Kategorija: Turizam

Objavljeno

ODRŽIVI TURIZAM – JEDINI MOGUĆI RAZVOJ TURIZMA

 

Definicija i principi održivog razvoja turizma

Koncept održivog razvoja se u znanstvenoj i stručnoj literaturi pojavljuje osamdesetih godina 20. stoljeća kada se, prema definiciji Svjetskog savjeta za okoliš i razvoj (World Commission on Environment and Development – WCED) sagledava kao „razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnje generacije pri tome ne umanjujući mogućnost budućim generacijama da zadovolje svoje potrebe“ (WCED, 1987).

Drugim riječima, održivi razvoj promovira kontrolirani rast,  maksimalno očuvanje i racionalno korištenje resursa, a u cilju osiguranja dugoročnog gospodarskog i društvenog razvoja.

Koncepcija održivog razvoja je posebice naglašena u sektoru turizma, gdje se sagledava kao usuglašavanje ekonomskih, socioloških i ekoloških perspektiva, a u cilju promicanja ekonomskog prosperiteta, zaštite okoliša i socio-kulturnog identiteta te osiguranja kvalitete života lokalne zajednice. Svjetska turistička organizacija definira održivi turizam kao „turizam koji u potpunosti uzima u obzir trenutne i buduće gospodarske, društvene i okolišne učinke, brine se o potrebama posjetitelja, sektora, okoliša i destinacije“ (UNWTO, 2020) .

Za održivi je turizam potrebno informirano sudjelovanje svih relevantnih dionika, ali i snažno političko vodstvo. Dostizanje održivosti turizma trajan je proces koji traži stalno praćenje učinaka, uvođenje potrebnih preventivnih i/ili korektivnih mjera. Da bi osigurao vrijedno iskustvo turistima, održivi turizam mora zadržati visoki stupanj zadovoljstva turista, podižući istovremeno svijest o održivosti i promičući prakticiranje održivog turizma među njima.

Prema smjernicama UNWTO-a, razvoj održivog turizma mora sadržavati konkretne mjere, od kojih su najvažnije sljedeće:

Ekonomično, odgovorno i održivo korištenje svih prirodnih resursa koji čine ključne elemente turističkog razvoja;
Očuvanje elementarnih ekoloških procesa i briga za očuvanje prirodnog bogatstva i bioraznolikosti;
Poštivanje socio-kulturne autentičnosti zajednice domaćina, očuvanje naslijeđene i izgrađene kulture življenja lokalne zajednice;
Očuvanje kulturnog bogatstva i tradicijskih vrijednosti lokalne zajednice;
Doprinos međukulturalnom razumijevanju i toleranciji;
Planiranje ekonomskih učinaka na dugo razdoblje uz pružanje socio-ekonomskih koristi svim dionicima turističkog odredišta uz poštenu distribuciju istih;
Planiranje stabilnog zaposlenja i stabilnih mogućnosti prihoda od turizma kao i koristi društvenog standarda kroz društvene usluge svim domaćinima zajednice;
Doprinos borbi protiv siromaštva.

Smjer održivog turizma posebno je snažno promoviran u proteklih nekoliko godina pod pritiskom jačanja investicija u građevine turističke namjene, velikog pritiska mase turista na poznata, atraktivna turistička odredišta i već evidentnih učinaka globalnog zatopljenja.

Negativan utjecaj krupnog kapitala

Do sada je smjer razvoja održivog turizma bio samo deklarativno istican, a u praksi se zaobilazio pod utjecajem krupnog kapitala. Drugim riječima, održivi turizam je bio samo marginalna pojava s potencijalom stalnog rasta. Međutim, od nastanka i širenja pandemije koronavirusa koja se po prvi puta u znanstvenoj literaturi spominje u prosincu 2019. godine (Hua i Shaw, 2020), održivi turizam naglo postaje potencijalno jedini mogući razvoj turizma u post Covid razdoblju.

Održivi turizam nije više samo poželjan smjer razvoja, to je jedini mogući turizam. Ovo nam postaje sve jasnije osobito nakon COP26 zasjedanja u Glasgowu.

Turizam nije održiv ako nije baziran na očuvanju prirodnog okruženja i kulture življenja lokalnog stanovništva. Jedno od područja koje je ugroženo dosadašnjim načinom razvoja turizma je Jadransko – Jonsko područje. Ovo područje Mediterana izuzetno je bogato kulturnim različitostima lokalnih zajednica i prirodnim fenomenima.

Obalna crta Jadransko-Jonskog područja pod snažnim je pritiskom investicijskog kapitala. To je možda i najveće gradilište u Europi. Da bismo usporili i zaustavili negativne trendove nekontrolirane urbanizacije i devastacije prirodnog okoliša, potreban nam je novi pristup razvoju turizma.

Novi pristup razvoju turizma

Održivi turizam postaje platforma za održiv razvoj ruralnih zajednica. Stil života lokalne zajednice, očuvan okoliš, kulturno nasljeđe, glavni su razlozi rasta interesa turističkih putnika za neko područje. Novi pristup razvoju turizma počinje stavljanjem na prvo mjesto čovjeka, stanovnika lokalne zajednice. Najprije moramo upoznati ljude, njihove vještine i mogućnost interakcije s posjetiteljima. Fokus je na stavljanje u funkciju svih postojećih resursa. Najuspješniji je razvoj turizma u kojemu ljudi nastavljaju živjeti svoj stil života i spremno pozivaju turiste da im se pridruže.

Usporavanje – „Slowbalisation“

„Slowbalisation“ je novi pojam stvoren kao protuteža globalizaciji. Želi se naglasiti da je došlo vrijeme usporavanja procesa globalizacije. Novi pristup razvoju turizma ide u pravcu „slowbalisationa“: zaposli domaće / lokalne ljude, koristi domaće / lokalno, kupuj domaće / lokalno. Turistički dolasci se više koncentriraju regionalno, kontinentalno (manji CO2 otisak, fleksibilnija putovanja zbog pandemije).

Ponovo se koriste dolasci vlakom, sve više i hibridnim i e-automobilima.
Kod planiranja smještajnih kapaciteta najprije se stavljaju u funkciju svi postojeći smještajni kapaciteti a tek onda se planira gradnja novih ali po „eco friendly“ načelima.

Razvoj održivog turizma

Razvoj održivog turizma na nekom području mukotrpan je i dugotrajan posao. Ovakav razvoj zahtjeva izbalansiran utjecaj lokalne zajednice, nevladinog sektora, lokalnih, regionalnih i državnih vlasti, mikro, malog i srednjeg privatnog poduzetništva i svih drugih dionika lokalne zajednice. Investicijski kapital izvana dobro je došao ali samo ako se pridržava dostignutih opće prihvaćenih pravila održivog razvoja i plana razvoja lokalne zajednice.

Glavni naglasci u razvoju održivog turizma stavljaju se na  smještaj, gastronomiju, proizvodnju hrane, aktivnosti u prirodi, zatim na prirodne atrakcije i kulturno-povijesne spomenike i životni stil lokalne zajednice. Sve zajedno nazivamo doživljajnim turizmom, u sve se prioritetno uključuje lokalno stanovništvo.
Tako se, silom prilika, razvoj turizma vraća na načela na kojima se prije gotovo 200 godina i počeo razvijati kao opća ljudska potreba.

Nedo Pinezić

www.dantes.com.hr

 

Objavljeno

PLANINARENJE ZA POČETNIKE NA OTOKU KRKU

 

Krk dio Dinarida

S prvim promjenama vremena koncem kolovoza i početkom rujna kada se počinju izmjenjivati kratke nevere i bura, atraktivnost kupanja u moru naglo splašnjava. Ostaju samo oni najuporniji ljubitelji plivanja, neki s ovom aktivnošću nastavljaju i do kasne jeseni a rijetki plivaju u moru tijekom cijele godine. Plivanje svakako spada u aktivni odmor iako se neopravdano svrstava kao kupanje – sunčanje u neaktivni oblik provođenja slobodnog vremena. No ostavimo ovu temu za neku drugu prigodu, vraćamo se planinarenju.
Otok Krk ima svoj „planinski“ dio, dapače spada u skupinu visokih jadranskih otoka. Što više, ako niste znali, Krk pripada Dinarskom gorju, Dinarskim Alpama ili Dinaridima :

Južni Krk

„Južni se Krk prostire na području južno od linije Vrbnik – Dunat u Puntarskoj dragi. Ta je linija ujedno i najuži dio otoka sa samo 6 kilometara širine. Južnim Krkom dominiraju dva paralelna gorska lanca s najvišim otočnim vrhovima te Bašćanskom dolinom između njih. U ovu cjelinu ulazi i razvedena zapadna obala koja je oko mjesta Punat (Puntarska draga) niska i pristupačna, a oko Stare Baške viša i manje pristupačna. Istočna je obala južnog dijela Krka potpuno nepristupačna i izrazito strma.

Krajolikom dominiraju ogoljeli pašnjaci ograđeni pastirskim međama – suhozidima, tj. gromačama, te poneki dijelovi plodne zemlje koji su tim istim suhozidima čuvani od erozije, ispiranja od snažnih bujičnih nanosa vode koji se za jakih kiša spuštaju s brda. Iznimke od te ogoljelosti kojoj osim vapnenaca doprinosi jaka i česta bura, su maleno polje u blizini Punta, Sus, i Bašćanska dolina. Oba su nekad bila intenzivno obrađivana, a danas su pretežno zapuštena. Bašćanska dolina nastavak je osnovne sinklinale otoka: Omišaljski zaljev – Omišaljsko polje – Dobrinjsko polje – Vrbničko polje – Bašćanska dolina – Bašćanska draga. Tom flišnom udolinom teče najveći vodeni tok na otoku, Suha Ričina ili Vela Rika.

Krajnji dio Bašćanske doline je potopilo more i stvorilo Bašćansku dragu koja se uvukla u otok 3 kilometra. Istočni dio čini brdski masiv koji se pruža paralelno s Vinodolskim hrbatom na kopnu. Dio tog gorovitog lanca su vrhovi Kozlja (464 m), Diviška (471 m), Hlam (461 m). Između istočnog i zapadnog dijela pruža se neprekinuta udolina također smjera sjeverozapad – jugoistok. Nju čine Dobrinjsko, Vrbničko i Bašćansko polje, a Omišaljski zaljev na sjeveru te Bašćanska draga na jugu zapravo su potopljeni dijelovi te udoline. Zatim slijedi zapadni gorski lanac s najvišim otočnim vrhovima Obzova (568 m), Veli vrh (541 m), Orljak (537 m), Veli (482 m) i Mali Hlam (446 m), a na jugu nastavak tog masiva predstavlja otok Prvić.“ https://www.dinarskogorje.com/krk.html

Mala planinarska avantura

Znači imamo sve za potpun planinarski ugođaj: dva brdska masiva, kanjon između njih, borovu šumu, potok i jedan od najzanimljivijih zip line pravaca https://zipline-edison-krk.com/hr/zipline/ .
Kao potpuni amateri izabrali smo komotniju turu do vrha otoka. Krećemo s prijevoja Treskavac gdje smo već na pola puta do ciljanog vrha Obzova (568 m). U pripremi ove male ture dobro su nam došle informacije prikupljene s blogova na internetu ali i putem izvrsne karte „Krk hike“ u izdanju Turističke zajednice otoka Krka https://www.krk.hr/wp-content/uploads/2022/04/KrkOutdoor_GbDe.pdf .

Shvatili smo da od obuće moramo imati prave, čvrste planinarske cipele s pravim pješačkim čarapama, zaštitu od sunca na glavi, naravno zaštiti izložene dijelove tijela kremom za sunčanje, ponijeti dosta vode, barem 1 do 1,5 l po osobi i odjeću za presvlačenje.

Krenuli smo u 16:30 s označenog parkirališta na samom prijevoju asfaltiranom cestom skoro pola sata hoda do markirane planinarske staze prema vrhovima Krka. Staza je uska, „ukrašena“ nazubljenim kamenjem, pravim malim škrapama pa su koncentracija i oprez pri hodanju preporučljivi. Prolazimo kraj malog OPGa, prave male zelene oaze usred krša. Lijepa loza, obrađena zemlja, uredan okoliš, zaista lijep prizor. Uskoro nam se „ukazuje“ prvi od „three summits“, Veli vrh. Tako blizu a tako daleko. Iako se čini da bi poprječni put bio brži, kao savjesni amateri držimo se dobro označene rute koja je ujedno, u suprotnom smjeru, završna dionica Camino Krk rute.

Osjećaj zadovoljstva osvajanjem prvog vrha je neopisiv. Nagrada stiže u vidu prekrasnog pogleda na Puntarsku valu, grad Krk, susjedne otoke Plavnik, Cres, Lošinj, Rab, Pag, na jezero Ponikve, Gorski kotar, Velebitski masiv…
Prikupili smo snagu i krećemo dalje misleći da je sljedeći vrh konačan cilj – Obzova. Nakon pola sata hodanja stižemo do vrha Brestovica s jedinstvenih 555 metara nadmorske visine. Vidimo treći vrh, Obzovu koja nam se, već prilično umornima, čini daleko. Ipak „doći u Rim i ne vidjeti Papu“ nema smisla pa nastavljamo dalje sljedeći oznake.

Hodali smo dobrih četrdeset minuta i konačno stigli do Obzove. Prizor je veličanstven ! Pogled na sve strane otoka Krka u istom trenutku pruža mogućnost praćenja trajektnih linija Stinica – Mišnjak, Lopar – Valbiska i Merag – Valbiska. Veličanstven pogled prema kanjonu i drugom brdskom masivu koji se „stapa“ s brdovitim kopnom. Veličanstveni otoci Prvić, Grgur i Goli „kao na dlanu“, Pag, Rab, Lošinj, Cres, Plavnik, Učka, čak i Istra koja se vidi „kroz sedlo“ , prijevoj iznad Belog na Cresu, Rijeka, Crikvenica, Novi Vinodololski …sve se odlično vidi golim okom po ne baš najbistrijem vremenu.

Nakon nezaobilaznog „foto sessiona“ vraćamo se žurnim korakom praćeni suncem na zalazu. Taman na križanju putova „Žičevo“ i nekog budućeg skretanja za Punat, sunce već polako nestaje iza Cresa i Učke a mi za još uvijek danjeg svjetla stižemo do parkiranog automobila. Mokri od znoja i ugodno umorni zaključujemo još jednu malu, bodulsku avanturu prilagodljivu „svačijem džepu“. Ovaj izlet bi svakako svaki domaćin trebao preporučiti svojim gostima. Kratki izlet može se produžiti na cijeli dan ako se još uklopi avantura na ziplineu Edison, posjet interpretacijskom centru Sv. Lucije u Jurandvoru, kupanje ili šetnja Baškom i degustacija žlahtine u Vrbniku.

www.nedopinezic.com

Objavljeno

PLAVOM MAGISTRALOM S KRKA NA PAG

NA TRI OTOKA U TRI DANA SKUTEROM

Hrvatska je zemlja tisuću otoka. Preciznije 1244 od kojih je naseljeno tek 67. Svaki je otok svijet za sebe a putovanja s otoka na otok predstavljaju poseban doživljaj.

Mi smo se odlučili za putovanje skuterima s otoka Krka do otoka Paga putem „plave magistrale“. „Skok od otoka do otoka“ (Inselhupfen) dobro je poznat turistički proizvod – višednevni aranžman kod kojega se od otoka do otoka putuje brodom a po otocima biciklom. Može li se ovaj vrlo popularan način putovanja organizirati i kao individualno putovanje ? Da li se osim biciklom na sličan način može putovati i mopedom za dvije osobe ? Najbolje je da to sami provjerimo.

Krenuli smo iz trajektne luke „Valbiska“ trajektom „Jadrolinije“ u 7,45 prema Loparu na Rabu. Cijena karte po osobi je 37,00 kn a za moped 72,00 kn. U Lopar stižemo nakon sat i četrdeset minuta ugodne vožnje. Nakon kraćeg zadržavanja uz okrjepu nastavljamo putovanje na drugi kraj otoka do luke Mišnjak. Vožnja traje oko 45 minuta a dobra strana putovanja mopedom je što uvijek ima prednost na trajektu, nema čekanja u redu pa doslovno ulazimo zadnji čas popunjavajući male preostale praznine među automobilima na kraju garaže.  Djelatnici „Rapske plovidbe“ slažu vozila u garažu trajekta kao „Lego kocke“, sve ide brzo i efikasno. 20 minuta plovidbe i evo nas u Stinici.

Od luke Stinica do luke Prizna Jadranskom magistralom putujemo nekih pola sata i pretičući kilometarsku kolonu stižemo s još par motorista „na čelo kolone“ za ukrcaj. Ukrcavamo se na „Jadrolinijin“ trajekt za Žigljen na Pagu. Cijena trajekta kao ona između Mišnjaka i Stinice. 15 minuta plovidbe i stižemo na otok Pag. Od Žigljena do Novalje treba nam dvadesetak minuta vožnje.

Javljamo se u turističku agenciju „Papaya travel“ putem koje smo prethodno rezervirali smještaj u Novalji. Ljubazni djelatnici agencije su nas smjestili u apartman za šest osoba koji se sastoji od dvije dvokrevetne sobe i dnevnog boravka i kuhinje s kaučem na razvlačenje, kupaone, balkona. Cijena je odraz potražnje i spremnosti gosta da plati koliko se od njega traži zbog jakog motiva dolaska. To je najkraće obrazloženje posebnog statusa smještajne ponude Novalje u ljetnim mjesecima. Sretni smo da smo u špici sezone, u vikend pred Velu Gospu uspjeli doći do smještaja koji je za lokalne prilike bio povoljan i na dobroj lokaciji.

Lun i mitske masline

Kao Boduli s Krka, ne volimo imati neiskorišteno vrijeme za novac pa se upućujemo prema Lunu. Cilj su nam Vrtovi lunjskih maslina. Već dobro poznate prastare divlje masline vrijedne su divljenja i uživanja u gotovo nestvarnoj pojavi svakog stabla koje više djeluje kao nevjerojatna skulptura u prostoru. Na očuvanju i prezentaciji Lunjskih maslina učinilo se zaista mnogo posljednjih godina, možda i u zadnji čas. Naravno da ima prostora za unapređenje same organizacije ali posebno velik prostor ima marketinški potencijal.

Sve bi se moglo „vrtjeti“ oko maslina, Lunjske masline zaista mogu brendirati cijelo područje do Novalje: arhitektonski, gastronomski, kulturno… kroz mnoge se teme mogu nametnuti ove jedinstvene ljepotice. Priča koja se može ispričati jednostavno je prejaka da ne bi živjela.

Putovanje, razgledavanje po suncu ubrzano troši zalihe energije pa je dobivanje stola u poznatom Lunjskom restoranu „Tovarnele“ jednako zgoditku na lutriji. Obitelj Makarun s puno ljubavi priprema jela u koja je utkana duga tradicija restorana. Što god izaberete s njihovog jelovnika nećete pogriješiti. Naprosto je sve izvrsno – od predjela, preko glavnih jela do fantastičnih slastica.

Ručak u Lunu, večera u „zlatnom trokutu“

Između Kolana, Mandra i Šimuni, negdje u tom „trokutu“ nalazi se OPG Prtorić.  Mjesto je to izmaknuto od  ljetnih gužvi u obalnim turističkim mjestima. Nekako se ovdje čovjek vraća iskonu Paga i onome po čemu je ovaj otok još uvijek najpoznatiji – paškoj ovci hraniteljici otočana. Zahvaljujući prijatelju Davidu Peraniću stol nam je rezerviran na vrijeme što se ne bi moglo reći za naš dolazak. kasnili smo s ručka na večeru, iz Luna u Šimune. Srećom David i njegova draga obitelj imaju razumijevanja kao pravi domaćini navikli na razne nepodopštine svojih gostiju.  Izvrstan ambijent, ljubazno osoblje i specijaliteti paške unutrašnjosti uz veličanstven pogled na Šimune, zaista veličanstveno.

Zrće

Na povratku iz OPGa Prtorić prema Novalji prolazimo pokraj poznatog Zrća. „Hrvatska Ibiza“, najbolje mjesto u Hrvatskoj za zabavu mladih na dohvatu nam je, pa iako više nismo mladi ne možemo odoljeti a da ne „zavirimo“. Na ruku našeg bodulskog mentaliteta ide nam i to što smo došli između dva festivala pa se ulaznica ne plaća. Ne plaća se ni parkiralište za mopede, dapače, ono je najbliže ulazu u svijet zabave. Tko bi odolio takvoj prilici ? Ulazimo u taj veliki „muzički lunapark“: Aquarius, Papaya, Kalypso, Noa, Euphoria, Backstage beach Bar, Rocks Beach bar, Ice bar, Burra Beach House…za svakoga po nešto. Bili smo, do duše, sami sebi neobični u ambijentu nalik na mega maturalnu zabavu. Posjetitelji koje smo zatekli mahom su u dobi od 16 do 18 godina, gotovo svi Talijani. Ništa neobično za Ferragosto.

Mi smo na odlasku u pola noći a tada tek dolaze stotine mladih, već „zagrijanih“ partijanera koji su na malim fešticama u apartmanima pripremali cijelu večer za noćnu zabavu. Na Zrću se konzumira jedno piće iz litrenog bokala satima, cijene su paprene. Ako nisi već dobro „zafeštan“, zagrijavanje će te poprilično koštati. Trenutno je slika takva. Vjerojatno dolaskom velikih imena iz svijeta elektronske glazbe dolazi i druga publika, ona između 25 i 35 godina, koja raspolaže izdašnijim financijskim sredstvima. U svakom slučaju čovjek se može dobro zabaviti ako voli glazbeni repertoar Zrća i bez velikog trošenja novca na piće. Organizacija je dobra, nekako je sve nakon svih ovih godina „sjelo na svoje mjesto“, kako se čini.

Novalja by night

Obala Petra Krešimira IV u večernjim satima prava je „žila kucavica“ cijelog otoka. Sjesti negdje, popiti piće ili pojesti sladoled i promatrati „modnu pistu“ – izniman je doživljaj. Nadahnute modne  kreacije odabrane za noćni izlazak pravo su umjetničko djelo, isticanja željnih, omladinki i omladinaca. Nije se lako probiti kroz prometnu gužvu ali šteta je propustiti doživljaj Novalje by night. U ostalom na mopedu je mobilnost neusporedivo lakša a dostupnost parkirnih mjesta izvanredna.

Shrvani umorom tonemo u san pri prvom kontaktu glave i jastuka. Noć je mirna ili smo mi tvrdo spavali. U neko doba u zoru kratko buđenje izazvano dolaskom mladih gostiju sa Zrća. Ipak svjesni da nisu sami i da više nisu na Zrću, stišavaju sami sebe, san se nastavlja.

Odličan doručak

Nismo baš za spremanje doručka u apartmanu pa smo se odlučili spustiti na rivu i potražiti mjesto za jutarnju okrjepu. Novalja i tu nudi više izbora. Engleski, kontinentalni doručak, talijanski uz kavu i croissant… što već volite. Dobro okrijepljeni odlučujemo se za nastavak puta prema Pagu uz kupališnu stanku u Šimunima.

Šimuni „centar svita“

Vozimo se do Šimuna opet kroz taj „zlatni trokut“. U Kolanu prilika za posjetiti siranu Gligora. Nedjeljom kušaonica nije otvorena i nema organiziranih razgleda ali je zato otvoren boutique sira i ostalih izvrsnih hrvatskih proizvoda. Na žalost s Paga malo proizvoda, što je inače boljka i na ostalim turističkim odredištima, no izbor izvrsnih proizvoda iz šireg okruženja je odličan, osoblje vrlo ljubazno. Nakon „investiranja u lokalnu ekonomiju“ nastavljamo vožnju do Šimuna. Tu smo našli malu oazu za kupanje negdje na kraju lijepe plaže. Zanimljiv plažni objekt , debela hladovina črnike i ugodna, osvježavajuća temperatura mora… Što još čovjek može poželjeti ?

Pag – grad od soli

Nakon osvježenja u Šimunima nastavljamo za Pag. U Pagu nadopunjujemo spremnike goriva na skuterima. Računi su nam od 50,00 do 70,00 kuna. Još jedna prednost putovanja skuterom – vrlo niska potrošnja goriva. Nakon tankiranja mopeda red je da i mi obnovimo energiju. Već prilično izgladnjeli činimo tipičnu grešku prosječnog turista – odlazimo u restoran u centru mjesta, prvi red do mora. Svjesni smo pogreške ali nemamo snage za istraživanje. No, rezultat konačno i nije bio loš. Okrijepili smo se dovoljno za kraću šetnju gradom Pagom.

S noge na nogu do Trga kralja Petra Krešimira IV, crkve Sv. Marije i deserta u vidu kave i sladoleda. „Siti i napiti“ hitamo preko „paškog mosta“, odnosno mosta Katine do stalne izložbe solarstva u magazinima soli. Slučaj je htio da je naš domaćin bio jedan od najstrastvenijih poznavatelja solarstva u Pagu – Mislav, student fizike i ljetni vodič kroz povijest solarstva. Odlično vođen razgled izložbe oplemenio nas je novim saznanjima o povijesti, tehnologiji proizvodnje soli i o karakteristikama cvijeta soli, krupne i usitnjene soli. Čista petica ! Zaista se samo zbog toga isplatilo doći do Paga.

Ostaje pitanje o boljem korištenju branda soli zahvaljujuć kojoj je nastao i opstao grad Pag. Konačno i znamenita paška čipka svojom strukturom neodoljivo podsjeća na kristale soli, na lakoću, finoću dragocjenost cvijeta soli… O Pagu i soli bi se mogao napisati poduži članak, no ostavimo to za neku drugu priliku.

Kao zavjet zahvale za sve dobro na putu, posjetili smo stari grad Pag i crkvu Sv. Marije iz koje se tradicionalno hodočasti o blagdanu Vele Gospe do crkve Sv. Marije u novom gradu Pagu. Ova zavjetna procesija ima svoje ishodište u 1852. godini kada je Pagom harala kolera. Vizura grada Paga i paške vale s vidikovca na cesti za Šimune ostavlja bez daha. Mi smo „do posljednje zrake sunca“ uživali u Pagu i uputili se natrag u centar, pogađate – u Šimune.

Didova kuća

Još početkom tjedna, pet dana prije putovanja rezervirali smo stol u Didovoj kući u Šimunima. Gotovo da je i to bilo prekasno, uspjeli smo dobiti stol u „drugoj turi“. Ali vridilo je. Sam ambijent Didove kuće koju vodi gospođa Gordana Fabijanić daje do znanja da se nalazite na posebnom mjestu. Didova kuća slavi obiteljsku tradiciju na poseban, upečatljiv način.

Ručno izrađeno suđe, fantastičan domaći kruh, rapsodija otočnih okusa kroz maštovito dizajnirano hladno predjelo a onda glavno domaće, friško sljubljeno iz mora s kopnom i na kraju slatko kojemu se jednostavno ne može odoljeti… Otiđite svakako i doživite sami.

Slijedio je možda najteži dio – treba nakon gastronomskih užitaka sjesti na motor i voziti 20 kilometara po mraku i ne stati na Zrću… Ali uspjeli smo i to. Alkohol smo konzumirali u minimalnim količinama – kao tanku bevandu uz izvrsna riblja jela.

Valja poć leć

Kao i uvijek, u pristojno doba dolazimo „kući“. U susjednim se apartmanima mladi gosti tek zagrijavaju za odlazak u svijet zabave na Zrće. Ulaznice su besplatne do pola noći pa se dobro organizirana mreža taksija naglo aktivira od 23:00 do 24:00 i kao vrijedni mravi voze na relaciji Novalja -Zrće. Tu je i javni prijevoz autobusima, široki nogostup za pješake i bicikliste, može iznajmiti razna vozila od skutera, preko baggia, quadova, automobila, romobila … I tako mi tonemo u san dok „ostatak svita“ „ide u život“. U rano jutro pak mi krećemo na put a svit se vraća doma leć. Suživot različitih generacija s različitim interesima i bioritmom.

Povratak

Kratki pregled apartmana i povrat kaucije pa opet „u sedlo“ i na put. Već uigranim načinom ulazimo prvi na trajekt na relaciji Žigljen – Prizna kao i na onaj Stinica – Mišnjak. Kava je na trajektu doslovno – zlata vrijedna. Za one kojima je bilo rano, nudila se kava u gradu Rabu, prije svete mise u čast Vele Gospe. Rapska katedrala – crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije bila je idealno mjesto slavlja ovog velikog hrvatskog blagdana. Nakon mise na sladoled pa na kupanje podno gradskih bedema. Ovo nam je mjesto priraslo srcu i teško možemo zamisliti ljetni đir Rabom bez osvježenja u moru i počinka u sjeni gustih borova.

Sve što je lijepo kratko traje pa i mi moramo prema Loparu na trajekt za Valbisku. Udoban salon Jadrolinijinog trajekta pruža priliku za „pižulot“, polusan, ili meditaciju zatvorenih očiju, rekli bi neki. Nakon sat i četrdeset minuta plovidbe stižemo u Valbisku. Ovdje moram naglasiti da je luka Valbiska u usporedbi s ostalim lukama kroz koje smo prošli : Lopar, Mišnjak, Stinica, Prizna, Žigljen najbolje opremljena, najbolje organizirana luka s najviše sadržaja koji su potrebni putnicima. Valbiska je „benchmark“, odnosno mjerilo usporedbe za sve trajektne luke.

Svugdje je lijepo …

Konac djelo krasi pa tako i naše trodnevno putovanje završava na kućnom pragu u konobi – pizzeriji „Ivinčić“. Ovdje rezimiramo naše trodnevno putovanje na tri kvarnerska otoka (neka se Pažani ne ljute što smo ih posvojili, djelomično su naši) i zaključujemo da smo samo otškrinuli vrata u čudesan svijet KVARNERSKIH OTOKA. Pagu se vraćamo sigurno, tek smo ga počeli otkrivati.

www.nedopinezic.com

 

Objavljeno

TURISTIČKO TRŽIŠTE ZAPADNOG BALKANA I PUT SVILE

Turističko tržište Zapadnog Balkana

Zapadni Balkan ili Jugoistočna Europa naziv je za skupinu zemalja koju čine : Albanija, Sjeverna Makedonija, Srbija, Crna Gora, Kosovo, Bosna i Hercegovina. Kad se ovim zemljama priključe Hrvatska i Slovenija, ova europska regija ima negdje oko 23,4 milijuna stanovnika.

Turistička putovanja danas, u okolnostima globalne zdravstvene krize i sigurnosne krize u Europi, velikim se dijelom oslanjaju na domaće putnike. Jačanje domaćeg tržišta vrlo konkretno i učinkovito pomaže čvršćoj otpornosti turizma na krize.

Zemlje u kojima je unutrašnje turističko tržište najjače su Kina, USA, Brazil. Španjolska i Italija čak 50% turističkog prometa ostvaruju na unutrašnjem tržištu. Velika Britanija, Francuska, Njemačka imaju vrlo značajan udio domaćih turista u ukupnom turističkom prometu.

U pravilu većinu turističkog prometa turistička zemlja ostvaruje putem domaćeg turizma uz dolaske iz susjednih zemalja i zemalja koje su susjedne susjednima. Tako je to na svim kontinentima.

U svim zemljama se upravo u ove dvije pandemijske godine bilježi značajan porast domaćeg turizma dok su se strani dolasci prioritetno odvijali s bližih, tradicionalnih tržišta po prije navedenom principu.

Čak kad se i ne bilježe statistički, ova domaća putovanja kao i putovanja iz susjednih zemalja su zamjetna „golim okom“. Rodbinska povezanost i prijateljstva generiraju čak 25% svih turističkih putovanja na globalnoj razini. Ni zemlje Zapadnog Balkana nisu izuzetak.

Sve navedeno dovoljno upućuje na potrebu za jačom promocijom novih turistički atraktivnih sadržaja međusobno među zemljama Zapadnog Balkana. Marketinška razmjena donosi korist svima. Angažiraju se specijalizirane agencije za vanjska putovanja i za prihvat gostiju, novi sadržaju dobivaju bolju vidljivost, domaći turisti iz svake zemlje imaju veći izbor vrijednosti za novac. Možda najbolji primjer konkretnih poteza bio je onaj skijaškog centra Jahorina u BiH koji je dobrom promotivnom kampanjom privukao značajan broj skijaša iz Hrvatske u situaciji kada je odlazak na skijališta u alpske zemlje bio znatno otežan.

Kriza nije gotova

Ekonomska kriza je nova prilika za plasman cjenovno povoljnijih sadržaja aktivnog turizma u svim godišnjim dobima. Tu su i drugi atraktivni sadržaji poput toplica, banja, lječilišta, kulturnih i gastronomskih tura…
S druge strane područje, regija Zapadnog Balkana + Hrvatska + Slovenija postaje zanimljivo u svim godišnjim dobima za susjedne zemlje i zemlje susjedne susjednim zemljama na zapadu ali i na istoku. Na primjer podatak da je zbog dobre avio veze Crnu Goru posjetilo 30 000 Kazahstanaca a Hrvatsku samo nekoliko njih, dovoljno govori koliko još ima neiskorištenog potencijala za privlačenje turističkih dolazaka kroz cijelu godinu u cijelu regiju. Inače Kazahstan kao zemlja s 18 milijuna stanovnika značajno je inicijativno turističko tržište za Tursku. U pravilu kad se već pokrene proces za dobivanje turističke vize, isplativije je i atraktivnije uzeti vizu za više susjednih zemalja i posjetiti ih.
Ovakvom pristupu shvaćanja tržišta Zapadnog Balkana + Hrvatska+Slovenija u značajnoj mjeri pomažu programi poput Via Dinarice i Puta Svile na Zapadnom Balkanu. To su marketinške poveznice koje prirodno povezuju ovo područje i ističu ga na turističkoj karti svijeta.

Zapadni put svile

Izazovna vremena zahtijevaju trasiranje novih putova za prevladavanje poteškoća. Jedan takav je upravo predstavljen na Konferenciji o razvoju kulturne turističke rute Zapadni put svile. Konferenciju je organizirao USAID Economic Development, Governance, and Enterprise Growth (EDGE) projektni tim sa sjedištem u Skopju. Voditeljica projekta gospođa Jasminka Varnalieva zajedno sa svojim timom ugostila je vrhunske stručnjake za razvoj održivog turizma. Bili su tu: Tim Clancy Senior Tourism Expert USAID EDGE Project kao moderator skupa, Patrick Fritz, Director of the Silk Road Programme Department UNWTO, Nikolaos Gkolfinopoulos, senior Project Specialist Tehnical Cooperation and Silk Road Department UNWTO, karat Sadvakassov, Deputi Chairman of kazakh Tourism; Silk Road Representative, Dr. Prof. Stella Kostopoulou, President of Europian Interdisciplinary Silk Road Tourism Center, Ljupka Polizovski, GIZ Project manager, Nedo Pinezić, Community based tourism development advisor.

Predstavnici javnog, privatnog i nevladinog sektora iz svih zemalja Zapadnog Balkana pratili su u živo i putem digitalnog prijenosa konferenciju koja je predstavila daljnji razvojni put povezivanja cijelog područja kulturnom rutom Put svile.

O samom Putu svile pisat ćemo u daljnjim nastavcima jer iako su u njega već duže vrijeme uključene poznate destinacije poput Venecije i Valencije, još uvijek prevladava mišljenje da je Put svile ograničen na područje Srednje Azije. Najbolji odgovor na pitanje: „A gdje smo tu mi?“ ;može nam dati životni put Marca Pola.
U svakom slučaju dobro je biti na Putu svile.
www.nedopinezic.com

Objavljeno

Turizam na ruralnom području

Turizam – alat razvoja ruralnih područja

Čini mi se da se u interpretaciji turizma previše rabe industrijski, profitni pokazatelji i premalo naglašava njegov ekonomski utjecaj na razvoj lokalne zajednice
Danas ćete o turizmu najviše čuti dva oprečna stajališta:
1. Turizam je industrija koja raste i kojoj treba prostor za investicijska ulaganja jer samo izgradnja novih visoko vrijednih smještajnih kapaciteta stvara novu vrijednost
2. Turizam je „gutač prostora“, „uništivač okoliša“, „krivac“ za sve jade jednog društva u razvoju.

Svako od ovih stajališta formirano je iz kuta gledišta neke grupacije s posebnim interesima.

Prvo stajalište je odraz želja grupacije koja raspolaže investicijskim kapitalom i želi „igrati na sigurno“. U već dobro posjećena turistička odredišta želi uložiti novac koji će osigurati brz povrat. Bez emocija, s čistom profitnom računicom rente i ostatka vrijednosti pri prodaji smještajnih objekata. Takvih primjera ima mnogo, od običnih stanova, preko vila do hotela.
Ovo drugo stajalište se formira u grupaciji koja nema izravnih koristi od turizma ili ne vidi i ne priznaje takve koristi. Ovoj grupaciji nerijetko smeta povećani broj ljudi u nekom odredištu, remećenje nekog zamišljenog idealnog mira, neke situacije u kojoj bi se uživao dobar životni standard ali ne bi bilo turističkog prometa . Nerijetko je ovakvo stajalište odraz frustracije zbog neorganiziranog društva koje nije u stanju kontrolirati i sankcionirati svaku zloporabu prostora, svaku nelegalnu gradnju, svako onečišćenje, prekomjerno emitiranje buke i slično.

Što je zapravo turizam ?

I tu ima mnogobrojnih definicija. Meni najbliže objašnjenje je ono koje tretira turizam kao društveno-ekonomsku pojavu ili fenomen. Na strani potražnje turistička putovanja zaista postaju životna potreba suvremenog čovjeka. Ljudima treba odmor „za dušu i tijelo“. Potvrda ovakvog trenda došla nam je upravo u pandemijskim godinama gdje je želja za putovanjem bila i još uvijek je jača od svih prepreka za putovanje.

Na strani ponude danas se turističkom putniku u prvom planu nudi doživljaj, novo iskustvo, „stapanje“ s lokalnom zajednicom na turističkom odredištu.
Kada tako promatramo turizam onda ga možemo zamisliti kao jednu veliku platformu putem koje se kao doživljaj nudi apsolutno sve vezano uz životni stil, kulturu života lokalne zajednice. Turistički putnik promatra i istražuje prirodne fenomene, povijesne spomenike, životni ritam lokalne zajednice, njene dnevne rutine, običaje, modu, ispijanje kave, gastronomiju, arhitekturu, poljoprivredu, umjetnost, odnos prema okolišu … U cijenu turističkih usluga „ugrađen“ je i taj vrijednosni dio jednog odredišta.

Taj vrijednosni dodatak ujedno je i najjači argument privlačnosti turističkog odredišta. Radi se o neopipljivoj vrijednosti koja u različitim dijelovima svijeta ima različitu moć privlačnosti.

Ekonomski utjecaj turizma

Upravo zahvaljujući tome da turističko odredište ima „ono nešto“ s tim „nešto“, neopipljivom privlačnošću, ono postaje sve popularnije. Ponuda reagira na potražnju pa se povećanjem interesa počinju nuditi i novi sadržaji. Obično se počinje sa smještajem, slijede hrana i piće, zatim pekarski proizvodi, suveniri, nakit, modna odjeća, prijevoz, ponuda aktivnosti u prirodi, vođene ture, liečilišne i terapijske usluge, rekreacija, meditacija, radionice, vjerska hodočašća, aktivnosti na vodi i pod vodom, muzeji, zbirke, galerije, vinske ceste, ceste sira i maslinovog ulja, ceste pekmeza i meda, povijesne ture, fortifikacijske ture, aktivnosti za djecu, kampovi za mlade, relax program za ljude najboljih godina…i mogao bih nabrajati u nedogled.
Turisti koriste i plaćaju energiju, vodu, telefonske impulse, cestarinu, parkirališta…

Iza svake ove aktivnosti stoje ljudi koji ih organiziraju, vode i izvode. Svi oni iz takvih aktivnosti dobivaju prihod, dohodak, plaću. Spiralno širenje i uključivanje novih dionika u ekonomski dobitak ima svoje ishodište u stvorenoj privlačnosti odredišta.

Glavno „sidro“ ove „ekonomske spirale“ je smještaj. Smještaj je osnovna usluga u turizmu i razlog zašto turist ostvaruje potrošnju u destinaciji. Kad ne bi izabrao smještaj na određenom području, ne bi se zadržavao pa ne bi ni imao mogućnosti istraživanja, otkrivanja i trošenja predviđenog budžeta za tu namjenu.

Što je to uspješan turizam ?

Uspješan i poželjan je onaj turizam koji donosi korist lokalnoj zajednici. Uspješnost se mjeri omjerom domaće „komponente“ u „potrošačkoj košarici“ turističkog dolaska i turističkih boravaka. Počevši od rezervacija i provizija preko prijevoza i smještaja do konzumacije hrane, pića, kupovine suvenira… Svi ovi elementi mogu biti strani, uvozni ili domaći. Oprema u smještaju može biti uvozna ili domaća, ljudi koji rade u turizmu mogu biti domaći ili strani. Sve to utječe na ostatak vrijednosti koji ostaje u zemlji ili se „vraća“ u inozemstvo.

U lokalnoj zajednici kao užem turističkom odredištu može ostati više ili manje prihoda od turizma ovisno o tome koliki je udio lokalne komponente u ukupnoj potrošnji. Krumpir na tanjuru može biti lokalni, s nekog drugog područja u državi ili uvozni. Isto tako krevet i posteljina mogu biti izrađeni u lokalnoj zajednici, u državi ili uvezeni iz inozemstva. Ljudi koji rade u turizmu mogu biti lokalni, iz drugih krajeva države ili iz inozemstva itd.

Upravljanje turizmom

Upravljanje turizmom danas znači puno više od upravljanja prostorom kroz urbanističke prostorne planove. Uspješnost upravljanje se mjeri postizanjem omjera u kojemu prevladava domaća komponenta. To zapravo znači da se uz brojanje noćenja (koje je apsolutno važno kao podatak mjerenja turističkog prometa), mjeri i udio „domaće komponente“ u potrošačkoj košarici turista.
Za takvo upravljanje su razvijene metode brendiranja destinacije i ponude u destinaciji, kreiranja vrijednosnih lanaca i modela suradnje u destinaciji.

O tim metodama, između ostalog,  govorimo ovih dana na radionicama u organizaciji USAID Developing Sustainable Tourism in Bosnia & Hercegovina – Turizam i na radionicama u Hrvatskoj u organizaciji turističkih zajednica.
www.nedopinezic.com

Objavljeno

Nastavak trening radionica u Bosni i Hercegovini

U organizaciji USAID developing sustainable tourism in Bosnia and Hercegovina – Turizam, Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i Federalnog ministarstva okoliša i turizma, u Bosni i Hercegovini se održavaju edukacijske radionice za pružatelje smještaja i doživljaja na ruralnom području.

Radionice počinju 17. 5. i traju do 27.5. Održat će se u Bihaću 17., Jajcu 18., Travniku 19., Tuzli 20., Sarajevu 23., Konjicu 24., Mostru 25., Ljubuškom 26. i u Livnu 27. 5.

Na radionicama će se govoriti o svim koracima koje trebaju poduzeti početnici pružanja usluga, o zakonskoj regulativi, zatim o standardima i specijalizaciji ponude, o turističkim kretanjima 2021. i 2022. godine, o načinu formiranja cijena, o modelima podizanja vrijednosti i cijene usluge o modelima udruživanja na jednom turističkom području o taktikama u digitalnom marketingu, o upravljanju promotivnim aktivnostima na društvenim mrežama i drugim zanimljivim temama iz područja obiteljskog mikropoduzetništva u turizmu.
Radionicu drže Nedo Pinezić i Harun Bavčić uz pomoć Amjada Tal at Sawalha, Davida Peranića, Rube Velagić, i cijelog projektnog tima USAID developing sustainable tourism in Bosnia and Hercegovina – Turizam pod vodstvom Ibrahima Oste.

Čast je sudjelovati u ovom velikom projektu koji pomaže Bosni i Hercegovini, njenim žiteljima da se bolje pozicioniraju na svjetskoj turističkoj mapi.
Naš mali dio doprinosa predstavlja „komadić mozaika“ složenog sustava izgradnje turističke ponude i upravljanja procesima rasta i razvoja turizma na održivim osnovama.

Naš je zajednički cilj pomoći ljudima da ostanu živjeti u kraju kojega najviše vole a da pri tome svojim obiteljima osiguraju pristojan život. Pri tome koriste svoj životni stil, svoju lokalnu kulturu, običaje kao visoko vrijedne elemente ukupnog doživljaja na turističkom putovanju.

Sa svakog susreta s dragim ljudima odlazimo bogatiji za nova saznanja, nova iskustva koja opet prenosimo na sljedeće susrete. Tako učimo i rastemo zajedno.
www.nedopinezic.com

Objavljeno

Uskrs i turizam

Uskrs daje nadu turizmu

Prvi udarni praznici koji pokreću masu turističkih putovanja prije ljeta, pokazali su da je volja za putovanjem na odmor veća nego ikada. Uskrs je pravi vjesnik nade, buđenja, optimizma.

Uskršnji praznici su Hrvatskoj donijeli 493 tisuće noćenja što je rezultat gotovo ravan prometu ostvarenom rekordne 2019. godine. Glavnina turističkog prometa ostvarena je u Istri, na Kvarneru i u Splitsko – Dalmatinskoj županiji. Dobar promet ostvarili su i turistički centri Poreč, Rovinj, Umag, Dubrovnik, Split, Zagreb, Zadar. Najbrojniji su bili turisti iz Njemačke, slijede domaći gosti pa Austrijanci, Slovenci, Talijani i Slovaci.

Najviše je noćenja ostvareno u hotelima, 210 tisuća noćenja, zatim u domaćinstvima, 112 tisuća noćenja i u kampovima, 99 tisuća noćenja. Od početka godine do sada ostvareno je 3,6 milijuna noćenja što je na razini 95% prometa 2019. Gledano ukupno za navedeno razdoblje na prvome su mjestu domaći gosti, slijede Nijemci, Austrijanci, Slovenci i Talijani. Najposjećenije destinacije su Zagreb, Dubrovnik, Rovinj, Split, Poreč, Opatija.

Sve navedeno ukazuje da je hrvatski turizam otporan na krize, da se vrlo brzo oporavlja od šokova. Naravno tome doprinosi jačanje udjela domaćih gostiju koji su inozemna putovanja podredili domaćima i pojačani interes s tradicionalnih tržišta prema kojim je Hrvatska orijentirana već više od stoljeća.

Unatoč još uvijek „tinjajućoj“ pandemiji, ratu u Europi, u ne tako dalekoj Ukrajini, i već osjetnim učincima inflacije, turizam ne posustaje.
Dobro je da smo ostali orijentirani na turizam, dapače, da smo pojačali svoju prepoznatljivost na ključnim tržištima i da smo u pandemijskim godinama prilično dobro upravljali rizicima pandemije. Naravno dobro je i to što je ova virusna pandemija, baš poput gripe, sezonskog karaktera pa je ta sezonalnost doprinijela da turizam ljeti „ostane u igri“.

Povoljan geografski položaj, dobra dostupnost cestom s najvažnijih tržišta kao i čvrsta povezanost najmasovnijih domaćina (obiteljskog smještaja) s gostima bili su i ostali odlučujući motiv za dolaske u zadnji čas. Takvi dolasci „nose“ većinu rezervacija i zato je gotovo nemoguće točno predvidjeti turistički promet u budućnosti. No, očekivanja dobre sezone sasvim su opravdana a sada i potkrepljena ostvarenim rezultatima za Uskršnje blagdane.

Život nakon sezone

Optimizam je sjajna stvar, dobri rezultati brzo potiskuju negativne misli ali… Ovo je trenutak kada se treba sjetiti basne „Cvrčak i mrav“. I u najboljim vremenima nije bilo lako „premostiti“ onih jesensko / zimskih šest mjeseci niskog intenziteta turističkog prometa. U protekle dvije godine jedva smo „spajali kraj s krajem“. Imajući u vidu sve okolnosti učinaka pandemije i rata u Ukrajini, i ove godine će nas čekati neizvjesna jesen i duga i teška zima. Prihodi od sezone 2022. mogli bi se „istopiti“ do konca godine.

Na valu optimizma i priprema za glavnu turističku sezonu, već sada, treba razmišljati o životu nakon sezone. Baš poput vrijednog mrava, rad i štednja, ulaganje „viška“ prihoda u energetsku učinkovitost, viši stupanj samodostatnosti u hrani i vodi, mogu nam olakšati iduću zimu. To je važno istaknuti zbog prognoza o rastu cijena energije, hrane ali i komunalnih usluga na „krilima“ inflacije.

Još uvijek nije kasno da se zasade, posiju kulture „hraniteljice“ poput krumpira, blitve, salate, tikvica, krastavaca…kraljem ljeta i razne kupusnjače među kojima su naša broskva odnosno raštika „kraljice zimske kuhinje“. Čišćenje starih šterni, bunara, postavljanje spremnika za prikupljanje kišnice kojom ćemo navodnjavati biljke također predstavlja značajnu uštedu.

Ako imamo prihode koje možemo investirati u objekt, počnimo od stolarije, obnove vanjske ovojnice s izolacijskim materijalima, izolacijom tavana, zamjenom rasvjetnih tijela led žaruljama. Ako ništa drugo postavimo barem vanjski, vrtni tuš s kolektorom tople vode grijane suncem kako bismo štedjeli električnu energiju za sanitarnu toplu vodu tijekom ljetnih mjeseci.

Na mnogo načina možemo primijeniti „taktiku marljivog mrava“ ali o tome moramo razmišljati na vrijeme.
U svakom slučaju dobro je da imamo dobar prihod od turizma i da ga usmjerimo u sprječavanje rasipanja energije i u one aktivnosti koje će nam štedjeti novac. Štedimo tamo gdje možemo, na pametan način. Time doprinosimo održivosti turizma ali i održivosti poslovanja.

www.nedopinezic.com

Objavljeno

Dalekosežne posljedice rata u Ukrajini

 

Turizam, hrana, energija, voda

Rat se u Ukrajini, na žalost, nastavlja. Brutalnost ruske invazije i svih posljedica rata svakim danom postaju sve veći. Izgubljeni su mnogi ljudski životi, milijuni ljudi su protjerani iz svog doma i bore se za čistu egzistenciju. Kraj se još ne nazire, vojni stručnjaci predviđaju „produženo trajanje ratnih djelovanja“, spominju se godine…

Svima je jasno da se svijet mijenja, iako mnogi misle da je to samo privremeno. Međutim svaki rat a naročito rat u Europi u koji su uključene najveća zemlja svijeta i najveća europska zemlja proizvodi više posrednih poremećaja u bližem i širem okruženju.

Turizam

Svjetska turistička putovanja se još nisu ni počela oporavljati od posljedica pandemije koja je u dvije godine devastirala sektor a već je nova kriza počela uzimati danak. Zračni prijevoz je prvi osjetio zabranu letova između zapadnog svijeta i Rusije, te obavezu zaobilaženja zračnih koridora iznad Rusije. Dva važna emitivna tržišta, Ukrajina i Rusija „izbačena su iz igre“ a turistički dolasci u susjedne zemlje su se prepolovili. U značajnom padu je i interes za ljetovanje na istočnoj obali Mediterana (Turska, Grčka). Daleka, prekomorska, tržišta su također zastala s rezervacijama za Europu. Iz SADa se za sada rezervacije za zapadni Mediteran (Portugal, Španjolska, Francuska, Italija) odvijaju dobrim tempom, ostatak Mediterana nije „otpisan“, stavljen je „na čekanje“.

Hrvatska ima dobru poziciju, još uvijek neutralnog područja. Ozbiljniju prijetnju predstavlja isticanje političkih tenzija u susjednoj BiH kao i u Crnoj Gori. Ipak, ovog je puta međunarodna zajednica pravovremeno i odlučno reagirala pa su prijetnje pojedinih nacionalnih čelnika utišane te je time smanjen negativan utjecaj na interes za putovanje na hrvatski južni Jadran te u BiH i Crnu Goru.

Jačanje inflatornih kretanja, povećanje cijena energenata, hrane snažno utječu na rentabilnost poslovanja sektora turističkih putovanja. Prijevoz je iznimno pogođen visokim cijenama goriva, grupni se aranžmani oporavljaju sporije od očekivanja.

Posljedicama rata u Ukrajini treba pridodati i još uvijek prisutnu Pandemiju Covida 19 koja u ovom trenutku ponovo bukti u Kini (https://www.slobodnaevropa.org/a/kina-korona-djeca-diplomate/31784853.html) .

Hrana

Ukrajina i Rusija zajedno čine čak četvrtinu svjetskog izvoza žitarica i suncokretovog ulja. To je ujedno i najjeftinija roba na tržištu pa su o tim vitalnim živežnim namirnicama ovisne zemlje koje su većinu svojih potreba namirivale upravo iz Ukrajine i Rusije. To su prije svega zemlje Bliskog istoka  i Sjeverne Afrike. Zemlje koje najviše ovise o uvozu navedenih namirnica, prema izvoru Radio slobodna Europa, su Egipat, Turska, Bangladeš, Indonezija, Eritreja, Kazahstan, Mongolija, Armenija, Azerbejdžan, Gruzija, Libanon i Somalija.

Nedostatak jeftinih namirnica kao i rast cijene energenata, umjetnog gnojiva ali i klimatskim promjenama uvjetovane suše i propast ljetine na nekim dijelovima svijeta, sve to utječe na rast cijena hrane. To poskupljenje ima najsnažnije posljedice na najsiromašnije, rizik od gladi naglo se povećava.

Pored rizika od masovnih pomora glađu najsiromašnijeg stanovništva povećava se i rizik od masovnih nemira zbog povećanja cijena. Takvi nemiri su u nedavnoj prošlosti kulminirali tako zvanim „Arapskim proljećem“. Političke nestabilnosti i nemiri u mnogoljudnim zemljama za čas se mogu pretvoriti u građanski rat i međunarodni sukob.

Ne osjećaju samo najsiromašnije zemlje posljedice nedostatka žitarica i ulja iz Ukrajine i Rusije. Španjolska je na primjer čak 22% potreba za stočnom hranom namirivala uvozom kukuruza iz Ukrajine.

Čini se da Ruska vojna invazija „igra upravo na  kartu“ onemogućavanja izvoza ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda morskim putem. Plovidba Crnim morem je rizična, najvećim dijelom nemoguća. Najveće ukrajinske luke u Azovskom i Crnom moru su uništene i okupirane od strane ruskih snaga. Agresija se nastavlja prema zapadu crnomorske obale s očitim ciljem potpunog zaprečavanja Ukrajini pristupa moru.

Globalna sigurnost hrane je „uzdrmana“ i u slučaju produžetka rata u Ukrajini bit će ozbiljna prijetnja otvaranju novih kriznih žarišta u svijetu.

Energija

U Europi najrazvijenije zemlje energetski ovise o ruskom plinu i nafti a gotovo sve europske zemlje uvoze značajne količine ovih energenata iz Rusije. Europska unija pokušava osigurati neovisnost o ruskim energentima i fosilnim gorivima uopće. U tu je svrhu napravljen plan koji se treba ostvariti do konca ovog desetljeća. U međuvremenu se ugovaraju alternativni dobavni pravci iz SADa i Bliskog istoka, odnosno Sjeverne Afrike.

Rusija je  prije invazije na Ukrajinu sklopila čvrsto savezništvo s Kinom. Kina treba energiju iz Rusije ali do sada nije uspostavljen odgovarajući transportni lanac između crpilišta u Rusiji i kineskih mjesta prerade i potrošnje. To će se u narednom razdoblju ubrzati. Kina još uvijek predstavlja za polovinu manje tržište od europskog što se tiče plasmana ruskih energenata. Ruski energenti su među najjeftinijima, s najkraćim i najekonomičnijim  transportnim pravcima i zbog toga su se do sada europske zemlje u velikoj mjeri oslanjale na te izvore.

„Dogovor s vragom“ kumovao je desetljećima zapostavljanih drugih dobavnih pravaca, usporavanju razvoja alternativnih izvora energije ali i nepobitnom doprinosu jačanja ratnih snaga i želja u Rusiji. Rezultat takve politike i njenog pretvaranja u otvoreni sukob je nagla nestašica energenata uz podizanje cijena iznad povijesnih granica. Sve to će poskupjeti, usporiti i smanjiti transport roba i putnika a možda i proizvodnju nekih dobara. Prioritet će biti osiguranje energije za grijanje stanovništva i za proizvodnju električne struje za široku potrošnju. No kako je već pandemija pokazala da strateška industrija treba ostati u „vlastitom dvorištu“ to će potrebe za snabdijevanjem industrije energijom u EU zemljama i dalje rasti. Zbog toga se razmatra produljenje proizvodnje električne energije u nuklearnim elektranama pa čak i izgradnja novih „nuklearki“ u svim zemljama Europske unije.

U svakom slučaju cijene energije rastu i neće se više vratiti na razinu koja je bila prije 24.2. kada je počela vojna agresija Rusije na Ukrajinu.

Voda

Voda je izvor života. Zbog klimatskih promjena ali i pretjeranog korištenja vode iz nekih vodotoka, zatim zbog deforestacije- paljenja i krčenja šuma, dolazi do padanja razine vode u rijekama, jezerima čak i u Mrtvom moru. Takav scenarij doprinosi širenju pustinja i smanjenju kapaciteta pitke vode. Prva linija stradanja su flora i fauna na takvim područjima zatim, poljoprivredna proizvodnja i na koncu egzistencija ljudi. Uništavanjem složenih eko sustava virusi sa životinjskih vrsta prelaze na čovjeka, stvaraju se virusne pandemije.

Zbog prijetnje gladi milijuni ljudi su pokrenuli migrantsku plimu koja iz područja Sjeverne Afrike, Bliskog i Srednjeg istoka pokreće stanovništvo prema Centralnoj i Zapadnoj Europi.

Rat u Ukrajini je ubrzao sve ove procese i učinio već i blisku budućnost čovječanstva vrlo neizvjesnom.  Mnoge se nedaća najviše „prelamaju preko leđa“ Europe koja postaje iznimno ranjivo područje.

Što učiniti ?

Običan se čovjek pita – što ja mogu učiniti ? Nerijetko se ljudi pomire sa sudbinom uz konstataciju kako se tu ništa ne može učiniti i „bit će kako bude“. To „bit će kako bude“ ima vrlo visoku cijenu jer nas sprječava u proaktivnom pristupu i na kraju ovisimo o tuđoj pomoći ako je dostupna.

Proaktivni pristup podrazumijeva učenje, proučavanje i djelovanje u „svom krugu utjecaja“.

Održavanje turističke potražnje

Što se turizma tiče, kontakt s vjernim gostima, ugađanje njihovim željama, prilagodba njihovim mogućnostima možda izgledaju naporno ali sve to osigurava prihod od turizma i u najtežim trenucima. Isto se odnosi i na domaće turističko tržište. I ono je podcijenjeno i prilično zanemareno. Sljedeće što treba učiniti je specijalizacija ponude prema onim skupinama gostiju koji biraju samo takvu, specijaliziranu ponudu.

Obitelji s malom djecom, ljudi treće životne dobi, ljudi s poteškoćama u kretanju, gosti s posebnim prehrambenim potrebama,  gosti s kućnim ljubimcima, aktivni turisti – biciklisti, ronioci, planinari …Svi oni biraju turistička odredišta i pružatelje usluga prilagođene njihovim prioritetima, ograničenjima ili posebnim zahtjevima. Specijalizirana ponuda je još uvijek nedostatna pa specijalizacija znatno pomaže boljem tržišnom pozicioniranju ponuditelja. https://www.suedtirolprivat.com/de/suedtirol-privat.html , https://www.adac.de/reise-freizeit/ratgeber/barrierefreier-tourismus/ , https://www.oesterreich-familienhotels.at/?gclid=CjwKCAjwo8-SBhAlEiwAopc9W7k-8WovGLGsvZ796XA3O2LqQEcBiDDCcZHzb4Ct_fcjMogcRv6xohoCJYcQAvD_BwE

Hrana i turizam

Hranu možemo u dobrom dijelu proizvoditi sami i time smanjiti troškove i utjecati na kvalitetu prehrane. Već su dobro poznate inicijative urbanog vrtlarenja, zgradarskog vrtlarenja, uzgajanja povrća i začinskog bilja u kućnim uvjetima, na terasama, balkonima, u vertikalnim vrtovima.  (https://grama.com.hr/vrtlarenje-u-gradu/ , https://homeogarden.com/hr/organski-vrt-usred-grada-koji-zauzima-vrlo-malo-prostora/ https://www.agroklub.com/agro-hobi/uzgoj-povrca-u-loncimateglama/38397/  ). Na ruralnom području su mogućnosti još i veće.

Dovoljno bi bilo privesti originalnoj svrsi zapuštena poljoprivredna zemljišta, vrtove i oranice. Onaj tko ima svoje zemljište nema razloga za čekanje, ako nemamo svoje možemo se udružiti s nekim tko ima zemlju ali mu fali radna snaga. Poljoprivredna zemlja se može i iznajmiti od privatnog vlasnika od općine, države. I u najam se može ići udruženo. U nekim gradovima je pokrenut projekt zakupa vrtnih gredica…( https://mojgruntek.hr/ ) Mogućnosti su mnoge, kako se kaže „gdje ima volje ima i načina“.

Energija i turizam

Nadomjestak klasičnih izvora energije i ušteda energije je najizazovnije područje. Tekuće gorivo za vozila i strojeve je nešto što je teško nadomjestiti ako ne promijenimo sama vozila i strojeve ili ne napravimo preinake na vozilima i strojevima.

Pomalo postaje jasno da će automobili s pogonom na dizelsko gorivo ustupiti mjesto onima s hibridnim pogonom. Benzinski će motori biti nešto duže u upotrebi osobito u varijantama hibridnih vozila. Benzinski se motori mogu adaptirati za korištenje tekućeg plina ali i to je prijelazna varijanta. Sve više ima električnih automobila koji trebaju punjenje što je opet lakše izvedivo na selu nego u gradu. U urbanim centrima ovisimo o javnim punionicama dok nam privatni priključak omogućava punjenje kad god nam je to potrebno. Putem običnog priključka može se baterija električnog vozila  napuniti tijekom noći do dovoljne razine kapaciteta za gradske i prigradske vožnje po danu.

Sljedeći korak će biti  vozila koja će kao pogonsko gorivo koristiti tekući vodik. Tekući će vodik u gorivim ćelijama proizvoditi električnu energiju za pogon motora ili će jednostavno zamijeniti ostala tekuća goriva u motorima s prilagođenima sustavom unutarnjeg izgaranja. Punjenje spremnika vozila s tekućim vodikom trajat će kao i ono kad punimo spremnik plinom https://www.volvotrucks.hr/hr-hr/news/insights/articles/2020/jun/hydrogen-fuel-cells-all-your-questions-answered.html

Naravno na troškove prijevoza možemo utjecati i tako da više pješačimo, vozimo bicikl, skuter, običan ili elektro…

Što se tiče energije domaćinstva, prvo što možemo učiniti je utjecati na učinkovitost trošenja energije. Dobra stolarija, izolirana ovojnica objekta, izolirano krovište već štede najmanje 30% energije za hlađenje i grijanje http://energetska-obnova.hr/

Električnu energiju možemo štedjeti postavljanjem štedljivih rasvjetnih tijela, uporabom štedljivih kućanskih aparata,  primjenom sustava grijanja sanitarne vode uz pomoć sunca. Sljedeći koraci koji stoje na raspolaganju iziskuju veća ulaganja ali se na duži vremenski rok isplate. To je u prvom redu postavljanje sustava dizalica topline gdje se uz minimalnu utrošenu električnu energiju postižu optimalni rezultati kod grijanja i hlađenja objekta. https://regulator.hr/savjeti/sto-su-dizalice-topline-kako-rade/  Konačno, za potpunu energetsku neovisnost možemo instalirati malu solarnu elektranu. https://tris.com.hr/2021/11/intervju-vjeran-pirsic-eko-kvarner-fotonaponske-elektrane-su-buducnost-stoje-manje-od-50-tisuca-kuna-instalirate-ih-u-3-tjedna-ulozeno-bez-poticaja-vratite-u-6-9-godina-i-nakon-toga-imate-bes/

Voda i turizam

Briga za resurs vode spada u temelj ekološkog pokreta. Pitka voda je najugroženiji resurs. Mnoga područja čak i u Hrvatskoj oskudijevaju s kvalitetnom mrežom distribucije pitke vode prema kućanstvima. Ispuštanjem štetnih tvari u okoliš, onečišćuju se izvori pitke vode. To je posebno izraženo na kraškom tlu, dakle upravo na našem priobalju i otocima. Kraško tlo je poput „švicarskog sira“, puno pukotina, jama, spilja koje omogućavaju skupljanje vode ali  i propuštanje neželjene supstance s površine zemlje u prirodne spremnike vode pod zemljom. Ne doprinose samo industrijska zagađenja i divlja odlagališta otpada opasnosti od kontaminacije pitke vode. Povećanju opasnosti doprinose i domaćinstva s neodgovarajućim zbrinjavanjem vlastitih otpadnih, odnosno fekalnih voda.

Pitku vodu treba štedjeti. Skrban odnos prema potrošnji pitke vode najočitiji je u korištenju pitke vode za sekundarne potrebe poput pranja vozila ili zalijevanja ukrasnog bilja, poljoprivrednih kultura. Kao sekundarna voda, pročišćena voda iz kanalizacijskog sustava trebala bi biti upotrebljena upravo za zalijevanje zelenih površina. Gdje god postoji migućnost skupljanja kišnice bilo za korištenje kao sekundarne vode ili čak kao sanitarne vode, to treba iskoristiti. Posebnim sustavom filtracije kišnica, puno mekša voda, može se koristiti i za piće. Primarna, pitka voda može se štedjeti u turističkim objektima isticanjem ekoloških poruka o potrebi štednje vode kao i ugradnjom uređaja koji smanjuju potrošnju vode u sanitarijama https://nobel.ba/proizvodi/sistemi-ustedu-vode-i-energije/?to_page=2 .

Turizam – pokretač promjena

Kao što je u digitalnoj transformaciji poslovanja turizam odigrao ključnu ulogu (sjetimo se OTA platformi, online rezervacijskih sustava za avio karte, najam automobila, narudžbu hrane, digitalnih alata za administraciju u turizmu i slično), tako prihodom od turizma možemo financirati novi pristup energiji, hrani, vodi. U cijenu turističke usluge uračunati su energija, hrana, voda kao nužan trošak. Smanjenjem tog troška postižemo bolju isplativost poslovanja. Opet za ulaganje u novi, ekonomičniji pristup energiji, hrani, vodi potrebna su financijska sredstva.

Zato je pametno dio zarade od turizma usmjeriti upravo u investicije prema ekonomičnom i ekološki prihvatljivom gospodarenju energijom, hranom i vodom. Kad se na vlastita sredstva pridodaju ona iz namjenskih EU fondova onda imamo dobar ulog za sigurniju budućnost https://dantes.com.hr/nacionalni-plan-oporavka-i-otpornosti-i-digitalni-marketing-u-malinskoj/ .

www.nedopinezic.com

Objavljeno

8. Forum obiteljskog smještaja Istarske županije

Mali kongres iznajmljivača Istre

U organizaciji Hrvatske gospodarske komore, županijske komore Pula i Škole za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu Pula održan je 8. FOS u subotu 02. 04. 2022. u Rapcu.
Načinom organizacije i odabirom tema FOS u Istri nastavio je tradiciju vodećeg mjesta u pozicioniranju obiteljskih mikro poduzetnika u turizmu.
Na FOSu je predstavljan Nacionalni program oporavka i otpornosti, o prilikama za obiteljske mikro poduzetnike u turizmu govorio je Igor Radić, savjetnik ministrice turizma i sporta.

Nedo Pinezić, savjetnik za razvoj turizma baziranog na lokalnoj zajednici govorio je o obiteljskom smještaju kao velikoj snazi hrvatskog turizma osobito po pitanju demografske obnove i multiplikacije učinaka turističke potrošnje.
Dekanica Visoke poslovne škole PAR iz Rijeke predstavila je novi program stručnog usavršavanja za iznajmljivače a Ana Karlić, iz Odjela za internacionalizaciju Hrvatske gospodarske komore, predstavila je B2B turizam online platformu Hrvatske gospodarske komore.
O tome kako zadržati goste i privući nove putem društvenih mreža govorio je Mario Gigović.

Astrid Glavičić, direktorica Turističke zajednice Labina, Ticiana Trošt Kožljan iz Županijske komore Pula, Ella Dvornik, influencerica, Massimo Piutti, predsjednik Uprave Mon Perina i Branko Mejak iz tvrtke Mijena sudjelovali su na okruglom stolu s temom – Utjecaj društvenih mreža i influencera na promociju destinacije i produljenje sezone.

Program Foruma obiteljskog smještaja uključio je i pokaznu radionicu pripreme sobe za goste, kao i interpretativnu šetnju kroz Starogradsku jezgru Grada Labina u pratnji Giuseppine Martinuzzi.
8. FOS Istarske županije bio je odlično posjećen, tražilo se mjesto više u hotelu „Hedera“ hotelskog naselja Maslenica. Jednoglasan zaključak svih prisutnih bio je da su ovakvi susreti „u živo“ iznimno važni pa je velika zahvala upućena glavnoj organizatorici FOSa gospođi Jasni Jaklin Majetić predsjednici HGK Županijske komore Pula.
www.nedopinezic.com

Objavljeno

Obiteljski smještaj – snažan adut hrvatskog turizma

Što je to obiteljski smještaj ?

Prema Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti to je ugostiteljska usluga u domaćinstvu i na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu.
Prema poreznom zakonu radi se o iznajmljivanju i organiziranju smještaja za turiste.
U naravi su to ugostiteljske usluge smještaja koje organizira i vodi obitelj. Ta usluga započinje s jednom sobom i završava s malim obiteljskim hotelom. Radi se o, u razvijenim zemljama vrlo cijenjenom zanatskom, personaliziranom pristupu usluzi (craft, artigianale,). Mnogi giganti turizma započeli su svoj povijesni razvoj baš kao obiteljski smještaj. Među njima su možda najpoznatiji Hilton i Mariott.

Hrvatski obiteljski smještaj ima zaista dugu tradiciju. Tako na primjer U novinama „Jadranska straža” iz 1937. piše o „sezonskom izdavanju soba i davanju hrane u turističkim mjestima”
U „Zakonu o radnjama” iz tog doba se navodi :”Kućna radinost koju pojedinac samostalno obavlja prema mjesnim običajima, pored vlastitog kućnog gazdinstva, bez prava na primanje porudžbina, sam ili uz pripomoć članova porodice u prostorijama svog stana” – ne potpada pod „Zakon o radnjama”
Još se u istom Zakonu navodi: „Kad se izdaje stan ili daje hrana u obimu kućnog rada spomenutog u čl. 1, st.2 točka 17, takav rad neće se smatrati ugostiteljskom radnjom.”Ova zakonska regulativa potvrđuje sljednost pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iz ranijeg perioda, još iz vremena Austro – Ugarske.

Značaj obiteljskog smještaja najsnažnije se raspoznaje upravo u kriznim vremenima. U Hrvatskoj je tijekom 2021., pandemijske, godine ostvareno 13,8 milijuna dolazaka i 84,1 milijuna noćenja.
U usporedbi s rezultatima rekordne, pretpandemijske, 2019. godine, u 2021. godini ostvareno je 67 posto dolazaka i 77 posto noćenja iz 2019. godine.
Prema vrsti smještaja najviše noćenja ostvareno je u objektima u domaćinstvu (32,1 milijuna). U kampovima i hotelima ostvareno je gotovo pola manje (17,4 milijuna) i (15,7 milijuna) prometa nego u domaćinstvima.

Rat u Ukrajini i solidarnost obiteljskog smještaja

80% svih iz Ukrajine iseljenih osoba u Hrvatsku smješteno je u privatnom smještaju. Airbnb i Airbnb.org najavili su da će Airbnb.org ponuditi besplatno, kratkoročno stanovanje za do 100.000 izbjeglica koje bježe iz Ukrajine. Ove će boravke financirati Airbnb, Inc., donatori Airbnb.org fonda za izbjeglice i velikodušnost domaćina putem Airbnb.org.

Ta emotivna povezanost gostiju i domaćina javljala se i ranije kod velikih kriza.

U Domovinskom ratu domaćinima su pomagali gosti, slali humanitarnu pomoć, primali domaćine u svoj dom, lobirali za međunarodno priznanje Hrvatske i zaustavljanje rata…Domaćini iz drugih krajeva Hrvatske prvi su prihvatili u svoj dom ljude s potresom pogođenih područja Sisačko – Moslavačke i Zagrebačke županije, Grada Zagreba.
Vjerni gosti su posebno vezani za svoje domaćine, za mjesto odmora kao svoj „drugi dom”. Oni su, pored vlasnika „vikendica”, okosnica turističkog prometa u Hrvatskoj. Zahvaljujući ovoj kategoriji turista održava se promet u ugostiteljskim objektima i trgovinama na turističkom području i u najtežim vremenima.

Koliki je ekonomski utjecaj obiteljskog smještaja ?

Znamo da izdaci za noćenje iznose 25 do 30% ukupne potrošnje na turističkom putovanju. Znači da 70 do 75% potrošnje otpada na sve druge usluge: Transport, trgovinu, prehranu, zabavne i rekreativne sadržaje i sl. Ako je prosjek 100, 30 ostaje kod domaćina a 70 se raspoređuje na sve druge pružatelje dobara i usluga.
Posljednji poznati podaci iz 2018. objavljeni su 2019. Prema njima prosječno domaćinstvo raspolagalo je sa 6 postelja. Po jednom domaćinstvu ostvareno je prosječno 45.000,00 kuna prihoda. Bilo je registrirano 100.000 domaćinstava koja su ostvarila 4,5 milijardi kuna prihoda. To je tek 30% od ukupne potrošnje na putovanju. Ukupna potrošnja je dosegla gotovo 16 milijardi kuna. Zahvaljujući obiteljskom smještaju svi ostali su prihodovali 11,5 milijardi kuna.

Svako domaćinstvo pridonosi kreiranju poslova

U jednom domaćinstvu, jedna dvokrevetna soba s doručkom angažira pola radnog vremena jedne osobe (kreira se „pola radnog mjesta“).
• Na svakih 5 soba kreira se jedan posao pospremanja, čišćenja, pranja, glačanja.
• Na svakih 20 soba kreira se uposlenost jednog kućnog majstora, jednog internet administratora.
• Na svakih 40 soba kreiraju se uposlenja po jednog vozača – pratitelja, trgovca – prodavača, vodiča, kuhara, konobara…
• Na svakih 40 soba turizam kreira 16 poslova,
• 2.000 soba kreira 800 poslova
• Kad ne bi bilo smještaja u domaćinstvu i ostvarenih noćenja, ne bi bilo ni kreiranih poslova.

Snaga mikro poduzetništva

Europska komisija je još 2005. godine u svojoj preporuci objavila definiciju mikro, malih i srednjih poduzeća a 2016. posebno naglasila značaj mikro, malih i srednjih poduzeća:
• „MSP-ovi predstavljaju 99 % svog poslovanja u EU-u.
• Oni su stup njegovog gospodarstva. Oni stvaraju dva od svaka tri radna mjesta.
• Godine 2013. više od 21 milijuna MSP-ova osiguralo je gotovo 90 milijuna radnih mjesta u EU-u.
• Oni stimuliraju osjećaj poduzetništva i inovacije, pomažući unaprjeđivanje europske konkurentnosti, gospodarskog rasta i zaposlenosti.“

Definicija mikro poduzetništva

– Ima od 0 do 10 zaposlenih
– Ima imovinu i / ili financijski promet do 2 milijuna eura godišnje
– Posluje po važećem zakonu
– Plaća porez
Obiteljski smještaj po svim kategorijama spada u mikro poduzetništvo.
Mikro poduzetništvo kroz pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu i na OPGu treba cijeniti i poticati jer se poslovanje s privatnim nekretninama može odvijati i na drugačiji način, nepovoljniji za sustav turističkih zajednica.

Vlasnik stana ili kuće može iste iznajmiti jednostavnim Ugovorom o najmu stana.
• Stan može iznajmiti i strancu
• Stranac iz EU i zemalja EEP, kao i hrvatski građanin može boraviti van mjesta prebivališta bez obaveze prijava boravišta 90 dana u 180 dana
• To je princip po kojemu funkcionira najam stanova turistima u velikim gradovima u Španjolskoj, Francuskoj, Njemačkoj i drugim EU zemljama…
Kod najma stana nema kategorizacije objekta za pružanje ugostiteljskih usluga pa onda nema ni paušalne turističke pristojbe ni članarine. Zato se u mnogim velikim europskim gradovima javljaju sporovi kojima se traži reguliranje turističkog prometa u nekretninama čiji su vlasnici privatne, fizičke osobe.
• Prednosti ovakvog „nepoduzetničkog“ iznajmljivanja nekretnina nisu zanemarive.
• Porez se plaća po stopi od 10 posto na osnovicu umanjenu za 30%,
• Stanodavac ne plaća turističku pristojbu, članarinu
• Stanodavac ne plaća posredničku proviziju
• Stanodavac ne plaća režije, čišćenje
• Stanodavac ne plaća RTV pristojbu
• Stanodavcu ne dolazi inspekcija
• …

Autogosti spašavaju turističku sezonu

Svijet se mijenja, dijeli se na istok i zapad, hrvatski turizam se vraća tradicionalnim tržištima. U pandemijskim godinama i u ovoj 2022. prednost imaju „drive in” destinacije i to one koje su što bliže polaznoj točki. Automobil je ujedno i sredstvo potrošnje u Hrvatskoj (cestarina, gorivo, trajekti, parkiranje, autopraonice, punionice…) Automobilom se izvoze značajne količine domaćih proizvoda poput maslinovog ulja, vina, sira, pršuta …. Zamislite da se u svaki prtljažnik kod 2 milijuna vozila stavi 6 boca vina i maslinovog ulja za „samoizvoz“. Automobil je „kontejner“ koji sam dolazi po robu, sam je ukrcava i vozi do konačnog odredišta, robu plaća odmah pri preuzimanju, po maloprodajnoj cijeni u gotovom novcu …To je san svakog dobrog prodavača.

Obiteljski smještaj i demografija

Obiteljski smještaj doprinosi prihodima domaćinstva onda kada su drugi, osnovni prihodi poput plaća i mirovina nedostatni. Ako možemo osigurati dobar životni standard i prihod s kojim možemo plaćati sve obaveze i još putovati po svijetu kao slobodni ljudi a ne najamni radnici, zašto se ne bismo odlučili za takav pristup ? Hrvatska obala i otoci već bi davno bili bez stanovništva da nije bilo turizma, osobito obiteljskog turizma.

Opstanak ruralnih zajednica je ugrožen u cijeloj Europi

Obiteljski turizam je prepoznat kao efikasan „alat“ za poboljšanje života na ruralnom području. Zahvaljujući kombinaciji primarnih gospodarskih aktivnosti i turizma, i na ruralnom području je moguće dostići životni standard koji je nekada bio moguć samo u gradovima. Kroz turistički promet i općina sudjeluje u značajno većim prihodima pa ulaganja u viši komunalni standard postaju moguća.

Turizam treba dobre finalne proizvode poput prerađevina mlijeka, mesa i suhomesnatih proizvoda, odjeće od vune, namještaja od drva ali digitalne uređaje i programe i slično. Zbog potražnje koju je stvorio turizam unapređuju se i primarne gospodarske aktivnosti. Finalni proizvodi dobre kvalitete i dizajna postižu dobru cijenu i postaju traženi i izvan turističkog mjesta. Turizam je na neki način „sponzor“ razvoja mnogih proizvoda i usluga koji kroz plasman u turizmu „stasaju“ i postaju atraktivni za šire tržište.

Rad na daljinu i digitalni nomadi nova su prilika za revitalizaciju ruralnih područja. Do 2035. godine, prema predviđanjima, milijardu ljudi će živjeti kao digitalni nomadi. Rad na daljinu koristan je za domicilne mlade ljude, stvara se mogućnost povratka mladih i mogućnost dolaska nomada. Najviše se bira obiteljski smještaj, apartman, kuća za odmor. Važna je blizina većeg grada, boravak u prirodi, mogućnosti rekreacije u prirodi. Traži se zdrava hrana – svježe voće i povrće, pa se povezivanje poljoprivrede s turizmom, osobito povrćarstva i voćarstva, podrazumijeva.

Prilika za nove strukovne škole koje spajaju ugostiteljstvo i turizam

U Hrvatskoj je 100.000 domaćinstava registriranih za ugostiteljske usluge. Ako imamo samo jedno dijete u svakom domaćinstvu to je 100.000 djece s predispozicijom za učenje ugostiteljskih vještina (Ako još pribrojimo zemlje Zapadnog Balkana iz kojih bi mladi rado studirali u EU zemlji u kojoj se lakše sporazumijevaju i imaju već poznanike i prijatelje, ova brojka je višestruko veća).
Potreban je novi pristup – hotelijerska škola, po uzoru na Švicarsku, Austriju, Bavarsku, Italiju ..https://www.lhfs-bruneck.berufsschule.it/de/home . I Austrijska gospodarska komora ima svjetski priznate strukovne škole. Turistička akademija poučava mlade ljude svim znanjima i vještinama koje treba jedan hotel: https://www.tourismus-akademie.at/de/ueber-uns/ .

Partnerstvo za budućnost

Izuzetno je dobra vijest što je suorganizator 8. Foruma obiteljskog smještaja Istarske županije Škola za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu Pula a jedan od predavača je bila i gospođa Gordana Nikolić, dekanica Visoke poslovne škole PAR Rijeka. Glavni organizator je Hrvatska gospodarska komora Pula na čelu s predsjednicom Jasnom Jaklin Majetić.
Ovakvo partnerstvo nam je potrebno kako bismo stvarali nove kadrove u turizmu, mlade ljude koji znaju pospremati sobu, kuhati obrok, miješati pića, upotrebljavati digitalni marketing…koji mogu funkcionirati na svakom mjestu u ugostiteljstvu i turizmu i nakon svega postati vrhunski stručnjaci.

Raditi u hotelu i imati dodatne prihode

Pamtimo vremena u kojima smo školovani uz stipendije, radili svakog ljeta u turizmu, bili zaposleni na neodređeno i koristili slobodne dane zimi na račun prekovremenih sati ljeti. Prodavali smo svoje poljoprivredne proizvode hotelskoj kući u kojoj smo radili a hotelska kuća nam je „punila smještaj” putem svoje recepcije kućne radinosti. Ukupan prihod je bio takav da se nismo imali potrebe emigrirati u neku drugu zemlju iako su plaće u turizmu i onda kao i danas bile znatno niže od prosječnih u gospodarstvu. To je bio, a i danas može biti, recept za zadržavanje kvalitetne radne snage u turizmu i za zaustavljanje negativnih demografskih trendova u društvu.

Održivi i odgovoran turizam vodi računa o potrebama lokalne zajednice, uključuje lokalnu zajednicu, uključuje lokalne proizvode, uključuje lokalne, tradicijske, kulturne vrijednosti.
Hotel ne može nositi eko certifikat ako ne zapošljava najmanje 50% osoblja iz lokalne zajednice i ne poštuje sve naprijed navedeno kao i cijeli niz uvjeta iz agende brige za okoliš.

Suživot i suradnja na korist svih

Umjesto antagonizama koji se razvijaju posljednjih 30 godina, održivom turizmu treba suradnja, suživot lokalne zajednice, malih i velikih poduzetnika u turizmu, vlasti i akademske zajednice na ravnopravnim osnovama. To je recept za uspješnu budućnost. Promjene su neumoljive, – klimatske, energetske, geopolitičke, društvene, ekonomske …Hrvatske nije i ne može biti izuzetak.
U kriznim vremenima treba „staviti glave na kup”.

www.nedopinezic.com