Autor: Nedo Pinezić

Objavljeno

ZAŠTO JE VAŽNO POTICATI RAZVOJ SMJEŠTAJA U DOMAĆINSTVU NA RURALNOM PODRUČJU ?

 

Ranjivost ruralnih područja

Ruralna su područja u cijeloj Europi a osobito na prostoru Zapadnog Balkana pod snažnim utjecajem iseljavanja. Stanovništvo se iseljava najprije u glavne gradove regija i država a onda u neku od zemalja članica EU. Zbog toga nastaju problemi nestanka stanovništva na ruralnom prostoru i prevelikog pritiska na infrastrukturu glavnih gradova regija i država. Kada broj radno aktivnog, reproduktivnog stanovništva na nekom području padne ispod granice samoodrživosti, tada govorimo o demografskom slomu i odumiranju nekog kraja, mjesta, sela.

Univerzalna obilježja ruralnog područja (prema Ashley i Maxwell, 2001.)  su:

  • Prostor gdje ljudske naseobine i infrastruktura zaposjedaju manji dio krajolika;.
  • Prostor u kojemu prirodni okoliš obilježavaju livade, šume, planine ili pustinje;
  • Manja naselja (prosječno od 5-10.000 stanovnika);
  • Prostori u kojima većina ljudi radi na obiteljskim domaćinstvima;
  • Cijena zemljišta je relativno niža od urbanih područja;
  • Mjesta gdje su gospodarske aktivnosti opterećene povećanim troškovima, prvenstveno uvjetovanih udaljenošću od gradova i neadekvatnom infrastrukturom.

Bez ljudi nema života

Bez ljudi nema života, nema doživljaja kakvog današnji turisti traže. Bez radno aktivnog, reproduktivnog stanovništva nema stabilnih prihoda od poreza na dohodak, komunalnih poreza za lokalnu zajednicu. Bez tih prihoda općina ne može funkcionirati. Zato je važno poticati ostanak i egzistenciju najprije domicilnog stanovništva a onda i povratak iseljenih obitelji. Obitelj je osnovna socijalna i ekonomska „ćelija“ društva. Zbog obitelji s djecom otvaraju se vrtići i škole, nova radna mjesta, pokreću su usluge koje su svakom domaćinstvu potrebne. U takvoj situaciji imamo i generacijsku solidarnost. Roditelji brinu o svojoj djeci a kad djeca odrastu i roditelji ostare, onda djeca brinu o svojim roditeljima. Zatvara se životni krug na dostojanstven način, život ima kvalitetu dostojnu čovjeka.

Gospodarske aktivnosti na ruralnom području vezane su najviše na poljoprivredu, stočarstvo, ratarstvo, povrtlarstvo, voćarstvo, ribogojstvo, u planinama na preradu drva i na obrtnička zanimanja. Danas treba dodati i sve veći udio „poslova na daljinu“ vezanih uz digitalnu ekonomiju. Od tih primarnih gospodarskih aktivnosti stanovništvo pokriva osnovne životne potrebe za skroman način života. Nedostaju veća primanja koja bi omogućila kvalitetno školovanje članova obitelji, postizanje višeg standarda stanovanja a konačno i putovanja u druge krajeve regije, zemlje, kontinenta i na druge kontinente.

Turizam kao dodana vrijednost

Razvojem turizma na ruralnim područjima dobiva se upravo ta dodana vrijednost, taj tako važan dodatni prihod . Zahvaljujući kombinaciji primarnih gospodarskih aktivnosti i turizma, i na ruralnom području je moguće dostići životni standard koji je nekada bio moguć samo u gradovima. Kroz turistički promet i općina sudjeluje u značajno većim prihodima pa ulaganja u viši komunalni standard postaju moguća. Turizam treba dobre finalne proizvode poput prerađevina mlijeka, mesa i suhomesnatih proizvoda, odjeće od vune, namještaja od drva i slično. Pored tradicionalnih proizvoda, turizmu su potrebne usluge svih djelatnosti vezanih za građenje i održavanje objekata, digitalnu tehnologiju, transport i slično.

Zbog potražnje koju je stvorio turizam  unapređuju se  primarne i sekundarne gospodarske aktivnosti. Finalni proizvodi dobre kvalitete i dizajna postižu dobru cijenu i postaju traženi i izvan turističkog mjesta. Kroz turizam se izgrađuju novi proizvodi i usluge do razine konkurentnosti na širem tržištu.

Alpski model ruralnog razvoja

Na osnovama ovakve strategije razvoja ruralnih, osobito brdsko – planinskih krajeva, europske alpske zemlje su nakon pošasti drugog svjetskog rata uspjele revitalizirati krajeve s vrlo nepovoljnim uvjetima za život. Turizam je vratio život i učinio ga ugodnijim. Vrsta turizma koja je pomogla oporavku brdsko – planinskih krajeva Austrije, Italije, Bavarske, Francuske, Švicarske je turizam baziran na lokalnoj zajednici, na lokalnom stanovništvu. U ovim krajevima smještaj je gotovo u potpunosti organiziran kao smještaj u domaćinstvu, od soba, preko apartmana do malih obiteljskih hotela.

Danas alpski turizam predstavlja globalno prepoznatljiv brand. Planine su simbol vitalnosti, regeneracije tijela i uma. Planine su posljednje oaze čiste prirode , čistog zraka i životnog balansa ljudi s okolišem.  Baš zbog toga na svima nama je velika odgovornost da planirani i provođeni razvoj u tim krhkim eko sustavima bude održiv. Kod planiranja održivog razvoja polazimo od čovjeka koji živi na takvom prostoru, njegovih potreba ali i njegovog životnog stila. To su glavni elementi razvoja turizma kojega zovemo obiteljski turizam.

Obiteljski smještaj zadržava ljude

Osnovna usluga održivog, obiteljskog turizma je smještaj. Takav smještaj zovemo obiteljskim smještajem. Zakonska regulativa je ovu vrstu smještaja prepoznala kao smještaj u domaćinstvu i na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu.

Zašto biste se odlučili baviti ovom djelatnošću ? Što s time postižete ? Zašto jednostavno ne otići „trbuhom za kruhom“ ako želimo bolji život ? Naravno ta opcije uvijek stoji. Međutim čovjek je društveno i emotivno biće pa je sreća svake osobe vezana uz druženje s drugim ljudima. Jezik kojim se sporazumijevamo, pjesme koje pjevamo, šale koje zbijamo, običaji koji nas okupljaju… to je mozaik sreće a sreća je najveća upravo u zavičaju. Brojni emigranti širom svijeta nakon više godina provedenih daleko od kuće počinju  osjećati tu „bol za rodnim krajem“.

Ako možemo osigurati dobar životni standard i prihod s kojim možemo putovati po svijetu kao slobodni ljudi, zašto se ne bismo odlučili za takav pristup ? Hrvatska obala i otoci već bi davno bili bez stanovništva da nije bilo turizma, osobito obiteljskog turizma. I ja sam jedan od onih koji je ostao živjeti na svom otoku zahvaljujući turizmu zbog kojega su ostali i moji roditelji i djedovi i bake. Radio sam, učio i putovao zahvaljujući turizmu. Danas i moja obitelj pristojno živi i sretni smo u svojoj zajednici.

Svjesni svih ovih činjenica, još 1997. godine osnovali smo pri Hrvatskoj gospodarskoj komori strukovno udruženje obiteljskog smještaja. Zajednica obiteljskog turizma HGK, kako se danas zove, najmasovnija je i jedna od najutjecajnijih takvih organizacija u Europi. ZOT HGK je članica Europskog udruženja obiteljskog smještaja, EHHAe sa sjedištem u Bruxellesu.

Primjer dobre prakse

U Hrvatskoj je tijekom 2021., pandemijske, godine ostvareno 13,8 milijuna dolazaka i 84,1 milijuna noćenja. U usporedbi s rezultatima rekordne, pretpandemijske, 2019. godine,                u 2021. godini ostvareno je 67 posto dolazaka i 77 posto noćenja iz 2019. godine. Prema vrsti smještaja najviše noćenja ostvareno je u objektima u domaćinstvu (32,1 milijuna). U kampovima i hotelima ostvareno je gotovo pola manje (17,4 milijuna) i  (15,7 milijuna) prometa nego u domaćinstvima.

Konačno, prema upravo završenom popisu stanovništva 2021. godine, upravo se na otoku Krku bilježe pozitivne demografske stope. Taj rast nije velik, ukupno oko 3% u 10 godina. Međutim prema ukupnim rezultatima u Hrvatskoj (-9,25%) a osobito na područjima gdje nije došlo do snažnijeg razvoja obiteljskog turizma, otok Krk ima razloga za optimizam. Dobra prometna povezanost i dobro razvijen turizam i to pretežito obiteljski, donose dobre rezultate. Otok Krk sudjeluje sa 6% u ukupnom turističkom prometu Hrvatske i 35% u ukupnom turističkom prometu Kvarnera, Primorsko – goranske županije.

Turizam ne podnosi fobije, netrpeljivosti, uništavanje životnog okoliša, zagađenja, sukobe i ratove. U turizmu nema mrzovoljnih, zapuštenih, neurednih ljudi. To su ciljevi koje bi svatko poželio.

Budite ponosni na svoj kraj, svoje običaje, kulturu, svoj način života i to spremno podijelite s turistima, s gostima koje ćete primiti kao najbolje prijatelje. Sretno !

Objavljeno

Razvojem turizma protiv depopulacija Zapadnog Balkana

Svaki ozbiljan makroekonomist zna da je osnovni stup stabilne ekonomije pozitivan populacijski trend

Ako itko sumnja u ovu konstataciju dovoljno je da usporedi stanje ekonomija u regijama s pozitivnim populacijskim trendom poput USA i Kine. Koliko je važno imati dovoljan broj mladog, reproduktivnog i radno aktivnog stanovništva najbolje govore analize njemačkih ekonomista koji upozoravaju kako je toj zemlji potreban godišnji priliv između 500 do 800 000 radno aktivnih stanovnika da bi zadržali postojeći društveni standard. Zato su Njemačka ali i ostale zemlje Europske unije širom otvorile vrata ekonomskoj imigraciji.

Zemlje Zapadnog Balkana izvoznice radne snage

Ono što se događa u zemljama Zapadnog Balkana ali i u Hrvatskoj koja formalno više ne pripada toj skupini, je ubrzani trend depopulacije. Mlađe stanovništvo ruralnih područja svoju budućnost vidi u urbanim regionalnim centrima i u nekoj od zemalja Europske unije. Migracije u urbane centre, odnosno glavni grad neke zemlje, motivirane su prvenstveno traženjem zaposlenja u nekoj od institucija javnog sektora. Na drugom je mjestu zaposlenje u nekom od državnih poduzeća a tek na trećem mjestu rad u privatnom sektoru, najčešće kao privremeno rješenje do odlaska u neku EU zemlju.

Na krilima ovakvih trendova rastu i jačaju visokoškolske ustanove ekonomskog i pravnog usmjerenja. To je profil stručne spreme koji se najviše traži za zaposlenje u javnom sektoru. Jezična usmjerenja, STEM područje privlači mlade ljude koji računaju na mogućnost nastavka poslovne karijere u inozemstvu. Ipak, najveći broj mladih ljudi ostaje pri srednjem stručnom obarzovanju, u zanimanjima poput građevinarstva, ugostiteljstva, obrtničih zanimanja širokog spektra. S tim zanimanjima put emigracije najčešće ide kroz dva stupnja. Prva stepenica je odlazak u urbane regionalne centre i njihovu okolicu.

Glavni gradovi se ubrzano šire i razvijaju upravo na poticaj velikog priljeva stanovništva s ruralnog područja. Tu uvijek ima posla. Nakon nekog vremena provedenog u toj sredini, traži se druga stepenica, način za odlazak u neku EU zemlju. Tako glavni gradovi postaju hubovi migracijskih kretanja. Taj proces „teče kao rijeka“, stvarajući veliku akumulaciju u glavnom gradu, potičući njegov razvoj ali uz stalnu izmjenu stanovnika. Kolateralne žrtve ovakvog procesa migracije su manji i srednji gradovi koji bivaju „preskočeni“.

Posljedice migracije

Dugoročne posljedice ovakvih migracijskih trendova su odumiranje sela , zatvaranje škola i vrtića, trgovina, poštanskih ureda, ostalih servisnih usluga, obrtničih radnji…smanjenje kapaciteta proizvodnje zdrave, prirodno uzgojene hrane, zapuštanje prometne i energetske infrastrukture zbog nemogućnosti održavanja…

Posljedično odumiru i manji gradovi na ruralnom području. Suprotno trendovima odlaska stalnog stanovništva, popularnost ruralnog područja raste za ljude iz urbanih aglomeracija koji žele na ruralnom području u prirodi provoditi vikende, slobodne dane, praznike. Kako sela s jedne strane polako postaju pusta i bez servisnih usluga tako s druge strane zbog veće potražnje vikend turista jača tržište nekretnina.
Na poticaj potražnje grade se „naselja duhova“, vikend naselja urbane arhitekture uz ubrzanu devastaciju okoliša. Na kraju se opet stvara pritisak na komunalnu infrastrukturu a sve veću cijenu tog komunalnog standarda najviše podnosi preostalo stalno stanovništvo. Jednostavno rečeno – sve veći troškovi raspoređuju se na sve manji broj domaćinstava stalnih stanovnika.
Unatoč ubrzanom razvoju i glavni gradovi zemalja Zapadnog Balkana osjećaju negativne posljedice ovakvih migracijskih kretanja. Pritisak na komunalnu infrastrukturu i stambeni fond je daleko jači od mogućnosti odgovora na taj pritisak. Tako se stvara „urbani nered“ prije svega u kaotičnom prometu, lošem zbrinjavanju otpada, problemima s opskrbom pitkom vodom, nelegalnom gradnjom i nadogradnjom. Ta je nekontrolirana urbanizacija najočiglednija kod pojave elementarnih nepogoda poput poplava, potresa. Sve češće obilne padaline stvaraju bujice koji se u „izbetoniranom“ okruženju pretvaraju u devastirajuće poplavne potoke. Na potresnim područjima nelegalne adaptacije zgrada i neodgovarajuća gradnja novih objekata uzrokuju vrlo teška i skupa, često i nepopravljiva oštećenja stambenih objekata.

Također veliki problem brzo rastućih gradova je povećanje zajednice neadaptirane populacije. Jedan broj pridošlih stanovnika ne uspjeva pronaći zaposlenje i osigurati si egzistenciju, neki ne uspjevaju otići u inozemstvo, neki dožive neuspjeh pa se vrate… Iz tih se skupina regrutiraju socijalni problemi različite naravi – od povećanja broja ovisnika o alkoholu i drogama, preko delikventnog ponašanja, ulaska u kriminalno ponašanje do zlostavljanja u obitelji…

Hrvatska kao ulazna vrata migracija u EU

Hrvatska kao članica Europske unije najbliža zemljama Zapadnog Balkana, ne jedino geografski već i jezično, mentalitetom, sličnim putem društvenog razvoja, postaje „inkubator“ migracijskih kretanja prema razvijenijim EU zemljama. Tome značajno pridonosi velika potražnja radne snage u glavnoj sezoni u turizmu. Hrvatskoj svakog ljeta nedostaje 30 – 50.000 djelatnika u ugostiteljstvu, najviše konobara, kuhinjskog osoblja, spremačica. Tako dolazimo do situacije u kojoj hrvatski građani napuštaju ova zanimanja kod kuće i traže bolju priliku u nekoj razvijenoj EU zemlji. Na njihovo mjesto dolaze građani neke od zemalja Zapadnog Balkana i cijeli lanac završava upravo na ruralnom području koje postaje sve više turistički atraktivno a sa sve manjim brojem stanovnika.

Razvoj turizma baziran na lokalnoj zajednici

Razvoj održivog turizma baziranog na lokalnoj zajednici pokazao se kao najučinkovitiji „alat“ za usporavanje ovih procesa a kroz godine dosljednog provođenja i za preokretanje trendova. O tome ćemo u sljedećem nastavku.
Nedopinezic.com

Objavljeno

NOVI TRENDOVI U TURIZMU I PREMA ZAPOSLENICIMA

2015. je na ITBu u Berlinu održana panel diskusija na temu:
Novi trendovi u turizmu i ranjivost hotelijerstva

Na ovom panelu kojega je vodila Claudia Roth, savjetnica za luksuzne brendove i glavni partner u Totally indispensable, zaključeno je da hoteli „bez duše“ koju daju njegovi zaposlenici neće uspjeti. Gosti danas traže doživljaj lokalne kulture, iskustvo i trebaju pri tome dobro domaćinstvo. To je jedan od glavnih razloga ogromnog uspjeha b&b smještaja.

Danas, šest godina kasnije, u pandemijskom razdoblju svjedočimo upravo ovako najavljenom raspletu. Cijeli hotelijersko – ugostiteljski sektor proživljava snažnu krizu nedostatka radne snage općenito a posebno kvalitetnih, kvalificiranih kadrova koji prvi pronalaze bolju priliku.

Kad „odmotamo klupko u natrag“ dolazimo do ishodišta problema. Nakon Domovinskog rata i zakoračenja Hrvatske u tržišnu ekonomiju, krenulo se s „kresanjem troškova“. Prvi su se na meti našli djelatnici. Zbog visoke sezonalnosti poslovanja rad na neodređeno u sektoru nije bio prihvatljiv. Tržište radne snage, osobito sezonske, bilo je izdašno. Ratom i postratnim stradanjima osiromašeno stanovništvo borilo se za egzistenciju. Hrvatska je bila još daleko od slobode prekograničnog zapošljavanja njenih građana u EU zemljama.

Rezultat ovakvog stanja je bio potpuno napuštanje desetljećima uspostavljanog sustava stipendiranja učenika iz redova domicilnog stanovništva za zanimanja u ugostiteljstvu uz mentorstvo, stručnu praksu u velikim hotelskim sustavima gdje ih je konačno čekao i rad na neodređeno. Iz takvog sustava su izašli kuhari, konobari, recepcionari, turistički djelatnici koji su mahom danas vlasnici privatnih hotela, restorana, turističkih agencija… Mnogi su svoju karijeru nastavili izvan granica Hrvatske. Došlo je do smanjenja broja kompetentnih, visoko motiviranih djelatnika na neodređeno.

Iz sezone u sezonu mijenjali su se sezonski uposlenici. Godinama su to bili mladi ljudi iz kontinentalnih dijelova Hrvatske, zatim uvođenjem kvota za „uvoz radnika“ djelatnici iz susjednih BiH, Srbije, Crne Gore i nešto udaljenije Makedonije. Iz godine u godinu dostupnost djelatnika i iz tih zemalja polako kopni pa se obuhvat širi i na daleke zemlje poput Filipina.

Lifestyle hoteli i samuraji servisa

„Lifestyle“ hoteli su izbjegli opasnost „McDonaldizacije“ ponudivši potpuno individualan pristup gostu u okruženju koje je ugodno, koje ima „dušu“. Takvi hoteli za svoje djelatnike biraju radije „samuraje servisa“, ljude sa strašću nego sa savršenom diplomom. „Dajte nam ljude koji imaju smisla za socijalni kontakt, koji mogu „razmišljati svojom glavom“ a mi ćemo ih istrenirati za posao i na tome ćemo raditi konstantno.“ To su riječi koje sam 2015. čuo u Berlinu od Emilea Bootsman, direktora hotela Adlon Kempinski Berlin, Dine Soliman, direktorice Brand management Europe Inter Continental Hotel Groups i glavnog direktoara luksuznih hotela „Ruby Hotels“. „Za zaposlenike biramo inspirirane ljude, dobre ljude nastojimo svakako zadržati“.

Kada se govori o „lifestyle“ hotelima onda se misli na hotele koji poštuju osobni izbor svojih gostiju, kojima je stalo do njihovih preferencija. Nekada je to recimo izbor zdravog načina življenja.
Ovi hoteli se razlikuju od hotela u poznatim svjetskim lancima, imaju specifičan dizajn, a iznad svega posjeduju „emocionalni dodatak vrijednosti“. Ovi hoteli vrlo tijesno ostvaruju kontakt s lokalnom zajednicom po pitanju životnog stila, interijera, gastronomije, uključenja u zbivanja…

Lifestyle hotel kao „dnevni boravak“ lokalne zajednice

Mnogi hoteli su povijesne građevine i temeljem te povijesti stvaraju svoju „priču“ (history-story). Na primjer Hotel Adlon Kempinski koji je izgrađen dvadesetih godina prošloga stoljeća, svake druge subote u mjesecu priređuje plesnu swing music večer. To zahtjeva kompletno pražnjenje hotelskog predvorja od namještaja i još drugih napora ali rezultati su izvanredni. Na plesne večeri im dolaze tri generacije obitelji, stvaraju se snažne emotivne veze s hotelom, njegovom prošlošću, tradicijom… Zanimljivo da ovakvo druženje rado prihvaćaju i mladi.

Jedan drugi primjer, možda na neočekivanom mjestu, je hotel „Bigeste“ u Ljubuškom u Zapadnohercegovačkoj županiji, BiH. Ovaj mali gradski hotel pod vodstvom legendarnog hotelijera Stjepana Primorca ostvario je upravo ono što su top menadžeri najluksuznijih hotelskih lanaca govorili u Berlinu. Stvorena je jaka emotivna veza s lokalnom zajednicom. Hotel ima fantastičnu gradsku kavanu u kojoj čak šest slastičara izrađuje slastice za svoje goste ali i za brojna događanja izvan hotela. Odličan hotelski restoran također je točka okupljanja u središtu Ljubuškog. Hotel ima i konferencijske sale s opremom. Naravno da racionalni vlasnici nisu propustili jednu etažu građevine namijeniti poslovnim prostorima među kojima prednjači onaj DMa. Tu je i parkirna garaža, a sobe i usluga su na razini 4 zvjezdice. U hotelu učenici ugostiteljske škole obavljaju svoju praktičnu nastavu i dobivaju priliku stalnog zaposlenja nakon školovanja. Jednom mladom „samuraju servisa“ čast je raditi u ovakvom hotelu koji pulsira životom kroz cijelu godinu. Hotel je često domaćin raznim zbivanjima od interesa lokalne zajednice a sudjeluje i u lokalnim događanjima.

Povratak u budućnost ?

Ova poznata i popularna ZF komedija Roberta Zemeckisa na duhovit nas način upućuje kako ponekad trebamo zaviriti u prošlost kako bismo izbjegli pogreške u budućnosti. Kad pogledamo razvoj turizma u šezdesetim, sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća, vidimo da je nagli razvoj potražnje zahtijevao organizirani pristup stvaranja kvalitetnih kadrova u turizmu. „Čovjek je ključ uspjeha“, često se ističe na stručnim skupovima o turizmu.

U dvadesetom stoljeću je za razliku od 21. bilo nestašice slobodnog investicijskog kapitala za izgradnju kvalitetnih smještajnih objekata. Takve objekte je gradila država kroz svoja poduzeća temeljem inozemnih zajmova. S druge strane da se spriječi veći egzodus stanovništva iz priobalja i s otoka, otvarane su ugostiteljske škole koje su „pratile“ investicije u smještajne objekte. Nakon školovanja uz praksu u hotelskim kućama, učenici su postajali stalni djelatnici s tako zvanom preraspodjelom slobodnog vremena. Sezonalnost je i tada bila glavna karakteristika našeg turizma pa su djelatnici „potezali“ koliko god su mogli tijekom ljeta da bi višak radnih sati pretvarali u slobodne dane u ostatku godine. Slobodni dani, godišnji odmor pa treninzi u struci, raspremanje i  pripremanje hotela „zatvarali“ bi cjelogodišnji radni ciklus od sezone do sezone. Plaće su i tada bile male i poslovično manje od prosjeka pa se dodatna zarada mogla ostvariti plasmanom vlastitih poljoprivrednih proizvoda u hotelska poduzeća.

Hotelska poduzeća su imala i „recepcije kućne radinosti“ putem kojih su, uz proviziju, punila kapacitete u kućnoj radinosti svojih djelatnika. Ali ni to nije sve, kao u popularnoj reklami, uz pomoć poduzeća djelatnici su dolazili do povoljnih stambenih kredita. Uvjet je bio da se u stambenoj kući izgrade i sobe za turiste kako bi povrat kredita bio sigurniji.

Nerijetko su djelatnici hotela nastupali pred gostima hotela kao članovi folklornih skupina, klapa, muzičkih sastava. Lojalnost gostiju bila je na visokoj razini, dolasci i odlasci gostiju redovito su bili prožeti snažnim emocijama. U hotelima su se djelatnici vjenčavali, tu se izlazilo u slobodno vrijeme, tamo se slalo svoje goste iz kućne radinosti na večernji izlazak. Stariji članovi obitelji djelatnika su kao barkarijoli prevozili goste hotela do tajnovitih plaža a oni najmlađi su zarađivali džeparac jednostavnim sezonskim poslovima.

Vidimo puno sličnosti s nastojanjima najprestižnijih luksuznih hotela. U Berlinu je na slikovit način opisana ta emotivna poveznica između hotela, lokalne zajednice i gostiju. U jednom hotelu visoke razine luksuza u holu imaju pržionicu kave. Kavu prži, zatim melje i priprema kao napitak jedan domaći „samuraj servisa“. Taj hotel je imao najveći broj pritužbi gostiju u svojoj povijesti u nekoliko dana izbivanja kava majstora  kad je udavao svoju kćer. Svakom gostu koji je bio razočaran izostankom doživljaja ovog jedinstvenog rituala trebalo je posebno objašnjavati zašto je do toga došlo. Razlog odsustva je bio prihvatljiv pa su gosti navalili s čestitkama i poklonima…

„Naši djelatnici isporučuju ono što mi kao brand obećavamo. Naša usluga je prožeta emocijama. Zato su u našem poslovanju djelatnici na prvome mjestu“ .  Slažu se direktori najprestižnijih hotela.
Nedopinezic.com

Objavljeno

Globalna ekonomska kriza i turizam

 

Poremećaj u globalnom dobavnom lancu

U različitim zemljama svijeta vlada nestašica različitih dobara. Djelomično je to rezultat Corona krize ali i povećani društveni razvoj i povećana potrošnja također negativno utječu na resurse.

Kina na primjer ima krizu ugljena i papira, što opet utječe na sve ostale kineske proizvode – od tekstila, preko igračaka do čipova za iPhone. Upravo će ti proizvodi najviše nedostajati ostatku svijeta u vrijeme tradicionalne kupovne groznice za Božić.
Glavni problem je kriza električne energije, zbog koje veliki broj kineskih pokrajina ostaje bez struje.
Čak više od polovice električne energije u Kini dolazi iz ugljena koji je poskupio u cijelom svijetu. Ti se troškovi ne smiju prenijeti na kineske potrošače zbog strogog ograničenja cijena, i zbog toga energetske tvrtke smanjuju proizvodnju. Neki stručnjaci predviđaju sličan scenarij i u Europi vezan uz fosilne energente.

U SAD-u manjak toaletnog papira

U SAD vlada manjak igračaka i toaletnog papira. Nižu se upozorenja da ovog Božića „Djed Božićnjak“ neće moći ispuniti mnoge želje. Na udaru nestašice su i odjeća, buteljirana voda, hrana za kućne ljubimce …
U nekim pak slučajevima, nestašice su uzrok problema povezanih s Covidom u drugim zemljama. Američki Nike mnoge svoje proizvode proizvodi u zemljama jugoistočne Azije, poput Vijetnama, gdje su tvornice zatvorene. Na žalost i kada počne proizvodnja isporuka je otežana zbog naglog porasta potrošnje u SAD, poremećaja u transportu dobara, preopterećenosti infrastrukture poput luka, cestovnih i željezničkih mreža.

Zbog nedostatka čipova smanjuje se proizvodnja automobila

Problem manjka proizvodnje automobila osjeća se u Indiji ali i u Europi. Neki proizvođači automobila su drastično smanjili a neki, poput Škode, potpuno prekinuli proizvodnju automobila. Radnici su poslani kućama uz najavu da se do kraja prvog kvartala 2022. najvjerojatnije neće ni vraćati u tvornice.
Nestašica i veliko poskupljenje ugljena i posljedično električne energije, uzrokovali su i veliko povećanje cijena čelika i cementa koji se koriste u građevinarstvu. To snažno pogađa Indiju koja ima primat u proizvodnji ovih dobara. Stanovništvo već osjeća rast inflacije i rast cijena prehrambenih proizvoda.

Južna Amerika bez vode i kave

Velika suša koja je pogodila Brazil drastično je smanjila urod kave ali došlo je i do krize u opskrbi električnom energijom zbog niskih vodostaja rijeka i jezera koje su osnova za pokretanje turbina hidroelektrana. Nestašica vode se osjeća u još nekim zemljama Južne Amerike poput Bolivije.

U zemlji bogatoj naftom i plinom za energiju koriste drvo

Nigerijci ubrzano uništavaju šume kako bi koristili drvo za – kuhanje. Iako imaju velike zalihe nafte i zemnog plina, visoka cijena tih energenata i njihova nestašica natjerala je stanovništvo na sječu šuma i korištenje drva za kuhanje.

U Libanonu nema kraja nevoljama

U Libanonu nedostaje goriva, posljedično i električne energije ali i vode i lijekova. Sve to utječe na formiranje novih valova migracije. Ova zemlja jednostavno nema sreće, nikako da se izvuče iz lančanog kriznog ciklusa koji ne prestaje već desetljećima. U svim svjetskim regijama imamo nestašice prouzročene “zelenom tranzicijom” i klimatskim promjenama.

Ekologija i ekonomija „u klinču“

Kad se sumiraju sve ove informacije koje prenose RTL i T portal, razvidno je da Covid pandemija nije jedini razlog uzdrmane ekonomije. Energetska tranzicija koja je neminovna zbog potrošenih resursa fosilnih goriva i iznimno štetnog utjecaja na okoliš kojega je stvorilo izgaranje istih od početka prve industrijske revolucije uzdrmala je svijet. Od druge polovice 18. stoljeća do danas ugljen, nafta i derivati bili su glavni energent.

Kroz tekst možemo usporedno pratiti štete nastale nestašicom i poskupljenjem ugljena kao i one koje su posljedica klimatskih promjena. Može se reći da i jedna i druga pojava snažno utječu na ekonomiju u svim dijelovima svijeta. Lančanim rastom cijena i slabljenjem kupovne moći stanovništva ova se erozija društvenog i osobnog standarda još više povećava. U tranzicijskom razdoblju koje će potrajati koje desetljeće, lomovi su neminovni. S jedne strane očajnička borba za zaustavljanje rasta prosječne temperature na zemlji i svih negativnih posljedica koje globalno zatopljenje donosi, u oštrom je sukobu s tradicionalnim odnosom prema okolišu i resursima na drugoj strani. Po cijenu kolapsa eko sustava želi se povećavati stope rasta BDPa ali i rasta prihoda moćnih kompanija i pojedinaca koji trguju fosilnim gorivima.

Turizam „u krivulji“

Turizam, ma koliko se ove godine snažno oporavio, ne može biti imun na ovakve šokove prema kojima Covid pandemija izgleda kao manji problem. U svim predviđanjima razvoja turizma moramo biti svjesni uzročno – posljedičnih utjecaja ekonomskih kriza na turizam.

Kad Škoda zatvori sve tvornice u Češkoj i pošalje radnike doma, neće samo njihova kupovna moć pasti. Mnogi kooperanti, distributeri, serviseri vozila osjetit će pad prihoda. Pad prihoda i povećanje troškova smanjit će proračun za godišnje odmore radnika, obrtnika, kompletnog srednjeg sloja društva. Smanjena prodaja naftnih derivata također smanjuje prihode brojnim dionicima tog posla. I tako se u svakom segmentu poslovanja smanjeni obujam aktivnosti odražava na smanjenje prihoda dionika tih poslova. Visoki slojevi društva lakše će proći kroz krizu ali i njihova bi se poslovna carstva mogla naći u problemima. Bit će tada manje vremena za ležerni odmor.

Oporavak turizma je nakon ovoljetnog sprinta nastavio usporenim tempom hodanja, stajanja i trčanja svoj maratonski put.
Nama ostaje da pratimo prilike, izvlačimo pouke i učimo se putem na „novo (ne)normalno vrijeme.
Nedopinezic.com

Objavljeno

MARKETING TURIZMA U POSTPANDEMIJSKOJ ERI

Wave 4 Tourism, studentska konferencija u Opatiji

Prošlog vikenda se na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu održala prva studentska konferencija. Konferenciju su organizirale studentice i studenti: Laura Valent Paić, Helena Rogulj, Nika Kurti, Paola Grbeša, Jure Bulović, Marko Blažić, Ivana Lasić, Iva Breulj, Filip Komšić, Štefanija Jelačić i Katarina Bosanac. Uz mentorstvo Prof. dr. sc. Daniela Gračan, Prof. dr. sc. Romina Alkier, Mag. oec. Ivan Butković, Mag. oec. Romina Agbaba, Mag. oec. Tatjana Špoljarić i predavačice Ive Barić, konferencija je trajala 4 dana, imala je 4 sesije i 16 govornika.
Bio sam počašćen pozivom studenata da održim predavanje u sklopu sesije o marketingu. Uz izvrsno moderiranje PR i event managerice Maje Lene Lopatny iz Aminessa, imali smo prilike razmijeniti informacije i iskustva između sjajnih predavača.

VRIJEME ZA REDEFINIRANJE POSLOVANJA

Marketing u punom značenju podrazumijeva potpunu predanost ostvarenju neke ideje. Ideja je zapravo uzvišeni cilj. Taj cilj mora biti usklađen s prilikama u kojima živimo. Marketinškim aktivnostima želimo pridonijeti rješavanju globalnih problema tako da djelujemo lokalno. Pandemija Covid 19 samo je ubrzala trendove druge dekade 21. stoljeća. Problemi su očitiji kao i volja za rješenjem.

KLIMATSKI EKSTREMI I PANDEMIJA

Turističko poslovanje iznimno je osjetljivo na klimatske ekstremne pojave i na pandemiju. Navike turističkih putnika se mijenjaju kao i način putovanja, odabir vrste smještaja. Nepoznata turistička odredišta postaju privlačna. Ekološka svijest putnika jača, mijenja se odnos prema životinjskom I biljnom svijetu, prema hrani. Uključenost u lokalnu zajednicu na turističkom putovanju postaje važna.
Doživljajni turizam je dobio novo značenje. Sve je doživljaj, sve je u skladu s trendovima. Način putovanja, smještaj sadržaji na turističkom odredištu, sva tri elementa čine doživljajni paket turističkog putovanja, sve je prožeto snažno izraženom ekološkom sviješću. Ekološka svijest danas podrazumijeva puno širi okvir: održivost, brigu za okoliš, brigu za lokalnu zajednicu, podršku lokalnoj ekonomiji.

PUTUJEMO RADI SEBE I SVOJIH NAJBLIŽIH

Danas, kao turistički putnici, želimo izaći “iz zatočeništva”, osjetiti slobodu, slobodno disati, uživati u malim stvarima. Želimo se više družiti sa svojim bliskim prijateljima, putovati zajedno sa svojom obitelji, želimo se kvalitetno odmoriti, imati svoj komoditet ali opet i biti aktivni, angažirani na putovanju. Svojim putovanjem želimo dati doprinos lokalnoj zajednici, želimo komunicirati s lokalnom zajednicom, naučiti nešto novo, bolje upoznati sebe iz nutra, svoje istinsko ja. Na putovanju se želimo slobodno kretati I osjećati se sigurno.

PUTOVANJA SU INDIVIDUALNA, SLOBODNO KREIRANA

O putovanjima se odlučuje u posljednji čas, ovisno o uvjetima za putovanje. Planovi o putovanju se razrađuju u krugu obitelji I prijatelja. Putuje se najviše automobilom, događa se I veliki povratak putovanja vlakom (www.regiojet.com ), popularni su mini i mikro kruzeri, najam malih plovila, kuća za odmor, mobilnih kućica u kampovima, kućica na stablu…Hrvatska je profitirala od putnika koji su do sada putovali na udaljenije destinacije.

ZA SMJEŠTAJ SE BIRA ONAJ S VEĆOM PRIVATNOŠĆU – PRIVATNI SMJEŠTAJ JE IN

Traže se dodir, kontakt s prirodom, zona privatnosti, komfor boravka, zabavni sadržaji u samom smještaju, dobra geo lokacija za izlete, mirno okruženje, dobra gastronomska ponuda. Ljubaznost i uslužnost domaćina jesu na cijeni kao i visoka razina higijene i mogućnost kontrole kontakata s većim brojem ljudi.

Ugošćavanje manirom najboljeg prijatelja ona je razina usluge koju gosti očekuju u malim, obiteljskim boutique hotelima, hotelima s pet zvjezdica i luksuznim vilama, dobrim restoranima. Osobni kontakt s gostima I dalje je vrlo važan, iako se odvijao putem platformi za razgovor. Cijeni se osobna asistencija I pomoć pri istraživanju turističkog odredišta.
Turistički putnici su u potrazi za jedinstvenim doživljajem. Svatko želi biti poseban gost.

Vrijeme univerzalnih paketa polako prolazi, svaki putnik traži osjećaj posvećenosti, jedinstvenog iskustva. Turistički putnici su u potrazi za “svojim” otokom, “svojom” uvalom, “svojim” selom, “svojim” imanjem, “svojim” domaćinima… nečim što je u trenutku odmora “samo moje”. Zato se cijeni izdvojeno vrijeme posvećeno gostu, osobito u poučavanju nekim vještinama, upoznavanju s “malim tajnama” turističkog odredišta; osobito se cijeni vrijeme posvećeno zabavi djece, obiteljskim doživljajima.

FUNKCIONALNI MARKETING TURISTIČKOG PROIZVODA I DIGITALNI MARKETING

Marketing obuhvaća i koristi sva prethodna saznanja kako bi oblikovao ponudu, upravljao njome promovirao je i prodavao. Funkcionalni marketing turističkog proizvoda je „klasičan“ marketing koji koristi metodologiju istraživanja želja kupaca, kreiranja proizvoda i upravljanja procesima funkcioniranja proizvoda i promocije i prodaje proizvoda. Proizvodom se mora upravljati tako da ga se stalno unapređuje pa u funkcionalnom marketingu moramo imati „upravljački mehanizam“ proizvoda.
Digitalni marketing koristi digitalne alate za promociju i prodaju turističkog proizvoda po „AIDA“ metodologiji : (attract, interest, desire, action), privući pozornost, pobuditi interes, pojačati želju, dovesti do akcije – kupovine.

MARKETING TURIZMA U POST COVID ERI

Marketing turizma u post Covid eri mora uzeti u obzir sve promjene kod turističkih putovanja, promjene kod očekivanja putnika. Marketing mora biti snažno angažiran u ostvarenju održivosti turističkog proizvoda i mora poštivati „eko očekivanja“. Važna zadaća marketinga je i praćenje tehnoloških promjena kod prometnih sredstava. Uvažavanje svih dionika turističkog odredišta iz javnog, privatnog i nevladinog sektora bitan je elemenat uspješnosti marketinga. U prvi plan suvremeni marketing ističe jedinstvenost doživljaja turističkog odredišta. Tu dolazimo do izvorne kulturne baštine turističkog odredišta, do tradicijskih vrijednosti čijim se isticanjem pojačava jedinstveni doživljaj i podiže vrijednost turističkog odredišta.
Nedopinezic.com

Objavljeno

Sezona za pamćenje

Sezona kakve dugo nije bilo

Možda ćete pomisliti da pretjerujem jer po podacima fizičkog prometa ova turistička sezona nije dostigla rekordnu 2019. No glavna turistička sezona 2021. unatoč tome ostaje za pamćenje.

Iznenadili smo sami sebe

Malo tko je vjerovao da se može dogoditi ovako nagli povratak turizma u najboljem svjetlu. Dapače, oni koji stalno „njurgaju“ na turizam nisu propustili priliku spočitavati hrvatsku (pre)orijentiranost na turizam. Turizam je iznenadio i one koji ga zdušno zagovaraju kao i kritičare turizma. Dogodilo se zaista pravo malo čudo. Gledajući sada, poput „generala nakon bitke“, lakše je shvatiti taj masovni pokret prema hrvatskom Jadranu u kolovozu. O glavnim motivima sam već pisao u prethodnom članku. To je lakše shvatiti od činjenice da je u smislu potrošnje ova sezona bila zaista već dugo ne viđena. Kao da krize nema, kao da živimo u najboljim vremenima. Cijene su se dizale iznad svih dosadašnjih razina a potražnja je i dalje rasla.

Struktura turista

Među brojnom populacijom stranih i domaćih turista, svoj najupečatljiviji trag su ostavili turisti s razvijenom kulturom putovanja. To su putnici koji uglavnom i zimi i ljeti biraju različita turistička odredišta na kojima je ponuda na visokoj razini kao i cijene. Prava vrijednost za novac na višoj razini kvalitete, to je ono što iskusan putnik traži. Tu nema cjenkanja, prava vrijednost se cijeni, priznaje i plaća. Konačno nije bitno da li je bilo više skupih automobila iz kategorije više srednje klase parkiranih ispred seoskih konoba i pizzeria ili ispred gourmet restorana, bitno je da je turističko odredište prepoznato kao „dobra vrijednost za novac“.

Privatnost sve više na cijeni

Kuće za odmor, mobilne kućice u kampovima ali i kućice na stablu doživjele su neviđenu potražnju. Druženje u krugu poznatih, proširene obitelji ili prijatelja, izolacija na romantičnom mjestu s partnericom, partnerom, cjelodnevno druženje s djecom… sve ono što je na neki način pandemija „vratila u modu“, postalo je „glavna struja“ ovogodišnjih turističkih putovanja. Sve je više turista koji na ljetovanju rade kao digitalni nomadi. I njima treba privatnost.

Povratak prirodi i k sebi

Unutrašnjost naše zemlje je konačno „turistički prodisala punim plućima“. Lijep krajolik i ljekovitost prirode pokrenuli su turiste na šetnje u prirodi, „šumsko kupanje“, aktivnosti na rijekama i jezerima, promatranje divljih životinja u prirodnom okruženju… ili jednostavno udisanje svježeg, čistog zraka, ugodnije spavanje s nižim noćnim temperaturama na višim nadmorskim razinama.
Kućice na stablu postale su apsolutni hit, ljudi žele probuditi dijete u sebi i ostvariti davni san, stopiti se u krošnjama s prirodom, barem na jedan dan. „

Kad ste zadnji puta poslušali sebe, vidjeli sebe, pronašli sebe ? Kad ste zadnji puta vi bili zaista vi, onakvi kakvi jeste, ne onakvi kakvima vas drugi žele, čak ni onakvi kakve si vi sami sebe zamišljate ? Jer biti vi, pravi vi to je pravi luksuz. Luksuz je disati, kretati se, mijenjati, gledati, osjećati…znači biti zdrav, slobodan, spontan, motiviran, biti znatiželjan, biti pažljiv i biti pažen, … Luksuz je iskusiti lokalnu tradiciju, kulturu, hranu, komunicirati s lokalnim ljudima, Luksuz je upoznati divljinu prirode i ogoljenu prirodu samoga sebe.“ Ovo je tekst najavnog spota novog turističkog proizvoda Zelenog krasa i Gorskog kotara „Explore The Wondernature“. Ovo je poveznica svih pokreta prema prirodi, prema aktivnom turizmu, prema turizmu doživljaja. Camino Krk i Camino Imota su prvi takvi turistički proizvodi u Hrvatskoj pod pokroviteljstvom svjetski poznatog branda, najpoznatijeg hodočašća Cammino di Santiago di Compostela.

Čovjek u središtu

Kako god bilo, čini se da je ove godine više od svih drugih sadržaja, kulturnih ili zabavnih, u središtu bio čovjek. Kao da se tražio mir, više prostora za sebe, biti sa sobom, meditirati na sve moguće načine i uživati na svoj način. Pandemija je i ovdje učinila svoje, kao da zaziremo od prevelikih gužvi bez obzira na atraktivnost razloga za okupljanje. Ljudi se opet zabavljaju na „starinski“ način, roštilja se, svira i pjeva u krugu prijatelja, igraju se balote, plovi se manjim brodicama od vale do vale…

Jača ekološka svijest

Prirodne katastrofe poput požara, poplava, snažnih oluja, popraćene rekordno visokim temperaturama zraka ovog ljeta i najave daljnjih pogoršanja snažno utječu na svijest ljudi o potrebi poštivanja ekoloških normi za spas planeta. Svaki treći putnik je ekološki sviestan i želi na putovanju poduprijeti svaki napor za ublažavanje štetnog utjecaja na atmosferu i okoliš. Eco friendly usluge, prometna sredstva, smještaj, turistička odredišta…sve više dobivaju na cijeni.

Život s pandemijama

2021. je godina prilagodbe na život u uvjetima pandemije. 2020. je bila godina šoka, straha, zatvaranja, zastoja u svim segmentima društva. Danas u istim uvjetima funkcioniramo drugačije. Postoji cjepivo, postoje lijekovi, postoji dobra praksa prevencije zaraze, jača otpornost stanovništva, imamo godišnja doba za putovanja i druženje i godišnja doba za izbjegavanje gužvi. Covid 19 nije prva, a na žalost vrlo vjerojatno ni zadnja virusna pandemija. Zelena, narančasta i crvena oznaka izmijenjuju se u ciklusima. Prema tim statusima regija organizira se društveni život. To su, u neku ruku, nova „godišnja doba“. Naučili smo prošlogodišnju lekciju i imali turističku sezonu iznad očekivanja. Novi „crveni ciklus“ je započeo prema očekivanjima. S njime i daljnji izazovi u suživotu s pandemijom.
www.nedopinezic.com

Objavljeno

Dugo ne viđena navala turista u špici sezone

 

Hirovita 2021.

2021. godina je godina velikih obrata. Reklo bi se – hirovita. Počela je drugim valom pandemije Covida 19 ali i konačnim puštanjem u promet cjepiva. Nastavilo se neispunjenim očekivanjima o velikoj procjepljenosti stanovništva do ljeta. Pojavili su se i mutirani sojevi. Delta soj je već na početku ljeta poharao Portugal i Španjolsku. U glavnu sezonu smo ušli s umjerenim optimizmom i stalnim strahom od moguće brze eskalacije zaraze. Taj strah je bio pojačan ulaskom u „narančastu zonu“ https://www.ecdc.europa.eu/en/covid-19/situation-updates/weekly-maps-coordinated-restriction-free-movement . Dolasci stranih turista ipak su rasli, Hrvatska se bolje pripremila s više punktova za testiranje, uvedena je „Covid putovnica“, cjepljnje se nastavlja i tijekom ljeta. Stopiraju se manifestacije, veća okupljanja, nastoji se držati kontrola nad porastom zaraze.

Turistički boom

U najavama rezultata turističke sezone prevladava optimizam uz istovremeni apel za pridržavanje mjera. Ovo prvo se sviđa svima, ovo drugo i ne baš. Kreću brojna izvješća o poduzetim promotivnim aktivnostima sustava Hrvatske turističke zajednice, biraju se ciljana tržišta, šalju se ciljane poruke. Velika promotivna mašinerija javnog i privatnog sektora dobila je dobrodošlu konkurenciju. U javnost su „procurile“ informacije o postroženju mjera za povratak turista iz Covid 19 rizičnih područja nakon 15. 08. takve mogućnosti se razmatraju u Sloveniji, Austriji, Njemačkoj…Ova je informacija „zakotrljala lavinu“ već dugo ne viđenog kolovoškog turističkog booma. Ljudi spavaju na klupama u parkovima, u automobilima, kucaju na vrata domaćina kasno u noći, mobilni telefoni stalno zvone, upiti stižu neprestano, rezervacije se preklapaju… Posljedično i cijene smještaja „divljaju“,“lete u nebo“. Sličnu smo situaciju imali koncem osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Preklapanje više povoljnih okolnosti

Što se dogodilo ? Jednostavno se pokolopilo nekoliko, za nas, sretnih okolnosti:

  1. Nakon dugog vremena nemogućnosti slobodnog kretanja i odlaska izvan zemlje, ljudi su se zaželjeli putovanja
  2. Kao posljedica „ostani doma“ vremena, uštedio se novac namijenjen putovanju kao životnoj potrebi
  3. Na putovanja se ide osobnim automobilom na odredište koje je udaljeno najviše jedan dan vožnje kako bi se u slučaju promjene uvjeta za povratak moglo brzo reagirati
  4. Najvažnijim europskim emitivnim zemljama najbliži Mediteran s najbolje razvijenom ponudom smještaja za male grupe i obitelji je Hrvatska
  5. Boraviti privatno , bez doticaja s nepoznatim grupama ljudi na putu i u smještaju važan je preduvjet turističkog putovanja
  6. Epidemiloška situacija u Hrvatskoj je bolja od situacije u Portugalu, Španjolskoj, Francuskoj, Grčkoj
  7. Strah, taj panični strah od ponovnog „zatvaranja“ zbog četvrtog vala Corone nakon 15.08., pokrenuo je masovne odmore od 1. do 15. 08.

Vela Gospa – kao nekad, kraj glavne sezone ?

U eri prije Corone, ljetna sezona je bila „rastegnuta“ od polovice lipnja do polovice rujna. Na ruku su išle i školske ferije koje su negdje započinjale u lipnju, u nekim zemljama u srpnju a negdje tek u kolovozu. Imali smo prilično stabilnih 90 dana glavne, kupališne sezone, sad se, čini se, vraćamo u vremena kratke i „nabijene“ špice.

Strah najveći saveznik ?

Narednih će dana pljuštati objave o turističkim rekordima, o zaslugama za dobre rezultate, krenuti će nadmetanje brojevima ostvrenih noćenja po županijama, gradovima i općinama, turističkim smještajnim kapacitetima. Činjenica je da smo se našli u sretnim okolnostima a da nam je strah od „zatvaranja“ 15.8. do sada najveći saveznik. Međutim treba reći da je Hrvatska već niz godina jedno od omiljenijih turističkih odredišta na mediteranskom dijelu Europe a da obiteljski, privatni smještaj na najvećim svjetskim OTA platformama redovito biva svrstavan među 5 najboljih na svijetu.

Jadran u fokusu

Hrvatski Jadran je ova dva tjedna u fokusu svih: medija, političara, analitičara, zdravstvenih vlasti …Iza Vele Gospe kada većini političara, dužnosnika, zastupnika završava godišnji odmor, „svjetla reflekora“ će se ponovo lagano okretati prema početku nove školske godine, četvrtog vala pandemije, mjerama za otpornost i oporavak gospodarstva pogođenog Corona krizom… Jadran, priobalje i otoci će pasti u drugi plan. Kao žitno polje nakon žetve. No važno je upamtiti što za Hrvatsku znači turizam i da je Hrvatska zaista zemlja preodređena za turizam, kao najbliža, najljepša plaža Europe https://hrturizam.hr/zivimo-na-najljepsoj-najdostupnijoj-plazi-europe/ .

Nedopinezic.com

Objavljeno

Održivi razvoj ruralnog područja i turizma

OBITELJSKO MIKRO PODUZETNIŠTVO U TURIZMU I PRATEĆIM DJELATNOSTIMA RURALNOG PODRUČJA

Što je obiteljski smještaj ?

Obiteljski smještaj je dopunska djelatnost bazirana na višku smještaja u obiteljskoj kući, obiteljskom gospodarstvu i prostoru okućnice pogodnom za organiziranje kampa. Nositelj te djelatnosti može biti samo član domaćinstva, član obitelji uz suglasnost ostalih članova obitelji. Ova dopunska djelatnost služi za potporu financijskog prihoda obitelji, za poboljšanje životnog standarda obitelji.

Dopunska djelatnost

Dopunska djelatnost ima poseban porezni status, oslobođena je suvišne administracije a limitirana je maksimalnim dopuštenim kapacitetom (brojem ležajeva) i maksimalnim ukupnim financijskim prometom.  Sve regulirano Zakonom.

Status nositelja djelatnosti

Temeljem ove djelatnosti nositelj ne može imati nikakva socijalna prava (socijalno i zdravstveno osiguranje, pravo na mirovinu). Članovi domaćinstva se mogu zaposliti kao pomoć u domaćinstvu uz plaćanje obaveza na plaću. Tada imaju socijalna prava. Ako su zaposleni na nekom drugom radnom mjestu prihodi te plaće i prihodi od ove dopunske djelatnosti se ne zbrajaju. Izuzetak je kad su nositelji kategorizacije kao fizičke osobe i valsnici obrta, tada se prihodi za određivanje poreza na dohodak zbrajaju (porezni status).

Vrste usluge obiteljskog smještaja

Vrste usluge obiteljskog smještaja u domaćinstvu su : soba, apartman, kuća za odmor, kamp. Dodatne usluge su doručak, polupansion (doručak-ručak, doručak-večera) i pansion (tri obroka dnevno) U Hrvatskoj su polupansioni i pansioni u domaćinstvu ukinuti / zabranjeni.

Za svaku vrstu usluge se propisuju minimalni tehnički uvjeti (soba, namještaj, kupaona, oprema, čišćenje, održavanje, pranje…) i minimalna pravila ponašanja domaćina (tečaj za domaćine – neobavezno). Za razvoj (od „nule“), države koje žele ruralni održivi razvoj osiguravaju poticajna sredstva (alpske zemlje na primjer).Funkcioniranjem obiteljskog smještaja upravlja lokalna turistička zajednica kao centralna recepcija obiteljskog smještaja ( u alpskim zemljama, a nekad i kod nas kroz Turistička društva)

Boravišna taksa i porez

Na smještaj se plaća boravišna (turistička) taksa koja je prihod turističke zajednice iz kojega se financira rad recepcije,izrada novih turističkih proizvoda i promocija. Porez koji se plaća je prihod općine i iz njega se financira uređenje turističke infrastrukture. Taksa i porez su vezani na promet, odnosno noćenje i mogu biti propisani u paušalnom obliku.

Sustav unapređenja kvalitete

Sustav unapređenja kvalitete se sastoji od posebnih standarda za specijalizaciju ponude prema ciljanim tržišnim nišama (biking, hiking, pet friendly, eco-bio friendly, family friendly, wellness-well beeing, nature friendly, youth frindly, halal friendly …). Provođenje sustava započinje definiranjem standarda, zatim upoznavanje vlasnika smještaja sa trendovima i standardima, pružanjem pomoći u uvođenju standarda, nastavlja se redovitim edukacijama. Za taj „klub kvalitete“ se izrađuje posebna web stranica, radi se poseban marketing plan, uvodi se sustav ocjene kvalitete (kombinacija ocjene gosta i eksperta). Za svaku specijalizaciju se razrađuju tri razine kvalitete usluge (economic, standard i premium). Svaka razina usluge ima razrađene kriterije „hardware and software“, kombinaciju tehničkih uvjeta i posebnih vještina domaćina. Za ulaganje u unapređenje kvalitete osiguravaju se mikrokrediti sa povoljnim uvjetima otplate (do 1% kamate, godinu dana grace period, otplata na 5 godina, maksimalan iznos do 15.000 eur, npr.).

Domaćin je najvažniji stup kvalitete

Domaćinstvo predstavlja domaćin. On i njegova obitelj su „brand“. Jako je važno predstaviti ljude koji ugošćuju ljude. U prvi plan promocije stavljamo obitelj, zatim nositelja domaćinstva koji predstavlja svoj hobi, svoj posao, svoju specijalizaciju (ribič, tesar, kuharica, bike vodič…) Specijalizacija domaćina je „dodana vrijednost“ na ponudu smještaja. Vještine domaćina su zanimljivost koja će zainteresiranog gosta dovesti baš u taj smještaj. Zato nam je jako važno povezati temu specijalizacije smještaja sa specijalizacijom domaćina. Domaćin mora živjeti stil kojega promovira kroz specijalizaciju. (npr. „hike friendly“ domaćin poznaje planinarske staze, vremenske prilike, skloništa, prirodne ljepote itd.).

Proizvodnja hrane osnovna podloga ruralnog turizma

Na ruralnom području se uz poticaj za razvoj obiteljskog smještaja moraju dati još i dodatni poticaji za proizvodnju hrane. Hrana koju proizvodi domaćinstvo služi za prehranu domaćinstva a višak te hrane se prodaje kao obrok ili finalni proizvod turistima (mlijeko i mliječni proizvodi, proizvodi od žitarica,  med i medni proizvodi, voće i povrće i voćni sokovi i sl.). proizvodnju hrane treba stimulirati i dodatnim poreznim olakšicama. Proizvodnja hrane na selu je iznimno važna, osobito nakon traumatičnog iskustva sa zaraznom bolešću covid 19 kada su „popucali“ dugi lanci dostave živežnim namirnicama pa je došlo do nestašice hrane u urbanim centrima. Posebno je loš primjer otvaranja „socijalne samoposluge“ u najplodnijem dijelu Hrvatske – u Slavoniji. Umjesto da se proizvodi hrana na selu i s njome povoljno snabdjeva grad, stanovnici manjih gradova se opskrbljuju u „socijalnim samoposlugama“. Osim toga dobra i cjenovno pristupačna  hrana je jak motiv za turističko putovanje na selo. To se posebno odnosi na vikend dolaske iz obližnjih gradova. (Dobar primjer Sarajevo – Vareš i proizvodnja sira, tjestenine, kokošjih jaja, ribe i sl. u Varešu BiH, zatim Zagrebačka županija koja privlači stanovnike Zagreba i slično).

Stimulacija rukotvorina i obnova starih zanata

Rukotvorine od prirodnih materijala su iznimno važne kao dodatna ponuda turistima ali i kao „izvozni“ asortiman sela. Tu se najprije misli na odjevne predmete koji na bazi prirodnih materijla (ovčja vuna) i etno uzoraka uz suvremeni dizajn i dobar marketing mogu postati vrlo tražena roba. (Primjer Austrije, Bavarske, Švicarske). U istu grupu spadaju i ručno rađeno posuđe, vrtlarski alati i slično (majdani u Očevju, Vareš), zatim unutarnji i vanjski namještaj od drva, eko igračke od drva i slično. Ovdje vrijedi isto kao i kod proizvodnje hrane – porezna stimulacija i poticaji.

U posljednje vrijeme sve je popularnija oporaba proizvoda – popravak kućanskih aparata, namještaja, obuće i slično kao važnog dijela „cirkularne ekonomije“. Stimuliranje postolarskih radnji za izradu i popravak obuće, zatim izrada i popravak, brušenje kuhinjskih noževa, sjekira, kosa, blanjalica i sličnih alata, čak i popravak kišobrana i suncobrana, pegli i usisivača… sve su to nova / stara zanimanja. Komunalno društvo „Čistoća“ je u Rijeci otvorilo jednu takvu radionicu „Riperaj“ https://web.facebook.com/riperajrijeka/?_rdc=1&_rdr .Uz to ide i prodaja najprije antikvarijat asortimana (turistički vrlo atraktivno) a onda i polovnih repariranih uređaja.

Osnove održivog razvoja ruralnog područja bi bile odgovorno i održivo upravljanje vodnim i drvnim resursima, čuvanje prirodnog okruženja, proizvodnja hrane, proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora, razvoj turističkih usluga, poticanje digitalne ekonomije i rada na daljinu. Na tu osnovu se nadograđuju specijalizacije u pojedinoj vrsti usluge ili proizvodnje. Sve zasnovano na obiteljskom mikropoduzetništvu i obitelji kao osnovnoj društvenoj i ekonomskoj „stanici“ zajednice.

Nedopinezic.com

 

Objavljeno

„Ples s virusom“ se nastavlja

Novi parametri za ocijenu covid rizičnosti regija ?

Stanje u bolnicama novi ulazni podatak za procjenu

Od početka pandemije Robert Koch institut je postavio kriterije praćenja rizičnosti pojedine regije. Temeljem tih parametara njemačke su vlasti davale preporuke svojim građanima i donosile restriktivne mjere. Najvažniji kriterij je bio do sada sedmodnevna incidencija. To je broj novooboljelih u tjedan dana na 100 000 stanovnika.

U međuvremenu su se polazne osnove za promatranje rizičnosti pojedine regije promijenile. U godinu i pol dana postignuta je određena prokuženost stanovništva, što kroz prebolijevanje covida što kroz cijepljenje. Cijepljena je gotovo u potpunosti najrizičnija skupina stanovništva – starije osobe i kronični bolesnici.

Manje hospitalizacija

Sada u populaciji inficiranih prevladavaju mlađi stanovnici koji generalno imaju bolji imunološki sustav i blaže simptome bolesti. Posljedično imamo manji broj hospitaliziranih, teško bolesnih koji trebaju potporu disanja i konačno manje umrlih.
To su ujedno i glavni razlozi popuštanja restrikcija u Velikoj Britaniji unatoč znatnom rastu inficiranih građana. Predviđa se da bi broj novozaraženih  dnevno mogao premašiti 100 000 ali broj hospitaliziranih bi trebao biti srazmjerno drastično manji nego u dosadašnjim „valovima“ infekcije.

Na sličan način novo stanje promatraju i stručnjaci njemačkog instituta „Robert Koch“ koji smatraju da se uz incidenciju trebaju razmatrati i kriteriji „popunjenosti“ bolničkih kreveta odnosno stupanj opterećenosti zdravstvenog sustava. Počinju se prikupljati podaci o postotku covid pozitivnih pacijenata na „normalnim“ odjelima, intenzitet simptoma i stanje procijepljenosti. Još uvijek je značajan i tako zvani R faktor, odnosno broj osoba koje zarazi jedna inficirana osoba.
Svi ovi parametri vrijede za njemačke regije ali bilo bi dobro da se uvedu i pri razmatranju stanja u ostalim europskim regijama.

Rizik osjećaja “lažne sigurnosti”

Glavni rizik ovakvog „labavijeg“ ocjenjivanja „Covid stanja“ po regijama je osjećaj lažne sigurnosti u situaciji s još uvijek niskom procijepljenošću populacije i post Covid sindromima poznatijim kao „Long Covid“ koji se javljaju i kod mlađe populacije koja je preboljela infekciju.

U svakom slučaju novi način ocjenjivanja Covid situacije po regijama dobro je došao i u Hrvatskoj ako će se i dalje primjenjivati ograničene, učinkovite protuepidemijske mjere. To bi bio način „suživota“ s Covidom gdje bi bile moguće i gospodarske aktivnosti, doduše manjeg volumena ali bez prekida.

Kritičan početak nove školske godine

Još bi jedna mjera svim zemljama pomogla da se lakše „krene“ u rizičnu jesen. Prvih mjesec dana nastave nakon ljetnih školskih praznika bi u svim školama trebali biti „online“. Kroz tih 30 dana bi se isfiltrirao broj novozaraženih nakon masovnih turističkih putovanja i znatno bi se smanjio rizik od progresivnog širenja zaraze u općoj populaciji.

Put do prestanka pandemije je dug. Na proteklom iskustvu učimo korake za novo razdoblje. Ako smo u stanju na primjerima drugih ali i na vlastitim primjerima od prije godinu dana izvući pouke i promijeniti ponašanje, možemo se nadati boljoj jeseni i zimi. Turistička putovanja su iznimno nužna za bolju raspodjelu prihoda između sjevera i juga, urbanih i ruralnih područja ali upravo su ova putovanja najveći prijenosnici zaraze iz jedne regije u drugu. „Ples s virusom“ se nastavlja.
Nedo Pinezić

Objavljeno

Sezona bez Corone i Corona sezona

TRAJANJE TURISTIČKE SEZONE U STRAHU OD CORONE
Glavna turistička sezona, bolje rečeno glavna sezona godišnjih odmora počela je s prvim danima srpnja. To se razdoblje poklapa sa ljetnim školskim ferijama u većini europskih zemalja.

Ljudi su željni putovanja

Ljudi željni putovanja nakon više od godinu dana kontinuiranog ritma zatvaranja i otvaranja, pooštravanja i ublažavanja zaštitnih mjera protiv Corona epidemije, pohrlili su na glavni obiteljski odmor. Povoljna epidemijska situacija u većini EU zemalja omogućila je migraciju sa sjevera prema jugu Europe. Svaka zemlje se nastoji što bolje organizirati za prihvat stranih turista pa je tako i Hrvatska pojednostavila protokol ulaska onih turista koji ispunjavaju uvjet za posjedovanje tako zvane „covid putovnice“. Sve izgleda dobro, turizam se vraća, vraća se i nada u „staro normalno“.

„Ali“ faktor

Ali, uvijek postoji neko „ali“. Situacija s pandemijom je takva da se u različitim dijelovima svijeta pojedine zemlje ne uspijevaju organizirati za borbu protiv ove bolesti. Ne poštuju se mjere zaštite, ili ih uopće nema, nema ni cjepiva. To dovodi do slobodne cirkulacije virusa u populaciji , mutacije kojom virus postaje brži u širenju ali i otporniji na neke vrste cjepiva. Na veliki broj oboljelih dolazi i veliki postotak hospitaliziranih a zbog kraha zdravstvenog sustava i veliki broj umrlih. Putnici iz tih zemalja prenose virus u druge zemlje. Trenutno se takva situacija dogodila kod prijenosa tako zvanog „delta soja“ iz Indije u Veliku Britaniju a putem turista iz Velike Britanije i u Portugal. U Rusiji također prevladava ovaj soj virusa koji slabo prokuženu populaciju zaražava u gusto naseljenim gradovima brzim tempom.

Sezona bez Corone i sezona Corone

S obzirom na to da prokuženost populacije treba dostizati najmanje 80% a da je postotak cijepljenih i onih koji su preboljeli Coronu u svim zemljama ispod 50 %, takva situacija pogoduje sezonskom jačanju epidemije.
Masovna turistička putovanja su neizbježan put prijenosa virusa a početak školske godine idealna kombinacija za rasprostranjivanje zaraze u populaciji. Problem je tim složeniji što mladi ljudi i djeca gotovo ne osjećaju simptome (imaju jak, zdrav imunološki sustav) pa se bez upornog testiranja ne može širenje zaraze staviti pod kontrolu.
Mladi ljudi željni druženja i zabave najzadnji dolaze na red za cijepljenje pa je i to još jedna otegotna okolnost. Niska incidencija i povoljna epidemijska situacija ostavlja dojam povratka „na staro“ pa se dojučerašnja jagma za ciepivom pretvara u otpor prema cijepljenju.

Ahilova peta zapadne demokracije

U svemu tome svi su krivi i nitko nije kriv što postoji realna opasnost od povećanja broja zaraženih, povećanja incidencije i svrstavanja neke regije u covid 19 rizično područje. Rekao bih da je takav scenarij zapravo neizbježan. Mi u Europi nemamo efikasan nedemokratski državni aparat poput Kine koji je epidemiju stavio pod kontrolu i prije puštanja u promet cjepiva. Život se u Kini odvija normalno već gotovo godinu dana uz pridržavanje strogih mjera zaštite. Kineska ekonomija se vrlo brzo oporavila pa tako i njihov unutarnji, domaći turizam. Slabost zapadnog, demokratskog , cijelom svijetu poželjnog društvenog uređenja, je upravo efikasnost u upravljanju velikim krizama. Razlozi su prekompleksni za ovaj kratak tekst ali ova tema je zanimljiva i za usporedbe drugih područja društveno ekonomskog života zapada i dalekog istoka.
Bilo kako bilo, ova će nas nedaća, na žalost, pratiti duže nego što smo mislili. Živjet ćemo s time, prilagodit ćemo se tome. Sve dok ne postignemo potrebnu prokuženost. Nadamo se uz što manje ljudskih žrtava kako od uzročno-posljedično vezanih bolesti tako i od dugotrajne ekonomske krize.
Nedopinezic.com