ŽESTOK UDAR NA IZNAJMLJIVAČE OBITELJSKOG SMJEŠTAJA

 

Razgovor sa Srđanom Hebarom, novinarem Večernjeg Lista za Temu broja 29.9.2024.

Ovdje je riječ o konačnom rješenju, o konačnom obračunu s obiteljskim smještajem. To što se radi u potpunoj je suprotnosti s agendom o održivom turizmu UNWTO-a.  Rezultat će biti potpuno izbetonirana obala s tisućama mastodonata, „aparthotela“, u naravi „mixed use“ objekata koji će biti istovremeno stambene i apartmanske zgrade. Time će se „izbaciti iz igre“ domaće iznajmljivače smještaja u apartmanima za korist nekretninskog kapitala. To je ono što se događa. Čisti nekretninski posao.

Turizam je nešto sasvim drugo, on je alat za revitalizaciju područja koja nemaju druge gospodarsko – ekonomske osnove. Za mjesta poput naših na Krku, ili kakvom drugom otoku ili obali, gdje nema industrije, gdje stanovništvo kroz naraštaje emigrira…

Turizam se u našim mjestima ispostavio kao dobar alat koji će preokrenuti trend  odlaska ljudi, pa čak i drugi dolaze živjeti. To bi trebala biti osnovna misao kada se razmišlja o strategiji razvoja turizma. A ona bi se trebala prvenstveno odnositi na – čovjeka. Lokalnog, autohtonog, domicilnog a ako hoćemo s poreznog stajališta, i poreznog rezidenta.

To znači da bi svatko tko živi u takvom kraju trebao biti potican ili privilegiran u odnosu na sve druge koji nisu porezni rezidenti, koji nemaju tu mjesto prebivališta i koji nisu aktivni članovi lokalne zajednice.

Mala općina živi od poreza na dohodak od nesamostalnog rada i samostalne djelatnosti. I taj se porez plaća prema mjestu prebivališta . Moje je prebivalište u Krku, a da imam, primjerice apartman u Zagrebu koji iznajmljujem tamo bih platio porez na dohodak od tog apartmana i porez na nekretninu. Ali sve duge poreze – porez na moj prvi dohodak, porez na honorare i slično, plaćao bih Krku jer mi je porezno središte Krk.

Ne mogu ja ovdje s otoka biti izjednačen s građanima koji žive u metropoli 12 mjeseci. Zar ne bih morao biti, ako sam investirao u apartman u Zagrebu, ipak u nepovoljnijem položaju od Zagrepčana ? Jer taj Zagrepčanin ima dijete, ono ide u vrtić. Vrtići se grade, zapošljavaju odgajateljice, pa dijete kreće u školu, grade se škole za djecu, zapošljavaju se učiteljice i čistačice, pa će otac otići u kvartovski kafić s dečkima, popiti rundu – dvije, pa treba zaposliti i konobara. Obitelj će u zgrebu otići i kod vulkanizera, pa će i on otvorit obrt jer mu ovi dolaze dva puta godišnje , on im čuva gume. Pa će ići kod autoelektričara i njega će hraniti, pa kod frizerke…Konačno oni plaćaju svaki mjesec iz svoje plaće porez na dohodak koji ide u kasu metropole. Ja ne. Moj porez ide u Krk.

Govorim to sve zbog toga što su sve ekonomske i društvene aktivnosti vezane uz – mjesto prebivališta. Mogli bismo to primijeniti na bilo koje mjesto u Slavoniji, ili na dalmatinskoj obali i otocima. Jasno je da  su oni koji tamo žive 12 mjeseci – heroji. I moraju biti nagrađeni a ne kažnjeni.

A strani vlasnici nekretnina na Krku ? Nagrada ili kazna ?

Oni plaćaju poreze u svojoj zemlji, a nije jasno kako mogu biti u istom ili boljem položaju od onoga tko živi na Krku ili kakvom drugom izolirnom otoku. Porezna strategija mora imati određeni cilj, a tu se vraćamo na priču o tome kako se moramo spasiti demografskog loma. Demografska slika na ruralnim područjima Hrvatske je katastrofalna, a zakonske izmjene poput najavljenih iselit će i ono malo ljudi koji na otocima borave cijele godine.

Ne smijemo se pretvoriti u vikend – zemlju, moramo sačuvati mlade da ne odlaze  van, i sačuvati život i izvan velikih urbanih centara. I čuvati taj život tijekom 12 mjeseci, a ne samo ta dva mjeseca kada je najatraktivnije. Jasno je da treba napraviti distinkciju tko su – rezidenti, oni s prebivalištem koji daju puni doprinos zajednici te – tko na otok dolazi kao investitor. Ne mogu oni biti isto tretirani od poreznika.

Što će sve vlasnici nekretnina morati plaćati ?

Porez na dohodak od imovine, odnosno iznajmljivanja apartmana turistima. Drugo je turistička pristojba, odnosno porez na krevet. Treće je članarina turističkim zajednicama, četvrto su komunalne naknade, odnosno lokalni porez po kvadraturi, peto porez na kuće za kuće za odmor koji sada postaje porez na nekretnine.

Koje je rješenje ?

Razgovor. Komunikacija s terenom, jer čini se kako se odluke donose kabinetski. Naša je  zemlja toliko različita , svaki kraj ima svoje specifičnosti, da je nemoguće uzimati bilo koji za primjer drugima. Treba otvoriti komunikaciju, to su stvari koje se rješavaju godinama. Treba snimiti stanje, testirati mjere, ali u partnerskom odnosu. Nekad smo imali strukovnu organizaciju pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, zvala se je Zajednica obiteljskog turizma HGK, pa smo razgovarali i tražili rješenja.

O koliko se iznajmljivača radi koji će biti pogođeni novim porezima? Govorili ste o udaru na iznajmljivače obiteljskog smještaja, tko će izvući najdeblji kraj ?

120.000 rješenja za kategorizaciju je izdano, a riječ je većinom o ljudima koji su u potpunosti hrvatski građani, rezidenti. Čak trećina tih ljudi, dakle 40.000 su umirovljenici. I oni će prvi doći pod udar. Prosječni hrvatski iznajmljivač obiteljskog smještaja ima šest postelja  za iznajmljivanje i prosječno ostvari 5.500 eura prihoda, tog drugog dohotka od imovine. Naravno, većina se tih smještaja nalazi na obali, otocima i u većim gradovima, na atraktivnim lokacijama. I uzmimo sad nekoga tko ima 400 eura mirovine a uprihodio je recimo tri, četiri tisuće eura preko ljeto iznajmljujući apartman. Taj novac on troši cijelu godinu na -lijekove, račune, odlazak u dućan, mora preživjeti zimu. I sad kad ga se optereti još jednim nametom, njega će to „klepnuti” mnogo više nego nekog drugog.

Uzmite i to da striji ljudi više ne mogu sami čistiti, klečati na podu, stajati na stolici i prati prozore, već moraju iznajmiti servis, čistačicu. Netko im mora voditi i digitalno poslovanje, buking, dolaske i odlaske, prijave i odjave, dopisivanje s gostima, pa im u tome netko od mlađih mora pomoći. Kad se sve zbroji, ne da će takvi ljudi biti u minusu zbog toga što desetljećima u svojim kućama iznajmljuju turistima ljeti smještaj već će i dugovati što će ih dovesti do razmišljanja o prodaji nekretnine i odlasku u neku ubožnicu gdje će skončati svoj život, ako nađu mjesto.

Nas bi država zapravo trebala zaštititi, prvenstveno te ponosne, starije ljudi koji nikada nisu ostali nikome ni za što dužni. Najprije treba imati drukčiji odnos prema domaćem čovjeku koji iznajmljuje ili ima vikendicu. Zašto ? Zato što su i jedan i drugi porezni rezidenti u Hrvatskoj. Različiti tretman trebaju imati stranci koji nisu porezni rezidenti u Hrvatskoj niti u mjestu u kojem imaju u vlasništvu nekretninu za provođenje slobodnog vremena. Svaka država prvenstveno vodi brigu o svojim građanima, i nisu, koliko god to žele, ravnopravni oni koji u to mjesto u drugoj državi dolaze iz vana, zar ne ?

Zamislite sebe, na primjer u Augsburgu ili Bledu. Imate li baš sva prava kao i domaći susjed koji je tu generacijama ? O.K. ako tko dođe, pa promjeni mjesto prebivališta, i dođe živjeti na otok, taj bi trebao biti stimuliran i objeručke prihvaćen. Da kad gledate Zagreb, Munchen ili Malinsku, da zaključite kako je bolje živjeti u Malinskoj, da se ljudi dosele iz velikih sredina, da preokrenemo trend. Na kraju jedno je stranac koji s nama ide u ribolov, i s nama živi cijelu godinu a drugo je stranac koji dovodi svoje sugrađane strance u neprijavljeni apartman…

Problem je vrlo praktičan, nas ima 20.000 koji tu stalno živimo i plaćamo sve poreze i sva davanja. Plaćamo i za one zbog kojih su proširene ceste, dodane vodovodne i kanalizacijske cijevi, trafostanice… skupa infrastruktura. Mi tu infrastrukturu  plaćamo kroz 12 mjeseci svim navedenim porezima i davanjima, plaćaju i turisti kroz cijenu boravka ali vlasnici kuća za odmor plaćaju daleko manje.

Spominjete i sumnjiv strani kapital, što je točno problem ?

Dolaze ljudi, to nije ništa novo, sa sumnjivim kapitalom sa svih strana kontinenta. Grade, kupuju, trguju. Time se podižu cijene nekretnina pa sutra naša djeca više neće moći na otoku kupiti nekretninu. Ako tko ne naslijedi kakvu kuću, neće je moći kupiti ništa za stanovanje. Morat će se odseliti. Zamislite  umirovljenike koji nemaju djece ovdje, djeca su odselila, a oni taj porezni pritisak neće moći izdržati. Morat će prodati kuću, završiti svoj život kako smo već rekli a djeca se više neće imati kamo vratiti… Ugasiti će se vatra na ognjištu.

www.nedopinezic.com

 

UNIŠTAVANJE OBITELJSKOG SMJEŠTAJA VODI DO TURIZMOFOBIJE

Što je to obiteljski smještaj ?

Prema Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti to je ugostiteljska usluga u domaćinstvu i na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu.
Prema poreznom zakonu radi se o iznajmljivanju i organiziranju smještaja za turiste.

U naravi su to ugostiteljske usluge smještaja koje organizira i vodi obitelj. Ta usluga započinje s jednom sobom i završava s malim obiteljskim hotelom. Radi se o, u razvijenim zemljama vrlo cijenjenom zanatskom, personaliziranom pristupu usluzi (craft, artigianale,). Mnogi giganti turizma započeli su svoj povijesni razvoj baš kao obiteljski smještaj. Među njima su možda najpoznatiji Hilton i Marriott.

Hrvatski obiteljski smještaj ima zaista dugu tradiciju. Tako na primjer U novinama „Jadranska straža” iz 1937. piše o „sezonskom izdavanju soba i davanju hrane u turističkim mjestima”
U „Zakonu o radnjama” iz tog doba se navodi :”Kućna radinost koju pojedinac samostalno obavlja prema mjesnim običajima, pored vlastitog kućnog gazdinstva, bez prava na primanje porudžbina, sam ili uz pripomoć članova porodice u prostorijama svog stana” – ne potpada pod „Zakon o radnjama”
Još se u istom Zakonu navodi: „Kad se izdaje stan ili daje hrana u obimu kućnog rada spomenutog u čl. 1, st.2 točka 17, takav rad neće se smatrati ugostiteljskom radnjom.”Ova zakonska regulativa potvrđuje sljednost pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iz ranijeg perioda, još iz vremena Austro – Ugarske.

Najjači u najtežim vremenima

Značaj obiteljskog smještaja najsnažnije se raspoznaje upravo u kriznim vremenima. U Hrvatskoj je tijekom 2021., pandemijske, godine ostvareno 13,8 milijuna dolazaka i 84,1 milijuna noćenja.
U usporedbi s rezultatima rekordne, pretpandemijske, 2019. godine, u 2021. godini ostvareno je 67 posto dolazaka i 77 posto noćenja iz 2019. godine.
Prema vrsti smještaja najviše noćenja ostvareno je u objektima u domaćinstvu (32,1 milijuna). U kampovima i hotelima ostvareno je gotovo pola manje (17,4 milijuna) i (15,7 milijuna) prometa nego u domaćinstvima.

U Domovinskom ratu domaćinima su pomagali gosti, slali humanitarnu pomoć, primali domaćine u svoj dom, lobirali za međunarodno priznanje Hrvatske i zaustavljanje rata…Domaćini iz drugih krajeva Hrvatske prvi su prihvatili u svoj dom ljude s potresom pogođenih područja Sisačko – Moslavačke i Zagrebačke županije, Grada Zagreba.
Vjerni gosti su posebno vezani za svoje domaćine, za mjesto odmora kao svoj „drugi dom”.

Svako domaćinstvo pridonosi kreiranju poslova

U jednom domaćinstvu, jedna dvokrevetna soba s doručkom angažira pola radnog vremena jedne osobe (kreira se „pola radnog mjesta“).
• Na svakih 5 soba kreira se jedan posao pospremanja, čišćenja, pranja, glačanja.
• Na svakih 20 soba kreira se uposlenost jednog kućnog majstora, jednog internet administratora.
• Na svakih 40 soba kreiraju se uposlenja po jednog vozača – pratitelja, trgovca – prodavača, vodiča, kuhara, konobara…
• Na svakih 40 soba turizam kreira 16 poslova,
• 2.000 soba kreira 800 poslova
• Kad ne bi bilo smještaja u domaćinstvu i ostvarenih noćenja, ne bi bilo ni kreiranih poslova.

Obiteljski smještaj i demografija

Obiteljski smještaj doprinosi prihodima domaćinstva onda kada su drugi, osnovni prihodi poput plaća i mirovina nedostatni. Ako možemo osigurati dobar životni standard i prihod s kojim možemo plaćati sve obaveze i još putovati po svijetu kao slobodni ljudi a ne najamni radnici, zašto se ne bismo odlučili za takav pristup ? Hrvatska obala i otoci već bi davno bili bez stanovništva da nije bilo turizma, osobito obiteljskog turizma.

Imajući sve ovo u vidu neshvatljivo je ponašanje vlasti prema obiteljskom smještaju. Porezna presija i niz restriktivnih zakona i mjera vode prema potpunoj deturistifikaciji lokalnog stanovništva.

Da navedem samo one najaktualnije:

Zakon o turizmu sadrži klauzule o zabrani izdavanja novih rješenja za legalno iznajmljivanje smještaja turistima ako se prema određenoj metodologiji zaključi da je destinacija u prekomjernom turizmu. To na prvu zvuči čak i razumno ali se pri kreiranju takvog zaključka uzimaju u obzir samo registrirani turistički kapaciteti kao oni na koje se restrikcija odnosi iako u izračunu opterećenja čak i veću težinu imaju tako zvani „nekomercijalni turistički kapaciteti“ odnosno stanovi i kuće za povremeni boravak, „za odmor“. Zakon ne predviđa restrikciju izgradnje takvih stanova za prodaju niti novih turističkih kapaciteta u tako zvanom skupnom smještaju kao što su hoteli, kampovi, aparthoteli i slično. Restrikcije se odnose na (ne) izdavanje rješenja i kategorizacije (legalizacije smještaja turista) za postojeće objekte rezidenata, domicilnog stanovništva.

Drugi zakon, Zakon o upravljanju i održavanju zgrada donosi restrikciju i penalizaciju onim vlasnicima stanovima koji ih namjeravaju iznajmljivati turistima. Da bi mogli legalno iznajmljivati takav stan moraju ishoditi suglasnost od čak 80% suvlasnika zgrade. Ako pak ishoduju takvu suglasnost i iznajmljuju stan turistima onda plaćaju duplu pričuvu. To se odnosi na sve zgrade s više od 4 stana koji imaju različite vlasnike.

Zakon o lokalnim porezima je izmijenjen na način da se dio zgrade koji se povremeno iznajmljuje (iznajmljuje turistima) tretira kao kuća za odmor i na njega se obračunava porez na kuće za odmor, uskoro porez na nekretnine iako se već za kompletnu zgradu obračunavaju komunalna naknada i odvoz otpada po tarifi za poslovne subjekte. Iako se na te dijelove zgrade koji se povremeno iznajmljuju plaća paušalni porez na dohodak od imovine.

Konačno zakon o porezu na dohodak će se mijenjati tako da će se razredi paušalnog poreza na iznajmljivanje smještaja turistima povisiti za 650%. Umjesto donje granice od 20 eura po kreveta uvodi se minimum od 150 eura, umjesto gornje granice od 199 eura uvodi se gornja granica od 300 eura. To se odnosi na razvijena turistička mjesta koja čine 90% ukupne ponude smještaja u domaćinstvu.

Strategija uništenja obiteljskog smještaja

Iz svega je razvidno da se zacrtana strategija smanjenja i uništenja obiteljskog smještaja provodi u djelo kroz cijeli niz zakona kojima će se stjecanje drugog dohotka na taj način učiniti neisplativim. Konačan cilj je deturistifikacija lokalnog stanovništva, onemogućavanje stjecanja koristi od turizma za lokalno stanovništvo. To opet vodi ka oslobađanju atraktivnog prostora i atraktivnih nekretnina od domicilnog stanovništva.

Deturistifikacija lokalnog stanovništva

Deturistifikacija lokalnog stanovništva je pojava kod koje se ukidaju koristi od turizma za lokalno stanovništvo. Ona se očituje najprije promjenom vlasništva nad privatiziranim hotelskim kućama gdje nestaje udio vlasništva lokalne zajednice, zamjenom domaćih zaposlenika u turizmu za strane, stalnih radnika za sezonske. Nastavlja se prestankom otkupa domaćih proizvoda, prestankom suradnje hotelskih kuća i domaćih vlasnika smještajnih objekata. Konačno se vrši pritisak prema lokalnim i državnim vlastima kako bi se onemogućilo pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Najprije su ukinuti pansioni a  sad su na red došli apartmani (kategorizirani stanovi).

Turizmofobija kao krajnji rezultat

Turizmofobija koju smo mogli pratiti u nekim regijama Španjolske rezultat je razvoja takvog turizma koji zapošljava strane sezonske radnike umjesto domaćih, gdje se uvoze hrana i piće, turizma kojim upravljaju strane korporacije. Takav razvoj je potpuno “odmaknuo” lokalno stanovništvo od koristi koje turizam donosi. Izgrađeno je na tisuće hotela koji vrše ogroman pritisak na komunalnu infrastrukturu, na ekologiju a bez konkretne koristi za lokalnog čovjeka. Lokalnim ljudima su znatno pogoršani uvjeti života a oni nemaju koristi, nemaju prihoda, zaposlenja, od takvog turizma.

Strah i mržnja prema turizmu i turistima (turizmofobija) nastaju kao rezultat isključivanja domicilnog stanovništva od koristi koje turizam donosi. Deturistifikacija lokalnog stanovništva rezultira odbojnošću prema turizmu na štetu svih dionika.

www.nedopinezic.com

EMILIJA – ROMAGNA U 5 DANA

Putovanje u zadnji čas

Po dobrom, starom običaju, koncem kolovoza se na kratko od domaćina preobražavamo u turiste modernog kova. Odluka o putovanju se donosi zadnji čas, prema mogućnostima organizacije posla i slobodnog vremena. Odluka o ciljevima putovanja se također donosi dan prije polaska. Odluka je pala u ponedjeljak 26. 8. da idemo sutradan automobilom u Emiliju – Romagnu.

Prvo odredište je Ferrara, udaljena nekih 5 sati vožnje s Krka.
Kako kaže Wikipedia : „Emilia-Romagna je administrativna regija u Sjevernoj Italiji koju čine dvije povijesne regije – Emilia i Romagna. Granice regije određuje Jadransko more na istoku, rijeka Po na sjeveru i planinski lanac Apenini na jugu.“ Regija ima oko 4,5 milijuna stanovnika, glavni grad je Bologna s 400.000 stanovnika i 100.000 studenata na najstarijem sveučilištu u Europi (osnovano 1088. godine).

Poznatiji gradovi pored Bologne su Ferrara, Modena, Piacenza, Parma, Ravenna, Rimini…

Prva asocijacija na ovu regiju je da je – moćna !
Od poljoprivrednih proizvoda svjetski poznati su Aceto balsamico di Modena, Parmigiano Reggiano, Prosciutto di Parma …U auto-moto industriji Ferrari, Maserati, Lamborghini, Dallara, Pagani automobili, Tazzari Ev, Ducati…
U muzici Giuseppe Verdi, Arturo Toscanini, Luciano Pavarotti, Lucio Dalla, Gianni Morandi, Raffaella Cara, Zucchero, i mnogi drugi brendiraju regiju kao mjesto lijepe umjetnosti.

Čak i jedna narodna pjesma dosegla je također svjetsku slavu. Pjesma berača riže iz padske nizine “Alla mattina appena alzata” koja je nastala u 19. stoljeću postala je svjetski popularna transformacijom u pjesmu partizanskog pokreta otpora „Bella ciao“. Ona je i danas najizvođenija pjesma uličnih svirača na trgu „Palazzo del Podesta“, ispred gradske uprave.

Ferrara

Ulazak u predgrađe Ferrare podsjeća na scene iz američkih filmova. Kvartovi nastanjeni imigrantima predstavljaju prvu, najnižu stepenicu društvenog uspona. Česte policijske i vojne ophodnje sugeriraju da se društvo nalazi u dubokoj transformaciji. Europa općenito odumire, one koji nestaju nadomještaju novi narodi. Istom smo prizoru svjedočili i u drugim gradovima u Italiji. Sad je taj milenijski prijelaz najočitiji i najbolniji. Kroz dugu budućnost stvorit će se nova civilizacija na „razvalinama“ postojeće. Ali to je jedna druga tema.

U centru Ferrare otkriva se jedan potpuno drukčiji svijet. Predivan, renesansni grad s brojnim znamenitostima. Kuće velikaša, da bi se sačuvale od propadanja pretvaraju se u male, boutique hotele, restorane, trgovine modne odjeće ili im se daje društveni sadržaj. Mi smo odsjeli u Princess Art hotelu do same pješačke zone povijesne jezgre grada https://www.tripadvisor.com/LocationPhotoDirectLink-g194760-d9784300-i490254993-Princess_Art_Hotel-Ferrara_Province_of_Ferrara_Emilia_Romagna.html .

Cijena dvokrevetne sobe s doručkom 64 eura / noć. Pozicija hotela je idealna za istraživanje okruženja.
Kako kaže wish https://www.wish.hr/ferara-grad-najljepsih-palaca/ : Grad je to iznimne bajkovite ljepote i velikog broja iznimno lijepih povijesnih građevina. Ferrara je poznata po velikom broju crkvi, samostana, palača, muzeja i umjetničkih galerija, tvrđavi te sveučilištu osnovanom davne 1391.g. znamenitosti, a glavnina dijela u gradu Ferrara datira iz 14. i 15. Stoljeća.

Istraživanje u kasnim večernjim satima fokusiramo na restoran. Umorni s puta intuitivno zastajemo pred restoranom „Il Ciclone“ https://www.tripadvisor.it/Restaurant_Review-g194760-d2098285-Reviews-Il_Ciclone-Ferrara_Province_of_Ferrara_Emilia_Romagna.html#/media/2098285/713317025:p/?albumid=101&type=0&category=101
U taj smo restoran navratili i drugi dan. Tako smo stupil u razgovor s našom konobaricom koja nam je otkrila da je iz Moldavije. Rekla je da se dobro snašla u Ferrari, već je tu par godina. Odlično govori talijanski, ljetuje s prijateljima u Hrvatskoj i upravo se sprema u Istru gdje su unajmili vilu s bazenom blizu Pule.

U Ferrari smo, po preporuci naše prijateljice Slavice, posjetili jedinstveni dvorac – Castello Estense. Uz taj dvorac vezene su priče o Lucrezia Borgia i njenog trećeg muža Alfonso I d Este. Puno je intrigantnih priča vezano uz sudbonosnu Lucreziju, nezakonitu kćer pape Aleksandra VI.

Uz dvorac Estense vezan je i naš otok Krk. Naime tamo se oženio Stjepan Frankopan, loze knezova krčkih za kneginju Isottu, kćer kneza Ferrare Niccoloa III d Este, te ju odveo u svoj Senj. Ovog puta imali smo samo kratko upoznavanje s ovim impozantnim zdanjem, neko sljedeće putovanje bit će posvećeno istraživanju srednjovjekovnih veza poznate krčke i hrvatske plemićke obitelji s talijanskim plemenitašima.

Na glavnom gradskom trgu smo nakon večere prisustvovali neočekivanom spektaklu. Il palio di Ferrara održava se od 1279 godine i najstarije je natjecanje kvartova u Italiji. 8 kvartova se svake godine takmiči u utrci konja koja je popraćena slavljem uz drevne običaje. Mi smo imali priliku prisustvovati treningu zastavničara koji uz srednjovjekovnu glazbenu potporu bubnjeva i truba izvode nevjerojatne koreografije i akrobacije sa zastavama.

Vidi se i osjeti ponos ljudi koji poštuju tradiciju i oživljavaju kulise srednjovjekovnog grada. Tu smo kušali i izvanrednu „Grappu“ od domaćih sorti grožđa. Ne radi se od već iskorištenih dropa već se grožđe bere i obrađuje samo za ovu rakiju. Prezentacija, degustacija, boca… sve je vrhunsko uz upozorenje voditelja lokala da njihove rakije koštaju 8 eura. Cijena je to posebne selekcije odabranih destilata. Na ovaj način prezentirano i ponuđeno, nije teško prihvatiti, probati i platiti.

Drugu noć u Ferrari smo proveli u kući „Studio 27“. Radi se o sobama s kupaonom u kući koja se nalazi nekih 80 metara od našeg hotela. Kad nema mjesta u hotelu, može se rezervirati komforna soba a doručak koji je uključen u cijenu poslužuje se u hotelu. Ovo je neka vrsta „difuznog“ hotela koja ovdje dobro funkcionira. Cijena je ista, 64 eura za dvokrevetnu sobu s doručkom.
Ferrara je inače grad bicikala. Zaista svi koriste ovo jednostavno i ekonomično prijevozno sredstvo. Kako mladi tako i stariji, domaći i došljaci, imigranti… Bicikli su komforni, gradski…sve podsjeća pomalo na prizore iz nizozemskih gradova.

Bologna

Iz Ferrare idemo prema Modeni i Bologni. Prva „stanica“, Bologna, glavni grad regije. Bologna sa svojih 400.000 stanovnika i 100.000 studenata vrlo je živahan, vibrantan grad. https://www.bolognawelcome.com/en Puno je „turističkiji“ od Ferrare. Najprije smo se odlučili prošetati gradom, parkirali smo u garaži u centru. Garaža je nekadašnji servis automobila, prilagođen novim potrebama. Pješačimo prema centru a „orijentir“ nam je srednjovjekovni „neboder“ visok gotovo 100 metara.

Asinelli, viši toranj i Garisende, dvostruko niži toranj, oba izgrađena početkom 12. stoljeća, simboli su grada. Garisende se nagnuo i više od poznatog tornja u Pisi pa je trenutno u fazi spašavanja metodom stabilizacije temelja. Taj će pothvat trajati 10 godina i koštat će (za sada) 4,3 milijuna eura. Nitko ne zna pravu namjenu tih tornjeva iako se pretpostavlja da su služili kao osmatračnice i komunikacijske točke. Navodno ih je u ona davna vremena bilo čak preko stotinu.

Bolognu mnogi smatraju drugim najzanimljivijim gradom u Italiji, nakon Venecije. Zbog svoje osebujne, dobro očuvane srednjovjekovne arhitekture i povijesnog značaja, Bologna je zaista grad vrijedan pažnje. Za početak smo se htjeli popeti na gradski, toranj sa satnim mehanizmom koji se nalazi u sklopu gradske vijećnice. Uputili smo se prema oznakama do drugog kata vijećnice da bi nas vratili u ured turističke zajednice gdje se kupuju karte. I to smo odradili bez pogovora jer smo očekivali, opravdano, veličanstven prozor s visine. Tako je i bilo. Dobro restaurirani toranj sa satnim mehanizmom zaista je točka od interesa koju ne treba propustiti. Taj pogled i doživljaj vrijedni su svakog centa. Cijena je 10 eura.

Bologna je i grad „lukova“, pasaža, fenomena koji krasi i ostale povijesne gradove poput Ferrare, Modene… naime u srednjem vijeku, u renesansno doba, ako ste gradili kuću, zgradu u ulici i prizemlje „pustili slobodno“ u širini jednog lokala tako da to ostaje javna površina, neka vrsta natkrivene šetnice imali ste pravo na odbitak od poreza. Ti nadsvođeni prolazi pružaju sjajnu zaštitu od kiše i sunca a u Bologni se protežu u dužini od čak 64 kilometra. Posebno graciozno izvedeni, ukrašeni, predstavljaju jedinstven primjer privatne investicije za javno korištenje. Zato su pod zaštitom UNESCO-a. https://www.bolognawelcome.com/en/places/towers-historic-buildings/torre-accursi-o-dellorologio-2

U šetnji gradom „naletjeli“ smo na sveučilišnu galeriju i brunch bar u prizemlju gdje vrijedi predahnuti, popiti kavu. Na ručak smo „uletjeli“ zadnji čas. Restorani rade dvokratno i većina ih ima popodnevnu pauzu koja počinje u 14:00. Naravno, probali smo pravu „pastu bolognese“, juneći ragu s rezancima. Priča ide tako da su američki vojnici u 2. Svj. ratu bili oduševljeni ovim jelom i počeli ga tražiti po povratku kući. Praktični Amerikanci su umjesto rezanaca uz ragu sljubili špagete. Ali u Bologni i dalje služe originalno jelo u bijeloj i crvenoj varijanti. I bilo je dobro.

B&B San Luca u stambenoj zgradi

Vrijeme je za prijavu boravka u našem B&B San Luca. Ovo je zanimljiv smještaj u stambenoj zgradi. Radi se o preuređenom stanu u prizemlju tako da se nude dvije sobe s kupaonicom, zajednička kuhinja / dnevni boravak. U hladnjaku na svakoj polici s nazivom sobe pripremljene su namirnice za doručak. Također su označeni i stolovi koji su opremljeni za doručak. U istom se prostoru nalazi i mala kuhinja, aparat za kavu, perilica rublja.

Radi se zapravo o usluzi sobe sa samoposlužnim doručkom. Smještaj je organiziran tako da vas dočeka domaćin, pruži vam sve informacije, stalno vam je dostupan putem telefona. Smještaj ima i svoje parkirališno mjesto u zatvorenoj okućnici zgrade. U blizini zgrade je i autobusna stanica s koje prometuje linija br 13 za centar grada. To se pokazalo vrlo praktičnim za večernji izlazak.

Večernja šetnja gradom, i lagana večera u jednoj od mnogih prosciutterii „La prosciutteria aziende Renascimentho“ iz Firenze. Odličan pristup, dobra vrijednost za novac, jednostavna usluga. Cijene obroka su vrlo pristojne kao i cijene pića. Gotovo da ne osjećamo razliku u odnosu na Hrvatsku. Dapače. Nerijetko smo bili iznenađeni povoljnijim cijenama za istu ili bolju ponudu.

Nakon večere tražimo neki zabavni sadržaj pa smo „nabasali“ na „jazz ulicu“. U toj ulici dva ugostiteljska objekta imaju programe gostovanja poznatih jazz glazbenika. Mi smo „uhvatili“ dio atmosfere uličnog nastupa izvrsnih glazbenika. Koncerti se sufinanciraju kroz konzumaciju. Po računu se plaća dodatnih 10 eura za muziku. Bologna inače ima fenomenalnu jazz scenu https://www.bolognajazzfestival.com/ .

Povratak u naš „B&B San Luca“ bio je jednostavan. Mogli smo si priuštiti i čašu vina, vratili smo se istom autobusnom linijom br 13.
Odlazak iz Bologne uz „samoodjavljivanje“ u dogovoru s našim domaćinima prošlo je po planu. Disciplinirani smo gosti i smještaj napuštamo točno u 10:00.

Modena – aceto balsamico

Prema Modeni idemo preko malog gradića Spilamberto u kojemu se nalazi „Museum of traditional balsamic vineger of Modena“, odnosno muzej tradicionalnog balzamičnog octa iz Modene. Tu doznajemo puno zanimljivosti vezanih uz ovaj vrhunski gurmanski specijalitet.

Balsamico je ime dobio po kurativnim, balzamičnim svojstvima a proizvodi se još od antičkih vremena. Ono što je karakteristično za balzamični ocat je to da se dobiva od još ne korištenih bobica grožđa triju lokalnih sorata. Bobe se gnječe i onda se mošt kuha cijelu noć na temperaturi oko 90 stupnjeva Celzijevih. Ovaj dio posla obavljaju žene. Tu se traži ženska pedantnost i preciznost. Mošt se neprestano čisti od taloga koji ispliva na površinu.

Nakon kuhanja i hlađenja, mošt se pretače u prvu, najveću bačvicu. Bačve se izrađuju od triju vrsta drva, u svakoj fazi odležavanja koristi se bačva s različitom strukturom drva. Bačve imaju otvor na vrhu kroz koji hlapi tekućina. Jednom godišnje se sadržaj pretače iz jedne bačve u drugu, obično ih ima između 5 i 7 u nizu i svaka je manja od prethodne.

Ovaj se postupak ponavlja najmanje 12 a najviše 24 godina. Tada se dobiva mlađi ili stariji balzamični ocat iz Modene koji ima vrlo karakterističan okus. Taj okus traje vrlo dugo u ustima. Mlađi je reskiji a stariji slađi po okusu. Ovaj sastojak je „točka na i“ mnogih delicija visoke gastronomije i izuzetno je na cijeni. U muzeju se proizvodi ocat članova društva štovatelja tradicije među kojima su mnogi ugledni ljudi iz modenske regije.

Biti član društva i proizvoditi svoj aceto balsamico izuzetna je čast. Jednom godišnje se organizira i ocjenska smotra balsamica a dobiti najbolju ocjenu ravno je osvajanju svjetskog prvenstva u formuli 1. Nije čudno da je i Scuderia Ferrari jedan od članova ovog društva.

Modena

Poučeni pričom o balzamičnom octu nastavljamo putovanje prema Modeni. Dolazimo do samog središta grada. Tu smo pronašli veliku parkirnu garažu ispod starog hipodroma i arheološkog parka Novi Ark. Impozantna Duždeva palača, Gradska vijećnica na Piazza Grande, kao i mnoge druge znamenitosti pod zaštitom su UNESCO-a. https://emiliaromagnaturismo.it/en/towns/modena Modena je u novije doba poznata po velikanu automobilske industrije Enzo Ferrari https://www.ferrari.com/en-EN/museums/enzo-ferrari-modena i jednim od najpoznatijih tenora na prijelazu 20. i 21. stoljeća Luciano Pavarotti https://www.casamuseolucianopavarotti.it/en/ . Kratki razgled grada, pa do hotela da se prijavimo. Izabrali smo hotel negdje na pola puta između Modene i Marinella https://emiliaromagnaturismo.it/en/towns/maranello .

Našli smo hotel s 4 zvjezdice, s povoljnom cijenom https://www.hotelarthur.it/ . Općenito, cijene su nam se kretale od 32 do 60 eura po osobi za noćenje s doručkom. Modena nas u večernjim satima baš i nije posebno šarmirala. Osim sladoleda , koji je svugdje dobar i bolji. Nema loše i nema malo. I večera je bila dobra. Dobra je stvar mogućnost izbora i kombiniranja predjela, prvog jela i glavnog jela. U večernjim satima dovoljan je i samo jedan slijed. Porcije su dobre.

Jutarnja šetnja i početak dana uz Aperol – spritz Cocktail otvorili su novu perspektivu. Šetnja zelenom tržnicom u Modeni sjajan je doživljaj. Voće koje se nudi je iznimno dobro. Cijene su „naše“ , možda i malo bolje. Kilo velikih, mesnatih dobrih šljiva 3,5 eura. Orade iz uzgoja, iz Grčke, 18 eura za kilo „divlja“ orada 40 eura kilo. Slično je i s brancinom. Na lijepoj i zanimljivoj tržnici može se i marendati, ručati čak.

Mi smo ipak odlučili posjetiti restoran s preporukom „Ristorante da Danilo“. Preporuka je bila dobra. Ravioli punjeni mesom u umaku od parmezana, bogata porcija 12,50 eura. To bi bio neki pandan našim šurlicama s umakom čija se cijena kreće oko 15 eura.

Maranello Ferrari

Okrijepljeni ručkom, samopočašćeni izvrsnim sladoledom krećemo prema Maranellu gdje nam u 16:00 počinje vođena tura tvornicom Ferrari vozila. Vožnja gradskim autobusom kroz dvorišta tvornice i nije baš ispunila naša očekivanja. To nije za preporuku. Puno bolji izbor je vožnja i razgled trkališta u Imoli. To nam jednostavno „nije stalo“ u raspored zbog Velike nagrade San Marina koja se upravo vozila u Imoli. No nakon „uvertire“ i dosta zanimljivih informacija naše vodičkinje, nakon ove ture, ulazimo u muzej jer smo već ranije kupili ulaznice za subotu popodne.

Muzej je vrijedan pažnje. Zaista sve što je napravio Ferrari kroz svoj razvoj od kasnih četrdesetih godina prošlog stoljeća do današnjih dana, sve možete vidjeti u ovom muzeju. Priča o Ferrariju je ujedno i priča o njegovom utemeljitelju Enzu Ferrariju, rođenom u Modeni. Od samog početka sjedište njegove manufakture je bilo najprije u Modeni, zatim u Maranellu i nikad to nije htio promijeniti.

Za simbol svojih automobila uzeo je propetog konjića na nagovor majke ratnog zrakoplovnog heroja iz prvog svjetskog rata Francesco Baracca koji je taj znak imao na svom zrakoplovu. „Uzmi taj znak, donijet će ti sreću“, rekla je gospođa Baracca Enzu, on je to prihvatio i nije pogriješio.

Neke izjave Enza Ferrarija postale su legendarne poput one : „Koji je najbolji Ferrari ? Onaj idući“ili , „Tvornice čine ljudi, tehnička oprema, zidovi. Ferrari čine prije svega ljudi“.

Danas se još uvijek Ferrari vozila izrađuju ručno, rok isporuke je godinu dana, a godišnje 5.000 djelatnika proizvede oko 30.000 vozila. Najveće tržište za Ferrari su USA ali ovaj prestižni automobil prodaje se na svim kontinentima a kupci novih automobila moraju imati dobar CV i naravno izdašna financijska sredstva. Najniža cijena novog automobila počinje s 230.00 eura i penje se do 700.000 eura. Što su stariji to se više cijene. Osobito neki modeli. 2023. na aukciji je za 48.2 milijuna eura prodan Ferrari 330 LM/250 GTO by Scaglietti iz 1962. koji je nastupao na utrci 24 sata Le Mansa i koji ima vrlo respektabilnu povijest.

Enzo Ferrari je živio svoj san. Htio se utrkivati, započeo je s motociklima, nastavio s automobilima koje je sam konstruirao. Da bi mogao financirati utrke ponudio je tržištu „civilizirane“ trkaće automobile. I tu je nastala legenda o Ferrariju. Scuderia Ferrari je od početka u Formuli 1 s dobrim i lošim razdobljima. Svakako najblistavije razdoblje Ferrarija obilježeno je vozačima koji su svojom karizmom ušli u vječnost. To su Ayrton Senna https://www.formula1.com/en/information/drivers-hall-of-fame-ayrton-senna.FLD7ZtO0nUn7JzLEn5rOJ i Michael Schumacher https://www.formula1.com/en/information/drivers-hall-of-fame-michael-schumacher.7KdX5nJlTG55vR5JQSbZ21 .

Nakon obilaska muzeja koji nam je otvorio jednu novi dimenziju priče o Ferrariju, o Enzu, o Schumacheru o Senni i mnogim drugim slavnim ljudima vezanima uz ovaj legendarni automobil, shvaćamo pravu vrijednost propetog konjića.

Subota – dan za feštu

Subota je na večer, sve se prazni, ostajemo posljednji posjetitelji. U obližnjoj kuglani čuje se muzika. Dolazimo na tonsku probu nekog rock banda. Dovoljno za laganu večeru.

Na povratku u hotel, odlučili smo prošetati do centra sela. Tamo nas je dočekalo iznenađenje. Trodnevna fešta zaštitnice župe, Madonna della Cintura doživljavala je svoju kulminaciju u subotnju večer. Dobro organizirana zajednica pripremila je jelo i piće za sve svoje članove uz nastup muzičkog sastava iz susjednog mjesta. Veterani glazbe, djeca koja trče oko stolova, susjedi, prijatelji, cijele obitelji za stolom, humanitarna lutrija i veliki broj angažiranih župljana stvaraju posebnu atmosferu. Pridružili smo se na piću i uživali u toploj ljetnoj noći na seoskoj fešti. Bolji kraj putovanja u Emiliju – Romagnu nismo mogli poželjeti.

Doviđenja Emilija – Romagna

Nedjelja je dan za odlazak iz Emilie – Romagne ali i u poznati outlet village Noventa di Piave kraj Venecije. Veliki izbor poznatih brendova visoke mode privlači kupce u svako doba. Nama je trebala mala stanka, okrjepa, šetnja, dobar sladoled i sve smo tu našli. Osim nekog zanimljivog odjevnog predmeta. Ali to je sasvim sporedna stvar.

Na kraju osvježeni novim doživljajima vraćamo se na Krk. Čini nam se da i nismo išli daleko. Vremenski je Ferrara udaljena od Krka isto koliko i Split, Venecija nam je bliža od Zadra, Trst od Zagreba. Zaključujemo da se Italija u zadnjih desetak godina znatno popravila u kvaliteti smještaja, hrana u restoranima je vrlo pristupačna, dobra, kao i usluga. Sladoled je mitska stvar u Italiji, kao i kava, slatki i slani zagrisci…

Nekada smo išli u Italiju da bismo tamo kupili nešto čega nema kod nas. Sad putujemo kao turisti istraživači i uživamo u bogatstvu kulturnih znamenitosti, povijesnih gradova, autentičnih običaja i dobre gastronomije.

Svijet se mijenja ali mijenjamo se i mi. Svako putovanje je mala akademija turizma, tu si ne možemo pomoći. Jednostavno ti neke stvari kao „turističkom biću“ „uđu pod kožu“. Možeš osjetiti eko sustav zajednice u kojoj boraviš, zamijetiti važno i ono sporedno; razlučiti stvaran život od predstava za turiste… Da. Emilia – Romagna je mjesto na koje se treba vraćati. Nadam se da će to biti uskoro. 😊
www.nedopinezic.com