24 SATA U TRSTU

Trst je naš
„Trst je naš“ , bile su parole u vrijeme „Tršćanske krize“. 1947. bio je uspostavljen „Slobodni teritorij Trsta nakon što je 1945. širi teritorij Venezia – Giulia bio, nakon pada Italije, pod protektoratom saveznika Dio je bio pod nadzorom partizanske vojske nove države u nastajanju FNRJ. Kriza  je trajala od 1945. do 1955. kada je Londonskim ugovorom razriješena situacija.  SFR Jugoslavija i Republika Italija su konačan sporazum o granici oko Trsta potpisale tek 1975. Trst je cijelo vrijeme do raspada SFRJ i uspostave novih demokratskih država na tom prostoru, bio naš glavni grad za kupovinu svega i svačega. Svoju snagu Trst je crpio upravo kroz ponudu roba i usluga širokog spektra ciljano prema stanovnicima tadašnje SFRJ.
Promjenom geopolitičke situacije, Trst pada u novu krizu, jer „Trst više nije naš“ glavni trgovački grad.

Doduše Trst je još od vremena Austrijske vladavine bio razvijan kao važan lučki i industrijski centar. Pred kraj dvadesetog stoljeća i početkom 21., grad se našao pred izazovom transformacije. Neuspjeli pokušaj revitalizacije maloprodajne ponude različitim proizvodima iz Kine trajao je dok ga nisu zasjenili veliki trgovački centri diljem šire regije. Danas je taj segment sveden na minimum.

Trst danas

Trst danas, sa svojih oko 207.000 stanovnika, jakom lučkom djelatnošću,industrijskom zonom i porastom turističkog prometa, jedan je od zanimljivijih gradova na moru u bližem okruženju. Ratom u Ukrajini Trst postaje vratima istočne Europe. Tako je 2022. u luci Trst iskrcano 877.795 kontejnera, 320.327 prikolica za prikopčavanje na kamione ili željezničke konvoje. Iskrcane su velike količine metalurških proizvoda sa stopom rasta od 30,38%, zatim žitarica, vapna, minerala, građevinskog materijala također s rastom od 13,63 %, sve ukrcano na 9.536 teretnih vlakova i nepoznat broj kamiona a 90% robe nije bilo namijenjeno talijanskom tržištu.

Palmanova jučer i danas

Nas pak zanima Trst kao grad zanimljiv za kratke boravke. Da bismo stekli uvid, „skratili“ smo radni petak do 13:00 i uputili se prema Italiji. S Krka nam treba oko 2 sata, nešto manje ako nema prometnih gužvi na putu. Naravno prvo odredište je poznati IKEA centar u Villesseu jer uvijek nam nešto treba za kuću. Dobra kava, brza kupovina po narudžbi i pravac za Palmanovu. Nakon „trgovačkog pada Trsta“ , devedesetih godina prošlog stoljeća, Palmanova je bila odredište prvog poznatog trgovačkog centra sa svime za kuću, kućanstvo, s dobrom ponudom prehrambenih proizvoda…No i to je vrijeme prošlo. Danas je Palmanova (inače prekrasan srednjovjekovni grad) najpoznatija po „Outlet Villageu“. Opet šetnja od dućana do dućana, opet izvrsna kava i par dobrih „zgoditaka“ na „scontima“.

Utrka za večeru

Nakon toga, konačno za „naš“ Trst. Bliži se noć, treba izabrati između odlaska u apartman ili odlaska na večeru, jer se može dogoditi da zakasnimo. Parkiramo negdje u blizini smještaja, spuštamo se u središte grada pješke u potrazi za slobodnim stolom za večeru. Prvih par pokušaja bilo je neuspješno jer se za svaki bolji restoran traži rezervacija. Nećemo više riskirati, odlučujemo se za pizzeriju. Odluka je bila dobra kao i hrana uz par antipasta, odličnu pizzu, malo dolce, pivo, voda…Cijena za 4 osobe nešto ispod 100 eura. U cijenama više nema razlike u korist Hrvatske, u to smo se već uvjerili.

Živo petkom na večer

Šetnja centrom Trsta otkriva jedan vibrantan, pulsirajući turistički grad koji se zaista uspješno transformirao u poželjno odredište. Umjesto nekadašnjih “magazzina”, trgovina svim i svačim sad na prostoru od marine do Ponte rossa posjetitelji uživaju u ponudi stotinjak različitih restorana, kafića, slastičarnica, ribarnica, marendarnica, pizzeria…Ulice su pone ljudi u petak na večer, kao i sve terase, čuje se muzika, živa, ona s DJ pulta… Puno mladih ljudi, žamor, razgovor, uživanje u dobom vinu uz dobru hranu… melem za uši nakon sasvim drukčije zvučne kulise u to doba u Rijeci, na primjer.

Aapartman u stambenoj zgradi

Apartman se nalazi u stambenoj zgradi, parkiranje na ulici kao i u Rijeci. Bukirali smo putem bookingcom platforme, dobili instrukcije za ulazak u stan / apartman. Ništa posebno atraktivno ali opet ima sve što treba. Na fasadi nema nikakvih oznaka „kategorizacije“. Dvije komotne sobe i jedna dječja, kuhinja, blagovaona u hodniku, tuš/wc mali balkoni s obje strane zgrade. Cijena 200 eura na noć za 4 osobe, turistička pristojba se plaća posebno, 2 eura po osobi.

U istoj zgradi u prizemlju dobar kafić, onako talijanski, sa svom ponudom koju koristi lokalno stanovništvo i nas četvoro na doručku. Atmosfera odlična, domaća, ugostitelji ljubazni, osjećaj jako dobar. Nitko nas nije prozivao, pitao što ovdje radimo, nismo sreli ni jednog stanara zgrade, nitko nije nama smetao a i mi smo samo prespavali, onako umorni, bez riječi.

Imam osjećaj da bi se u Hrvatskoj to uskoro moglo promijeniti. Moguće je da stanari od iduće godine „rade zasjedu“, provjeravaju je li netko u svojstvu turista u susjedovom stanu…Sve bi moglo biti drukčije nego što je bilo nama u Trstu ako se usvoji restriktivni zakon po kojemu stanari daju (ili ne daju) dozvolu jedan drugome za najam stana turistima.

Ležerna subota

Subotnje jutro nakon dobrog doručka u „našoj“ zgradi, rezervirano je za kupovinu u Trstu. Sad su to malo drukčiji dućani, ima sve više originalnih talijanskih proizvoda a najveći iskorak je svakako već međunarodno rasprostranjeni koncept  https://www.eataly.net/eu_en/stores/trieste . Pod jednim krovom, nekadašnjeg lučkog skladišta svoje mjesto je našao odličan koncept tržnice, restorana, vinoteke, pršutarnice, sirarnice, mesnice…s ogromnim izborom vina iz svih vinskih regija Italije, ali i svih drugih, originalnih brendiranih talijanskih prehrambenih proizvoda. Već smo posjetili jedan takav „talijanski centar“ u Stockholmu. Ovaj u Trstu je na fantastičnoj lokaciji, otvoren je cijeli dan i izvrsno dobro posjećen.

Ručali smo u napolitanskom restoranu uz sami Ponte rosso, nekadašnji „buvljak“ a danas lijepo, uredno mjesto jednog novog Trsta. Dobra hrana, dobro vino, voda, predjelo i glavno plus desert, negdje oko 40 eura po osobi.

Prošlo je naših 24 sata u Trstu. Moramo doma. Idućom prilikom ćemo tih 24 produžiti na 48 sati da uhvatimo subotnju večer. Trst pruža odličan odmak od svakodnevice zato sve više ljudi iz Rijeke upražnjava ovu naviku. Opet je „Trst naš“. https://www.intrieste.com/ 
www.nedopinezic.com

TRODNEVNI IZLET NA LOŠINJ SKUTEROM S KRKA

Skuter je zakon

Moped, skuter, motocikl izvrsno je prometno sredstvo za kretanje otokom i s otoka na otok u ljetnim mjesecima. Više je razloga za to. Vožnja na dva kotača po izrazito toplom vremenu ugodnija je od one u automobilu, s mopedom je lako izbjeći prometnu gužvu, mogu se koristiti i uski putovi kao alternativni pravci, parkiranje je svuda dostupno i besplatno, na trajekt se uvijek stiže preko reda jer dvokotači popunjavaju „rupe“ u koje automobil ne stane. Uz sve to treba dodati i malu potrošnju goriva, niže cijene trajekta i dostupnost nekih uvala i plaža do kojih se ne može doći automobilom.

Istraživanje kvarnerskih otoka

Već smo ranije prošli otoke Rab i Pag u samoj špici turističke sezone, https://nedopinezic.com/2022/08/17/plavom-magistralom-s-krka-na-pag/?fbclid=IwY2xjawEts15leHRuA2FlbQIxMQABHT-n6o7-uOv6XsrmP6xhQDu2aDSNrYz8Wyf14eOSVAIfbRRk7LetOHs5Dg_aem_8zLai_RwPAjVw38gjyEr5w pa smo ohrabreni tim iskustvom odlučili na isti način obići i dio otoka Lošinja. Moja supruga Ksenija i ja za putovanje koristimo naš dvadeset godina star Kymco Agility 125. jednostavan, robustan mali skuter koji nas nikad nije iznevjerio. Šogorica Dolores  i šogor Valentino su za tu pliku iznajmili malo bolje vozilo – Kymco Downtown 300i.

Putovanje počinje u luci Valbiska. Kupovina karata je jednostavna, organizacija ukrcaja odlična. Dobro je uzeti povratnu kartu da se izbjegne čekanje za kartu u povratku na Cresu gdje je situacija u luci puno nepovoljnija. Nakon pristajanja trajekta, dobro je pričekati da svi automobili krenu i krenuti na daljnji put posljednji. Zbog velike i neobjašnjive nervoze, žurbe, pretjecanja, sigurnije je držati se začelja takvog konvoja. Zapravo je to jedan vrlo opasan fenomen. Kod iskrcaja vozila na Cresu ali i na Krku, vozači se ponašaju neobjašnjivo agresivno, kao da se bore za „pole position“ na nekoj velikoj utrci. Opasno i nepotrebno. Zato, „pamet u glavu“.

Grad Cres

Grad Cres je nezaobilazna točka na putovanju prema Lošinju. Centar starog grada je uvijek privlačan, s puno zanimljivih detalja u uskim uličicama. Riva je zaštitni znak Cresa a ponuda okolnih dućančića izvrsna. Cres „mala Venezia“, kako mu često zbog arhitekture tepamo, ima onaj „talijanski štih“ i u uređenju javnih i privatnih prostora. Estetika prostora, uređenja ali i onoga što se nudi u prodaji, sve je na visokoj razini. Naravno, kava i sladoled se naručuju u slastičarnici „Bacio“.

U Cresu se može i nadopuniti gorivom mali spremnik skutera ako ste to propustili učiniti u Valbiski. Nastavak putovanja nas vodi do drevnog Osora. Nekadašnja strateška točka jedinstvenog otočnog područja Apsyrtides proslavio se prokopavanjem „mikro Sueza“ odnosno „Kavuada“, malog kanala kojim je omogućena plovidba manjim brodicama. Takvi brodovi su upravo u doba Rimskog carstva prometovali osorskim kanalom na Jantarskom putu do Egejskog mora. Ovaj prokop je i danas značajan za brojne nautičare koji bitno skraćuju putovanje od priobalnih otoka Raba i Paga ali i Velog Lošinja do Cresa. Osor je nekada bio i sjedište istoimene biskupije. Danas je ponekad i mjesto prijepora o tome jesu li Cres i Lošinj jedan ili dva otoka ? Ručak u Konobi Bonifačić https://www.tripadvisor.com/Restaurant_Review-g2313419-d3510828-Reviews-Konoba_Bonifacic-Osor_Cres_Island_Kvarner_Bay_Islands_Primorje_Gorski_Kotar_Coun.html uz njoke sa zgvacetom od otočne janjetine, nešto je što zavređuje preporuku. Kratko kupanje na povijesnom mjestu pa nastavak putovanja prema Malom Lošinju.

Grad Mali Lošinj

U Malom Lošinju smo rezervirali apartman za 4 osobe koji ima dvije spavaće sobe, jednu kupaonicu, kuhinju s jedaćim djelom, malu verandu s pogledom na more i malu terasu. Čisto, uredno, za kratak boravak bez zadržavanja u smještaju sasvim dovoljno. Apartman je u stambenoj zgradi, udaljen 15 minuta pješice od plaže i isto toliko od centra grada. Cijena je nešto preko 200 eura na dan. Jedini dostupan kojega smo mogli naći u špici, za Velu Gospu.

Đir po rivi otkriva i nešto „rupičastu“ sezonu. Nema onog osjećaja da sve „vrvi“ od turista, da su sve terase dupkom pune, da se čeka u redu za sladoled… Ima ljudi, ima posla ali bez tog osjećaja vrhunca sezone. Ponuda izleta brodom polako gubi „utakmicu“ s velikom ponudom najma glisera svake vrste. Cijena od 300 do 400 eura na dan + gorivo izgleda velika ali podijeljena na 6 do 8 ljudi koliki je kapacitet većih glisera dolazi na cijenu dnevnog izleta brodom. Ponuda je takva da joj je teško odoljeti a izazov istraživanja okolnih otoka od Unija, Suska do Ilovika dodatni je motiv za plovidbu. Osim ako nisi komotan poput nas. Pa ono “vratit ćemo se” ostaje u zraku, bez konkretnih rezervacija.

Nekako smo se odlučili za kasnu večeru. Izbor je pao na restoran „Za kantuni“. https://www.visitlosinj.hr/hr/za-kantuni-restoran.aspx# Davna preporuka prijatelja Đanina i sada je aktualna. Odluka je bila dobra baš kao i hrana, vino, usluga. Cijene ? Općenito su cijene „preskočile razred“. Ono što je bila cijena za „fine dining“ sad je cijena za dobar restoran. Što je bila cijena za dobar restoran, danas je cijena obične konobe. Tako je to svugdje, da ne ulazimo u razloge kojih ima više. Zato je i volumen potrošnje u restoranima pao a u marketima porastao. Iako je i cijena namirnica u marketima iznad eu prosjeka, osobito kad se stavi u kontekst kvalitete. No, što je tu je. Turist je „čudna biljka“. Na odmoru si opušten i spreman na potrošnju. O troškovima se razmišlja tek naknadno.

Prvo kupanje pa doručak

Jutarnje kupanje na „Plaži na kamenu“ je ugodno, bez gužve s dobro uređenim pristupima u more, pješačkim stazicama, tuševima. Tu je sve što treba i kako treba. Minimalnim intervencijama u prirodu sačuvao se okoliš a u isto vrijeme je omogućen dobar pristup moru. Česte prokromske stepenice i rukohvati velika su podrška za ulazak u čisto, bistro more.

„Doručak kod Tiffanyja“ u ovom je slučaju doručak kod raspoloženih Makedonaca u centru Malog Lošinja. 7 eura jaja sa šunkom, uz povrće, kruh, sok po akciji „sve s 20 % popusta“. Energetska vrijednost, usluga, mjesto, sve dobro. Nakon doručka đir po Čikatu otkriva čari ovog poluotoka. Ostali bismo  vrlo rado na jednoj od plaža ali  izlet za Veli Lošinj i kupanje u uvali Valdarke naš je sljedeći cilj. To je zaista „mali raj“. Predivno more, odmor u sjeni borova,  minimalne intervencije u okoliš koje pružaju dobre uvjete za kupališni odmor. Tu su i sanitarije, mala drvena kućica s ponudom osvježavajućih pića, snackova, sladoleda.

Ovo je mjesto nešto malo manje elitno u odnosu na Čikat ali zato nimalo lošije. Dapače. Teško se bilo „oprostiti“ od Valdarke ali „mali Portofino“ – Veli Lošinj je mjesto koje uvijek, iz nova privlači nekom svojom čarobnom ljepotom. Sladoled u slastičarni „Moby Dick“ https://web.facebook.com/mobydickgelateria/videos/moby-dick-veli-lo%C5%A1inj/1048536482758563/?locale=ms_MY&_rdc=1&_rdr s razlogom nosi naslov najboljeg na otoku. Zaista nešto posebno što treba probati. Šetnja Velim Lošinjem je poput vremeplova – slika sklada iz prošlosti u današnjosti.

Večera i koncert

Večera br. 2 ponovo u „Za kantuni“. Nekako ne volimo puno eksperimentirati na ovim kratkim boravcima. Sad smo tu kao doma. Već znamo što ćemo probati. I bilo je dobro. Nakon dobre večere, do samog restorana iznenađenje – živa muzika ! I to ne bilo kakva. Dvije akustične gitare, jedna bas i dobar glas: Ivan Soldo, Luka Banić i Petar Lisjak. To je bio fantastičan koncert. Večer za pamćenje !

Povratak

Posljednjeg dana se odlučujemo za „Doručak kod Tiffanyja 2“. Ovaj put je to nešto novo, na višoj razini ponude – „Breakfast Club Lošinj “https://www.ljepotaizdravlje.hr/mali-losinj-breakfast-club-dorucak/ . Tu se nude zanimljive kombinacije voćnih koktela, slanih i slatkih doručaka. Moglo bi se reći više – brunch ponuda (ono nešto između doručka i ručka na moderan način). Zanimljivije ali i znatno skuplje od „Tiffanyja 1“. Ali vrijedi.

Na putu prema Mergu planiramo još jedno kupanje. Po sistemu „kartu čitaj – seljaka pitaj“ došli smo do plaže Bučanje, https://www.allbeachescroatia.com/hr/plaza/bucanje-sjever-nerezine-losinj  točno na pola puta između S. Jakova i Nerezina. Plaža je u slovenskom resortu s kontroliranim ulazom. Ovo naselje je primjer dobrog gospodarenja prostorom. Priroda je na prvom mjestu pa su brojne kućice gotovo nevidljive u sjeni borova. Uredan okoliš, bezbrižno okruženje za djecu, fantastična plaža, mala lučica, staze za šetanje, sanitarije, osvježavajuća pića i snackovi…Mjesto za poželjeti. Možda najbolja točka nekog drukčijeg turizma i prirode koja se dogodila privatizacijom kapaciteta ex socijalističkog odmarališta jedne slovenske tvrtke. Ovo je mjesto na kojemu bi se moglo provesti nekoliko dana i prepustiti se čarima prirode. Svaka čast sadašnjim vlasnicima koji nisu podlegli maksimizaciji dobiti od građenja u prostoru. Kućice su obnovljene ali su ostale u prijašnjim okvirima. Kao da vlada neko drugačije ozračje…

I opet Cres. Ručak u gostionici „Belona“ https://www.tripadvisor.com/Restaurant_Review-g1175203-d3564696-Reviews-Gostionica_Belona-Cres_Cres_Island_Kvarner_Bay_Islands_Primorje_Gorski_Kotar_Cou.html. Odličan. Ambijent, usluga, hrana…Sve 5. Nakon ručka sladoled i kava – zna se u „Bacio“ https://www.tripadvisor.com/Restaurant_Review-g1175203-d12787604-Reviews-Gelateria_Bacio-Cres_Cres_Island_Kvarner_Bay_Islands_Primorje_Gorski_Kotar_Coun.html. Shopping je nezaobilazan. Nešto na placi, nešto po butigama, ali mora se „dati doprinos lokalnoj ekonomiji“.  Vrijeme brzo prolazi i „hvatanje“ trajekta nova je sportska disciplina. Ciljamo onoga u 19:00. No gužva je, vrijedni pomorci „Jadrolinije“ prevoze vozila i putnike izvanredno pa smo, zahvaljujući našim vozilima na dva kotača“, upali u trajekt koji polazu u 18:30. Sjećate se savjeta s početka teksta ? Kupiti povratnu kartu. To se isplatilo.

Sve u svemu nepuna tri, bolje rečeno, dva i pol dana nedovoljna su za upoznavanje lošinjskog arhipelaga. Ima još puno lijepih mjesta a istraživanje okolnih otoka zahtjeva novu trodnevnu turu. Vratit ćemo se sigurno na kvarnerski dio Mediterana, na granicu Dalmacije i Kvarnera, prvom prilikom.