Objavljeno

ŠTO DONOSE IZMJENE ZAKONA O UGOSTITELJSKOJ DJELATNOSTI ?

Turisti proglašeni „teroristima“ a domaćini rentijerima ?

Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti predloženo je nekoliko spornih izmjena Zakona. U članku 30a se objašnjava kako se dosadašnji iznajmljivači – pružatelji ugostiteljskih usluga u domaćinstvu i OPG-u dijele na „domaćine“ i „rentijere“.

„Domaćini“ se definiraju kao nositelji rješenja o odobrenju za pružanje ug. usluga koji imaju prebivalište u istoj županiji u kojoj su vlasnici nekretnine za pružanje usluga. Međutim nisu „domaćini“ ako pod istim uvjetima pružaju usluge u domaćinstvu koje je u stanu u stambenoj zgradi s više od četiri stana različitih vlasnika. Ti nositelji rješenja se proglašavaju „rentijerima“ kao i svi ostali koji imaju prebivalište izvan županije u kojoj su vlasnici nekretnine za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

Iako namjera ovakve podjele nije baš do kraja jasna, može se naslutiti da će u nekom narednom razdoblju „rentijeri“ biti dodatno porezno opterećeni. No, ono što je svakako sporno to je da se uopće pojam „domaćina“ na ovakav način zakonski definira. „Dobar domaćin“ je pojam koji spada u razinu kvalitete usluge i svrstava se u domenu marketinga. Za takvu „titulu“ potrebno je ispuniti kriterije uslužnosti koje traže i nagrađuju gosti.

Gosti već i sada kroz reviewe (brojčane i pisane ocjene smještaja po elementima usluge) dodjeljuju status dobrog domaćina na najvećim OTA platformama. Mišljenje gostiju je iznad zakonskih odredbi pa čak i iznad „zvjezdica“ u kategorizaciji jer je to ono što čini razliku u tržišnoj poziciji ponuditelja. Ocjene dobrog domaćinstva, čistoća, sigurnost su i dalje najvažniji elementi kvalitete smještaja. Zato je pokušaj zakonskog određivanja „domaćina“ – promašaj.

Isto tako „rentijer“ je pojam za ubiranje najamnine bez uloženog rada, što nikako nije slučaj kod usluge smještaja turistima. Smještaj se mora čistiti kod svake smjene gostiju, posteljina prati i glačati, svi uređaji redovito održavati i slično. To svakako netko radi. „Rentijerstvo“ više spada u domenu dugoročnog najma stana, poslovnog prostora, garaže, parkirališta i slično. Znači ni ovom pojmu nije mjesto u Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti.

Ako bismo još propitivali razliku između „domaćina“ koji živi u istoj županiji ili onog u susjednoj ili nekom drugom dijelu Hrvatske ili pak onog koji pruža uslugu smještaja turistima u stanu u zgradi s više od četiri stana različiti vlasnika i onoga koji pruža tu uslugu u isto takvoj zgradi jednog vlasnika, onda očito takva odredba nema smisla.

Turisti  su “teroristi” jedini remetitelji kućnog reda ?

Što se tiče suglasnosti 80% (67%) vlasnika stanova u zgradama s više od četiri stana različitih vlasnika za podnošenje zahtjeva za kategoriziranje smještaja i odredbe o retrogradnom traženju takve suglasnosti za postojeća rješenja o odobrenju za pružanje usluga smještaja – one su protuustavne. Da bi bile ustavne turiste bi trebalo proglasiti „teroristima“, odnosno onom skupinom podstanara koja jedina drastično narušava kvalitetu života ostalih vlasnika stanova. Ako se budu izvodili dokazi u budućim sudskim postupcima dokazat će se upravo suprotno.

Daleko više ima narušavanja kvalitete života stanara od strane ostalih stanara nego od strane turista.

Priuštivo stanovanje jedino u apartmanima građana ?

Također teza da iznajmljivanje stanova turistima smanjuje dostupnost stanova podstanarima po priuštivim uvjetima nije obranjiva. U Hrvatskoj imamo 600 000 praznih stanova, samo 120 000 nositelja rješenja o odobrenju iznajmljivanja stanova turistima pa je već na prvi pogled vidljivo da je u turizmu angažirano manje stanova od onih koji i dalje imaju status praznih.

Na primjer u gradu Rijeci imamo 14.000 praznih stanova a manje od 2.000 rješenja o odobrenju iznajmljivanja stanova turistima. Ukupni turistički kapacitet grada Rijeke je u svim kategorijama zajedno 5.000 kreveta na 100.000 stanovnika. Tu se turizam tek počeo događati i nema značajnijeg utjecaja, ni pozitivnog ni negativnog na stanovništvo. Dapače, treba ga poticati.

O visini lokalnih poreza  bise odluke  trebale donosit na lokalnoj razini

Inače što se lokalnih poreza tiče, oni se, kao prihodi jedinica lokalne samouprave, trebaju i određivati na toj razini, bez uplitanja središnje države. Nema nikakvog razloga da to tako ne bude. Sve što načelnik / gradonačelnik predloži a općinsko / gradsko vijeće prihvati past će na teret građana. Oni će ocijeniti  je li taj teret podnošljiv ili nije. Ako nije onda će na sljedećim izborima izabrati drugu vlast. Ako pak vlast predloži preniske poreze iz kojih neće moći servisirati javne potrebe, onda će doći u probleme zbog kojih će opet odgovarati biračima. To se zove demokracija.

Zato je porezna politika ozbiljna stvar koja se ne rješava „preko koljena“. Svaki dio Hrvatske je specifičan a ljudi koji tamo žive najbolje znaju svoje potrebe i mogućnosti. Porez mora biti blag i stimulativan za domicilno stanovništvo koje daje puni doprinos i porezni i ekonomski i društveni lokalnoj zajednici.

Lokalni porez mora biti stimulativan  u smislu privlačenja novih stalnih stanovnika odnosno mora biti najviši za porezne nerezidente koji  glavna porezna davanja plaćaju van Hrvatske i ne doprinose zajednici u istom omjeru kao lokalno stanovništvo. Tu su stvari potpuno jasne i ima niz primjera u zemljama i regijama Europske unije gdje su porezi na takav način regulirani.

Paket zakona protiv malih obiteljskih iznajmljivača

Do sada predstavljena zakonska rješenja kroz više zakona koji imaju zajednički nazivnik „paket zakona protiv malih obiteljskih iznajmljivača“ uzrokovat će velike potrese već u narednoj turističkoj sezoni. Smanjit će se broj registriranih, formalnih turista i povećati broj neformalnih i neregistriranih turista. Promijenit će se struktura vlasništva nad stanovima u priobalju u još veću korist stranaca. Past će i prihodi od turističke pristojbe. Započeti će pad prihoda od poreza na dohodak od imovine. Pojačat će se odljev domicilnog stanovništva i povećat priljev stranih radnika iz siromašnih zemalja dalekog istoka. Pogoršat će se susjedski odnosi u zgradama s više od četiri stana različitih vlasnika. To je samo početak „klizanja“ Hrvatske s pozicije sigurne zemlje u novu nesigurnost.

I to sve na pragu jedne od najizazovnijih godina u ovom stoljeću.

www.nedopinezic.com

Objavljeno

Paket zakona protiv iznajmljivača

Razgovor s Alenkom Juričić Bukarica, Novi List, 13. 10. 2024.

Vladinom poreznom i zakonskom reformom koja je u tijeku na iznajmljivače se stavlja daleko veći teret nego sad. Cijeli je set zakona koji se tu mijenjaju pa tako, uz ostalo, visina paušalnog poreza na dohodak za iznajmljivače drastično raste. Za privatni smještaj u prvoj kategoriji prema indeksu turističke razvijenosti, po metru kvadratnom raste na 150 do maksimalnih 300 eura po krevetu. U drugoj kategoriji na 100 do 200 eura, u trećoj na 30 do 150 eura, a u četvrtoj, a to znači u najnerazvijenijim turističkim područjima na 20 do 100 eura po krevetu.

U Vladi su izračunali da donja granica za najrazvijenije raste čak 653,4 posto. S time da se sada puni iznos paušala plaća i na pomoćne krevete koji su do sada bili izuzeti ili dijelom opterećeni ovim porezom. A konačnu „presudu“ dat će lokalne samouprave na koje je država prebacila odluku o konkretnom iznosu unutar ovih granica.

Međutim, tu je i novi Zakon o upravljanju i održavanju zgrada prema koje će se za nova rješenja o kategorizaciji stanova u zgradama tražiti 80 posto potpisa suglasnosti suvlasnika, obavezno neposrednih susjeda.

A tu je i novi Zakon o turizmu s tri Pravilnika prema kojem će destinacije izračunavati prihvatni kapacitet, a na temelju kojeg će lokalna samouprava moći zabraniti nove kategorizacije na cijelom svom području ili točkasto u pojedinim dijelovima. S time da će se ograničenje moći odnositi i na ugostiteljske objekte.

Tu je još i najava Zakona o porezu na imovinu, a koji bi trebao zamijeniti oporezivanje kuća za odmor. S time da će se plaćati za sve nekretnine koje su kratkoročnom najmu, što znači kraćem od 10 mjeseci godišnje, a davanje bi trebalo biti od 0,8 eura do maksimalnih 8 po metru kvadratnom. Kuće za odmor su do sada bile oporezovane s maksimalnih 5 eura po kvadratu.

Dakle, sa svih strana slijedi udar na privatni smještaj koji se targetira kao glavni uzročni prekomjernog turizma. Iako je još veći problem siva zona nekretnina u nekomercijalnom smještaju, a koji uopće nije reguliran. I taj će se dio zahvatiti samo porezom na imovinu koji dakle znači maksimalno povećanje od mizernih 3 eura po kvadratu.

Iznajmljivanje smještaja turistima – kako dalje ?

Detaljnije o svemu tome opširno će na besplatnom predavanju Iznajmljivanje smještaja u domaćinstvu turistima – kako dalje? 22. listopada u Malinskoj govoriti Nedo Pinezić, stručnjak za obiteljski smještaj te dugogodišnji predsjednik Zajednice obiteljskog smještaja pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. S Pinezićem smo razgovarali samo o dijelu reperkusija koje nosi novi zakonski okvir, a koji će po svemu sudeći najviše oštetiti one najslabije, posebno penzionere koji iznajmljuju jedan do dva apartmana ili sobe.

– Moja je želja da set zakona kojima se ograničava i onemogućava stjecanje drugog dohotka kao dodatka mirovinama nikada ne zaživi. Naime, naši su vrijedni roditelji zaslužili dostojanstvenu starost. Ponosni ljudi nikome nisu na teret, stvarali su kroz cijeli život osnovu za dostojanstven život u trećoj dobi. Kad već imaju sramotno niske mirovine, oduzimanjem mogućnosti da sami brinu o sebi dohotkom od imovine koju su stekli i sačuvali doživjeli su težak udarac od onih koji se zaklinju na  svoju veliku socijalnu osjetljivost, kazao je na početku razgovora naš sugovornik.

Od 1. siječnja iduće godine promjene koje se tiču iznajmljivača su doista velike, posebno raste porezno opterećenje. Što je, međutim, s tim famoznim nekomercijalnim smještajem i nerezidentima?

– Pitanje nerezidenata, dakle stranaca kao vlasnika nekretnina u Hrvatskoj je sve izraženije. Svaki drugi kupac na Jadranu je stranac i to je poznat podatak. A što znači nerezident? To su ljudi koji ne plaćaju porez u Hrvatskoj. Oni čak i na tu kuću ili stan koju posjeduju plaćaju porez u zemlji u kojoj žive. Zašto? Jer razvijene zemlje nemaju porez na nekretnine, već porez na imovinu, a u imovinu ulazi i ta nekretnina koju posjeduju u Hrvatskoj. Dakle, građanin Slovenije, Italije ili čak i Švicarskoj, će na nekretninu koju posjeduje u Hrvatskoj, platiti porez u vlastitoj zemlji i to izdašan, a koji će mu biti umanjen za ovaj mali dio koji plaća u Hrvatskoj.

Kako je Hrvatska ušla u EU izjednačena su prava kretanja sa svim građanima Europskog ekonomskog prostora tako da se građani EU mogu slobodno kretati i boraviti izvan mjesta prebivališta do 90 dana unutar 180 dana bez zakonske obveze prijave boravišta. Znači netko iz Munchena može uz Rijeci ili na Krku boraviti dva, tri mjeseca bez da mora prijaviti boravište. Doduše, zakon o turističkoj pristojbi nalaže, da svi ti prazni stanovi trebaju biti proglašeni kućama za odmor i da bi vlasnici se trebali između 1. srpnja do 1. rujna trebali se prijaviti u eVisitor, platiti simboličnu paušalnu turističku pristojbu, nekih 13 do 14 eura za vlasnike i članove obitelji, i isto tako prijaviti svakog posjetitelja, rođaka i prijatelja koji i za njega platiti turističku pristojbu koja, pak, iznosi 1,5 do 2 eura ovisno o općini ili gradu u kojoj se kuća za odmor nalazi.

Zakon postoji, ali se ne provodi. To su ti neformalni, odnosno nekomercijalni turisti, a kojih, s obzirom na to da se ne prijave, nema ih u sustavu eVisitora, i zato imamo manipulacije brojkama.

 

Što iznajmljivači mogu očekivati od 1. siječnja, kako se pripremiti?

– Bitno je da se iznajmljivači upute što se sve na njih odnosi. A o tome će biti još govora kada konačna varijanta Zakona o porezu na imovinu izađe , jer još ne znamo sa sigurnošću hoće li biti tako kako je predloženo. Financijsko opterećenje će ovisiti o puno toga, koliki je kapacitet nekog smještaja, koliko godišnje imaju prihoda, da li se radi o starijim ili mlađim ljudima jer tu i drugi troškovi poslovanja. Dakle, da li digitalni marketing rade sami ili im to radi netko drugi, da li sami čiste ili plaćaju za čišćenje, a što su dosta veliki troškovi koji utječu na ukupnu kalkulaciju.

Očekivanja su da će s ovim rastom nameta u konačnici cijene u obiteljskom smještaju ići gore?

– Naravno da će pod tim pritiskom cijene morati rasti. Ali je pitanje kakvu će prođu one imati na tržištu. Poučeni ovogodišnjim srpnjem, vidjeli smo da do prave špice, odnosno do zadnjeg tjedna u srpnju, visoke cijene ne prolaze. Pa je bilo spuštanja cijena i to moramo imati na umu, a nije za očekivati da će se dogodine po tom pitanju nešto bitno promijeniti. Ako nam ta cijena ne prođe i smještaj ostane prazan, opet smo u problemu. Tako da će svatko morati za sebe napraviti kalkulaciju. Ljudi imaju iskustva, znaju kakva im je popunjenost i koje su im cijene prošlog i ovog ljeta prošle, a koje nisu, a tako će se potražnja kretati otprilike i iduće godine. Konačni paušali će ovisiti i o tome da li se nalaze smještaj nalazi u turističkom području koje je najrazvijenije ili manje razvijeno.

Mi smo ugrubo radili kalkulacije za one koji su u sredini ponude, odnosno koji nisu imali novaca za značajnija ulaganja u svoje kapacitete, da nisu na atraktivnoj poziciji i pokazalo se da su na granici isplativosti. Rekao bih sigurno jedna trećina ukupnog  broja iznajmljivača je u toj kategoriji. To su uglavnom ljudi starije životne dobi, u mjestima koja imaju kratku sezonu. Oni nisu mogli previše ulagati jer nisu kreditno sposobni, a i pitanje je zašto bi išli u tim godinama u neke velike investicije. Za njih iznajmljivanje postaje vrlo upitno.

Činjenica je da ustvari porezni tretman hrvatskih građana i stranaca, nerezidenata uopće nije pravedan. Je li se moglo bolje porezno zahvatiti taj dio nekomercijalnog smještaja i koliko on ustvari predstavlja uteg turizmu i konačnici lokalnim zajednicama, opterećenju na infrastrukturu i slično? Što tu očekivati?

– Problem je da je Hrvatska do sada imala nekontroliranu izgradnju stanova za odmor. To nisu neke male vikendice li nešto što koristi jedna obitelj, već vile i višestambeni objekti. Te su zgrade građene „kao za život“, ali ustvari ne s namjerom stanovanja nego kao drugi dom za slobodno vrijeme. To su jako veliki kapaciteti, najnoviji te na atraktivnim pozicijama. I naravno da u špici sezone, kada se traži krevet više, u tim objektima boravi ogroman broj ljudi. I vlasnici tih objekata i oni koji kod njih dolaze su jednom bili i sami turisti koji su negdje plaćali smještaj. Onog trenutka kad su kupili nekretninu, prestali su biti turisti, a na sebe su vezali i ne mali broj ljudi iz svog životnog kruga koji su također prestali biti klasični turisti koji su plaćali smještaj.

Tako da je s jedne strane napravljena ogromna nelojalna konkurencija, a s druge je velik dio tržišta uzurpiran od strane takvih vlasnika objekata. Na zapadu ne znam ni jednu zemlju koja je to dozvolila, dapače, kada neko naselje ili grad imaju status turističkog mjesta onda se posebno pažljivo planiraju urbanizam i razvoj. Graditi neki kapacitet, a da tamo nemaš prebivalište i da nisi porezni rezident, je izuzetno skupo i plaćaju se veliki porezi, praktički porezi na luksuz. Da to nije tako onda bi na Bledu bilo 10.000 kreveta u vlasništvu Hrvata. Ironiziram malo, ali shvaćate poantu. To se nije dogodilo ni tamo, ni u drugim jakim turističkim mjestima, toga jednostavno nema.

Kod nas je taj nekretninski biznis potpuno izmaknuo kontroli i sada ovakvim zakonskim rješenjima se u porezno povoljniji položaj stavljaju vlasnici tih objekata s obzirom na to da je njima jedina promjena ta da će, ako su do sada plaćali maksimalno 5 eura po kvadratu, sada plaćati maksimalno 8 eura po kvadratu.

To je jedina razlika tako da ako si rezident ispada, nažalost, da bi ti bilo bolje da imaš kuću za odmor nego kategorizirani smještaj. I s obzirom na prije spomenutu slobodu kretanja unutar EU možemo očekivati samo još više ljudi u tom nekomercijalnom smještaju, odnosno kućama za odmor, pogotovo ako se pod teretom povećanih davanja cijene u kategoriziranom obiteljskom smještaju budu dizale.

Činjenica je da dojučerašnji turist više to neće biti, a boravit će na našoj obali. I to nitko ne može kontrolirati.

Nedavno su na snagu stupila tri pravilnika iz Zakona o turizmu. Kako uopće gledate na činjenicu da će se kroz egidu borbe s prekomjernim, odnosno over turizmom, lokalna samouprava moći zabraniti kategorizacija apartmana, ali i ugostiteljskih objekata u nekom mjestu, pa i točkasto u nekom dijelu grada ili ulici?

–  Ja sve te zakone gledam kao jedan paket, a svi imaju istu agendu. A to je ograničenje legalnog kapaciteta u obiteljskom smještaju. Što se tiče Zakona o turizmu, nema transparentnih podataka koliko u jednom mjestu ima stanova i vikendica za odmor, koliko ljudi u njima boravi pa da bi se reklo moramo ograničiti daljnju urbanizaciju, dakle, ne želimo da se gradi više takvih stanova.

Prije svega je potrebno napraviti katastar objekata jer bi svatko u svojoj općini morao znati što mu se na terenu događa, koliko ima objekata, o kakvim je objektima riječ, koliko etaža, da li imaju garažu, bazen… Sve su to neke važni podaci da bi se izračunalo to maksimalno opterećenje destinacije. Takvih podataka nema i s time se onda može manipulirati. Jedino za što imamo konkretne podatke je ustvari kategorizirani smještaj i to se zna i onda se samo to uzima kao neki parametar na bazi kojeg se rade studije. A onda ovaj drugi dio, nekomercijalni smještaj, koji je puno veći, ostaje izvan sustava. I zato sam jako skeptičan.

Ni jedna manja općina neće imati kapacitete da radi takve studije i morat će angažirati konzultantske kuće. U Hrvatskoj ih ima dvije, tri i sve su na neki način bile uključene u izradu prijedloga novog Zakona. Ono što oni napišu bit će nešto što se neće moći provjeriti i ići će na korist određenih interesnih krugova, a na štetu lokalnog stanovništva. I to će sve još masno platiti turističke zajednice.

Za kraj, kako komentirate tu neku famu oko privatnog smještaja da je on najveći problem u hrvatskom turizmu. Vidimo da se velike metropole poput Barcelone i Budimpešte u potpunosti planiraju odreći najma stanova turistima, da se na Mallorci i drugdje protestira protiv turizma. Činjenica je, međutim, da je Hrvatska po pitanju privatnog smještaja jedna od zakonski najuređenijih zemalja EU i da se zna koliko se iznajmljuje.

– Do demonstracija lokalnog stanovništva dolazi onda kada su štete od turizma veće od koristi za samo lokalno stanovništvo. Kad se lokalno stanovništvo zapošljava u turizmu, kad imaju dodatni prihod od turizma, kad im se ulaže u infrastrukturu, jasno da neće biti protiv turističkog razvoja. Otok Krk je fantastičan primjer napretka koji je turizam donio samim otočanima. A kada govorimo o primjeru Španjolske, tamo se već dogodilo ono što će se nama sada desiti.

Obalna je crta preizgrađena, i to objektima za masovni smještaj. A to su hoteli, apart hoteli  i slično, a koji su usto zapriječili prilaz plažama, koji stvaraju ogroman pritisak na infrastrukturu i zapošljavaju stranu radnu snagu. Turizam nije razvijan tako da u njemu lokalno stanovništvo nađe egzistenciju, nego se isto tako uvozi radna snaga.

Kad se lokalna zajednica ne može zaposliti, ne može u turizam prodati svoje proizvode, ometano im je kretanje, kad ne mogu koristiti to more, naravno da im turizam smeta. I stalno se radi na puštanju informacija kako je turizam kod stanovništva „najveće zlo“. A sve ostalo je u redu. Nikad nismo pročitali da kamp koji primi 10.000 ljudi stvara pritisak i overturizam. Ili neko hotelsko naselje od 2.000 kreveta. Ali da turisti borave u privatnim kućama, to je pritisak.

Na kraju je turizam kolateralna žrtva. Ljudi na kraju protestiraju protiv onoga od čega žive ili bi trebali živjeti, i zato što je se došlo do apsurdne situacije da je lokalna zajednica isključena  iz koristi od turizma. Kapital jasno traži puteve da plati čim manji porez pa se aranžmani prodaju u Njemačkoj i tamo plaćaju porez pa te španjolske općine ni ne ubiru neki poseban prihod od turističke djelatnosti.

A što je s našom zemljom?

– Ovome što se događa se nitko ne bi trebao veseliti. Svih se to tiče. Svi će doći na red, prije ili kasnije. Veliko otvaranje obale i gradova za investicije u “mixed use” objekte, objekte koji će biti kombinacija iznajmljivanja apartmana od strane novih, bogatih vlasnika, mjesto povremenog boravka i gdje će se izgraditi prostori za ugostiteljstvo, trgovinu i slično “izbacit će iz igre” sve postojeće pružatelje usluga. Svime će gospodariti strani vlasnici a opsluživat će jeftina, uvozna radna snaga s dalekog istoka i tu jednostavno više neće biti prostora za gospodarske aktivnosti domicilnog stanovništva. Istovremeno će rasti porezni i para porezni pritisak na nekretnine u vlasništvu domicilnog stanovništva tako da će se obala i atraktivne lokacije u gradovima polako “isprazniti” od domicilnog stanovništva. Starije domicilno stanovništvo će prodavati nekretnine i odseliti u ubožnice upitne kvalitete života. Mladi će morati “trbuhom za kruhom” ali s ograničenim mogućnostima. Europa stenje prema velikoj krizi sličnoj onoj prije 2. svjetskog rata, Bliski istok srlja u novi rat, daleki istok je potencijalno novo krizno žarište…Ostaje Amerika, kao u vrijeme naših nonića i pranonića. Za teže fizičke poslove koje nitko ne želi raditi…

Treba, međutim reći i kako mi imamo uređenu ovu vrstu smještaja još od Austro-Ugarske, dakle, imamo zakone još iz tog doba prema kojima je pružanje usluge smještaja u kućanstvu bilo već tada regulirano i zvalo se kućna radinost. Dakle, koliko god je duga povijest turizma na ovim prostorima, toliko je dugo zakonski reguliranje obiteljskog smještaja koji je bio i nastavio se razvijati na istim pozicijama kao onaj u Austriji i nakon što su se mijenjale države. Dakle, imamo itekakvu tradiciju i povijest.

www.nedopinezic.com

Objavljeno

ŠTO UOPĆE ZNAMO O SVOM TURIZMU DA BISMO GA MJERILI ?

GDJE SMO S TURIZMOM ?

U Primorsko – goranskoj županiji znamo da ništa ne znamo. To smo i „napismeno“ potvrdili. Turizam nam se zaista događa i to u raznim oblicima. Dio toga „pohvatamo“, zabilježimo, nešto i naplatimo a veliki dio dođe i prođe mimo nas dok se mi „glođemo“ oko „sve tanje koščice“.

Evo samo par podataka:

Prazni stanovi

Dana 5.4. sam dobio odgovor od Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko – pravne poslove Primorsko – goranske županije u kojem se kaže:

„Državni zavod za statistiku dostavio je odgovor u kojem navode da je prema podacima Popisa stanovništva, kućanstva i stanova 2021. godine, u primorsko – goranskoj županiji bilo 43.914 nenastanjenih (praznih) stanova i 36.446 stanova za odmor (vikend kuće, apartmani, obiteljske kuće za odmor).

To bi ukupno činilo 80.360 nenastanjenih stanova.

Objekti  (stanovi) aktivni u turizmu

Dana 9.5. sam dobio odgovor Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj naše županije u kojem se daju sljedeći podaci: …“uvidom u preglednik Središnjeg registra na području PGŽ registrirano je 27.038 aktivnih objekata, bilo da se radi o objektima čiju su kategorizaciju zatražili građani u domaćinstvu ili poslovni subjekti (obrti i trgovačka društva). Radi se o apartmanima i studio apartmanima.

Prema istom izvoru, na prostoru PGŽ je registrirano 2.886 objekata vrste kuće za odmor, bilo da se radi o objektima čiju su kategorizaciju zatražili građani u domaćinstvu (2.616 kuća za odmor) ili poslovni subjekti (270 kuća za odmor).

Znači ukupno „u turizmu“ imamo 29.924 objekta.

Ostaje nam potpuno prazno od ukupno praznih  –   50.436 objekata.

Vikend objekti u eVisitoru

Dana 6.8. sam dobio treći odgovor u nizu o praznim stanovima, smještajnim objektima na prostoru Primorsko – goranske županije. Pitanje se odnosilo na evidentirane „nekomercijalne smještajne kapacitete“, u naravi „vikendice“ odnosno stanove i kuće za povremeni boravak.

Turistička zajednica Kvarnera koja ima uvid u eVisitor dala je sljedeće podatke:

„Od 15 lipnja do 31. srpnja 2024. godine u 9.568 vikendica boravi 47.510 turista koji su ostvarili 42.270 dolazaka i 918.592 noćenja.

Ovaj podatak je u suprotnosti s podatkom kojega sam dobio od Državnog zavoda za statistiku po kojemu imamo registrirano 36.446 stanova za odmor (vikend kuće, apartmani, obiteljske kuće za odmor). Razlika je – 26.878 objekata. U evidenciji eVisitora nedostaje 26.878 objekata, nešto malo manje nego što imamo ukupno registriranih, kategoriziranih objekata za smještaj turista (29.924).

Situacija je još gora ako uzmemo podatke za period od 1.1. do 14. 6. 2024. Tada je u e visitoru bilo prijavljeno samo 3.044 vikendice od, ukupnih 36.446. Treba međutim napomenuti da je  najmjerodavniji ovaj drugi period kad se do 15.7. moraju u eVisitor prijaviti svi vlasnici stanova i kuća za povremeni boravak i platiti paušalnu, godišnju turističku pristojbu Prema Zakonu o turističkoj pristojbi.

Uplaćena turistička pristojba

Ti prijavljeni stanovi i kuće za odmor su do 31.7. uplatili 381.388,32 eura turističke pristojbe od zaduženih 531.932,65 eura. Prema zaduženju ispada da se svaki objekt za povremeni boravak prosječno tereti s 55,60 eura turističke pristojbe. Kad bi se svi objekti evidentirali i teretili s ovim iznosom, to bi iznosilo 2.026.397 eura.

Prema podatku TZ Kvarnera u 9.568 vikendica boravi 47.510 turista što znači da po vikendici imamo kapacitet od 5 postelja. Po tome u ukupnom broju 36.446 „vikendica“ imamo ukupno 182.230 postelja. Međutim u evidenciji e Visitor nedostaje 134.390 postelja.

To znači da nam u špici sezone u Primorsko – goranskoj županiji boravi 134.390 neevidentiranih nekomercijalnih turista.

Tome dodajemo još potpuno praznih 50.436 objekata s potencijalom od 252.180 postelja.

Potpuna nepoznanica

O jednima i o drugima ne znamo ništa, nemamo nikakve evidencije. To je potencijalno 386.570 postelja u kojim mogu spavati ljudi, neformalni turisti.

Pitanje koje se nameće je : Tko je zadužen za ažuriranje prijava „vikendica“ u  eVizitor, kontrolu plaćanja paušalne turističke pristojbe za vlasnike i turističku pristojbu po noćenju za sve ostale prijatelje koji borave u takvim objektima?

Na kraju, moram primijetiti da u ovakvoj situaciji izostanka evidencije pravog stanja kapaciteta i ljudi na prostoru nekog turističkog mjesta, neke županije, primjena metodologije izračuna prihvatnog kapaciteta – ne može donijeti ispravan rezultat.

www.nedopinezic.com

 

Objavljeno

ŽESTOK UDAR NA IZNAJMLJIVAČE OBITELJSKOG SMJEŠTAJA

 

Razgovor sa Srđanom Hebarom, novinarem Večernjeg Lista za Temu broja 29.9.2024.

Ovdje je riječ o konačnom rješenju, o konačnom obračunu s obiteljskim smještajem. To što se radi u potpunoj je suprotnosti s agendom o održivom turizmu UNWTO-a.  Rezultat će biti potpuno izbetonirana obala s tisućama mastodonata, „aparthotela“, u naravi „mixed use“ objekata koji će biti istovremeno stambene i apartmanske zgrade. Time će se „izbaciti iz igre“ domaće iznajmljivače smještaja u apartmanima za korist nekretninskog kapitala. To je ono što se događa. Čisti nekretninski posao.

Turizam je nešto sasvim drugo, on je alat za revitalizaciju područja koja nemaju druge gospodarsko – ekonomske osnove. Za mjesta poput naših na Krku, ili kakvom drugom otoku ili obali, gdje nema industrije, gdje stanovništvo kroz naraštaje emigrira…

Turizam se u našim mjestima ispostavio kao dobar alat koji će preokrenuti trend  odlaska ljudi, pa čak i drugi dolaze živjeti. To bi trebala biti osnovna misao kada se razmišlja o strategiji razvoja turizma. A ona bi se trebala prvenstveno odnositi na – čovjeka. Lokalnog, autohtonog, domicilnog a ako hoćemo s poreznog stajališta, i poreznog rezidenta.

To znači da bi svatko tko živi u takvom kraju trebao biti potican ili privilegiran u odnosu na sve druge koji nisu porezni rezidenti, koji nemaju tu mjesto prebivališta i koji nisu aktivni članovi lokalne zajednice.

Mala općina živi od poreza na dohodak od nesamostalnog rada i samostalne djelatnosti. I taj se porez plaća prema mjestu prebivališta . Moje je prebivalište u Krku, a da imam, primjerice apartman u Zagrebu koji iznajmljujem tamo bih platio porez na dohodak od tog apartmana i porez na nekretninu. Ali sve duge poreze – porez na moj prvi dohodak, porez na honorare i slično, plaćao bih Krku jer mi je porezno središte Krk.

Ne mogu ja ovdje s otoka biti izjednačen s građanima koji žive u metropoli 12 mjeseci. Zar ne bih morao biti, ako sam investirao u apartman u Zagrebu, ipak u nepovoljnijem položaju od Zagrepčana ? Jer taj Zagrepčanin ima dijete, ono ide u vrtić. Vrtići se grade, zapošljavaju odgajateljice, pa dijete kreće u školu, grade se škole za djecu, zapošljavaju se učiteljice i čistačice, pa će otac otići u kvartovski kafić s dečkima, popiti rundu – dvije, pa treba zaposliti i konobara. Obitelj će u zgrebu otići i kod vulkanizera, pa će i on otvorit obrt jer mu ovi dolaze dva puta godišnje , on im čuva gume. Pa će ići kod autoelektričara i njega će hraniti, pa kod frizerke…Konačno oni plaćaju svaki mjesec iz svoje plaće porez na dohodak koji ide u kasu metropole. Ja ne. Moj porez ide u Krk.

Govorim to sve zbog toga što su sve ekonomske i društvene aktivnosti vezane uz – mjesto prebivališta. Mogli bismo to primijeniti na bilo koje mjesto u Slavoniji, ili na dalmatinskoj obali i otocima. Jasno je da  su oni koji tamo žive 12 mjeseci – heroji. I moraju biti nagrađeni a ne kažnjeni.

A strani vlasnici nekretnina na Krku ? Nagrada ili kazna ?

Oni plaćaju poreze u svojoj zemlji, a nije jasno kako mogu biti u istom ili boljem položaju od onoga tko živi na Krku ili kakvom drugom izolirnom otoku. Porezna strategija mora imati određeni cilj, a tu se vraćamo na priču o tome kako se moramo spasiti demografskog loma. Demografska slika na ruralnim područjima Hrvatske je katastrofalna, a zakonske izmjene poput najavljenih iselit će i ono malo ljudi koji na otocima borave cijele godine.

Ne smijemo se pretvoriti u vikend – zemlju, moramo sačuvati mlade da ne odlaze  van, i sačuvati život i izvan velikih urbanih centara. I čuvati taj život tijekom 12 mjeseci, a ne samo ta dva mjeseca kada je najatraktivnije. Jasno je da treba napraviti distinkciju tko su – rezidenti, oni s prebivalištem koji daju puni doprinos zajednici te – tko na otok dolazi kao investitor. Ne mogu oni biti isto tretirani od poreznika.

Što će sve vlasnici nekretnina morati plaćati ?

Porez na dohodak od imovine, odnosno iznajmljivanja apartmana turistima. Drugo je turistička pristojba, odnosno porez na krevet. Treće je članarina turističkim zajednicama, četvrto su komunalne naknade, odnosno lokalni porez po kvadraturi, peto porez na kuće za kuće za odmor koji sada postaje porez na nekretnine.

Koje je rješenje ?

Razgovor. Komunikacija s terenom, jer čini se kako se odluke donose kabinetski. Naša je  zemlja toliko različita , svaki kraj ima svoje specifičnosti, da je nemoguće uzimati bilo koji za primjer drugima. Treba otvoriti komunikaciju, to su stvari koje se rješavaju godinama. Treba snimiti stanje, testirati mjere, ali u partnerskom odnosu. Nekad smo imali strukovnu organizaciju pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, zvala se je Zajednica obiteljskog turizma HGK, pa smo razgovarali i tražili rješenja.

O koliko se iznajmljivača radi koji će biti pogođeni novim porezima? Govorili ste o udaru na iznajmljivače obiteljskog smještaja, tko će izvući najdeblji kraj ?

120.000 rješenja za kategorizaciju je izdano, a riječ je većinom o ljudima koji su u potpunosti hrvatski građani, rezidenti. Čak trećina tih ljudi, dakle 40.000 su umirovljenici. I oni će prvi doći pod udar. Prosječni hrvatski iznajmljivač obiteljskog smještaja ima šest postelja  za iznajmljivanje i prosječno ostvari 5.500 eura prihoda, tog drugog dohotka od imovine. Naravno, većina se tih smještaja nalazi na obali, otocima i u većim gradovima, na atraktivnim lokacijama. I uzmimo sad nekoga tko ima 400 eura mirovine a uprihodio je recimo tri, četiri tisuće eura preko ljeto iznajmljujući apartman. Taj novac on troši cijelu godinu na -lijekove, račune, odlazak u dućan, mora preživjeti zimu. I sad kad ga se optereti još jednim nametom, njega će to „klepnuti” mnogo više nego nekog drugog.

Uzmite i to da striji ljudi više ne mogu sami čistiti, klečati na podu, stajati na stolici i prati prozore, već moraju iznajmiti servis, čistačicu. Netko im mora voditi i digitalno poslovanje, buking, dolaske i odlaske, prijave i odjave, dopisivanje s gostima, pa im u tome netko od mlađih mora pomoći. Kad se sve zbroji, ne da će takvi ljudi biti u minusu zbog toga što desetljećima u svojim kućama iznajmljuju turistima ljeti smještaj već će i dugovati što će ih dovesti do razmišljanja o prodaji nekretnine i odlasku u neku ubožnicu gdje će skončati svoj život, ako nađu mjesto.

Nas bi država zapravo trebala zaštititi, prvenstveno te ponosne, starije ljudi koji nikada nisu ostali nikome ni za što dužni. Najprije treba imati drukčiji odnos prema domaćem čovjeku koji iznajmljuje ili ima vikendicu. Zašto ? Zato što su i jedan i drugi porezni rezidenti u Hrvatskoj. Različiti tretman trebaju imati stranci koji nisu porezni rezidenti u Hrvatskoj niti u mjestu u kojem imaju u vlasništvu nekretninu za provođenje slobodnog vremena. Svaka država prvenstveno vodi brigu o svojim građanima, i nisu, koliko god to žele, ravnopravni oni koji u to mjesto u drugoj državi dolaze iz vana, zar ne ?

Zamislite sebe, na primjer u Augsburgu ili Bledu. Imate li baš sva prava kao i domaći susjed koji je tu generacijama ? O.K. ako tko dođe, pa promjeni mjesto prebivališta, i dođe živjeti na otok, taj bi trebao biti stimuliran i objeručke prihvaćen. Da kad gledate Zagreb, Munchen ili Malinsku, da zaključite kako je bolje živjeti u Malinskoj, da se ljudi dosele iz velikih sredina, da preokrenemo trend. Na kraju jedno je stranac koji s nama ide u ribolov, i s nama živi cijelu godinu a drugo je stranac koji dovodi svoje sugrađane strance u neprijavljeni apartman…

Problem je vrlo praktičan, nas ima 20.000 koji tu stalno živimo i plaćamo sve poreze i sva davanja. Plaćamo i za one zbog kojih su proširene ceste, dodane vodovodne i kanalizacijske cijevi, trafostanice… skupa infrastruktura. Mi tu infrastrukturu  plaćamo kroz 12 mjeseci svim navedenim porezima i davanjima, plaćaju i turisti kroz cijenu boravka ali vlasnici kuća za odmor plaćaju daleko manje.

Spominjete i sumnjiv strani kapital, što je točno problem ?

Dolaze ljudi, to nije ništa novo, sa sumnjivim kapitalom sa svih strana kontinenta. Grade, kupuju, trguju. Time se podižu cijene nekretnina pa sutra naša djeca više neće moći na otoku kupiti nekretninu. Ako tko ne naslijedi kakvu kuću, neće je moći kupiti ništa za stanovanje. Morat će se odseliti. Zamislite  umirovljenike koji nemaju djece ovdje, djeca su odselila, a oni taj porezni pritisak neće moći izdržati. Morat će prodati kuću, završiti svoj život kako smo već rekli a djeca se više neće imati kamo vratiti… Ugasiti će se vatra na ognjištu.

www.nedopinezic.com

 

Objavljeno

STATUS PRAZNIH STANOVA I TURISTIČKA PRISTOJBA

POREZNI STATUS KUĆE ZA ODMOR

Iako je evidentan strmoglavi porast broja praznih stanova kojih u Hrvatskoj ima već više od 600.000, još uvijek postoji siva zona u pogledu tretiranja tih stanova s obavezama poreza i turističke pristojbe.

„Ministar financija Marko Primorac već je dao naznačiti na koji će se način na mala vrata uvesti porez na nekretnine, upravo modifikacijom poreza na kuće za odmor – koji će promijeniti ime:
“Taj porez ima jedan nespretan naziv, on mora prije svega promijeniti svoje ime. Sada postoji dilema kod pojedinaca, ako se radi o porezu na kuće za odmor, odnosi li se to i na prazan stan u centru nekog grada. Odnosi! Odnosi se na sve objekte i građevina ili dijelova građevina, osim na one u kojima netko živi ili je netko trajno iznajmio”, kazao je.“ ‘Razmišljamo o uvođenju poreza na nekretnine. Prije svega za one koje stoje prazne’ – Poslovni dnevnik  ‘Razmišljamo o uvođenju poreza na nekretnine. Prije svega za one koje stoje prazne’ – Poslovni dnevnik 

Ovime je nedvojbeno jasno da svaki stan, kuća, stambeni objekt koji nije trajno iznajmljen ili na čijoj adresi nema prijavljenog prebivališta ili boravišta ima status „kuće za odmor“. U tom smislu je jasno i na koga se odnosi obaveza plaćanja poreza na „kuće za odmor“. Visinu tog poreza određuju predstavnička tijela općina i gradova i može iznositi najviše do 5 eura po metru kvadratnom korisne površine.

STATUS KUĆE ZA ODMOR PREMA ZAKONU O TURISTIČKOJ PRISTOJBI

Zakon o turističkoj pristojbi – Zakon.hr

U članku 4, stavak 5 stoji da je obveznik turističke pristojbe vlasnik kuće, apartmana ili stana za odmor (definicija navedena u poreznom statusu) u općini ili gradu koji nije smještajni objekt u smislu Zakona, za sebe i sve osobe koje noće u toj kući, apartmanu ili stanu. Prema Zakonu o turističkoj pristojbi, kućom, apartmanom ili stanom za odmor smatra se svaka zgrada, apartman ili stan koji se koristi povremeno ili sezonski a koji nije smještajni objekt. Isto se odnosi kako za državljane RH tako i za one iz EU zemalja i zemalja Europskog ekonomskog prostora te Švicarske konfederacije.

Turističku pristojbu vlasnici i članovi uže obitelji te sve osobe koje noće u tom objektu plaćaju po noćenju. Izuzetno vlasnici i članovi uže obitelji mogu platiti turističku pristojbu u paušalnom iznosu za period 15. lipnja – 15. rujna uz 70% popusta. Turistička pristojba po odrasloj, punoljetnoj osobi iznosi 1,33 eura za period od 1.4. do 30. 9., odnosno 0,93 eura za ostali dio godine (Grad Krk) po noćenje pa bi puni iznos za 90 dana bio 119,7 eura ako bi se plaćalo po noćenju, odnosno 35,91 eura s popustom za vlasnike i članove uže obitelji. Ako se turistička pristojba plati u paušalnom iznosu, onda ona za vlasnike ovih objekata (dvoje) iznosi već navedenih 35,91 euro a za ostale članove uže obitelji iznosi 13,27 eura.

ROKOVI PLAĆANJA I OBAVEZNA PRIJAVA

Vlasnik kuće, apartmana ili stana za odmor koji plaća turističku pristojbu paušalno, dužan ju je platiti do 15. 7. tekuće godine. Ako se plaća po ostvarenom noćenju onda se plaća zadnjeg dana boravka.

Vlasnik „kuće za odmor“ obavezan je istu unijeti u e visitor te putem istog prijaviti sebe i članaove uže obitelji jednokratno ako turističku pristojbu plaća u paušalnom iznosu, odnosno prijaviti i odjaviti sve ostale osobe na noćenju pri dolasku (24 sata od dolaska i na dan odlaska) i odlasku. Za dio godine kad se ne plaća turistička pristojba (15.9. do 15.6.) vlasnik „kuće za odmor“ dužan je prijaviti ostale osobe na noćenju putem e visitora u roku od 24 sata od dolaska bez obaveze plaćanja pristojbe.
Osobe s prebivalištem u mjestu ili gradu koji ima status turističkog mjesta (osnovana je lokalna turistička zajednica), također mora putem e visitora u roku od 24 sata od dolaska prijaviti ostale osobe na noćenju i odjaviti ih zadnjeg dana boravka bez obaveze plaćanja turističke pristojbe.

RASPODJELA PRIHODA OD TURISTIČKE PRISTOJBE

Turistička se pristojba raspoređuje na sljedeći način:
3,5% na račun Hrvatske turističke zajednice za razvojne projekte i programe turistički nerazvijenih područja
2% na račun Hrvatske turističke zajednice za projekte i programe udruženih turističkih zajednica
(nakon odbijanja 5,5%)
20% na račun Hrvatske turističke zajednice
15% na račun regionalne turističke zajednice
65% na račun lokalne turističke zajednice od čega 30% na račun općine ili grada namjenski za poboljšanje uvjeta boravka turista

NADLEŽNA INSPEKCIJA I SANKCIJE

Za kontrolu prijave, odjave osoba na noćenju, plaćanje turističke pristojbe u „kući za odmor“ nadležna je turistička inspekcija Državnog inspektorata. Nadležni inspektor je dužan bez odgađanja, najkasnije u roku od 15 dana od dana izvršenja inspekcijskog nadzora podnijeti optužni prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka odnosno izdati prekršajni nalog ili naplatiti novčanu kaznu na mjestu izvršenja prekršaja.
Novčane se kazne kreću u rasponu od 1.000 (132,7 eura) do 2.000 (265,44 eura) kuna odnosno 4.000 (530,9 eura) do 6.000 kuna (796,33 eura) za „ponavljače“. Možda najveća reperkusija je evidencija prekršaja u policijskoj evidenciji što nije ugodno i može imati dodatne implikacije.

POTENCIJALNI PRIHOD NA PRIMJERU KVARNERA

U Primorsko – goranskoj županiji je evidentirano ukupno 80.360 stanova u kojima nema prijavljenog prebivališta ili boravišta. Od tog broja kao kuće, stanovi ili apartmani za odmor vodi se njih 36.446 dok se 43.914 stanova za odmor vodi kao potpuno prazni. Prema Zakonskoj regulaciji o porezu na kuće za odmor i prema zakonu turističkoj pristojbi svih 80.360 stanova imaju status kuća za odmor. Svi bi trebali platiti porez na kuće za odmor u visini do 5 eura po metru kvadratnom korisne površine godišnje i svi bi trebali platiti barem paušalnu turističku pristojbu za vlasnike i članove uže obitelji. Kad bi se naplatila paušalna turistička pristojba za dvoje vlasnika i barem jednog člana uže obitelji to bi iznosilo na godišnjoj razini 6.837.832,20 eura. Od tog iznosa 376.080,77 euro bi se izdvojio za nerazvijena područja i udružene turističke zajednice (Gorski kotar), 1.292.350,246 eura bi se uplatilo Hrvatskoj turističkoj zajednici, 1.025.674,83 eura bi bilo uplaćeno Turističkoj zajednici Kvarnera i ostatak od 4.143.726,354 bi bilo uplaćeno svim lokalnim turističkim zajednicama od čega 1.243.117,90 eura općinama i gradovima Primorsko – goranske županije. Ovo je najskromniji mogući učinak poštivanja zakonskih odredbi. Učinkovitijim nadzorom, kad bi se naplatilo noćenje ostalih osoba u periodu od samo 30 dana ( dvije osobe ) po stanu, tada bi se naplatilo dodatnih 6.412.728 eura.

https://nedopinezic.com/2024/06/13/kategorizirani-smjestaj-i-prazni-stanovi-na-kvarneru/ 

OGROMNI GUBICI PRIHODA ?

Pitanje je koliko se Turističke pristojbe vlasnicima, članovima uže obitelji i ostalim osobama na noćenju u stanovima, apartmanima i kućama za odmor u Primorsko – goranskoj županiji naplati ? O naplati na razini cijele Hrvatske i onih više od 600.000 praznih stanova da i ne govorimo.

https://nedopinezic.com/2024/07/08/prazni-stanovi-i-turizam/ 

www.nedopinezic.com

Objavljeno

PRAZNI STANOVI I VARLJIVA TURISTIČKA STATISTIKA

Do sada izbjegavana tema zapravo je najvažnija tema sadašnjeg trenutka hrvatskog turizma.

Hoće li potpuno nestati tako zvani “kategorizirani smještaj u domaćinstvu”?

Da li će ukupni statistički podaci i dalje rasti na osnovu “neformalnih” turista iz “praznih stanova” ?

Zašto u nekim sredinama, osobito u većim gradovima, aktualna vlast izbjegava pokretanje projekta socijalnog stanovanja za mlade obitelji;  a za manjak takvih stanova optužuje građane koji iznajmljuju smještaj turistima ?

Zašto i dalje buja novogradnja stanova na atraktivnim područjima unatoč što imamo već više od 600.000 praznih stanova ?

“Slučaj Rijeka” kao upozorenje.

O ovim i drugim pitanjima o kojima se ne govori u javnosti, za sada možete čitati i preslušati samo ovdje:

“Ljudi u nesigurnim vremenima gube povjerenje u novac i ulažu u beton, a Hrvatska je dozvolila izgradnju stanova bez obzira na mjesto prebivanja, rekao je Nedo Pinezić, savjetnik  za razvoj održivog turizma i predsjednik Odbora za turizam Županijske skupštine PGŽ.

U Hrvatskoj je 600 tisuća praznih stanova, u PGŽ 40 tisuća a u Rijeci čak 12 tisuća praznih stanova, što je grad veličine Karlovca.

Samo je dvije tisuće stanova u Rijeci u turističkom najmu. Nedo Pinezić tumači da prazni stanovi ne donose korist nikome, osim svojim vlasnicima.

Smatra da bi za privatne investicije u stanogradnju trebali odrediti različite porezne stope, u korist domicilnog stanovništva te da bi stanove u vlasništvu države i gradova trebali opremiti i ponuditi za stanovanje mladim obiteljima po povoljnom najmu.

I turističku ponudu treba razvijati na korist domicilnog stanovništva, autohtono i održivo. O tome kako zadržati mlade ljude, a gostima ponuditi autohtone i održive doživljaje, razgovarali smo u emisiji Kafe. Poslušajte:”

https://radio.hrt.hr/radio-rijeka/zivot/nedo-pinezic-nije-turizam-kriv-za-rast-cijena-nekretnina-prazni-stanovi-cuvaju-novac-svojim-vlasnicima-11634601?fbclid=IwZXh0bgNhZW0CMTEAAR21TxCZShtficwczGUc57Wai_Us3MXkY5FVvOwu6JKLv5hc6qkMw2ILBTw_aem_6nPW4mg3eVHQ3VezCI9ozA

Objavljeno

Svake godine u ovo doba Barcelona …

Mitska usporedba Barcelone i Hrvatske

Barcelona se periodično, baš u ovo doba godine, spominje kao grad koji uvodi „zabranu iznajmljivanja apartmana turistima“. Takva se vijest „reciklira“ iz godinu u godinu pred glavnu turističku sezonu. https://www.poslovni.hr/nekretnine/barcelona-stopira-gradnju-novih-hotela-i-apartmana-323494

Na ovu se vijest nižu osvrti, komentari, medijske objave o „primjeru kojega trebaju slijediti i hrvatski gradovi“. Na stranu motivi takvih inicijativa ali ono osnovno redovito nedostaje. Što je Barcelona?
Barcelona je glavni grad španjolske pokrajine Katalonije i glavno industrijsko i trgovačko središte Španjolske. Barcelona je jedna od najvećih morskih luka Europe, među najvećima na Mediteranu. Urbana aglomeracija Barcelone proteže se na čak 803 km2 i broji više od 4,2 milijuna stanovnika. Šesta je po veličini metropola u Europi.
Barcelona je, osim prijestolnice nogometnog diva F.C. „Barcelona“, i jedna od u svijetu vodećih turističkih destinacija. Četvrti je grad, nakon Pariza, Rima i Londona po posjećenosti u Europi. Barcelonu godišnje posjeti 19 (2019.) do 26 milijuna turista.(2023.).

Hrvatska – Španjolska

Zanemarimo za trenutak usporedbu Hrvatske i Barcelone, kojoj ćemo se vratiti kasnije. Što je Španjolska u odnosu na Hrvatsku ?
Kraljevina Španjolska zauzima 504 030 km2 površine, 51 je zemlja na svijetu po veličini i ima 46,5 milijuna stanovnika. 8. je gospodarska sila svijeta, druga po popularnosti kao turističko odredište. 2023. Španjolska je imala 85 milijuna turističkih dolazaka.
E sad, Hrvatska ima oko 3,8 milijuna stanovnika, u 2023. imala je 20 milijuna turističkih dolazaka. I u jednom i u drugom slučaju govorimo o dolascima koji su evidentirani. Teško da se po bilo kojem parametru mogu uspoređivati velika Španjolska i mala Hrvatska. Isto se odnosi i na turizam.

Barcelona kao mit

Vraćamo se na Barcelonu. Ovaj grad – destinacija ima više stanovnika od Hrvatske. Taj grad ostvaruje više turističkih dolazaka od naše najjače turističke destinacije, Istre i gotovo kao cijela Hrvatska. 2019. Barcelonu je posjetilo 19 milijuna turista. Te iste godine kroz zračnu luku je prošlo 53 milijuna putnika. Registriranih postelja za turiste ima navodno oko 70.000. Koliko pak ima onih drugih, „nekomercijalnih“, to nitko ne zna. Zna se naime samo za one kapacitete koji se oglašavaju preko poznatih platformi pa gradske vlasti s njima uporno ratuju. Međutim „slobodnih putnika“ preko rodbine i prijatelja ima iznimno mnogo, osobito u stanovima i kućama za odmor u vlasništvu stranaca. I to je možda jedina dodirna točka s hrvatskom stvarnošću. U neevidentiranom turističkom prometu prevladavaju tako zvani „prazni stanovi“. Od tuda i sva “zbrka i strka”. https://nedopinezic.com/2023/03/31/za-nekretninski-balon-nije-kriv-turizam/

Barcelona se iz godine u godinu pojavljuje kao „mitsko mjesto“ borbe protiv „apartmanizacije“, što god to značilo. Osim krivog naziva za masovnu pojavu investicijskog ulaganja u prazne stanove ( „apartman“ je vrsta legalnog turističkog smještaja pa se pojava treba zvati „izgradnja stanova za tržište“), autori ovakvih vijesti slučajno ili namjerno skreću pozornost s pravog problema i pri tome stigmatiziraju stalno stanovništvo koje legalno iznajmljuje smještaj turistima. https://www.novilist.hr/novosti/svijet/u-ovom-gradu-zatvaraju-sve-apartmane-za-kratkorocni-najam-suzbijamo-rast-troskova-stanovanja/ .

Lokalna vlast je ta koja treba investirati u socijalne stanove ali ovakva vlast izbjegava tu odgovornost i lakonski prebacuju krivicu za manjak socijalnih stanova na svoje građane. Stranke slične orijentacije poput one u Barceloni kopiraju svoj uzor i u Hrvatskoj, osobito u Rijeci, Zagrebu Splitu. https://nedopinezic.com/2024/06/13/kategorizirani-smjestaj-i-prazni-stanovi-na-kvarneru/ . Odraz tako zvane „woke politike“ su rezultati nedavnih EU parlamentarnih izbora. Nesposobnost suočavanja s izazovima u teškim vremenima i traženje “krivca“ među vlastitim građanima dolazi na naplatu. Povjerenje građana koji teže preživljavaju od početka do kraja mjeseca u takvu politiku i takve stranke pada diljem Europske unije. https://www.index.hr/vijesti/clanak/suluda-woke-politika-razara-eu/2572799.aspx  .

Poruka za kraj bi bila vrlo jednostavna, često su ju upućivali naši stari kad bismo se na nešto požalili: „Ćapajte se posla“.

https://10best.usatoday.com/interests/explore/see-barcelona-spain-on-stunning-photo-tour/

Fotografija Barcelone iz zraka: https://en.wikipedia.org/wiki/Barcelona#/media/File:Aerial_view_of_Barcelona,_Spain_(51227309370)_(cropped).jpg 

www.nedopinezic.com

Objavljeno

KATEGORIZIRANI SMJEŠTAJ I PRAZNI STANOVI NA KVARNERU

Teza o prevelikom broju kategoriziranih stanova za najam turistima nije istinita

Mogli bismo reći da se i u ovoj domeni pojavljuje fenomen „lažnih vijesti“. Sustavno ponavljana teza postaje u percepciji javnosti činjenice iako bez ikakvih dokaza.
To je jedan od razloga zašto tražimo informaciju izravno od nadležnih tijela a onda ju dijelimo sa zainteresiranom javnošću.
Jedna od takvih prigoda je postavljanje vijećničkog pitanja na zasjedanju Županijske skupštine.

U Primorsko – goranskoj se županiji odgovori daju zaista u propisanom roku i na zadovoljavajući način.
Suprotno tome, stanje je nezadovoljavajuće, kad je u pitanju informacija o kategoriziranim smještajnim objektima i onima koji imaju status „prazni stanovi“.

Kategorizirani smještaj u stanovima u Primorsko – goranskoj županiji

Još se uvijek konsolidiraju podaci koji su se do 2023. godine vodili kroz više upisnika kao što su:  Upisnik o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, Upisnik o minimalnim uvjetima i uvjetima za kategoriju ugostiteljskih objekata i dr. Svi su se upisnici, osim onog za građane u domaćinstvu, vodili ručno u obliku uvezene knjige.

2023. je pokrenut Središnji registar za ugostiteljske djelatnosti i usluge u turizmu u sklopu Hrvatskog digitalnog – e Turizma. Na žalost još uvijek nisu svi podaci verificirani i uneseni u e sustav.
Ono što se sad može iščitati iz tog sustava a odnosi se na Primorsko – goransku županiju je podatak da imamo ukupno registrirano 27.038 objekata za smještaj turista u stanovima (apartmanima). Pri tome su građani registrirali 19.333 smještajna objekta vrste apartman i 6.158 objekata vrste studio apartman. Poslovni su subjekti registrirali 1.233 apartmana i 314 studio apartmana.

Također na području županije imamo registrirano i 2.616 kuća za odmor u vlasništvu građana i 270 kuća za odmor u vlasništvu poslovnih subjekata.
Od ukupno 80.360 „praznih stanova“, 29.024 su oni koji su kategorizirani za iznajmljivanje turistima a 51.336 je bez kategorizacije i bez prijave prebivališta ili boravišta osoba na tim adresama. Odnos kategoriziranih stanova za najam turistima prema potpuno praznim, nekorištenim stanovima na čijim adresama nema prijavljenog boravišta ili prebivališta je 1 prema 2.

Rijeka – grad praznih stanova

U Rijeci je evidentirano 1.518 kategoriziranih apartmana i studio apartmana i 19 kuća za odmor. Od toga su poslovni subjekti kategorizirali 94 apartmana i niti jednu kuću za odmor.
Od ukupno 14.238 praznih stanova, u Rijeci je kategorizirano za najam turistima 1.631 stan. 12.607 stanova je potpuno praznih, nekorištenih, na čijim adresama nema prijavljenog boravišta ili prebivališta. Odnos kategoriziranih stanova za najam turistima i praznih, nekorištenih stanova je 1 prema 7,5.

Zašto je ovakvo stanje nepovoljno ?

Sama činjenica o velikom broju praznih stanova koji ne služe za stalni, privremeni ili povremeni boravak govori da možda nemamo evidenciju niti saznanje o stvarnom broju posjetitelja u nekom mjestu, gradu poput Rijeke. To bi značilo da u nekom trenutku u Rijeci može u ovih 12.607 praznih stanova ukupno boraviti 50.000 ljudi a da nisu nigdje evidentirani.

50.000 neevidentiranih prema 6.500 evidentiranih posjetitelja, turista čini ne malu razliku u smislu sagledavanja „nosivih kapaciteta destinacije“. Ako 6.500 turista u gradu od 90.000 stanovnika predstavlja „overtourism“ i zbog toga se poreznom presijom želi smanjiti taj legalni kapacitet, što je s „pritiskom nevidljivih“ 50.000 ?

S poreznog stajališta 12.607 praznih stanova ne doprinosi ništa a 1.631 kategorizirani stan doprinosi paušalnim porezom na dohodak, paušalnom turističkom pristojbom i članarinom.

S vlasnicima ovih stanova turističke agencije, servisi za čišćenje i održavanje mogu legalno sklapati ugovore dok kod praznih stanova turističke agencije ne mogu posredovati a ugovoreni servisi za čišćenje bude pozornost poreznih vlasti.

Navedeni podaci također ukazuju na pojavu rasta broja praznih stanova i pada broja stalnih stanovnika. Manjak stalnih stanovnika odražava se na ekonomsku moć jedne sredine, manjak prihoda od poreza na prvi dohodak (plaću) i sve teže održavanje dostignute razine komunalnog standarda.

Manjak stalnog stanovništva kompenzira se uvozom radnika iz dalekih zemalja sa sasvim drukčijim kulturološkim navikama. Oni svojim skromnim zahtjevima utječu na niske plaće i nizak standard stanovanja radnika. To dodatno motivira domicilno stanovništvo na odlazak. Daljnjom stigmatizacijom i dodatnom poreznom presijom domicilnog stanovništva koje nastoji ostvariti drugi dohodak za svoje životne potrebe tjera se iste na prodaju nekretnina novim vlasnicima bez prebivališta i boravišta u mjestu stjecanja nekretnine.

Jednostavno rečeno, ako plaća nije dovoljna za pokrivanje troškova života a s naslijeđenim i stečenim nekretninama se ne može ostvariti drugi dohodak dovoljan za održavanje istih i poboljšanje obiteljskog životnog standarda, logičan korak je prodaja nekretnine. Nekretninu kupuje onaj tko ima novaca a to su pretežito stranci; gotovo uvijek oni koji nemaju prebivalište ili boravište ondje gdje su kupili nekretninu.

Gorka istina nije privlačna

Demografska kriza ima više uzroka a iza svega stoji ne razumijevanje i nepoštivanje prava i potreba lokalnog stanovništva. Dokaz tome su i izjave čelnih ljudi nekih političkih stranaka kao i predstavnika izvršnih vlasti u općinama i gradovima koji se redom okomljuju na iznajmljivače. O bujanju stanogradnje za tržište i rastu broja praznih nekretnina kojih prema posljednjim podacima u Hrvatskoj ima preko 600.000 – ni riječi !?

*Fotografija: Marko Valjak
www.nedopinezic.com