Porez na nekretnine i Zakon o lokalnim porezima

1.prosinca 2016. godine Hrvatski sabor je donio Zakon o lokalnim porezima. Zakon je potpisao Božo Petrov, tadašnji Predsjednik Hrvatskog sabora. 6. Prosinca 2016. godine Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović je na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske donijela Odluku o proglašenju zakona o lokalnim porezima.

Koliko imamo korisnika lokalnih poreza i državnog proračuna ?

U Republici Hrvatskoj imamo 555 jedinica lokalne samouprave i to 429 općina i 126 gradova te 21 jedinica područne (regionalne) samouprave (županije). Prije 1992. godine postojale su samo 102 općine  Prema podacima Instituta za javne financije, 2009. godine je u jedinicama lokalne samouprave i njihovim komunalnim društvima bilo  66.000 zaposlenika. Prema podacima Ministarstva uprave od lipnja 2017., u državnom i javnom sektoru u Hrvatskoj bilo je 232 240 službenika i namještenika koju plaću dobivaju iz državnog proračuna. Kada se zbroje ova dva podatka, dolazimo do brojke od  298.240 zaposlenika koji plaću „dobivaju od poreza“. Naravno da ova brojka nije konačna jer ovdje još treba dodati razne agencije, državne tvrtke i slično, koje povremeno koriste ili sredstva državnog proračuna ili pak državna jamstva koja se u konačnici pretvaraju u sredstva iz državnog proračuna, odnosno „novac poreznih obveznika“.

Veliki broj gradova i općina nemaju kapacitete za razvoj bez državne pomoći

Prema podacima iz 2009. godine čak 50% gradova nije bilo u stanju financirati rad osnovnih škola, vrtića, domova zdravlja,javnih vatrogasnih postrojbi, da se ne govori o kazalištima i drugim potrebama u kulturi i sportu. Još 2003. godine je Hrvatski pravni centar uz pomoć SADa izradio opsežnu studiju „Decentralizacija javne uprave“.  Iz te je studije proizašao zaključak da čak 35% gradova i općina  nisu u mogućnosti funkcionirati bez državne pomoći. Također većina županija je nesolventna.

Umjesto reforme javnog sektora – novi porezi

Bez obzira što su sve studije pokazale da je ovako glomazan javni sektor neodrživ, neučinkovit, preveliki teret za gospodarstvo i građane, do današnjeg dana on nije smanjen, dapače. Svaka nova garnitura vlasti dodatno „uhljebljuje“ svoju stranačku vojsku na svim razinama. Danas možemo govoriti da oko 10% ukupnog stanovništva plaću prima iz proračuna. Državna vlast uporno održava postojeće stanje na način da osim što pokreće nova zaduženja, uvodi i nove poreze ili podiže stope postojećima. To je i bit svake porezne reforme. Sjetimo se samo udara na turizam i podizanja stope PDVa na hranu i piće sa 10 na 13 pa na 25%. Održavanju postojećeg stanja služe i porezi jedinica područne i lokalne samouprave. Županije „žive“ od poreza na nasljedstva i darove, poreza na cestovna motorna vozila, poreza na plovila i poreze na automate za zabavne igre.  Jedinice lokalne samouprave koriste slijedeće poreze . prirez porezu na dohodak, porez na potrošnju, porez na kuće za odmor, porez na korištenje javnih površina a predviđa se i uvođenje poreza na nekretnine.

Porez na nekretnine

Odluku o uvođenju Poreza na nekretnine (članak 42, stavak 5), jedinice lokalne samouprave trebale su prema Zakonu o lokalnim porezima donijeti do 30. studenog 2017. Odlukom Vlade Republike Hrvatske, ova je obaveza odgođena u primjeni. Ovaj je porez osmišljen na način da „decentralizira“ oporezivanje nepokretne imovine građana na mjestu gdje te nekretnine postoje. Pored plaćanja poreza na kuće za odmor, samostalni ili nesamostalni posjednici trebali bi plaćati i porez na stambeni prostor, poslovni prostor, garažni prostor i druge pomoćne prostore i ostale prostore bez namjene, građevinsko zemljište koje se koristi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište ako se nalazi unutar građevinskog područja, bazene, saune, sportske terene i slično. Za sve navedeno jedinice lokalne samouprave trebale bi utvrditi registar i odrediti koeficijente.

Nekretnina koja plaća dodatni porez platiti će još veći porez na nekretninu

Porez na kuće za odmor plaća se od 5 do 15 kuna po metru kvadratnom. Pored toga na nekretnine bi se primjenjivali obračuni na ukupnu neto površinu te na stvarnu površinu zemljišta i to množenjem slijedećih faktora : vrijednosti boda+ koeficijenta zone +koeficijenta namjene+koeficijenta stanja+koeficijenta dobi. Zakon kaže da se za stambeni prostor koji ne služi za stalno stanovanje 8to bi bili „vikend“ objekti koji se već oporezuju posebnim porezom na vikendice), te stambeni prostor koji služi građanima za iznajmljivanje stanova, soba i postelja putnicima i turistima na temelju odobrenja nadležnog tijela koeficijent namjene uvećava za korektivni koeficijent namjene koji predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave utvrđuje svojom odlukom, pod uvjetom da ne bude manji od 1 niti veći od 6. Isto tako za poslovni prostor koji služi za proizvodne djelatnosti kao i za hotele, apartmanska naselja i kampove taj koeficijent ne može biti manji od 1 niti veći od 5. Koeficijent namjene se dodatno uvećava ako ako se djelatnost obavlja u nepokretnom kulturnom dobru ili na području kulturnopovijesne cjeline na nači da ne može biti manji od 1 niti veći od 12. Dakle svaka nekretnina koja je u nekoj funkciji iz koje proizlazi obaveza plaćanja poreza npr. Na dohodak, biti će dodatno opterećena većom stopom poreza na nekretnine. Jednako tako nekretnina koja je u funkciji kroz koju plaća porez i kroz koju je u nju uloženo u adaptaciju a nalazi se u zaštićenim starim gradskim jezgrama npr. biti će dodatno opterećena još većom stopom poreza na nekretnine.

Dodatni sadržaji za turiste na meti poreza na nekretnine

Država je najprije poticala investicije u dodatne sadržaje, dijeljena su čak i nepovratna sredstva za bazene, sada se uvodi porez na bazene, dječja igrališta, garaže za automobile gostiju, badminton igrališta, jog za boće i slično.  Na sve to je već plaćen porez u procesu granje, nabave opreme i to ne mali, doduše jednokratni porez. Kod stjecanja nekretnina također se plaća porez kao i na kuću za odmor. Na sve to bi se trebalo godišnje plaćati novi porez na nekretnine. Komunalna naknada kod gradnje, plus komunalna naknada godišnje koji su se plaćali unatoč činjenici da se dodatno plaća svaki priključak na komunalnu infrastrukturu zatim izgradnja te infrastrukture od mjesta x do kućnog praga se ne računaju. Ne računaju se niti skupi telefonski priključci kao ni visoka cijena komunalnih usluga koja također ima u sebi komponentu poreza. Kada se pribroje porez na dohodak iz plaće ali i iz djelatnosti, pa porez na cestovna motorna vozila, porez na plovila, porez na nasljedstva i darove, pa famozni PDV po stopi od 25% za svaku kupovinu proizvoda i usluga… zaista ispada da se kažnjava svako ulaganje, svaka djelatnost koja bi po logici stvari trebala biti stimulirana.

Hrvatski vjerovnici brinu za povrat novca

Hrvatska je prezadužena zemlja a MMF i ostali vjerovnici se boje da će Hrvatska doći u situaciju kada neće moći vraćati zajmove. I EU se brine kako će dugoročno osigurati financiranje svog proračuna. Obzirom da središnje vlasti ne provode racionalizaciju javne potrošnje, ne poduzimaju aktivnosti za povećanje udjela produktivnih i smanjenje neproduktivnih radnih mjesta, vjerovnici predlažu nove izvore poreznog financiranja. To je ujedno i dobro opravdanje svim dosadašnjim vladama da poduzmu aktivnosti koje jačaju „harač“ (fiskalizacija, mijenjanje stopa poreza na dobit, PDV na turizam, trošarine itd). Niti jedna od takvih mjera nije bila popraćena „stezanjem kaiša“ u vlastitim redovima. Zato opasnost od uvođenja poreza na nekretnine stalno visi nad glavom.

Ovrhe, siromaštvo i napuštanje Hrvatske

Prema podacima Eurostata iz 2017. Godine, čak 28,5 % hrvatskih građana živi u riziku od siromaštva i socijalne isključivosti, a po pokazateljima životnog standarda hrvatski su građani gotovo na dnu svih članica EUa. Prema ovim podacima čak milijun i 180 tisuća hrvatskih građana je egzistencijalno ugroženo. Kriteriji Eurostata se baziraju na mjesečnim primanjima samca od 2.145,00 kuna a za dvočlanu obitelj 3.537,00 kuna te za obitelj s dvije odrasle osobe i djecom ispod 14 godina starosti 4.457,00 kuna. Prema tim kriterijima čak 19,5 % kućanstava u Hrvatskoj ostvaruje primanja ispod ovih granica. Prema podacima FINAe, krajem 2017. u financijskoj blokadi je bilo 319 800 građana. Prema podacima DZSa prosječna neto plaća u javnoj upravi bila je 6.960,00 kuna. Razlika je očita. Prijedlogom Zakona o nekretninama za svaku nekretninu za koju vlasnik ne dostavi tražene podatke jedinica lokalne samouprave propisati će najviše stope poreza. Također zakon predviđa da svi članovi kućanstva solidarno jamče za naplatu poreza poreznom obvezniku. Porezni obveznik postaje nekretnina koja podliježe postupku ovrhe a ovrhu provodi Porezna uprava. Jedni od najsiromašnijih građana u zemljama Europske unije koji su već pod teretom blokada i velikih poreznih opterećenja, dodatno bi mogli biti podvrgnuti opasnosti od gubitka osobne imovine ako neće biti u mogućnosti plaćati porez na nekretnine. Mnogi će pod ovakvom prijetnjom prodati svoje nekretnine po netržišnim cijenama pa će nekretninskim špekulantima ovakva situacija donijeti veliki profit. Oni snalažljiviji neće obavljati djelatnost na legalan način niti će legalizirati  sve građevine. Ipak scenarij provođenja ovakvog Zakona o porezu na nekretnine predviđa rasprodaju imovine i povećano iseljavanje iz Hrvatske. Kome je to u interesu ?

nedopinezic.com

„Hotel“ destinacija

Turističko odredište – destinacija danas, funkcionira po principu uglednog hotela, nekada.

Hotel

Roman „Hotel“ Arthura Haileya, jedno je od najboljih štiva koje opisuje život, „živo biće“ jednog uglednog hotela koji se je nekada dičio besprijekornom uslugom u svim segmentima. To su bila vremena kada je boravak u takvom hotelu predstavljao poseban doživljaj. Svaki je hotel u 19. i 20. stoljeću imao svoju klijentelu, svoje goste. Boravak u statusnom hotelu nije bio moguć, nije bio dostupan svakome. Hotelsko je pak osoblje  imalo misiju ugoditi svakome gostu, izgladiti svaku nesuglasicu, obraniti hotel i njegove goste od svake neugodnosti. Hotel je u svakome trenutku trebao izgledati uredno, sređeno, do posljednjeg detalja. Sve usluge u hotelu morale su biti na istoj razini izvrsnosti. Ukratko, osoblje hotela činilo je dio posebnog doživljaja. Ako niste još pročitali ovu knjigu, toplo ju preporučam.

Destinacija

Turističko odredište, destinacija, bilo je i ostalo je mjesto posebne vrijednosti. Ta je vrijednost zasnovana na klimatskim blagodatima, prirodnim ljepotama, povijesnim, kulturnim atrakcijama, urbanim životnim ritmovima ili opuštajućim ruralnim „slow motionom“… Razvojem turizma razvijale su se i destinacije. Usluge koje su se nekada mogle naći samo u hotelu ili u hotelskom kvartu, danas se nude na svakom koraku. Restorani, barovi, kafići (kavane), slastičarne, frizerski i saloni za masažu, pedikura, manikura … davno su „izašli“ iz hotela i zauzeli trgove i ulice turističkog mjesta. Destinacije 21. stoljeća sve više kopiraju jedna drugu pa se dostupnost šarolikih sadržaja više ne ograničava samo na najpoznatija odredišta.

Promjena uloga

Navike turista se mijenjaju. Sve se kraće zadržavaju na jednome mjestu. Mobilnost suvremenog putnika je danas njegov zaštitni znak. Upoznati svijet, posjetiti sve kontinente, osjetiti ritam života domicilnog stanovništva, „stopiti“ se sa lokalnim životnim stilom, kušati autentičnu hranu, hodati ulicama, biciklirati putovima kroz prirodu, veslati jezerima, jedriti morima… nove putnike sve teže „drži mjesto“. Kada putuju  , suvremeni se turisti žele što kraće zadržati u smještaju, veći dio dana provode u istraživanju destinacije. Destinacija je postala „hotel“.

Organizacija upravljanja destinacijom

Ako je destinacija „hotel“ onda se i funkcioniranje destinacije prilagođava hotelskom modelu. Tako su „hotelske sobe“ raspršene po cijeloj destinaciji uzduž ulica koje su zamijenile hotelske hodnike. Trgovi su novi lobbyi, nova predvorja, turistička zajednica je recepcija, komunalno društvo tehnička služba „hotela“, restorani i barovi  raspoređeni su na svim krajevima „hotela“ destinacija. Razne uslužne djelatnosti, kupališta, plaže … sve funkcionira u okviru ovog „hotela“. Na čelu ovako složenog sustava stoji najiskusniji i najsposobniji hotelijer, direktor hotela, gradonačelnik / načelnik. Njemu su podređeni svi članovi „upravljačkog kolegija“- „hotelski detektiv“ (načelnik policije), „šef tehničke službe“ (direktor komunalnog društva), „šef hrane , pića i usluga u turizmu“ (pročelnik upravnog odjela za turizam), „šef sporta i rekreacije“ (direktor komunalnog društva za upravljanje plažama i sportskim objektima), „šef recepcije“ (direktor turističkog ureda TZa), „šef zabave“ (ravnatelj centra za kulturu), „šefovi domaćinstva“ (domaćini obiteljskog smještaja, agencije za upravljanje nekretninama, vlasnici smještajnih objekata)… „Direktorov“ dan započinje obilaskom svih „hotelskih“ sektora i kratkim razgovorom sa šefovima. Ponedjeljkom održavaju kolegij gdje se razmatraju najave predstojećih događanja u destinaciji i provjeravaju sve zadaće i procedure u vezi s time. Zaista je jednostavno razumjeti suvremene potrebe u upravljanju destinacijom kada se usporede sa funkcioniranjem jednog uglednog hotela.

Može li se destinacijom u Hrvatskoj efikasno upravljati ?

Zamislite situaciju u hotelu kada šef tehničke službe ne izvršava naloge šefa recepcije o otklanjanju kvarova, ili da recimo šef hrane, pića i usluga u turizmu nema mogućnosti organizirati gastronomiju prema zahtjevima gostiju. Kakav bi to direktor hotela bio kada na učestale pritužbe gostiju o pokvarenim tuševima na bazenu, prljavim ležaljkama na plaži i raščerupanim biljkama ne bi mogao ništa poduzeti jer šef tehničke službe i hortikulture „nije nadležan“, „nema ljudi ni sredstava“, „ne stigne“ to popraviti ? Ili da hotelski detektiv ne može spriječiti buku alkoholiziranih gostiju u sitnim satima ? Ili recimo da šef zabave organizira kazališnu predstavu uz bazen dok se na terasi odvija koncert zabavne glazbe ? Hotel ne može funkcionirati na način da „ne zna lijeva što radi desna“. Direktor hotela ne može pobjeći od  problema, od njega se očekuje da riješi svaki problem u hotelu. Zato je direktor hotela glavni. Njega svi slušaju. On je svima nadležan, svima potpisuje plaću. On zapošljava i otpušta ljude. On je najodgovornija osoba u hotelu. Nije svaki smještaj hotel, niti je svaki hotel ugledan. Nije ni svako mjesto, selo, grad, turistička destinacija. Može biti turističko mjesto, turistički grad ali ne i ugledna turistička destinacija. Ako nema čvrstu i efikasnu upravu.

Kako postići efikasnost u upravljanju destinacijom ?

Kada se odlučite preuzeti hotel, morate znati kako on mora funkcionirati da bi bio uspješan. Naravno i „uprava poduzeća“, državna vlast, mora biti svjesna ograničenja u efikasnom upravljanju  turističkim destinacijama. Ako želite efikasnost onda morate „spustiti“ odgovornost i nadležnost na razinu kolektiva. Hotelom se ne može efikasno upravljati „na daljinu“, destinacijom se ne može učinkovito upravljati bez decentralizacije. „Direktor“ „hotela Destinacija“ mora imati na raspolaganju ovlasti upravljanja službama od vitalnog značaja za funkcioniranje destinacije i dovoljno novaca za plaćanje troškova. Decentralizacija poreznih prihoda (npr. PDVa, trošarina) i prihoda od boravišne pristojbe i turističke članarine pomogla bi sigurno boljem upravljanju svim sektorima „hotela“.

Svi mi živimo u „hotelu“

Stanovnici destinacije su dobro istrenirani djelatnici „hotela“ koji u periodu manje popunjenosti pohađaju razne specijalističke tečajeve radi usavršavanja svojih vještina i stjecanja novih znanja. Uprava „hotela“ nas stimulira raznim beneficijama da podignemo razinu svoje usluge, da ponudimo nešto novo, inovativno. Dapače, upoznajemo se sa strukturom svojih gostiju, sa njihovim navikama i potrebama. U tome nam pomaže „recepcija“ pa spremni dočekujemo goste koji su ugodno iznenađeni našim pristupom. Lijepo je živjeti u „hotelu“. Lijepo se je družiti sa ljudima iz cijeloga svijeta. Na taj način i mi doživljavamo nešto novo, obogaćujemo svoj život novim saznanjima, razmjenama iskustva, novim poznanstvima i prijateljstvima. Zahvaljujući efikasnoj upravi, naš „hotel“,iako mali, pruža životni komfor poput velikih kuća. Ništa nam ne fali. Imamo zavidan životni standard. Sretni smo što je „hotel“ odabrao nas za svoje suradnike i što gosti cijene naš hotel. To nas svih čini sretnima. U „hotelu“ smo svi kao jedna obitelj.

Hotel 2

Arthur Hailey na žalost više nije među nama. Netko drugi će morati napisati nastavak romana „Hotel 2“. Možda će se radnja tog romana odvijati u jednoj nastajućoj turističkoj destinaciji koja se postupno od svratišta transformira u ugledni hotel. Dapače, kratke priče na tu temu već se pišu. Za ozbiljan roman potrebni su karakterni likovi i početak koji vodi do nekog suvislog kraja. Za sada je teško pronaći inspirativno okruženje ali možda nekoga inspirira Haileyev roman, možda to bude neko malo do jučer nepoznato mjesto koje će zasjati novim sjajem. Tko zna ?

nedopinezic.com

OBITELJSKI SMJEŠTAJ – HRVATSKI SUPERBRAND

NA KRAJU 2017. GODINE SVIM DOMAĆINIMA OBITELJSKOG SMJEŠTAJA ŽELIM SRETAN BOŽIĆ I PUNO OSOBNOG DOPRINOSA U 2018. SA CILJEM DA SE IZBORIMO ZA MJESTO KOJE NAM PRIPADA U HRVATSKOM DRUŠTVU

 

OBITELJSKI SMJEŠTAJ U BROJKAMA

Prema posljednjim dostupnim podacima u Hrvatskoj je registrirano 87.000 domaćinstava koja imaju smještajni kapacitet od 609.000 postelja. U pružanje usluga smještaja u domaćinstvu uključeno je neposredno 350.000 ljudi. U kolovozu je u obiteljskom smještaju ostvareno 4 milijuna noćenja više nego u svim hotelima i kampovima zajedno. Do konca listopada u obiteljskom smještaju je boravilo 6.873.005 gostiju (povećanje od 20% na 2016. i 41 % udjela u dolascima) i 40.528.799 noćenja (povećanje od 15% na 2016. i udio od 47% u noćenjima).

SAMO HOTELI PRODUŽUJU SEZONU ?

Prema podacima objavljenim na stranicama Ministarstva turizma, u listopadu je u obiteljskom smještaju boravilo 166.984 gostiju (povećanje 30% na 2016. i udio od 19,64% u dolascima) koji su ostvarili 631.022 noćenja (povećanje od 21% na 2016. i udio od 25,08% u noćenjima). U istom razdoblju u kampovima je boravilo 40.322 gostiju (+12,4%, udio 6,94% u dolascima. ) koji su ostvarili 174.498 noćenja (+19,5% i udio od 6,94% u noćenjima). Hoteli su zabilježili rast dolazaka od 10% (581.022, udio u dolascima od 68,33%) sa povećanjem noćenja od 7,57% (1.511.695, udio u noćenjima 60,09 %). Zapravo je ovo pitanje iz naslova neumjesno jer niti jedna vrsta smještaja ne može biti glavni razlog dolaska gostiju u odredište. Tome će zasigurno posvjedočiti rezultati turističkog prometa u prosincu gdje će se vidjeti koja odredišta u Hrvatskoj privlače goste u dubokoj posezoni i zašto.

VELIKA VRIJEDNOST

Prema procjeni obiteljski će smještaj do konca godine biti zaslužan za generiranje ukupnog turističkog prometa u iznosu od 2,5 milijardi eura. Vrijednost registriranog kapaciteta se procjenjuje na 15 milijardi eura. Domaćini obiteljskog smještaja godišnje investiraju u tekuće održavanje 120 milijuna eura (na bazi minimalnih 200 eura po postelji). Na dodatne sadržaje poput bazena, opreme za wellness, cikloturizam, sadržaje za djecu, uređenje hortikulture, na marketing i sl. domaćinstva godišnje ulažu dodatnih 130 milijuna eura.

ZAKON VELIKIH BROJEVA

Generiranim prihodom obiteljski smještaj stvara 208.000 radnih mjesta (bruto plaća 1.000 eura x 12 mjeseci) u raznim djelatnostima koje „prate” obiteljski smještaj. Na prosječnih 7 postelja po domaćinstvu potreban rad iznosi 16 sati dnevno, odnosno 112 sati tjedno. To izravno angažira 2 osobe po domaćinstvu u periodu od 70 dana što donosi dodatnih 174.000 sezonskih radnih mjesta.

BORAVIŠNA PRISTOJBA, ČLANARINA I POREZ NA DOHODAK

Do konca 2017. godine hrvatski će građani temeljem svoje privatne imovine i njenog stavljanja u funkciju općeg dobra, u državni proračun uplatiti 200 milijuna kuna poreza na dohodak. Isto će toliko (200 milijuna kuna) uplatiti u sustav Hrvatske turističke zajednice kao i dodatnih 60 milijuna kuna turističke članarine. Međutim jedino obiteljski smještaj nema svojih predstavnika u tijelima vijeća turističkih zajednica na svim razinama, od općina do HTZa. Oni koji najviše doprinose dohotku sustava turističkih zajednica isključeni su iz sustava upravljanja tim sredstvima.

MARKETINŠKA VRIJEDNOST

U 10 mjeseci ove godine u obiteljskom je smještaju boravilo 6,8 milijuna gostiju. Oni su sa svojim domaćinima ostvarili najmanje 13,6 milijuna P2P komunikacija (prosječno 3 po dolasku). Svaki je gost najmanje dva puta neposredno komunicirao sa svojim domaćinom (jednom na dolasku i jednom na odlasku), ukupno 13,6 milijuna puta. Gosti obiteljskog smještaja su objavili najmanje 3 milijuna recenzija što na društvenim mrežama, što na booking platformama, što usmeno prijateljima. Gosti obiteljskog smještaja su utiske o smještaju, o domaćinima, o destinaciji objavili najmanje 20 milijuna puta na društvenim mrežama (facebook, instagram, twitter …). Te se objave se množe za najmanje 2 puta a doseg ciljanog pregleda objave je zapravo neprocjenjiv, radi se o stotinama i tisućama članova jedne mreže po gostu – objavljivaču. Takvu komunikaciju i takvu produkciju sadržaja sa ciljanom isporukom zainteresiranom korisniku ne može se kupiti. Takav učinkovit marketinški alat se ni jednim novcem ne može platiti. Marketinški doprinos domaćina obiteljskog smještaja svojoj zemlji je neprocjenjiv.

POVIJEST HRVATSKOG TURIZMA POČINJE SA SMJEŠTAJEM U DOMAĆINSTVU

I za vrijeme Dubrovačke republike također je postojao neki način obiteljskog smještaja jer u Dubrovniku nije bilo oficijelnog konačišta no ipak su razni trgovci, putnici iz dalekih zemalja boravili i odsjedali kod dubrovačkih obitelji koje su im za neku naknadu izdavale svoje domove. U Dubrovnik su dolazile mnoge važne osobe, ali vrijedno je spomenuti da prvi pisani trag od nekog tko je boravio kod neke dubrovačke obitelji a koji se može usporediti sa onim što je današnje novovremeno „izdavanje soba“  dogodio se  24. svibnja 1818  godine kad je  Dubrovnik posjetio  austrijski  Car Franjo I . Car je tom prilikom odsjeo u kući obitelji Gozza i ostvio pisani trag o svom boravku koji bi se mogao usporediti sa današnjim ocjenjivanjem smještaja na društvenim mrežama. Ovakvih primjera je bilo u svim poznatim zimovalištima i ljetovalištima gdje se je smještaj razvijao razvojem same potražnje. Obiteljski smještaj je bio prvi smještaj i ostao je u funkciji od početka razvoja suvremenog turizma do današnjih dana. Danas zvuči nevjerojatno da su vlasti u FNRJ i SFRJ poticale smještaj u domaćinstvu, tadašnju „kućnu radinost“ kao i da su ovim smještajem sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća upravljala turistička društva. Tajnici turističkih društava su obilazili domaćinstva i „kategorizirali“ kapacitete, podučavali građane pružatelje usluga smještaja u domaćinstvu. Redovito su se održavali „skupovi iznajmljivača“ pred sezonu. Nakon sezone su se također „iznajmljivači“ okupljali na poziv turističkog društva, organizirali su se i izleti, radne akcije za uređenje mjesta, parkova i plaža.

DRUŠTVENA HOTELSKA PODUZEĆA I OBITELJSKI SMJEŠTAJ

Ulogu recepcije „kućne radinosti“ početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća preuzimaju društvena hotelska poduzeća. Preko njih ide i organizirani plasman smještajnih kapaciteta, potpisuju se alotmanski ugovori. Temeljem takve suradnje mnogi su djelatnici tadašnjih hotelskih poduzeća izgradili svoje obiteljske kuće. Dapače hotelska poduzeća su aktivno sudjelovala u stambenom zbrinjavanju svojih djelatnika a država je plasirala namjenske „turističke kredite“. Korisnici tih stambenih kredita bili su u obavezi kod izgradnje kuće planirati i smještajni kapacitet za turiste. Tradicionalno niske plaće u turizmu nadopunjavale su se prihodom kroz „kućnu radinost“ ali i plasmanom poljoprivrednih proizvoda putem „tržnog otkupa“ od strane hotelskih poduzećia. Na taj su način hoteli osiguravali kvalitetne djelatnike koje su još i stipendirali kod školovanja i zapošljavali na neodređeno. Višak radnih sati iz sezone preraspoređivao se na zimske mjesece, što se uglavnom odnosilo na 3 do 4 mjeseca, jer su tada hoteli imali dužu sezonu nego danas.

POVRATAK TURIZMA NAKON RATA

Nakon svakog rata na ovim prostorima, turizam bi bio doveden na „niske grane“. Tako je bilo osobito nakon 2. svjetskog rata i Domovinskog rata. U ratovima, osobito Domovinskom, gosti obiteljskog smještaja bili su izuzetno angažirani kao lobisti za priznavanje neovisnosti Republike Hrvatske, sakupljali su humanitarnu pomoć, udomili su prognanike i izbjeglice,  pomagali su čak i novčano svoje domaćine, prvi su se vratili kao turisti u Hrvatsku po završetku rata.

OBITELJSKI SMJEŠTAJ U SUVERENOJ HRVATSKOJ

U suverenoj Republici Hrvatskoj obiteljski smještaj nastavlja sa stečenim pravima uz povremene „eksperimente“vladajućih struktura. Tako je bilo uvedeno plaćanje boravišne pristojbe i poreza po noćenju, nakon što smo još sedamdesetih godina prošlog stoljeća imali paušal. Pokušalo se je i ograničiti maksimalan broj postelja na 6, uvjetovati mogućnost poslovanja obaveznim posredovanjem domaćih agencija, pokušavalo se je nametnuti „industrijsku“ cijenu, vode, smeća, električne energije, energetske certifikate, još se pokušava nametnuti dodatno plaćanje RTV pretplate … kao odgovor na brojna pitanja regulacije ove djelatnosti, priznavanja njenog značaja i borbe za smanjenjem sivog tržišta , 1997. se osniva prva strukovna organizacija obiteljskog smještaja pri Hrvatskoj gospodarskoj komori u Rijeci. 2008. se osniva nacionalna Zajednica obiteljskog smještaja i turizama HGK. 2010. strukovna organizacija mijenja svoj naziv kao Zajednica obiteljskog turizma – ZOT HGK. 2014. u suradnji sa Ministarstvom turizma ZOT sudjeluje u izradi prvog Nacionalnog programa unapređenja obiteljskog smještaja. Ova svojevrsna strategija razvoja obiteljskog smještaja dio je Strategije razvoja turizma RH.

NAJBOLJI U EUROPI

2017. ZOT HGK postaje punopravnom članicom EHHAe – Europian Holiday Home Association. Iste godine ZOT sudjeluje u dodjeli Europian Holiday Home Awaru. Hrvatska je imala veliki broj prijavljenih sudionika i najviše finalista da bi na koncu hrvatske kuće za odmor pobjedile u čak četiri od osam kategorija. Vila Vista Zamask iz Istre u kategoriji najoriginalnije kuće za odmor, Vila Sreser sa Pelješca najbolja kuća na obali, Vila Falcon Rook iz Konavala za obiteljski odmor i Vila Vadedij iz Istre u kategoriji wellness šampioni su europskog obiteljskog smještaja 2017.

NAJBOLJI DOMAĆINI NA SVIJETU

2015. godine gosti koji koriste jednu od najvećih svjetskih platformi za posredovanje u smještaju, booking.com, dodijelili su velikom broju hrvatskih domaćina – 9.310 domaćinstva – prosječnu ocjenu 8,9 od maksimalnih 10. Time su svi ovi domaćini zaslužili posebno priznanje „guest review award“.Inače u toj akciji je bilo na svjetskoj razini ocjenjeno 280.000 smještajnih objekata iz 196 zemalja . U takvoj konkurenciji, posebno priznanje za 10 vodećih smještajnih objekata na svijetu dobila su čak 3 hrvatska domaćina i to u kategoriji „najtoplija dobrodošlica”- Aparthotel Bellevue Trogir, „doručak šampiona“- Apartmani villa Harmonie Crikvenica i „najbolji domaćin“-Kuća za odmor Ankora Skradin.

EDUKACIJA, BRENDIRANJE, SPECIJALIZACIJA

ZOT HGK je u posljednje tri godine najveću pažnju posvetio ostvarenju nacionalnog programa unapređenja obiteljskog smještaja. Svake se godine organizira 10 regionalnih i jedan nacionalni forum obiteljskog smještaja koje posjećuje 6.000 sudionika. Na tim se skupovima prezentiraju najnovije informacije, trendovi, stvaraju se B2B kontakti, prezentiraju se najnoviji proizvodi i usluge za obiteljski smještaj. Do sada su Istarska, Primorsko goranska, Ličko senjska, Zadarska i Šibensko kninska županija pokrenule svoj program brendiranja obiteljskog smještaja. Kroz ove klubove kvalitete dodatno se implementiraju smjernice nacionalne strategije razvoja obiteljskog smještaja. Istarska županija je uvela i dodjelu bespovratnih sredstava za specijalizaciju Bed & bike ponude a Primorsko goranska županija osigurava povoljne mikro kredite za unapređenje usluge u sustavu „Kvarner family“. Prioritet se stavlja na proaktivnu tržišnu orjentaciju i nišni marketing. Još nam uvijek nedostaje stručna hotelijerska (petogodišnja) škola po uzoru na Austriju, kao ključno rješenje za sustavno strukovno osposobljavanje mladih generacija  obiteljskog mikropoduzetništva u turizmu.

ČEKAJU SE POTICAJNE MJERE MINISTARSTVA TURIZMA

Dugo najavljivane poticajne mjere koje bi išle u pravcu ostvarenja ciljeva Nacionalnog programa unapređenja obiteljskog smještaja, još nisu ugledale svjetlo dana. Usklađivanje kategorizacijskih standarda i povoljno subvencionirano kreditiranje putem HBORa koje je najavilo Ministarstvo turizma  2016. godine još uvijek nije pokrenuto.

TURIZAM IDE PUTEM POLJOPRIVREDE ?

Čini se da su zastupnici špekulativnog kapitala nikada kao do sada došli do centara političke moći i zauzeli pozicije u savjetodavnim tijelima Ministarstva turizma. Njihov interes je smanjenje legalnog obiteljskog smještaja kako bi time isposlovali prostor u prostornim planovima za izgradnju novih turističkih kapaciteta. Sve pod firmom „nepovoljne strukture smještaja“. Kada se istisne domicilno stanovništvo iz legalnog poslovanja i participacije u dobiti od turizma, onda će se nekretninskim  “krupnim ribama“ širom otvoriti vrata za gradnju nizova „vila“, apartmana, condominiuma, kampova sa mobilnim kućicama i sve će se opravdati potrebom za  smještajem više kvalitete. Naravno i većim prihodom od turizma po gostu, po postelji, po noćenju, po metru kvadratnom. Pri tome nije važno kamo ide taj prihod. Nije važno što to neće biti prihod lokalne zajednice čak ni prihod Republike Hrvatske, već samo prolazna stavka do bankovnih računa van granica RH. Na koncu bi se takvom politikom i okrupnjavanjem portfelja u hotelijerstvu mogao dogoditi novi, turistički „Agrokor“. Ako je uspjelo u poljoprivredi, zašto ne bi i u turizmu ?

nedopinezic.com

Obiteljsko mikro poduzetništvo u turizmu – pitanje opstanka

Hrvatska gospodarska komora, koja mi je dodijelila posebno priznanje za doprinos u promicanju mikro poduzetništva, kao godinu svog osnutka ističe 1852. pa sam  malo zavirio u povijesne knjige …

Prvi veliki egzodus stanovništva

„Život na hrvatskoj obali i otocima zamire. Ljudi odlaze „trbuhom za kruhom“ , sela ostaju bez stanovnika, vojska bez vojnika, država bez prihoda, zemlja je izložena svakom lupežu na milost i nemilost … Godina je 1890. Prošlo je već 17 godina od povezivanja Rijeke i Beča željezničkom prugom, 46 godina od izgradnje prvog ljetnikovca i 32 godine od izgradnje prvog hotela u Opatiji. Prije godinu dana Opatija je i službeno proglašena klimatskim lječilištem. Zavladala je Phylloxera koja je uništila vinogradarstvo – gospodarsku osnovu obale i otoka. Taj  konačan udarac nakon propasti jedrenjaka 1864, pokrenuo je pravi egzodus stanovništva priobalnog i otočnog područja.“

Ovo je bio socio – ekonomski okvir za početak razvoja turizma na Jadranu u obliku kakvog danas poznajemo.

Dobra prometna infrastruktura preduvjet razvoja

Država, (tadašnja) razvila je najsuvremeniju prometnu infrastrukturu onog vremena kako bi ljude sa kontinenta brzo, efikasno i u većem broju dovela do „najljepše morske obale na svijetu“. 1901. dovršen je uskotračni kolosjek koji je povezivao Dubrovačko primorje, Dubrovnik sa mrežom pruga koje su vodile do Beča, Budimpešte, Praga, Pariza čak i Istambula. Početkom 20.og stoljeća 131 mjesto na hrvatskoj obali i otocima bilo je povezano dnevnim brodskim linijama koje je održavalo više od 150 brodova. Duž obalna plovidba od Rijeke do Kotora  trajala je 26,5 sati i odvijala se „non – stop“ sa dva velika putnička broda.

Razvoj poduzetništva

Pored poduzetničkih pothvata u brodarstvu, odvijali su se i poduzetnički pothvati u turizmu. Osim dioničkih društava u oba segmenta veliki doprinos su dali poduzetni pojedinci koji su, zajedno sa svojim obiteljima, poticani efikasnom državnom administracijom, pokretali poduzetničke poduhvate dostojne divljenja i u današnje vrijeme. Tako se na primjer 1904. Osniva Društvo za poljepšavanje mjesta u Baški ( preteča današnje turističke zajednice) a već 1906. i prvi hotel „Zvonimir“, obitelji Tudor. Do 1912. Obitelj Grandić je sagradila hotel „Grandić“, obitelj Matejčić hotel „Praha“, obitelj Gaistlich hotel „Baška“, obitelj Volarić, hotel „Volarić“. Sličan razvoj događaja može se pratiti u nizu danas poznatih turističkih mjesta na Jadranu. Od samih početaka razvoja turizma prvi smještaj je bio „privatni“, odnosno obiteljski. Tako povijest bilježi i prvi pisani trag o boravku samog cara Franje Josipa kod obitelji Gozza u Dubrovniku 1818. 1910. lokalni list bilježi neviđenu gužvu u ožujku mjesecu kada su grad preplavili turisti, popunili sve hotele i kucaju na vrata od kuće do kuće tražeći smještaj …

Planirani i vođeni razvoj turizma

Turizam se je najprije razvio tamo gdje je došla željeznica,  u Opatiji, zatim u Dubrovniku. Međutim zahvaljujući dobrim prometnim vezama morem, brzo se je, putem izleta, a onda i dužeg boravka proširio cijelom hrvatskom obalom i otocima. Država (tadašnja), shvatila je turizam kao polugu razvoja ekonomski slabog područja. Strateškim poticanjem razvoja turizma učinjen je veliki utjecaj na ostanak stanovništva u tim krajevima, dapače, zbog turizma na obalu i otoke su dolazili poduzetni ljudi iz svih zemalja tadašnje Austro – Ugarske monarhije i svojim radom, ulaganjima i transferom znanja postavili temelje onome što danas nazivamo uspješnim turizmom.

Rat i novo društveno uređenje zatiru poduzetništvo

Sve do drugog svjetskog rata turizam se je kod nas razvijao na istim osnovama kao u Austriji, Švicarskoj, Italiji … Međutim nakon drugog svjetskog rata privatno je poduzetništvo zabranjeno, tržišna ekonomija ukinuta, hoteli su nacionalizirani. Jedini oblik mikro poduzetništva u turizmu ostao je vezan za tadašnju „kućnu radinost“ i ugostiteljstvo u segmentu hrane i pića. I jedan i drugi oblik poduzetništva bio je ograničen kapacitetom, zaposlenicima i pod strogim nadzorom tog „kapitalističkog elementa“ od strane moćne države. Takvo je stanje trajalo sve od 1945. do 1991. kada se mijenja društveno-ekonomski sustav suverene Republike Hrvatske. Nesreća novog rata donijela je nova stradanja ljudi i imovine. Nekada privatni, potom nacionalizirani hoteli, ponovno su pretrpjeli štetu i u razdoblju pretvorbe i privatizacije mijenjali vlasnike i izgled. Većina su danas obnovljeni moderni hoteli u vlasništvu dioničkih društava. Jedan dio tih objekata i danas stoji zapušten i napušten. Oporavljajući se od svih ratnih i poratnih nedaća, hrvatski turizam se vraća na staze stare slave tek na prijelazu milenija. Mikro poduzetništvo, osobito obiteljsko, pak tek u natrag nekoliko godina nastavlja svoj razvoj ondje gdje je 1941. nasilno stao.

Prometna povezanost – javni prijevoz

Hrvatske vlasti su u proteklih 20 godina također izgradile dobru cestovnu prometnu infrastrukturu, potiče se i zračni promet. U pomorskom duž obalnom i obalno- otočnom prometu učinjeni su pomaci uvođenjem brzih linija i suvremenih trajekata, iako prostora za napredak ima još prilično. Pokušalo se i sa hidroavionskim povezivanjem, eksperimentira se sa koncesioniranjem malih linija, no čini se da još uvijek nismo došli na potrebnu razinu frekventnosti linija i prihvatljivih cijena da bismo mogli ustanoviti značajniji napredak od onog stanja u onom vremenu sa početka ovog teksta. Na kopnu u javnom mjesnom i međumjesnom prijevozu je stanje možda i najlošije. Ako ne živite u centru većeg grada, bez vlastitog automobila postajete nepokretni, dapače život vam se vraća razinom mobilnosti dva stoljeća u natrag.  Ta prometna nepovezanost ujedno je i jedan od glavnih razloga zašto neke destinacije turisti zaobilaze u periodu van glavne sezone.

Povijest se ponavlja

Hrvatska danas živi ponovo već davno proživljene teške trenutke. Stanovništvo je u ubrzanom egzodusu. Suvremena Phylloxera – hrvatski model pretvorbe i privatizacije i ortački kapitalizam ponovo su uništili gospodarsku osnovu velikog dijela zemlje. Ugašene su desetine tisuća radnih mjesta. Zatvorena su mala brodogradilišta, poljoprivredne zadruge, kombinati, pogoni tekstilne industrije, petrokemijski, metaloprerađivački pogoni, hotelski kompleksi… Sigurno ćete se sjetiti primjera nekada dobro stojećih firmi iz svoje neposredne okoline koje su na čudan način ugašene… Pogrešan model ekonomskog razvoja dolazi baš u ovo vrijeme na naplatu. Osim „Phylloxere“ tu je i novi „parni stroj“- digitalna tehnologija. Parni stroj je svojevremeno uništio jedrenjake i cijelu industriju vezanu uz te brodove, digitalna era polako zatvara sve veći broj poslovnih prostora, ureda, trgovina, trgovačkih lanaca… svih mjesta kupovine proizvoda i usluga koje se sve više naručuju i kupuju „online“. Povijest se ponavlja ali ne baš doslovno, na žalost.  Učinkovita državna birokracija  je u vrijeme Austro- Ugarske monarhije  u dvadeset godina preporodila hrvatsku obalu i otoke. Današnji birokratski aparat gomilanjem zakonskih i pod zakonskih prepreka, fiskalnih i parafiskalnih nameta postiže učinak zatiranja svake želje za samostalnim poslovanjem. „Uvaljivanje“ u javni sektor, postao je nacionalni sport u kojemu pobjeđuju „odlikaši“, pojedinci sa političkim „pedigreom“. Ostali, razočarani i obeshrabreni, kupuju nepovratne karte za budućnost u drukčijem okruženju.

Mikro poduzetnik – super heroj

Biti obiteljski mikro poduzetnik u bilo kojoj djelatnosti i u bilo kojem obliku registracije, danas, ovdje , jednako je herojskom poduhvatu. Boriti se u isto vrijeme sa zakonima , nametima, financiranjem,razvojem poslovanja… može samo čovjek sa osobinama super junaka. Za takve radni dan ima 16 sati, tjedan 7 dana, godina 364 neprospavane noći…

Sve hrvatske vlasti, koliko god ih je bilo do današnjeg dana, nisu shvatile pouku iz prošlosti – država se sastoji od tri jednako važna osnovna elementa: određenog teritorija, suverene vlasti i stalnog stanovništva.   Turizam je danas shvaćen kao industrija za stvaranje ekstra profita poželjnih titulara vlasništva privatiziranih hotela, dobrih „punjača“ proračuna na svim razinama javne vlasti, uz korištenje rada fluktuirajućih sezonskih radnika. Pri tome su suvremeni ekonomski planeri u potpunosti zanemarili „treći element“ državnosti – stalnog stanovnika.

Obiteljsko mikro poduzetništvo u turizmu je model, sredstvo ostanka i opstanka stalnog stanovništva u krajevima ugroženima depopulacijom. Vezivanjem obitelji za zemlju, za dom uz osiguranje egzistencije, postiže se opstojnost malih mjesta, ruralnih krajeva, zapravo većeg dijela Hrvatske. Mikro poduzetnik najprije upošljava svoju obitelj, zatim rođake, susjede i ostale sumještane i po potrebi dodatne djelatnike u sezoni visoke zaposlenosti. Jedan mali obiteljski hotel osigurava 15 stalnih radnih mjesta i još 15 sezonskih. 2.000 takvih hotela preporodilo bi Hrvatsku obalu i otoke, zaposlili bi 30.000 ljudi neposredno i stalno i još toliko povremeno. Iza svakog zaposlenog stoji jedna obitelj koja bi imala riješenu osnovnu egzistenciju i razlog ostanka u mjestu koje najviše voli. Imali bismo zadovoljne i stručne djelatnike u turizmu. Zarada bi se iz turizma „prelijevala“ u dodatne sadržaje u mjestu, ulagalo bi se u poljoprivrednu proizvodnju jer ovaj model razvoja je sporiji, generacijski ali stabilniji. Ovakav razvoj nije samo razvoj obitelji već i razvoj zajednice. Naša bi primorska mjesta izgledala poput austrijskih sela. Hrvatska više ne bi bila puna života samo kada je „puna turizma“, već bi se autohtoni ritam života i u malim mjestima odvijao kontinuirano kroz cijelu godinu.

Turizam nije sam sebi svrha, on je sredstvo za postizanje boljeg života

Da bi se postigli svi pozitivni efekti, turizam mora biti shvaćen kao sredstvo za postizanje cilja. Cilj je dobar život lokalne zajednice i prvenstveno stalnog stanovništva. Sretan i zadovoljan, dobro stojeći pojedinac = sretno, zadovoljno i dobro stojeće društvo. Ako razvijemo tisuće mikro poduzetnika , neki će propasti, neki će ponovno nastati ali razvoj neće stati jer će od „tisuću malih kotačića“ većina njih uvijek biti u pogonu.

Hrvatskoj je potrebna sasvim nova paradigma društvenog i ekonomskog razvoja. Sve mora početi od obitelji kao osnovne ekonomske i socijalne jedinice društva. U obitelji se javljaju poduzetničke ideje koje trebaju biti podržavane i usmjeravane. Turizam kao sredstvo kojim se postiže opstanak Hrvatske mora biti posebno potican, stimuliran, privilegiran čak.  Mogu li to danas shvatiti i prihvatiti političke elite ? Ako je suditi po povećanju PDV-a na ugostiteljstvo sa 10 na 13% pa onda u samo dva mjeseca sa 13 na 25%, teško.

nedopinezic.com

Agrokorizam i turizam

Afera Agrokor” otkriva slabosti dosadasnjeg modela razvoja gospodarstva u svim sektorima

 

Hrvatska ne potice pravo poduzetnistvo

Bez obzira kada i kako ce zavrsiti istrazni i sudski procesi u jednoj  od najvecih  afera suvremene Hrvatske, jedna “presuda” vec je pala. Razvoj slobodnog poduzetnistva na principima trzisne ekonomije osudjen je na neuspjeh. Tisuce malih poduzetnika sa dobrim idejama, motivima i odvaznoscu nisu dobili podrsku sustava jer je sustav bio zaokupljen potporama odabranim poduzetnicima.
Socijalisticko- kapitalisticki ekonomski  model
“Agrokorizam” je usao u sve pore drustva. Nitko i nista nije vaznije od velikih, mahom privatiziranih, trgovackih drustava . Ti “veliki igraci” odredjuju mjere uspjeha hrvatskog gospodarstva.  Oni su zamjena za socijalisticke SOURe (slozene organizacije udruzenog rada) na kojima je nekada pocivao drustveno-ekonomski razvoj nekoga kraja. SOURi su odigrali svoju ulogu kao drustvena poduzeca sa obavezom provodjenja politike razvoja. “ Agrokoristicka” trgovacka drustva pak uzivaju status SOURa ali jedina politika koju provode je profitna.
Ovaj originalan socijalisticko- kapitalisticki  model vec  proucavaju elitne ekonomske skole . To je nas doprinos svjetskoj ekonomskoj znanosti.

Poduzetnistvo i inovativnost

Drzava koja stiti, potice, obilato financira odabrane  poduzetnike stetno utjece na razvoj slobodnog poduzetnistva. Poduzetnistvo nastalo kao rezultat inovativnosti “ bilda” svoju konkurentsku prednost najprije na domacem, onda i stranom trzistu. Takvo poduzetnistvo se stalno razvija, prati trendove, prilagodjava ponudu, stimulira produktivnost svojih djelatnika. U tom kontekstu veliki “agrokorizirani” sustavi tesko bi se mogli nazvati poduzetnickima. Njihova je pozicija u dobroj mjeri monopolisticka.
Ako formalno i postoji konkurencija, ona se ipak drzi “ po strani”. Nema tu prave trzisne utakmice.
Turizam i poljoprivreda “ u rukama velikih”
Sa nekadasnjim PIKovima, poljoprivrednim zadrugama i velikim turistickim SOURima i OURima dogodila se slicna stvar. U valu privatizacije pod teretom rata potpuno obezvrijedjeni, veliki su sustavi raskomadani i podijeljeni privatnim vlasnicima. Iza tih transakcija stajali su fondovi nepoznatog porijekla novca kojim su “istorbarili” dionice. Zatim su kupljene dionice mjenjali i okrupnjavali portfelje.  Nezdravi odnos politike, novih vlasnika turistickih i poljoprivrednih perjanica urodio je kreacijom zakonske regulative po mjeri gospodarstvenika novog doba. Takvim rjesenjima mala poljoprivredna gazdinstva , poljoprivredne zadruge, male turisticke tvrtke postaju nepozeljne. Malo poduzetnistvo postalo je jos manje ,mikro uz nepovoljne uvjete za rast.
Mladi i poduzetni odlaze
Krajnji ucinak “ agrokorizacije” hrvatske ekonomije je neinventivnost, neoriginalnost proizvoda. U turizmu desetljecima egzistira ista ponuda. Pomaci u sirenju lepeze prozvoda i usluga su minimalni. Kada se i dogode ,takve promjene su plod nevjerovatne upornosti pojedinaca a ne posljedica povoljne poduzetnicke klime. Mladi, inovativni ljudi, ljudi sa idejom, motivom i energijom napustaju Hrvatsku. Naprosto moc velikih ima prednost nad idejom malih. Prije ce se uciniti sve da bi se zastitilo interes velikih nego sto ce se pruziti prilika nekom malom poduzetniku sa inovativnom ponudom. Moze ,ali ako ce tu novost preuzeti neki “veliki igrac”.
Zdravo gospodarstvo, zdravi turizam pocivaju na malima poduzetnicima

U strukturi gospodarskih subjekata najrazvijenijih zemalja svijeta 90% svih tvrtki cine mikro i mala poduzeca. To su tisuce “ malih kotacica” koji se stalno vrte, prilagodjavaju trzistu, radjaju se i nestaju i opet se radjaju i rastu. Po toj logici mi bismo u Hrvatskoj trebali imati najmanje 2/3 turistickog prometa u malim, obiteljskim hotelima i kampovima a najvise 1/3 u velikim hotelsko-kampovskim  sustavima. Slicno bi trebalo biti i u poljoprivredi. Nema razloga da tako i ne bude u buducnosti jer je nova, digitalna era omogucila brz, neposredan i jeftin kontakt sa trzistem svakom, i najmanjem ponuditelju proizvoda i usluga.

“ Agrokorizacija” versus digitalizacija
“ Agrokorizirano” gospodarstvo predstavlja atavizam proslih vremena. Na drugoj strani stoje nova ekonomija i digitalna era. U predvodnici te ere, SADeu ,vec se zatvaraju supermarketi a veliki hoteli se pretvaraju u stanove. Kupci svoje proizvode kupuju virtualno,  roba dolazi na kucna vrata. Sa turizmom je slicno. Mali biraju male.

TURIZAM I DIPLOMACIJA

DOBAR UGLED DESTINACIJE POČIVA NA DOBROM ODNOSU MEĐU LJUDIMA

KOMUNIKACIJA OD USTA DO USTA

Prema zadnjim dostupnim informacijama u Hrvatskoj je registrirano 87.000 domaćinstava za pružanje usluge smještaja. U tim je domaćinstvima u 8 mjeseci ove godine boravilo oko 5 milijuna gostiju. Hrvatski domaćini su najmanje 10 milijuna puta komunicirali sa svojim gostima putem maila. Još najmanje 10 milijuna puta usmeno. Ta je komunikacija bila uspješna, srdačna u dobrom ozračju. Gosti su zbog takve komunikacije izabrali smještaj, boravili u njemu, ostavili dobre recenzije. Koliko je bilo dodatnih kontakata koji zbog raznih razloga nisu urodili dolascima i noćenjima, teško je znati. Jedino je sigurno da se radi o ogromnom broju tekstualnih i usmenih razgovora, komunikacija koje stvaraju prvi dojam o sugovorniku. U slučaju obiteljskog smještaja komunikacija je neposredna, između konkretnih osoba koje će biti domaćini i njihovih gostiju. Domaćini se ne mijenjaju godinama, pa su razgovori s vremenom sve prisniji, prijateljski. U takvoj komunikaciji padaju sve predrasude. Svi javno komunicirani animoziteti među narodima, susjedima, državama tope se poput leda na ljetnim vrućinama.

Ako tome pridodamo sve veći broj objava samih gostiju na društvenim mrežama, kojih zna biti za vrijeme godišnjeg odmora i nekoliko dnevno, u danima kada smo imali milijun gostiju dnevno mogli smo imati i do nekoliko milijuna osobnih objava po danu. Za mjesec dana  možemo računati i sa preko 100 milijuna personaliziranih objava koje se komuniciraju prema prijateljima na društvenim mrežama. A taj se doseg množi najmanje sa 1.000 … Upravo toliko puta su ljudi diljem svijeta čitali o Hrvatskoj, gledali fotografije iz Hrvatske. Toliko je ogroman doprinos hrvatskih domaćina i gostiju ugledu naše zemlje u svijetu.

 

DIPLOMACIJA PUTEM JAVNIH MEDIJA

Društveno političko uređenje neke države, funkcioniranje njene javne uprave, učinkovitost institucija sistema i javno komuniciranje izvršne vlasti, također stvara prvi dojam o zemlji  kao mogućem turističkom odredištu. Utjecaj na volumen turističkog prometa takvog dojma vrlo je značajan. Najsvježiji primjer je slučaj Turske koja se je od šampiona mediteranskog turizma u samo godinu dana preobrazila u najvećeg gubitnika. Ovaj drastičan primjer gdje se zaredao niz nepovoljnih okolnosti, poučan je primjer, između ostaloga, o utjecaju diplomacije na volumen prometa iz neke emitivne zemlje. Turska diplomatska ofenziva koja se je odvijala u Njemačkoj i drugim europskim zemljama baš u vrijeme intenzivnog rezerviranja turističkih aranžmana utjecao je na drastičan pad turističkih dolazaka više od svih drugih okolnosti. Nije baš zgodno doći u zemlju iz koje očekujete goste i onda grubo izvrijeđati vlast i naciju.

Naravno, mediji jedva čekaju povod za bombastične vijesti pri čemu im političari toliko pomažu da se ponekada čini kao da postoji neki dogovor između njih. To se posebno očituje u malim zemljama u razvoju gdje je svaka tema koja nije vezana za kvalitetu svakodnevnog života njenih stanovnika više nego dobrodošla.

Na žalost Hrvatska nije izuzetak. Diplomatska je ofenziva putem medija u posljednje vrijeme zaredala gotovo prema svim susjedima. Na meti su Slovenija, Mađarska, B i H…

DIPLOMACIJA ZA STOLOM

Mnogi su razlozi zašto je uputno otvorena diplomatska pitanja rješavati „za stolom“, u razgovoru a ne putem medija. Sa susjednim zemljama smo vezani ne samo gospodarski, turistički već i rodbinski, moglo bi se reći. Veliki broj hrvatskih građana ima rodbinske veze u okolnim zemljama, mnogi imaju porijeklo iz tih zemalja, državljani susjednih zemalja sve su češći  povremeni stanovnici ili privremeni radnici u Hrvatskoj. U tijeku su i brojni EU projekti sa susjednim zemljama.

Neposredna komunikacija je najbolja komunikacija. Poučeni načinom komuniciranja naših domaćina obiteljskog smještaja i objavama naših gostiju, možda prednost u razgovorima treba dati susjedima, ljudima koji žive uz granicu što ih veže poslovno, privatno, turistički. A onda i predstavnicima lokalnih vlasti pograničnih područja. Život koji se odvija u graničnom području, razmjena dobara, usluga, putovanja među gostima i domaćinima, rođacima i prijateljima nerijetko  potpuno odmiče od stereotipa stvorenih kroz medijsku komunikaciju. Čini se da za sada  narod vodi u odnosu na političare u pridobivanju simpatija među susjedima i u svijetu općenito. A trebalo bi biti barem „neriješeno“.

TURIZAM ZA HRVATSKU ZNAČI ŽIVOT

Hrvatska je „puna života“ dok je puna turizma. Funkcioniranje opće države, velikog djela gospodarstva od kojega živi javni sektor, ovisi o turističkom prometu u zemlji. Nedavna istraživanja koja je provela HGK pokazuju da je potrošački potencijal turista nekoliko puta veći od potencijala stanovništva Republike Hrvatske. Veliki dio našeg životnog standarda ovisi o prihodima od turizma, počevši od prometa: suvremene autoceste, povezanost zrakoplovnim, autobusnim i brodskim linijama; ali i funkcioniranje većeg dijela od 128 gradova i 428 općina… Teško je uopće zamisliti život u Hrvatskoj bez značajnog doprinosa kojega čini turizam. Naši ekonomisti, koji često uspoređuju „kruške i jabuke“ pa Hrvatsku uspoređuju sa razvijenim zemljama, nerijetko omalovažavaju ili ne razumiju značaj turizma za naš život. Turizam je velika prilika za plasman značajnog broja proizvoda i usluga koji se tek moraju razviti na razinu prepoznatljivosti, volumena i kvalitete što ih je  hrvatski turizam već dosegao. Mala zemlja u razvoju, poput Hrvatske mora razmišljati uvijek i u svakoj prilici turistički, domaćinski. Takvo razmišljanje trebaju komunicirati ne samo stanovnici naše zemlje, domaćini u svojim osobnim komunikacijama, već i predstavnici izvršne vlasti koji su dobili mandat da vode politiku na dobrobit svih građana, u korist promocije Hrvatske u svijetu, ne zlorabeći taj mandat u korist vlastite promocije.

nedopinezic.com

TURIZMOFOBIJA

ZASTRAŠIVANJE TURISTA

Kada mi je Tim Clancy, stručnjak za planinski turizam i održivi i odgovorni razvoj turizma poslao  kratku video reportažu iz Španjolske o novoj pojavi demomstracija protiv turizma i turista, prvi sam se puta susreo sa pojmom „turizmofobija“. Moram priznati da uradak djeluje pomalo zastrašujuće. Glavni epicentri neprijateljstva prema turizmu i turistima su Barcelona i Mallorca. Prosvjede predvodi ekstremna ljevičarska organizacija Arran. Pored demonstracija na kojima se uzvikuju parole i nose transparenti protiv turista i turizma, zabilježeno je i nekoliko incidenata: bacanje dimnih bombi u restoran, prepad na turistički autobus, zastrašivanje turista od strane maskiranih demonstranata, režu se gume na biciklima turista… Neugodno, neprijatno i u kombinaciji sa nedavnim terorističkim napadima u Španjolskoj možda i pogubno za  turističku budućnost nekih destinacija poput Barcelone.

OGROMNI HOTELSKI KAPACITETI

Neki mediji su se požurili za sve optužiti Airbnb, jer je umnogostručio ponudu kapaciteta za najam u privatnim stanovima, kućama. Zanimljivo je da se od mnoštva OTA platformi proziva samo Airbnb. Međutim glasnogovornik demonstranata Pau Pico je naveo drugi razlog za stvaranje „turizmofobije“: „Želimo zaustaviti uništavanje prostora i eksploataciju radničke klase od strane hotelske industrije“. U  Barceloni koja ima 1,5 milijuna stanovnika samo Booking.com nudi smještaj u 303 hotela.  Isti portal nudi smještaj na Mallorci u 382 hotela, 20 resorta, 12 hostela, 90 apartmana, 6 vila itd. Mallorca i Barcelona zajedno imaju više hotelskih kapaciteta od cijele naše zemlje. Cijela Hrvatska ima oko 600 hotela

VISOKA STOPA NEZAPOSLENIH MLADIH

Paradoksalno zvuči da jedna od turistički najrazvijenijih europskih zemalja ima i jednu od najviših stopa nezaposlenih mladih ljudi u dobi do 25 godina. Veliki broj mladih Španjolaca u potrazi za boljim životom odlazi iz Španjolske, prije Brexita prvenstveno u Veliku Britaniju a sada je Njemačka destinacija broj jedan. Razlog je jednostavan – turistička industrija nudi najčešće mogućnost tek sezonskog zapošljavanja. Ako se i radi u turizmu, plaće su male uz puno prekovremenog rada u teškim uvjetima. Loši  utjecaji turizma na život lokalnog stanovništva gomilaju se godinama, desetljećima te jednom kada prekorače granicu izdržljivosti – javlja se „turizmofobija“.

OGRANIČENJA, RAST SIVE ZONE I NOVA NEZADOVOLJSTVA

Barcelona je već uvela moratorij na izdavanje dozvola za gradnju novih hotela ali u nedostatku kapaciteta i ulagačkih prilika, investitori zakupljuju i kupuju stanove te ih, na crno, nude turističkom tržištu. Uzurpirani stambeni kvartovi, stambene četvrti okupirane bučnim turistima, novi su razlog nezadovoljstva lokalnog stanovništva. Gradonačelnica prijeti drakonskim kaznama, pokrenuli su tužbu prema Airbnbu, donose uredbe sa zabranama najma stanova turistima, ali ništa nije utjecalo na smanjenje prometa do terorističkih napada i demonstracija protiv turista. Barcelona je jednostavno previše popularna, svi je žele doživjeti, godinama je bila među 10 top destinacija u svijetu. Konačno „turizmofobija“ i terorizam rezultiraju smanjenjem potražnje i padom cijena u svim vrstama smještaja. Ako se nastavi ovaj negativan proces, on bi mogao potaknuti nova nezadovoljstva svih onih koji su usmjerili svoj posao na usluge vezane uz masovni dolazak turista .

„TURIZMOFOBIJA“ U HRVATSKOJ

U špici ove turističke sezone neki su mediji u Hrvatskoj, potaknuti valjda vijestima iz Španjolske, pokrenuli priču o prevelikom udaru turista na našu obalu čime se stvaraju neželjene gužve, problemi u funkcioniranju infrastrukture i za sve optužili – obiteljski smještaj. Obiteljski smještaj u Hrvatskoj , kao i Airbnb u Španjolskoj, izmaknuli su, navodno, kontroli i glavni su razlog prevelikom broju turista koji remete normalno odvijanje života u našim turističkim mjestima. Kroz medijske spinove apelira se na zaustavljanje rasta kapaciteta u obiteljskom smještaju, moratorij na nova rješenja o kategorizaciji i slične poteze do trenutka kada će hotelski kapaciteti postati prevladavajuća vrsta smještaja . Prema takvom prijedlogu valjalo bi izgraditi 200.000 postelja u oko 200 hotelskih resorta i istovremeno „maknuti s tržišta“ isto toliko postelja u domaćinstvima. Nešto više od 30.000 domaćinstava trebalo bi prestati ugošćavati goste. Kampovi koji mogu primiti i do 10.000 turista u jednom danu, za sada, nisu predmet medijskog „propitivanja“ opravdanosti postojanja. Nastojanja koja žele hrvatsku obalu pretvoriti u španjolsku, nisu nikakva novost. Za to se već duže vrijeme zalažu združeni domaći i strani konzultanti, igrom slučaja baš iz Španjolske i to iz Barcelone.

AKO NEMAŠ JASAN CILJ – SVAKI PUT JE DOBAR

Postavljanje turizma na mjesto neovisne industrije koja se promatra isključivo kroz profitne naočale, najčešća je greška ekonomskih planera. Turizam ne treba biti  cilj već sredstvo za postizanje cilja – boljeg životnog standarda lokalnog stanovništva. Čini se da je još u vrijeme diktatora Franca u Španjolskoj postavljen temelj ovom prvom načinu razvoja turizma koji je godinama nekontrolirano bujao i nagrizao samoga sebe. „Veliki promet – mala zarada“, rekli bi oštari a lokalno stanovništvo svedeno na sezonce i statiste pritisnuto brojnim komunalnim problemima, reći će da nema koristi od takvog, do jučer i za nas u Hrvatskoj primjernog, turizma. Sve je očitije da centri moći Hrvatsku gledaju kao idealnu poziciju za gradnju svih vrsta rezidencija za provođenje slobodnog vremena. Veliki novac bježi iz politički nestabilnih i nedemokratskih zemalja i traži svoje utočište na prostoru gdje bi se brzo oprao pa čak donio i profit. Računicu remete „domorodci“ koji su se drznuli u svoje domove primiti turiste i to na legalan način pa se izgradnja novih smještajnih kapaciteta ne uklapa baš najbolje u planerske tablice. Cilj politike koja bi planirala uvođenje više stope poreza na nekretnine za stanove i kuće koji se legalno iznajmljuju i koja bi putem „rekategorizacije“  „izbacila iz igre“ desetke tisuća domaćinstava, sigurno ne bi bio demografska obnova, podizanje standarda života lokalnog stanovništva, ostanak mladih ljudi u Hrvatskoj u domovima svojih predaka. Za takvu politiku bi se moglo reći da je promašila glavne ciljeve opstanka naroda koji nestaje sve bržim tempom. Ili bi cilj bio ubrzanje oslobađanja Hrvatske od njenih građana ? Nadam se da takva politika neće zaživjeti i da Hrvatska neće biti dovedena u stanje  stvarne „turizmofobije“ na španjolski način.

Upravljanje turističkom destinacijom – primjer dobre prakse

Austrijsko “Zagorje”

Zamislite kontinentalnu regiju (turističku destinaciju) veličine 1.145 km2, koja ima 103.000 stanovnika, 79 općina i 4 subregije (kotara), u kojoj najveći grad ima 4.614 stanovnika. U toj regiji nema firme s više od 300 zaposlenih, nema visokih planina pogodnih za zimski i ljetni turizam, ali nema ni velikih oranica jer je ispresijecana brežuljcima…Ulaskom u Europsku uniju konkurentnost male poljoprivredne proizvodnje i sekundarnih vezanih djelatnosti naglo se pogoršala. Budućnost nije bila sjajna.

Suradnja – koordinacija – akcija

Onda je jedan gradonačelnik u opuštenoj atmosferi  lokalne gostionice u društvu kolega rekao da moraju nešto poduzeti… Tako je krenuo preporod ekonomski najslabije austrijske regije – Donje Štajerske u kojoj se prosječna bruto plaća kreće između 1.820 i 1.890 Eura (Austrijski prosjek oko  2.500 Eura).

LAG – agencija za razvoj i brendiranje

Osnovali su LAG – Lokalnu akcijsku grupu koju financiraju općine. Na čelu LAGa je mag. Michael Fend, iskusni voditelj s puno volonterskog staža u humanitarnim akcijama na području Bosne i Hercegovine i Hrvatske i hrvatski zet. Kroz LAG se je iskristalizirala vizija razvoja temeljena na svim resursima regije koji su  sagledani u negativnom i pozitivnom aspektu. Odlučili su se brendirati kao „Zemlja vulkana“ jer je na tom području prije više milijuna godina bio aktivan veliki vulkan čiji se obrisi i danas naziru. Materijalni dokazi takve prošlosti su i sastav tla kao i termalne vode. Vulkanska zemlja dobro rodi, vulkan predstavlja progresivnost, aktivnost pa je takav „brandname“ rado prihvaćen. „Vulkanland“ se pozicionira kao gastronomska regija, regija obrtništva-ručnog rada, regija koja čuva svoju kulturu življenja i koja je odlučila do 2025. Postati energetski neovisnom.

Slijedio je aktivan rad na EU fondovima ali i na povezivanju dionika poljoprivredne proizvodnje i prerade poljoprivrednih proizvoda. Tako se 70 farmi koje proizvode pšenicu udružilo zajedno s jednim mlinom i s pekarima u cilju da proizvode regionalno brašno iz kojega se proizvodi regionalni kruh kako bi se postigla bolja i garantirana otkupna cijena pšenice. Ostali poljoprivredni proizvođači se potiču na preradu ili na kooperaciju s lokalnim prerađivačima. Tako su nastali poznati proizvođači pršuta i sušenog svinjskog mesa „Vulcano“, zatim vinari (jedan od poznatijih je  Thaller), proizvođači rakija, likera i octa (Golles) i mnogi drugi. Prerada poljoprivrednih proizvoda se predstavlja kao „Kulinarik Produkte“, dakle visokovrijedni proizvodi za gastronomiju. Danas imaju 63 proizvođača pod brandom „“Steirisches Vulkanland“,zatim 52 obrtnika, 30 centara za obnavljanje životne energije…

Klubovi kvalitete

Stalno se stvaraju novi „klubovi kvalitete“. Tako se međusobno povezalo 26 domaćinstava koja uređuju vrtove. Međusobno se druže, razmjenjuju iskustva i održavaju “dane otvorenih vrata“.

Godišnje organiziraju 112 raznih manifestacija na temu hortikulture i  ostvaruju 20.000 posjeta.

Uglavnom se bave i turizmom pa i s tog osnova ostvaruju bolje rezultate.

 

Manji broj općina – učinkovitije upravljanje razvojem

U međuvremenu je broj općina smanjen na 33 a u LAG su dragovoljno ušle i brojne tvrtke koje plaćaju godišnju članarinu i time stječu pravo na isticanje loga „Vulkanland“. Nezaposlenost je niska, oko 5%. Regija sada ima 3% više mladih do 19 godina od austrijskog prosjeka ali i  5% više stanovništva u dobi većoj od 65 godina. Imaju i 17% više stanovništva s više članova obitelji, 82% više zaposlenih u primarnom sektoru od austrijskog prosjeka, 2% više u sekundarnom sektoru.

Stranaca ima 3,3%. 8% gospodarstva se bavi turizmom i slobodnim vremenom, obrtništvom 54%, trgovinom, posredništvom, upravljanjem 25%, informacijskim konzaltingom 8%. Od škola imaju 44 osnovne, 16 srednjih, 1 posebnu, 8 politehničkih, 2 više za proizvodna zanimanja, 1 višu za turizam 1 višu za odgajatelje(ice) vrtićke dobi. U regionalnoj upravi za društveni razvoj pored mag. Fenda koji vodi LEADER programe tu su još i dr. Beatrix Lenz i mag. Stefan Preiningen koji je zadužen za mlade.

 

Spoj poljoprivrede i turizma

Glavna karakteristika poljoprivredno prerađivačkih tvrtki je njihova orijentiranost ka bio proizvodnji, „fair trade“ principu, inovacijama i svi imaju odlično organizirane razglede proizvodnih pogona s degustacijom koja se dobro naplaćuje te odlično organizirane trgovine na mjestu  proizvodnje. Većinu  proizvoda prodaju u Austriji a svi imaju respektabilan broj stalnih kupaca- individualaca kojima se roba dostavlja neposredno (Thaller čak 13.000 osoba). Proizvodni pogoni postaju vrhunske turističke atrakcije koje bilježe stalno povećanje posjeta. Najdalje je po tom pitanju otišao proizvođač čokolade Zotter čiji se kompleks proteže na tridesetak hektara na kojima ima organiziran pravi mali zoološki vrt, bio proizvodnju voća i povrća, zabavne sadržaje za djecu, restoran… a već i sama tvornica čokolade nudi nezaboravan doživljaj svakom posjetitelju. Inovacije u proizvodnji vina, rakije, likera, sireva, pršuta… inovativan način prezentacije tih proizvoda, odlična organizacija direktne prodaje, daju rezultate natprosječnih prodajnih cijena, visoke vrijednosti proizvoda i zadovoljstvo svih dionika takve „fair trade“ trgovine. Ostalih turističkih sadržaja poput pješačkih i biciklističkih sadržaja ima sve više, oni se razvijaju regionalno a provode lokalno. Terme, dvorci, muzeji, sportski sadržaji sa sportskim hotelima… sve to diže učešće i značaj turizma u ukupnoj ekonomiji. „Steirische Vulkanland“ je mala regija koja daje veliku lekciju povezivanja zajednice u održivi mikroekonomski model .

Tko želi, može naučiti, vidjeti ali i potrošiti – mnogo. Obilazak „Steirische Vulkanlanda“ vrijedi svakog Eura.

ŽIVIMO NA NAJLJEPŠOJ, NAJDOSTUPNIJOJ PLAŽI EUROPE

Plaža u predvorju

Zamislite da je Hrvatska na primjer popularno splitsko kupalište Bačvice. I svi Hrvati i nacionalne manjine (4,15 mil. st.) žive na Bačvicama. Split je Europska unija u kojoj živi 511,8 milijuna stanovnika. Kada stanovnici Splita zažele šetnje uz more, kupanja, morskog zraka, jednostavno se spuste na Bačvice. Kada se onih pola milijarde stanovnika Europske unije zaželi toplog mora , ugodnog za kupanje ali i za šetnju uz obalu, ronjenje, jedrenje ili jednostavno uživanje u morskom zraku, krenu prema Mediteranu. Europski Mediteran je poput jadranske obale spram Splita. Možeš iz Splita i sjevernije i južnije, i brodom i kopnom pa čak i zrakom, ali ako se odlučiš zadnji čas onda ti je najbolje otići na najbližu plažu. Na Bačvice. U Hrvatsku. Tako je Hrvatska zapravo najljepša plaža u predvorju većine zemalja Europske unije. Do nje se stiže već za nekoliko sati vožnje automobilom, leta zrakoplovom, plovidbe brodom, i par sati duže vožnje autobusom ili vlakom. Hrvatska je najljepša, najdostupnija plaža Europe.

Život na plaži

Zamislite da ste rođeni na plaži, da živite na plaži, da imate svoj vlastiti prostor na najtraženijoj plaži Europe. Kada bi se rodili na 100 kvadrata Bačvica, vjeroJatno biste tamo imali svoj ugostiteljski objekt,  prodavali biste sladoled, držali školu jedrenja, tečajeve plivanja i ronjenja, pokrenulo bi se tu još i dodatnih usluga od masaže, pedikure, manikure, prodaje i najma opreme za more …svašta nešto. Jer ste vi tu rođeni, tu živite, to je vaš bokun zemlje a „mušterije“ same dolaze. Posla imate koliko hoćete jer vas ima samo 0,8 % od ukupnog broja potencijalnih gostiju. Toliko ima naime stanovnika Hrvatske u odnosu na ukupan broj stanovnika ostalih zemalja Europske unije. Čak i nešto manje. Naša „plaža“ ima površinu od 56.594 km2 a na jedan kilometar kvadratni naše plaže živi sve manje stanovnika (2001. 78,4, 2011 75,8 stanovnika na 1km2). Sve govori u prilog mogućnosti dobrog života na vlastitoj zemlji,u vlastitom domu. Ne traži se izmišljanje svemirske tehnologije, ne mora se ulagati bogatstvo u promociju kojom se privlači potrošače. Gosti, potrošači sami dolaze a na vama je samo da se prilagodite potražnji, da budete fini, uljudni, da sve bude ugodno čisto, lijepo. I baš bi život mogao biti lijep. Život na najljepšoj, najdostupnijoj plaži Europe.

 

Zašto bi bilo jednostavno kada može komplicirano ?

E ali. Uvijek postoji neko ali kada imaš ono što svi žele. A svi žele našu plažu. Pa se onda izmišlja tisuću i jedan razlog zašto ne možemo živjeti na plaži i od plaže. Za život na plaži treba dobro platiti razne koncesije, jer od te plaže moraju živjeti i oni koji ne rade ništa u vezi s plažom. Pa ti to ne možeš platiti a nudi ti se pristojan novac da svoje mjesto na plaži ustupiš nekom drugom koji će moći platiti što treba i gdje treba. Ti ćeš zato školovati svoju djecu u vrhunskim školama nakon čega će odmah moći otići sa plaže, u „Split“, ili „Solin“, Berlin, Amsterdam… I tako na našu „plažu Hrvatsku“ dolaze drugi ljudi, uglavnom onda kada je na njoj najugodnije i kada se na njoj traži mjesto više, kada se može dobro zaraditi…

Budućnost Hrvatske

Kome drago, kome krivo, budućnost Hrvatske je turizam. I sve ono što je uz turizam vezano. Malo je toga što se ne vezuje uz turizam, turizam prati sve, od IT tehnologije do zbrinjavanja otpada ,  sve vrsta gradnje do svih vrsta prometa, od proizvodnje hrane do izrade digitalnih aplikacija. Cijela paleta proizvoda i usluga vezuje se uz turizam. 90 % hrvatskog turizma je izvozno orijentiran i po sve proizvode i usluge kupac dolazi sam, nemamo troškova dostave. Dakle turizam će u Hrvatskoj i dalje rasti, posao će cvasti a tko će od toga imati koristi, to je drugo pitanje. To je zapravo pravo pitanje.

 

Pitanje svih pitanja

Demografija i migracijski trendovi su zapravo temeljni pokazatelj socio-ekonomskih kretanja neke zemlje. U najnovijem izvješću Eurostata od 10.7. 2017. vidi se trend kretanja u skupinama zemlja sa negativnim i pozitivnim predznakom. Tako podaci za 2016.  godinu govore da je Europska unija bogatija za 1,5 milijuna stanovnika pri čemu je broj umrlih i rođenih podjednak. To znači da je ovih 1,5 milijuna plusa rezultat vanjske migracije. Novih stanovnika ima 0,3%.

Prema podacima Eurostata na 1000 stanovnika najviše je novih, 14,5 u Luksemburgu, zatim Švedskoj 14,5, Malti 13,8 nakon koje slijedi Hrvatska sa 10,6. pa tek onda Austrija, Njemačka, Cipar itd. Međutim istovremeno negativan trend na 1000 stanovnika pogađa najviše Litvu (-14,2), Latviju (-9,6), slijedi Hrvatska (-8,7), pa Bugarska, Rumunjska …

U prošloj godini broj stanovnika je povećan u Njemačkoj za 642,3 tisuće ljudi, Velikoj Britaniji (koja se još uvijek vodi u statistici) za 426 tisuća, Francuskoj za 274,5 tisuća itd. Uglavnom u plusu su zemlje „Zapadne Europe“. Istovremeno zemlje „Istočne Europe“ , osobito sa Balkana i Baltika gube najviše stanovnika. Rumunjska je izgubila u prošloj godini 122 tisuće, Bugarska 51,9 tisuća, Litva 40,7 tisuća, Hrvatska 36,5 tisuća i Latvija 18,9 tisuća stanovnika. Najviše stope nataliteta bilježe se u Irskoj (13,5 djece na 1000 stanovnika), Švedskoj i Velikoj Britaniji, Francuskoj.

Najniže stope nataliteta bilježe južne i balkanske zemlje: Italija (7,8 na 1000), , Portugal (8,4 na 1000), slijede Grčka, Španjolska, Hrvatska i Bugarska. (9 na 1000). Najviša stopa smrtnosti koja je premašila rođenje bila je u Bugarskoj, Litvi, Rumunjskoj, Hrvatskoj, Latviji i Mađarskoj. Zemlje u kojima broj stanovnika raste su Njemačka (82,8 mil), Francuska (67 mil.), Velika Britanija (65,8 mil.), Italija (60,6 mil.), Španjolska 46,5 mil.), Poljska (38 mil.). Švedsko stanovništvo raste prema boju od 10 milijuna a Bugarsko pada prema kritičnoj granici od 7 milijuna stanovnika. Demografija je pitanje svih pitanja.

 

Paradoks uspješnog turizma i rapidnog pada broja stanovništva

Jedno od najintrigantnijih pitanja danas u Hrvatskoj je vezano uz dijametralno suprotstavljene trendove u turizmu i demografiji. Dok s jedne strane turistički promet raste i stalno se investira u nove smještajne kapacitete, broj stanovnika samo u 2016. godini manji je za 36,5 tisuća, prema podacima Eurostata. Poznati stručnjak za demografiju dr.Stjepan Šterc, procjenjuje da su ukupni godišnji gubici stanovništva u Hrvatskoj , što zbog mortaliteta što zbog emigracije oko 90.000. To znači da bi u već za deset godina Hrvatska mogla pasti na samo 3 milijuna stanovnika. S druge stane, Željka Lastrović u novom broju stručnog časopisa Lider navodi da bi 2025 u Hrvatskoj moglo biti ostvareno čak 114 milijuna noćenja, gotovo 50% više nego sada. Moglo bi se zaključiti : što smo uspješniji u turizmu, to nas manje ima !

 

Vrijeme je za reviziju razvojnog modela turizma

Pomalo svima postaje jasno da ovakav model razvoja turizma koji se provodi zadnjih dvadeset godina ne doprinosi osnovnom cilju – demografskoj stabilnosti. Zašto je to važno ? Bez demografske stabilnosti društveni standard i politička , socijalna stabilnost nisu mogući. Ako se sve veće obaveze „natovaruju“ na sve manji broj stanovnika, u jednom trenutku „puca kičma“ održivosti. Već sada zdravstveni sustav je „iščašeni disk“ a kolapsom mirovinskog doći će do velikog urušavanja standarda građana. Radno aktivno i produktivno stanovništvo iseljava a ono je nositelj održivosti razvoja. Turizam na „naj plaži Europe“ mora se razvijati prije svega u smjeru omogućavanja egzistencije mladim obiteljima. Više nije strateško pitanje koliko ćemo ostvariti noćenja i financijskog prometa ukupno već je pravo pitanje kako taj rast prometa utječe na kvalitetu života lokalnog stanovništva na egzistenciju mladih obitelji. Razvoj industrije turizma koja koristi sezonske radnike i koja će domaće radnike nastojati zamijeniti nekim stranima (ako ih nađu) koji neće stalno živjeti u Hrvatskoj već samo sezonski migrirati, nije niti malo doprinijeo poboljšanju demografskih trendova u našoj zemlji. Navedeni podaci to jasno potvrđuju. Vrijeme je za promjenu modela razvoja.

 

Održivi i odgovorni razvoj turizma

U prvom planu poticaja svih razina treba biti obiteljsko mikropoduzetništvo u turizmu i pratećim djelatnostima. Na „svojoj plaži“ bismo konačno mogli moći živjeti od svog rada. Takav pristup nije ništa novo. Sa sličnim su se problemom susrele i zemlje alpskog područja ali i mnoge druge zemlje na jugu i istoku Europe imaju slične probleme. Razlika je u tome da nitko od njih ne živi na najljepšoj, najdostupnijoj plaži Europe. Zato  se moraju truditi desetljećima da preokrenu negativne u pozitivne trendove i to sa puno znanja , upornosti, kompetencija čak i u visoko razvijenim zemljama. U našem slučaju u pitanje dolazi egzistencija cijele zemlje, cijele nacije.

Vremena za „promjenu kursa“ ima sve manje ali ona posljednja vrijednost koja nam ostaje i koju moramo očuvati kao zalog budućnosti pa i po cijenu skromnog življenja, to je naša zemlja, naša najljepša, najdostupnija plaža Europe.

 

Nedo Pinezić

nedopinezic.com

TURIZAM I KONZUMERIZAM

KONZUMERIZAM – BOLEST OVISNOSTI

Neoliberalni društveni sustav, koji se najbolje očituje kroz konzumerizam – bolest ovisnosti suvremenog društva, „pojeo“ je sve tisućljetne pozitivne tekovine zapadne civilizacije.

„Posjedovati a ne biti“, moto je društva u kojemu živimo, gdje se materijalne vrijednosti stavljaju ispred i iznad svega. Dobar automobil, kuća, stan,  jahta,… daleka i skupa turistička putovanja uz korištenje raskošnog smještaja, blagovanja u prestižnim restoranima…  Sve to fotografirano, dokumentirano da bi se moglo pokazati prijateljima i „prijateljima“, rodbini, znancima sa osnovnim ciljem buđenja ljubomore i divljenja našim uspjesima. To su simptomi konzumerizma u turizmu.

NEZASITNA GENERACIJA

Ovakav životni stil promoviraju nezasitne generacije stasale u okruženju neimaštine, i sveopće nestašice izazvane ratovima i restrikcijama utopističkih ideologija koje su zavladale nakon drugog svjetskog rata u pola podijeljenog svijeta. Kada danas promatramo mentalitet ljudi iz postsocijalističkih zemlja i zemalja u tranziciji, nezaobilazan je taj grč za materijalnim ispunjenjem i dokazivanjem. Turistička ponuda prati takvu potražnju pa se i „luksuz“ spušta na razinu dostupnu širokom puku „materijalista“. Raskošni resorti, kruzeri, bogate trpeze u all inclusive aranžmanima, sadržaji su na koje se „pale“ generacije „Baby boomersa“(generacija rođenih za vrijeme i neposredno nakon 2. svj. rata). Naravno da cijela mašinerija konzumerističke industrije podupire potražnju emitiranjem cijelog niza sadržaja kroz masovne  medije kojima se kao primjer uspješnosti predstavljaju materijalno dobro situirani ljudi. Ta se glad i dalje hrani neprekidnim procesom imigracije milijuna ljudi iz ratom, sukobima i nemirima pogođenih zemalja u zemlje zapadne demokracije. Ti ljudi su suočeni sa konzumerističkim mjerilom uspješnosti i velika većina prihvaća takav život.

GRADIMO LI TURISTIČKU PONUDU ZA GENERACIJU NA ODLASKU ?

Ipak, svijet se mijenja. Digitalna industrijska revolucija skinula je veto sa slobodne razmjene informacija, masovni mediji polako gube svoj utjecaj. Televizijski program pa i tiskane medije već generacija X  (generacija rođenih od 1960 do 1980.) mnogo manje konzumira. Millenniansi (generacija rođenih od 1980. do 2000.),pak gotovo ne prate ništa što nije na digitalnim platformama. Silom prirode, generacija baby boomersa polako odlazi sa životne scene i više nije prevladavajuća. X generacija sada je „u najboljim godinama“ kada polako osvještava ono što Millenniansi već dobro znaju. Millenniansi  ne žele robovati materijalnim vrijednostima i cijeli život otplaćivati zajmove za nekretnine i pokretnine na koje još moraju plaćati i poreze. Mlade generacije ne kupuju automobile, stanove, niti kuće, još manje brodove i vile. Jedino što kupuju to su digitalni uređaji i bicikli. Sve drugo unajmljuju, „šeraju“, dijele. Od tuda i naziv za novu ekonomiju, ekonomiju dijeljenja ili „sharing economy“. Millenniansi će već za desetak godina biti prevladavajući putnici, turisti, gosti. Oni nisu očarani raskošnim sadržajima, oni traže doživljaj. Umjesto raskošne vile rađe će isprobati noćenje u kući na stablu. Umjesto „švedskog stola“ kušati će lokalne prirodno uzgojene proizvode. Sve su više vegetarijanci, jedu male obroke, paze na kvalitetu hrane, traže izgubljene temeljne vrijednosti društva. Iako se ništa neće promijeniti naprasno, preko noći, planiranje razvoja turističke ponude u slijedećih dvadeset godina jednostavno mora slijediti tranziciju profila putnika.

KREIRANJE PONUDE „OBUVANJEM CIPELA BUDUĆIH PUTNIKA“

Smisleno, marketinški organizirano kreiranje ponude započinje proučavanjem budućih korisnika naših usluga. Jednostavno „moramo ući u cipele budućih gostiju“

Među Millenniansima ima do sada prepoznatih pet osnovnih tipova , „persona“ : Achivers, Sparks, Stampeders, Fierfliers, Simple lifers. Na ovome mjestu ćemo iznijeti glavne karakteristike putnika koji će zavladati svijetom turizma u slijedećih dvadeset godina. Achiversi su vrlo organizirani i nastoje sve što rade raditi punim angažmanom. Sparksi su izuzetno ekološki savjesni, kreativni, neovisni i žele ostvarivati pozitivan utjecaj na okolinu. Simple lifersi su opušteni, žele ići „lagano kroz život“ , vrlo su komotni, zadovoljni nekompliciranom rutinom. Firefliersi su aktivni, spontani, bezbrižni, željni zabave i željni akcije pozitivne za svijet. Stampedersi žele biti u centru svih zbivanja i žele sudjelovati u svim važnim događajima.

TRANZICIJA

Vrijeme u kojemu živimo, na početku digitalne industrijske revolucije, vrijeme je tranzicije svijesti i ponašanja prosječnog putnika. Već sada uočavamo prve znakove zasićenja jednoobrazne ponude na svim razinama kvalitete. Ljudi postaju konkretniji u svojim preferencijama. Obitelji sa djecom traže mjesta sa određenim sadržajima u kojima će uživati djeca, vlasnici kućnih ljubimaca traže destinacije gdje su ljubimci dobrodošli, cikloturisti traže destinacije i smještaj sa što višim stupnjem infrastrukturne i servisne usluge za ciklomobilnost. Pješaci, ljubitelji prirode, ljudi koji preferiraju aktivan odmor u kombinaciji sa opuštanjem i uživanjem u autohtonoj enogastronomiji … Desetine „persona“, zamišljenih osoba današnjih putnika, traže okruženje naklonjeno njihovom stilu života. Potraga za takvim okruženjem sve je više individualna, samostalna, istraživačka. Traži se sloboda kreiranja slobodnog vremena bez detaljnih predefinicija. Važna je dostupnost informacija sa liste želja pojedine „persone“.

LABELING, BRENDIRANJE, SPECIJALIZACIJA PONUDE

Aktualna događanja u hotelskoj industriji zorno pokazuju potreban smjer kretanja. Kinder hoteli „Amarin“ u Rovinju i „Vespera“ u Malome Lošinju, brendirani su i specijalizirani hoteli koji najpreciznije pogađaju želje tržišnog segmenta obiteljskog odmora. Ne treba ni isticati da su ti hoteli izuzetno dobro popunjeni sa nadprosječnim cijenama u segmentu ponude. Sličnim putem ide još jedna hotelska grupacija, „Valamar“, u Rapcu gdje se posebno profiliraju obiteljski hoteli i hoteli za parove bez djece. Ljudi zrelijih godina, čija su djeca odrasla, povremeno trebaju malo odmora od unuka i vrijeme posvećeno jedno drugome. No postoje i hoteli koji su posvećeni upravo unucima i bakama i djedovima koji ipak imaju više slobodnog vremena na raspolaganju za kvalitetno druženje sa svojim unučićima. Tržišnih segmenata , „persona“ ima preko stotinu i današnja se turistička ponuda nastoji prilagoditi profilu željenog gosta. Sve su ovo naznake racionalnijeg, smislenijeg provođenja slobodnog vremena gdje traženje raskoši i potpirivanje jala susjeda više nisu glavni motiv putovanja. Putovanje je danas životna potreba. Fizički, psihički, socijalno uvjetovana potreba . Traži se nešto čega nemamo dovoljno u životnoj sredini, bio to mir, dobra hrana, ljepota prirode, komunikacija sa ljudima, zbližavanje obitelji … Obiteljski smještaj ima veliku priliku da se „razgrana“  prema svim poznatim segmentima potražnje. Prvi korak na tom putu je transformacija vlasnika smještaja od iznajmljivača u domaćina, zatim udruživanje sa drugim domaćinima kroz klubove kvalitete te stalna edukacija i prihvaćanje standarda usluge prema željenoj specijalizaciji.

ŽIVIMO  ONO ŠTO NUDIMO NAŠIM GOSTIMA

Vjerodostojnost naše ponude vidljiva je kroz iskrenost kojom živimo ono što nudimo. Ako volimo kućne ljubimce i sami imamo ljubimca, naša „pet friendly“ ponuda dobiti će na vrijednosti. Ako makar i rekreativno vozimo bicikl, moći ćemo mnogo lakše „ući u cipele“ cikloturista i shvatiti sve njegove potrebe. Naš će „bike friendly“ smještaj dobiti na cijeni.

SAMI BIRAMO BUDUĆNOST

Zanemarivanjem suvremenih trendova dolazimo u opasnost zaostajanja i nekonkurentnosti na tržištu. To nam se može dogoditi čak i ako lijepo opremimo smještaj, ako sve izgleda dobro a nema „duše“, nema ugađanja, specijalizacije. Biti prosječan, ponudom isti ili sličan tisućama drugih, znači „utopiti se u masu“ ponude. Tada nam preostaje jedino marketinško sredstvo kojim privlačimo gosta – spuštanje cijene.

Materijalizam živi i živjeti će i dalje, osobito na našim prostorima, ali mijenjati će se omjer gostiju koji biraju raskoš u korist onih koji biraju doživljaj.

Nedo Pinezić

nedopinezic.com