Obiteljsko mikro poduzetništvo u turizmu – pitanje opstanka

Hrvatska gospodarska komora, koja mi je dodijelila posebno priznanje za doprinos u promicanju mikro poduzetništva, kao godinu svog osnutka ističe 1852. pa sam  malo zavirio u povijesne knjige …

Prvi veliki egzodus stanovništva

„Život na hrvatskoj obali i otocima zamire. Ljudi odlaze „trbuhom za kruhom“ , sela ostaju bez stanovnika, vojska bez vojnika, država bez prihoda, zemlja je izložena svakom lupežu na milost i nemilost … Godina je 1890. Prošlo je već 17 godina od povezivanja Rijeke i Beča željezničkom prugom, 46 godina od izgradnje prvog ljetnikovca i 32 godine od izgradnje prvog hotela u Opatiji. Prije godinu dana Opatija je i službeno proglašena klimatskim lječilištem. Zavladala je Phylloxera koja je uništila vinogradarstvo – gospodarsku osnovu obale i otoka. Taj  konačan udarac nakon propasti jedrenjaka 1864, pokrenuo je pravi egzodus stanovništva priobalnog i otočnog područja.“

Ovo je bio socio – ekonomski okvir za početak razvoja turizma na Jadranu u obliku kakvog danas poznajemo.

Dobra prometna infrastruktura preduvjet razvoja

Država, (tadašnja) razvila je najsuvremeniju prometnu infrastrukturu onog vremena kako bi ljude sa kontinenta brzo, efikasno i u većem broju dovela do „najljepše morske obale na svijetu“. 1901. dovršen je uskotračni kolosjek koji je povezivao Dubrovačko primorje, Dubrovnik sa mrežom pruga koje su vodile do Beča, Budimpešte, Praga, Pariza čak i Istambula. Početkom 20.og stoljeća 131 mjesto na hrvatskoj obali i otocima bilo je povezano dnevnim brodskim linijama koje je održavalo više od 150 brodova. Duž obalna plovidba od Rijeke do Kotora  trajala je 26,5 sati i odvijala se „non – stop“ sa dva velika putnička broda.

Razvoj poduzetništva

Pored poduzetničkih pothvata u brodarstvu, odvijali su se i poduzetnički pothvati u turizmu. Osim dioničkih društava u oba segmenta veliki doprinos su dali poduzetni pojedinci koji su, zajedno sa svojim obiteljima, poticani efikasnom državnom administracijom, pokretali poduzetničke poduhvate dostojne divljenja i u današnje vrijeme. Tako se na primjer 1904. Osniva Društvo za poljepšavanje mjesta u Baški ( preteča današnje turističke zajednice) a već 1906. i prvi hotel „Zvonimir“, obitelji Tudor. Do 1912. Obitelj Grandić je sagradila hotel „Grandić“, obitelj Matejčić hotel „Praha“, obitelj Gaistlich hotel „Baška“, obitelj Volarić, hotel „Volarić“. Sličan razvoj događaja može se pratiti u nizu danas poznatih turističkih mjesta na Jadranu. Od samih početaka razvoja turizma prvi smještaj je bio „privatni“, odnosno obiteljski. Tako povijest bilježi i prvi pisani trag o boravku samog cara Franje Josipa kod obitelji Gozza u Dubrovniku 1818. 1910. lokalni list bilježi neviđenu gužvu u ožujku mjesecu kada su grad preplavili turisti, popunili sve hotele i kucaju na vrata od kuće do kuće tražeći smještaj …

Planirani i vođeni razvoj turizma

Turizam se je najprije razvio tamo gdje je došla željeznica,  u Opatiji, zatim u Dubrovniku. Međutim zahvaljujući dobrim prometnim vezama morem, brzo se je, putem izleta, a onda i dužeg boravka proširio cijelom hrvatskom obalom i otocima. Država (tadašnja), shvatila je turizam kao polugu razvoja ekonomski slabog područja. Strateškim poticanjem razvoja turizma učinjen je veliki utjecaj na ostanak stanovništva u tim krajevima, dapače, zbog turizma na obalu i otoke su dolazili poduzetni ljudi iz svih zemalja tadašnje Austro – Ugarske monarhije i svojim radom, ulaganjima i transferom znanja postavili temelje onome što danas nazivamo uspješnim turizmom.

Rat i novo društveno uređenje zatiru poduzetništvo

Sve do drugog svjetskog rata turizam se je kod nas razvijao na istim osnovama kao u Austriji, Švicarskoj, Italiji … Međutim nakon drugog svjetskog rata privatno je poduzetništvo zabranjeno, tržišna ekonomija ukinuta, hoteli su nacionalizirani. Jedini oblik mikro poduzetništva u turizmu ostao je vezan za tadašnju „kućnu radinost“ i ugostiteljstvo u segmentu hrane i pića. I jedan i drugi oblik poduzetništva bio je ograničen kapacitetom, zaposlenicima i pod strogim nadzorom tog „kapitalističkog elementa“ od strane moćne države. Takvo je stanje trajalo sve od 1945. do 1991. kada se mijenja društveno-ekonomski sustav suverene Republike Hrvatske. Nesreća novog rata donijela je nova stradanja ljudi i imovine. Nekada privatni, potom nacionalizirani hoteli, ponovno su pretrpjeli štetu i u razdoblju pretvorbe i privatizacije mijenjali vlasnike i izgled. Većina su danas obnovljeni moderni hoteli u vlasništvu dioničkih društava. Jedan dio tih objekata i danas stoji zapušten i napušten. Oporavljajući se od svih ratnih i poratnih nedaća, hrvatski turizam se vraća na staze stare slave tek na prijelazu milenija. Mikro poduzetništvo, osobito obiteljsko, pak tek u natrag nekoliko godina nastavlja svoj razvoj ondje gdje je 1941. nasilno stao.

Prometna povezanost – javni prijevoz

Hrvatske vlasti su u proteklih 20 godina također izgradile dobru cestovnu prometnu infrastrukturu, potiče se i zračni promet. U pomorskom duž obalnom i obalno- otočnom prometu učinjeni su pomaci uvođenjem brzih linija i suvremenih trajekata, iako prostora za napredak ima još prilično. Pokušalo se i sa hidroavionskim povezivanjem, eksperimentira se sa koncesioniranjem malih linija, no čini se da još uvijek nismo došli na potrebnu razinu frekventnosti linija i prihvatljivih cijena da bismo mogli ustanoviti značajniji napredak od onog stanja u onom vremenu sa početka ovog teksta. Na kopnu u javnom mjesnom i međumjesnom prijevozu je stanje možda i najlošije. Ako ne živite u centru većeg grada, bez vlastitog automobila postajete nepokretni, dapače život vam se vraća razinom mobilnosti dva stoljeća u natrag.  Ta prometna nepovezanost ujedno je i jedan od glavnih razloga zašto neke destinacije turisti zaobilaze u periodu van glavne sezone.

Povijest se ponavlja

Hrvatska danas živi ponovo već davno proživljene teške trenutke. Stanovništvo je u ubrzanom egzodusu. Suvremena Phylloxera – hrvatski model pretvorbe i privatizacije i ortački kapitalizam ponovo su uništili gospodarsku osnovu velikog dijela zemlje. Ugašene su desetine tisuća radnih mjesta. Zatvorena su mala brodogradilišta, poljoprivredne zadruge, kombinati, pogoni tekstilne industrije, petrokemijski, metaloprerađivački pogoni, hotelski kompleksi… Sigurno ćete se sjetiti primjera nekada dobro stojećih firmi iz svoje neposredne okoline koje su na čudan način ugašene… Pogrešan model ekonomskog razvoja dolazi baš u ovo vrijeme na naplatu. Osim „Phylloxere“ tu je i novi „parni stroj“- digitalna tehnologija. Parni stroj je svojevremeno uništio jedrenjake i cijelu industriju vezanu uz te brodove, digitalna era polako zatvara sve veći broj poslovnih prostora, ureda, trgovina, trgovačkih lanaca… svih mjesta kupovine proizvoda i usluga koje se sve više naručuju i kupuju „online“. Povijest se ponavlja ali ne baš doslovno, na žalost.  Učinkovita državna birokracija  je u vrijeme Austro- Ugarske monarhije  u dvadeset godina preporodila hrvatsku obalu i otoke. Današnji birokratski aparat gomilanjem zakonskih i pod zakonskih prepreka, fiskalnih i parafiskalnih nameta postiže učinak zatiranja svake želje za samostalnim poslovanjem. „Uvaljivanje“ u javni sektor, postao je nacionalni sport u kojemu pobjeđuju „odlikaši“, pojedinci sa političkim „pedigreom“. Ostali, razočarani i obeshrabreni, kupuju nepovratne karte za budućnost u drukčijem okruženju.

Mikro poduzetnik – super heroj

Biti obiteljski mikro poduzetnik u bilo kojoj djelatnosti i u bilo kojem obliku registracije, danas, ovdje , jednako je herojskom poduhvatu. Boriti se u isto vrijeme sa zakonima , nametima, financiranjem,razvojem poslovanja… može samo čovjek sa osobinama super junaka. Za takve radni dan ima 16 sati, tjedan 7 dana, godina 364 neprospavane noći…

Sve hrvatske vlasti, koliko god ih je bilo do današnjeg dana, nisu shvatile pouku iz prošlosti – država se sastoji od tri jednako važna osnovna elementa: određenog teritorija, suverene vlasti i stalnog stanovništva.   Turizam je danas shvaćen kao industrija za stvaranje ekstra profita poželjnih titulara vlasništva privatiziranih hotela, dobrih „punjača“ proračuna na svim razinama javne vlasti, uz korištenje rada fluktuirajućih sezonskih radnika. Pri tome su suvremeni ekonomski planeri u potpunosti zanemarili „treći element“ državnosti – stalnog stanovnika.

Obiteljsko mikro poduzetništvo u turizmu je model, sredstvo ostanka i opstanka stalnog stanovništva u krajevima ugroženima depopulacijom. Vezivanjem obitelji za zemlju, za dom uz osiguranje egzistencije, postiže se opstojnost malih mjesta, ruralnih krajeva, zapravo većeg dijela Hrvatske. Mikro poduzetnik najprije upošljava svoju obitelj, zatim rođake, susjede i ostale sumještane i po potrebi dodatne djelatnike u sezoni visoke zaposlenosti. Jedan mali obiteljski hotel osigurava 15 stalnih radnih mjesta i još 15 sezonskih. 2.000 takvih hotela preporodilo bi Hrvatsku obalu i otoke, zaposlili bi 30.000 ljudi neposredno i stalno i još toliko povremeno. Iza svakog zaposlenog stoji jedna obitelj koja bi imala riješenu osnovnu egzistenciju i razlog ostanka u mjestu koje najviše voli. Imali bismo zadovoljne i stručne djelatnike u turizmu. Zarada bi se iz turizma „prelijevala“ u dodatne sadržaje u mjestu, ulagalo bi se u poljoprivrednu proizvodnju jer ovaj model razvoja je sporiji, generacijski ali stabilniji. Ovakav razvoj nije samo razvoj obitelji već i razvoj zajednice. Naša bi primorska mjesta izgledala poput austrijskih sela. Hrvatska više ne bi bila puna života samo kada je „puna turizma“, već bi se autohtoni ritam života i u malim mjestima odvijao kontinuirano kroz cijelu godinu.

Turizam nije sam sebi svrha, on je sredstvo za postizanje boljeg života

Da bi se postigli svi pozitivni efekti, turizam mora biti shvaćen kao sredstvo za postizanje cilja. Cilj je dobar život lokalne zajednice i prvenstveno stalnog stanovništva. Sretan i zadovoljan, dobro stojeći pojedinac = sretno, zadovoljno i dobro stojeće društvo. Ako razvijemo tisuće mikro poduzetnika , neki će propasti, neki će ponovno nastati ali razvoj neće stati jer će od „tisuću malih kotačića“ većina njih uvijek biti u pogonu.

Hrvatskoj je potrebna sasvim nova paradigma društvenog i ekonomskog razvoja. Sve mora početi od obitelji kao osnovne ekonomske i socijalne jedinice društva. U obitelji se javljaju poduzetničke ideje koje trebaju biti podržavane i usmjeravane. Turizam kao sredstvo kojim se postiže opstanak Hrvatske mora biti posebno potican, stimuliran, privilegiran čak.  Mogu li to danas shvatiti i prihvatiti političke elite ? Ako je suditi po povećanju PDV-a na ugostiteljstvo sa 10 na 13% pa onda u samo dva mjeseca sa 13 na 25%, teško.

nedopinezic.com

Agrokorizam i turizam

Afera Agrokor” otkriva slabosti dosadasnjeg modela razvoja gospodarstva u svim sektorima

 

Hrvatska ne potice pravo poduzetnistvo

Bez obzira kada i kako ce zavrsiti istrazni i sudski procesi u jednoj  od najvecih  afera suvremene Hrvatske, jedna “presuda” vec je pala. Razvoj slobodnog poduzetnistva na principima trzisne ekonomije osudjen je na neuspjeh. Tisuce malih poduzetnika sa dobrim idejama, motivima i odvaznoscu nisu dobili podrsku sustava jer je sustav bio zaokupljen potporama odabranim poduzetnicima.
Socijalisticko- kapitalisticki ekonomski  model
“Agrokorizam” je usao u sve pore drustva. Nitko i nista nije vaznije od velikih, mahom privatiziranih, trgovackih drustava . Ti “veliki igraci” odredjuju mjere uspjeha hrvatskog gospodarstva.  Oni su zamjena za socijalisticke SOURe (slozene organizacije udruzenog rada) na kojima je nekada pocivao drustveno-ekonomski razvoj nekoga kraja. SOURi su odigrali svoju ulogu kao drustvena poduzeca sa obavezom provodjenja politike razvoja. “ Agrokoristicka” trgovacka drustva pak uzivaju status SOURa ali jedina politika koju provode je profitna.
Ovaj originalan socijalisticko- kapitalisticki  model vec  proucavaju elitne ekonomske skole . To je nas doprinos svjetskoj ekonomskoj znanosti.

Poduzetnistvo i inovativnost

Drzava koja stiti, potice, obilato financira odabrane  poduzetnike stetno utjece na razvoj slobodnog poduzetnistva. Poduzetnistvo nastalo kao rezultat inovativnosti “ bilda” svoju konkurentsku prednost najprije na domacem, onda i stranom trzistu. Takvo poduzetnistvo se stalno razvija, prati trendove, prilagodjava ponudu, stimulira produktivnost svojih djelatnika. U tom kontekstu veliki “agrokorizirani” sustavi tesko bi se mogli nazvati poduzetnickima. Njihova je pozicija u dobroj mjeri monopolisticka.
Ako formalno i postoji konkurencija, ona se ipak drzi “ po strani”. Nema tu prave trzisne utakmice.
Turizam i poljoprivreda “ u rukama velikih”
Sa nekadasnjim PIKovima, poljoprivrednim zadrugama i velikim turistickim SOURima i OURima dogodila se slicna stvar. U valu privatizacije pod teretom rata potpuno obezvrijedjeni, veliki su sustavi raskomadani i podijeljeni privatnim vlasnicima. Iza tih transakcija stajali su fondovi nepoznatog porijekla novca kojim su “istorbarili” dionice. Zatim su kupljene dionice mjenjali i okrupnjavali portfelje.  Nezdravi odnos politike, novih vlasnika turistickih i poljoprivrednih perjanica urodio je kreacijom zakonske regulative po mjeri gospodarstvenika novog doba. Takvim rjesenjima mala poljoprivredna gazdinstva , poljoprivredne zadruge, male turisticke tvrtke postaju nepozeljne. Malo poduzetnistvo postalo je jos manje ,mikro uz nepovoljne uvjete za rast.
Mladi i poduzetni odlaze
Krajnji ucinak “ agrokorizacije” hrvatske ekonomije je neinventivnost, neoriginalnost proizvoda. U turizmu desetljecima egzistira ista ponuda. Pomaci u sirenju lepeze prozvoda i usluga su minimalni. Kada se i dogode ,takve promjene su plod nevjerovatne upornosti pojedinaca a ne posljedica povoljne poduzetnicke klime. Mladi, inovativni ljudi, ljudi sa idejom, motivom i energijom napustaju Hrvatsku. Naprosto moc velikih ima prednost nad idejom malih. Prije ce se uciniti sve da bi se zastitilo interes velikih nego sto ce se pruziti prilika nekom malom poduzetniku sa inovativnom ponudom. Moze ,ali ako ce tu novost preuzeti neki “veliki igrac”.
Zdravo gospodarstvo, zdravi turizam pocivaju na malima poduzetnicima

U strukturi gospodarskih subjekata najrazvijenijih zemalja svijeta 90% svih tvrtki cine mikro i mala poduzeca. To su tisuce “ malih kotacica” koji se stalno vrte, prilagodjavaju trzistu, radjaju se i nestaju i opet se radjaju i rastu. Po toj logici mi bismo u Hrvatskoj trebali imati najmanje 2/3 turistickog prometa u malim, obiteljskim hotelima i kampovima a najvise 1/3 u velikim hotelsko-kampovskim  sustavima. Slicno bi trebalo biti i u poljoprivredi. Nema razloga da tako i ne bude u buducnosti jer je nova, digitalna era omogucila brz, neposredan i jeftin kontakt sa trzistem svakom, i najmanjem ponuditelju proizvoda i usluga.

“ Agrokorizacija” versus digitalizacija
“ Agrokorizirano” gospodarstvo predstavlja atavizam proslih vremena. Na drugoj strani stoje nova ekonomija i digitalna era. U predvodnici te ere, SADeu ,vec se zatvaraju supermarketi a veliki hoteli se pretvaraju u stanove. Kupci svoje proizvode kupuju virtualno,  roba dolazi na kucna vrata. Sa turizmom je slicno. Mali biraju male.

TURIZAM I DIPLOMACIJA

DOBAR UGLED DESTINACIJE POČIVA NA DOBROM ODNOSU MEĐU LJUDIMA

KOMUNIKACIJA OD USTA DO USTA

Prema zadnjim dostupnim informacijama u Hrvatskoj je registrirano 87.000 domaćinstava za pružanje usluge smještaja. U tim je domaćinstvima u 8 mjeseci ove godine boravilo oko 5 milijuna gostiju. Hrvatski domaćini su najmanje 10 milijuna puta komunicirali sa svojim gostima putem maila. Još najmanje 10 milijuna puta usmeno. Ta je komunikacija bila uspješna, srdačna u dobrom ozračju. Gosti su zbog takve komunikacije izabrali smještaj, boravili u njemu, ostavili dobre recenzije. Koliko je bilo dodatnih kontakata koji zbog raznih razloga nisu urodili dolascima i noćenjima, teško je znati. Jedino je sigurno da se radi o ogromnom broju tekstualnih i usmenih razgovora, komunikacija koje stvaraju prvi dojam o sugovorniku. U slučaju obiteljskog smještaja komunikacija je neposredna, između konkretnih osoba koje će biti domaćini i njihovih gostiju. Domaćini se ne mijenjaju godinama, pa su razgovori s vremenom sve prisniji, prijateljski. U takvoj komunikaciji padaju sve predrasude. Svi javno komunicirani animoziteti među narodima, susjedima, državama tope se poput leda na ljetnim vrućinama.

Ako tome pridodamo sve veći broj objava samih gostiju na društvenim mrežama, kojih zna biti za vrijeme godišnjeg odmora i nekoliko dnevno, u danima kada smo imali milijun gostiju dnevno mogli smo imati i do nekoliko milijuna osobnih objava po danu. Za mjesec dana  možemo računati i sa preko 100 milijuna personaliziranih objava koje se komuniciraju prema prijateljima na društvenim mrežama. A taj se doseg množi najmanje sa 1.000 … Upravo toliko puta su ljudi diljem svijeta čitali o Hrvatskoj, gledali fotografije iz Hrvatske. Toliko je ogroman doprinos hrvatskih domaćina i gostiju ugledu naše zemlje u svijetu.

 

DIPLOMACIJA PUTEM JAVNIH MEDIJA

Društveno političko uređenje neke države, funkcioniranje njene javne uprave, učinkovitost institucija sistema i javno komuniciranje izvršne vlasti, također stvara prvi dojam o zemlji  kao mogućem turističkom odredištu. Utjecaj na volumen turističkog prometa takvog dojma vrlo je značajan. Najsvježiji primjer je slučaj Turske koja se je od šampiona mediteranskog turizma u samo godinu dana preobrazila u najvećeg gubitnika. Ovaj drastičan primjer gdje se zaredao niz nepovoljnih okolnosti, poučan je primjer, između ostaloga, o utjecaju diplomacije na volumen prometa iz neke emitivne zemlje. Turska diplomatska ofenziva koja se je odvijala u Njemačkoj i drugim europskim zemljama baš u vrijeme intenzivnog rezerviranja turističkih aranžmana utjecao je na drastičan pad turističkih dolazaka više od svih drugih okolnosti. Nije baš zgodno doći u zemlju iz koje očekujete goste i onda grubo izvrijeđati vlast i naciju.

Naravno, mediji jedva čekaju povod za bombastične vijesti pri čemu im političari toliko pomažu da se ponekada čini kao da postoji neki dogovor između njih. To se posebno očituje u malim zemljama u razvoju gdje je svaka tema koja nije vezana za kvalitetu svakodnevnog života njenih stanovnika više nego dobrodošla.

Na žalost Hrvatska nije izuzetak. Diplomatska je ofenziva putem medija u posljednje vrijeme zaredala gotovo prema svim susjedima. Na meti su Slovenija, Mađarska, B i H…

DIPLOMACIJA ZA STOLOM

Mnogi su razlozi zašto je uputno otvorena diplomatska pitanja rješavati „za stolom“, u razgovoru a ne putem medija. Sa susjednim zemljama smo vezani ne samo gospodarski, turistički već i rodbinski, moglo bi se reći. Veliki broj hrvatskih građana ima rodbinske veze u okolnim zemljama, mnogi imaju porijeklo iz tih zemalja, državljani susjednih zemalja sve su češći  povremeni stanovnici ili privremeni radnici u Hrvatskoj. U tijeku su i brojni EU projekti sa susjednim zemljama.

Neposredna komunikacija je najbolja komunikacija. Poučeni načinom komuniciranja naših domaćina obiteljskog smještaja i objavama naših gostiju, možda prednost u razgovorima treba dati susjedima, ljudima koji žive uz granicu što ih veže poslovno, privatno, turistički. A onda i predstavnicima lokalnih vlasti pograničnih područja. Život koji se odvija u graničnom području, razmjena dobara, usluga, putovanja među gostima i domaćinima, rođacima i prijateljima nerijetko  potpuno odmiče od stereotipa stvorenih kroz medijsku komunikaciju. Čini se da za sada  narod vodi u odnosu na političare u pridobivanju simpatija među susjedima i u svijetu općenito. A trebalo bi biti barem „neriješeno“.

TURIZAM ZA HRVATSKU ZNAČI ŽIVOT

Hrvatska je „puna života“ dok je puna turizma. Funkcioniranje opće države, velikog djela gospodarstva od kojega živi javni sektor, ovisi o turističkom prometu u zemlji. Nedavna istraživanja koja je provela HGK pokazuju da je potrošački potencijal turista nekoliko puta veći od potencijala stanovništva Republike Hrvatske. Veliki dio našeg životnog standarda ovisi o prihodima od turizma, počevši od prometa: suvremene autoceste, povezanost zrakoplovnim, autobusnim i brodskim linijama; ali i funkcioniranje većeg dijela od 128 gradova i 428 općina… Teško je uopće zamisliti život u Hrvatskoj bez značajnog doprinosa kojega čini turizam. Naši ekonomisti, koji često uspoređuju „kruške i jabuke“ pa Hrvatsku uspoređuju sa razvijenim zemljama, nerijetko omalovažavaju ili ne razumiju značaj turizma za naš život. Turizam je velika prilika za plasman značajnog broja proizvoda i usluga koji se tek moraju razviti na razinu prepoznatljivosti, volumena i kvalitete što ih je  hrvatski turizam već dosegao. Mala zemlja u razvoju, poput Hrvatske mora razmišljati uvijek i u svakoj prilici turistički, domaćinski. Takvo razmišljanje trebaju komunicirati ne samo stanovnici naše zemlje, domaćini u svojim osobnim komunikacijama, već i predstavnici izvršne vlasti koji su dobili mandat da vode politiku na dobrobit svih građana, u korist promocije Hrvatske u svijetu, ne zlorabeći taj mandat u korist vlastite promocije.

nedopinezic.com

TURIZMOFOBIJA

ZASTRAŠIVANJE TURISTA

Kada mi je Tim Clancy, stručnjak za planinski turizam i održivi i odgovorni razvoj turizma poslao  kratku video reportažu iz Španjolske o novoj pojavi demomstracija protiv turizma i turista, prvi sam se puta susreo sa pojmom „turizmofobija“. Moram priznati da uradak djeluje pomalo zastrašujuće. Glavni epicentri neprijateljstva prema turizmu i turistima su Barcelona i Mallorca. Prosvjede predvodi ekstremna ljevičarska organizacija Arran. Pored demonstracija na kojima se uzvikuju parole i nose transparenti protiv turista i turizma, zabilježeno je i nekoliko incidenata: bacanje dimnih bombi u restoran, prepad na turistički autobus, zastrašivanje turista od strane maskiranih demonstranata, režu se gume na biciklima turista… Neugodno, neprijatno i u kombinaciji sa nedavnim terorističkim napadima u Španjolskoj možda i pogubno za  turističku budućnost nekih destinacija poput Barcelone.

OGROMNI HOTELSKI KAPACITETI

Neki mediji su se požurili za sve optužiti Airbnb, jer je umnogostručio ponudu kapaciteta za najam u privatnim stanovima, kućama. Zanimljivo je da se od mnoštva OTA platformi proziva samo Airbnb. Međutim glasnogovornik demonstranata Pau Pico je naveo drugi razlog za stvaranje „turizmofobije“: „Želimo zaustaviti uništavanje prostora i eksploataciju radničke klase od strane hotelske industrije“. U  Barceloni koja ima 1,5 milijuna stanovnika samo Booking.com nudi smještaj u 303 hotela.  Isti portal nudi smještaj na Mallorci u 382 hotela, 20 resorta, 12 hostela, 90 apartmana, 6 vila itd. Mallorca i Barcelona zajedno imaju više hotelskih kapaciteta od cijele naše zemlje. Cijela Hrvatska ima oko 600 hotela

VISOKA STOPA NEZAPOSLENIH MLADIH

Paradoksalno zvuči da jedna od turistički najrazvijenijih europskih zemalja ima i jednu od najviših stopa nezaposlenih mladih ljudi u dobi do 25 godina. Veliki broj mladih Španjolaca u potrazi za boljim životom odlazi iz Španjolske, prije Brexita prvenstveno u Veliku Britaniju a sada je Njemačka destinacija broj jedan. Razlog je jednostavan – turistička industrija nudi najčešće mogućnost tek sezonskog zapošljavanja. Ako se i radi u turizmu, plaće su male uz puno prekovremenog rada u teškim uvjetima. Loši  utjecaji turizma na život lokalnog stanovništva gomilaju se godinama, desetljećima te jednom kada prekorače granicu izdržljivosti – javlja se „turizmofobija“.

OGRANIČENJA, RAST SIVE ZONE I NOVA NEZADOVOLJSTVA

Barcelona je već uvela moratorij na izdavanje dozvola za gradnju novih hotela ali u nedostatku kapaciteta i ulagačkih prilika, investitori zakupljuju i kupuju stanove te ih, na crno, nude turističkom tržištu. Uzurpirani stambeni kvartovi, stambene četvrti okupirane bučnim turistima, novi su razlog nezadovoljstva lokalnog stanovništva. Gradonačelnica prijeti drakonskim kaznama, pokrenuli su tužbu prema Airbnbu, donose uredbe sa zabranama najma stanova turistima, ali ništa nije utjecalo na smanjenje prometa do terorističkih napada i demonstracija protiv turista. Barcelona je jednostavno previše popularna, svi je žele doživjeti, godinama je bila među 10 top destinacija u svijetu. Konačno „turizmofobija“ i terorizam rezultiraju smanjenjem potražnje i padom cijena u svim vrstama smještaja. Ako se nastavi ovaj negativan proces, on bi mogao potaknuti nova nezadovoljstva svih onih koji su usmjerili svoj posao na usluge vezane uz masovni dolazak turista .

„TURIZMOFOBIJA“ U HRVATSKOJ

U špici ove turističke sezone neki su mediji u Hrvatskoj, potaknuti valjda vijestima iz Španjolske, pokrenuli priču o prevelikom udaru turista na našu obalu čime se stvaraju neželjene gužve, problemi u funkcioniranju infrastrukture i za sve optužili – obiteljski smještaj. Obiteljski smještaj u Hrvatskoj , kao i Airbnb u Španjolskoj, izmaknuli su, navodno, kontroli i glavni su razlog prevelikom broju turista koji remete normalno odvijanje života u našim turističkim mjestima. Kroz medijske spinove apelira se na zaustavljanje rasta kapaciteta u obiteljskom smještaju, moratorij na nova rješenja o kategorizaciji i slične poteze do trenutka kada će hotelski kapaciteti postati prevladavajuća vrsta smještaja . Prema takvom prijedlogu valjalo bi izgraditi 200.000 postelja u oko 200 hotelskih resorta i istovremeno „maknuti s tržišta“ isto toliko postelja u domaćinstvima. Nešto više od 30.000 domaćinstava trebalo bi prestati ugošćavati goste. Kampovi koji mogu primiti i do 10.000 turista u jednom danu, za sada, nisu predmet medijskog „propitivanja“ opravdanosti postojanja. Nastojanja koja žele hrvatsku obalu pretvoriti u španjolsku, nisu nikakva novost. Za to se već duže vrijeme zalažu združeni domaći i strani konzultanti, igrom slučaja baš iz Španjolske i to iz Barcelone.

AKO NEMAŠ JASAN CILJ – SVAKI PUT JE DOBAR

Postavljanje turizma na mjesto neovisne industrije koja se promatra isključivo kroz profitne naočale, najčešća je greška ekonomskih planera. Turizam ne treba biti  cilj već sredstvo za postizanje cilja – boljeg životnog standarda lokalnog stanovništva. Čini se da je još u vrijeme diktatora Franca u Španjolskoj postavljen temelj ovom prvom načinu razvoja turizma koji je godinama nekontrolirano bujao i nagrizao samoga sebe. „Veliki promet – mala zarada“, rekli bi oštari a lokalno stanovništvo svedeno na sezonce i statiste pritisnuto brojnim komunalnim problemima, reći će da nema koristi od takvog, do jučer i za nas u Hrvatskoj primjernog, turizma. Sve je očitije da centri moći Hrvatsku gledaju kao idealnu poziciju za gradnju svih vrsta rezidencija za provođenje slobodnog vremena. Veliki novac bježi iz politički nestabilnih i nedemokratskih zemalja i traži svoje utočište na prostoru gdje bi se brzo oprao pa čak donio i profit. Računicu remete „domorodci“ koji su se drznuli u svoje domove primiti turiste i to na legalan način pa se izgradnja novih smještajnih kapaciteta ne uklapa baš najbolje u planerske tablice. Cilj politike koja bi planirala uvođenje više stope poreza na nekretnine za stanove i kuće koji se legalno iznajmljuju i koja bi putem „rekategorizacije“  „izbacila iz igre“ desetke tisuća domaćinstava, sigurno ne bi bio demografska obnova, podizanje standarda života lokalnog stanovništva, ostanak mladih ljudi u Hrvatskoj u domovima svojih predaka. Za takvu politiku bi se moglo reći da je promašila glavne ciljeve opstanka naroda koji nestaje sve bržim tempom. Ili bi cilj bio ubrzanje oslobađanja Hrvatske od njenih građana ? Nadam se da takva politika neće zaživjeti i da Hrvatska neće biti dovedena u stanje  stvarne „turizmofobije“ na španjolski način.

Upravljanje turističkom destinacijom – primjer dobre prakse

Austrijsko “Zagorje”

Zamislite kontinentalnu regiju (turističku destinaciju) veličine 1.145 km2, koja ima 103.000 stanovnika, 79 općina i 4 subregije (kotara), u kojoj najveći grad ima 4.614 stanovnika. U toj regiji nema firme s više od 300 zaposlenih, nema visokih planina pogodnih za zimski i ljetni turizam, ali nema ni velikih oranica jer je ispresijecana brežuljcima…Ulaskom u Europsku uniju konkurentnost male poljoprivredne proizvodnje i sekundarnih vezanih djelatnosti naglo se pogoršala. Budućnost nije bila sjajna.

Suradnja – koordinacija – akcija

Onda je jedan gradonačelnik u opuštenoj atmosferi  lokalne gostionice u društvu kolega rekao da moraju nešto poduzeti… Tako je krenuo preporod ekonomski najslabije austrijske regije – Donje Štajerske u kojoj se prosječna bruto plaća kreće između 1.820 i 1.890 Eura (Austrijski prosjek oko  2.500 Eura).

LAG – agencija za razvoj i brendiranje

Osnovali su LAG – Lokalnu akcijsku grupu koju financiraju općine. Na čelu LAGa je mag. Michael Fend, iskusni voditelj s puno volonterskog staža u humanitarnim akcijama na području Bosne i Hercegovine i Hrvatske i hrvatski zet. Kroz LAG se je iskristalizirala vizija razvoja temeljena na svim resursima regije koji su  sagledani u negativnom i pozitivnom aspektu. Odlučili su se brendirati kao „Zemlja vulkana“ jer je na tom području prije više milijuna godina bio aktivan veliki vulkan čiji se obrisi i danas naziru. Materijalni dokazi takve prošlosti su i sastav tla kao i termalne vode. Vulkanska zemlja dobro rodi, vulkan predstavlja progresivnost, aktivnost pa je takav „brandname“ rado prihvaćen. „Vulkanland“ se pozicionira kao gastronomska regija, regija obrtništva-ručnog rada, regija koja čuva svoju kulturu življenja i koja je odlučila do 2025. Postati energetski neovisnom.

Slijedio je aktivan rad na EU fondovima ali i na povezivanju dionika poljoprivredne proizvodnje i prerade poljoprivrednih proizvoda. Tako se 70 farmi koje proizvode pšenicu udružilo zajedno s jednim mlinom i s pekarima u cilju da proizvode regionalno brašno iz kojega se proizvodi regionalni kruh kako bi se postigla bolja i garantirana otkupna cijena pšenice. Ostali poljoprivredni proizvođači se potiču na preradu ili na kooperaciju s lokalnim prerađivačima. Tako su nastali poznati proizvođači pršuta i sušenog svinjskog mesa „Vulcano“, zatim vinari (jedan od poznatijih je  Thaller), proizvođači rakija, likera i octa (Golles) i mnogi drugi. Prerada poljoprivrednih proizvoda se predstavlja kao „Kulinarik Produkte“, dakle visokovrijedni proizvodi za gastronomiju. Danas imaju 63 proizvođača pod brandom „“Steirisches Vulkanland“,zatim 52 obrtnika, 30 centara za obnavljanje životne energije…

Klubovi kvalitete

Stalno se stvaraju novi „klubovi kvalitete“. Tako se međusobno povezalo 26 domaćinstava koja uređuju vrtove. Međusobno se druže, razmjenjuju iskustva i održavaju “dane otvorenih vrata“.

Godišnje organiziraju 112 raznih manifestacija na temu hortikulture i  ostvaruju 20.000 posjeta.

Uglavnom se bave i turizmom pa i s tog osnova ostvaruju bolje rezultate.

 

Manji broj općina – učinkovitije upravljanje razvojem

U međuvremenu je broj općina smanjen na 33 a u LAG su dragovoljno ušle i brojne tvrtke koje plaćaju godišnju članarinu i time stječu pravo na isticanje loga „Vulkanland“. Nezaposlenost je niska, oko 5%. Regija sada ima 3% više mladih do 19 godina od austrijskog prosjeka ali i  5% više stanovništva u dobi većoj od 65 godina. Imaju i 17% više stanovništva s više članova obitelji, 82% više zaposlenih u primarnom sektoru od austrijskog prosjeka, 2% više u sekundarnom sektoru.

Stranaca ima 3,3%. 8% gospodarstva se bavi turizmom i slobodnim vremenom, obrtništvom 54%, trgovinom, posredništvom, upravljanjem 25%, informacijskim konzaltingom 8%. Od škola imaju 44 osnovne, 16 srednjih, 1 posebnu, 8 politehničkih, 2 više za proizvodna zanimanja, 1 višu za turizam 1 višu za odgajatelje(ice) vrtićke dobi. U regionalnoj upravi za društveni razvoj pored mag. Fenda koji vodi LEADER programe tu su još i dr. Beatrix Lenz i mag. Stefan Preiningen koji je zadužen za mlade.

 

Spoj poljoprivrede i turizma

Glavna karakteristika poljoprivredno prerađivačkih tvrtki je njihova orijentiranost ka bio proizvodnji, „fair trade“ principu, inovacijama i svi imaju odlično organizirane razglede proizvodnih pogona s degustacijom koja se dobro naplaćuje te odlično organizirane trgovine na mjestu  proizvodnje. Većinu  proizvoda prodaju u Austriji a svi imaju respektabilan broj stalnih kupaca- individualaca kojima se roba dostavlja neposredno (Thaller čak 13.000 osoba). Proizvodni pogoni postaju vrhunske turističke atrakcije koje bilježe stalno povećanje posjeta. Najdalje je po tom pitanju otišao proizvođač čokolade Zotter čiji se kompleks proteže na tridesetak hektara na kojima ima organiziran pravi mali zoološki vrt, bio proizvodnju voća i povrća, zabavne sadržaje za djecu, restoran… a već i sama tvornica čokolade nudi nezaboravan doživljaj svakom posjetitelju. Inovacije u proizvodnji vina, rakije, likera, sireva, pršuta… inovativan način prezentacije tih proizvoda, odlična organizacija direktne prodaje, daju rezultate natprosječnih prodajnih cijena, visoke vrijednosti proizvoda i zadovoljstvo svih dionika takve „fair trade“ trgovine. Ostalih turističkih sadržaja poput pješačkih i biciklističkih sadržaja ima sve više, oni se razvijaju regionalno a provode lokalno. Terme, dvorci, muzeji, sportski sadržaji sa sportskim hotelima… sve to diže učešće i značaj turizma u ukupnoj ekonomiji. „Steirische Vulkanland“ je mala regija koja daje veliku lekciju povezivanja zajednice u održivi mikroekonomski model .

Tko želi, može naučiti, vidjeti ali i potrošiti – mnogo. Obilazak „Steirische Vulkanlanda“ vrijedi svakog Eura.

ŽIVIMO NA NAJLJEPŠOJ, NAJDOSTUPNIJOJ PLAŽI EUROPE

Plaža u predvorju

Zamislite da je Hrvatska na primjer popularno splitsko kupalište Bačvice. I svi Hrvati i nacionalne manjine (4,15 mil. st.) žive na Bačvicama. Split je Europska unija u kojoj živi 511,8 milijuna stanovnika. Kada stanovnici Splita zažele šetnje uz more, kupanja, morskog zraka, jednostavno se spuste na Bačvice. Kada se onih pola milijarde stanovnika Europske unije zaželi toplog mora , ugodnog za kupanje ali i za šetnju uz obalu, ronjenje, jedrenje ili jednostavno uživanje u morskom zraku, krenu prema Mediteranu. Europski Mediteran je poput jadranske obale spram Splita. Možeš iz Splita i sjevernije i južnije, i brodom i kopnom pa čak i zrakom, ali ako se odlučiš zadnji čas onda ti je najbolje otići na najbližu plažu. Na Bačvice. U Hrvatsku. Tako je Hrvatska zapravo najljepša plaža u predvorju većine zemalja Europske unije. Do nje se stiže već za nekoliko sati vožnje automobilom, leta zrakoplovom, plovidbe brodom, i par sati duže vožnje autobusom ili vlakom. Hrvatska je najljepša, najdostupnija plaža Europe.

Život na plaži

Zamislite da ste rođeni na plaži, da živite na plaži, da imate svoj vlastiti prostor na najtraženijoj plaži Europe. Kada bi se rodili na 100 kvadrata Bačvica, vjeroJatno biste tamo imali svoj ugostiteljski objekt,  prodavali biste sladoled, držali školu jedrenja, tečajeve plivanja i ronjenja, pokrenulo bi se tu još i dodatnih usluga od masaže, pedikure, manikure, prodaje i najma opreme za more …svašta nešto. Jer ste vi tu rođeni, tu živite, to je vaš bokun zemlje a „mušterije“ same dolaze. Posla imate koliko hoćete jer vas ima samo 0,8 % od ukupnog broja potencijalnih gostiju. Toliko ima naime stanovnika Hrvatske u odnosu na ukupan broj stanovnika ostalih zemalja Europske unije. Čak i nešto manje. Naša „plaža“ ima površinu od 56.594 km2 a na jedan kilometar kvadratni naše plaže živi sve manje stanovnika (2001. 78,4, 2011 75,8 stanovnika na 1km2). Sve govori u prilog mogućnosti dobrog života na vlastitoj zemlji,u vlastitom domu. Ne traži se izmišljanje svemirske tehnologije, ne mora se ulagati bogatstvo u promociju kojom se privlači potrošače. Gosti, potrošači sami dolaze a na vama je samo da se prilagodite potražnji, da budete fini, uljudni, da sve bude ugodno čisto, lijepo. I baš bi život mogao biti lijep. Život na najljepšoj, najdostupnijoj plaži Europe.

 

Zašto bi bilo jednostavno kada može komplicirano ?

E ali. Uvijek postoji neko ali kada imaš ono što svi žele. A svi žele našu plažu. Pa se onda izmišlja tisuću i jedan razlog zašto ne možemo živjeti na plaži i od plaže. Za život na plaži treba dobro platiti razne koncesije, jer od te plaže moraju živjeti i oni koji ne rade ništa u vezi s plažom. Pa ti to ne možeš platiti a nudi ti se pristojan novac da svoje mjesto na plaži ustupiš nekom drugom koji će moći platiti što treba i gdje treba. Ti ćeš zato školovati svoju djecu u vrhunskim školama nakon čega će odmah moći otići sa plaže, u „Split“, ili „Solin“, Berlin, Amsterdam… I tako na našu „plažu Hrvatsku“ dolaze drugi ljudi, uglavnom onda kada je na njoj najugodnije i kada se na njoj traži mjesto više, kada se može dobro zaraditi…

Budućnost Hrvatske

Kome drago, kome krivo, budućnost Hrvatske je turizam. I sve ono što je uz turizam vezano. Malo je toga što se ne vezuje uz turizam, turizam prati sve, od IT tehnologije do zbrinjavanja otpada ,  sve vrsta gradnje do svih vrsta prometa, od proizvodnje hrane do izrade digitalnih aplikacija. Cijela paleta proizvoda i usluga vezuje se uz turizam. 90 % hrvatskog turizma je izvozno orijentiran i po sve proizvode i usluge kupac dolazi sam, nemamo troškova dostave. Dakle turizam će u Hrvatskoj i dalje rasti, posao će cvasti a tko će od toga imati koristi, to je drugo pitanje. To je zapravo pravo pitanje.

 

Pitanje svih pitanja

Demografija i migracijski trendovi su zapravo temeljni pokazatelj socio-ekonomskih kretanja neke zemlje. U najnovijem izvješću Eurostata od 10.7. 2017. vidi se trend kretanja u skupinama zemlja sa negativnim i pozitivnim predznakom. Tako podaci za 2016.  godinu govore da je Europska unija bogatija za 1,5 milijuna stanovnika pri čemu je broj umrlih i rođenih podjednak. To znači da je ovih 1,5 milijuna plusa rezultat vanjske migracije. Novih stanovnika ima 0,3%.

Prema podacima Eurostata na 1000 stanovnika najviše je novih, 14,5 u Luksemburgu, zatim Švedskoj 14,5, Malti 13,8 nakon koje slijedi Hrvatska sa 10,6. pa tek onda Austrija, Njemačka, Cipar itd. Međutim istovremeno negativan trend na 1000 stanovnika pogađa najviše Litvu (-14,2), Latviju (-9,6), slijedi Hrvatska (-8,7), pa Bugarska, Rumunjska …

U prošloj godini broj stanovnika je povećan u Njemačkoj za 642,3 tisuće ljudi, Velikoj Britaniji (koja se još uvijek vodi u statistici) za 426 tisuća, Francuskoj za 274,5 tisuća itd. Uglavnom u plusu su zemlje „Zapadne Europe“. Istovremeno zemlje „Istočne Europe“ , osobito sa Balkana i Baltika gube najviše stanovnika. Rumunjska je izgubila u prošloj godini 122 tisuće, Bugarska 51,9 tisuća, Litva 40,7 tisuća, Hrvatska 36,5 tisuća i Latvija 18,9 tisuća stanovnika. Najviše stope nataliteta bilježe se u Irskoj (13,5 djece na 1000 stanovnika), Švedskoj i Velikoj Britaniji, Francuskoj.

Najniže stope nataliteta bilježe južne i balkanske zemlje: Italija (7,8 na 1000), , Portugal (8,4 na 1000), slijede Grčka, Španjolska, Hrvatska i Bugarska. (9 na 1000). Najviša stopa smrtnosti koja je premašila rođenje bila je u Bugarskoj, Litvi, Rumunjskoj, Hrvatskoj, Latviji i Mađarskoj. Zemlje u kojima broj stanovnika raste su Njemačka (82,8 mil), Francuska (67 mil.), Velika Britanija (65,8 mil.), Italija (60,6 mil.), Španjolska 46,5 mil.), Poljska (38 mil.). Švedsko stanovništvo raste prema boju od 10 milijuna a Bugarsko pada prema kritičnoj granici od 7 milijuna stanovnika. Demografija je pitanje svih pitanja.

 

Paradoks uspješnog turizma i rapidnog pada broja stanovništva

Jedno od najintrigantnijih pitanja danas u Hrvatskoj je vezano uz dijametralno suprotstavljene trendove u turizmu i demografiji. Dok s jedne strane turistički promet raste i stalno se investira u nove smještajne kapacitete, broj stanovnika samo u 2016. godini manji je za 36,5 tisuća, prema podacima Eurostata. Poznati stručnjak za demografiju dr.Stjepan Šterc, procjenjuje da su ukupni godišnji gubici stanovništva u Hrvatskoj , što zbog mortaliteta što zbog emigracije oko 90.000. To znači da bi u već za deset godina Hrvatska mogla pasti na samo 3 milijuna stanovnika. S druge stane, Željka Lastrović u novom broju stručnog časopisa Lider navodi da bi 2025 u Hrvatskoj moglo biti ostvareno čak 114 milijuna noćenja, gotovo 50% više nego sada. Moglo bi se zaključiti : što smo uspješniji u turizmu, to nas manje ima !

 

Vrijeme je za reviziju razvojnog modela turizma

Pomalo svima postaje jasno da ovakav model razvoja turizma koji se provodi zadnjih dvadeset godina ne doprinosi osnovnom cilju – demografskoj stabilnosti. Zašto je to važno ? Bez demografske stabilnosti društveni standard i politička , socijalna stabilnost nisu mogući. Ako se sve veće obaveze „natovaruju“ na sve manji broj stanovnika, u jednom trenutku „puca kičma“ održivosti. Već sada zdravstveni sustav je „iščašeni disk“ a kolapsom mirovinskog doći će do velikog urušavanja standarda građana. Radno aktivno i produktivno stanovništvo iseljava a ono je nositelj održivosti razvoja. Turizam na „naj plaži Europe“ mora se razvijati prije svega u smjeru omogućavanja egzistencije mladim obiteljima. Više nije strateško pitanje koliko ćemo ostvariti noćenja i financijskog prometa ukupno već je pravo pitanje kako taj rast prometa utječe na kvalitetu života lokalnog stanovništva na egzistenciju mladih obitelji. Razvoj industrije turizma koja koristi sezonske radnike i koja će domaće radnike nastojati zamijeniti nekim stranima (ako ih nađu) koji neće stalno živjeti u Hrvatskoj već samo sezonski migrirati, nije niti malo doprinijeo poboljšanju demografskih trendova u našoj zemlji. Navedeni podaci to jasno potvrđuju. Vrijeme je za promjenu modela razvoja.

 

Održivi i odgovorni razvoj turizma

U prvom planu poticaja svih razina treba biti obiteljsko mikropoduzetništvo u turizmu i pratećim djelatnostima. Na „svojoj plaži“ bismo konačno mogli moći živjeti od svog rada. Takav pristup nije ništa novo. Sa sličnim su se problemom susrele i zemlje alpskog područja ali i mnoge druge zemlje na jugu i istoku Europe imaju slične probleme. Razlika je u tome da nitko od njih ne živi na najljepšoj, najdostupnijoj plaži Europe. Zato  se moraju truditi desetljećima da preokrenu negativne u pozitivne trendove i to sa puno znanja , upornosti, kompetencija čak i u visoko razvijenim zemljama. U našem slučaju u pitanje dolazi egzistencija cijele zemlje, cijele nacije.

Vremena za „promjenu kursa“ ima sve manje ali ona posljednja vrijednost koja nam ostaje i koju moramo očuvati kao zalog budućnosti pa i po cijenu skromnog življenja, to je naša zemlja, naša najljepša, najdostupnija plaža Europe.

 

Nedo Pinezić

nedopinezic.com

TURIZAM I KONZUMERIZAM

KONZUMERIZAM – BOLEST OVISNOSTI

Neoliberalni društveni sustav, koji se najbolje očituje kroz konzumerizam – bolest ovisnosti suvremenog društva, „pojeo“ je sve tisućljetne pozitivne tekovine zapadne civilizacije.

„Posjedovati a ne biti“, moto je društva u kojemu živimo, gdje se materijalne vrijednosti stavljaju ispred i iznad svega. Dobar automobil, kuća, stan,  jahta,… daleka i skupa turistička putovanja uz korištenje raskošnog smještaja, blagovanja u prestižnim restoranima…  Sve to fotografirano, dokumentirano da bi se moglo pokazati prijateljima i „prijateljima“, rodbini, znancima sa osnovnim ciljem buđenja ljubomore i divljenja našim uspjesima. To su simptomi konzumerizma u turizmu.

NEZASITNA GENERACIJA

Ovakav životni stil promoviraju nezasitne generacije stasale u okruženju neimaštine, i sveopće nestašice izazvane ratovima i restrikcijama utopističkih ideologija koje su zavladale nakon drugog svjetskog rata u pola podijeljenog svijeta. Kada danas promatramo mentalitet ljudi iz postsocijalističkih zemlja i zemalja u tranziciji, nezaobilazan je taj grč za materijalnim ispunjenjem i dokazivanjem. Turistička ponuda prati takvu potražnju pa se i „luksuz“ spušta na razinu dostupnu širokom puku „materijalista“. Raskošni resorti, kruzeri, bogate trpeze u all inclusive aranžmanima, sadržaji su na koje se „pale“ generacije „Baby boomersa“(generacija rođenih za vrijeme i neposredno nakon 2. svj. rata). Naravno da cijela mašinerija konzumerističke industrije podupire potražnju emitiranjem cijelog niza sadržaja kroz masovne  medije kojima se kao primjer uspješnosti predstavljaju materijalno dobro situirani ljudi. Ta se glad i dalje hrani neprekidnim procesom imigracije milijuna ljudi iz ratom, sukobima i nemirima pogođenih zemalja u zemlje zapadne demokracije. Ti ljudi su suočeni sa konzumerističkim mjerilom uspješnosti i velika većina prihvaća takav život.

GRADIMO LI TURISTIČKU PONUDU ZA GENERACIJU NA ODLASKU ?

Ipak, svijet se mijenja. Digitalna industrijska revolucija skinula je veto sa slobodne razmjene informacija, masovni mediji polako gube svoj utjecaj. Televizijski program pa i tiskane medije već generacija X  (generacija rođenih od 1960 do 1980.) mnogo manje konzumira. Millenniansi (generacija rođenih od 1980. do 2000.),pak gotovo ne prate ništa što nije na digitalnim platformama. Silom prirode, generacija baby boomersa polako odlazi sa životne scene i više nije prevladavajuća. X generacija sada je „u najboljim godinama“ kada polako osvještava ono što Millenniansi već dobro znaju. Millenniansi  ne žele robovati materijalnim vrijednostima i cijeli život otplaćivati zajmove za nekretnine i pokretnine na koje još moraju plaćati i poreze. Mlade generacije ne kupuju automobile, stanove, niti kuće, još manje brodove i vile. Jedino što kupuju to su digitalni uređaji i bicikli. Sve drugo unajmljuju, „šeraju“, dijele. Od tuda i naziv za novu ekonomiju, ekonomiju dijeljenja ili „sharing economy“. Millenniansi će već za desetak godina biti prevladavajući putnici, turisti, gosti. Oni nisu očarani raskošnim sadržajima, oni traže doživljaj. Umjesto raskošne vile rađe će isprobati noćenje u kući na stablu. Umjesto „švedskog stola“ kušati će lokalne prirodno uzgojene proizvode. Sve su više vegetarijanci, jedu male obroke, paze na kvalitetu hrane, traže izgubljene temeljne vrijednosti društva. Iako se ništa neće promijeniti naprasno, preko noći, planiranje razvoja turističke ponude u slijedećih dvadeset godina jednostavno mora slijediti tranziciju profila putnika.

KREIRANJE PONUDE „OBUVANJEM CIPELA BUDUĆIH PUTNIKA“

Smisleno, marketinški organizirano kreiranje ponude započinje proučavanjem budućih korisnika naših usluga. Jednostavno „moramo ući u cipele budućih gostiju“

Među Millenniansima ima do sada prepoznatih pet osnovnih tipova , „persona“ : Achivers, Sparks, Stampeders, Fierfliers, Simple lifers. Na ovome mjestu ćemo iznijeti glavne karakteristike putnika koji će zavladati svijetom turizma u slijedećih dvadeset godina. Achiversi su vrlo organizirani i nastoje sve što rade raditi punim angažmanom. Sparksi su izuzetno ekološki savjesni, kreativni, neovisni i žele ostvarivati pozitivan utjecaj na okolinu. Simple lifersi su opušteni, žele ići „lagano kroz život“ , vrlo su komotni, zadovoljni nekompliciranom rutinom. Firefliersi su aktivni, spontani, bezbrižni, željni zabave i željni akcije pozitivne za svijet. Stampedersi žele biti u centru svih zbivanja i žele sudjelovati u svim važnim događajima.

TRANZICIJA

Vrijeme u kojemu živimo, na početku digitalne industrijske revolucije, vrijeme je tranzicije svijesti i ponašanja prosječnog putnika. Već sada uočavamo prve znakove zasićenja jednoobrazne ponude na svim razinama kvalitete. Ljudi postaju konkretniji u svojim preferencijama. Obitelji sa djecom traže mjesta sa određenim sadržajima u kojima će uživati djeca, vlasnici kućnih ljubimaca traže destinacije gdje su ljubimci dobrodošli, cikloturisti traže destinacije i smještaj sa što višim stupnjem infrastrukturne i servisne usluge za ciklomobilnost. Pješaci, ljubitelji prirode, ljudi koji preferiraju aktivan odmor u kombinaciji sa opuštanjem i uživanjem u autohtonoj enogastronomiji … Desetine „persona“, zamišljenih osoba današnjih putnika, traže okruženje naklonjeno njihovom stilu života. Potraga za takvim okruženjem sve je više individualna, samostalna, istraživačka. Traži se sloboda kreiranja slobodnog vremena bez detaljnih predefinicija. Važna je dostupnost informacija sa liste želja pojedine „persone“.

LABELING, BRENDIRANJE, SPECIJALIZACIJA PONUDE

Aktualna događanja u hotelskoj industriji zorno pokazuju potreban smjer kretanja. Kinder hoteli „Amarin“ u Rovinju i „Vespera“ u Malome Lošinju, brendirani su i specijalizirani hoteli koji najpreciznije pogađaju želje tržišnog segmenta obiteljskog odmora. Ne treba ni isticati da su ti hoteli izuzetno dobro popunjeni sa nadprosječnim cijenama u segmentu ponude. Sličnim putem ide još jedna hotelska grupacija, „Valamar“, u Rapcu gdje se posebno profiliraju obiteljski hoteli i hoteli za parove bez djece. Ljudi zrelijih godina, čija su djeca odrasla, povremeno trebaju malo odmora od unuka i vrijeme posvećeno jedno drugome. No postoje i hoteli koji su posvećeni upravo unucima i bakama i djedovima koji ipak imaju više slobodnog vremena na raspolaganju za kvalitetno druženje sa svojim unučićima. Tržišnih segmenata , „persona“ ima preko stotinu i današnja se turistička ponuda nastoji prilagoditi profilu željenog gosta. Sve su ovo naznake racionalnijeg, smislenijeg provođenja slobodnog vremena gdje traženje raskoši i potpirivanje jala susjeda više nisu glavni motiv putovanja. Putovanje je danas životna potreba. Fizički, psihički, socijalno uvjetovana potreba . Traži se nešto čega nemamo dovoljno u životnoj sredini, bio to mir, dobra hrana, ljepota prirode, komunikacija sa ljudima, zbližavanje obitelji … Obiteljski smještaj ima veliku priliku da se „razgrana“  prema svim poznatim segmentima potražnje. Prvi korak na tom putu je transformacija vlasnika smještaja od iznajmljivača u domaćina, zatim udruživanje sa drugim domaćinima kroz klubove kvalitete te stalna edukacija i prihvaćanje standarda usluge prema željenoj specijalizaciji.

ŽIVIMO  ONO ŠTO NUDIMO NAŠIM GOSTIMA

Vjerodostojnost naše ponude vidljiva je kroz iskrenost kojom živimo ono što nudimo. Ako volimo kućne ljubimce i sami imamo ljubimca, naša „pet friendly“ ponuda dobiti će na vrijednosti. Ako makar i rekreativno vozimo bicikl, moći ćemo mnogo lakše „ući u cipele“ cikloturista i shvatiti sve njegove potrebe. Naš će „bike friendly“ smještaj dobiti na cijeni.

SAMI BIRAMO BUDUĆNOST

Zanemarivanjem suvremenih trendova dolazimo u opasnost zaostajanja i nekonkurentnosti na tržištu. To nam se može dogoditi čak i ako lijepo opremimo smještaj, ako sve izgleda dobro a nema „duše“, nema ugađanja, specijalizacije. Biti prosječan, ponudom isti ili sličan tisućama drugih, znači „utopiti se u masu“ ponude. Tada nam preostaje jedino marketinško sredstvo kojim privlačimo gosta – spuštanje cijene.

Materijalizam živi i živjeti će i dalje, osobito na našim prostorima, ali mijenjati će se omjer gostiju koji biraju raskoš u korist onih koji biraju doživljaj.

Nedo Pinezić

nedopinezic.com

Da li hrvatski turizam ulazi u kritično razdoblje ?

Hrvatski turizam i ove godine bilježi pozitivne trendove i

Ide nam dobro ali …

Ovako neobično pitanje u godini kada bilježimo pojačan interes sa gotovi svih ključnih tržišta, čini se suvišnim.

Zaista hrvatskom turizmu pušu povoljni vjetrovi “u krmu”, pa se , i zbog tog razloga, sve vrti oko turizma, turizmom se svi žele baviti, turizam “spašava hrvatsku ekonomiju”. Brojke su iz godine u godinu bolje u svakom pogledu i privlače nove i nove investicije, uglavnom u smještajne kapacitete.

Ipak, staro iskustvo kaže “kada ti ide jako dobro, moraš raditi još više”, odnosno “dobra žetva” nije razlog za “zapuštanje zemlje”.

 Tko će raditi ?

Na žalost intenzitet investicija u građevine ne prati u jednakoj mjeri i ulaganje u ljude. Ljudi su trošak. Nužno zlo. Što zbog jedne od najvećih stopa doprinosa na plaću u Europskoj uniji, što zbog pohlepe vlasnika turističkih kompanija, turistički i ugostiteljski radnici u Hrvatskoj imaju prosječno najniže plaće. Onda kada rade, a rade sve manje. Zastupljenost sezonskih radnih mjesta u velikim kampovima i hotelskim kompanijama kroz dvadeset godina višestruko je uvećana. Rad na neodređeno privilegija je tek rukovodećih kadrova, svi ostali bi trebali sa prosječnom sezonskom zaradom od 16 – 20.000 kn živjeti 12 mjeseci. To bi značilo da, u najboljem slučaju, sezonski radnici u turizmu mjesečno raspolažu sa 1.600,00 kn. Da je ovaj iznos i dvostruko veći , još uvijek bi bio daleko ispod hrvatskog prosjeka koji se kreće oko 5.400,00 kn. Plaće u uslužnim djelatnostima, u koje spada i turizam, niže su od prosječnih za više od trećine.

Sve navedeno dovoljno je motivirajuće da stručni i sposobni turistički i ugostiteljski radnici svoju egzistenciju potraže izvan granica RH, u zemljama gdje su ova zanimanja deficitarna ali i cijenjena. Turistička industrija traži hitno donošenje mjera za “uvoz” radne snage. Pitanje je da li bi i te mjere pomogle. Naime sadašnje plaće i uvjeti rada u Hrvatskoj malo kome su atraktivniji od uvjeta u zemljama u koje i sami hrvatski građani odlaze “trbuhom za kruhom”.

Strani radnici kao zaposlenici u stranim tvrtkama na privremenom radu u Hrvatskoj ?

Kada se uspoređuje neto i bruto plaća, prema nekim informacijama, bugarski i rumunjski radnici, na primjer, zaposleni u talijanskim tvrtkama koje obavljaju usluge u Hrvatskoj, ostvaruju bolje plaće kao talijanski zaposlenici nego što bi imali plaću kao hrvatski zaposlenici . Da li to znači da će u vrlo skoroj budućnosti primjerice talijanske tvrtke za čišćenje smještajnih kapaciteta obavljati te poslove za naručitelje iz Hrvatske sa zaposlenicima imigrantima iz Hrvatske ili neke druge zemlje, koji primaju plaću u Italiji ? Taj bi se princip mogao početi primjenjivati i na ostale uslužne djelatnosti ali i u drugim sektorima poput građevinskog …

Neodgovarajući školski sustav kreira neodgovarajuća zanimanja

Ako bi se htjelo brzo djelovati i mijenjati stanje po kojemu kronično nedostaje određenih profila zanimanja a istovremeno “sa faksa na burzu” svake godine seli cijela generacija budućih ekonomskih emigranata, moralo bi se početi od škole. Kurikularna reforma je postala pojam koji nema više nikakve veze sa korjenima problema već predstavlja novi kamen podjele i smutnje među različitim svjetonazorima. Istina je mnogo jednostavnija i duboko bolna. Promjene školskog sustava ne žele upravo oni iz prosvjetnih i akademskih krugova koji se, tobože, zalažu za reforme ali po nekom svom  modelu. To čine „sa figom u džepu“ jer znaju da bi u svakoj reformi zapravo izgubili stečene privilegije.

Prosvjeta vrvi nepotizmom, obrazovni programi se kreiraju prema profilu nastavnika, profesora i njegovoj potrebi za očuvanjem svog statusa a ne prema potrebama tržišta. Vanškolski sustav dodatnog učenja , „instrukcija“, narastao je do razmjera velikog obrtaja novca u sivoj i crnoj zoni i odličan dodatni izvor prihoda redovnim nastavnicima i profesorima.  Kako u takvom sustavu brzo i uspješno “prekvalificirati” nezaposlene i uključiti ih u svijet rada, stvaranja i zadovoljstva ?

Rentijerstvo istiskuje ugostiteljstvo

Poduzetnici, bili veliki ili mali,  ponašaju se onako kako im nalažu zadani uvjeti. Ako se cijeli niz uvjeta “posloži” tako da je složenija ugostiteljska usluga neisplativa ili slabo isplativa, za razliku od čistog rentijerstva, dobiti ćemo rast rentijerstva. To nam se upravo i događa. Među malim poduzetnicima najpopularnija je djelatnost “apartmanija” a među većim poslovnim subjektima “kvazi mobilna apartmanija”. Lijepo uređeni smještajni kontejneri sa dva ukrasna kotača, zauzimaju hektare zemljišta uz more u prostorima koji su nekoć bili kampovi a danas su zapravo poluurbanizirane zone koje sve više sliče na apartmanska naselja. Istovremeno stalno niču nove “apartmanuše”, u naravi stambene zgrade , koje se nazivaju vilama, urbanim vilama i sličnim ukrasnim nazivima u pokušaju sakrivanja običnog rentijerstva.

Usluge poput noćenja sa doručkom, polupansiona, pansiona, postaju prava rijetkost. Turizam je, i trebao bi biti, puno raznovrsniji a kvalitetno bi ugostiteljstvo trebalo biti stimulirano više od rentijerstva. Zašto je to važno ? Opet zbog ljudskog faktora. Kada se nešto iznajmljuje usluga koju pružaju stručni i uljudni ljudi nije bitna. Bitan je predmet najma. Ako se bavimo ugostiteljstvom onda je bitan i naš osmjeh i naš doma ispečeni kruh, svježe kiflice za doručak,čaj od ubranih trava, domaći med sa kaduljinih polja, jogurt iz susjedne mini mljekare i slično. Tek tada se cijeni ugostiteljska struka i vještina.

Doživljaj destinacije kroz sva čula

Stručnjaci kažu da se najdublje urezuje u mentalnu mapu miris, onda okus, opip, zvuk i tek na kraju slika. Za dojmljivu priču bitno je ponuditi doživljaj kroz sva čula i onu treću dimenziju – dušu. To može dati samo čovjek koji je pravi domaćin, ugostitelj, druželjubiv, ponosan na svoju kulturu, pristojan, nenametljiv, uslužan. Ako gubimo takve ljude onda gubimo i intenzitet cjelovitog doživljaja destinacije. Kvaliteta “Made in HR” turizma postaje upitna…

 Uzalud nam sve strategije ako nismo dosljedni u provođenju

Moje iskustvo sa ustrajnošću u provođenju akcijskih planova i projekata u Hrvatskoj uglavnom nije dobro. Plan se napravi, pompozno se najavi, dvije tri godine se radi, postižu se prvi rezultati i onda sve stane. Zastoji se događaju  zbog promjene vlasti, jer su takve promjene obilježene sa napuštanjem svih projekata prethodnika,  zbog zamora koji se javlja kod  ključnih osoba u provođenju nekog  projekta, zbog konformizma ili obične lijenosti. Gube se mjeseci i godine u održavanju privida o dosegnutim ciljevima i izbjegavanju priznanja da problem postoji.

Problem se počinje rješavati kada je prekasno, kada kulminira. Djelom se to događa i zbog stava političke elite da  svako priznanje problema znači i politički poraz.

Tako je i sa problemom “ljudskih resursa” u hrvatskom turizmu koji se “iza brda valja”.

Hoće li nas “poklopiti” već ove godine ili iduće, to će pokazati vrijeme, ali učinci ovog problema već se osjećaju poput prve kiše koja najavljuje neveru.

Očito će svatko morati, kao i do sada, brinuti o svom “kišobranu”, snalaziti se kako god zna i umije.  Sustavnog “razvedravanja” još uvijek nema na horizontu.

 

Nedo Pinezić

Turizam i upravljanje nekretninama

Turistička kretanja su refleks, odraz stanja društva u prostoru i vremenu

Uobičajeno je da se u Hrvatskoj više raspravlja o posljedicama nego o uzrocima nekog novog stanja. Takav se pristup primjenjuje na sva važna društvena pitanja pa tako i na turizam. Zaokupljeni posljedicama koje nas neposredno pogađaju, pokušavamo „kupiti još malo vremena“ za zadržavanje dosadašnjeg stanja. Ako za usporedbu uzmemo borbu protiv poplava, takvi napori zadržavanja dosadašnjeg stanja mogli bi se usporediti s gradnjom „zečjih nasipa“ koji mogu tu i tamo skrenuti tok bujice ali ne mogu zaustaviti potop.

Slično se događa i s razvojem turizma u Hrvatskoj. Brojne strategije razvoja na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini pokrenute su upravo s pozicije suočavanja s posljedicama koje su oblikovale sadašnje stanje hrvatskog turizma. Glavni tokovi razvoja se događaju van strateških smjernica pa se turistička logistika nikako ne uspijeva prilagoditi novom stanju. Jedan od segmenata takvog, neplaniranog razvoja je i pojava novog oblika turističke usluge „Property and tourism management“. O čemu se zapravo radi?

Ulaganjem u nekretnine u turistički zanimljiva područja stvara se mirovinski fond

Ova nova usluga nastala je spajanjem nekoliko dosadašnjih usluga – usluge posredovanja u prometu nekretninama, usluge održavanja nekretnina i usluge turističkog posredovanja. Ulaganja u nekretnine na turistički zanimljivim područjima postala su sve popularniji oblik „formiranja vlastitog mirovinskog fonda“. Dok smo poslovno aktivni, u dobroj kondiciji i zdravi, razmišljamo o danima kada više nećemo biti „mladi lavovi“, kada nas naši poslodavci više neće trebati i kada će cjeloživotno ulaganje u mirovinski i zdravstveni fond neka buduća vlada u nekoj novoj ekonomskoj krizi dovesti u pitanje. Kroz pamtljivu povijest na ovim prostorima dokazano je da jedino što ima upotrebnu vrijednost za rješavanje egzistencijalnih pitanja su nekretnine.

Europljani stare i ulažu u nekretnine u Hrvatskoj

Ovakvo razmišljanje nije više samo hrvatska specifičnost, dapače, sve više građana Europske unije ulaže u nekretnine u europskom dijelu Mediterana, osobito u Španjolskoj, Italiji, Grčkoj a posljednjih desetak godina Hrvatska je pravi hit „nekretninskog mirovinskog fonda“. Europa je najbrže stareća regija u svijetu. Procjene govore da bi do 2050. godine Njemačka s 82 mogla pasti na 74,7 milijuna stanovnika prosječne starosti od 50 godina. Sličan se trend predviđa za skandinavske zemlje, Poljsku, Španjolsku, Austriju, Nizozemsku. Procjene dalje govore da će sadašnja starosna ovisnost s 27,5 doći 2050. godine na 49,5 kada će biti samo dvoje radno sposobnih ljudi na svakog umirovljenika. U takvom scenariju mirovinski fondovi postaju neodrživi, neminovan je pad standarda. Živjeti umirovljeničke dane u takvoj situaciji u nekoj zemlji središnje ili sjeverne Europe postat će sve skuplje i teško podnošljivo. Ako pak imate nekretninu u nekom turistički atraktivnom području europskog Mediterana, to vam može učiniti život ugodnijim Pored manjih troškova grijanja, zdravstvenih usluga, usluga ispomoći u kućanstvu i slično, turizam vam može donijeti i dodatne prihode s kojima možete popraviti svoj socijalni status. Ako pak dođe do takve potrebe, svoju nekretninu zbog svega navedenog možete uvijek prodati.

Stariji vlasnici nekretnina trebaju pomoć u održavanju i asistenciju u turizmu

Već sada u mnogim mjestima na hrvatskim otocima ali i u priobalju, gradovima, ruralnom području koje je turistički zanimljivo, živi srazmjerno više starijih ljudi kojima je potrebna asistencija u održavanju kuće i okućnice, pospremanju soba, ispunjavanju administrativnih obaveza. Istu uslugu trebaju i vlasnici nekretnina koji ne žive u mjestu gdje posjeduju nekretnine. Tu su potrebu prepoznali poduzetnici koji nude objedinjenu uslugu posredovanja u prometu nekretnina, održavanje nekretnina i posredovanja u turizmu. Potražnja za ovim uslugama raste iz dana u dan bez obzira na to što postoji i mogućnost zapošljavanja kućne ispomoći od strane građana fizičkih osoba.

Turistička industrija prati trendove

Omogućavanjem etažiranja smještajnih jedinica u sklopu hotela otvoren je put za transformaciju hotelskih kuća u Condominium objekte. Popularno zvani „Condo“ objekti su turističko – stambeni objekti koji imaju recepciju i sve ostale hotelske usluge za stanove – apartmane individualnih vlasnika. Vlasnici plaćaju „stanarinu“ odnosno uslugu i zajedničku infrastrukturu poput grijanja-hlađenja, zajedničkih prostorija i slično. Svaki vlasnik u potpunosti slobodno raspolaže sa svojim stanom kojega može iznajmiti, prodati, založiti.

Crna Gora, često spominjana po dinamičnom razvoju turističke industrije, ozakonila je već vrstu ugostiteljskih objekata „Condo hotel“. Još jedan smjerokaz kretanja turističke industrije je i vrsta objekata „Wild beauty resort“, također u Crnoj Gori. Specifičnost ovog resorta koji može imati od 50 do 250 smještajnih jedinca „hotelskog standarda kategorije od tri do pet zvjezdica“, je da može biti „izgrađen neposredno izvan granica zaštićenih zona ili relativno netaknutih prirodnih lokacija“…drugim riječima prostorni plan će se prilagoditi investitorima u nekretnine. Ovakva rješenja za prodaju zemljišta rezultat su povećane potražnje za ulaganje u nekretnine s već navedenim motivima.

Još jedna propuštena prilika?

Razmišljajući logikom predaka i baštineći njihovu ostavštinu, mogli bismo osigurati egzistenciju mladima usmjeravajući ih u zanimanja koja podupiru upravljanje nekretninama i turističko posredovanje na novim osnovama. Pri tome prioritetno treba uzeti u obzir domicilno stanovništvo i pružiti mu potporu u održavanju i korištenju privatne imovine da bi se, između ostaloga, mladi koji su otišli u svijet, imali jednoga dana kamo vratiti. Naravno da, zbog razloga navedenog u uvodu, naša akademska zajednica, pa ni turističke vlasti još uvijek nisu uvidjeli potrebu za usmjeravanjem i educiranjem mladih ljudi prema specifičnim poduzetničkim vještinama koje će s vremenom biti sve više na cijeni. Vjerojatno će i u ovome segmentu svoju egzistenciju pronaći imigranti iz drugih zemalja dok će naši mladi i dalje svakodnevnim autobusnim linijama napuštati Hrvatsku.

Izbori i turizam

Velika važnost „malih“ izbora

Izbori se približavaju. Dolazi vrijeme lokalnih izbora, vrijeme kada  građani –stanovnici općine, grada i županije i građani – turistički mikropoduzetnici, članovi turističke zajednice odlučuju.

Važnost lokalnih izbora je nepravedno podcijenjena u odnosu na „velike“ ,parlamentarne izbore. Dapače, ovi „mali“ izbori su nam životno važniji, na njima kao birači imamo najveći utjecaj.

O čemu odlučujemo na lokalnim izborima ?

O čemu odlučuje naš glas, glas naših ukućana i prijatelja, cijele naše zajednice ? Prije svega mi biramo čelne ljude naše lokalne zajednice, načelnika, gradonačelnika župana, članove općinskih i gradskih vijeća, županijske skupštine. To su mjesta na kojima se odlučuje o cijenama komunalnih naknada i usluga, o obuhvatu i namjeni prostornih planova, o načinu upravljanja javnim površinama, o infrastrukturnim i društvenim projektima i mnogim malim stvarima koje život znače.

Na lokalnim izborima biramo i predsjednike turističkih zajednica općina, gradova i županija. Predsjednik je najviše tijelo turističke zajednice i ima veliki utjecaj na rad turističkog vijeća i skupštine turističke zajednice.

Jesmo li zadovoljni komunalnim standardom i izgledom turističkog mjesta ?

Da li smo zadovoljni komunalnim standardom u kojega spada i javni prijevoz ? Da li smatramo da su cijene komunalnih usluga poput vode, odvoza smeća i slično korektne ? Da li su komunalne naknade i porezi na potrošnju kod ugostitelja te prirezi pravedni ? Da li su nam je grad, općina čisti ? Kako županija vodi brigu o mikropoduzetnicima ?  Da li turistička zajednica razvija destinacijsku ponudu, upravlja destinacijom ? Ova i slična pitanja su ona prava pitanja na temelju kojih propitujemo funkcionalnost čelništva lokalne samouprave i turističke zajednice.

Na lokalnoj razini postoji samo jedna politička opcija – rad za opće dobro

U ovim pitanjima nema politike, lijevih i desnih, ovdje se propituje efikasnost i sposobnost istaknutih pojedinaca u vođenju lokalne zajednice. Što su do sada napravili ? kakva dostignuća stoje iza njih ?

Ni sami nismo svjesni koliko svojim glasom utječemo na rješavanje nekih problema o kojima smo spremni debatirati sa svim i svakim, pisati dopise na sve moguće adrese a zapravo rješenje  leži u izboru ljudi zaduženih za komunalnu problematiku.

Umjesto na “boju dresa” pažnju usmjeriti na “rad nogu”

Na što bi trebalo obratiti pozornost pri biranju čelnika općina, gradova i županija ? Umjesto na „boju dresa“, pažnju treba usmjeriti na „rad nogu“, odnosno umjesto ideološke obojenosti bilo bi dobro obratiti pozornost na učinkovitost djelovanja. Obećanja su samo obećanja, tražite kandidate da predstave ostvarene projekte. Pitajte ih konkretna pitanja, tražite konkretne odgovore. Pitanja možete postavljati i  javno putem društvenih mreža. Na taj način, kao  građani, birači preuzimate inicijativu, postajete ono što i trebate biti – angažirani građani.

Turistički promet se ostvaruje u lokalnoj zajednici

Turistički promet cijele zemlje počiva na turističkoj ponudi svake jedinice lokalne samouprave. O ukupnoj turističkoj infrastrukturi, o razvoju ponude ovisi i atraktivnost destinacije. Gosti ne putuju (osim organiziranih grupa sa posebnim programom i posebnosti nekih hotela) zbog smještaja. Gosti putuju zbog doživljaja, zbog posebnih motiva, na neku destinaciju. U kreiranju turističke privlačnosti presudnu ulogu ima načelnik, gradonačelnik, župan koji upravlja i lokalnom samoupravom i turističkom zajednicom na prostoru što ga gost doživljava  kao turističku destinaciju.

Turistička budućnost naše zajednice ovisi i o našem glasu

Važno je izaći na izbore i birati predsjednika turističke zajednice općine, grada županije i čelnika lokalne samouprave. To je ujedno i najpravedniji, najdemokratičniji, izbor predsjednika turističke zajednice. Sada možemo pokrenuti promjenu ako nismo zadovoljni ili potvrditi postojeće čelnike ako smo zadovoljni. Mi odlučujemo. Naš angažman u predizbornoj kampanji putem svoje zajednice, udruga, društava, poznanika, prijatelja, rodbine, putem društvenih mreža može znatno utjecati na rezultate izbora. Dolazi dan kada se postavlja pitanje – što sam ja učinio za svoju zajednicu ? Nakon toga dana novu priliku čekati ćemo do novih izbora. Jesmo li svjesni da u konačnici sami kreiramo svoju budućnost, da sami stvaramo ugled svoje zajednice kao turističke destinacije ?

„Narod ima vlast kakvu zaslužuje“, turistička zajednica ima predsjednika kojega su izabrali građani. To je istina sa kojom se moramo suočiti.

 

Nedo Pinezić