“Dehrvatizacija” hrvatskog turizma
Hrvatski turizam ulazi u krizno razdoblje. Osim što mu prijeti opasnost od gubitka identiteta, – osobito na polju autentične hrane, ugostiteljskog osoblja, arhitekture, ambijenta, autentičnih događanja, tradicije… i dionici turističke usluge su nepomirljivo podijeljeni.
Grupacija velikih hotelskih kuća je suprotstavljena “malom turizmu”
Možemo reći da je stvoren ogroman jaz između “velikog” i “malog” turizma. Taj se jaz prenosi na cijelu zajednicu. Sukob je potpomognut očitim uplitanjem izvršne turističke politike u arbitriranje na strani “velikih”.
Komunikacijskom ofenzivom se potiču nove podjele na “domaćinski” i “nedomaćinski”, “zgradarski” i “kućanski” turizam; na one koji “pate” zbog turizma i one kojima je turizam “kruh svagdašnji”… Mladima se turizam “prokazuje” krivcem nepriuštivosti stanovanja, gradovima krivcem gentrifikacije, malim mjestima krivcem za prometnu neorganiziranost…
Turizam je glavni krivac za (ne)zbrinjavanje (pre)velikih količina otpada, za “betonizaciju” obale, za demografski slom kontinentalnih ruralnih krajeva…Kriv je što neki fakulteti imaju manje studenata…
Stječe se dojam da turizam u Hrvatskoj nije poželjan. Kad se ovome dodaju izjave o “elitnom turizmu”, turistima “visoke platežne moći”, “petozvjezdanom turizmu” – što sve Hrvatska preferira i s druge strane prezire sve ispod te razine, – očito je da imamo problem.
Sve što smo marljivo desetljećima gradili, “okrenuto je naglavačke”. Račun će kad – tad doći na naplatu a oni koji su pokrenuli “spiralu dehrvatizacije turizma” tada više neće biti “u igri”…
www.nedopinezic.com
