OBITELJSKO MIKRO PODUZETNIŠTVO U TURIZMU I PRATEĆIM DJELATNOSTIMA RURALNOG PODRUČJA
Što je obiteljski smještaj ?
Obiteljski smještaj je dopunska djelatnost bazirana na višku smještaja u obiteljskoj kući, obiteljskom gospodarstvu i prostoru okućnice pogodnom za organiziranje kampa. Nositelj te djelatnosti može biti samo član domaćinstva, član obitelji uz suglasnost ostalih članova obitelji. Ova dopunska djelatnost služi za potporu financijskog prihoda obitelji, za poboljšanje životnog standarda obitelji.
Dopunska djelatnost
Dopunska djelatnost ima poseban porezni status, oslobođena je suvišne administracije a limitirana je maksimalnim dopuštenim kapacitetom (brojem ležajeva) i maksimalnim ukupnim financijskim prometom. Sve regulirano Zakonom.
Status nositelja djelatnosti
Temeljem ove djelatnosti nositelj ne može imati nikakva socijalna prava (socijalno i zdravstveno osiguranje, pravo na mirovinu). Članovi domaćinstva se mogu zaposliti kao pomoć u domaćinstvu uz plaćanje obaveza na plaću. Tada imaju socijalna prava. Ako su zaposleni na nekom drugom radnom mjestu prihodi te plaće i prihodi od ove dopunske djelatnosti se ne zbrajaju. Izuzetak je kad su nositelji kategorizacije kao fizičke osobe i valsnici obrta, tada se prihodi za određivanje poreza na dohodak zbrajaju (porezni status).
Vrste usluge obiteljskog smještaja
Vrste usluge obiteljskog smještaja u domaćinstvu su : soba, apartman, kuća za odmor, kamp. Dodatne usluge su doručak, polupansion (doručak-ručak, doručak-večera) i pansion (tri obroka dnevno) U Hrvatskoj su polupansioni i pansioni u domaćinstvu ukinuti / zabranjeni.
Za svaku vrstu usluge se propisuju minimalni tehnički uvjeti (soba, namještaj, kupaona, oprema, čišćenje, održavanje, pranje…) i minimalna pravila ponašanja domaćina (tečaj za domaćine – neobavezno). Za razvoj (od „nule“), države koje žele ruralni održivi razvoj osiguravaju poticajna sredstva (alpske zemlje na primjer).Funkcioniranjem obiteljskog smještaja upravlja lokalna turistička zajednica kao centralna recepcija obiteljskog smještaja ( u alpskim zemljama, a nekad i kod nas kroz Turistička društva)
Boravišna taksa i porez
Na smještaj se plaća boravišna (turistička) taksa koja je prihod turističke zajednice iz kojega se financira rad recepcije,izrada novih turističkih proizvoda i promocija. Porez koji se plaća je prihod općine i iz njega se financira uređenje turističke infrastrukture. Taksa i porez su vezani na promet, odnosno noćenje i mogu biti propisani u paušalnom obliku.
Sustav unapređenja kvalitete
Sustav unapređenja kvalitete se sastoji od posebnih standarda za specijalizaciju ponude prema ciljanim tržišnim nišama (biking, hiking, pet friendly, eco-bio friendly, family friendly, wellness-well beeing, nature friendly, youth frindly, halal friendly …). Provođenje sustava započinje definiranjem standarda, zatim upoznavanje vlasnika smještaja sa trendovima i standardima, pružanjem pomoći u uvođenju standarda, nastavlja se redovitim edukacijama. Za taj „klub kvalitete“ se izrađuje posebna web stranica, radi se poseban marketing plan, uvodi se sustav ocjene kvalitete (kombinacija ocjene gosta i eksperta). Za svaku specijalizaciju se razrađuju tri razine kvalitete usluge (economic, standard i premium). Svaka razina usluge ima razrađene kriterije „hardware and software“, kombinaciju tehničkih uvjeta i posebnih vještina domaćina. Za ulaganje u unapređenje kvalitete osiguravaju se mikrokrediti sa povoljnim uvjetima otplate (do 1% kamate, godinu dana grace period, otplata na 5 godina, maksimalan iznos do 15.000 eur, npr.).
Domaćin je najvažniji stup kvalitete
Domaćinstvo predstavlja domaćin. On i njegova obitelj su „brand“. Jako je važno predstaviti ljude koji ugošćuju ljude. U prvi plan promocije stavljamo obitelj, zatim nositelja domaćinstva koji predstavlja svoj hobi, svoj posao, svoju specijalizaciju (ribič, tesar, kuharica, bike vodič…) Specijalizacija domaćina je „dodana vrijednost“ na ponudu smještaja. Vještine domaćina su zanimljivost koja će zainteresiranog gosta dovesti baš u taj smještaj. Zato nam je jako važno povezati temu specijalizacije smještaja sa specijalizacijom domaćina. Domaćin mora živjeti stil kojega promovira kroz specijalizaciju. (npr. „hike friendly“ domaćin poznaje planinarske staze, vremenske prilike, skloništa, prirodne ljepote itd.).
Proizvodnja hrane osnovna podloga ruralnog turizma
Na ruralnom području se uz poticaj za razvoj obiteljskog smještaja moraju dati još i dodatni poticaji za proizvodnju hrane. Hrana koju proizvodi domaćinstvo služi za prehranu domaćinstva a višak te hrane se prodaje kao obrok ili finalni proizvod turistima (mlijeko i mliječni proizvodi, proizvodi od žitarica, med i medni proizvodi, voće i povrće i voćni sokovi i sl.). proizvodnju hrane treba stimulirati i dodatnim poreznim olakšicama. Proizvodnja hrane na selu je iznimno važna, osobito nakon traumatičnog iskustva sa zaraznom bolešću covid 19 kada su „popucali“ dugi lanci dostave živežnim namirnicama pa je došlo do nestašice hrane u urbanim centrima. Posebno je loš primjer otvaranja „socijalne samoposluge“ u najplodnijem dijelu Hrvatske – u Slavoniji. Umjesto da se proizvodi hrana na selu i s njome povoljno snabdjeva grad, stanovnici manjih gradova se opskrbljuju u „socijalnim samoposlugama“. Osim toga dobra i cjenovno pristupačna hrana je jak motiv za turističko putovanje na selo. To se posebno odnosi na vikend dolaske iz obližnjih gradova. (Dobar primjer Sarajevo – Vareš i proizvodnja sira, tjestenine, kokošjih jaja, ribe i sl. u Varešu BiH, zatim Zagrebačka županija koja privlači stanovnike Zagreba i slično).
Stimulacija rukotvorina i obnova starih zanata
Rukotvorine od prirodnih materijala su iznimno važne kao dodatna ponuda turistima ali i kao „izvozni“ asortiman sela. Tu se najprije misli na odjevne predmete koji na bazi prirodnih materijla (ovčja vuna) i etno uzoraka uz suvremeni dizajn i dobar marketing mogu postati vrlo tražena roba. (Primjer Austrije, Bavarske, Švicarske). U istu grupu spadaju i ručno rađeno posuđe, vrtlarski alati i slično (majdani u Očevju, Vareš), zatim unutarnji i vanjski namještaj od drva, eko igračke od drva i slično. Ovdje vrijedi isto kao i kod proizvodnje hrane – porezna stimulacija i poticaji.
U posljednje vrijeme sve je popularnija oporaba proizvoda – popravak kućanskih aparata, namještaja, obuće i slično kao važnog dijela „cirkularne ekonomije“. Stimuliranje postolarskih radnji za izradu i popravak obuće, zatim izrada i popravak, brušenje kuhinjskih noževa, sjekira, kosa, blanjalica i sličnih alata, čak i popravak kišobrana i suncobrana, pegli i usisivača… sve su to nova / stara zanimanja. Komunalno društvo „Čistoća“ je u Rijeci otvorilo jednu takvu radionicu „Riperaj“ https://web.facebook.com/riperajrijeka/?_rdc=1&_rdr .Uz to ide i prodaja najprije antikvarijat asortimana (turistički vrlo atraktivno) a onda i polovnih repariranih uređaja.
Osnove održivog razvoja ruralnog područja bi bile odgovorno i održivo upravljanje vodnim i drvnim resursima, čuvanje prirodnog okruženja, proizvodnja hrane, proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora, razvoj turističkih usluga, poticanje digitalne ekonomije i rada na daljinu. Na tu osnovu se nadograđuju specijalizacije u pojedinoj vrsti usluge ili proizvodnje. Sve zasnovano na obiteljskom mikropoduzetništvu i obitelji kao osnovnoj društvenoj i ekonomskoj „stanici“ zajednice.
Nedopinezic.com