalno, kontinentalno (manji CO2 otisak, fleksibilnija putovanja zbog pandemije).

Ponovo se koriste dolasci vlakom, sve više i hibridnim i e-automobilima.
Kod planiranja smještajnih kapaciteta najprije se stavljaju u funkciju svi postojeći smještajni kapaciteti a tek onda se planira gradnja novih ali po „eco friendly“ načelima.

Razvoj održivog turizma

Razvoj održivog turizma na nekom području mukotrpan je i dugotrajan posao. Ovakav razvoj zahtjeva izbalansiran utjecaj lokalne zajednice, nevladinog sektora, lokalnih, regionalnih i državnih vlasti, mikro, malog i srednjeg privatnog poduzetništva i svih drugih dionika lokalne zajednice. Investicijski kapital izvana dobro je došao ali samo ako se pridržava dostignutih opće prihvaćenih pravila održivog razvoja i plana razvoja lokalne zajednice.

Glavni naglasci u razvoju održivog turizma stavljaju se na  smještaj, gastronomiju, proizvodnju hrane, aktivnosti u prirodi, zatim na prirodne atrakcije i kulturno-povijesne spomenike i životni stil lokalne zajednice. Sve zajedno nazivamo doživljajnim turizmom, u sve se prioritetno uključuje lokalno stanovništvo.
Tako se, silom prilika, razvoj turizma vraća na načela na kojima se prije gotovo 200 godina i počeo razvijati kao opća ljudska potreba.

Nedo Pinezić

www.dantes.com.hr

 

Objavljeno

PLANINARENJE ZA POČETNIKE NA OTOKU KRKU

 

Krk dio Dinarida

S prvim promjenama vremena koncem kolovoza i početkom rujna kada se počinju izmjenjivati kratke nevere i bura, atraktivnost kupanja u moru naglo splašnjava. Ostaju samo oni najuporniji ljubitelji plivanja, neki s ovom aktivnošću nastavljaju i do kasne jeseni a rijetki plivaju u moru tijekom cijele godine. Plivanje svakako spada u aktivni odmor iako se neopravdano svrstava kao kupanje – sunčanje u neaktivni oblik provođenja slobodnog vremena. No ostavimo ovu temu za neku drugu prigodu, vraćamo se planinarenju.
Otok Krk ima svoj „planinski“ dio, dapače spada u skupinu visokih jadranskih otoka. Što više, ako niste znali, Krk pripada Dinarskom gorju, Dinarskim Alpama ili Dinaridima :

Južni Krk

„Južni se Krk prostire na području južno od linije Vrbnik – Dunat u Puntarskoj dragi. Ta je linija ujedno i najuži dio otoka sa samo 6 kilometara širine. Južnim Krkom dominiraju dva paralelna gorska lanca s najvišim otočnim vrhovima te Bašćanskom dolinom između njih. U ovu cjelinu ulazi i razvedena zapadna obala koja je oko mjesta Punat (Puntarska draga) niska i pristupačna, a oko Stare Baške viša i manje pristupačna. Istočna je obala južnog dijela Krka potpuno nepristupačna i izrazito strma.

Krajolikom dominiraju ogoljeli pašnjaci ograđeni pastirskim međama – suhozidima, tj. gromačama, te poneki dijelovi plodne zemlje koji su tim istim suhozidima čuvani od erozije, ispiranja od snažnih bujičnih nanosa vode koji se za jakih kiša spuštaju s brda. Iznimke od te ogoljelosti kojoj osim vapnenaca doprinosi jaka i česta bura, su maleno polje u blizini Punta, Sus, i Bašćanska dolina. Oba su nekad bila intenzivno obrađivana, a danas su pretežno zapuštena. Bašćanska dolina nastavak je osnovne sinklinale otoka: Omišaljski zaljev – Omišaljsko polje – Dobrinjsko polje – Vrbničko polje – Bašćanska dolina – Bašćanska draga. Tom flišnom udolinom teče najveći vodeni tok na otoku, Suha Ričina ili Vela Rika.

Krajnji dio Bašćanske doline je potopilo more i stvorilo Bašćansku dragu koja se uvukla u otok 3 kilometra. Istočni dio čini brdski masiv koji se pruža paralelno s Vinodolskim hrbatom na kopnu. Dio tog gorovitog lanca su vrhovi Kozlja (464 m), Diviška (471 m), Hlam (461 m). Između istočnog i zapadnog dijela pruža se neprekinuta udolina također smjera sjeverozapad – jugoistok. Nju čine Dobrinjsko, Vrbničko i Bašćansko polje, a Omišaljski zaljev na sjeveru te Bašćanska draga na jugu zapravo su potopljeni dijelovi te udoline. Zatim slijedi zapadni gorski lanac s najvišim otočnim vrhovima Obzova (568 m), Veli vrh (541 m), Orljak (537 m), Veli (482 m) i Mali Hlam (446 m), a na jugu nastavak tog masiva predstavlja otok Prvić.“ https://www.dinarskogorje.com/krk.html

Mala planinarska avantura

Znači imamo sve za potpun planinarski ugođaj: dva brdska masiva, kanjon između njih, borovu šumu, potok i jedan od najzanimljivijih zip line pravaca https://zipline-edison-krk.com/hr/zipline/ .
Kao potpuni amateri izabrali smo komotniju turu do vrha otoka. Krećemo s prijevoja Treskavac gdje smo već na pola puta do ciljanog vrha Obzova (568 m). U pripremi ove male ture dobro su nam došle informacije prikupljene s blogova na internetu ali i putem izvrsne karte „Krk hike“ u izdanju Turističke zajednice otoka Krka https://www.krk.hr/wp-content/uploads/2022/04/KrkOutdoor_GbDe.pdf .

Shvatili smo da od obuće moramo imati prave, čvrste planinarske cipele s pravim pješačkim čarapama, zaštitu od sunca na glavi, naravno zaštiti izložene dijelove tijela kremom za sunčanje, ponijeti dosta vode, barem 1 do 1,5 l po osobi i odjeću za presvlačenje.

Krenuli smo u 16:30 s označenog parkirališta na samom prijevoju asfaltiranom cestom skoro pola sata hoda do markirane planinarske staze prema vrhovima Krka. Staza je uska, „ukrašena“ nazubljenim kamenjem, pravim malim škrapama pa su koncentracija i oprez pri hodanju preporučljivi. Prolazimo kraj malog OPGa, prave male zelene oaze usred krša. Lijepa loza, obrađena zemlja, uredan okoliš, zaista lijep prizor. Uskoro nam se „ukazuje“ prvi od „three summits“, Veli vrh. Tako blizu a tako daleko. Iako se čini da bi poprječni put bio brži, kao savjesni amateri držimo se dobro označene rute koja je ujedno, u suprotnom smjeru, završna dionica Camino Krk rute.

Osjećaj zadovoljstva osvajanjem prvog vrha je neopisiv. Nagrada stiže u vidu prekrasnog pogleda na Puntarsku valu, grad Krk, susjedne otoke Plavnik, Cres, Lošinj, Rab, Pag, na jezero Ponikve, Gorski kotar, Velebitski masiv…
Prikupili smo snagu i krećemo dalje misleći da je sljedeći vrh konačan cilj – Obzova. Nakon pola sata hodanja stižemo do vrha Brestovica s jedinstvenih 555 metara nadmorske visine. Vidimo treći vrh, Obzovu koja nam se, već prilično umornima, čini daleko. Ipak „doći u Rim i ne vidjeti Papu“ nema smisla pa nastavljamo dalje sljedeći oznake.

Hodali smo dobrih četrdeset minuta i konačno stigli do Obzove. Prizor je veličanstven ! Pogled na sve strane otoka Krka u istom trenutku pruža mogućnost praćenja trajektnih linija Stinica – Mišnjak, Lopar – Valbiska i Merag – Valbiska. Veličanstven pogled prema kanjonu i drugom brdskom masivu koji se „stapa“ s brdovitim kopnom. Veličanstveni otoci Prvić, Grgur i Goli „kao na dlanu“, Pag, Rab, Lošinj, Cres, Plavnik, Učka, čak i Istra koja se vidi „kroz sedlo“ , prijevoj iznad Belog na Cresu, Rijeka, Crikvenica, Novi Vinodololski …sve se odlično vidi golim okom po ne baš najbistrijem vremenu.

Nakon nezaobilaznog „foto sessiona“ vraćamo se žurnim korakom praćeni suncem na zalazu. Taman na križanju putova „Žičevo“ i nekog budućeg skretanja za Punat, sunce već polako nestaje iza Cresa i Učke a mi za još uvijek danjeg svjetla stižemo do parkiranog automobila. Mokri od znoja i ugodno umorni zaključujemo još jednu malu, bodulsku avanturu prilagodljivu „svačijem džepu“. Ovaj izlet bi svakako svaki domaćin trebao preporučiti svojim gostima. Kratki izlet može se produžiti na cijeli dan ako se još uklopi avantura na ziplineu Edison, posjet interpretacijskom centru Sv. Lucije u Jurandvoru, kupanje ili šetnja Baškom i degustacija žlahtine u Vrbniku.

www.nedopinezic.com

Objavljeno

PLAVOM MAGISTRALOM S KRKA NA PAG

NA TRI OTOKA U TRI DANA SKUTEROM

Hrvatska je zemlja tisuću otoka. Preciznije 1244 od kojih je naseljeno tek 67. Svaki je otok svijet za sebe a putovanja s otoka na otok predstavljaju poseban doživljaj.

Mi smo se odlučili za putovanje skuterima s otoka Krka do otoka Paga putem „plave magistrale“. „Skok od otoka do otoka“ (Inselhupfen) dobro je poznat turistički proizvod – višednevni aranžman kod kojega se od otoka do otoka putuje brodom a po otocima biciklom. Može li se ovaj vrlo popularan način putovanja organizirati i kao individualno putovanje ? Da li se osim biciklom na sličan način može putovati i mopedom za dvije osobe ? Najbolje je da to sami provjerimo.

Krenuli smo iz trajektne luke „Valbiska“ trajektom „Jadrolinije“ u 7,45 prema Loparu na Rabu. Cijena karte po osobi je 37,00 kn a za moped 72,00 kn. U Lopar stižemo nakon sat i četrdeset minuta ugodne vožnje. Nakon kraćeg zadržavanja uz okrjepu nastavljamo putovanje na drugi kraj otoka do luke Mišnjak. Vožnja traje oko 45 minuta a dobra strana putovanja mopedom je što uvijek ima prednost na trajektu, nema čekanja u redu pa doslovno ulazimo zadnji čas popunjavajući male preostale praznine među automobilima na kraju garaže.  Djelatnici „Rapske plovidbe“ slažu vozila u garažu trajekta kao „Lego kocke“, sve ide brzo i efikasno. 20 minuta plovidbe i evo nas u Stinici.

Od luke Stinica do luke Prizna Jadranskom magistralom putujemo nekih pola sata i pretičući kilometarsku kolonu stižemo s još par motorista „na čelo kolone“ za ukrcaj. Ukrcavamo se na „Jadrolinijin“ trajekt za Žigljen na Pagu. Cijena trajekta kao ona između Mišnjaka i Stinice. 15 minuta plovidbe i stižemo na otok Pag. Od Žigljena do Novalje treba nam dvadesetak minuta vožnje.

Javljamo se u turističku agenciju „Papaya travel“ putem koje smo prethodno rezervirali smještaj u Novalji. Ljubazni djelatnici agencije su nas smjestili u apartman za šest osoba koji se sastoji od dvije dvokrevetne sobe i dnevnog boravka i kuhinje s kaučem na razvlačenje, kupaone, balkona. Cijena je odraz potražnje i spremnosti gosta da plati koliko se od njega traži zbog jakog motiva dolaska. To je najkraće obrazloženje posebnog statusa smještajne ponude Novalje u ljetnim mjesecima. Sretni smo da smo u špici sezone, u vikend pred Velu Gospu uspjeli doći do smještaja koji je za lokalne prilike bio povoljan i na dobroj lokaciji.

Lun i mitske masline

Kao Boduli s Krka, ne volimo imati neiskorišteno vrijeme za novac pa se upućujemo prema Lunu. Cilj su nam Vrtovi lunjskih maslina. Već dobro poznate prastare divlje masline vrijedne su divljenja i uživanja u gotovo nestvarnoj pojavi svakog stabla koje više djeluje kao nevjerojatna skulptura u prostoru. Na očuvanju i prezentaciji Lunjskih maslina učinilo se zaista mnogo posljednjih godina, možda i u zadnji čas. Naravno da ima prostora za unapređenje same organizacije ali posebno velik prostor ima marketinški potencijal.

Sve bi se moglo „vrtjeti“ oko maslina, Lunjske masline zaista mogu brendirati cijelo područje do Novalje: arhitektonski, gastronomski, kulturno… kroz mnoge se teme mogu nametnuti ove jedinstvene ljepotice. Priča koja se može ispričati jednostavno je prejaka da ne bi živjela.

Putovanje, razgledavanje po suncu ubrzano troši zalihe energije pa je dobivanje stola u poznatom Lunjskom restoranu „Tovarnele“ jednako zgoditku na lutriji. Obitelj Makarun s puno ljubavi priprema jela u koja je utkana duga tradicija restorana. Što god izaberete s njihovog jelovnika nećete pogriješiti. Naprosto je sve izvrsno – od predjela, preko glavnih jela do fantastičnih slastica.

Ručak u Lunu, večera u „zlatnom trokutu“

Između Kolana, Mandra i Šimuni, negdje u tom „trokutu“ nalazi se OPG Prtorić.  Mjesto je to izmaknuto od  ljetnih gužvi u obalnim turističkim mjestima. Nekako se ovdje čovjek vraća iskonu Paga i onome po čemu je ovaj otok još uvijek najpoznatiji – paškoj ovci hraniteljici otočana. Zahvaljujući prijatelju Davidu Peraniću stol nam je rezerviran na vrijeme što se ne bi moglo reći za naš dolazak. kasnili smo s ručka na večeru, iz Luna u Šimune. Srećom David i njegova draga obitelj imaju razumijevanja kao pravi domaćini navikli na razne nepodopštine svojih gostiju.  Izvrstan ambijent, ljubazno osoblje i specijaliteti paške unutrašnjosti uz veličanstven pogled na Šimune, zaista veličanstveno.

Zrće

Na povratku iz OPGa Prtorić prema Novalji prolazimo pokraj poznatog Zrća. „Hrvatska Ibiza“, najbolje mjesto u Hrvatskoj za zabavu mladih na dohvatu nam je, pa iako više nismo mladi ne možemo odoljeti a da ne „zavirimo“. Na ruku našeg bodulskog mentaliteta ide nam i to što smo došli između dva festivala pa se ulaznica ne plaća. Ne plaća se ni parkiralište za mopede, dapače, ono je najbliže ulazu u svijet zabave. Tko bi odolio takvoj prilici ? Ulazimo u taj veliki „muzički lunapark“: Aquarius, Papaya, Kalypso, Noa, Euphoria, Backstage beach Bar, Rocks Beach bar, Ice bar, Burra Beach House…za svakoga po nešto. Bili smo, do duše, sami sebi neobični u ambijentu nalik na mega maturalnu zabavu. Posjetitelji koje smo zatekli mahom su u dobi od 16 do 18 godina, gotovo svi Talijani. Ništa neobično za Ferragosto.

Mi smo na odlasku u pola noći a tada tek dolaze stotine mladih, već „zagrijanih“ partijanera koji su na malim fešticama u apartmanima pripremali cijelu večer za noćnu zabavu. Na Zrću se konzumira jedno piće iz litrenog bokala satima, cijene su paprene. Ako nisi već dobro „zafeštan“, zagrijavanje će te poprilično koštati. Trenutno je slika takva. Vjerojatno dolaskom velikih imena iz svijeta elektronske glazbe dolazi i druga publika, ona između 25 i 35 godina, koja raspolaže izdašnijim financijskim sredstvima. U svakom slučaju čovjek se može dobro zabaviti ako voli glazbeni repertoar Zrća i bez velikog trošenja novca na piće. Organizacija je dobra, nekako je sve nakon svih ovih godina „sjelo na svoje mjesto“, kako se čini.

Novalja by night

Obala Petra Krešimira IV u večernjim satima prava je „žila kucavica“ cijelog otoka. Sjesti negdje, popiti piće ili pojesti sladoled i promatrati „modnu pistu“ – izniman je doživljaj. Nadahnute modne  kreacije odabrane za noćni izlazak pravo su umjetničko djelo, isticanja željnih, omladinki i omladinaca. Nije se lako probiti kroz prometnu gužvu ali šteta je propustiti doživljaj Novalje by night. U ostalom na mopedu je mobilnost neusporedivo lakša a dostupnost parkirnih mjesta izvanredna.

Shrvani umorom tonemo u san pri prvom kontaktu glave i jastuka. Noć je mirna ili smo mi tvrdo spavali. U neko doba u zoru kratko buđenje izazvano dolaskom mladih gostiju sa Zrća. Ipak svjesni da nisu sami i da više nisu na Zrću, stišavaju sami sebe, san se nastavlja.

Odličan doručak

Nismo baš za spremanje doručka u apartmanu pa smo se odlučili spustiti na rivu i potražiti mjesto za jutarnju okrjepu. Novalja i tu nudi više izbora. Engleski, kontinentalni doručak, talijanski uz kavu i croissant… što već volite. Dobro okrijepljeni odlučujemo se za nastavak puta prema Pagu uz kupališnu stanku u Šimunima.

Šimuni „centar svita“

Vozimo se do Šimuna opet kroz taj „zlatni trokut“. U Kolanu prilika za posjetiti siranu Gligora. Nedjeljom kušaonica nije otvorena i nema organiziranih razgleda ali je zato otvoren boutique sira i ostalih izvrsnih hrvatskih proizvoda. Na žalost s Paga malo proizvoda, što je inače boljka i na ostalim turističkim odredištima, no izbor izvrsnih proizvoda iz šireg okruženja je odličan, osoblje vrlo ljubazno. Nakon „investiranja u lokalnu ekonomiju“ nastavljamo vožnju do Šimuna. Tu smo našli malu oazu za kupanje negdje na kraju lijepe plaže. Zanimljiv plažni objekt , debela hladovina črnike i ugodna, osvježavajuća temperatura mora… Što još čovjek može poželjeti ?

Pag – grad od soli

Nakon osvježenja u Šimunima nastavljamo za Pag. U Pagu nadopunjujemo spremnike goriva na skuterima. Računi su nam od 50,00 do 70,00 kuna. Još jedna prednost putovanja skuterom – vrlo niska potrošnja goriva. Nakon tankiranja mopeda red je da i mi obnovimo energiju. Već prilično izgladnjeli činimo tipičnu grešku prosječnog turista – odlazimo u restoran u centru mjesta, prvi red do mora. Svjesni smo pogreške ali nemamo snage za istraživanje. No, rezultat konačno i nije bio loš. Okrijepili smo se dovoljno za kraću šetnju gradom Pagom.

S noge na nogu do Trga kralja Petra Krešimira IV, crkve Sv. Marije i deserta u vidu kave i sladoleda. „Siti i napiti“ hitamo preko „paškog mosta“, odnosno mosta Katine do stalne izložbe solarstva u magazinima soli. Slučaj je htio da je naš domaćin bio jedan od najstrastvenijih poznavatelja solarstva u Pagu – Mislav, student fizike i ljetni vodič kroz povijest solarstva. Odlično vođen razgled izložbe oplemenio nas je novim saznanjima o povijesti, tehnologiji proizvodnje soli i o karakteristikama cvijeta soli, krupne i usitnjene soli. Čista petica ! Zaista se samo zbog toga isplatilo doći do Paga.

Ostaje pitanje o boljem korištenju branda soli zahvaljujuć kojoj je nastao i opstao grad Pag. Konačno i znamenita paška čipka svojom strukturom neodoljivo podsjeća na kristale soli, na lakoću, finoću dragocjenost cvijeta soli… O Pagu i soli bi se mogao napisati poduži članak, no ostavimo to za neku drugu priliku.

Kao zavjet zahvale za sve dobro na putu, posjetili smo stari grad Pag i crkvu Sv. Marije iz koje se tradicionalno hodočasti o blagdanu Vele Gospe do crkve Sv. Marije u novom gradu Pagu. Ova zavjetna procesija ima svoje ishodište u 1852. godini kada je Pagom harala kolera. Vizura grada Paga i paške vale s vidikovca na cesti za Šimune ostavlja bez daha. Mi smo „do posljednje zrake sunca“ uživali u Pagu i uputili se natrag u centar, pogađate – u Šimune.

Didova kuća

Još početkom tjedna, pet dana prije putovanja rezervirali smo stol u Didovoj kući u Šimunima. Gotovo da je i to bilo prekasno, uspjeli smo dobiti stol u „drugoj turi“. Ali vridilo je. Sam ambijent Didove kuće koju vodi gospođa Gordana Fabijanić daje do znanja da se nalazite na posebnom mjestu. Didova kuća slavi obiteljsku tradiciju na poseban, upečatljiv način.

Ručno izrađeno suđe, fantastičan domaći kruh, rapsodija otočnih okusa kroz maštovito dizajnirano hladno predjelo a onda glavno domaće, friško sljubljeno iz mora s kopnom i na kraju slatko kojemu se jednostavno ne može odoljeti… Otiđite svakako i doživite sami.

Slijedio je možda najteži dio – treba nakon gastronomskih užitaka sjesti na motor i voziti 20 kilometara po mraku i ne stati na Zrću… Ali uspjeli smo i to. Alkohol smo konzumirali u minimalnim količinama – kao tanku bevandu uz izvrsna riblja jela.

Valja poć leć

Kao i uvijek, u pristojno doba dolazimo „kući“. U susjednim se apartmanima mladi gosti tek zagrijavaju za odlazak u svijet zabave na Zrće. Ulaznice su besplatne do pola noći pa se dobro organizirana mreža taksija naglo aktivira od 23:00 do 24:00 i kao vrijedni mravi voze na relaciji Novalja -Zrće. Tu je i javni prijevoz autobusima, široki nogostup za pješake i bicikliste, može iznajmiti razna vozila od skutera, preko baggia, quadova, automobila, romobila … I tako mi tonemo u san dok „ostatak svita“ „ide u život“. U rano jutro pak mi krećemo na put a svit se vraća doma leć. Suživot različitih generacija s različitim interesima i bioritmom.

Povratak

Kratki pregled apartmana i povrat kaucije pa opet „u sedlo“ i na put. Već uigranim načinom ulazimo prvi na trajekt na relaciji Žigljen – Prizna kao i na onaj Stinica – Mišnjak. Kava je na trajektu doslovno – zlata vrijedna. Za one kojima je bilo rano, nudila se kava u gradu Rabu, prije svete mise u čast Vele Gospe. Rapska katedrala – crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije bila je idealno mjesto slavlja ovog velikog hrvatskog blagdana. Nakon mise na sladoled pa na kupanje podno gradskih bedema. Ovo nam je mjesto priraslo srcu i teško možemo zamisliti ljetni đir Rabom bez osvježenja u moru i počinka u sjeni gustih borova.

Sve što je lijepo kratko traje pa i mi moramo prema Loparu na trajekt za Valbisku. Udoban salon Jadrolinijinog trajekta pruža priliku za „pižulot“, polusan, ili meditaciju zatvorenih očiju, rekli bi neki. Nakon sat i četrdeset minuta plovidbe stižemo u Valbisku. Ovdje moram naglasiti da je luka Valbiska u usporedbi s ostalim lukama kroz koje smo prošli : Lopar, Mišnjak, Stinica, Prizna, Žigljen najbolje opremljena, najbolje organizirana luka s najviše sadržaja koji su potrebni putnicima. Valbiska je „benchmark“, odnosno mjerilo usporedbe za sve trajektne luke.

Svugdje je lijepo …

Konac djelo krasi pa tako i naše trodnevno putovanje završava na kućnom pragu u konobi – pizzeriji „Ivinčić“. Ovdje rezimiramo naše trodnevno putovanje na tri kvarnerska otoka (neka se Pažani ne ljute što smo ih posvojili, djelomično su naši) i zaključujemo da smo samo otškrinuli vrata u čudesan svijet KVARNERSKIH OTOKA. Pagu se vraćamo sigurno, tek smo ga počeli otkrivati.

www.nedopinezic.com

 

Objavljeno

„Hotel“ destinacija

Turističko odredište, destinacija – danas, funkcionira po principu uglednog hotela –  nekada.

Hotel

Roman „Hotel“ Arthura Haileya, jedno je od najboljih štiva koje opisuje život, „živo biće“ jednog uglednog hotela koji se je nekada dičio besprijekornom uslugom u svim segmentima. To su bila vremena kada je boravak u takvom hotelu predstavljao poseban doživljaj. Svaki je hotel u 19. i 20. stoljeću imao svoju klijentelu, svoje goste.

Boravak u statusnom hotelu nije bio moguć, nije bio dostupan svakome. Hotelsko je pak osoblje  imalo misiju ugoditi svakome gostu, izgladiti svaku nesuglasicu, obraniti hotel i njegove goste od svake neugodnosti. Hotel je u svakome trenutku trebao izgledati uredno, sređeno, do posljednjeg detalja.

Sve usluge u hotelu morale su biti na istoj razini izvrsnosti. Ukratko, osoblje hotela činilo je dio posebnog doživljaja. Ako niste još pročitali ovu knjigu, toplo ju preporučujem.

Destinacija

Turističko odredište, destinacija, bilo je i ostalo je mjesto posebne vrijednosti. Ta je vrijednost zasnovana na klimatskim blagodatima, prirodnim ljepotama, povijesnim, kulturnim atrakcijama, urbanim životnim ritmovima ili opuštajućim ruralnim „slow motionom“…

Razvojem turizma razvijale su se i destinacije. Usluge koje su se nekada mogle naći samo u hotelu ili u hotelskom kvartu, danas se nude na svakom koraku. Restorani, barovi, kafići (kavane), slastičarne, frizerski i saloni za masažu, pedikura, manikura … davno su „izašli“ iz hotela i zauzeli trgove i ulice turističkog mjesta.

Destinacije 21. stoljeća sve više kopiraju jedna drugu pa se dostupnost šarolikih sadržaja više ne ograničava samo na najpoznatija odredišta.

Promjena uloga

Navike turista se mijenjaju. Sve se kraće zadržavaju na jednome mjestu. Mobilnost suvremenog putnika je danas njegov zaštitni znak. Upoznati svijet, posjetiti sve kontinente, osjetiti ritam života domicilnog stanovništva, „stopiti“ se sa lokalnim životnim stilom, kušati autentičnu hranu, hodati ulicama, biciklirati putovima kroz prirodu, veslati jezerima, jedriti morima… nove putnike sve teže „drži mjesto“.

Kada putuju  , suvremeni se turisti-istraživači žele se što kraće zadržati u smještaju, veći dio dana provode u istraživanju i korištenju raznih usluga na području destinacije. Destinacija je postala „hotel“.

Organizacija upravljanja destinacijom

Ako je destinacija „hotel“ onda se i funkcioniranje destinacije prilagođava hotelskom modelu. Tako su „hotelske sobe“ raspršene po cijeloj destinaciji uzduž ulica koje su zamijenile hotelske hodnike.

Trgovi su novi lobbyi, nova predvorja, turistička zajednica je recepcija, komunalno društvo tehnička služba „hotela“, restorani i barovi  raspoređeni su na svim krajevima „hotela“ destinacija. Razne uslužne djelatnosti, kupališta, plaže … sve funkcionira u okviru ovog „hotela“.

Na čelu ovako složenog sustava stoji najiskusniji i najsposobniji hotelijer, direktor hotela, gradonačelnik / načelnik. Njemu su podređeni svi članovi „upravljačkog kolegija“- „hotelski detektiv“ (načelnik policije), „šef tehničke službe“ (direktor komunalnog društva), „šef hrane , pića i usluga u turizmu“ (pročelnik upravnog odjela za turizam), „šef sporta i rekreacije“ (direktor komunalnog društva za upravljanje plažama i sportskim objektima), „šef recepcije“ (direktor turističkog ureda TZa), „šef zabave“ (ravnatelj centra za kulturu), „šefovi domaćinstva“ (domaćini obiteljskog smještaja, agencije za upravljanje nekretninama, vlasnici smještajnih objekata)…

„Direktorov“ dan započinje obilaskom svih „hotelskih“ sektora i kratkim razgovorom sa šefovima. Ponedjeljkom održavaju kolegij gdje se razmatraju najave predstojećih događanja u destinaciji i provjeravaju sve zadaće i procedure u vezi s time.

Zaista je jednostavno razumjeti suvremene potrebe u upravljanju destinacijom kada se usporede sa funkcioniranjem jednog uglednog hotela.

Može li se destinacijom u Hrvatskoj efikasno upravljati ?

Zamislite situaciju u hotelu kada šef tehničke službe ne izvršava naloge šefa recepcije o otklanjanju kvarova, ili da recimo šef hrane, pića i usluga u turizmu nema mogućnosti organizirati gastronomiju prema zahtjevima gostiju.

Kakav bi to direktor hotela bio kada na učestale pritužbe gostiju o pokvarenim tuševima na bazenu, prljavim ležaljkama na plaži i raščerupanim biljkama ne bi mogao ništa poduzeti jer šef tehničke službe i hortikulture „nije nadležan“, „nema ljudi ni sredstava“, „ne stigne“ to popraviti ? Ili da hotelski detektiv ne može spriječiti buku alkoholiziranih gostiju u sitnim satima ? Ili recimo da šef zabave organizira kazališnu predstavu uz bazen dok se na terasi odvija koncert zabavne glazbe ?

Hotel ne može funkcionirati na način da „ne zna lijeva što radi desna“. Direktor hotela ne može pobjeći od  problema, od njega se očekuje da riješi svaki problem u hotelu. Zato je direktor hotela glavni. Njega svi slušaju. On je svima nadležan, svima potpisuje plaću. On zapošljava i otpušta ljude. On je najodgovornija osoba u hotelu.

Nije svaki smještaj hotel, niti je svaki hotel ugledan. Nije ni svako mjesto, selo, grad, turistička destinacija. Može biti turističko mjesto, turistički grad ali ne i ugledna turistička destinacija. Ako nema čvrstu i efikasnu upravu.

Kako postići efikasnost u upravljanju destinacijom ?

Kada se odlučite preuzeti hotel, morate znati kako on mora funkcionirati da bi bio uspješan. Naravno i „uprava poduzeća“, državna vlast, mora biti svjesna ograničenja u efikasnom upravljanju  turističkim destinacijama. Ako želite efikasnost onda morate „spustiti“ odgovornost i nadležnost na razinu kolektiva.

Hotelom se ne može efikasno upravljati „na daljinu“, destinacijom se ne može učinkovito upravljati bez decentralizacije.

„Direktor“ „hotela Destinacija“ mora imati na raspolaganju ovlasti upravljanja službama od vitalnog značaja za funkcioniranje destinacije i dovoljno novaca za plaćanje troškova.

Decentralizacija poreznih prihoda (npr. PDVa, trošarina) i prihoda od boravišne pristojbe i turističke članarine pomogla bi sigurno boljem upravljanju svim sektorima „hotela“.

Svi mi živimo u „hotelu“

Stanovnici destinacije su dobro istrenirani djelatnici „hotela“ koji u periodu manje popunjenosti pohađaju razne specijalističke tečajeve radi usavršavanja svojih vještina i stjecanja novih znanja. (tako je to u uglednim hotelima, tako bi trebalo biti i u uglednim destinacijama).

Uprava „hotela“ nas stimulira raznim beneficijama da podignemo razinu svoje usluge, da ponudimo nešto novo, inovativno. Dapače, upoznajemo se sa strukturom svojih gostiju, sa njihovim navikama i potrebama. U tome nam pomaže „recepcija“ pa spremni dočekujemo goste koji su ugodno iznenađeni našim pristupom.

Lijepo je živjeti u „hotelu“. Lijepo se je družiti sa ljudima iz cijeloga svijeta. Na taj način i mi doživljavamo nešto novo, obogaćujemo svoj život novim saznanjima, razmjenama iskustva, novim poznanstvima i prijateljstvima.

Zahvaljujući efikasnoj upravi, naš „hotel“,iako mali, pruža životni komfor poput velikih kuća. Ništa nam ne fali. Imamo zavidan životni standard. Sretni smo što je „hotel“ odabrao nas za svoje suradnike i što gosti cijene naš hotel. To nas svih čini sretnima. U „hotelu“ smo svi kao jedna obitelj.

Hotel 2

Arthur Hailey na žalost više nije među nama. Netko drugi će morati napisati nastavak romana „Hotel 2“. Možda će se radnja tog romana odvijati u jednoj   turističkoj destinaciji  u nastajanju koja se postupno od svratišta transformira u ugledni hotel.

Dapače, kratke priče na tu temu već se pišu. Za ozbiljan roman potrebni su karakterni likovi i početak koji vodi do nekog suvislog kraja.

Za sada je teško pronaći inspirativno okruženje ali možda nekoga inspirira Haileyev roman, možda to bude neko malo, do jučer nepoznato mjesto koje će zasjati novim sjajem. Tko zna ?

*Svaka sličnost sa stvarnim događanjima i ljudima nije slučajna

nedopinezic.com